Oznaka: stilus knjiga

Objavljeno

Lucy Gilmore: Klub čitatelja usamljenih srca

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Klub čitatelja usamljenih srca: ©Stilus

Prevela Tea Grgurić

Lucy Gilmore: Klub čitatelja usamljenih srca

Klub čitatelja #1 – Sloane

Ovaj nam roman pripovijeda pet likova, pet članova Kluba čitatelja usamljenih srca. Kako su završili u tom klubu?

Prva nam pripovijeda Sloane, knjižničarka.

Jedna od mojih najvećih vrlina (neki bi rekli i jedina) jest ta što se ne dam lako uvrijediti. Treba izgledati obično, ponašati se još običnije i nikad ne iznositi svoje mišljenje. Običan sam izgled savršeno uvježbala. … Bilo je lako i obično se ponašati. … Onaj dio s iznošenjem mišljenja bio je nešto teži… (str. 13.)

Cijeli se život trudi biti obična, nevidljiva, prilagodljiva, bez vlastitog mišljenja i bez karaktera. Zaručena je za Bretta, kiropraktičara koji je umislio da je liječnik i koji je voli baš takvu kakva jest – apsolutno bezbojna.

Kad Sloane upozna Arthura, mrzovoljnog, neljubaznog, čangrizavog i sve u svemu, čovjeka bez i jednog filtra, stvari krenu tijekom koji nije mogla ni zamisliti.

Dva je mjeseca Arthur bio mjerna jedinica mojega dana – ono čemu sam se radovala i što sam iščekivala, nešto u čemu sam uživala. Mnogima se to ne bi činilo bogznašto, ali ja ga nisam shvaćala olako.
Katkad ljudima možemo samo praviti društvo… (str. 55.)

Kad Arthura nekoliko dana zaredom ne vidi u knjižnici, u koju je uživao dolaziti i vrijeđati sve oko sebe, Sloane se ozbiljno zabrine.

Klub čitatelja – svi ostali

Brinući se za Arthura, uz njegovo oštro protivljenje i užasnu narav kojom je želi otjerati, Sloane upoznaje i ostale. Maisey, razvedenu mamu koja zarađuje kao vidovnjakinja, Arthurovu prvu susjedu. I Grega, visokog, snažnog muškarca koji iz nama zasad nepoznatih razloga špijunira Arthura. 

Budući da Arthur više od svih i svega voli knjige, Sloane i Maisey u njegovoj kući organiziraju književni klub.

Uskoro im se pridružuje i Mateo, Sloanin kolega knjižničar koji i bez kluba čitatelja ima dovoljno problema.

A tu je i sam Arthur…

„Nije on baš tako loš. Možda je malo čangrizav, ali…“ …
„Mark Twain je bio čangrizavac. Ebenezer Scrooge je bio čangrizavac. Arthur McLachlan je Sotonin djed.“ (str. 17.)

Lucy Gilmore: Klub čitatelja usamljenih srca

Cozy jesensko štivo

Klub čitatelja usamljenih srca prava je cozy jesenska knjiga! Znala sam što očekivati, a opet, dobila sam puno, puno više.

Toliko je topla, simpatična i ugodna – zove na kauč, pod dekicu, s čajem u ruci!

Pisana jednostavnim jezikom, čitat će se gotovo sama, a vi ćete htjeti, kao što sam i ja htjela, da nikada ne završi. Klub čitatelja koji osniva Sloan, naša nevidljiva knjižničarka, zbir je šarenih ljudi (možda su zato i korice šarene). Imate sve karaktere, od starog mrzovoljca do luckaste vidovnjakinje. I začudo, nitko vam ne ide na živce.

Ok, možda malo, ali to su ionako likovi koji su i napisani da naživciraju čitatelje.

Ovi glavni, ljudi su baš poput nas. Svatko nosi svoje boli. Svi žele voljeti i biti voljeni, ali ne žele biti povrijeđeni.

I zato su, baš poput knjiga koje toliko vole, zatvoreni i pod tankim slojem prašine.

Kod prijatelja koji čitaju dobro je što već znaju što želiš reći. (str. 150.)

Dok ne naiđu pravi ljudi.

Knjiga o knjigama

Kad knjiga govori o knjigama – ja sam kupljena! Volim gotovo svaki takav roman, ma kojeg žanra bio. I jako mi je drago što autorica nije povela roman u ljubavnom smjeru iako je mogla. Ostavila ga je da govori o prijateljstvu – i knjigama – i to je pun pogodak!

Mrvicu me podsjeća, ugođajem i šarmom, na roman Takva kakva jesi Beth Moran. I on mi se svidio, fokusom koji je stavljen na ljude oko nas koji nam pomažu i čine život ljepšim, a nisu nam nužno ljubavni partneri.

Što raditi sa srcem kad je ono već dva metra ispod zemlje? (str. 217.)

Sloane, Arthur, Mateo, Greg i Maisey društvance su koje se isplati pozvati u goste na popodne ili dva – naime, za čitanje ovog divnog romana ni neće vam trebati više. Željet ćete otkriti njihove velike probleme i male tajne. I željet ćete biti svjedok njihovoj sreći.

Životne se priče pišu tintom, a ne grafitnom olovkom. Kad ih zapišemo, preostaje nam samo još okrenuti stranicu. (str. 261.)

Lucy Gilmore: Klub čitatelja usamljenih srca

Ostali naslovi ove autorice:

Lucy Gilmore autorica je nekoliko romana raznih žanrova, od romansi do misterija.

Klub čitatelja usamljenih srca njen je prvi kod nas prevedeni roman.

Gdje kupiti roman Klub čitatelja osamljenih srca:

Stilus knjiga 

Priče o čangrizavim starcima nisu rijetkost, no meni je jedna zauvijek na tronu – Backmanov Čovjek znan Ove (kladim se da ste to znali i prije nego sam napisala.)

Knjige o knjigama koje vam preporučujem su:

Objavljeno

Laura Spence-Ash: A onda more

Nakladnik: Stilus knjiga

Naslovnica knjige A onda more: ©Stilus

Prevela Andrea Marić

Laura Spence Ash:A onda more

Koliko ima do mora, pita se. U kojem je smjeru dom? str. 32.

Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Njih su, kao djecu, roditelji poslali dogovorenim udomiteljima u SAD kako bi ih zaštitili od ratne pošasti koja se nadvila nad Europom i koja se ubrzano približavala Londonu. Procjenjuje se da je na taj način oko 14 000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.

Molim te, piše, obećaj mi da ćeš poslati po mene čim budeš mogla, čim ovaj strašni rat bude gotov. Spremna sam za odlazak kući. str. 134.

