Oznaka: obiteljska drama

Objavljeno

Sarah Hall: Kako izgaramo

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Kako izgaramo: ©Znanje

Prevela Silvija Čolić

Sarah Hall kako izgaramo

Kako izgaramo jedna je ozbiljna knjiga. Neće vas zabaviti, opustiti ni relaksirati. Naprotiv, knjiga je to koja teškom temom progovara o smislu života, iskušenjima koja život nosi i emociji ljubavi, zbog koje sve što radimo ima smisla.

Kako izgaramo uvrštena je u sto knjiga koje se preporučuje pročitati u 2024. godini (književna kritičarka Tanja Tolić).

Prvo sam bila zbunjena prijevodom naslova (u originalu Burntcoat) koji u knjizi predstavlja zgradu, odnosno umjetnički paviljon ili atelje. Čitajući knjigu postajalo mi je sve jasnije zbog čega se knjiga zove Kako izgaramo. Zbog tog osjećaja jasnoće odajem priznanje prevoditeljici.

Edith

Edith Harkness upoznajemo u dobi od 59 godina, kada je već ozbiljno načeta bolešću i svjesna da joj je kraj blizu. Edith živi u Burntcoutu. To je ružna zgrada koju u konačnici nitko nije htio kupiti. Zgrada služi Edith kao stan i kao atelje jer je ona poznata kiparica koja je pobrala brojne nagrade. Njezine umjetničke instalacije izazivaju kako ushite, tako i  provokaciju u javnosti.

Moguće je da cijeli život učimo živjeti. str. 86.

Djetinjstvo

Čitavo Edithino djetinjstvo provedeno je u sjeni majčine bolesti. Njezina majka Naomi, poznata spisateljica, doživjela je moždani udar od kojeg se nikad nije potpuno oporavila. Nakon što je otac otišao i Edith ostala sama s majkom, njih dvije žive u neobičnoj simbiozi u kojoj kći preuzima ulogu roditelja, a majka djeteta. I tako dugi niz godina. Sve dok Edith nije otišla na umjetničko usavršavanje u Japan.

Odrasla sam uz ženu koja je bila sjena onakve majke kakva bi trebala biti, ženu posuđene osobnosti majke koje sam se sjećala iz djetinjstva. str. 72.

Japan

Usavršavanje koje je Edith pohađala u Japanu govori o rijetko poznatoj tehnici obrade drva spaljivanjem. Tehnika ‘shou sugi ban’ proces je ​​ugljeniziranja cedra, čime ga se čini vodootpornim. Na taj način jača se sama struktura drva. Japanci smatraju da se tako čuva integritet drveta i povećava njegovu ljepotu.

Ljubavnici

Edith se upušta u seksualnu vezu s Halitom, vlasnikom malog restorana. Igrom slučaja, njihovo se druženje pretvara u ozbiljniju vezu, nakon zatvaranja svih javnih prostora pojavom pandemije. Edith i Halit su stjecajem okolnosti upućeni na zajedničko življenje, a zapravo se ne poznaju. Postepeno, njihova priča o ljubavi u pozadini smrtonosne epidemije prelazi granice same bolesti.

Dojam o djelu

Kako izgaramo obiteljska je drama. Neuljepšana, životna, teška, ali knjiga koja daje jasnoću.

Glavna junakinja, koja nam u prvom licu priča svoju životnu priču, osjeća da je život svrhovit samo kroz kreaciju koju ostavljamo iza sebe. U njenom slučaju, njezina je kreacija i životna i umjetnička.

Na umjetničkoj polju Edith je pobrala mnoge lovorike, ali na onom životnom priča nam priču koja je veća od nje same. Njezina je kreacija ljubav, ne samo prema voljenom biću, već prema čovjeku koji je teško obolio i kojemu ne mogu pomoći ni medicina mi institucije.

Edith, koja sagorijeva metaforički kao i drvo koje obrađuje, brigom za ljubavnika postaje sve čvršća i čvršća, svjesna da je i njezina luč života počela lagano dogorijevati.

Ovo je knjiga o jednom neobičnom životu, životu punom kreativne ljepote, senzualnosti. Priča o uživanju u malim trenutcima radosti. Priča o patnji, boli i emotivnim ranama koje život nosi.

Edith je žena koja svoju bol i patnju iskazuje svojim radovima. Njezine kreacije vrište u tišini, nemoćne promijeniti svijet na putu novog razaranja . Zadnje djelo koje izrađuje ogromna je struktura tipa anđela sjevera, nacionalni spomenik mrtvima, instalacija koja će trajati dugo nakon njezine smrti.

Metafora koju knjiga nosi istovremena je za živa bića i čovjeka i drvo. Da bi trajali, trebaju prvo sagorjeti.

Knjiga postavlja mnoga pitanja: Koliko nam življenje uz teško oboljelog člana obitelji mijenja vlastiti život? Koliko smo se spremni žrtvovati za bližnje, a koliko za ljude koje ne poznajemo? Jesmo li moralni ako se nismo u stanju brinuti za teško oboljelog člana obitelji i mnoga druga.

Sarah Hall Kako izgaramo

O autorici

Sarah Hall ovaj je roman počela pisati prvog dana prvog lockdowna 2020. godine, s ciljem da obilježi apokalipsu nastalu nakon pandemije corona virusa. Kako izgaramo njezin je šesti roman.

Gdje kupiti roman Kako izgaramo

Znanje

Objavljeno

Mikael Niemi: Skuhati medvjeda

Nakladnik: Hena Com, 2024.

Naslovnica knjige Skuhati medvjeda: ©Hena Com

Prevela Lana Momirski

Mikael Niemi Skuhati medvjeda

Skuhati medvjeda, svojevrsni skandinavski noir, inspiriran je stvarnom povijesnom ličnošću, pastorom Lastadiusom (1800.–1861.), koji je svojim revolucionarnim djelovanjem obilježio vrijeme i prostor arktičkog sjevera. Teško je odrediti žanr ovog romana. Rekla bih da je to savršeni kaledioskop krimića, povijesne fikcije, botanike, filozofije i religije, od kojih se svaki djelić uklapa u jedinstveno, poetično i atmosferično štivo.

Rijeka je možda najljepša slika života. Duša koja se nikad ne rađa niti ikad prestaje, koja jednostavno postoji. Rijeka misli na mene. str. 36.

Lars Levi Læstadius

Karizmatični propovjednik i preporoditelj Lars Levi Læstadius, dobro obrazovani protestantski svećenik, pokušava prosvijetliti svoju župu upornim djelovanjem protiv svih vrsta poroka od kojih najvećim smatra alkohol. Ali lokalna vlast ima drugačije mišljenje.

Čovjek može tako živjeti da ne pustoši i ne uništava. Tako da, zapravo, ne postoji. str. 13

Jussi

Jussi je dječak kojeg je Læstadius spasio od neimaštine i zlostavljanja, našavši ga odbačenog od svog zaostalog plemena i majke koja ga nije voljela. Svećenik uči dječaka čitati i pisati, pripovijeda mu o Božjim zakonima i zakonima prirode, upoznajući ga s florom i faunom koja ih okružuje. Ovaj Læstadiusov prosvjetiteljski zadatak napravio je od mladog i nesigurnog dječaka pronicljivog i znatiželjnog momka koji logički zaključuje i s pažnjom promatra promjene oko sebe.

Najveći grijeh koji čovjek može počiniti jest da ne voli svoju djecu. str. 192.

