On je neobična, totalno pomaknuta knjiga koja vas u više navrata iznenađuje i oduševljava istovremeno. Pisana je s takvom lakoćom pripovijedanja u koji je utkana suptilna doza humora, a sve to začinjeno nadnaravnim elementima, što čini spoj koji malo gdje nalazimo. Ovo je knjiga koju ne treba propustiti što zbog neobičnosti kakvom je autorica obradila jedan misterij, a što zbog načina pripovijedanja koji je toliko drugačiji, liričan, mekan, s rečenicama koje samo klize i izazivaju podjednako oduševljenje kako čitatelja tako i kritike. Priča koja je istovremeno kombinacija krimića i bajke toliko je drugačija od svega pročitanog da je od srca preporučujemo.
Kroz otvoreni prozor noćni zrak prikrada se u tihu sobu da svojim šaptom osuši sapun u posudici. str. 36.
On dolazi u gradić Mulderrig
Muškarac sazdan od kletvi i olujnog vjetra, mračne strasti i gnjeva. str. 204.
U živopisno irsko mjestašce Mulderrig, koje se nalazi na rubu svih glavnih puteva, sedamdesetih godina 20. stoljeća stiže privlačan mladić iz Dublina, siroče i sitni kriminalac Mahoney, neodoljivi šarmer duge kose s cigaretom u ustima, probisvijet, sa željom da otkrije što se dogodilo s njegovom majkom za koju cijelog života nije znao ni tko je ni je li živa. Napušten kao beba i ostavljen ispred vrata samostana, Mahoney odrasta u surovim uvjetima crkvenog sirotišta, u kojem se svako dijete borilo za sebe kako je znalo i umjelo. Nakon smrti jedne od redovnica, Mahoney otkriva da je zajedno s njim u košari ostavljeno pismo o njegovom imenu i porijeklu. Kako je cijeli život vjerovao da ga je majka napustila, pismo ga potakne da se vrati na mjesto od kojeg sve počinje. U Mulderrig.
Uz tebe je ostavljeno pismo…
Za dijete kad odraste:
Tvoje je ime Francis Sweeney. Tvoja mama bila je Orla Sweeney. str. 17.
Mulderrig ne voli strance
Dolazak Mahoneya u mjesto ne prolazi nezapaženo. Mahoney je glavna tema svakodnevnih razgovora i ogovaranja lokalnih stanovnika. Većina od njih nije sretna što se Mahoney pojavio. Njegovo istraživanje otvara davno potisnute seoske priče. Čitava galerija neobičnih likova, od Tadga vlasnika krčme, pretilog muškarca koji obožava žene, stanodavke Bridget, čelične žene grubih manira, ali dobrog srca, mlade Shaune, koja se zagledala u došljaka, neuravnotežene gospođe Lavell, zločestog i prijetvornog velečasnog Qinna, lukavog šerifa Jacka Brophya, bizarne i potpuno otkačene gospođe Cauley, pričaju nam priču o Mahonyevoj majci Orli. Ali priču priča i sama Orla.
Dvije perspektive
Mahoney propituje okolnosti u kojim je nestala njegova majka, uvjeren da je ona ubijena i da nikada nije napustila selo. U potrazi mu zdušno pomaže gospođa Cauley, ostarjela glumica koja želi u mjestu napraviti predstavu koja će biti njezino životno djelo, glavni čin i kruna njezine umjetničke karijere. Mahoneya postavlja za glavnog glumca. Naravno, u Mahoneya se zaljubljuju sve djevojke u selu pa i neke udane mlade žene.
S druge strane nekih dvadesetak godina ranije, priču nam priča mlada Orla. Nije ona bila baš uzorna djevojka. Bježeći od prezira okoline, koji prati siromašne, bijedne i besposlene, a uz to vrlo svoja, divlja i ponosna, Orla ulazi u usputne veze s mnogim muškarcima u selu. S jednim od njih začne dijete. Ali, taj jedan joj je i presudio. Orline kosti zakopane su negdje na riječnom sprudu, ali njezin je duh živ i zove Mahoneya.
Oduvijek je vjerovao dvije stvari: da je njegova majka mrtva i da ju je upoznao. str. 107.