Beatrix

Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odlučuju poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanaestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan te njihovi sinovi William i Gerald.

Obitelj Gregory

Dobrodošlica u dom imućne obitelji Gregory melem je za rane ozbiljnoj, introvertiranoj djevojčici. Nancy, koja je uvijek željela imati kćerku, ispunjava joj sve želje, Ethan joj strpljivo objašnjava sve i najmanje nepoznanice. Čak su i dva potpuno suprotna dječaka, smireni William i živahni Gerald, učinila sve da se malena, uplašena djevojčica brzo uklopi u njihov dom zbliživši se sa svim ukućanima. Beatrix za njih postaje samo Bea, članica njihove obitelji i osoba koju su zavoljeli.

London

Nakon dugih pet godina, ratna opasnost polako prestaje i Beatrix se mora vratiti kući. Za taj se dan pripremala godinama. Ali njezina obitelj više nije ista. Sjećanja na majku i oca pomalo su izblijedjela, a njezin život prepun je uspomena na obitelj koja ju je nesebično prihvatila.

Dvadesetak godina poslije

Upoznajemo Beu tridesetpetogodišnju ženu koja se prisjeća života u SAD-u i povrataka kući u svoju obitelj. Obje obitelji Bea smatra podjednako svojima. Sjećanje na život s Gregoryima prati je cijeli život i budi uspomene.  Prekrasne godine bezbrižnosti, život u Bostonu i na otoku Mainu te prve ljubavi prekida povratak u poslijeratni London. Bea se mora suočiti s promjenama u obitelji i smrtima koje dolaze kao sastavni dio života.

Dojam o romanu A onda more

Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, knjiga o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga je to o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se  događa od rođenja do smrti i svega između.

Djevojčica i dva dječaka odrastanjem postaju drugačije osobe, mijenjaju se i razvijaju. U svjetlu ratnih okolnosti i velike razdvojenosti kontinentima (naslov je savršeno pogođen), Bea postaje mlada žena koja odgajaju obje obitelji, a time je i njezin način gledanja na svijet oblikovan životnim okolnostima i ljudima koji su joj pružili dom.

Prekrasna obitelj koja je privremeno udomila Beu i dječaci William i Gerald koji  postaju mladi ljudi prepuni oprosta i razumijevanja, učinili su da sjećanje na njezinu američku obitelj ostaje s njom dugo godina nakon što ih je napustila, a dio njezinog srca ostao je zauvijek tamo.

Dvije majke, dvije junakinje

Osim Beatrix, koja je glavni lik knjige, osvrnula bih se na likove dviju majki, Millie i Nancy. To su likovi koji su, po mom sudu, najbolje doneseni u knjizi.

Millie, prepuna strahova, popušta pred zahtjevima supruga i teška srca šalje kćerku u nepoznato, svakim se danom pitajući kakva je žena koja odgaja Beu. U Millie je cijeli buket različitih  osjećaja: od zahvalnosti do zavisti, čak i ljubomore na ženu koja je Bei pružila dom. Sve su to normalne reakcije žene koja nije imala izbora. Dok je Bea u SAD-u na sigurnom, Millie volontira u razorenim skloništima ratnog Londona njegujući ranjenike.

Nancy, s druge strane Atlantika, željno je dočekala djevojčicu nakon dvoje muške djece. Odlučna je pružiti Bei svu ljubav i pažnju, baš kao vlastitom djetetu. Često se pita što radi Millie i kako se osjeća. U sebi misli da ona svoju djecu nikada ne bi pustila. A s druge strane, divi se Millienoj hrabrosti.

Ove dvije žene, majke, junakinje su ove knjige. Za obje dileme nema. Na prvom mjestu uvijek je dijete.

Velika preporuka za ovu divnu knjigu!

laura Spence Ash.A onda more

O autorici

Laura Spence-Ash američka je spisateljica. Njezina proza objavljivana je u časopisima One Story, New England Review, Crazyhorse… A onda more njezin je romaneskni prvijenac koji je promptno postao bestseler.

Gdje kupiti roman A onda more:

Stilus knjiga

Ako volite čitati o Drugom svjetskom ratu, nikako ne propustite naše recenzije romana Vilin konjic Leile Meacham, Pariški zadatak Rhys Bowen te hit-romana Kate Quinn Lovkinja, Aliceina mreža, Zagonetka ruže i Dijamantno oko.

Objavljeno

Emilia Hart: Weywardice

Nakladnik: Stilus knjiga, 2024.

Naslovnica romana Weywardice: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Weywardice

Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. … tu su riječ izmislili muškarci, riječ koja daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla.
(Altha, str. 149.)

Weywardice, 1619. – Altha

Altha je u zatvoru, optužena za ubojstvo muškarca kojeg je pregazilo krdo vlastitih krava. Sa svih strana optužuju je da je vještica. Uglavnom muškarci.
Jer Altha je, baš poput svoje majke, neobična žena. Danas bi se reklo – liječnica. No ona je puno više od toga. Kao i mnoge Weywardice prije nje, Altha ima poseban odnos s prirodom. Ona je može čuti i osjetiti. Zauzvrat, i priroda sluša nju. Posebno vrane.

Nije da tvrdim kako ja znam mnogo o dušama. Nisam učena žena, znam samo ono čemu me naučila majka, kao što je nju naučila njezina. Ali znam razlikovati dobro od zla, svjetlo od tame.
I poznajem vraga.
Vidjela sam ga. (Altha, str. 127.)

Weywardice, 1942. – Violet

Violet raste u domu punom hladnoće i otuđenosti, čvrsto stegnuta uzdama doličnosti koje drži njezin bešćutni otac. Željna znanja, učenja, slobode, Violet čezne za tim da ode što dalje od grandioznog dvorca u kojem živi. Proganjaju je šaputanja sluga o tome kako joj je majka bila čudakinja koja je prije smrti poludjela toliko da ju se moralo držati zaključanom. Peku je pogledi svih koje susretne jer je i ona, čini se, na majku. Bliža s prirodom nego će ijedan muškarac njezine krvi ikada biti.

Za oca je kljova – i sve drugo u Hallu njoj slično – bila samo trofej. Plemenite životinje ne treba proučavati ili štovati, nego ih samo pobijediti.
Njih dvoje nikada neće razumjeti jedno drugo. (Violet, str. 72.)

Weywardice, 2019. – Kate

Kate od pratetke koju je jedva poznavala nasljeđuje seljačku kolibicu u zabačenom mjestašcu Crows Beck.

… i ugledala je selo, Crows Beck, s druge strane padine. Krasan pogled. Ali nešto u njemu ju je rastužilo. Kao da gleda u zatvor. Divan, zeleni zatvor, ptice pjevaju i vretenca svjetlucaju, teče jantarni potočić, ali ipak je to zatvor. (Kate, str. 20.)