Napadi medvjeda

Nakon što nestanu dvije mlade žene, lokalne sluškinje i mljekarice, selo je uvjereno u napade medvjeda. Počinje velika potraga. Nažalost, žene su pronađene rastrgane i teško ozlijeđene na zabačenim šumskim putovima. Seljanima je obećana velika nagrada za hvatanje opasne zvijeri.

Ali, Laestadius vidi tragove koji upućuju na mnogo zlokobnijeg osumnjičenika. Uz Jussijevu pomoć, on započinje vlastitu istragu. Prateći znakove u prirodi, on vidi detalje koje drugi ne vide i nastavlja svoju potragu za istinom, usprkos velikom protivljenju okoline pa i opasnosti po njih samih koje nisu bili ni svjesni.

Stroj ne može osjećati. Stroj nema savjest. Čovjek s druge strane, može izabrati da čini dobro, da pomaže drugima. str. 92.

Dojam o djelu Skuhati medvjeda

Priča je smještena u arktičke divljine sjeverne Švedske. Sredina je 19. stoljeća, vrijeme je duhovnog buđenja. Glavni fokus priče su propovjednik Lars Levi Laestadius i njegov učenik Jussi, koji je i pripovjedač romana. Njihovi se životi vrte oko istraživanja flore i faune i svakodnevnih poslova u župi kojima je svećenik središte, a Jussi njegov vjerni pomoćnik.

Nemir u inače mirno mjesto unosi nestanak, a zatim i otkrivanje tijela dviju ubijenih djevojaka. Laestadius u svom vjerskom svojstvu bude zamoljen da služi obitelji. Tako počinju njegove  nesvakidašnje i rudimentarne forenzičke istrage o nasilnim i sumnjivim smrtima dviju djevojaka.

Ali, za mene su likovi bili najfascinantniji i najzanimljiviji dio romana. Svećenik koji svoj entuzijazam prema lokalnoj flori i fauni prenosi na mladog učenika i Jussi kao sasvim osebujan lik. Dječak koji trpi stalne nepravde mještana koji ga smatraju čudnim i neobičan svećenik, izuli su me iz cipela.

Ne možete ne pustiti suzu svjedočeći  divljaštvu i okrutnosti s kojom se okolina ponaša prema Jussiju samo zbog toga što je drugačiji.

Skuhati medvjeda istražuje kako se zajednice okreću prema sebi ne dajući nikome izvana mogućnost razumnog djelovanja unatoč argumentima. Uz veliku dozu praznovjerja među mještanima, svjedočimo i velikoj količini nasilja koja ga prati.

Treba svakako napomenuti da unatoč teškoj temi, autor koristi lirski i melodični ton u pripovijedanju. Ubacujući raskošne detalje o zemlji i prirodi, pomalo razbija surovost nekih jezivih scena u romanu. Maestralni opisi prirode pokazuju Niemijevu ljubav prema svojoj zemlji u svakoj stranici romana.

Skuhati medvjeda spaja napeti misterij s duhovnošću, društvenim i vjerskim prevratima i filozofskim istraživanjem važnih životnih pitanja. Mnogi su ga kritičari usporedili s Ecovim nezaboravnim Imenom ruže.

Mikael Niemi Skuhati medvjeda

O autoru

Mikael Niemi (Pajala, 1959.) švedski pjesnik, romanopisac i dramatičar,  pisanjem se bavi od malih nogu. Na početku svoje književne karijere pisao je poeziju i objavio nekoliko pjesničkih zbirki. Napisao je i tri romana za mlade, no međunarodno je priznanje stekao 2000. za prvi roman za odrasle, Popularna glazba iz Vitule (2010.), koji je preveden na više od 30 jezika. Njegovo posljednje djelo, povijesni kriminalistički roman Skuhati medvjeda, preveden je na petnaestak jezika, a priskrbio mu je i nagradu „Petrona“ 2021., za najbolji švedski kriminalistički roman. Mnoge Niemijeve knjige sadrže ponešto od tornedalskog finskog – dijalekta odnosno jezika koji se, kao jedan od pet manjinskih jezika, govori u najsjevernijem dijelu Švedske, duž doline rijeke Torne. Živi u Pajali.

Gdje kupiti:

Hena Com

Objavljeno

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Stvarni život: ©Znanje

Prevela Maja Ručević

Priče služe tome da se u njih stavi sve što nas plaši, tako smo sigurni da se to neće dogoditi u stvarnom životu. (str. 6.)

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Stvarni život

Demo je naselje nazvano tako jer je trebalo biti demo-verzija prosperitetnog i ugodnog naselja, a postalo je otrcano i otužno. Tamo, u jednoj naoko običnoj kući, žive djevojčica, njezin mlađi brat, majka i otac.

Djevojčica je naša pripovjedačica. Ima deset godina i najviše na svijetu voli svog malog bracu Gilesa i njegov predivni, nevini osmijeh. Polako ulazimo u priču dok nas djevojčica upoznaje sa svojom obitelji.

Otac je tiranin, nasilnik, lovac, čiji zastrašujući hobi u kući ima i posebnu sobu. Sobu leševa, u koju na počasna mjesta stavlja sve zvijeri koje je ubio i čijim se prepariranim tijelima ponosi.

Moja se majka bojala mog oca. I mislim da je … to otprilike sve što mogu reći o majci. … Ne znam je li postojala prije nego je upoznala njega. Pretpostavljam da jest. Sigurno je sličila nekom primitivnom … obliku života. … A s godinama, u dodiru s mojim ocem, to ne bogznašto malo-pomalo ispunilo se strahom. (str. 3.)

 Majka je ameba ispunjena strahom. Mari samo za vrt i svoje koze.

Sve je to manje bitno dok djevojčica ima svog voljenog brata.

A onda, jednog sunčanog i po svemu vedrog dana, stravična nesreća sve mijenja. Nešto zlo i mračno nastanjuje se u Gilesu. Više se ne smije, a djevojčica gubi sve što je voljela.

Smrt je stanovala kod nas. I promatrala me svojim staklenim očima. Pogledom mi je grizla zatiljak, uživala u slatkastom mirisu mog malog brata. (str. 33.)

Tijekom sljedećih pet godina, koje prolaze poput treptaja oka zrcaleći se u kratkim, oštrim poglavljima, djevojka pokušava spasiti brata od zla koje u njemu neumorno buja…

No, stvarni život nije bajka. On je strašan, hladan i uništava najslabije, baš poput njena oca koji tek čeka da pokaže svoju najokrutniju stranu.

Stvarni život je brutalan!

Roman Stvarni život kupila sam sasvim slučajno. Naime, auto mi je bio na servisu pa sam, čekajući, šetala po Konzumu i ugledala punu kutiju knjiga po 5 eura! I to ne mala KDS izdanja, nego ona prava. Bacila sam oko na par romana pa odabrala Stvarni život i Daleku zemlju autorice Melisse Albert. Nju još nisam pročitala i, najiskrenije, ne znam kad ću, ali sadržaj Stvarnog života toliko me vukao i nisam mogla odoljeti.

Joj, koliko NISAM pogriješila!

Roman je sjajan! Brutalan, strašan, mračan. Nisam mogla prestati čitati. Ima svega dvjestotinjak stranica, font je velik, a poglavlja kratka pa se pročita u jedno popodne! Ali, ljudi, kakvo popodne!

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Magija je mrtva. To je priča za malu djecu. A ja više nisam bila dijete. (str. 85.)

Uživala sam i užasavala se svake riječi. Ono što nam je spisateljica ponudila na ovim stranicama priča je koja se pamti, koja ostaje u mozgu još dugo nakon čitanja. Može se čitati i kao najnapetiji triler i kao teška, razorna obiteljska drama koja smrdi na krv, iskonsko zlo i duboki, paralizirajući strah.

