Emilia Hart: Weywardice

Nakladnik: Stilus knjiga, 2024.

Naslovnica romana Weywardice: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Weywardice

Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. … tu su riječ izmislili muškarci, riječ koja daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla.
(Altha, str. 149.)

Weywardice, 1619. – Altha

Altha je u zatvoru, optužena za ubojstvo muškarca kojeg je pregazilo krdo vlastitih krava. Sa svih strana optužuju je da je vještica. Uglavnom muškarci.
Jer Altha je, baš poput svoje majke, neobična žena. Danas bi se reklo – liječnica. No ona je puno više od toga. Kao i mnoge Weywardice prije nje, Altha ima poseban odnos s prirodom. Ona je može čuti i osjetiti. Zauzvrat, i priroda sluša nju. Posebno vrane.

Nije da tvrdim kako ja znam mnogo o dušama. Nisam učena žena, znam samo ono čemu me naučila majka, kao što je nju naučila njezina. Ali znam razlikovati dobro od zla, svjetlo od tame.
I poznajem vraga.
Vidjela sam ga.
(Altha, str. 127.)

Weywardice, 1942. – Violet

Violet raste u domu punom hladnoće i otuđenosti, čvrsto stegnuta uzdama doličnosti koje drži njezin bešćutni otac. Željna znanja, učenja, slobode, Violet čezne za tim da ode što dalje od grandioznog dvorca u kojem živi. Proganjaju je šaputanja sluga o tome kako joj je majka bila čudakinja koja je prije smrti poludjela toliko da ju se moralo držati zaključanom. Peku je pogledi svih koje susretne jer je i ona, čini se, na majku. Bliža s prirodom nego će ijedan muškarac njezine krvi ikada biti.

Za oca je kljova – i sve drugo u Hallu njoj slično – bila samo trofej. Plemenite životinje ne treba proučavati ili štovati, nego ih samo pobijediti.
Njih dvoje nikada neće razumjeti jedno drugo.
(Violet, str. 72.)

Weywardice, 2019. – Kate

Kate od pratetke koju je jedva poznavala nasljeđuje seljačku kolibicu u zabačenom mjestašcu Crows Beck.

… i ugledala je selo, Crows Beck, s druge strane padine. Krasan pogled. Ali nešto u njemu ju je rastužilo. Kao da gleda u zatvor. Divan, zeleni zatvor, ptice pjevaju i vretenca svjetlucaju, teče jantarni potočić, ali ipak je to zatvor. (Kate, str. 20.)

Kad nema druge nego usred noći pobjeći od nasilnog partnera, Kate se skrije upravo u tu kolibicu. Dugo potiskivan dio njezina bića procvjeta okružen prirodom i neobičnom aurom pokojne pratetke, no nevolje za Kate nisu gotove. Ljubomorni joj je muškarac na tragu jer sa sobom je, bježeći, ponijela nešto njegovo.

Emilia Hart: Weywardice

Jesu li sve žene vještice?

Roman Weywardice toliko je dobar da vam, iskreno, ni ne treba moja preporuka. Dovoljno je pogledati naslovnicu i pročitati sažetak i već znate da vas čeka poslastica! Ipak, možda ćete pomisliti da ste pročitali već dovoljno romana o snažnim ženama i vješticama (i upitati se kako je moguće da se ta dva motiva uvijek isprepliću, čak toliko da su gotovo postali sinonimi – makar u književnosti). Možda ćete zaključiti da se na tu temu ništa novo nema za reći, ali vjerujte mi, Weywardice su nešto posebno.

Čitala sam određen broj romana na ovu temu. Tu su Vještičji sat Chrisa Bohjaliana, Milosti Kiran Milwood Hargrave i Rogus Ivane Šojat. I svi su fantastični, no Weywardice se odlikuju posebnim stilom pisanja koji i ono najružnije lako prikazuje na poetičan način.

Radnjom dominiraju mračni motivi – vještice, napitci, vrane, dvorac i nasilje. A opet, priča je toliko lijepa i teško je povjerovati da je ovo roman prvijenac autorice Emilije Hart. Čak i kad se događaju gadne stvari, autorica ih oslikava riječima iz kojih, iza užasa, i dalje osjetimo sunce kako sja, čujemo pjesmu ptica i osjetimo miris zemlje koja nas okružuje.

Poglavlja su kratka, no vrlo efektna i teško ćete prestati čitati, jednom kad vas priča uvuče u sebe i kad se zalaufate. A tek pa sve počne sjedati na svoje mjesto… Jamčim vam roman koji ćete stvarno pamtiti!

Vau, kakva priča!

Istog trenutka kad sam raspakirala paket koji nam je poslala ekipica iz Stilusa, znala sam, ma znala sam da su Weywardice priča koja će rasturiti! Odmah sam je uzela na čitanje jer tako lijepe korice moraju u sebi skrivati još ljepšu i bogatiju priču! I doista je bilo tako. Weywardice su sve ono obećano na naslovnici! I „Trijumfalno!“ i „Bestseler“.

Već od uvodnog citata koji tumači naslov romana, jasno vam je da u ruke uzimate nešto dirljivo, sudbonosno i strašno i  predivno.
A onda počinje…

Priča triju žena koje dijele istu krv, istu magiju i sudbinu očarava od prvog retka. I ne zna se čija je bolja, Althina, Violetina ili Kateina. Isprva su sve nejasne. Pitamo se što se događa i kako su njih tri povezane. Ali onda, poput rijeke koja na svom putu prema moru nema ni jednu jedinu prepreku (osim jedne jedine pogreške u prijevodu koja me ekstra naživcirala), predivna storija o Weywardicama nastavlja teći, otkrivajući sve njihove tajne, moći, spletke, želje i strahove.

Mnogo toga izdaleka izgleda drukčije. Istina je kao ružnoća: mora joj se prići blizu da bi je se vidjelo. (Altha, str. 175.)

Oduševljena sam, a i to je malo reći!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno nahvalila i preporučila ovaj roman. Mogu vam samo reći da ga MORATE pročitati! Mogu vam reći još i da stranice kriju puno boli i straha, ali i povezanosti i rasta. Weywardice su posveta ženama, ali i ne samo njima. Ovo je priča za sve one koji vjeruju u poštovanje, ljubav, hrabrost, snagu i prirodu.

Emilia Hart: Weywardice

Ostali naslovi ove autorice:

Weywardice su prvi roman talentirane autorice Emilie Hart.

Suvišno je i reći da uzbuđeno čekamo njezine buduće romane!