Kad nema druge nego usred noći pobjeći od nasilnog partnera, Kate se skrije upravo u tu kolibicu. Dugo potiskivan dio njezina bića procvjeta okružen prirodom i neobičnom aurom pokojne pratetke, no nevolje za Kate nisu gotove. Ljubomorni joj je muškarac na tragu jer sa sobom je, bježeći, ponijela nešto njegovo.

Emilia Hart: Weywardice

Jesu li sve žene vještice?

Roman Weywardice toliko je dobar da vam, iskreno, ni ne treba moja preporuka. Dovoljno je pogledati naslovnicu i pročitati sažetak i već znate da vas čeka poslastica! Ipak, možda ćete pomisliti da ste pročitali već dovoljno romana o snažnim ženama i vješticama (i upitati se kako je moguće da se ta dva motiva uvijek isprepliću, čak toliko da su gotovo postali sinonimi – makar u književnosti). Možda ćete zaključiti da se na tu temu ništa novo nema za reći, ali vjerujte mi, Weywardice su nešto posebno.

Čitala sam određen broj romana na ovu temu. Tu su Vještičji sat Chrisa Bohjaliana, Milosti Kiran Milwood Hargrave i Rogus Ivane Šojat. I svi su fantastični, no Weywardice se odlikuju posebnim stilom pisanja koji i ono najružnije lako prikazuje na poetičan način.

Radnjom dominiraju mračni motivi – vještice, napitci, vrane, dvorac i nasilje. A opet, priča je toliko lijepa i teško je povjerovati da je ovo roman prvijenac autorice Emilije Hart. Čak i kad se događaju gadne stvari, autorica ih oslikava riječima iz kojih, iza užasa, i dalje osjetimo sunce kako sja, čujemo pjesmu ptica i osjetimo miris zemlje koja nas okružuje.

Poglavlja su kratka, no vrlo efektna i teško ćete prestati čitati, jednom kad vas priča uvuče u sebe i kad se zalaufate. A tek pa sve počne sjedati na svoje mjesto… Jamčim vam roman koji ćete stvarno pamtiti!

Vau, kakva priča!

Istog trenutka kad sam raspakirala paket koji nam je poslala ekipica iz Stilusa, znala sam, ma znala sam da su Weywardice priča koja će rasturiti! Odmah sam je uzela na čitanje jer tako lijepe korice moraju u sebi skrivati još ljepšu i bogatiju priču! I doista je bilo tako. Weywardice su sve ono obećano na naslovnici! I „Trijumfalno!“ i „Bestseler“.

Već od uvodnog citata koji tumači naslov romana, jasno vam je da u ruke uzimate nešto dirljivo, sudbonosno i strašno i  predivno.
A onda počinje…

Priča triju žena koje dijele istu krv, istu magiju i sudbinu očarava od prvog retka. I ne zna se čija je bolja, Althina, Violetina ili Kateina. Isprva su sve nejasne. Pitamo se što se događa i kako su njih tri povezane. Ali onda, poput rijeke koja na svom putu prema moru nema ni jednu jedinu prepreku (osim jedne jedine pogreške u prijevodu koja me ekstra naživcirala), predivna storija o Weywardicama nastavlja teći, otkrivajući sve njihove tajne, moći, spletke, želje i strahove.

Mnogo toga izdaleka izgleda drukčije. Istina je kao ružnoća: mora joj se prići blizu da bi je se vidjelo. (Altha, str. 175.)

Oduševljena sam, a i to je malo reći!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno nahvalila i preporučila ovaj roman. Mogu vam samo reći da ga MORATE pročitati! Mogu vam reći još i da stranice kriju puno boli i straha, ali i povezanosti i rasta. Weywardice su posveta ženama, ali i ne samo njima. Ovo je priča za sve one koji vjeruju u poštovanje, ljubav, hrabrost, snagu i prirodu.

Emilia Hart: Weywardice

Ostali naslovi ove autorice:

Weywardice su prvi roman talentirane autorice Emilie Hart.

Suvišno je i reći da uzbuđeno čekamo njezine buduće romane!

Gdje kupiti roman Weywardice:

Stilus knjiga

Objavljeno

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Objavljeno

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Osjećajte se lakše: ©Stilus

Prevela: Ela Horvat

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše inspirativni je priručnik mladog autora Diaga Pereza koji piše pod pseudonimom Yung Pueblo, što znači „mladi narod“. Tim nas pseudonimom želi uputiti na nadolazeći rast i dozrijevanje čovječanstva te najaviti vrijeme u kojem će ljudi prijeći iz vladavine neznanja u stanje prihvaćanja međupovezanosti (str. 20.)

Iako se svatko iscjeljuje drugačije, jer je svaka od naših emocionalnih povijesti jedinstvena, postalo mi je jasno da ozdravljenje postoji i da je dostupno svakome tko ga traži. Samoozdravljenje je moguće otpuštanjem prošlosti i povezivanjem sa sadašnjošću, a sve kako biste mogli proširiti svoju budućnost. (str. 19.)

U uvodu nam govori o onome što ga je potaklo na pisanje, a to je ovisnost u koju je upao i koje se svim silama želio riješiti. Na putu prema ozdravljenju, shvatio je koliko ga je obilježilo njegovo djetinjstvo. Život doseljenika iz Ekvadora u SAD-u, u stalnom siromaštvu i strahu, borba roditelja kako bi djeci osigurali budućnost… Sve to stvorilo je u njemu unutarnju tugu i napetost, a smatrao je da mu zabavljanje i droga pomažu u otpuštanju tih osjećaja.

Kada se odlučio očistiti, počeo je meditirati, ali i ne samo to. Prakticirajući nekoliko različitih metoda, krenuo je putem ozdravljenja. Iz svega onoga što je na tom putu naučio, nastala je ova knjiga.

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Ljubav prema sebi

Ono što mi se najviše svidjelo u ovom priručniku zapravo je poezija, kratke pjesme na tragu Rupi Kaur u kojima autor na jedan zanimljiv, kratak i nadahnjujući način izriče istine koje mi već znamo, ali ih možda nismo dovoljno osvijestili.

ne manjka ljudi koje ćeš
smatrati fizički lijepima
ali naći onoga tko odgovara
zrelosti za kojom tragaš
posvećenosti rastu
humoru koji te krijepi
i koga tvoj zagrljaj prepoznaje
neobično je rijetko (str. 144.)

Sviđaju mi se poruke kojima priručnik obiluje. Lijepo je i nekako toplo truditi se uvjeriti ljude da zaslužuju ljubav, da mogu krenuti dalje, da se mogu oporaviti od svega što život nosi.