Obuzeo me strašan umor. Pitala sam se je li sve to uopće vrijedno muke, možda sam premalena, preslaba da bih se suočila s tim odvratnim kaosom koji je preplavio moj život. Željela sam spavati i nikad se ne probuditi iz sna. (str. 132.)

Ipak, što je najbolje od svega, ispod sve te okrutnosti, nasilja i boli plamti ljubav toliko snažna da tjera djevojčicu, našu glavnu junakinju, na borbu protiv te surove stvarnosti.

Ima stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti jer ćemo u suprotnome umrijeti. A meni se nije umiralo. (str. 143.)

Velika, ali velika preporuka

Nemam vam još puno toga reći, osim da je Stvarni život roman koji je baš pozitivno iznenadio. Budući da uopće nisam čula za njega prije nego sam ga kupila, imala sam nikakva ili vrlo niska očekivanja. Na kraju, pročitala sam ga u dahu.

Ima ljudi koji će vam naoblačiti nebo, koji će vam ukrasti veselje, koji će vam sjesti na ramena kako bi vas spriječili u letu. Njih ostavite daleko od sebe. (str. 13.)

Ne znam kakvi ste s temama obiteljskog nasilja i općenito temama koje su surove i zvjerske, ali ako su vam se svidjeli romani Smola, Kći kralja močvare, Vrisak i tišina, Drago dijete, svidjet će vam se i ovaj.

Ono što znam da se nekima nije svidjelo jesu kratke, hladne rečenice koje kao da onemogućavaju povezivanje s glavnom junakinjom, neimenovanom djevojčicom/djevojkom. Međutim, meni je to bilo vrhunski odrađeno. Baš zbog tih rečenica koje su doslovno žarile mozak, shvaćala sam stvarni život te djevojčice. Ne ono što se projicira prema vani, već ono što je unutra, u njoj, unutar „sasvim obične“ kućice u nerazvijenom predgrađu.

Kraj mi je bio očekivan, ali odličan. Zraka sunca u nepreglednoj tami.

Pročitat ću ga, sasvim sigurno, još jednom. Najmanje još jednom.

Adeline Dieudonne: Stvarni život

Ostali naslovi ove autorice:

Stvarni život roman je prvijenac autorice Adeline Dieudonne, koji je dobio čak 14 književnih nagrada, među kojima se ističe nagrada Fnac za roman godine.

Gdje kupiti roman Stvarni život:

Znanje

Objavljeno

Lionel Shriver: Moramo razgovarati o Kevinu

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Moramo razgovarati o Kevinu: ©Mozaik

Prevoditelj: Vesna Valenčić

Lionel Shriver Moramo razgovarati o Kevinu

Uvod

Nakon pokolja u školi Columbine 1999. godine, kada je ubijeno više mladih, oči javnosti posebno su bile usmjerene na psihički portret počinitelja. Stvarnu je situaciju iskoristila autorica Lionel Shriver napisavši ovu turobnu i vrlo uznemirujuću priču, roman Moramo razgovarati o Kevinu. Priča nije odmah naišla na pozitivan odjek čitatelja i kritike. Tema romana je teška, a uz to, glavna junakinja naizgled dosta hladno i pomalo distancirano pripovijeda događaje. Ali nakon što je prema ovoj knjizi snimljen i film, autorica je dobila zasluženo priznanje.

Roman Moramo razgovarati o Kevinu donosi potresnu priču o Evi, majci tinejdžera ubojice. Eva se pokušava pomiriti s neopisivim užasom što ga je izazvao njezin sin ubivši hladnokrvno svoje školske kolege.

Ma kakav bio okidač, nikad nije ušao u moj sustav i zato sam se osjećala prevarenom. str. 45.

Evina priča

Eva Khatchadourian piše pisma naslovljena na supruga Franklina u kojima ga obavještava o stanju njihova sina Kevina. On se nalazi u maloljetničkom zatvoru nakon što je nekoliko dana prije svog šesnaestog rođendana pucao i hladnokrvno ubio desetero svojih školskih kolega. To nisu jedine Kevinove žrtve. U nizu tih pisama, Eva secira crtice svojeg života od Kevinovog rođenja do tragičnog događaja. Suočena s ruševinama svog života, obilježena na svakom koraku kao majka višestrukog ubojice, Evi ne preostaje ništa drugo nego razmišljati gdje su kao obitelj pogriješili. Bavi se uzrocima, odlukama koje su kao roditelji donosili i posljedicama koje su nastale nakon Kevinovog suludog čina. Osamljena, između krivnje, mržnje i olakšanja, Eva pisanjem pisama pokušava sačuvati vlastiti um.

Nije istina da sam bila podvojena u vezi s majčinstvom. Ti si želio dijete. Kad se sve uzme u obzir, ja nisam. str. 81.

On je ubojica. To je predivno nedvosmisleno. I najbolje od svega- duboko sam udahnula- pobjegao je od mene. str. 220.

Franklin

Franklin je blag, dobrodušan tip koji ne primjećuje ništa loše u Kevinovim provalama bijesa, zlostavljanju druge djece, neposluhu i drskosti. Sve to smatra dijelom odrastanja. On brani Kevina od svih optužbi.  Čak i kad im se rodi kćerka Celia, a suprotnost između dvoje djece zapanjujuća je, Franklin ne vidi ništa čudno. Celia je tankoćutna, pasivna i pomalo turobna, a Eva je zadivljena kako su se ona i djevojčica prirodno povezale, za razliku od nje i Kevina. Franklinov odnos prema Celiji nije ništa bolji nego prema Kevinu. On jednostavno ne primjećuje stvari ni osobe oko sebe. Na jednoj površnoj razini svoju obitelj smatra normalnom dobrostojećom američkom obitelji. U međuvremenu, Kevin izrasta u jezivo opakog adolescenta čiji je jedini hobi streličarstvo. Nadolazeća katastrofa možda je iznenađenje za Franklina, ali nikako nije za Evu.

Izvještavanje je imalo željeni učinak: ti si se više bojao za njega, a ja sam se više bojala njega. str .416.

Kevin

Što uopće reći o Kevinu?
S nepunih 16 godina, Kevin Khatchadourian krenuo je u ubilački pohod. Sada živi u ustanovi za maloljetnike, gdje ga majka Eva redovito posjećuje, malo po dužnosti, malo po krivnji.

Kevin je od rođenja izrazito problematično dijete, željno pažnje koju ne dobiva ni s jedne strane i sa  stalnom potrebom za potvrđivanjem. Urođena zloća, pakost koju čitatelj s gnušanjem prepoznaje u Kevinovom sociopatskom liku mogla se pojaviti iz različitih razloga. Je li u pitanju genetika, okruženje, neadekvatan odgoj, hladna majka i permisivni, blagi otac nemoguće je odrediti.

Eva Khatchadourian imala je posao koji ju je ispunjavao i financijsku neovisnost. Kao turistički vodič i autorica uspješnih putopisa već je bila afirmirana u svom poslu kada je srela Franklina. Njihov brak doimao se zadovoljavajući sve do rođenja djeteta.

Činjenica je da Eva od početka nije željela Kevina. Taj nedostatak trenutačne majčinske ljubavi pogoršan je Kevinovim odbijanjem njezine dojke. A zatim, kako raste, Kevin odbija i sve drugo. Odbija razgovarati dok ne navrši tri godine ili odlaziti samostalno na WC dok ne navrši šest godina, namećući vlastitu volju ispred svih. Franklin, blag, sveamerički tip o kojem Eva govori s ljubavlju, ali snishodljivo, ne primjećuje ništa loše.