Gdje kupiti roman Weywardice:

Stilus knjiga

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica priručnika Osjećajte se lakše: ©Stilus

Prevela: Ela Horvat

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše

Osjećajte se lakše inspirativni je priručnik mladog autora Diaga Pereza koji piše pod pseudonimom Yung Pueblo, što znači „mladi narod“. Tim nas pseudonimom želi uputiti na nadolazeći rast i dozrijevanje čovječanstva te najaviti vrijeme u kojem će ljudi prijeći iz vladavine neznanja u stanje prihvaćanja međupovezanosti (str. 20.)

Iako se svatko iscjeljuje drugačije, jer je svaka od naših emocionalnih povijesti jedinstvena, postalo mi je jasno da ozdravljenje postoji i da je dostupno svakome tko ga traži. Samoozdravljenje je moguće otpuštanjem prošlosti i povezivanjem sa sadašnjošću, a sve kako biste mogli proširiti svoju budućnost. (str. 19.)

U uvodu nam govori o onome što ga je potaklo na pisanje, a to je ovisnost u koju je upao i koje se svim silama želio riješiti. Na putu prema ozdravljenju, shvatio je koliko ga je obilježilo njegovo djetinjstvo. Život doseljenika iz Ekvadora u SAD-u, u stalnom siromaštvu i strahu, borba roditelja kako bi djeci osigurali budućnost… Sve to stvorilo je u njemu unutarnju tugu i napetost, a smatrao je da mu zabavljanje i droga pomažu u otpuštanju tih osjećaja.

Kada se odlučio očistiti, počeo je meditirati, ali i ne samo to. Prakticirajući nekoliko različitih metoda, krenuo je putem ozdravljenja. Iz svega onoga što je na tom putu naučio, nastala je ova knjiga.

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Ljubav prema sebi

Ono što mi se najviše svidjelo u ovom priručniku zapravo je poezija, kratke pjesme na tragu Rupi Kaur u kojima autor na jedan zanimljiv, kratak i nadahnjujući način izriče istine koje mi već znamo, ali ih možda nismo dovoljno osvijestili.

ne manjka ljudi koje ćeš
smatrati fizički lijepima
ali naći onoga tko odgovara
zrelosti za kojom tragaš
posvećenosti rastu
humoru koji te krijepi
i koga tvoj zagrljaj prepoznaje
neobično je rijetko (str. 144.)

Sviđaju mi se poruke kojima priručnik obiluje. Lijepo je i nekako toplo truditi se uvjeriti ljude da zaslužuju ljubav, da mogu krenuti dalje, da se mogu oporaviti od svega što život nosi.

Ozdravljenje počinje tako da upoznate sebe i da se zavolite. Kad vidite i osjetite koliko toga nosite, shvatit ćete da je došlo vrijeme da neke stvari počnete otpuštati od sebe. (str. 60.)

Neke zablude današnjeg vremena autor se trudi protumačiti na svoj način pa mi je i to bilo fora. Na primjer, zamjena shvaćanja ljubavi prema sebi s ugađanjem sebi kupnjom različitih stvari. Ili fokusiranje na to da su drugi krivi za sve naše probleme. A tu je i ona klasična zabluda – ako ti je nešto suđeno, samo će doći. Yung Pueblo pokušava objasniti zašto tome nije baš tako i zašto se trebamo fokusirati na sebe. Na traženje krivca u sebi i opraštanje tom istom krivcu – samom sebi.

Postoji onaj trop koji kruži internetom – „Ono što ti je suđeno, samo će ti doći“ – ali život nikad nije tako jednostavan. Karika koja nedostaje u ovo slagalici jest to da će život nastaviti biti težak, a vi ćete spriječiti sami sebe da uživate u dobrim stvarima… (str. 43.)

Yung Pueblo: Osjećajte se lakše

Dobra ideja, ali…

Ideja samog priručnika jako je dobra, ali nekako mi nije najbolje ostvarena.

Ako usporedimo s izvrsnim priručnicima koje sam prije čitala, kao što su Grupa Christie Tate i Toksična pozitivnost Whitney Goodman, ovdje nešto kao da nedostaje. Na primjer, autor se često referira na posebnu vrstu meditacije, vipassana meditaciju, koju prakticira zajedno sa svojom suprugom. Međutim, o toj nam meditaciji ne daje nikakve informacije pa iako je pomogla njemu, nama svakako neće jer ne samo da nam ne daje osnove prakticiranja, nego nam čak ne kaže ni što je.

Ne daje nam nikakve primjere dobre prakse koje bismo i mi mogli uključiti u svoj život i svoje ozdravljenje. Samo govori što treba. A to uglavnom svi mi znamo.

I ja znam da bih trebala prestati pušiti. Da bih trebala otpustiti neke stare zamjerke.

Svi smo svjesni da će nam biti bolje ako si oprostimo, ako budemo zahvalni i tako dalje.

Osjećajte se lakše ne daje ni jedan jedini primjer kako se približiti tom putu ozdravljenja kojim je autor kročio. To je nešto što mi je vrlo smetalo dok sam čitala i itekako je utjecalo na moj završni dojam o tekstu.

A sad, kako bih popravila doživljaj i vama i sebi, evo još malo stihova koji stvarno diraju.

ako je bol bila duboka
morat ćeš je otpustiti
mnogo puta (str. 85.)

Ostali naslovi ovog autora:

Yung Pueblo (što doslovno znači „mladi ljudi“) umjetnički je pseudonim američkog autora Diaga Pereza.
Njegove dvije zbirke poezije, Inward i Clarity & Connection bile su iznimno dobro prihvaćene među kritikom i publikom.
Priručnik Osjećajte se lakše prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Pratiti ga možete na Instagramu, gdje redovito objavljuje svoju poeziju.

Gdje kupiti priručnik Osjećajte se lakše:

Stilus

Nita Prose: Gost iznenađenja

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Gost iznenađenja: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Kada je nešto prljavo, samo je jedno ispravno… A to je očistiti to. (str. 152.)

Nita Prose: Gost iznenađenja

Gost iznenađenja

Molly Gray mlada je žena s istančanim smislom za čistoću i pristojnost. Svemu što zna, pa tako i pristojnosti i čišćenju, naučila ju je njezina pokojna baka, u čije se savjete Molly i dan danas uzda. Molly se mrvicu teže snalazi u društvu i teško čita ljude, no njezine su se socijalne vještine umnogome popravile od napetih događaja ispričanih u romanu Sobarica.

Tako Molly danas ima gotovo savršen život. U sretnoj je ljubavnoj vezi i napredovala je do položaja glavne sobarice u veličanstvenom Regency Grand Hotelu.  