Ozdravljenje počinje tako da upoznate sebe i da se zavolite. Kad vidite i osjetite koliko toga nosite, shvatit ćete da je došlo vrijeme da neke stvari počnete otpuštati od sebe. (str. 60.)

Neke zablude današnjeg vremena autor se trudi protumačiti na svoj način pa mi je i to bilo fora. Na primjer, zamjena shvaćanja ljubavi prema sebi s ugađanjem sebi kupnjom različitih stvari. Ili fokusiranje na to da su drugi krivi za sve naše probleme. A tu je i ona klasična zabluda – ako ti je nešto suđeno, samo će doći. Yung Pueblo pokušava objasniti zašto tome nije baš tako i zašto se trebamo fokusirati na sebe. Na traženje krivca u sebi i opraštanje tom istom krivcu – samom sebi.

Postoji onaj trop koji kruži internetom – „Ono što ti je suđeno, samo će ti doći“ – ali život nikad nije tako jednostavan. Karika koja nedostaje u ovo slagalici jest to da će život nastaviti biti težak, a vi ćete spriječiti sami sebe da uživate u dobrim stvarima… (str. 43.)

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Dobra ideja, ali…

Ideja samog priručnika jako je dobra, ali nekako mi nije najbolje ostvarena.

Ako usporedimo s izvrsnim priručnicima koje sam prije čitala, kao što su Grupa Christie Tate i Toksična pozitivnost Whitney Goodman, ovdje nešto kao da nedostaje. Na primjer, autor se često referira na posebnu vrstu meditacije, vipassana meditaciju, koju prakticira zajedno sa svojom suprugom. Međutim, o toj nam meditaciji ne daje nikakve informacije pa iako je pomogla njemu, nama svakako neće jer ne samo da nam ne daje osnove prakticiranja, nego nam čak ne kaže ni što je.

Ne daje nam nikakve primjere dobre prakse koje bismo i mi mogli uključiti u svoj život i svoje ozdravljenje. Samo govori što treba. A to uglavnom svi mi znamo.

I ja znam da bih trebala prestati pušiti. Da bih trebala otpustiti neke stare zamjerke.

Svi smo svjesni da će nam biti bolje ako si oprostimo, ako budemo zahvalni i tako dalje.

Osjećajte se lakše ne daje ni jedan jedini primjer kako se približiti tom putu ozdravljenja kojim je autor kročio. To je nešto što mi je vrlo smetalo dok sam čitala i itekako je utjecalo na moj završni dojam o tekstu.

A sad, kako bih popravila doživljaj i vama i sebi, evo još malo stihova koji stvarno diraju.

ako je bol bila duboka
morat ćeš je otpustiti
mnogo puta (str. 85.)

Ostali naslovi ovog autora:

Yung Pueblo (što doslovno znači „mladi ljudi“) umjetnički je pseudonim američkog autora Diaga Pereza.
Njegove dvije zbirke poezije, Inward i Clarity & Connection bile su iznimno dobro prihvaćene među kritikom i publikom.
Priručnik Osjećajte se lakše prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Pratiti ga možete na Instagramu, gdje redovito objavljuje svoju poeziju.

Gdje kupiti priručnik Osjećajte se lakše:

Stilus

Objavljeno

Nita Prose: Gost iznenađenja

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Gost iznenađenja: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Kada je nešto prljavo, samo je jedno ispravno… A to je očistiti to. (str. 152.)

Nita Prose: Gost iznenađenja

Gost iznenađenja

Molly Gray mlada je žena s istančanim smislom za čistoću i pristojnost. Svemu što zna, pa tako i pristojnosti i čišćenju, naučila ju je njezina pokojna baka, u čije se savjete Molly i dan danas uzda. Molly se mrvicu teže snalazi u društvu i teško čita ljude, no njezine su se socijalne vještine umnogome popravile od napetih događaja ispričanih u romanu Sobarica.

Tako Molly danas ima gotovo savršen život. U sretnoj je ljubavnoj vezi i napredovala je do položaja glavne sobarice u veličanstvenom Regency Grand Hotelu.  

Oduvijek sam se mučila shvatiti pravo značenje riječi koje izgovaraju drugi, ali popravila sam se u čitanju ljudi, čak i neznanaca, zato znam na što ste pomislili. Pomislili ste da je moj posao nevažan i da se svog položaja trebam sramiti, a ne biti ponosna na njega. Daleko sam ja od toga da vam namećem mišljenje, ali PMSM (to znači: po mojem skromnom mišljenju), sasvim ste u krivu. (str. 10.)

Sve se poremeti kada u hotel stigne slavni, ali tajanstveni pisac krimića J. D. Grimthorpe. I ne samo da stiže u hotel, nego se, pred mnoštvom novinara, sruši mrtav. Njegovu smrt istražuje detektivka Stark, Mollyna stara protivnica.

„Detektivko, imate li poruku za ubojicu?“ …
„Istina se može kriti neko vrijeme, ali neće ostati zauvijek zakopana. Neka to dobro zapamti.“ (str. 143.)

Dok smrt misterioznog pisca prijeti uništiti reputaciju Mollyna voljenog hotela, ona i ostatak osoblja kreću u rješavanje još jedne zagonetke. Međutim, ono što nitko ne zna jest to da Molly u svojoj prošlosti krije tajnu koja bi mogla biti ključ za rješavanje ubojstva i pronalazak ubojice.

Mene iskustvo uči … da su tajne sklone kažnjavati one koji ih čuvaju. (str. 113.)

Molly i gost iznenađenja

Gost iznenađenja nastavak je avantura mlade sobarice Molly Gray i nadam se da će njezina priča postati serijal. U naivnu sam se sobaricu zaljubila na prvo čitanje i ta se ljubav nastavlja i u ovom romanu. Naime, pribojavala sam se da će, kad se počne snalaziti u međuljudskim odnosima, Molly izgubiti šarm, ali to se nije dogodilo. Jednako je draga, simpatična, zanimljiva i duhovita kao i u Sobarici. Uz napetu priču o ubojstvu koje se iznenađujuće isprepliće s Mollynom dosad nam nepoznatom prošlošću, autorica nam pripovijeda i dirljivu priču o neprilagođenoj djevojčici koja se najbolje snalazi u svijetu čišćenja i kojoj je baka najbolja prijateljica.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ono što na čitatelja djeluje kao katarza jest Mollyn rast i razvoj. Pred našim očima ona od naivne djevojke i mete poruge postaje ne samo najbolja u svom poslu (i s, psssst, poslovnom ponudom kojoj (ne) može odoljeti), nego i žena sretno zaljubljena, neprestano okružena prijateljima.   

