Oznaka: obiteljska drama

Objavljeno

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Porculanska lutka: ©Znanje

Prevela Mirta Jambrović

Kristen Loesch: Porculanska lutka

U nekom dalekom kraljevstvu, u nekoj davnoj zemlji, živjela djevojčica što izgledaše baš kao njezina porculanska lutka. Ista hrđavozlatna kosa. Iste crne oči. Čak i majka te djevojčice jedva razlikovaše nju i lutku. … ni ona više nije umjela razlikovati sebe i nju. Toliko dugo da više nije bila sigurna je li ona djevojčica; je li ona ta koja je stvarna. (str. 1./2.)

Porculanska lutka, 1991.

Rosie je doktorandica na Oxfordu. Ima pomalo uštogljenog zaručnika Richarda, majku alkoholičarku i pažljivo skrivenu, duboko zakopanu krvavu prošlost.

Naime, Rosie i njezina majka ne tako davno pobjegle su iz Rusije pred mecima mafijaškog ubojice i otada su prisiljene skrivati se. Ili nisu? Rosie, pravim imenom Raisa, više ni sama ne zna što je istina, a što laž. A kad majka umre i ostavi joj bilježnicu punu bajki koje više zastrašuju nego smiruju, Raisa poželi otkriti nešto više o svojoj prošlosti.

…uvijek sam mrzila njezine priče. Nakon što mama zaviri u čašicu, jedino one postaju življe, dok se sve ostalo na njoj prigušuje. Neobične male vinjete, bajke u malom, često s prizvukom noćnih mora. (str. 11.)

Aleksej Ivanov, proslavljeni povjesničar i disidentski pisac, vraća se u rodnu Rusiju. Potrebni su mu suradnici pa se Rosie javlja na njegov oglas. Uskoro s njim odlazi u Rusiju, odlučna ne samo otkriti tko je ona, već i tko je ubojica zbog kojeg je ostala bez voljenog oca i sestre.

„Počet će boljeti“, kaže, „povratak kući. Zato što ćeš tada susresti nekadašnju sebe. A jedna mora ubiti drugu.“ (str. 58.)

Porculanska lutka, davnije

Mlada Tonja živi kao ptica u zlatnom kavezu. Bogata je, ili joj je barem muž Dimitrij bogat. No stvari u njihovom braku nisu onakve kakvima bi trebale biti.

Nema kamo otići, nigdje ne mora biti.
Je li ovo sloboda? Ili prostran kavez? (str. 31.)

Jednog dana, zorom tražeći utjehu od rijeke Neve, začuje gorljiv glas mladog boljševika Valentina Andrejeva. Ruska revolucija donosi prevrat cijeloj zemlji, no Tonja, Valentin i Dimitrij zahvaćeni su njome na sasvim drugi način.

Rosie istražuje svoj život, Tonjin život i život svih onih ljudi koji povezuju njih dvije. Ako su uopće ikako i povezane jer ono što će Rosie saznati poljuljat će do temelja sve ono što je znala i čega se sjećala. Istina je negdje u majčinim mračnim pričama, na zidovima nekoć bogataškog stana, u ruskoj zemlji natopljenoj krvlju.

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ljubav na prvi pogled

Već na prvi pogled, prije čitanja, Porculanska lutka osvaja predivnom, prelijepom naslovnicom. Toliko je lijepa da odmah želite započeti s čitanjem, ali i kratki sadržaj i više nego obećava. Tako da, čim sam u ruke dobila ovu ljepoticu, odlučeno je – ona se čita sljedeća!

I doista, Porculanska lutka lijepa je i iznutra koliko izvana! Priča je predivna – mračna, a čarobna. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Svatko je netko drugi i svi su nekako povezani. Čitanje ovog romana je poput odgonetavanja najzapetljanijeg obiteljskog stabla. Ako ste ljubitelj takvog nečega, voljet ćete ovaj roman.

Na neki mi je način draže kad je očito da je nešto loše: krv posvuda, majka jeca, policija se dovikuje, a otisci cipela mafijaškog ubojice po cijelome su stanu.
No ovo ne podnosim. Kad znaš da nešto nije kako treba, ali ne možeš dokučiti što. (str. 114.)

Čitajući ovaj roman, kao i Ženski krug dame Tan prije njega, shvatila sam da sam veliki obožavatelj obiteljskih saga. Povijesnih romana koji se čitaju poput najboljeg trilera. Raskošnih priča koje bubre životom, tugom i radošću, ljubavlju i iskonskom mržnjom. Čini mi se da me ovakva štiva zapravo oduševljavaju više nego ono što sam mislila da volim najviše – trileri. Tako da, Porculanska lutka u meni je pobudila onaj iskonski užitak u čitanju, kad jedva čekate doći do kraja i, u isto vrijeme, nikad ne želite završiti. A onda neminovno dođe kraj i…

Nešto nedostaje.

Petica, ali…

U svom dnevniku čitanja dala sam ovom neobičnom romanu peticu, no, kao što vidi iz prethodne rečenice, kraj nije iste kvalitete kao i ostatak priče. Odnosno, završetak je mrvicu zbrčkan i imam dojam da ga je autorica napisala na brzinu, zaboravljajući bolje povezati niti koje su nas uporno i čvrsto vukle na čitanje. Ni godine mi nisu sjele pa mi je zato kraj bio pomalo neuvjerljiv.

Ipak, nemojte dopustiti da moje riječi ili ovaj zbrzan kraj utječu na vašu odluku i da vas, ne daj Bože, odgovore od čitanja. Porculanska lutka vrijedna je vašeg vremena. Pronaći ćete tu prelijepu ljubavnu priču, izdaju, okrutnost i licemjerje. Nevinu pogrešku koja vodi u težak život i još goru smrt.

Meni su se, više od svega, svidjele bajke. Kad Raisa iz majčine bilježnice čita tamne, zloslutne retke pitajući se što se u njima krije, gotovo se naježite. Onda pretkraj, kad se Tonja prisjeti istine o sebi, kad je miris vrati u dane koje je duboko potisnula, vrtjet ćete glavom u nevjerici.

Bez obzira na to jeste li naslutili rasplet ili vas je potpuno iznenadio, vjerujem da će Porculanska lutka biti jedan od romana koji ćete pamtiti i koji će se naći na mnogim listama najboljih romana pročitanih u 2024. godini.

… sjeti se da u ovoj zemlji ne biraš između dobra i zla, nego između života i smrti. (str. 212.)

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ostali naslovi ove autorice:

Porculanska lutka debitantski je roman autorice Kristen Loesch.

Gdje kupiti roman Porculanska lutka:

Znanje

Objavljeno

Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Clare Chambers: Sitna zadovoljstva

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Sitna zadovoljstva: ©Petrine knjige

Prevoditelj: Dado Čakalo

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

No, romansa ne bi trebala biti utočište samo mladih, zar ne? Žudnja za odobravanjem i ljubavlju nikad ne zamire. str. 170.