U takvoj promašenoj viziji braka, obitelji i života, događaji neumitno klize između krivnje i empatije, odmazde i oprosta, sve dok ne dođu do očekivanog kraja.

Kako se moje teorije o njegovoj suštinskoj naravi ne bi doimale previše bombastičnima, sažmimo ih sve u samo jednu riječ:  pakost. str. 342.

Veći dio proteklih šesnaest godina pokušala sam kazniti Kevina. Što god bih mu oduzela, uopće mu nije bilo važno. str. 190.

Lionel Shriver Moramo razgovarati o Kevinu

Američka kultura i smisao života

Roman je prava slika suvremenog (ne samo američkog) načina života gdje se sve može nabaviti, sve vam je dostupno i pristupačno, sve je na dohvat ruke, sve je dozvoljeno bez inhibicija ili zadrške. Zemlja je to u kojoj je sve na prodaju i sve se može kupiti skroz legalno (pogotovo oružje), samo ne smisao života. Kao prilog američkoj kulturi koja stvara djecu ubojice, netko bi rekao da je ovaj roman o odgoju ili nedostatku istog, roman o majčinstvu koje to nije, dok bi ga drugi, možda, okarakterizirali kao roman o osveti. I svi bi bili u pravu.

Majka koja nikad nije htjela biti majka i otac koji je želio sina kao ispunjenje američkog sna, odgojili su teško odgojivog dječaka nižući roditeljske propuste. Čitatelj pomalo uviđa komplicirane odnose u obitelji i postepeno mijenja percepciju tko je zlostavljač, a tko žrtva. Situacija u kojoj zapravo svi u obitelji manipuliraju jedni drugima rađa ozračje guranja stvari pod tepih kod oca i stvaranja patološkog bijesa i mržnje majke prema sinu. Slabost oca, tolerancija, da ne kažem sljepoća oca na Kevinova ponašanja i mržnja i otuđenje majke koja u završnoj introspekciji priznaje da je bila zlostavljačica, predstavljaju toliku ekspanziju odnosa i poremećaja koje je nemoguće shvatiti zdravim razumom.

Dojam o djelu

Na samom početku čitanja romana radnja ide sporo, pitate s o čemu se tu radi. Zašto tolika analiza jednog života, jednog odgoja, jednog odrastanja i onda shvaćate da nijedan akter u romanu nije “zdrav”, odnosno svi su na svoj način poremećeni, a njihovi životi toliko su duboko u emotivnom kaosu da sve vodi upravo ovakvom kraju.

Autorica nam vještom dinamikom pripovijedanja, kroz Evine oči, otkriva sloj po sloj života američke obitelji, majke, oca i sina, balansirajući između prošlosti i sadašnjosti, skokovito, a onda opet linearno, secirajući mjesta i učestalosti događaja. 

Roman Moramo razgovarati o Kevinu mračan je, ali briljantan uvid u ljudski um i devijacije koje samo mozak može proizvesti. Kevin, sin koji je cijelog svog odrastanja posebno okrutan prema majci, podgrijavajući njezinu krivnju i napadajući njezinu tjeskobu, odlučuje da joj neće fizički nauditi jer treba publiku za svoj nasilan čin. Time osuđuje Evu na zatvoreni krug patnje cijeloga života.

Knjiga je izvrsna i užasna istovremeno. Duboko uznemirujuća i jeziva da mislite da je takvo što nemoguće. Ali događa se. Ne samo u Americi već i u našem susjedstvu. Možda sutra i kod nas. I dok se pitamo koliki je u svemu tome utjecaj genetike, a koliki utjecaj odgoja, možda je važnije pitanje: Što mi kao društvo možemo učiniti da spriječimo ovako nešto? I činimo li uopće dovoljno? Pravi je odgovor da smo već zakasnili.

O autoru

Lionel Shriver američka je autorica i novinarka koja živi u Ujedinjenom Kraljevstvu. U bogatoj karijeri objavila je 20 romana koji su prevedeni na gotovo 30 jezika. Moramo razgovarati o Kevinu moćan je i iskren roman o neizbježnom zlu i snazi čovječnosti, a donosi potresnu priču o Evi, majci tinejdžera ubojice koja se pokušava pomiriti s neopisivim užasom što ga je izazvao njezin sin. Da je riječ o izuzetnom romanu, dokazuje to što se prodao u milijunskoj nakladi, kao i brojne adaptacije. Najveću slavu postigla je filmska ekranizacija s Tildom Swinton i Ezrom Millerom u glavnim ulogama.

Roman Moramo razgovarati o Kevinu, koji nam donosi Mozaik knjiga u prijevodu Vesne Valenčić, osvojio je brojna priznanja poput nagrade Orange za fikciju i nagradu pisaca Commonwealtha te je odabran za Dvoranu slavnih Nagrade Orange. 

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Porculanska lutka: ©Znanje

Prevela Mirta Jambrović

Kristen Loesch: Porculanska lutka

U nekom dalekom kraljevstvu, u nekoj davnoj zemlji, živjela djevojčica što izgledaše baš kao njezina porculanska lutka. Ista hrđavozlatna kosa. Iste crne oči. Čak i majka te djevojčice jedva razlikovaše nju i lutku. … ni ona više nije umjela razlikovati sebe i nju. Toliko dugo da više nije bila sigurna je li ona djevojčica; je li ona ta koja je stvarna. (str. 1./2.)

Porculanska lutka, 1991.

Rosie je doktorandica na Oxfordu. Ima pomalo uštogljenog zaručnika Richarda, majku alkoholičarku i pažljivo skrivenu, duboko zakopanu krvavu prošlost.

Naime, Rosie i njezina majka ne tako davno pobjegle su iz Rusije pred mecima mafijaškog ubojice i otada su prisiljene skrivati se. Ili nisu? Rosie, pravim imenom Raisa, više ni sama ne zna što je istina, a što laž. A kad majka umre i ostavi joj bilježnicu punu bajki koje više zastrašuju nego smiruju, Raisa poželi otkriti nešto više o svojoj prošlosti.

…uvijek sam mrzila njezine priče. Nakon što mama zaviri u čašicu, jedino one postaju življe, dok se sve ostalo na njoj prigušuje. Neobične male vinjete, bajke u malom, često s prizvukom noćnih mora. (str. 11.)

Aleksej Ivanov, proslavljeni povjesničar i disidentski pisac, vraća se u rodnu Rusiju. Potrebni su mu suradnici pa se Rosie javlja na njegov oglas. Uskoro s njim odlazi u Rusiju, odlučna ne samo otkriti tko je ona, već i tko je ubojica zbog kojeg je ostala bez voljenog oca i sestre.

„Počet će boljeti“, kaže, „povratak kući. Zato što ćeš tada susresti nekadašnju sebe. A jedna mora ubiti drugu.“ (str. 58.)

Porculanska lutka, davnije

Mlada Tonja živi kao ptica u zlatnom kavezu. Bogata je, ili joj je barem muž Dimitrij bogat. No stvari u njihovom braku nisu onakve kakvima bi trebale biti.

Nema kamo otići, nigdje ne mora biti.
Je li ovo sloboda? Ili prostran kavez? (str. 31.)

Jednog dana, zorom tražeći utjehu od rijeke Neve, začuje gorljiv glas mladog boljševika Valentina Andrejeva. Ruska revolucija donosi prevrat cijeloj zemlji, no Tonja, Valentin i Dimitrij zahvaćeni su njome na sasvim drugi način.