Ono sam što sam. Molly. Molly, sa svim svojim slabostima i manama. I svim svojim vrlinama. (str. 240.)

Moglo je to ispasti svakako. Osnažena Molly mogla je prestati biti onaj drugačiji, neobičan lik koji smo svi zavoljeli. Ipak, Nita Prose vješta je spisateljica i izvukla je iz Molly ono najbolje, a da ju nije promijenila (upropastila). Stvarno se veselim čitati kako jedan od meni omiljenih likova postaje bolji, ali i zadržava sve one simpatične osobine koje ga čine takvim kakav jest.

Roman koji ima sve

Gost iznenađenja roman je koji u sebi ima sve. Zagonetno ubojstvo, tajnu iz prošlosti, ubojicu koji svima uporno izmiče i čudesnu glavnu junakinju za koju navijamo svim srcem! Uz nekoliko preokreta, dirljivih trenutaka uz koje ćemo šmrcnuti te neizostavne feel-good epizode, nećemo ni trepnuti, a već ćemo zatvoriti zadnju stranicu. S lakoćom čitamo Mollynu priču, ali ona nije banalna ni jednostavna. Napisana je jezikom i stilom koji se lako razumiju, u obliku Mollynog obraćanja nama čitateljima, pa nju i njezine prijatelje osjećamo kao jedne od nas. Vrlo se lako povezujemo s likovima i njihovim radostima i tugama i vjerujte mi, kad sam pročitala ovih niti 300 stranica novog poglavlja Mollyne priče, osjećala sam baš kao da sam pročitala nešto dobro.

Ali sada vidim. Vidim jasno kao nikad prije – da čovjek može istovremeno biti čovjek i čudovište. (str. 180.)

Moju preporuku imate, pogotovo ako volite romane u kojima su glavni likovi na neki način drugačiji i neobični, ali obojeni toplinom, ljudskošću i meni jako važno – humorom. Serijal o Molly pomalo me podsjeća na serijal o klubu seniorskih istražitelja ubojstva Richarda Osmana pa ako ste voljeli te romane, definitivno ćete voljeti i ovaj roman.

Gost iznenađenja neće nas isprepadati niti šokirati. Naprotiv, zbog njega ćemo još i više zavoljeti čitanje i avanturu koju nam ono pruža. Neki od nas više će cijeniti male ljude i njihove „male“ poslove. Neki će od nas s više strpljenja odgajati svoju djecu. Neki će, jednostavno, duboko udahnuti i nasmiješiti se jer dobri ljudi zaslužuju svoj sretan kraj, a naša ga je draga Molly dobila.
Zasad, hihihihi.

Uglavnom, jako se, JAKO veselim trećem nastavku!

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ostali naslovi ove autorice:

Nita Prose autorica je romana Sobarica koji je postao veliki književni hit, ovjenčan brojnim nagradama i preveden u više od četrdeset zemalja. Gost iznenađenja nastavak je romana Sobarica.

Gdje kupiti roman Gost iznenađenja:

Stilus

Objavljeno

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Mačak koji je poučavao zen: ©Stilus

Prevela Lada Furlan Zaborac

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen prelijepa je knjiga-slikovnica koja nas na jednostavan i razumljiv način uči tajnama zena. Prati jednog gradskog mačka, sasvim običnog, ali ipak u potpunosti neobičnog. Naime, zove se Mačak, najbolji prijatelj mu je Štakor i traga za razumijevanjem svijeta.

Kad sazna za drevno stablo bora na čijim se granama može spoznati svijet, odlazi u potragu.

Putem susreće brojne životinje, svaku sa svojim problemima. Tu su Zec, Majmun, Vrana i Tigar. Svi oni nešto nauče od Mačka, ali i Mačak nešto nauči od njih.

Dobrota i zahvalnost dvije su osobine
koje mi je bilo teško naučiti, ali one nam mogu pomoći na mnogo načina.
Ne koštaju ništa,
ali njihova je vrijednost neizreciva. (str. 35.)

Pri kraju putovanja, Mačak susreće Mačića koji ga uči najveću od svih lekcija.

Naučio sam da je ono što želimo rijetko ono što trebamo.
I da ono što nam treba gotovo nikad nije ono što želimo. (str. 160.)

Prvi susret

Moram priznati, ova je posebna knjiga moj prvi, ali definitivno ne i zadnji susret s Jamesom Norburyjem. Kupila me na prvi pogled predivnim, bogatim koricama, ali ono što se skriva između njih zapravo je pravo blago.

Za ljepotu ilustracija nemam riječi, smirit će vas sam pogled na njih, a još kad se latite čitanja… Čisti zen, pomiješan s divljenjem prema bogatstvu i slikovnog i pisanog izražaja.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Možda … svatko od nas ima vlastiti dar koji može ponuditi svijetu,
koji bismo trebali cijeniti umjesto da priželjkujemo
darove koje drugi posjeduju. (str. 74.)

Ono što mi se najviše svidjelo zapravo je jednostavnost riječi kojima nam autor prenosi važne poruke. Baš zato, knjigu Mačak koji je poučavao zen mogu čitati svi, i djeca i odrasli. Moj mali šestogodišnji prijatelj „čitao“ ju je prije mene – listao ju je, gledao slike i sam smišljao priču. Onda sam mu je ja čitala naglas pa smo pričali što smo sve iz nje naučili. On je ideje povezivao sa svojim dječjim svijetom, ja sa svojim odraslim i eto, što se kaže, zabave za cijelu obitelj.

Ali prijatelji su kao čarolija. …
Kad podijeliš nešto s dobrim prijateljem,
na neki način dobiješ više nego da si sve zadržao za sebe. (str. 137.)

Feel-good bajka

Mačak koji je poučavao zen ne može se žanrovski definirati, ali ja bih ga svrstala negdje u feel-good bajke, negdje u priče pune personifikacija nakon kojih se osjećamo dobro, nježno, mirno.

Norbury ima talent cijelu priču pisati kao stazu, a mi je čitatelji pratimo skupljajući mrvice mudrosti i, zajedno s Mačkom, tražeći stablo razumijevanja. Kao što Mačak uči upoznajući druge i slušajući njihove probleme, tako učimo i mi. Učimo kako se boriti s bijesom i anksioznošću, kako cijeniti svaki trenutak u životu, kako prihvatiti vlastitu sudbinu, ma kakva ona bila.

Bolje je započeti putovanje, pogriješiti i promijeniti
smjer kojim ideš, nego čekati da sve bude savršeno
pa nikada i ne početi. (str. 123.)