Knjiga Sitna zadovoljstva sve nam govori svojim naslovom. Život su sitna zadovoljstva. Priča je to o svakodnevnim ljudima, običnim junacima koji svoje osjećaje ne otkrivaju tek tako. Oni su samozatajni stanovnici londonskog predgrađa u kojima je vrhunac uzbuđenja pojaviti se kao vijest u lokalnim novinama. Priča o dvije žene i jednom muškarcu nije priča o ljubavnom trokutu, već priča o obiteljskom životu običnih ljudi, žaljenju za propuštenim prilikama i moralnim dvojbama koje se u današnje vrijeme čine pomalo arhaičnima.

U prologu, roman započinje tragedijom. Velika željeznička nesreća, druga po redu po broju poginulih putnika u Velikoj Britaniji, dogodila se u Londonu 5. prosinca 1952. godine. Tog kobnog dana magla koja se nadvila nad gradom bila je takva da se nije vidio prst pred nosom. U sudaru dvaju vlakova poginulo je 120 ljudi.

Jean

Jean Swinney četrdesetogodišnja je novinarka lokalnog glasila. Živi sa zahtjevnom i čangrizavom majkom. Nerealizirana u emocionalnom životu, Jean gradi popularnost kod čitatelja kao istraživačka novinarka. Urednik je šalje na neobičan zadatak. Neka mlada žena imenom Gretchen Tilbury tvrdi da je svoju kćerku Margaret rodila kao djevica. Jean zaintrigira tvrdnja i odluči posjetiti Gretchen želeći otkriti radi li se o čudu ili prevari.

Gretchen

Gretchen je vrlo ugodna mlada žena. Krojačica po zanimanju, živi s kćerkom i postarijim suprugom Howardom. Jean se svidi njihov skromni dom koji odiše zajedništvom i mirom. Gretchen obrazloži Jean kako je uvjerena da je zatrudnjela partenogenezom (tzv. bezgrešnim začećem) jer je u dobi od 19 godina, kad je Margaret začeta, ležala u bolnici koju vode redovnice, prikovana za krevet zbog teške reumatske bolesti. Gretchen pristaje na sve medicinske postupke kako bi potvrdili njezino uvjerenje.

Howard

Howard je vrijedan zlatar koji većinu dana provodi u svojoj radnji. Prihvatio je Margaret kao svoje dijete i voli je. Brak s Gretchen mirna je luka bez potresa. Jean otkriva da joj sve više odgovara njihovo društvo, a neutaživa Jeanina želja za majčinstvom realizira se kroz odnos s Margaret. Howard poziva Jean na obiteljske izlete. Shvaća da ga druženja s Jean sve više ispunjavaju.

Kako Jean počinje istraživati Gretchenin život u mladosti, odnosi u obitelji se malo po malo, vrlo suptilno i skoro neprimjetno, počinju mijenjati.

Volim ga, pomisli čudeći se samoj sebi. Nismo to htjeli sad je tako. str. 160.

Dojam o djelu Sitna zadovoljstva

Ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se stvarno osjećate ispunjeno i zadovoljno. Možda zbog činjenice da se radi o običnim ljudima poput nas, likovima kakve srećete na ulicama svaki dan, likovima koji žive u našem susjedstvu i rade svakodnevne, uobičajene poslove. Nema tu zgodnih, nabildanih muškaraca ni filmskih ljepotica. Knjiga je zbog toga vrlo autentična.

Jean, koja nikad nije postala majka, osjeća žal za propuštenim prilikama sada kada je već četrdesetogodišnjakinja. Njezin je život lišen svakog uzbuđenja. Stoga jedva dočeka istražiti neobičnu priču mlade Gretchen. Dok se Jean posvećuje istraživanju slučaja i pronalaženju istine, shvaća da se i ona mijenja.

Knjiga ima određeni etos kako u opisima jugoistočnog predgrađa Londona, izgledima kuća i okućnica, tako i u načinu života ljudi. Lijepo isprepletena priča  sa središnjom radnjom u vremenu koje nekoliko mjeseci prethodi velikoj tragediji koja se dogodila 1957.godine toliko me osvojila da sam o njoj razmišljala još dugo nakon čitanja.

Premda je lik Gretchen naizgled intrigantan, meni se najviše svidio lik Jean. Jean je lik koji je ukalupljen rodnim očekivanjima sredine prema ženi bez muža i djeteta. To su parametri koje je definiralo društvo kojim dominiraju muškarci.

Jean čak i nije svjesna što joj nedostaje dok ne upozna obitelj Tilbury. Dolaskom u tu obitelj, ona neočekivano spoznaje vrijednost prijateljstva, otkriva ljubav i polako se usudi nadati sreći.

Sitna zadovoljstva mali su trenutci koje čuvamo u srcu i kojih se sjećamo sa sjetom. Prekrasna je to knjiga o prijateljstvu, ljubavi i transformaciji jedne žene čiji  je život dobio nenadanu priliku da okusi sreću. Misterij koji je bio početna premisa odjednom više nije bitan. Konzervativizam društva u to vrijeme usko je  povezan sa sviješću o prosudbi drugih. Jeanin pojam moralnosti i samožrtvovanja nadilazi sve okvire male patrijahalne zajednice.

I kad vam se čini da sve u knjizi sjeda na svoje mjesto, dolazi kobni 5. prosinca 1952. godine.

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

O autorici:

Clare Chambers rođena je u jugoistočnom Londonu 1966. Studirala je engleski na koledžu Hertford u Oxfordu, a godinu dana nakon diplome provela je na Novom Zelandu, gdje je napisala svoj prvi roman, kad joj je bilo dvadeset pet. Od tada je napisala još osam romana.

Osim pisanja fikcije, Clare radi kao slobodna urednica, učiteljica kreativnog pisanja i honorarna školska administratorica. Njezin posljednji roman Sitna zadovoljstva smješten je u predgrađe Londona 1957. godine i govori o ženi koja tvrdi da je majka, a djevica.

Gdje kupiti knjigu Sitna zadovoljstva:

Petrine knjige

Objavljeno

Gillian McAllister: Krivo mjesto, krivo vrijeme

Nakladnik: Znanje, 2023

Naslovnica knjige Krivo mjesto, krivo vrijeme: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

Romanu Krivo mjesto, krivo vrijeme bih dala čistu peticu da me narativ pripovijedanja nije poprilično izmučio. Knjiga ima zanimljiv koncept pričanja priče unatrag i to skokovito pa vam se na trenutke čini da gledate vrlo napeti film od kraja prema početku. A kako je naš mozak programiran da razmišlja uglavnom “jednosmjerno” i unaprijed, čitanje knjige koja se bavi vremenskim petljama ubrzavajući od sadašnjeg vremena dvadesetak godina u prošlost, stvarno zahtjeva određenu koncentraciju i osjećaj za opažanje detalja.

Rekao bih da se svakog dana budite u jučerašnjem tijelu. S ponedjeljka na nedjelju, s nedjelje na subotu. str. 79.