Oduvijek sam se mučila shvatiti pravo značenje riječi koje izgovaraju drugi, ali popravila sam se u čitanju ljudi, čak i neznanaca, zato znam na što ste pomislili. Pomislili ste da je moj posao nevažan i da se svog položaja trebam sramiti, a ne biti ponosna na njega. Daleko sam ja od toga da vam namećem mišljenje, ali PMSM (to znači: po mojem skromnom mišljenju), sasvim ste u krivu. (str. 10.)

Sve se poremeti kada u hotel stigne slavni, ali tajanstveni pisac krimića J. D. Grimthorpe. I ne samo da stiže u hotel, nego se, pred mnoštvom novinara, sruši mrtav. Njegovu smrt istražuje detektivka Stark, Mollyna stara protivnica.

„Detektivko, imate li poruku za ubojicu?“ …
„Istina se može kriti neko vrijeme, ali neće ostati zauvijek zakopana. Neka to dobro zapamti.“
(str. 143.)

Dok smrt misterioznog pisca prijeti uništiti reputaciju Mollyna voljenog hotela, ona i ostatak osoblja kreću u rješavanje još jedne zagonetke. Međutim, ono što nitko ne zna jest to da Molly u svojoj prošlosti krije tajnu koja bi mogla biti ključ za rješavanje ubojstva i pronalazak ubojice.

Mene iskustvo uči … da su tajne sklone kažnjavati one koji ih čuvaju. (str. 113.)

Molly i gost iznenađenja

Gost iznenađenja nastavak je avantura mlade sobarice Molly Gray i nadam se da će njezina priča postati serijal. U naivnu sam se sobaricu zaljubila na prvo čitanje i ta se ljubav nastavlja i u ovom romanu. Naime, pribojavala sam se da će, kad se počne snalaziti u međuljudskim odnosima, Molly izgubiti šarm, ali to se nije dogodilo. Jednako je draga, simpatična, zanimljiva i duhovita kao i u Sobarici. Uz napetu priču o ubojstvu koje se iznenađujuće isprepliće s Mollynom dosad nam nepoznatom prošlošću, autorica nam pripovijeda i dirljivu priču o neprilagođenoj djevojčici koja se najbolje snalazi u svijetu čišćenja i kojoj je baka najbolja prijateljica.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ono što na čitatelja djeluje kao katarza jest Mollyn rast i razvoj. Pred našim očima ona od naivne djevojke i mete poruge postaje ne samo najbolja u svom poslu (i s, psssst, poslovnom ponudom kojoj (ne) može odoljeti), nego i žena sretno zaljubljena, neprestano okružena prijateljima.   

Ono sam što sam. Molly. Molly, sa svim svojim slabostima i manama. I svim svojim vrlinama. (str. 240.)

Moglo je to ispasti svakako. Osnažena Molly mogla je prestati biti onaj drugačiji, neobičan lik koji smo svi zavoljeli. Ipak, Nita Prose vješta je spisateljica i izvukla je iz Molly ono najbolje, a da ju nije promijenila (upropastila). Stvarno se veselim čitati kako jedan od meni omiljenih likova postaje bolji, ali i zadržava sve one simpatične osobine koje ga čine takvim kakav jest.

Roman koji ima sve

Gost iznenađenja roman je koji u sebi ima sve. Zagonetno ubojstvo, tajnu iz prošlosti, ubojicu koji svima uporno izmiče i čudesnu glavnu junakinju za koju navijamo svim srcem! Uz nekoliko preokreta, dirljivih trenutaka uz koje ćemo šmrcnuti te neizostavne feel-good epizode, nećemo ni trepnuti, a već ćemo zatvoriti zadnju stranicu. S lakoćom čitamo Mollynu priču, ali ona nije banalna ni jednostavna. Napisana je jezikom i stilom koji se lako razumiju, u obliku Mollynog obraćanja nama čitateljima, pa nju i njezine prijatelje osjećamo kao jedne od nas. Vrlo se lako povezujemo s likovima i njihovim radostima i tugama i vjerujte mi, kad sam pročitala ovih niti 300 stranica novog poglavlja Mollyne priče, osjećala sam baš kao da sam pročitala nešto dobro.

Ali sada vidim. Vidim jasno kao nikad prije – da čovjek može istovremeno biti čovjek i čudovište. (str. 180.)

Moju preporuku imate, pogotovo ako volite romane u kojima su glavni likovi na neki način drugačiji i neobični, ali obojeni toplinom, ljudskošću i meni jako važno – humorom. Serijal o Molly pomalo me podsjeća na serijal o klubu seniorskih istražitelja ubojstva Richarda Osmana pa ako ste voljeli te romane, definitivno ćete voljeti i ovaj roman.

Gost iznenađenja neće nas isprepadati niti šokirati. Naprotiv, zbog njega ćemo još i više zavoljeti čitanje i avanturu koju nam ono pruža. Neki od nas više će cijeniti male ljude i njihove „male“ poslove. Neki će od nas s više strpljenja odgajati svoju djecu. Neki će, jednostavno, duboko udahnuti i nasmiješiti se jer dobri ljudi zaslužuju svoj sretan kraj, a naša ga je draga Molly dobila.
Zasad, hihihihi.

Uglavnom, jako se, JAKO veselim trećem nastavku!

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ostali naslovi ove autorice:

Nita Prose autorica je romana Sobarica koji je postao veliki književni hit, ovjenčan brojnim nagradama i preveden u više od četrdeset zemalja. Gost iznenađenja nastavak je romana Sobarica.

Gdje kupiti roman Gost iznenađenja:

Stilus

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Mačak koji je poučavao zen: ©Stilus

Prevela Lada Furlan Zaborac

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen

Mačak koji je poučavao zen prelijepa je knjiga-slikovnica koja nas na jednostavan i razumljiv način uči tajnama zena. Prati jednog gradskog mačka, sasvim običnog, ali ipak u potpunosti neobičnog. Naime, zove se Mačak, najbolji prijatelj mu je Štakor i traga za razumijevanjem svijeta.

Kad sazna za drevno stablo bora na čijim se granama može spoznati svijet, odlazi u potragu.

Putem susreće brojne životinje, svaku sa svojim problemima. Tu su Zec, Majmun, Vrana i Tigar. Svi oni nešto nauče od Mačka, ali i Mačak nešto nauči od njih.

Dobrota i zahvalnost dvije su osobine
koje mi je bilo teško naučiti, ali one nam mogu pomoći na mnogo načina.
Ne koštaju ništa,
ali njihova je vrijednost neizreciva.
(str. 35.)

Pri kraju putovanja, Mačak susreće Mačića koji ga uči najveću od svih lekcija.

Naučio sam da je ono što želimo rijetko ono što trebamo.
I da ono što nam treba gotovo nikad nije ono što želimo.
(str. 160.)