Mrtvi pričaju priče
Mahony se redovito susreće i priča s ljudima koji nisu više živi. Svi mu oni žele nešto reći. Neki prenose poruke, neki razmjenjuju s njim informacije o događajima koji su se zbili davno ranije. Svi oni dodaju neku sličicu o životu u mjestu kao što je Mulderrig. Mahoney uči o stanovnicima i shvaća da je mjesto puno nasilne prošlosti i da mnogi ljudi o tim događajima znaju puno više od onoga što su spremni izreći.
Miruj. Mrtvi dolaze. Samo žele biti viđeni. str. 38.
Ljudi koje smo izgubili vraćaju nam se kad oni to žele. str. 52.
Dojam o knjizi On
Ovo nije prvi put da se susrećem s irskom književnošću i moram priznati da mi je vrlo posebna. Jess Kidd je napisala vrlo neobičnu, pomaknutu knjigu koja je spoj više žanrova. Oduševilo me kako autorica kombinira noir krimić s elementima crne komedije, a još više kako u cijelu priču ubacuje nadnaravne elemente. Humor je toliko dobro uklopljen da dok čitate ne možete da se spontano ne počnete smijati na nekim dijelovima.
Roman je iskren i na trenutke brutalan, dok mu je stil pisanja predivan, liričan, što je još jedna suprotnost koja iznenađuje. Atmosfera bajkovitosti i nadnaravnog cijelim se romanom izmjenjuje s naturalističkom zbiljom. Oni koji vole čitati nešto potpuno drugačije, ludo i originalno doći će na svoje. Iako se čini zbog svega nabrojenog da će se roman teško čitati, prepreke nema, jer riječi teku slobodno, razumljivo i lako, tako da sve na kraju pohvatate. Velike pohvale i prevoditeljici Mirni Čubranić koja je odradila odličan posao.
O autorici:
Jess Kidd irsko-engleska je književnica. Rođena je 1973. godine. Odrastala je u velikoj obitelji i hvaljena je zbog svoga zaista jedinstvenog pripovjednog glasa. Njezin debitantski roman On bio je u finalu nagrade za Irish Book Awards 2016. godine. Osvojila je Costa Short Story Awary iste godine. Književni rad Jess Kidd opisivan je kao spoj Gabrijela Garcije Marqueza i irskog glazbenog sastava The Pogues.
U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.
Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.
Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)
Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.
Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )
Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.
No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.
A onda je Rina ubijena.
Kai je optužen i zatvoren.
Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.
U ime ljubavi – dvadeset godina poslije
Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.
Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)
Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.
Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.
Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.
Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.
I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)
Što sve činimo u ime ljubavi?
Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.
Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.
Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku? U ime ljubavi prema moći, novcu?
Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.
Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.
Završni dojam – vau!
Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.
Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!
Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.
Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.
Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.
S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…
U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.
Ostali romani ove autorice:
U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.
Metropolis je, kako mu samo ime kazuje (grčki: metros-majka, polis-grad), urbano gradsko područje više gradova ili mjesta okupljenih oko jednog većeg. Upravo se o tome i radi u ovom romanu. Metropolis je zapravo veliki homage Calgariju i malim mjestašcima okolo njega, kao što su Chio, Villasimus, Barbagija, Orgosol i mnoga druga. Glavni lik u cijelom romanu je sama Sardinija. Sardinija gledana iz piščeva ugla. Krimić koji je Flavio Soriga stavio u centar zbivanja tu je samo da se u njemu zrcale ljepote Sardinije, prekrasni krajolici, plaže, maslinici i vinogradi, mali trgovi s lokalnim dućančićima. Sardinija je sve to, ali i puno više. Soriga ne želi opisivati život koji vide turisti. Pravi život u Sardiniji prati teški rad otočana kako bi preživjeli, nasilje lokalnih moćnika koji se služe ucjenama, raspuštenost mladih koji ne prežu od krađe i vršenja kaznenih djela, i neizbježno konzumiranje droge na otoku.
Kako je siromašna bila ova naša zemlja, prijatelju, moj. Bijeda posvuda. I nasilje, koje uvijek dođe s glađu, a nigdje institucije vlasti da ispravi feudalne nepravde. str. 64.