Ubojstvo

Priča počinje na blagdan Svih svetih. Skoro je ponoć. Odvjetnica Jen čeka svog osamnaestogodišnjeg sina Todda da se vrati kući. I kad ga ugleda s prozora, svjedoči užasnom činu na ulici gdje njezin jedinac nožem probada potpunog neznanca. Jen i suprug Kelly jure u policijsku postaju kako bi bili uz sina koji je priveden. Todd, tipičan  osamnaestogodišnjak, veseo i znanstveno znatiželjan, u vezi s djevojkom Cloe, nema baš nikakvog motiva ubiti čovjeka i to neznanca. Ili ipak ima?

Sutra

Očajna Jen budi se sutra ujutro s mišlju kako pomoći sinu. Ali shvaća da je u kući sve u redu. Todd i Kelly doručkuju, uobičajeno se šale i zadirkuju i Jen iznenada spozna da se probudila u prethodnom danu, kad se ubojstvo još nije ni dogodilo. Sa spoznajom da se radi o „Danu minus jedan“ Jen odlučuje promijeniti događaje kako se zločin koji je počinio njezin sin ne bi uopće dogodio.

Vremenski skok-unazad

Ubrzanim tempom, Jen se svakim jutrom budi sve više u prošlosti, isprva tjednima, zatim godinama prije ubojstva. I shvati da povod Toddovu stravičnom zločinu leži negdje u prošlosti. A njezin je zadatak da ga otkrije i spriječi ubojstvo. Svakim danom koji ponovno proživljava, Jen nastoji nešto poboljšati, biti bolja majka, bolja kćerka i bolja supruga. Uvjerena je da može ispraviti neke pogreške iz prošlosti. Naravno, na tom putu Jen ne može proći neokrznuta. Dok ponovno upoznaje svog sina koji odrasta i postavlja si pitanje kakva je osoba Todd, paralelno postavlja pitanja i kakav je njezin suprug. Ponovnim uvidom u godine koje su prošle, otkriva niz nelogičnosti i zanimljivih činjenica o Kellyu, na koje nikad nije obratila pažnju. Ali priča je puno puno zanimljivija i kompleksnija negoli je Jen toga uopće svjesna.

I opet, svijet kao da je stao, samo na sekundu. Vidimo se doma. Vidimo se doma. To može biti samo jedna osoba: njezin muž. str. 135.

Dojam o djelu Krivo mjesto, krivo vrijeme

Knjiga ima izuzetno zanimljiv i originalan koncept. Priča o putovanju kroz vrijeme u rasponu od nekih dvadesetak godina i to unazad, fascinantna je i jako dobro strukturirana. Autorica nas vodi kroz poglavlja koja su od “Dan minus jedan”, “Dan minus dva” i tako dalje, sve do “Dan minus sedam tisuća dvjesto trideset”, da bi se onda ponovno strmoglavili do „Nultog dana“. Ovo pričanje priče koja se odvija obrnutim kronološkim redoslijedom nije jednostavno za praćenje i morate biti poprilično usredotočeni, ali ukazuje nam na genijalnost same autorice.

Glavni lik Jen doživljava određene vremenske bljeskove, odnosno budi se svaki dan u danu ili godini koji su se već dogodili. Sve to kako bi pokušala utjecati na prošlost, odnosno promijeniti je.

Cijelo vrijeme čitanja pokušala sam, kroz Jenine oči, mentalno promatrati događaje koji su se već prije dogodili i promatrati ih u drugom svjetlu te moram priznati da mi nije išlo baš lako. Sve do polovine knjige pratio me taj osjećaj dezorijentiranosti, a onda su stvari počele polako sjedati na svoje mjesto.

Svašta se tu događa i Jen svašta otkriva vraćajući se u prošlost. U jednom trenutku, ona dolazi do uznemirujućih dokaza koji sugeriraju da njezin suprug vodi dvostruki život, a sin joj ne otkriva sumnjivo društvo u kojem upoznaje svoju djevojku. Zbunjena, počinje se propitivati na isti način na koji se mi propitujemo kada nas neka bliska osoba razočara: Kako to nismo prije primijetili? Zašto smo reagirali na taj i taj način? Poznajemo li dovoljno svoje prijatelje, djecu i supružnike?

Kome vjerovati?

Kome vjerovati – pitanje je koje u pozadini postavlja ova knjiga. Često kažemo: da imam priliku napraviti nešto ponovno, učinio/la bih to drugačije! To je upravo ono što je Jen sebi zadala kao zadatak. Ispraviti neke od svojih pogrešaka i shvatiti koliko je propustila u vlastitom životu, posebno u odnosu sa svojim sinom.

Pozadinska priča i identitet osoba koje su upletene u samo ubojstvo koje se nije (ili ipak je) dogodilo, daje priči dozu neizvjesnosti i tajnovitosti,  kao i dodatna poglavlja o policajcu početniku koji se pokušava infiltrirati u kriminalnu bandu.

Možda je u cijelom romanu najznačajnija moralnu dilema. Da ste na Jeninom mjestu, biste li promijenili tijek događaja da spasite sina?

Krivo mjesto, krivo vrijeme svakako preporučujem pročitati.

Ako se želite bolje upoznati s ovom autoricom pročitajte našu recenziju prethodnog romana Same laži

Gillian McAllister Krivo mjesto, krivo vrijeme

O autoru

Gillian McAllister autorica je niza bestselera. Kod nas su poznatiji Same laži i Krivo mjesto, krivo vrijeme. Diplomiravši engleski, započela je karijeru odvjetnice. Živi u Birminghamu u Engleskoj i u potpunosti je posvećena pisanju.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Rae Meadows: Zemlja zime

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Zemlja zime: ©Znanje

Prevoditelj: Ružica Matić

Rae Meadows Zemlja zime

Zemlja zime – priča iz Norilska

Nismo zadovoljni svojim životom, poslom ili mogućnostima za napredovanje koje imamo. Živciraju nas gužve u dućanima, aerodromima ili autobusnim kolodvorima. Ljutimo se kad u dućanu ponestane nekog proizvoda, inzistiramo da nam se u restoranu promijeni narudžba ili tražimo povrat proizvoda koji nam se ne sviđa. Dana nam je sloboda izbora koju bespoštedno koristimo, sloboda koje najčešće nismo ni svjesni.

Naša generacija nije nikad, na sreću, upoznala drugu stranu medalje. Svesrdno se nadamo se da neće ni naša djeca. Ali još uvijek ima ljudi koji pričaju priče o tome kako je bilo. I to se neće zaboraviti.

Zemlja zime priča nam jednu takvu priču. Priču o vremenu kad je sloboda kretanja, govorenja, pjevanja, bivanja ili jednostavno odlučivanja o vlastitom životu bila najveći ideal.

Anja

Osmogodišnja Anja živi s ocem, rudarskim inženjerom, u hladnom sibirskom Norilsku, sjeverno od Arktičkog kruga. Gradić je to mrzovoljnih i apatičnih stanovnika koji danje svjetlo imaju jedino od svibnja do srpnja. Ostatak godine uglavnom je noć i hladnoća koja prolazi kroz kosti. Norilsk je, s prosječnom zimskom temperaturom od -31 stupanj, uistinu zemlja zime, ali to nije najveći problem njegovih stanovnika.