Prvi susret

Moram priznati, ova je posebna knjiga moj prvi, ali definitivno ne i zadnji susret s Jamesom Norburyjem. Kupila me na prvi pogled predivnim, bogatim koricama, ali ono što se skriva između njih zapravo je pravo blago.

Za ljepotu ilustracija nemam riječi, smirit će vas sam pogled na njih, a još kad se latite čitanja… Čisti zen, pomiješan s divljenjem prema bogatstvu i slikovnog i pisanog izražaja.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Možda … svatko od nas ima vlastiti dar koji može ponuditi svijetu,
koji bismo trebali cijeniti umjesto da priželjkujemo
darove koje drugi posjeduju.
(str. 74.)

Ono što mi se najviše svidjelo zapravo je jednostavnost riječi kojima nam autor prenosi važne poruke. Baš zato, knjigu Mačak koji je poučavao zen mogu čitati svi, i djeca i odrasli. Moj mali šestogodišnji prijatelj „čitao“ ju je prije mene – listao ju je, gledao slike i sam smišljao priču. Onda sam mu je ja čitala naglas pa smo pričali što smo sve iz nje naučili. On je ideje povezivao sa svojim dječjim svijetom, ja sa svojim odraslim i eto, što se kaže, zabave za cijelu obitelj.

Ali prijatelji su kao čarolija. …
Kad podijeliš nešto s dobrim prijateljem,
na neki način dobiješ više nego da si sve zadržao za sebe.
(str. 137.)

Feel-good bajka

Mačak koji je poučavao zen ne može se žanrovski definirati, ali ja bih ga svrstala negdje u feel-good bajke, negdje u priče pune personifikacija nakon kojih se osjećamo dobro, nježno, mirno.

Norbury ima talent cijelu priču pisati kao stazu, a mi je čitatelji pratimo skupljajući mrvice mudrosti i, zajedno s Mačkom, tražeći stablo razumijevanja. Kao što Mačak uči upoznajući druge i slušajući njihove probleme, tako učimo i mi. Učimo kako se boriti s bijesom i anksioznošću, kako cijeniti svaki trenutak u životu, kako prihvatiti vlastitu sudbinu, ma kakva ona bila.

Bolje je započeti putovanje, pogriješiti i promijeniti
smjer kojim ideš, nego čekati da sve bude savršeno
pa nikada i ne početi.
(str. 123.)

Kad dođete do kraja, kad pročitate autorovu završnu napomenu i sve sjedne na svoje mjesto, shvatit ćete da se sada bogatiji za jedno zen-iskustvo. Iz mnogih pričica koje sačinjavaju toplu cjelinu ponešto ste naučili. Malo ste hrabriji. Bolje se osjećate. Smiješite se.

Gotovo kao da ste se… Ne znam… Popeli na granu posebnog, drevnog bora i… Počeli razumijevati.

James Norbury: Mačak koji je poučavao zen

Ostali naslovi ovog autora:

James Norbury pisac je i likovni umjetnik koji, naravno, ilustrira i vlastite knjige. Najpoznatiji je po svojim hitovima Veliki Panda i Sićušni Zmaj te Putovanje Velikog Pande i Sićušnog Zmaja, kojima se uvukao u srca bezbroj djece, ali i odraslih. Njegove knjige, premda počivaju na stilu slikovnica, namijenjene su čitateljima svih dobi jer će ih svaka dob shvatiti drugačije. Mali će uživati u predivnim slikama, veliki u još ljepšim porukama.

Sam autor kaže da je, nakon turbulentnog razdoblja svog života, počeo proučavati duhovnost, napose budizam koji, uvidio je, ima mnoštvo lijepih ideja koje mogu pomoći ljudima i promijeniti ih. Na tragu tog učenja, počeo je pisati svoje knjige koje su, kao što danas znamo, postale i više nego uspješne.

Gdje kupiti knjigu Mačak koji je poučavao zen:

Stilus

Lauren Forry: Veliko otvorenje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Veliko otvorenje: ©Stilus

Prevoditelj: Hana Klak Ustolin

Lauren Forry Veliko otvorenje

Veliko otvorenje počinje vrlo spektakularno. Deset sretnika leti na Mjesec kako bi bili prvi gosti u hotelu koji je toliko samodostatan da može funkcionirati bez osoblja.

 Već na poleđini knjige rečeno nam je da je roman pisan u maniri Agathe Christie. I uistinu jest. Deset ljudi zatočeno je u najekskluzivnijem mogućem hotelu koji se nalazi ni više ni manje nego na Mjesecu. Ljudi su različitih nacionalnosti, spola, dobi i društvenih staleža, a svaki od njih dobio je na svojevrsnoj lutriji kartu za prvo putovanje u hotel Artemis. Naravno, svi pristaju, dobivaju ili daju otkaze kako ne bi propustili ovu jedinstvenu priliku. To je većini putovanje života. Umrli bi da budu tamo. A onda se smrti uistinu počinju događati. S Mjeseca nema povratka dok brod ne dođe po njih, ali tada će neke putnike biti kasno.

Rekla bih da čitaš previše Agathu Christie, rekla je Tonya. Imaš pravo, rekla je Penelope. Svi smo različitih nacionalnosti, različite dobi, različitih društvenih staleža. str. 163.

Dolazak

Nakon što su se slegli prvi, fantastični dojmovi, putnici uočavaju da posluge nema. Šampanjac se toči, jedu se prefini obroci, kavijar i školjke, ali to je predstava samo za prvi dan. Svaki sljedeći donosi nove izazove, slutnju da su praćeni, snimani skrivenim kamerama te postaju svjesni činjenice da hotel, odnosno oni koji stoje iza njega, znaju puno više o životu svih putnika nego što bi trebali znati. Je li nasumičan izbor za put na Mjesec doista bio nasumičan?

Hotel uzima prvu žrtvu

Dok se putnici, zbunjeni veličinom hotela u kojem cijelo vrijeme svira ista melodija Fly Me to the Moon, pokušavaju snaći, iznenada je pronađeno tijelo jednog od njih s misterioznom porukom zabijenom pokraj njegova tijela. Jedna putnica je Penelope Strand, policajka koja se boji letenja i koja je krenula na ovo putovanje kako bi preispitala svoje granice. Penelope traži suradnike s kojima bi oformila tim istražitelja. Ali svi su sumnjivi. Dok se putnici pregrupiraju prema vlastitim sklonostima i simpatijama, hotel uzima i drugu žrtvu. A to je samo početak…

Penelope je čekala. I gledala. Željela je vidjeti tko će prvi progovoriti. str. 198.