Gulia Hernandez di San Raimono je ubijena
Gulia Hernadez je nesretna žena, ubijena u kabini poznatog kupališta u Calgariju. Ubojstvo istražuje kapetan Martino Crissanti, 45-ogodišnji karabinjer s diplomom iz antropologije, ljubitelj ljeta, argentinske muzike i zalazaka sunca. Tko je zapravo Gulia? To je pitanje od kojeg Martino Crissanti počinje istragu. A na to pitanje svatko koga pita ima drugačiji odgovor. Pa Martino počinje od početka. Gulia Hernandez di San Raimono kćerka je najutjecajnijeg i najbogatijeg čovjeka na otoku. Je li se njezin otac nekome zamjerio? Ili je presudilo nešto iz Gulijine prošlosti? Guliu nije lako istražiti. Bila je svoja, divlja, impulzivna, beskompromisna. Veze s mnogim ljubavnicima (i nekim ljubavnicama) na otoku otežale su Martinovu potragu. Poznati pjevač, mesar ili barmen, pa čak i poznati pisac koji joj je posvetio ljubavne i erotske stihove, samo su neki od sumnjivaca.
Martino Crissanti
Već dugo je inspektor u Cagariju, ali najviše voli mirne večeri u Barbagiji uz vino, vinograde, maslinike, gledajući stada ovaca. Sklon je meditaciji, filozofskom lamentiranju s prijateljima i večerima uz smiraj. U vezi je s Annom Sofijom, ali budućnosti se boji. Ne smatra se sposobnim za supruga, a pogotovo za oca, jer je Anna Sofija trudna. Dok je tako u dilemi je li uopće sposoban za život udvoje, istovremeno ispituje sve sumnjivce na otoku i korak po korak dolazi do pronalaska ubojice.
Ovaj otok nikad nije bio raj, a prošlost je lijepa u popodnevnim snatrenjima turista i u posebno vješto napisanom romanu. str. 65.
Dojam o knjizi Metropolis
Metropolis je ugodna promjena i odmak od američkih i skandinavskih trilera. Talijanski krimić čija se radnja lijeno provlači kroz prekrasne opise Sardinije i inspektor koji je prije svega filozof, Mediteranac, čovjek kojemu se nigdje ne žuri, koji osluškuje koji vjetar puše, koje cvijeće cvjeta, koje je vino najbolje, i koji se sjeća najljepših prizora iz svoje mladosti na rodnom otoku, čine da ova knjiga lagano klizi dok je čitate i razmišljate kako nema šanse da ovaj čovjek riješi slučaj. Ali, tu biste se gadno prevarili.
Naime, inspektor Crissanti je onaj koji propituje jer ga stvari istinski zanimaju, a još više je onaj koji zna slušati. A sluša jednako sve: i tužitelja, i barmena, i povjesničara, i članove obitelji žrtve, i bivše zatvorenike i sitne lokalne kriminalce. Upravo ta sposobnost introspekcije dovela je Crissantija do rješenja slučaja. Ovo je idealna knjiga za čitanje kada je ljeto na izmaku, kao što je u knjizi i kao što je upravo sada, kada postajemo pomalo melankolični, sneni, s natruhama depresivnosti koje dolaze s dolaskom jeseni, svjesni da sve ima vijek trajanja – kako ljeto, tako i mi sami.
O autoru:
Flavio Soriga predstavnik je sardinskog novog vala, takozvanog sardinskog književnog proljeća. Piše od 2000. godine i dosad je napisao osam djela, romana i zbirki priča. Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima nagrada Italo Calvino, Grazia Deledda i drugih. Živi i radi u Rimu kao slobodni novinar.
Koliko volite svoju kćer? Izmjerite to u funtama. Zdrava konkurencija izvuče najbolje iz ljudi. Par koji da veću ponudu ponovo će vidjeti kćer. Par koji izgubi neće. To su pravila i neće se mijenjati. Javit ću vam se. I nemojte se zavaravati. Jedno će dijete umrijeti. (str. 155.)