Anjina je majka netragom nestala prije tri godine, bez ikakvog objašnjenja, za sobom ostavljajući shrvana supruga i ranjivu kćer, koji žive mračnim i tihim životom u gorkoj hladnoći Sibira. Anja i njezin otac nemaju društvenih kontakata. Osim prijateljice iz škole i stare susjede Vere koja je preživjela deset godina zatočeništva u strašnom Gulagu, ni s kim se ne druže. Otkako je Katerina nestala, Anjin otac vrlo je oprezan. Jer svi su oko njih špijuni i prokazivači koji traže državne neistomišljenike.

Anja nije znala reći za koga misli da bi je mogao čuti, ali netko je uvijek slušao, netko je čekao da prijavi. Život je bio takav. str. 26.

Gimnastički program u Zemlji zime

U školi je Anja zapažena kao gipka i vižljasta djevojčica. Nakon nekog vremena, dobila je priliku biti dio slavnog gimnastičkog programa SSSR-a. To se smatralo velikom čašću, a njezina mala obitelj počela je dobivati novčane privilegije.

Dok niže uspjeh za uspjehom u natjecateljskoj gimnastici i gleda kako druge djevojke padaju u nemilost, Anja ubrzo shvaća da i zbog najmanje pogreške može izgubiti baš sve.

Ali Anja ima cilj. To je medalja na Olimpijskim igrama. Sve će učiniti da do tog cilja dođe, bez obzira na prepreke koje je koštaju zdravlja. Ni puknuti ligamenti, ni žuljevi ili lomovi, neće je odvratiti od zadatka koji je sama sebi postavila. Jer Anja zna da to što radi ne radi samo za sebe. Radi to i za svoju zemlju. Sovjetski savez – zemlju zime.

Zašto su sovjetski gimnastičari najbolji? Jer nitko ne pleše kao Rusi. Nemojte osramotiti svoju zemlju. str. 54.

Dojam o knjizi Zemlja zime

Uvijek se iznenadim kada priču o nekoj zemlji napiše osoba koja se nije rodila niti živjela u toj zemlji. To me posebno zadivi upravo zbog toga što se taj pisac trebao puno više potruditi da sazna, pročita, prikupi informacije i ako hoćete, educira se o životu u zemlji o kojoj piše. Smatram da je Rae Meadows u Zemlji zime odlično napravila domaću zadaću. Ako se izuzme politički kontekst i surov život u hladnom sibirskom Norilsku, Zemlja zime oda je briljantnim sovjetskim gimnastičarkama, osvajačicama više olimpijskih medalja. Nadljudski trud koji su te djevojčice od deset, jedanaest i jedva malo više godina ulagale u naporne treninge bez obzira na žuljeve i lomove koji su ih pratili, više gladne nego site, više smrznute nego ugrijane, toliko vas pogodi i uzburka emocije da praktički ne možete vjerovati da je takvo nešto moguće.

 S druge strane, priče i svjedočanstva koja su se malo pomalo, na kapaljku, pojavljivala u vremenu sovjetskog totalitarizma daju vam pravo na vjerovanje u istinitost takvih vijesti.

Zemlja neslobode

Čitala sam jednom intervju s čovjekom koji je proveo dvije godine kao politički zatvorenik na zloglasnom Golom otoku. Novinar ga je puno godina kasnije pitao kome i što zamjera nakon što je prošao boravak u zloglasnom zatvoru i težak rad poslije kojeg se i razbolio po izlasku iz kaznionice. Čovjek je odgovorio: Ne zamjeram nikome ništa. Takvo je bilo vrijeme.

Život u kojem nema slobode misli, izražavanja i odlučivanja stvorio je pokorne, kukavičke ljude. A oni malobrojni koji su ipak razmišljali svojom glavom, preko noći su jednostavno nestali. I nikad se više nisu pojavili. Pojeo ih je sustav koji ne oprašta neistomišljenike. Ali zato su oni koji su služili na čast svojoj zemlji dobili privilegije kao rijetko koji građanin.

Biti vrhunski gimnastičar u Sovjetskom savezu bila je čast i obveza. Olimpijska medalja je imperativ. Ostaviti Amerikance, Poljake, Čehe  i ostale nacije iza sebe smatralo se najvećim postignućem.

Zemlja zime – zaključak

Zemlja zime knjiga je koja će vas protresti. Priča je surova, ogoljena. U priči nema radosti i ljepote življenja. Nema čak ni ljepote prirode. Sve je trud, samožrtvovanje i predanost cilju. Život iza željezne zavjese nametnuo je ograničenja koja su iz današnje perspektive čovjeku nepojmljiva. Stoga je ovaj roman izrastao iz dubokog autoričinog divljenja sovjetskim gimnastičarkama tog razdoblja, sve redom tek mladim djevojkama, gotovo djevojčicama.

Željela bih da možemo otputovati u Pariz. Željela bih da možemo jesti banane. Željela bih da Jurij prizna da nismo slobodni. Da je ovaj socijalizam zapravo totalitarizam… str. 186.

Rae Meadows Zemlja zime

Gulag, značenje

Povijesni  sustav staljinističkih kaznenih i radnih logora u kojima je likvidirano više milijuna ljudi.

izvor: Hrvatski jezični portal

Gulag su bili svi. Oni koji su se bojali i oni koji su imali moć, oni koji su prijavljivali i oni koji su šutjeli… str. 114.

O autoru

Rae Meadows nagrađivana je autorica. Za priču The Kings of Gowanus, objavljenu u Bellevue Literary Review, dobila je 2019. godine Goldenbergovu nagradu. Njezini radovi pojavili su se u mnogim publikacijama, među kojima su i Under Purple Skies: The Minneapolis Anthology i Contexts, te na internetskim stranicama NPR, Lit Hub i PEN Center USA. Živi s obitelji u njujorškom Brooklynu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Vučja djevojčica: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Vučja djevojčica

Nakon incidenta s jednom pacijenticom, dječja psihijatrica Julia Cates osramoćena je pred strukom, a novinari je razvlače na sve strane.

U isto vrijeme, u Rain Valleyu, šefica policije Ellie Barton dobiva neobičan poziv – građani su uočili prljavu, zapuštenu djevojčicu visoko na stablu.

Dijete je još bilo tamo, skvrčeno na nemoguće visokoj grani. Definitivno djevojčica. Djelovala je potpuno opušteno tamo gore, sa štencem u naručju, ali oči su joj bile širom otvorene. Pratila je svaki pokret. Jadno je dijete bilo užasnuto.
Neka sve ide k vragu ako joj ono u naručju nije vučje štene. (str. 21./22.)

Kako se uspjela popeti tako visoko? I zašto, ma što god Ellie pokušala, dijete ne silazi?

Kad je On odlazio, zapravo je govorio Djevojčici.
BUDIDOBRADOKMENEMAJERINAČE.
Ona ne razumije sve riječi, ali zna Jer Inače. (str. 9.)

Kad hranom navabi djevojčicu na čvrsto tlo, Ellie je jasno da to nije običan slučaj izgubljenog djeteta. Ponajprije, djevojčica ne govori. Zatim mjesni liječnik, šutljivi, ali jako privlačni Max Cerrasin na djevojčici pronalazi ozljede koje pričaju strašnu priču.