Dojam o djelu

Veliko otvorenje ima osim deset, navodno nasumično odabranih putnika i jedanaesti lik. To je hotel koji je “živi stvor”, programiran da se otvara, zatvara, pali i gasi svjetla i glazbu, uključuje i isključuje kamere, osluškuje i prisluškuje kao ogroman živi mehanizam.

Lik lunarnog hotela možda mi je i najbolji u knjizi. Autorica ga je donijela jezivom atmosferom perfidne čistoće i blještavila predstavljajući ga u slojevima koji se polako odmataju sve do posljednjeg koji predstavlja zatvorenu, metalnu, klaustrofobičnu kutiju iz koje nema izlaza.

Sličnost s Agathom Christie je u scenografiji. Lauren Forry postavlja desetak likova u izolirani prostor iz kojeg nema izlaza, a ubojica je među njima. Scena me podsjetila na Agathinih Deset malih crnaca, ali samo po toponimu čija je značajka izoliranost i nemogućnost odlaska.

U svemu ostalom, Agatha je deset kopalja jača.

Ono što bih navela kao nedostatak romana niz je pitanja na koja se ne nudi odgovor. Zašto je posada napustila brod ? Po čijem nalogu? Kako se ostatak putnika vratio na Zemlju?

Zatim, sami likovi nedovoljno su isprofilirani. Neki su vrlo iritantni, neki tek podnošljivi, a zapravo nitko nije pretjerano simpatičan.

Ono što je uistinu dobro u romanu gradacija je atmosfere panike koja prerasta u paranoju među putnicima. Oni počinju sumnjati jedan na drugog iako su do prije par sati zajedno tražili počinitelja. Kao čitatelj, sumnjate čas u jednog, čas u drugog putnika, a ni istražiteljica vam se ne čini baš “čista”. Tu je Forry odradila dobar posao.

S druge strane, sam epilog nije mi dovoljno uvjerljiv ni zaokružen pa sam ostala s upitnikom iznad glave.

Sve u svemu, Veliko otvorenje zanimljiv je pokušaj pisanja tragom velike spisateljice kao spoj krimića i znanstvene fikcije. A Mjesec, kao mjesto radnje, svaka čast! Treba se sjetiti!

Počinjene su greške, ali prava cijena još uvijek nije plaćena. str. 222.

Lauren Forry Veliko otvorenje

O autoru

Lauren Forry američka je spisateljica odrasla u šumama Pennsylvanije. Nakon što je diplomirala filmske studije na Sveučilištu New York, provela je neko vrijeme u filmskoj produkciji prije nego što se preselila u London gdje je magistrirala kreativno pisanje i izdavaštvo na Sveučilištu Kingston. Predaje engleski jezik i književnost na Harcum Collegeu u Bryn Mawru u Pensilvaniji. Autorica je više romana.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Beth Moran: Takva kakva jesi

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Takva kakva jesi: ©Stilus

Prevela: Andrea Marić

Beth Moran: Takva kakva jesi

Takva kakva jesi

Olivia Ollie Tennyson cijeli je život podredila manipulativnoj majci. Nakon još jednog otkazanog spoja za Valentinovo, jer je majku opet počelo „stezati u prsima“, Ollie odluči da je dosta.

…donijela sam odluku koja će mi promijeniti život.
Ovo je posljednji put da mi majka upravlja životom.
Posljednji put,
Dosta je bilo.
(str. 13.)

Premda osamostaljivanje traži pomno planiranje, skrivanje i takoreći spletkarenje, Ollie, uz pomoć tete Linde i najbolje prijateljice Steph, uspijeva kupiti kuću i odseliti se, teška srca zanemarujući majčinu povrijeđenost, ljutnju i emotivne ucjene.

Ollie se useljava u svoju savršenu kućicu na selu, okruženu predivnom park-šumom. Odlučuje ostvariti veliku želju – ispuniti Listu snova koju je sastavila kada je bila tinejdžerica.

Listu snova počela sam sastavljati kad mi je bilo šesnaest. Na njoj je bilo dvanaest stvari koje sam planirala učiniti kada se napokon zaljubim… S vremenom su se dijelovi liste mijenjali (…), ali uredno sam je selila među zadnje stranice svojih dnevnika svih ovih godina. (str. 21.)

Na toj je listi dvanaest stvari koje je htjela podijeliti s muškarcem svog života. Budući da joj je sada gotovo trideset godina, a tog savršenog muškarca ni na vidiku, Ollie je odlučna u tome da sve s Liste odradi sama.

Osjetila sam žalac tuge što nemam s kime podijeliti ovaj trenutak, a onda sam odmahnula glavom i otresla iz nje taj koncept da nešto moraš s nekim podijeliti da bi se zaista moglo cijeniti. Doživjela sam trenutak čarolije i to je bilo nešto što ću u sebi čuvati kao blago. (str. 84./85.)

Međutim, život nikad ne ide onako kako ga se planira. Ollie se zbližava sa svojim susjedima, ponajviše s djevojčicom Joan i zgodnim rendžerom Samom.

Možda do kraja romana Ollie ipak pronađe ljubav?

Ali, prije toga, mora najprije pronaći sebe…

Kako pronaći sebe?

Odgovor na to pitanje za Ollie je njezina Lista snova. Cijeli se život prilagođavala pretjerano zaštitnički nastrojenoj i sve u svemu, užasnoj majci. Čitajući tih prvih par stranica, došlo mi je da je išamaram. Ponekad je teško povjerovati kakvih sve ljudi ima. I tko se sve naziva majkama… Pokušala sam se staviti u Ollieine cipele i razmisliti što bih ja napravila da se nađem u takvoj situaciji. Iskreno, nisam to mogla ni zamisliti… Vjerujte da mi je malo puklo srce dok sam čitala kako majka manipulira svojom kćeri.

Uglavnom, nakon pomnog planiranja, Ollie se seli u malu kuću u nizu, okruženu šumom. Prvi joj je susjed mrzovoljni starac pun prigovora. Tu je i djevojčica Joan, s kojom se odmah poveže, ali odmah slutimo da će tu biti problema.

Beth Moran: Takva kakva jesi

I naravno, Sam. Ah, zgodni, mišićavi Sam baš je ono što je Ollie čekala i željela cijelog svog života. No, u trenutku nesmotrenosti – možda hrabrosti – potpisala je sporazum o razdoblju bez muškaraca i sad nema natrag.

Dok po prvi put u životu pokušava ostvariti vlastite želje, naučiti nešto o sebi i otkriti kakva je ona osoba, Ollie polako ispunjava Listu snova učeći da savršen život ne postoji i da su greške neizbježne. Ali uz pomoć pravih prijatelja, ljubavi, hrabrosti i malo smijeha, sve je moguće.