Kad dođete do kraja, kad pročitate autorovu završnu napomenu i sve sjedne na svoje mjesto, shvatit ćete da se sada bogatiji za jedno zen-iskustvo. Iz mnogih pričica koje sačinjavaju toplu cjelinu ponešto ste naučili. Malo ste hrabriji. Bolje se osjećate. Smiješite se.

Gotovo kao da ste se… Ne znam… Popeli na granu posebnog, drevnog bora i… Počeli razumijevati.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Ostali naslovi ovog autora:

James Norbury pisac je i likovni umjetnik koji, naravno, ilustrira i vlastite knjige. Najpoznatiji je po svojim hitovima Veliki Panda i Sićušni Zmaj te Putovanje Velikog Pande i Sićušnog Zmaja, kojima se uvukao u srca bezbroj djece, ali i odraslih. Njegove knjige, premda počivaju na stilu slikovnica, namijenjene su čitateljima svih dobi jer će ih svaka dob shvatiti drugačije. Mali će uživati u predivnim slikama, veliki u još ljepšim porukama.

Sam autor kaže da je, nakon turbulentnog razdoblja svog života, počeo proučavati duhovnost, napose budizam koji, uvidio je, ima mnoštvo lijepih ideja koje mogu pomoći ljudima i promijeniti ih. Na tragu tog učenja, počeo je pisati svoje knjige koje su, kao što danas znamo, postale i više nego uspješne.

Gdje kupiti knjigu Mačak koji je poučavao zen:

Stilus

Objavljeno

Lauren Forry: Veliko otvorenje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Veliko otvorenje: ©Stilus

Prevoditelj: Hana Klak Ustolin

Lauren Forry Veliko otvorenje

Veliko otvorenje počinje vrlo spektakularno. Deset sretnika leti na Mjesec kako bi bili prvi gosti u hotelu koji je toliko samodostatan da može funkcionirati bez osoblja.

 Već na poleđini knjige rečeno nam je da je roman pisan u maniri Agathe Christie. I uistinu jest. Deset ljudi zatočeno je u najekskluzivnijem mogućem hotelu koji se nalazi ni više ni manje nego na Mjesecu. Ljudi su različitih nacionalnosti, spola, dobi i društvenih staleža, a svaki od njih dobio je na svojevrsnoj lutriji kartu za prvo putovanje u hotel Artemis. Naravno, svi pristaju, dobivaju ili daju otkaze kako ne bi propustili ovu jedinstvenu priliku. To je većini putovanje života. Umrli bi da budu tamo. A onda se smrti uistinu počinju događati. S Mjeseca nema povratka dok brod ne dođe po njih, ali tada će neke putnike biti kasno.

Rekla bih da čitaš previše Agathu Christie, rekla je Tonya. Imaš pravo, rekla je Penelope. Svi smo različitih nacionalnosti, različite dobi, različitih društvenih staleža. str. 163.

Dolazak

Nakon što su se slegli prvi, fantastični dojmovi, putnici uočavaju da posluge nema. Šampanjac se toči, jedu se prefini obroci, kavijar i školjke, ali to je predstava samo za prvi dan. Svaki sljedeći donosi nove izazove, slutnju da su praćeni, snimani skrivenim kamerama te postaju svjesni činjenice da hotel, odnosno oni koji stoje iza njega, znaju puno više o životu svih putnika nego što bi trebali znati. Je li nasumičan izbor za put na Mjesec doista bio nasumičan?

Hotel uzima prvu žrtvu

Dok se putnici, zbunjeni veličinom hotela u kojem cijelo vrijeme svira ista melodija Fly Me to the Moon, pokušavaju snaći, iznenada je pronađeno tijelo jednog od njih s misterioznom porukom zabijenom pokraj njegova tijela. Jedna putnica je Penelope Strand, policajka koja se boji letenja i koja je krenula na ovo putovanje kako bi preispitala svoje granice. Penelope traži suradnike s kojima bi oformila tim istražitelja. Ali svi su sumnjivi. Dok se putnici pregrupiraju prema vlastitim sklonostima i simpatijama, hotel uzima i drugu žrtvu. A to je samo početak…

Penelope je čekala. I gledala. Željela je vidjeti tko će prvi progovoriti. str. 198.

Dojam o djelu

Veliko otvorenje ima osim deset, navodno nasumično odabranih putnika i jedanaesti lik. To je hotel koji je “živi stvor”, programiran da se otvara, zatvara, pali i gasi svjetla i glazbu, uključuje i isključuje kamere, osluškuje i prisluškuje kao ogroman živi mehanizam.

Lik lunarnog hotela možda mi je i najbolji u knjizi. Autorica ga je donijela jezivom atmosferom perfidne čistoće i blještavila predstavljajući ga u slojevima koji se polako odmataju sve do posljednjeg koji predstavlja zatvorenu, metalnu, klaustrofobičnu kutiju iz koje nema izlaza.

Sličnost s Agathom Christie je u scenografiji. Lauren Forry postavlja desetak likova u izolirani prostor iz kojeg nema izlaza, a ubojica je među njima. Scena me podsjetila na Agathinih Deset malih crnaca, ali samo po toponimu čija je značajka izoliranost i nemogućnost odlaska.

U svemu ostalom, Agatha je deset kopalja jača.

Ono što bih navela kao nedostatak romana niz je pitanja na koja se ne nudi odgovor. Zašto je posada napustila brod ? Po čijem nalogu? Kako se ostatak putnika vratio na Zemlju?

Zatim, sami likovi nedovoljno su isprofilirani. Neki su vrlo iritantni, neki tek podnošljivi, a zapravo nitko nije pretjerano simpatičan.

Ono što je uistinu dobro u romanu gradacija je atmosfere panike koja prerasta u paranoju među putnicima. Oni počinju sumnjati jedan na drugog iako su do prije par sati zajedno tražili počinitelja. Kao čitatelj, sumnjate čas u jednog, čas u drugog putnika, a ni istražiteljica vam se ne čini baš “čista”. Tu je Forry odradila dobar posao.

S druge strane, sam epilog nije mi dovoljno uvjerljiv ni zaokružen pa sam ostala s upitnikom iznad glave.

Sve u svemu, Veliko otvorenje zanimljiv je pokušaj pisanja tragom velike spisateljice kao spoj krimića i znanstvene fikcije. A Mjesec, kao mjesto radnje, svaka čast! Treba se sjetiti!

Počinjene su greške, ali prava cijena još uvijek nije plaćena. str. 222.