Izgubljene djevojčice
Otete su dvije djevojčice. Najbolje prijateljice. Njihovim je roditeljima poslana jeziva poruka. Jedna od majki izričito traži da se slučaj dade detektivki inspektorici Kim Stone.
Kim se ukočila. To je ime obitavalo u njezinoj prošlosti, mjestu koje je rijetko posjećivala. -Stone, vaš izraz lica kaže mi da zapravo poznajete tu ženu. (str. 19.)
Ponavlja se slučaj otprije godinu dana, kada je jedna djevojčica vraćena roditeljima, a druga nikada nije pronađena.
Kim oko sebe okuplja svoj vjerni tim, u kojem je i Bryant, njezin najbolji i jedini prijatelj.
Timu se pridružuju stručnjakinja za bihevioristiku Alison i stručnjak pregovarač Matt.
-Čvrstog sam uvjerenja da je dobra istraga mješavina promatranja, dedukcije i znanja. -Aha, pristup Sherlocka Holmesa. -Pa, ne baš, jer on nije stvarna osoba. Ali u neke stvari može se biti siguran. Svaki počinitelj ima motiv. Razni počinitelji mogu se ponašati na slične načine zbog potpuno različitih razloga. Ljudsko ponašanje razvija se kao jedinstven odgovor na okruženje i biologiju. (str. 153.)
Malo je reći da Kim njima nije oduševljena, ali napravit će sve i prihvatiti sve kako bi pronašla dvije nestale djevojčice. Žive.
Detektivka inspektorica Kim Stone
Kim se okrenula i otišla. Prisjetila se stare izreke da ako ne možeš reći ništa lijepo, a ti se makni prije negoli kažeš nešto jako krivo. Ili tako nešto. Nije bila sigurna kako točno glasi jer se nikada nije služila njome. (str. 114.)
Kim Stone imali smo priliku upoznati u prethodnim romanima Angele Marsons, Nijemi vrisak i Izopačene igre. Ona je veoma zatvorena žena, nesklona puštati ljude u svoj život i zbližavati se s njima. Naizgled hladna i distancirana od svih, Kim je progonjena i obilježena svojom teškom prošlošću koju ni na trenutak ne zaboravlja. Odrasla u udomiteljskim obiteljima, Kim je prošla puno toga i vidjela onu najgoru stranu ljudi. Ono pozitivno što je detektivka inspektorica izvukla iz svojih trauma jesu upornost i mentalna snaga, izvrsno poznavanje ljudi i nadljudski napori koje koristi kako bi riješila slučaj. Čak i kad posumnja u sebe, nepatvorena i stalna odanost njezina tima vraća joj vjeru nadu u pozitivan ishod slučaja.
-Naći ćemo ih, znate – rekao je Bryant zagledan naprijed. -Kako možeš biti tako siguran? -Jer nećete odustati dok ih ne nađemo. Kim se nije mogla oduprijeti smiješku koji joj je zatezao usne. Eto. Jednostavna istina koja je rastjerala sve sumnje. (str. 292.)
Kim rijetkima vjeruje, ali pripadnici njezina tima ušli su među te rijetke. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati Alison i Matt, novi članovi tima. Kim ih zasad još uvijek poštuje, ali ne prihvaća, no ostaje nam čekati nove nastavke i vidjeti hoće li se što promijeniti. Slutim i nadam se da hoće. ?
Već je odlučila da joj nije drag. Bilo je u njemu nekakve hladne odvojenosti od emocija koja joj je stvarala napetost. Tijekom razgovora nije ni jednom promijenio izraz lica. Nije joj bio drag i nije mu vjerovala… (str. 224.)
Izgubljene djevojčice – dojam
Kao i prethodni romani ove autorice, i Izgubljene djevojčice su me oduševile! Roman je izvrstan, pravi punokrvni krimić! Uživala sam u svakom koraku detektivke inspektorice Kim Stone i njezinog tima! Neki su nam krivci od početka bili poznati, no neki se otkrivaju tek na posljednjim stranicama i moram reći da sam ostala poprilično iznenađena.