Napravit ću tisuće grešaka, puno puta otići u krivom smjeru, i mogu posve spektakularno propasti, baš kao i svaka druga osoba koja je ikada živjela. A kad se takvo što dogodi, otrest ću se i opet krenuti – prihvaćajući možda nečiju ruku bude li mi trebala – i nastaviti naprijed. (str. 171.)

Šarmantna priča koja će se svima svidjeti

Takva kakva jesi šarmantna je, simpatična priča za koju vjerujem da će se svima svidjeti. Čak i onima kojima to nije primarni žanr, ova topla priča o otkrivanju same sebe uvući će se u srce. Svidjeli su mi se svi likovi, mada mi je Sam bio nepotreban, ali ajde, valjda efekt ne bi bio isti bez tog ljubavnog dijela…

Ono najkvalitetnije u romanu Takva kakva jesi zapravo su sporedni likovi koji vam se instant svide. Luckasti su, zanimljivi, duhoviti i zabavni. Svi imaju svoje mane i manice, ali tako su topli i ljudski, odmah se s njima povežete i često se, kao čitatelji, nađete u želji da saznate što je s njima bilo. Ne s Ollie, za koju već slutite da će pronaći sve što traži, pa i više. Zanima vas što će sve biti sa svim tim običnim, malim, sporednim ljudima koji su zapravo veliki u svojim nastojanjima da pomognu, da se povežu, da nekako pokažu da im je stalo.

Iskreno, heroji većinom ne nose masku i plašt niti imaju velike mišiće… Većinom su to obični ljudi koji jednostavno pronađu hrabrosti učiniti pravu stvar kada je to potrebno. (str. 359.)

Sve u svemu, roman Takva kakva jesi jako mi se svidio. Ima dijelova koji su se malo previše razdužili, u kojima se ništa zanimljivo ne događa, nego radnja teče i prelijeva se ni na što, ali ako se to zanemari, moram iskreno reći da sam uživala u čitanju.

Priča je takva da vas neće umoriti. Lagana je, ali nije glupa ni plošna. Nad njom ćete se zamisliti, ali najviše ćete se ipak smiješiti. I možete je čitati uvijek i svugdje – ljeti na plaži, zimi umotani u toplu dekicu. I Takva kakva jesi na neki je način dekica, ali za srce.

Beth Moran: Takva kakva jesi

Ostali naslovi ove autorice:

Beth Moran britanska je autorica devet romana. Kod nas je, zasad, preveden samo jedan, Takva kakva jesi.

Gdje kupiti roman Takva kakva jesi:

Stilus knjiga

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Majstor zagonetki: ©Stilus

Preveo: Dražen Čulić

Takva je priroda zagonetke: naizmjenično nudi bol i zadovoljstvo. (str. 14.)

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Majstor zagonetki

Mike Brink poznati je zagonetač koji svoju slavu zapravo duguje ozljedi mozga. Naime, igrajući američki nogomet u srednjoj školi, pretrpio je tešku ozljedu mozga i tako, kao jedan od pedesetak ljudi na cijelom svijetu, postao savant – čovjek izvanrednih kognitivnih sposobnosti.

Dobio si dar. Možeš ga ignorirati ili se možeš njime služiti. Ali od njega se ne možeš sakriti. (str. 32.)

Mike se teško snalazi u međuljudskim odnosima i najdraže mu je društvo njegova kujica Connie. I zagonetke, što ih je više i što su teže, to bolje.

Zato on rješava zagonetke, baš zato, zbog tog osjećaja da svijet ima smisla. (str. 19.)

Jednoga dana prima neočekivan poziv zatvorske psihijatrice koja ga moli da dođe pogledati neobičan crtež jedne zatvorenice. Budući da ga svaka zagonetka neopisivo privlače, Mike pristaje i saznaje da je zatvorenica zloglasna spisateljica Jess Price, koja služi tridesetogodišnju kaznu za brutalno ubojstvo.

Ali Jess Price nije obična pacijentica. Ovdje se događa nešto čudno. Nešto što ne mogu objasniti. Ponekad, dok sam s njom, ja… Uplašim se. I više od toga. Užasnem se. Kao da sam se našla uz nešto veće od sebe. Nešto opasno. (str. 26.)

Drevni misterij

Ubrzo, Mike biva uvučen u misterioznu priču čiji ga tragovi i zagonetke vode od New Yorka preko Praga, od sadašnjosti do davne prošlosti, davnije nego što čitatelj može i naslutiti.

…u stvarnosti nas istina može ozlijediti. Ponekad su tajne s razlogom skrivene. (str. 159.)

Ovaj čuveni genijalac i odgonetač najtežih zagonetki uskoro shvaća da su neke tajne skrivene s razlogom i da neke zagonetke treba ostaviti na miru. Njegova želja da pomogne Jess jača je od opreza, no zaboravlja da i ona ima skrivene motive.

Ali ništa vezano uz Jess Price nije imalo smisla. Tragovi koje je nudila bili su nejasni, obrasci nesuglasni. Možda su te kontradikcije dio zagonetke koju predstavlja. Ona je odredila pravila igre, a ako je itko na ovom svijetu može odigrati, to je Mike Brink. (str. 55.)

Njezina zagonetka tek je prvi korak u otkrivanju drevnog misterija koji bi mogao promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Početak

Svoje dojmove o romanu Majstor zagonetki dijelim na dva odlomka jer su me prve dvije trećine  oduševile, a onda mi je nekako lagano krenula nizbrdo.

Dakle, te dvije trećine bile su mi uzbudljive i napete toliko da mi se bilo stvarno teško odvojiti od knjige. Zanimalo me što znače zagonetke i mada ih nisam ni pokušala riješiti, značenje koje su im glavni likovi pridavali fasciniralo me i držalo prikovanom za stranice.

Još jučer vjerovao je da odlazi … pomoći genijalnoj ženi u nevolji. … Ali Jess nije bila čudna luđakinja i njezin boravak u zatvoru nije bio slučajan. Jess Price bila je netko tko je pomno i temeljito planirao svoj pristup. Čekala je pravi trenutak. Namamila ga je zagonetkom, zadržala šifriranom porukom. U Jess Price Mike Brink našao je dostojnu protivnicu. Zaista, od početka nije imao šanse.
(str. 95./96.)