Lauren Forry Veliko otvorenje

O autoru

Lauren Forry američka je spisateljica odrasla u šumama Pennsylvanije. Nakon što je diplomirala filmske studije na Sveučilištu New York, provela je neko vrijeme u filmskoj produkciji prije nego što se preselila u London gdje je magistrirala kreativno pisanje i izdavaštvo na Sveučilištu Kingston. Predaje engleski jezik i književnost na Harcum Collegeu u Bryn Mawru u Pensilvaniji. Autorica je više romana.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Beth Moran: Takva kakva jesi

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Takva kakva jesi: ©Stilus

Prevela: Andrea Marić

Beth Moran: Takva kakva jesi

Takva kakva jesi

Olivia Ollie Tennyson cijeli je život podredila manipulativnoj majci. Nakon još jednog otkazanog spoja za Valentinovo, jer je majku opet počelo „stezati u prsima“, Ollie odluči da je dosta.

…donijela sam odluku koja će mi promijeniti život.
Ovo je posljednji put da mi majka upravlja životom.
Posljednji put,
Dosta je bilo. (str. 13.)

Premda osamostaljivanje traži pomno planiranje, skrivanje i takoreći spletkarenje, Ollie, uz pomoć tete Linde i najbolje prijateljice Steph, uspijeva kupiti kuću i odseliti se, teška srca zanemarujući majčinu povrijeđenost, ljutnju i emotivne ucjene.

Ollie se useljava u svoju savršenu kućicu na selu, okruženu predivnom park-šumom. Odlučuje ostvariti veliku želju – ispuniti Listu snova koju je sastavila kada je bila tinejdžerica.

Listu snova počela sam sastavljati kad mi je bilo šesnaest. Na njoj je bilo dvanaest stvari koje sam planirala učiniti kada se napokon zaljubim… S vremenom su se dijelovi liste mijenjali (…), ali uredno sam je selila među zadnje stranice svojih dnevnika svih ovih godina. (str. 21.)

Na toj je listi dvanaest stvari koje je htjela podijeliti s muškarcem svog života. Budući da joj je sada gotovo trideset godina, a tog savršenog muškarca ni na vidiku, Ollie je odlučna u tome da sve s Liste odradi sama.

Osjetila sam žalac tuge što nemam s kime podijeliti ovaj trenutak, a onda sam odmahnula glavom i otresla iz nje taj koncept da nešto moraš s nekim podijeliti da bi se zaista moglo cijeniti. Doživjela sam trenutak čarolije i to je bilo nešto što ću u sebi čuvati kao blago. (str. 84./85.)

Međutim, život nikad ne ide onako kako ga se planira. Ollie se zbližava sa svojim susjedima, ponajviše s djevojčicom Joan i zgodnim rendžerom Samom.

Možda do kraja romana Ollie ipak pronađe ljubav?

Ali, prije toga, mora najprije pronaći sebe…

Kako pronaći sebe?

Odgovor na to pitanje za Ollie je njezina Lista snova. Cijeli se život prilagođavala pretjerano zaštitnički nastrojenoj i sve u svemu, užasnoj majci. Čitajući tih prvih par stranica, došlo mi je da je išamaram. Ponekad je teško povjerovati kakvih sve ljudi ima. I tko se sve naziva majkama… Pokušala sam se staviti u Ollieine cipele i razmisliti što bih ja napravila da se nađem u takvoj situaciji. Iskreno, nisam to mogla ni zamisliti… Vjerujte da mi je malo puklo srce dok sam čitala kako majka manipulira svojom kćeri.

Uglavnom, nakon pomnog planiranja, Ollie se seli u malu kuću u nizu, okruženu šumom. Prvi joj je susjed mrzovoljni starac pun prigovora. Tu je i djevojčica Joan, s kojom se odmah poveže, ali odmah slutimo da će tu biti problema.

Beth Moran: Takva kakva jesi

I naravno, Sam. Ah, zgodni, mišićavi Sam baš je ono što je Ollie čekala i željela cijelog svog života. No, u trenutku nesmotrenosti – možda hrabrosti – potpisala je sporazum o razdoblju bez muškaraca i sad nema natrag.

Dok po prvi put u životu pokušava ostvariti vlastite želje, naučiti nešto o sebi i otkriti kakva je ona osoba, Ollie polako ispunjava Listu snova učeći da savršen život ne postoji i da su greške neizbježne. Ali uz pomoć pravih prijatelja, ljubavi, hrabrosti i malo smijeha, sve je moguće.

Napravit ću tisuće grešaka, puno puta otići u krivom smjeru, i mogu posve spektakularno propasti, baš kao i svaka druga osoba koja je ikada živjela. A kad se takvo što dogodi, otrest ću se i opet krenuti – prihvaćajući možda nečiju ruku bude li mi trebala – i nastaviti naprijed. (str. 171.)

Šarmantna priča koja će se svima svidjeti

Takva kakva jesi šarmantna je, simpatična priča za koju vjerujem da će se svima svidjeti. Čak i onima kojima to nije primarni žanr, ova topla priča o otkrivanju same sebe uvući će se u srce. Svidjeli su mi se svi likovi, mada mi je Sam bio nepotreban, ali ajde, valjda efekt ne bi bio isti bez tog ljubavnog dijela…

Ono najkvalitetnije u romanu Takva kakva jesi zapravo su sporedni likovi koji vam se instant svide. Luckasti su, zanimljivi, duhoviti i zabavni. Svi imaju svoje mane i manice, ali tako su topli i ljudski, odmah se s njima povežete i često se, kao čitatelji, nađete u želji da saznate što je s njima bilo. Ne s Ollie, za koju već slutite da će pronaći sve što traži, pa i više. Zanima vas što će sve biti sa svim tim običnim, malim, sporednim ljudima koji su zapravo veliki u svojim nastojanjima da pomognu, da se povežu, da nekako pokažu da im je stalo.

Iskreno, heroji većinom ne nose masku i plašt niti imaju velike mišiće… Većinom su to obični ljudi koji jednostavno pronađu hrabrosti učiniti pravu stvar kada je to potrebno. (str. 359.)

Sve u svemu, roman Takva kakva jesi jako mi se svidio. Ima dijelova koji su se malo previše razdužili, u kojima se ništa zanimljivo ne događa, nego radnja teče i prelijeva se ni na što, ali ako se to zanemari, moram iskreno reći da sam uživala u čitanju.

Priča je takva da vas neće umoriti. Lagana je, ali nije glupa ni plošna. Nad njom ćete se zamisliti, ali najviše ćete se ipak smiješiti. I možete je čitati uvijek i svugdje – ljeti na plaži, zimi umotani u toplu dekicu. I Takva kakva jesi na neki je način dekica, ali za srce.

Beth Moran: Takva kakva jesi

Ostali naslovi ove autorice:

Beth Moran britanska je autorica devet romana. Kod nas je, zasad, preveden samo jedan, Takva kakva jesi.