Rosie istražuje svoj život, Tonjin život i život svih onih ljudi koji povezuju njih dvije. Ako su uopće ikako i povezane jer ono što će Rosie saznati poljuljat će do temelja sve ono što je znala i čega se sjećala. Istina je negdje u majčinim mračnim pričama, na zidovima nekoć bogataškog stana, u ruskoj zemlji natopljenoj krvlju.

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ljubav na prvi pogled

Već na prvi pogled, prije čitanja, Porculanska lutka osvaja predivnom, prelijepom naslovnicom. Toliko je lijepa da odmah želite započeti s čitanjem, ali i kratki sadržaj i više nego obećava. Tako da, čim sam u ruke dobila ovu ljepoticu, odlučeno je – ona se čita sljedeća!

I doista, Porculanska lutka lijepa je i iznutra koliko izvana! Priča je predivna – mračna, a čarobna. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Svatko je netko drugi i svi su nekako povezani. Čitanje ovog romana je poput odgonetavanja najzapetljanijeg obiteljskog stabla. Ako ste ljubitelj takvog nečega, voljet ćete ovaj roman.

Na neki mi je način draže kad je očito da je nešto loše: krv posvuda, majka jeca, policija se dovikuje, a otisci cipela mafijaškog ubojice po cijelome su stanu.
No ovo ne podnosim. Kad znaš da nešto nije kako treba, ali ne možeš dokučiti što. (str. 114.)

Čitajući ovaj roman, kao i Ženski krug dame Tan prije njega, shvatila sam da sam veliki obožavatelj obiteljskih saga. Povijesnih romana koji se čitaju poput najboljeg trilera. Raskošnih priča koje bubre životom, tugom i radošću, ljubavlju i iskonskom mržnjom. Čini mi se da me ovakva štiva zapravo oduševljavaju više nego ono što sam mislila da volim najviše – trileri. Tako da, Porculanska lutka u meni je pobudila onaj iskonski užitak u čitanju, kad jedva čekate doći do kraja i, u isto vrijeme, nikad ne želite završiti. A onda neminovno dođe kraj i…

Nešto nedostaje.

Petica, ali…

U svom dnevniku čitanja dala sam ovom neobičnom romanu peticu, no, kao što vidi iz prethodne rečenice, kraj nije iste kvalitete kao i ostatak priče. Odnosno, završetak je mrvicu zbrčkan i imam dojam da ga je autorica napisala na brzinu, zaboravljajući bolje povezati niti koje su nas uporno i čvrsto vukle na čitanje. Ni godine mi nisu sjele pa mi je zato kraj bio pomalo neuvjerljiv.

Ipak, nemojte dopustiti da moje riječi ili ovaj zbrzan kraj utječu na vašu odluku i da vas, ne daj Bože, odgovore od čitanja. Porculanska lutka vrijedna je vašeg vremena. Pronaći ćete tu prelijepu ljubavnu priču, izdaju, okrutnost i licemjerje. Nevinu pogrešku koja vodi u težak život i još goru smrt.

Meni su se, više od svega, svidjele bajke. Kad Raisa iz majčine bilježnice čita tamne, zloslutne retke pitajući se što se u njima krije, gotovo se naježite. Onda pretkraj, kad se Tonja prisjeti istine o sebi, kad je miris vrati u dane koje je duboko potisnula, vrtjet ćete glavom u nevjerici.

Bez obzira na to jeste li naslutili rasplet ili vas je potpuno iznenadio, vjerujem da će Porculanska lutka biti jedan od romana koji ćete pamtiti i koji će se naći na mnogim listama najboljih romana pročitanih u 2024. godini.

… sjeti se da u ovoj zemlji ne biraš između dobra i zla, nego između života i smrti. (str. 212.)

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ostali naslovi ove autorice:

Porculanska lutka debitantski je roman autorice Kristen Loesch.

Gdje kupiti roman Porculanska lutka:

Znanje

Objavljeno

Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Clare Chambers: Sitna zadovoljstva

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Sitna zadovoljstva: ©Petrine knjige

Prevoditelj: Dado Čakalo

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

No, romansa ne bi trebala biti utočište samo mladih, zar ne? Žudnja za odobravanjem i ljubavlju nikad ne zamire. str. 170.

Knjiga Sitna zadovoljstva sve nam govori svojim naslovom. Život su sitna zadovoljstva. Priča je to o svakodnevnim ljudima, običnim junacima koji svoje osjećaje ne otkrivaju tek tako. Oni su samozatajni stanovnici londonskog predgrađa u kojima je vrhunac uzbuđenja pojaviti se kao vijest u lokalnim novinama. Priča o dvije žene i jednom muškarcu nije priča o ljubavnom trokutu, već priča o obiteljskom životu običnih ljudi, žaljenju za propuštenim prilikama i moralnim dvojbama koje se u današnje vrijeme čine pomalo arhaičnima.

U prologu, roman započinje tragedijom. Velika željeznička nesreća, druga po redu po broju poginulih putnika u Velikoj Britaniji, dogodila se u Londonu 5. prosinca 1952. godine. Tog kobnog dana magla koja se nadvila nad gradom bila je takva da se nije vidio prst pred nosom. U sudaru dvaju vlakova poginulo je 120 ljudi.

Jean

Jean Swinney četrdesetogodišnja je novinarka lokalnog glasila. Živi sa zahtjevnom i čangrizavom majkom. Nerealizirana u emocionalnom životu, Jean gradi popularnost kod čitatelja kao istraživačka novinarka. Urednik je šalje na neobičan zadatak. Neka mlada žena imenom Gretchen Tilbury tvrdi da je svoju kćerku Margaret rodila kao djevica. Jean zaintrigira tvrdnja i odluči posjetiti Gretchen želeći otkriti radi li se o čudu ili prevari.

Gretchen

Gretchen je vrlo ugodna mlada žena. Krojačica po zanimanju, živi s kćerkom i postarijim suprugom Howardom. Jean se svidi njihov skromni dom koji odiše zajedništvom i mirom. Gretchen obrazloži Jean kako je uvjerena da je zatrudnjela partenogenezom (tzv. bezgrešnim začećem) jer je u dobi od 19 godina, kad je Margaret začeta, ležala u bolnici koju vode redovnice, prikovana za krevet zbog teške reumatske bolesti. Gretchen pristaje na sve medicinske postupke kako bi potvrdili njezino uvjerenje.

Howard

Howard je vrijedan zlatar koji većinu dana provodi u svojoj radnji. Prihvatio je Margaret kao svoje dijete i voli je. Brak s Gretchen mirna je luka bez potresa. Jean otkriva da joj sve više odgovara njihovo društvo, a neutaživa Jeanina želja za majčinstvom realizira se kroz odnos s Margaret. Howard poziva Jean na obiteljske izlete. Shvaća da ga druženja s Jean sve više ispunjavaju.

Kako Jean počinje istraživati Gretchenin život u mladosti, odnosi u obitelji se malo po malo, vrlo suptilno i skoro neprimjetno, počinju mijenjati.

Volim ga, pomisli čudeći se samoj sebi. Nismo to htjeli sad je tako. str. 160.

Dojam o djelu Sitna zadovoljstva

Ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se stvarno osjećate ispunjeno i zadovoljno. Možda zbog činjenice da se radi o običnim ljudima poput nas, likovima kakve srećete na ulicama svaki dan, likovima koji žive u našem susjedstvu i rade svakodnevne, uobičajene poslove. Nema tu zgodnih, nabildanih muškaraca ni filmskih ljepotica. Knjiga je zbog toga vrlo autentična.

Jean, koja nikad nije postala majka, osjeća žal za propuštenim prilikama sada kada je već četrdesetogodišnjakinja. Njezin je život lišen svakog uzbuđenja. Stoga jedva dočeka istražiti neobičnu priču mlade Gretchen. Dok se Jean posvećuje istraživanju slučaja i pronalaženju istine, shvaća da se i ona mijenja.