Ovaj je roman iz još jednog razloga bio taman po mom guštu, ali neću vam reći koji je to razlog. Otkrijte sami – bit će vam jasno čim zatvorite posljednju stranicu.
Već po običaju, u sjeni glavnog, velikog slučaja naš tim istražuje i jedan manji, pozadinski slučaj koji je podjednako uzbudljiv i napet te nam puno toga otkriva o Kim i članovima njezina tima.
Sama Kim Stone lik je koji nije toliko rijedak u književnosti- neprilagođenih glavnih junakinja već je toliko da mi je osvježenje naići na jednu koja nema privatnih, obiteljskih problema niti trauma iz djetinjstva. Sjetimo se Lisbeth Salander iz trilogije Millenium ili Mile Vasquez, junakinje koju donosi Donato Carrisi. No, Kim je junakinja koja vam se zavuče pod kožu. Toliko se trudi držati ljude dalje od sebe da uopće ne shvaća koliko ih zapravo privlači, koliko im je stalo do nje te koliko joj vjeruju i stoje uz nju.
Sve u svemu, ovo je još jedan uspješan, uzbudljiv i nepredvidiv kriminalistički roman prepun napetosti, pomalo brutalnih scena i emotivnih epizoda koje ćete pročitati u jednom dahu!
Budući da slučajevi nisu povezani, mogu se čitati proizvoljnim redoslijedom. Naravno, moj je savjet čitanje gore navedenim redom jer se tako bolje upoznaju likovi, a i reference na prethodne slučajeve jasnije su ako se romani čitaju od prvog prema posljednjem.
Intervju s Angelom Marsons, objavljen na portalu Večernjeg lista povodom hrvatskog izdanja romana Izgubljene djevojčice, možete pronaći ovdje.
Trebalo je to biti savršeno vjenčanje, sve je napravljeno da tako i bude, ali ipak nije. Trebala je to biti priča o ljubavi dvoje ljudi, a ispala je priča o boli, prevari, iskorištavanju, ponižavanju i mržnji. Neki će reći…zasluženo!
Dok ga gledam i koračam prema njemu, ne mogu vjerovati da je taj muškarac išta drugo osim ono što znam da jest. Nasmiješih se… str. 176.
Popis uzvanika- atmosferičan triler pun obrata
Popis uzvanika atmosferičan je roman kojim nam se još jednom, nakon romana Lovačka družina, autorica Lucy Foley uvukla pod kožu. U maniri dobrih detektivskih romana koji podsjećaju na stil Agathe Christie, Popis uzvanika drži nas u napetosti tijekom cijele knjige. Usamljeni Kormoranov otok s kojeg nije moguć samostalni odlazak, uzvanici koji imaju svoje tajne, vjenčanje koje je pošlo po zlu, oluja koja pojačava i na kraju ubojstvo, kao da su filmski izrežirane scene kako bi čitatelju (ili gledatelju, ako ste maštoviti) priuštili vrhunski adrenalinski doživljaj.
Vjenčanje se planira – popis uzvanika je sastavljen
Mladoženja Will Slater, naočit i šarmantan, televizijska zvijezda u usponu, zvijezda realitya Preživjeti noći i mladenka Julija Keegan, pametna, ambiciozna, urednica i izdavačica časopisa The Download, odlučili su se za atipično vjenčanje. Vjenčat će se na romantičnom otočiću blizu obala Irske u dvorcu Folly sagrađenom u 18. stoljeću. Gosti i mladenci bit će smješteni u tom zdanju bez prisustva medija i novinara. Za sve se pobrinula Aoife, organizatorica vjenčanja. Popis uzvanika je sastavljen i gosti počinju pristizati na otok….
A ja ustvari ovaj otok poznajem bolje nego što misle. Nekako čak bolje nego bilo koje drugo mjesto u mom životu. I ne brinem se proganjaju li ga duhovi. Imam ja vlastite duhove. Nosim ih sa sobom kamo god išla. str. 66.