Julia odgovara na poziv koji joj uputi Ellie i vraća se u svoj rodni kraj, u Rain Valley. Pokušat će spasiti djevojčicu, koju naziva Alisa, ali i zaliječiti vlastite rane. Dok policija svim silama pokušava pronaći djevojčičinu obitelj, između Julije i Alise stvara se posebna veza. A tu je i onaj zgodni liječnik, koji i sam krije neke tajne…

Prvi susret

Roman Vučja djevojčica moj je prvi susret s izuzetno popularnom spisateljicom Kristin Hannah. Kad sam fotografiju ovog romana objavila na društvenim mrežama, među pratiteljima je zavladala opća pomama. Svi su mi govorili koliko autoricu vole, kako divno i emotivno piše, da trebam pripremiti maramice… Svi su mi navodili najdraži roman, davali preporuke… I tako sam ja, s dozom skepse, ali i očekivanja, počela čitati.

I ljudi moji, ja sam se zaljubila!

Priča je osmišljena tako da bude zanimljiva, to je neupitno, ali način na koji je ispripovijedana… Predivno nešto! Rečenice nisu komplicirane, lako se čitaju, ali tako su lijepo napisane da je svaka rečenica kao čokoladica – topi se na vašem jeziku i ne možete u njoj ne uživati.

Kristin Hannah: Vučja djevojčica
  •  Alisa je podignula lice prema noćnom nebu i ispustila zavijajući urlik koji kao da je zatalasao zrak. Bio je to zvuk tako tužan i usamljen da ste poželjeli zaplakati ili zavijati zajedno s njom. Naveo vas je da se sjetite svega što ste ikada voljeli, svega što ste izgubili i sve ljubavi koju nikada niste upoznali. (str. 234.)

Sviđa mi se što je Vučja djevojčica prema žanru drama, ali s taman dovoljno elemenata krimića da nam ne dopušta prestanak čitanja. Moramo saznati što kriju Julia, Ellie, liječnik Max. A najviše od svega, moramo saznati što se dogodilo nepoznatoj djevojčici nazvanoj Alisa.
Ima li djevojčica obitelj? Kako je završila na stablu? Zna li uopće govoriti? Hoće li Julia ostvariti napredak u njezinu liječenju?

Možda se trudi sve to zaboraviti, pobjeći od svega… Ako je tako, mogle bi proći godine prije nego što shvati da su to sjećanja koja mora prigrliti. Ona su sve što ostaje. (str. 382.)

Sve to vrzma nam se po glavi dok okrećemo stranicu za stranicom, i kako radnja ide dalje, događaja je sve više, a mi smo potpuno navučeni.

Reći ću vam još i to da sam, nakon čitanja romana Vučja djevojčica, na popis za čitanje dodala sve do sad objavljene romane Kristin Hannah. Eto toliko.

Vučja djevojčica – dobrodošao predah od trilera

Već znate da su mi najdraži žanr trileri, što krvaviji to bolji. Međutim, nakon čitanja ovog romana, shvatila sam da zapravo trebam dati šansu i ostalim žanrovima te ih, eventualno, koristiti kao predah između ubijanja, silovanja i ostalih gadosti koje ljudi rade jedni drugima.

Vučja djevojčica pružila mi je upravo to – jedno emotivno iskustvo u kojem je sve, i odmor od svakodnevnog života, i bijeg u neku novu stvarnost, i užitak u čitanju… Ma sve!

Likovi su jako dobro okarakterizirani i vrlo se lako za njih vežete. Bliski su nam, životni, imaju mane kakve imamo i mi, imaju tajne koje mogu biti i naše tajne. Ništa nije pretjerano i previše nevjerojatno.

Julia je osjetila val zahvalnosti prema toj jadnoj, neobičnoj djevojčici koja joj se upravo približila, podsjetila ju da joj je ona, Julia, pomogla i donijela promjenu. To joj nisu mogli oduzeti nikakvi ružni novinski naslovi ni ambiciozni liječnici ili bešćutni sustav socijalne skrbi. (str. 208.)

Zanimljiva je i tema koju autorica bira, završni epilog daje nam dobar osjećaj zadovoljštine na kraju cijele priče, a naše glavne junakinje Julia, Ellie i Alisa, možda ne dobiju sve što žele, ali svakako dobiju baš ono što trebaju.

Nije mi trebalo onoliko maramica koliko sam očekivala, ali da emocije rade – rade.

Ne mogu drugo nego preporučiti čitanje ovog meni iznenađujuće lijepog romana. Potpun doživljaj maglovitog Rain Valleya imat ćete taman sad, dok zima šalje svoje najvjernije vojnike – hladnoću, pahulje, romon kiše i vjetar – a mi u toplom, ispod dekice, uživamo u dirljivoj, ali i napetoj priči o izolaciji, strahu, bezuvjetnoj ljubavi i nadi.

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Ostali naslovi ove autorice:

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

  • Zimski vrt
  • Boje istine
  • Posljednji ples leptira
  • Slavujeva pjesma
  • Ulica krijesnica
  • Kao zvijezda u noći
  • Moja Aljaska
  • Četiri vjetra
  • Vučja djevojčica
  • Njezina bitka
  • Žene.

Prema romanu Ulica krijesnica snimljena je i uspješna Netflix serija.

Gdje kupiti roman Vučja djevojčica:

Znanje

Objavljeno

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Sestrina priča: ©Stilus

Prevoditelj: Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

Talijanska autorica Donatella Di Pietrantonio slijedi istu nit kao i većina autora talijanske književnosti 20. stoljeća koja glasi: iako je patnja neizostavan dio života, možemo odlučiti da nas ona ne definira.

Sestrina priča knjiga je koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Priča o dvije sestre povezane dubokim sestrinskim ambivalentnim vezama dira u najtanje kutke duše upravo zbog neartikuliranih emocija koje prožimaju cijelu knjigu otkrivajući disfunkcionalne odnose i destruktivne tajne.

Sa sestrom sam podijelila nasljedstvo neizrečenih riječi, nepostojećih gesti, uskraćene topline. I rijetkih, iznenađujućih pažnji. Bile smo kćeri nijedne matere. str. 108.

Jedna koja uči i jedna koja luta

U večernjim satima Adriana dolazi na vrata starije sestre koju nije vidjela godinama. Uz nju je i maleni sinčić Vincenzo, nazvan po pokojnom ujaku. Sestre su kao djevojčice bile nerazdvojne, a onda su se odrastanjem počele gubiti. Adriana cijeli život bez kucanja upada u život svoje sestre, ništa ne objašnjavajući, ni dijete, ni nasilnog muža, ni svakojake poslove koje je radila kako bi preživjela.

Starija sestra, sveučilišna profesorica, bila je godinama predstavljana kao “ona koja uči”. Njezin organiziran i posložen svijet počinje se raspadati dolaskom Adriane i njezina djeteta. Ionako već klizi po rubu nevolje jer njezin brak sa stomatologom Pierom polako, ali sigurno ide prema kraju. Piero je ostavlja i prije nego što stvarno odlazi i ona ne može zaustaviti njegov odlazak.