Knjiga ima određeni etos kako u opisima jugoistočnog predgrađa Londona, izgledima kuća i okućnica, tako i u načinu života ljudi. Lijepo isprepletena priča  sa središnjom radnjom u vremenu koje nekoliko mjeseci prethodi velikoj tragediji koja se dogodila 1957.godine toliko me osvojila da sam o njoj razmišljala još dugo nakon čitanja.

Premda je lik Gretchen naizgled intrigantan, meni se najviše svidio lik Jean. Jean je lik koji je ukalupljen rodnim očekivanjima sredine prema ženi bez muža i djeteta. To su parametri koje je definiralo društvo kojim dominiraju muškarci.

Jean čak i nije svjesna što joj nedostaje dok ne upozna obitelj Tilbury. Dolaskom u tu obitelj, ona neočekivano spoznaje vrijednost prijateljstva, otkriva ljubav i polako se usudi nadati sreći.

Sitna zadovoljstva mali su trenutci koje čuvamo u srcu i kojih se sjećamo sa sjetom. Prekrasna je to knjiga o prijateljstvu, ljubavi i transformaciji jedne žene čiji  je život dobio nenadanu priliku da okusi sreću. Misterij koji je bio početna premisa odjednom više nije bitan. Konzervativizam društva u to vrijeme usko je  povezan sa sviješću o prosudbi drugih. Jeanin pojam moralnosti i samožrtvovanja nadilazi sve okvire male patrijahalne zajednice.

I kad vam se čini da sve u knjizi sjeda na svoje mjesto, dolazi kobni 5. prosinca 1952. godine.

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

O autorici:

Clare Chambers rođena je u jugoistočnom Londonu 1966. Studirala je engleski na koledžu Hertford u Oxfordu, a godinu dana nakon diplome provela je na Novom Zelandu, gdje je napisala svoj prvi roman, kad joj je bilo dvadeset pet. Od tada je napisala još osam romana.

Osim pisanja fikcije, Clare radi kao slobodna urednica, učiteljica kreativnog pisanja i honorarna školska administratorica. Njezin posljednji roman Sitna zadovoljstva smješten je u predgrađe Londona 1957. godine i govori o ženi koja tvrdi da je majka, a djevica.

Gdje kupiti knjigu Sitna zadovoljstva:

Petrine knjige

Objavljeno

Gillian McAllister: Krivo mjesto, krivo vrijeme

Nakladnik: Znanje, 2023

Naslovnica knjige Krivo mjesto, krivo vrijeme: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

Romanu Krivo mjesto, krivo vrijeme bih dala čistu peticu da me narativ pripovijedanja nije poprilično izmučio. Knjiga ima zanimljiv koncept pričanja priče unatrag i to skokovito pa vam se na trenutke čini da gledate vrlo napeti film od kraja prema početku. A kako je naš mozak programiran da razmišlja uglavnom “jednosmjerno” i unaprijed, čitanje knjige koja se bavi vremenskim petljama ubrzavajući od sadašnjeg vremena dvadesetak godina u prošlost, stvarno zahtjeva određenu koncentraciju i osjećaj za opažanje detalja.

Rekao bih da se svakog dana budite u jučerašnjem tijelu. S ponedjeljka na nedjelju, s nedjelje na subotu. str. 79.

Ubojstvo

Priča počinje na blagdan Svih svetih. Skoro je ponoć. Odvjetnica Jen čeka svog osamnaestogodišnjeg sina Todda da se vrati kući. I kad ga ugleda s prozora, svjedoči užasnom činu na ulici gdje njezin jedinac nožem probada potpunog neznanca. Jen i suprug Kelly jure u policijsku postaju kako bi bili uz sina koji je priveden. Todd, tipičan  osamnaestogodišnjak, veseo i znanstveno znatiželjan, u vezi s djevojkom Cloe, nema baš nikakvog motiva ubiti čovjeka i to neznanca. Ili ipak ima?

Sutra

Očajna Jen budi se sutra ujutro s mišlju kako pomoći sinu. Ali shvaća da je u kući sve u redu. Todd i Kelly doručkuju, uobičajeno se šale i zadirkuju i Jen iznenada spozna da se probudila u prethodnom danu, kad se ubojstvo još nije ni dogodilo. Sa spoznajom da se radi o „Danu minus jedan“ Jen odlučuje promijeniti događaje kako se zločin koji je počinio njezin sin ne bi uopće dogodio.

Vremenski skok-unazad

Ubrzanim tempom, Jen se svakim jutrom budi sve više u prošlosti, isprva tjednima, zatim godinama prije ubojstva. I shvati da povod Toddovu stravičnom zločinu leži negdje u prošlosti. A njezin je zadatak da ga otkrije i spriječi ubojstvo. Svakim danom koji ponovno proživljava, Jen nastoji nešto poboljšati, biti bolja majka, bolja kćerka i bolja supruga. Uvjerena je da može ispraviti neke pogreške iz prošlosti. Naravno, na tom putu Jen ne može proći neokrznuta. Dok ponovno upoznaje svog sina koji odrasta i postavlja si pitanje kakva je osoba Todd, paralelno postavlja pitanja i kakav je njezin suprug. Ponovnim uvidom u godine koje su prošle, otkriva niz nelogičnosti i zanimljivih činjenica o Kellyu, na koje nikad nije obratila pažnju. Ali priča je puno puno zanimljivija i kompleksnija negoli je Jen toga uopće svjesna.

I opet, svijet kao da je stao, samo na sekundu. Vidimo se doma. Vidimo se doma. To može biti samo jedna osoba: njezin muž. str. 135.

Dojam o djelu Krivo mjesto, krivo vrijeme

Knjiga ima izuzetno zanimljiv i originalan koncept. Priča o putovanju kroz vrijeme u rasponu od nekih dvadesetak godina i to unazad, fascinantna je i jako dobro strukturirana. Autorica nas vodi kroz poglavlja koja su od “Dan minus jedan”, “Dan minus dva” i tako dalje, sve do “Dan minus sedam tisuća dvjesto trideset”, da bi se onda ponovno strmoglavili do „Nultog dana“. Ovo pričanje priče koja se odvija obrnutim kronološkim redoslijedom nije jednostavno za praćenje i morate biti poprilično usredotočeni, ali ukazuje nam na genijalnost same autorice.

Glavni lik Jen doživljava određene vremenske bljeskove, odnosno budi se svaki dan u danu ili godini koji su se već dogodili. Sve to kako bi pokušala utjecati na prošlost, odnosno promijeniti je.

Cijelo vrijeme čitanja pokušala sam, kroz Jenine oči, mentalno promatrati događaje koji su se već prije dogodili i promatrati ih u drugom svjetlu te moram priznati da mi nije išlo baš lako. Sve do polovine knjige pratio me taj osjećaj dezorijentiranosti, a onda su stvari počele polako sjedati na svoje mjesto.

Svašta se tu događa i Jen svašta otkriva vraćajući se u prošlost. U jednom trenutku, ona dolazi do uznemirujućih dokaza koji sugeriraju da njezin suprug vodi dvostruki život, a sin joj ne otkriva sumnjivo društvo u kojem upoznaje svoju djevojku. Zbunjena, počinje se propitivati na isti način na koji se mi propitujemo kada nas neka bliska osoba razočara: Kako to nismo prije primijetili? Zašto smo reagirali na taj i taj način? Poznajemo li dovoljno svoje prijatelje, djecu i supružnike?

Kome vjerovati?