Onda se u relativno realnu priču počinju uplitati nadnaravni motivi koji me i dalje navlače na čitanje, ali polako počinjem slagati face koje ću objasniti u sljedećem odlomku.
Sad ono što mi je bilo super. Božja zagonetka kao temeljna tajna romana zaintrigirala me i o njoj sam željela saznati više. Stara kuća puna tajnih prolaza i artefakata, tvorac (jezivih) lutki iz 19. stoljeća čija pisma čitamo, psihotični bogataš, zatvorenica koja ne govori… Te naravno, klasičan junak kojeg podjednako volimo zbog iznadprosječnih sposobnosti i zbog sasvim prosječnih mana. Što može poći po zlu?

Evo što.

I kraj

Pokušat ću objasniti one face odozgo… Svi već znate da obožavam horore i Kinga i njegovo nadnaravno mi je savršeno. Obožavam i cijeli taj religijsko-misteriozni segment zbog kojeg mi je Da Vincijev kod i dalje jedan od top romana ikad pročitanih. Međutim, u romanu Majstor zagonetki sve mi to nekako slabo funkcionira. Bilo je dijelova koje nisam razumjela, koji su me apsolutno zbunjivali i koji se nikako nisu uklopili u priču. Te prve dvije trećine bile su izvrsne, a onda mi se čini da se i autorica sama pogubila… Jednostavno, nisam vjerovala onome što čitam. Završni dio nije imao snagu, stigao je brzo i bez zavrzlama, čiča-miča gotova je priča. Sam rasplet, svojevrstan epilog, funkcionira i dao se naslutiti i ranije, ali nisam mu povjerovala.

Ukratko, zadnja trećina ovog romana bila mi je nepovezana, nerazumljiva, na trenutke apsurdna. Volim dobre nadnaravne motive, ali oni imaju svoju funkciju. Ovako nabacani, upropastili su relativno zanimljivu i uzbudljivu priču. Autorica je imala izvrsnu ideju koju nije ostvarila onako kako je mogla.

Naravno, to je samo moje mišljenje. Sve recenzije koje sam na temu Majstora zagonetki pročitala čine mi se jako pozitivne pa je najbolje da sami pročitate i vidite u čemu je stvar.

E da, nemojte očekivati ni Nijemu pacijenticu, ni Da Vincijev kod ni prstohvat Stephena Kinga. Onoga tko je to rekao treba natjerati da sve navedeno iznova pročita… Nekoliko puta.

Danielle Trussoni: Majstor zagonetki

Ostali naslovi ove autorice:

Danielle Trussoni američka je spisateljica i novinarka. Osim romana Majstor zagonetki, autorica je i romana Angelologija, u kojem se također bavi biblijskim motivima (palim anđelima). Oba su joj romana prevedena na više od trideset jezika.

Danielle Trussoni članica je žirija Pulitzerove nagrade za književnost.

Gdje kupiti roman Majstor zagonetki:

Stilus

Jurica Pavičić: Mater Dolorosa

Nakladnik: Stilus knjiga 2022.

Naslovnica knjige Mater Dolorosa: ©Stilus

Jurica Pavičić Mater Dolorosa

Kako je dobra ova knjiga! Mater Dolorosa kriminalistički je roman koji počinje klasičnim zapletom – pronalaskom leša. Knjiga je zapravo dalmatinski noir roman kojem je pozornica Split. Premda je autor radnju smjestio u rodni grad, ova se priča mogla dogoditi u bilo kojem gradu u Hrvatskoj, bilo kojem gradu na prostorima bivše države, u gradu u kojem u ogromnim postsocijalističkim betonskim mastodontima žive predstavnici nekadašnje srednje klase, nepovratno izgubljene u novim vremenima. Roman oslikava grad čija se industrija svodi na prazna skladišta, grad koji živi život pod pritiskom turizma i sveopće apartmanizacije.

Mrtva djevojka

Roman započinje pronalaskom mrtve djevojke u napuštenom skladištu davno ugasle tvornice. Policajac Zvone Carev na uviđaju odmah prepozna djevojku. Riječ je o sedamnaestogodišnjoj Viktoriji Zeba, kćeri jedinici iz ugledne obitelji. Policija, pritisnuta bijesom javnosti, medija, ali i moćnih poznanika obitelji Zeba, užurbano pokušava privesti počinitelja, ali bez uspjeha. Tada se policija odlučuje za očajnički potez. Objavljuje fotografije dijela ruksaka i majice koje pripadaju počinitelju.

Obitelj Runjić

Majka Katja radi kao čistačica, kći Ines radi na recepciji jednog splitskog hotela, a najmlađi član, sin Mario, po završetku Pomorske škole besciljno gubi dane ne radeći uglavnom ništa. Katja se bavi bezuspješnim raspravama sa susjedom koji je prisvojio dio zajedničkih prostorija, Ines trpi naporne turiste i održava aferu s oženjenim vlasnikom hotela, a Mario… O njemu ne znamo mnogo, osim da gubi dane igrajući igrice na mobitelu i navečer izlazi po splitskim kafićima i disko klubovima.

Katja i Ines, svaka ponaosob, otkrivaju da predmeti ostavljeni na mjestu zločina pripadaju Mariju i tu započinje golgota šutnje, sumnje, nevjerovanja, poricanja, moralne odgovornosti.

U svemu ga je slijedila, sve je prošla za njega, vukla se kroz muku, patnju i osudu- ali ostala je s njim. Materama su sinovi vazda neka muka. str. 154.

Dojam o djelu

Mater Dolorosa sjajna je knjiga našeg nagrađivanog autora Jurice Pavičića. Majka, tradicionalna, vjernica, konzervativno ćudoredna, napravit će sve kako bi od ruke pravde zaštitila sina. To će učiniti čak i kada zna da je taj sin niškoristi i zgubidan, sociopatske strukture ličnosti, imun na sve što se događa izvan njegova ograničena uma.

S druge strane, sestra Ines, uvijek osoba broj dva u obitelji, nakon što je cijeli život gledala idoliziranje mlađeg brata, pred tolikom je osobnom i moralnom dilemom da nakon svega shvaća da je ono što je nazivala domom samo pustinja. A takav i njezin život u kojem nema oaze u kojoj bi se napila vode. Odluka je samo jedna.

Grad kao pozadina priče sa svojim praznim prostorima, davno ugaslim tvornicama i prljavim skladištima, kao tužni relikt socijalističke prošlosti toliko je dobro opisan da vam je jasno da ovo nije priča o ubojici, nije priča o jednoj materi ili priča o sestri, već je priča o jednom trulom društvu koje je nekad utvaralo da proizvodi, stvara i radi. Uostalom, tako su se i zvali – radničkom klasom, a danas su samo klasa spavača koja povremeno izvjesi natpis: Cimmer fraj; nekad na kartonu, a danas na pročeljima sivih, neprivlačnih zgrada koje se guraju prema moru.

Svakako pročitajte!