Dok je jedna sestra pobjegla na studij, druga je odustala od škole i započela turbulentnu vezu s mladim ribarom. I jedna i druga pronašle su utočište negdje drugdje, u bijegu odrastanja u siromaštvu, čudne, neurotične i daleke matere i rigidnog, patrijarhalnog oca zlostavljača. Ali ništa što su učinile ili postigle nije im bila karta za sretniji život. Dapače, njihovi životi puni su pogrešaka i razočaranja, krivih prosudbi, krivih ljubavi i usamljeničkih dolina. Jedino što im je preostalo njih su dvije. Same na svijetu. Sestre.

S Andrianom sam barem bila na istoj razini, obje prepuštene same sebi, same na svijetu, sestre. Obje smo imale sigurnu prisutnost druge u dnu boli koju si nikad nismo priznale. str. 56.

Dojam o djelu Sestrina priča

Starija sestra, sveučilišna profesorica, žena je bez imena jer joj se ime ne spominje nigdje u knjizi. Ne dajući joj ime, spisateljica joj na neki način oduzima identitet, integritet i korijene. Ali ne može joj oduzeti sjećanja. Ona je ta koja je otišla kako bi počela iz početka, ali se stalno osvrće i promišlja. Ne može pobjeći od svog djetinjstva, surovog odrastanja i siromaštva koje ju je kao dijete oblikovalo. Druga sestra otišla je ne osvrćući se. Bez krivnje i kajanja. Bez ljubavi i žaljenja.

Godinama kasnije, starija sestra i dalje bježi, od roditelja, sestre, supruga. Bježi čak u drugu državu, povlači se u prošlost gdje je sustižu sjećanja. Razdvojena od svih svojom odlukom, počinje živjeti još jedan potpuno novi život, ali to joj nije suđeno.

Jedan poziv vraća je u život koji je napustila. A to je sestrin poziv upomoć.

Iako različite, dvije sestre ujedinjene u patnji i samoći nemaju izbora. Patnja je zapisana u njihov genetski kod.  Jedini njihov izbor one su same.

Knjiga je izvanredna. Dvije sestre stalno na točki zbližavanja i odbijanja, emotivno vrlo disonantne, predodređene su jedna na drugu.  Jedna se srami druge, izbjegava je, zatajit će je ako treba. A onda u krajnjem času, kad su stvari biti ili ne biti, sve je jasno. Prošlost koja je na neki način okaljala njihove živote zove ih ponovno u pomirenje jer je to jednostavno suđeno.

Svako poglavlje u ovoj knjizi odiše prošaptanim emocijama koje se ne smiju naglas izreći. Izrazi kao što su volim te, trebaš mi, nedostaješ mi, nikad se ne izgovaraju. Osjećaji pripadnosti obitelji, roditeljima, braći, sestri, mjestu toliko su zatomljeni da se ne smiju pokazati. Ono što gotovo svi likovi u ovoj knjizi u svakom svom dahu pokazuju bolna je usamljenost kojoj nema lijeka.

Svakako pročitajte Sestrinu priču. Ovoj knjizi prethodi knjiga Vraćena koja je isto jako dobra, ali Sestrina priča ipak mi je bolja.

Sve sam ih izgubila: Piera, majku, Adrianu. Bilo je nečeg u meni što je prizivalo napuštanja. str. 100.

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

O autorici

Donatella Di Pietrantonio autorica je čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika i finalistica prestižne nagrade Strega. Romanom Sestrina priča preplavljuje nas emocijama i donosi priču o obitelji, ljubavi i vezama koje nas oblikuju, vraćajući nas svijetu i junakinjama književne senzacije Vraćena.

Gdje kupiti roman Sestrina priča:

Stilus knjiga

Motiv sestra nije rijedak pa tako na blogu možete pronaći i recenzije sljedećih naslova, koji se također bave sestrinskim odnosom:

Objavljeno

Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Bilješke o tvom iznenadnom nestanku: ©Znanje

Prevoditelj: Lidija Toman

Alison Espach Bilješke o tvom iznenadnom nestnku

Bilješke o tvom iznenadnom nestanku dirljiva je priča o sestrinskoj ljubavi koja prelazi granice života i smrti. Svi mi koji imamo sreću imati braću i sestre možemo se pronaći u odnosu Sally i Kathy. Imati starijeg brata ili sestru odnos je toliko pun antagonizma kao rijetko koji ljudski odnos. Širok je to dijapazon osjećaja, od obožavanja bespogovornog autoriteta do ljutnje, zavisti, netrpeljivosti, netolerancije, ali u osnovi svakog bratskog ili sestrinskog odnosa neporeciva je ljubav. To su dobro znale Sally i Kathy.

A tata je mamin muž. I oni vole jedno drugo onako kako nas dvije volimo Billya Barnesa. str. 24.

Sestre

Šesnaestogodišnja Kathy bila je sve ono što je njezina trinaestogodišnja sestra Sally željela poslati. Lijepa, uspješna, elokventna, sveprisutna na školskim zabavama, zapamćena na priredbama. Kathy je bila zvjezdica koju su baš svi primjećivali. Za introvertnu, racionalnu i pouzdanu Sally nije bilo dileme. Sestra je njezina nit vodilja kroz život. S Kathy je uvijek sve bilo lako. Kathy je imala snove koji su se redom ostvarivali. Kathy je voljela Billya Barnesa pa ga je voljela i Sally. Samo što je Billy bio Kathyn momak.

Kad ostane jedna

Život nije idiličan. Život je grub, surov i neizbježan. Kad Kathy ode, Sallyin se život nastavlja. Mala obitelj i dalje živi zahvaljujući Sally koja o svemu što joj se događa obavještava Kathy. Nema dana da joj Sally ne ispriča svoj dan. Gdje je bila, što je obukla, koga je srela, kako je bilo u školi, sve se prenosilo Kathy. Sally nikad ništa nije krila od sestre. Uvijek joj je govorila istinu pa makar se starija sestra naljutila. Sally nikad nije pokušala nešto zanijekati Kathy. Kathy je zaslužila istinu. I nikad nije prigovorila.

Tvoja šutnja, to mi je uvijek bila najteža kazna. str. 330.

Billy

Živjeti s krivnjom kad imaš samo osamnaest godina pretežak je teret. Billy ne zna hoće li se moći nositi s tim. Možeš se zapustiti, ne raditi ništa, napustiti školu, živjeti kao klošar, ali krivnja te prati i prati kud god kreneš, u koju god prostoriju uđeš, kojom god cestom krećeš. Kad god zatvoriš oči, vidiš Kathy, što god radiš, spavaš, jedeš ili dišeš vidiš Kathy. A kad pomisliš da bi je možda mogao zaboraviti, vidiš Sally.

Mislio sam da ću osjetiti da mi je oprošteno. Ali nikad to nisam osjetio. str. 323.

Dojam o djelu

Bilješke o tvom iznenadnom nestanku roman je nakon kojeg ostanete s pročitanom knjigom u ruci i razmišljate o tome kako nam jedan trenutak može obilježiti čitav život. I nakon što se on dogodi, više nikad ništa nije isto. Zatim razmišljate o tome kako je život niz sretnih trenutaka i samo jednog nesretnog koji nas određuje.