Kome vjerovati – pitanje je koje u pozadini postavlja ova knjiga. Često kažemo: da imam priliku napraviti nešto ponovno, učinio/la bih to drugačije! To je upravo ono što je Jen sebi zadala kao zadatak. Ispraviti neke od svojih pogrešaka i shvatiti koliko je propustila u vlastitom životu, posebno u odnosu sa svojim sinom.

Pozadinska priča i identitet osoba koje su upletene u samo ubojstvo koje se nije (ili ipak je) dogodilo, daje priči dozu neizvjesnosti i tajnovitosti,  kao i dodatna poglavlja o policajcu početniku koji se pokušava infiltrirati u kriminalnu bandu.

Možda je u cijelom romanu najznačajnija moralnu dilema. Da ste na Jeninom mjestu, biste li promijenili tijek događaja da spasite sina?

Krivo mjesto, krivo vrijeme svakako preporučujem pročitati.

Ako se želite bolje upoznati s ovom autoricom pročitajte našu recenziju prethodnog romana Same laži

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

O autoru

Gillian McAllister autorica je niza bestselera. Kod nas su poznatiji Same laži i Krivo mjesto, krivo vrijeme. Diplomiravši engleski, započela je karijeru odvjetnice. Živi u Birminghamu u Engleskoj i u potpunosti je posvećena pisanju.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Rae Meadows: Zemlja zime

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Zemlja zime: ©Znanje

Prevoditelj: Ružica Matić

Rae Meadows Zemlja zime

Zemlja zime – priča iz Norilska

Nismo zadovoljni svojim životom, poslom ili mogućnostima za napredovanje koje imamo. Živciraju nas gužve u dućanima, aerodromima ili autobusnim kolodvorima. Ljutimo se kad u dućanu ponestane nekog proizvoda, inzistiramo da nam se u restoranu promijeni narudžba ili tražimo povrat proizvoda koji nam se ne sviđa. Dana nam je sloboda izbora koju bespoštedno koristimo, sloboda koje najčešće nismo ni svjesni.

Naša generacija nije nikad, na sreću, upoznala drugu stranu medalje. Svesrdno se nadamo se da neće ni naša djeca. Ali još uvijek ima ljudi koji pričaju priče o tome kako je bilo. I to se neće zaboraviti.

Zemlja zime priča nam jednu takvu priču. Priču o vremenu kad je sloboda kretanja, govorenja, pjevanja, bivanja ili jednostavno odlučivanja o vlastitom životu bila najveći ideal.

Anja

Osmogodišnja Anja živi s ocem, rudarskim inženjerom, u hladnom sibirskom Norilsku, sjeverno od Arktičkog kruga. Gradić je to mrzovoljnih i apatičnih stanovnika koji danje svjetlo imaju jedino od svibnja do srpnja. Ostatak godine uglavnom je noć i hladnoća koja prolazi kroz kosti. Norilsk je, s prosječnom zimskom temperaturom od -31 stupanj, uistinu zemlja zime, ali to nije najveći problem njegovih stanovnika.

Anjina je majka netragom nestala prije tri godine, bez ikakvog objašnjenja, za sobom ostavljajući shrvana supruga i ranjivu kćer, koji žive mračnim i tihim životom u gorkoj hladnoći Sibira. Anja i njezin otac nemaju društvenih kontakata. Osim prijateljice iz škole i stare susjede Vere koja je preživjela deset godina zatočeništva u strašnom Gulagu, ni s kim se ne druže. Otkako je Katerina nestala, Anjin otac vrlo je oprezan. Jer svi su oko njih špijuni i prokazivači koji traže državne neistomišljenike.

Anja nije znala reći za koga misli da bi je mogao čuti, ali netko je uvijek slušao, netko je čekao da prijavi. Život je bio takav. str. 26.

Gimnastički program u Zemlji zime

U školi je Anja zapažena kao gipka i vižljasta djevojčica. Nakon nekog vremena, dobila je priliku biti dio slavnog gimnastičkog programa SSSR-a. To se smatralo velikom čašću, a njezina mala obitelj počela je dobivati novčane privilegije.

Dok niže uspjeh za uspjehom u natjecateljskoj gimnastici i gleda kako druge djevojke padaju u nemilost, Anja ubrzo shvaća da i zbog najmanje pogreške može izgubiti baš sve.

Ali Anja ima cilj. To je medalja na Olimpijskim igrama. Sve će učiniti da do tog cilja dođe, bez obzira na prepreke koje je koštaju zdravlja. Ni puknuti ligamenti, ni žuljevi ili lomovi, neće je odvratiti od zadatka koji je sama sebi postavila. Jer Anja zna da to što radi ne radi samo za sebe. Radi to i za svoju zemlju. Sovjetski savez – zemlju zime.

Zašto su sovjetski gimnastičari najbolji? Jer nitko ne pleše kao Rusi. Nemojte osramotiti svoju zemlju. str. 54.

Dojam o knjizi Zemlja zime

Uvijek se iznenadim kada priču o nekoj zemlji napiše osoba koja se nije rodila niti živjela u toj zemlji. To me posebno zadivi upravo zbog toga što se taj pisac trebao puno više potruditi da sazna, pročita, prikupi informacije i ako hoćete, educira se o životu u zemlji o kojoj piše. Smatram da je Rae Meadows u Zemlji zime odlično napravila domaću zadaću. Ako se izuzme politički kontekst i surov život u hladnom sibirskom Norilsku, Zemlja zime oda je briljantnim sovjetskim gimnastičarkama, osvajačicama više olimpijskih medalja. Nadljudski trud koji su te djevojčice od deset, jedanaest i jedva malo više godina ulagale u naporne treninge bez obzira na žuljeve i lomove koji su ih pratili, više gladne nego site, više smrznute nego ugrijane, toliko vas pogodi i uzburka emocije da praktički ne možete vjerovati da je takvo nešto moguće.

 S druge strane, priče i svjedočanstva koja su se malo pomalo, na kapaljku, pojavljivala u vremenu sovjetskog totalitarizma daju vam pravo na vjerovanje u istinitost takvih vijesti.

Zemlja neslobode

Čitala sam jednom intervju s čovjekom koji je proveo dvije godine kao politički zatvorenik na zloglasnom Golom otoku. Novinar ga je puno godina kasnije pitao kome i što zamjera nakon što je prošao boravak u zloglasnom zatvoru i težak rad poslije kojeg se i razbolio po izlasku iz kaznionice. Čovjek je odgovorio: Ne zamjeram nikome ništa. Takvo je bilo vrijeme.

Život u kojem nema slobode misli, izražavanja i odlučivanja stvorio je pokorne, kukavičke ljude. A oni malobrojni koji su ipak razmišljali svojom glavom, preko noći su jednostavno nestali. I nikad se više nisu pojavili. Pojeo ih je sustav koji ne oprašta neistomišljenike. Ali zato su oni koji su služili na čast svojoj zemlji dobili privilegije kao rijetko koji građanin.

Biti vrhunski gimnastičar u Sovjetskom savezu bila je čast i obveza. Olimpijska medalja je imperativ. Ostaviti Amerikance, Poljake, Čehe  i ostale nacije iza sebe smatralo se najvećim postignućem.

Zemlja zime – zaključak

Zemlja zime knjiga je koja će vas protresti. Priča je surova, ogoljena. U priči nema radosti i ljepote življenja. Nema čak ni ljepote prirode. Sve je trud, samožrtvovanje i predanost cilju. Život iza željezne zavjese nametnuo je ograničenja koja su iz današnje perspektive čovjeku nepojmljiva. Stoga je ovaj roman izrastao iz dubokog autoričinog divljenja sovjetskim gimnastičarkama tog razdoblja, sve redom tek mladim djevojkama, gotovo djevojčicama.