Gdje kupiti roman Takva kakva jesi:

Stilus knjiga

Objavljeno

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Majstor zagonetki: ©Stilus

Preveo: Dražen Čulić

Takva je priroda zagonetke: naizmjenično nudi bol i zadovoljstvo. (str. 14.)

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Majstor zagonetki

Mike Brink poznati je zagonetač koji svoju slavu zapravo duguje ozljedi mozga. Naime, igrajući američki nogomet u srednjoj školi, pretrpio je tešku ozljedu mozga i tako, kao jedan od pedesetak ljudi na cijelom svijetu, postao savant – čovjek izvanrednih kognitivnih sposobnosti.

Dobio si dar. Možeš ga ignorirati ili se možeš njime služiti. Ali od njega se ne možeš sakriti. (str. 32.)

Mike se teško snalazi u međuljudskim odnosima i najdraže mu je društvo njegova kujica Connie. I zagonetke, što ih je više i što su teže, to bolje.

Zato on rješava zagonetke, baš zato, zbog tog osjećaja da svijet ima smisla. (str. 19.)

Jednoga dana prima neočekivan poziv zatvorske psihijatrice koja ga moli da dođe pogledati neobičan crtež jedne zatvorenice. Budući da ga svaka zagonetka neopisivo privlače, Mike pristaje i saznaje da je zatvorenica zloglasna spisateljica Jess Price, koja služi tridesetogodišnju kaznu za brutalno ubojstvo.

Ali Jess Price nije obična pacijentica. Ovdje se događa nešto čudno. Nešto što ne mogu objasniti. Ponekad, dok sam s njom, ja… Uplašim se. I više od toga. Užasnem se. Kao da sam se našla uz nešto veće od sebe. Nešto opasno. (str. 26.)

Drevni misterij

Ubrzo, Mike biva uvučen u misterioznu priču čiji ga tragovi i zagonetke vode od New Yorka preko Praga, od sadašnjosti do davne prošlosti, davnije nego što čitatelj može i naslutiti.

…u stvarnosti nas istina može ozlijediti. Ponekad su tajne s razlogom skrivene. (str. 159.)

Ovaj čuveni genijalac i odgonetač najtežih zagonetki uskoro shvaća da su neke tajne skrivene s razlogom i da neke zagonetke treba ostaviti na miru. Njegova želja da pomogne Jess jača je od opreza, no zaboravlja da i ona ima skrivene motive.

Ali ništa vezano uz Jess Price nije imalo smisla. Tragovi koje je nudila bili su nejasni, obrasci nesuglasni. Možda su te kontradikcije dio zagonetke koju predstavlja. Ona je odredila pravila igre, a ako je itko na ovom svijetu može odigrati, to je Mike Brink. (str. 55.)

Njezina zagonetka tek je prvi korak u otkrivanju drevnog misterija koji bi mogao promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Početak

Svoje dojmove o romanu Majstor zagonetki dijelim na dva odlomka jer su me prve dvije trećine  oduševile, a onda mi je nekako lagano krenula nizbrdo.

Dakle, te dvije trećine bile su mi uzbudljive i napete toliko da mi se bilo stvarno teško odvojiti od knjige. Zanimalo me što znače zagonetke i mada ih nisam ni pokušala riješiti, značenje koje su im glavni likovi pridavali fasciniralo me i držalo prikovanom za stranice.

Još jučer vjerovao je da odlazi … pomoći genijalnoj ženi u nevolji. … Ali Jess nije bila čudna luđakinja i njezin boravak u zatvoru nije bio slučajan. Jess Price bila je netko tko je pomno i temeljito planirao svoj pristup. Čekala je pravi trenutak. Namamila ga je zagonetkom, zadržala šifriranom porukom. U Jess Price Mike Brink našao je dostojnu protivnicu. Zaista, od početka nije imao šanse.
(str. 95./96.)

Onda se u relativno realnu priču počinju uplitati nadnaravni motivi koji me i dalje navlače na čitanje, ali polako počinjem slagati face koje ću objasniti u sljedećem odlomku.
Sad ono što mi je bilo super. Božja zagonetka kao temeljna tajna romana zaintrigirala me i o njoj sam željela saznati više. Stara kuća puna tajnih prolaza i artefakata, tvorac (jezivih) lutki iz 19. stoljeća čija pisma čitamo, psihotični bogataš, zatvorenica koja ne govori… Te naravno, klasičan junak kojeg podjednako volimo zbog iznadprosječnih sposobnosti i zbog sasvim prosječnih mana. Što može poći po zlu?

Evo što.

I kraj

Pokušat ću objasniti one face odozgo… Svi već znate da obožavam horore i Kinga i njegovo nadnaravno mi je savršeno. Obožavam i cijeli taj religijsko-misteriozni segment zbog kojeg mi je Da Vincijev kod i dalje jedan od top romana ikad pročitanih. Međutim, u romanu Majstor zagonetki sve mi to nekako slabo funkcionira. Bilo je dijelova koje nisam razumjela, koji su me apsolutno zbunjivali i koji se nikako nisu uklopili u priču. Te prve dvije trećine bile su izvrsne, a onda mi se čini da se i autorica sama pogubila… Jednostavno, nisam vjerovala onome što čitam. Završni dio nije imao snagu, stigao je brzo i bez zavrzlama, čiča-miča gotova je priča. Sam rasplet, svojevrstan epilog, funkcionira i dao se naslutiti i ranije, ali nisam mu povjerovala.

Ukratko, zadnja trećina ovog romana bila mi je nepovezana, nerazumljiva, na trenutke apsurdna. Volim dobre nadnaravne motive, ali oni imaju svoju funkciju. Ovako nabacani, upropastili su relativno zanimljivu i uzbudljivu priču. Autorica je imala izvrsnu ideju koju nije ostvarila onako kako je mogla.

Naravno, to je samo moje mišljenje. Sve recenzije koje sam na temu Majstora zagonetki pročitala čine mi se jako pozitivne pa je najbolje da sami pročitate i vidite u čemu je stvar.

E da, nemojte očekivati ni Nijemu pacijenticu, ni Da Vincijev kod ni prstohvat Stephena Kinga. Onoga tko je to rekao treba natjerati da sve navedeno iznova pročita… Nekoliko puta.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Ostali naslovi ove autorice:

Danielle Trussoni američka je spisateljica i novinarka. Osim romana Majstor zagonetki, autorica je i romana Angelologija, u kojem se također bavi biblijskim motivima (palim anđelima). Oba su joj romana prevedena na više od trideset jezika.

Danielle Trussoni članica je žirija Pulitzerove nagrade za književnost.

Gdje kupiti roman Majstor zagonetki:

Stilus