Knjiga je izuzetno emotivna. Dirljiva i potresna istovremeno i na neobičan način lijepa. Ispričana u prvom licu, a pripovijeda je Sally, koja sestri govori sve što se događa u životima onih koji su ostali. Radnja je toliko jaka i emotivno jasna da vam se čini da je ovo jedna od obitelji koju poznajete u stvarnom životu. Sally i Billy doživotno su vezani svojim okrznutim dušama zbog kojih nigdje ne nalaze mir. Ni u vezama, ni u poslu, ni u svojim obiteljima. Njihovo prijateljstvo duboko je vezano Kathynim rukama koje ih spajaju i kada oni nisu toga svjesni.

Ovo je priča koja osim što priča o mladenačkoj ljubavi, priča i o prijateljstvu dugom petnaest godina koje je rođeno u patnji i koje nitko ne može prekinuti.

Ovo je priča o samospoznaji, emocionalnom i duhovnom rastu jedne tinejdžerice, od njezinog odrastanja do odrasle osobe. Sally je shvatila da nisu tragedije te koje nas ojačaju. Ojača nas život koji ostaje nakon tragedije i ljudi koji nisu samo svjedoci našeg života već taj isti život putuju zajedno s nama.

Alison Espach Bilješke o tvom iznenadnom nestanku

O autoru

Claire Lombardo Alison Espach autorica je hvaljenih romana The Adults i Bilješke o tvom iznenadnom nestanku. Objavljuje kratke priče i eseje u časopisima Vogue, Joyland, Glamour i Salon. Predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Providence na Rhode Islandu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Lucinda Berry: Među prijateljima

Nakladnik. Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Među prijateljima: ©Mozaik knjiga

Preveo Igor Rendić

Svi smo mi krivi za ovo. (str. 225.)

Lucinda Berry: Među prijateljima

Među prijateljima

Kendra, Lindsey i Dani prijateljice su od djetinjstva. Danas su sretno udane, s djecom, a još uvijek žive jedna blizu druge, druže se i vole. Sretne su jer su i njihovi sinovi najbolji prijatelji.

Kendra, Lindsey i ja imale smo sreću da smo živjele život iz dječjih snova. Uvijek bismo kao klinke pričale o životu u gradu u kojem smo i odrasle, o braku sa sjajnim tipovima, o zajedničkom odgajanju djece. Nismo mogle vjerovati kad su i naši najstariji sinovi postali bliski, baš kao i mi u njihovim godinama. Znale smo koliko nam je super i koliko sreće imamo što nam se supruzi dobro slažu.
(Dani, str. 20.)

Sve do jedne noći, kada nezamisliva tragedija uz prasak ruši njihove savršene živote. Ispod površine, životi prijateljica i nisu tako savršeni. Tajne, izdaje, laži  i ljubomora prijete uništiti dugogodišnja prijateljstva, ali i živote.

To će nas raskoliti. Raspast ćemo se i ovaj put će zaista biti kraj. Nakon ovakvog nečeg nema povratka. Nećemo ovo preživjeti. (Lindsey, str. 87.)

U predgrađu, ništa nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini.

Kendra, Lindsey i Dani naučit će da nikad nikoga u potpunosti ne poznajemo. Ni prijatelje, ni supružnike, ni djecu.

Možda ga nisam poznavala tako dobro kako sam mislila. (str. 129.)

Novi hit Lucinde Berry

Roman Među prijateljima uvlači vas u radnju već od prve stranice, kada se za tri prijateljice događa strašna tragedija koja prijeti raskoliti ih do temelja. Što se dogodilo? Tko je kriv? Kako će završiti? Sve su to pitanja koja nas tjeraju na čitanje, do raspleta koji možda jesmo, a možda i nismo očekivali. Puno sam toga sličnoga već pročitala pa ne mogu reći da sam skroz iznenađena, ali da Lucinda Berry ima novi hit – ima.

Paul škilji. – Detektiv Locke taji stvari i zna više nego je rekao.
-Zvučiš paranoično – kažem mu teškim jezikom.
-Možda bismo i trebali biti paranoični. (Kendra, str. 63.)

Najbolji dio sam je kraj, epilog nakon kojeg ostajete bez teksta. Bilo da ste nešto slično očekivali, bilo da niste. Budući da volim krajeve koji me ostave u nevjerici, roman mi se veoma, veoma svidio.

Iako je tema teška, roman se brzo i lako čita. U pripovijedanju se izmjenjuju tri najbolje prijateljice i svaka nam donosi svoju stranu priče. Ubrzo, čitatelj zna sve tajne i žudi za njihovim otkrivanjem. Dok trepnete, već ste na pola. A niste ni krenuli prema raspletu…

Lucinda Berry: Među prijateljima

Drama u svom najboljem izdanju

Budući da u romanu ima puno likova i puno imena, prvih par poglavlja teže mi je išlo povezivanje žena, muževa i djece. Kasnije, to mi je čak davalo na napetosti. Sve to izmjenjivanje triju perspektiva radnji daje dinamiku i naprosto vas vuče na okretanje stranica. Kendra, Lindsey i Dani suočavaju se svaka sa svojom nesrećom jer sve su one itekako dotaknute te kobne noći. Tuga je uzdrmala sve ono što su bile i što jesu. Tri donedavno najbolje prijateljice više nikada neće biti iste.

Evo što vam nikad ne kažu po pitanju tuge: vrijeme nastavlja teći. Ono što vam ne prestaju govoriti jest da vrijeme liječi sve rane. Kao da bih ja htjela da vrijeme ikamo ode. Želim da svijet stane. (str. 112.)

Kao što možda slutite iz svega gore napisanog, ovo nije triler. Ovo je drama u svom najboljem izdanju. Prijateljstva stavljena na kušnju, tajne koje svaka prijateljica krije, borbe koje se vode unutar njihovih obitelji… Sve to, uz dirljivu priču o tuzi i gubitku, čini ovu priču štivom koje će vas dotaknuti, ali i štivom zbog kojeg ćete ostati budni do kasno u noć.

U glavi mi se kovitlaju mogućnosti. Niti jedna nije dobra. Zato sam se i bojala otići. Nitko nikad ne priča o logistici odlaženja, kao da je za izlazak iz zlostavljačke veze dovoljno samo skupiti hrabrost. (str. 117.)

Među prijateljima – preporuka

Ako volite Liane Moriarty i njezine romane, obožavat ćete Među prijateljima. Isprva mi je autoricu bilo vrlo teško povezati s radnjom jer sam ovakve emotivne, napete priče navikla čitati baš od gore spomenute autorice.

Lucinda Berry ostala mi je u sjećanju kao autorica strašnog romana Savršeno dijete, romana koji graniči s hororom i stvarno vam mjestimice tjera jezu niz leđa. Ovdje to nije slučaj, nema ništa nadnaravno strašnog. Ipak, cijela situacija bit će i više nego strašna svakom roditelju. Djeca su ona koju najviše volimo i za koju dajemo živote. I onda, duplo jače osjećamo neizrecivo koje se dogodi onima koje bismo željeli od svega zaštititi.