Željela bih da možemo otputovati u Pariz. Željela bih da možemo jesti banane. Željela bih da Jurij prizna da nismo slobodni. Da je ovaj socijalizam zapravo totalitarizam… str. 186.

Rae Meadows Zemlja zime

Gulag, značenje

Povijesni  sustav staljinističkih kaznenih i radnih logora u kojima je likvidirano više milijuna ljudi.

izvor: Hrvatski jezični portal

Gulag su bili svi. Oni koji su se bojali i oni koji su imali moć, oni koji su prijavljivali i oni koji su šutjeli… str. 114.

O autoru

Rae Meadows nagrađivana je autorica. Za priču The Kings of Gowanus, objavljenu u Bellevue Literary Review, dobila je 2019. godine Goldenbergovu nagradu. Njezini radovi pojavili su se u mnogim publikacijama, među kojima su i Under Purple Skies: The Minneapolis Anthology i Contexts, te na internetskim stranicama NPR, Lit Hub i PEN Center USA. Živi s obitelji u njujorškom Brooklynu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Vučja djevojčica: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Vučja djevojčica

Nakon incidenta s jednom pacijenticom, dječja psihijatrica Julia Cates osramoćena je pred strukom, a novinari je razvlače na sve strane.

U isto vrijeme, u Rain Valleyu, šefica policije Ellie Barton dobiva neobičan poziv – građani su uočili prljavu, zapuštenu djevojčicu visoko na stablu.

Dijete je još bilo tamo, skvrčeno na nemoguće visokoj grani. Definitivno djevojčica. Djelovala je potpuno opušteno tamo gore, sa štencem u naručju, ali oči su joj bile širom otvorene. Pratila je svaki pokret. Jadno je dijete bilo užasnuto.
Neka sve ide k vragu ako joj ono u naručju nije vučje štene. (str. 21./22.)

Kako se uspjela popeti tako visoko? I zašto, ma što god Ellie pokušala, dijete ne silazi?

Kad je On odlazio, zapravo je govorio Djevojčici.
BUDIDOBRADOKMENEMAJERINAČE.
Ona ne razumije sve riječi, ali zna Jer Inače. (str. 9.)

Kad hranom navabi djevojčicu na čvrsto tlo, Ellie je jasno da to nije običan slučaj izgubljenog djeteta. Ponajprije, djevojčica ne govori. Zatim mjesni liječnik, šutljivi, ali jako privlačni Max Cerrasin na djevojčici pronalazi ozljede koje pričaju strašnu priču.

Julia odgovara na poziv koji joj uputi Ellie i vraća se u svoj rodni kraj, u Rain Valley. Pokušat će spasiti djevojčicu, koju naziva Alisa, ali i zaliječiti vlastite rane. Dok policija svim silama pokušava pronaći djevojčičinu obitelj, između Julije i Alise stvara se posebna veza. A tu je i onaj zgodni liječnik, koji i sam krije neke tajne…

Prvi susret

Roman Vučja djevojčica moj je prvi susret s izuzetno popularnom spisateljicom Kristin Hannah. Kad sam fotografiju ovog romana objavila na društvenim mrežama, među pratiteljima je zavladala opća pomama. Svi su mi govorili koliko autoricu vole, kako divno i emotivno piše, da trebam pripremiti maramice… Svi su mi navodili najdraži roman, davali preporuke… I tako sam ja, s dozom skepse, ali i očekivanja, počela čitati.

I ljudi moji, ja sam se zaljubila!

Priča je osmišljena tako da bude zanimljiva, to je neupitno, ali način na koji je ispripovijedana… Predivno nešto! Rečenice nisu komplicirane, lako se čitaju, ali tako su lijepo napisane da je svaka rečenica kao čokoladica – topi se na vašem jeziku i ne možete u njoj ne uživati.

Kristin Hannah: Vučja djevojčica
  •  Alisa je podignula lice prema noćnom nebu i ispustila zavijajući urlik koji kao da je zatalasao zrak. Bio je to zvuk tako tužan i usamljen da ste poželjeli zaplakati ili zavijati zajedno s njom. Naveo vas je da se sjetite svega što ste ikada voljeli, svega što ste izgubili i sve ljubavi koju nikada niste upoznali. (str. 234.)

Sviđa mi se što je Vučja djevojčica prema žanru drama, ali s taman dovoljno elemenata krimića da nam ne dopušta prestanak čitanja. Moramo saznati što kriju Julia, Ellie, liječnik Max. A najviše od svega, moramo saznati što se dogodilo nepoznatoj djevojčici nazvanoj Alisa.
Ima li djevojčica obitelj? Kako je završila na stablu? Zna li uopće govoriti? Hoće li Julia ostvariti napredak u njezinu liječenju?

Možda se trudi sve to zaboraviti, pobjeći od svega… Ako je tako, mogle bi proći godine prije nego što shvati da su to sjećanja koja mora prigrliti. Ona su sve što ostaje. (str. 382.)

Sve to vrzma nam se po glavi dok okrećemo stranicu za stranicom, i kako radnja ide dalje, događaja je sve više, a mi smo potpuno navučeni.

Reći ću vam još i to da sam, nakon čitanja romana Vučja djevojčica, na popis za čitanje dodala sve do sad objavljene romane Kristin Hannah. Eto toliko.

Vučja djevojčica – dobrodošao predah od trilera

Već znate da su mi najdraži žanr trileri, što krvaviji to bolji. Međutim, nakon čitanja ovog romana, shvatila sam da zapravo trebam dati šansu i ostalim žanrovima te ih, eventualno, koristiti kao predah između ubijanja, silovanja i ostalih gadosti koje ljudi rade jedni drugima.

Vučja djevojčica pružila mi je upravo to – jedno emotivno iskustvo u kojem je sve, i odmor od svakodnevnog života, i bijeg u neku novu stvarnost, i užitak u čitanju… Ma sve!

Likovi su jako dobro okarakterizirani i vrlo se lako za njih vežete. Bliski su nam, životni, imaju mane kakve imamo i mi, imaju tajne koje mogu biti i naše tajne. Ništa nije pretjerano i previše nevjerojatno.

Julia je osjetila val zahvalnosti prema toj jadnoj, neobičnoj djevojčici koja joj se upravo približila, podsjetila ju da joj je ona, Julia, pomogla i donijela promjenu. To joj nisu mogli oduzeti nikakvi ružni novinski naslovi ni ambiciozni liječnici ili bešćutni sustav socijalne skrbi. (str. 208.)

Zanimljiva je i tema koju autorica bira, završni epilog daje nam dobar osjećaj zadovoljštine na kraju cijele priče, a naše glavne junakinje Julia, Ellie i Alisa, možda ne dobiju sve što žele, ali svakako dobiju baš ono što trebaju.

Nije mi trebalo onoliko maramica koliko sam očekivala, ali da emocije rade – rade.

Ne mogu drugo nego preporučiti čitanje ovog meni iznenađujuće lijepog romana. Potpun doživljaj maglovitog Rain Valleya imat ćete taman sad, dok zima šalje svoje najvjernije vojnike – hladnoću, pahulje, romon kiše i vjetar – a mi u toplom, ispod dekice, uživamo u dirljivoj, ali i napetoj priči o izolaciji, strahu, bezuvjetnoj ljubavi i nadi.

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Ostali naslovi ove autorice:

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

Prema romanu Ulica krijesnica snimljena je i uspješna Netflix serija.

Gdje kupiti roman Vučja djevojčica:

Znanje