Jurica Pavičić Mater Dolorosa

O autoru

Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je, nakon prijevoda na francuski 2021. godine, nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Novi roman Mater Dolorosa na najboljem putu je pretekne uspjehe Crvene vode.

Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Neobična Sally Diamond: ©Stilus

Prevela: Tea Tosenberger Lubar

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Neobična Sally Diamond

„Iznesi me sa smećem“, često bi govorio. „Kad umrem, iznesi me sa smećem. Bit ću mrtav, pa će mi ionako biti svejedno. Ti ćeš plakati kao kišna godina“, pa bi se nasmijao, a i ja bih se nasmijala jer smo oboje znali da ne bih plakala kao kišna godina. Nikada ne plačem. (str. 11.)

Te je riječi otac uputio Sally malo prije smrti. A ona ga je poslušala. I tu kreće priča.

Naime, Sally je četrdeset dvogodišnja žena nevješta u socijalizaciji. Njezin joj je otac, ugledni psihijatar, objasnio da je to zato što nema socijalnu inteligenciju. Sally je, doista, neobična.

Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno? Tada mi je rekao da sam jedinstvena. Ne smeta mi to. Nazivali su me brojnim imenima, ali ja se zovem Sally. Barem je to ime koje su mi tata i mama nadjenuli. (str. 20.)

Nakon što, zbog onoga što je učinila s očevim tijelom, dođe u centar pažnje medija i cjelokupne javnosti, na površinu isplivaju duboko zakopane tajne iz Sallyna najranijeg djetinjstva.

Upoznata tek s djelićima istine, iz oporučno ostavljenih očevih pisama, povučena i izolirana Sally saznaje stravične okolnosti svog rođenja.

Pokušavajući izaći na kraj sa zastrašujućim događajima iz prošlosti, Sally iskoračuje u vanjski svijet. Pronalazi prijatelje, druži se, seli se, kupuje modernu odjeću, priređuje zabave…

Voljela sam gledati ljude i njihove uzbudljive živote, njihove strastvene ljubavne veze, nesretne obitelji i mračne tajne. Ironično je, moglo bi se reći, jer u stvarnom životu ne volim ljude. (str. 13.)

Međutim, prošlost rijetko kada ostaje u prošlosti…

Kada se u njezino susjedstvo doseli sumnjivi muškarac, i kada joj na kućnu adresu stigne mračan podsjetnik na djetinjstvo, muke za Sally Diamond tek počinju.

Triler vrijedan čitanja

Neobična Sally Diamond roman je koji vas u sebe uvlači prvom rečenicom i ne možete prestati čitati dok ne dođete do kraja. A onda, čitate opet. One dijelove koji vam nisu sjeli, one u koje ne želite povjerovati, one koje na silu želite izmijeniti.

Sally Diamond heroina je kakvu rijetko susrećemo, ali je zauvijek pamtimo. Nije ona nešto posebno ni simpatična niti ćete je zavoljeti od prve rečenice – barem ja nisam. Ona je drugačija, baš kako naslov i kaže – neobična. Ne zna s ljudima niti oni znaju s njom. Ne razumije osnovne emocije niti društvene norme. Odrasla u izoliranoj kući s ekscentričnim ocem, računamo, dobro je i ispala.

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

A onda, pismo po pismo, poglavlje po poglavlje, otkrivamo sve veći užas koji je Sally pretvorio u to što ona jest.

Ljutnja je sekundarna emocija. Bijes može nastati kao posljedica straha ili bilo koje emocije koja podrazumijeva ranjivost ili bespomoćnost. Ali sad si odrasla osoba… Na raspolaganju su ti razne mogućnosti. Imaš mogućnost izražavanja i odlaska. A to su dva najvažnija sredstva. (str. 282.)

No nije samo Sally glas koji nas vodi ovom poremećenom, kompleksnom, moćnom pričom.

Tu je i Peter, lik za kojeg znamo da je nešto veliko i važno za priču, ali svaka nas njegova riječ odbija i ne želimo povjerovati da će se njegova i Sallyna priča ukrstiti.

Teško je reći bilo što više o radnji jer vam stvarno ne želim spoilati ogroman užitak čitanja koji će u vama pobuditi ovaj roman. Istaknut ću samo neke teme koje se protežu radnjom, a koje su maestralno spojene u psihološki triler koji nije sličan ni jednom u moru onih koji se bave istim temama. Tu su zlostavljanje, nasljedno (ili naslijeđeno) zlo, mučenje, neravnopravnost spolova, dominacija muškaraca, nasilje svih vrsta…

Neobična Sally Diamond je definitivno roman za svaku TBR listu.

Zlo rađa zlo

Iskreno, u ovom mi se romanu sve svidjelo i sve me dotaklo. Cijela Sally koji mi je do kraja bila odbojna, ali sam za nju navijala. Cijela radnja koja je na trenutke bila stvarno užasna i roman sam morala odložiti na koji sat i posvetiti se nečem vedrijem. Ipak, ono što me se najviše dojmilo, što će mi dugo ostati u mislima i što ću teško zaboraviti jest kraj romana.

Nije to kraj na koji smo navikli. Kraj je to koji Sally nije zaslužila. Koji čitatelji nisu zaslužili. Šokantan i beskrajno tužan. Iznenadio me, frustrirao i emotivno iscrpio, ako tri stranice to uopće mogu napraviti. Međutim, svaka riječ je na  mjestu. Kraj je toliko savršen u svojoj težini da se čak nisam imala snage ni naljutiti na autoricu.

Kao što sam rekla, u masi romana s istom ili sličnom temom, Neobična Sally Diamond doista se ističe. Nije to još jedan psihološki triler koji će vas malo prestrašiti, ali zabaviti. Roman je to za osjećanje, poneki tupi pogled u prazno i promišljanje o zlu. Zlu koje jedan čovjek može nanijeti drugom. Nasilju koje muškarac može nanijeti ženi. Mržnji koja postaje ljubav, ljubavi koja postaje mržnja. Zlu koje rađa zlo, koje nastavlja zlo, koje nikad ne prestaje.

Da završim u vedrijem tonu – Neobična Sally Diamond  vrijedi svake minute koju ćete u nju uložiti. Od srca vam je preporučujem!

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Ostali naslovi ove autorice:

Liz Nugent irska je spisateljica, autorica pet romana. Za posljednji, Neobična Sally Diamond, kritika kaže da je najbolji dosad.

Gdje kupiti roman Neobična Sally Diamond:

Stilus

Romani slični ovom (na neki način, ajmo reći) su sljedeći: Drago dijete, Kći kralja močvare, Sobarica i Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici pa bacite oko na te recenzije ako vas zanimaju.