Roman Među prijateljima slika je i prilika predgrađa je izvana savršeno, a iznutra su tajne koje stanari kriju duboko unutar spavaćih i dnevnih soba. I naše tri prijateljice svoju su vanjsku sliku prikazivale bez mrlje, bez vidljivih poteza kistom. Ali, kad je katastrofa nagrizla rubove te savršene slike, sve se počelo raspadati. Na vidjelo izlazi sve ono duboko potisnuto, a na vama ostaje vidjeti hoće li ih to rastaviti ili samo još više povezati.

Lucinda Berry: Među prijateljima

Ostali naslovi ove autorice:

Lucinda Berry bivša je klinička psihologinja koja se bavila istraživanjem dječjih trauma, što se najbolje vidi iz sadržaja njezinih uspješnica Savršeno dijete i Naše tajne.

Gdje kupiti roman Među prijateljima:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Hiro Arikawa: Putni zapisi jednog mačka

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Putni zapisi jednog mačka: ©Znanje

Prevoditelj: Mirna Potkovac-Endrighetti

Hiro Arikawa Putni zapisi jednog mačka

Već dugo vremena kanim napisati recenziju za ovu knjigu i nikako. Zašto? Jer to uopće nije lako. Pomislit ćete, zbog čega bi bilo teško napisati osvrt za knjigu o jednom mačku? Pa nije to Dostojevski ili Krleža!

Priča o mačku Nani najmanje je jednostavna priča. Priča je to koja će vas izuti iz cipela od prvog Naninog mačjeg skoka u kojem je povrijedio nogu. Mačak čudnog, ženskog imena, koji govori ljudskim glasom i posjeduje sve ljudske emocije od radosti, ushita, tuge pa sve do ljutnje i povrijeđenosti, daleko je više od kućnog ljubimca mladiću Satoru.

Satoru udomljuje Nanu

Satoru primjećuje uličnog mačka koji najčešće lješkari na haubi njegova automobila. Ne razmišlja o kućnom ljubimcu, ali kad se mačak ozlijedi pod kotačima automobila, Satoru se sažali i uzima ga k sebi. Daje mu znakovito ime Nana što na japanskom znači sedam. Nakon što je obilježio mačka imenom, Nana postaje Satoruov mačak.
Važno je reći da nam ovu priču priča Nana, a ne Satoru. Nana, osim što je izvrstan pripovjedač, ima sve ljudske karakteristike i vrlo osebujan karakter. Suživot mačka i mladića traje punih pet godina. Ali kao i u životu ljudi, tako valjda i kod mačaka, svemu lijepom ponekad dođe kraj.

Kako je uopće mogao i pomisliti da bih ja otišao od njega. To se ni za što na svijetu ne bi moglo dogoditi. str. 162.

Satoru i Nana putuju Japanom

Satoru objašnjava Nani da će putovati zajedno Japanom i posjetiti neke njegove stare prijatelje. Nana ne razumije baš, ali prihvaća putovanje. Uostalom, on voli Satoura, a Satoru ga ionako nije pitao za mišljenje. Satoru i Nana putuju prekrasnim japanskim krajolicima. Neki kod Nane izazivaju pravo divljenje, a neki ga plaše, kao na primjer more. Svašta je Nana vidio putujući sa Satoruom, od različitih ljudi do različitih životinja, čak i nekih njegove vrste, ali svugdje se kratko zaustavljaju i nastavljaju put. Nana shvaća da je Satoru na posebnom zadatku. A to je da pronađe smještaj za Nanu.

Ako ne iskoristiš priliku kad možeš nešto naučiti, možda to nikad u životu ni ne naučiš. str. 77.

Knjiga koja zaslužuje poštovanje

Putni zapisi jednog mačka, koje upravo čitamo na hrvatskom jeziku, bestseler su jedne od najpopularnijih japanskih spisateljica Hiro Arikawe, samo u Japanu prodanih u više od milijun primjeraka. Knjiga je to koja zaslužuje poštovanje čitatelja, a to je najviše što možemo očekivati od bilo koje knjige.

Napisana jednostavnim jezikom i stilom, knjiga nas je sklona zavarati mišlju da se radi o bezazlenoj pustolovini. A to uopće nije tako. Geste ljubavi, nježnosti i privrženosti koje pokazuje jedan mačak (istina, humanoidni mačak) i ekvivalent (da se poslužim matematičkim jezikom) istih takvih osjećaja, koji Satoru pruža Nani, razvijaju se postupno nježnim i finim strunama. Svakodnevni život momka i mačka čine male radosti, odricanja i samožrtvovanja s obje strane. Sve je to lišeno bilo kakve drame, patetike, uzrujavanja ili visokih tonova.

Dojam o djelu

Putni zapisi jednog mačka knjiga je o dobroti na koju smo davno zaboravili, o izborima koje moramo donijeti u svijetu toliko dalekom od našeg bučnog, zapadnjačkog načina života. U Japanu se sve događa tiho i pristojno, sa smiješkom i bez žurbe, čak i kad se  nema puno vremena. Upoznajemo jednu drugačiju kulturu i jednu sasvim posebnu zemlju. Autorica se pobrinula da ljepote Japana na topao način prenese čitateljima na ovom putovanju od Honshua do Hokkaida pa je knjiga svojevrsni hommage Japanu.

A izbor glavnog lika, mačka, isto je tako specifičan i karakterističan za ovu kulturu. Naime, Japanci obožavaju mačke. Prvi su put tamo stigle oko 500. godine n. e., i to kao slijepe putnice na brodovima koji su se vraćali iz Kine, gdje su već bile pripitomljene stoljećima. Mnogi japanski pisci, pa čak i sam Murakami, uzimali su mačke za likove u svojim romanima. Ali Hiro Arikawa ide dalje. Njezin glavni lik je mačak koji ima osobnost i ima svog čovjeka. Osim tipičnih ljudskih emocija, ovaj mačak ima i određenu ulogu u romanu. On je izvrstan pripovjedač koji ima zadatak ispričati nam ovu toplu i neobičnu priču.

Putni zapisi jednog mačka knjiga je koja će se, vjerujem, svima svidjeti. Njezina je vrijednost prvenstveno emotivna. Autorica je lukavim korištenjem personifikacije, likom mačka pripovjedača, taknula one tanke strune u nama koje nemaju veze s razumom ili racionalnim. Imaju veze samo s prijateljstvima koja nas kao ljude oblikuju bez obzira jesu li iz ljudskog ili životinjskog svijeta.

Hiro Arikawa putni zapisi jednog mačka

O autoru

Hiro Arikawa (1972.) jedna je od najpopularnijih suvremenih japanskih spisateljica. Njezin roman Putni zapisi jednog mačka u Japanu je prodan u više milijuna primjeraka, da bi potom bio preveden na mnoge jezike i postao veliki hit širom svijeta. Prema romanu je 2018. godine snimljen i istoimeni film u kojem se Arikawa potpisuje kao scenaristica. Živi i radi u Tokiju.

Gdje kupiti:

Znanje