Gosti se smještaju i istražuju otok
Kormoranov otok izgleda negostoljubivo i za ljude iz grada predstavlja novo iskustvo. Nisu svi oduševljeni mladenkinim izborom. Dok većina sanja o gradskoj vrevi, neki ipak žele osamu da bi razmislili o svojim problemima – kao što je Julijina polusestra Olivia, anoreksična i depresivna djevojka koju progone njezini vlastiti demoni. Charlie, najbolji mladenkin prijatelj, također nije oduševljen vjenčanjem, pogotovo nakon sramne momačke večeri, na kojoj je postao žrtva okrutnog iživljavanja. Njegova žena Hannah osupnuta je raskoši kojom se priprema vjenčanje i oduševljena zgodnim mladencima, pogotovo Willom. Kum Johnno, šarmer je, alkoholičar i šaljivdžija, koji svima ide na živce, ali Willov je vjerni prijatelj još iz srednje škole. Djeveruše, djeveri, roditelji mladenaca, svi su spremni za veliki čin. Čini se, ipak, mladenka najmanje. Poruka koju je dobila par tjedana prije vjenčanja unijela je nemir i strepnju u njezine misli…
Poruka je stigla kroz poštanski otvor na vratima prije tri tjedna. Pisalo je neka se ne udam za Willa . Neka otkažem vjenčanje. str. 22.
Nije čovjek za kojega se izdaje…lažljivac…varalica.. Nemoj se udati. str. 128.
Noć vjenčanja
Vjenčanje je to na visokom nivou. Mladenka nije štedjela novac. Haljina je dizajnerska, piće teče u potocima, torta je glamurozna. Organizatorica vjenčanja osmislila je baš svaki detalj. Ali, pod utjecajem pića i atmosfere gosti pomalo odbacuju sve inhibicije. Na površinu isplivaju stare ljubomore, zavisti, okrutne igre školskih kolega iz srednjoškolskih dana, financijske prevare i preljubi. Malo po malo sve se raspada, a oluja pojačava. Svjetlo se odjednom posvuda gasi i tišinu propara krik… Netko je ubijen.
A onda se svjetla ugase. Str. 299.
Dojam o knjizi
Knjiga Popis uzvanika triler je brze i dinamične radnje koja se odvija u svega dva dana na usamljenom otoku. Nešto što je trebalo biti spektakularno vjenčanje mainstream osoba pretvara se u potpuni kaos sa smrtnom posljedicom. Prije ove, čitala sam knjigu Lovačka družina iste autorice za koju moram priznati da mi se malo više svidjela. Autorica je ponovila istu formu pisanja romana: puno osoba na manjem izoliranom mjestu s kojeg nije lako otići, svi imaju svoje tajne, netko je ubijen, a čini se da da svi imaju dobar motiv postati ubojica. U ovoj knjizi poprilično su dobro iznijansirani glavni likovi. Svatko od njih ima svoje male tajne koje su donijeli na proslavu vjenčanja. Neki su izrazito frustrirani, neki osjećaju krivnju, neki olakšanje, a neki mržnju koju nose duboko u sebi.
Autorica je stilom pisanja jako podigla dramatičnost cijele radnje. Ponavljanjem rečenica na strateški zanimljivim mjestima učinila je da knjigu čitamo sve brže i brže očekujući rasplet. Mora se priznati da je ova autorica u tome pravi majstor. Zato željno očekujemo nove naslove Lucy Foley.
O autorici:
LUCY FOLEY studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, i nakon toga provela nekoliko godina u izdavaštvu kao urednica beletrističkih naslova. Taj posao je napustila kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Njezin debitantski kriminalistički roman Lovačka družina nadahnulo je jedno zabačeno mjesto u Škotskoj, a roman Popis uzvanika proglašen je jednim od najboljih trilera 2020. godine. Također je autorica triju povijesnih romana koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ES Magazine, Sunday Times Style, Grazia i mnogim drugima.
Ugledna znanstvenica iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Michelle Spivey oteta je jedne ljetne večeri i otad joj se gubi svaki trag.
Mjesec dana kasnije, Atlantu prodrmaju dvije snažne eksplozije u središtu sveučilišnog kampusa.
… nervoza i mučnina stvrdnuše se kao kamen u njezinom želucu kad je počela razmišljati o tome što se dogodilo. Eksplozija na sveučilištu. Uzeli su taoce. Masovne žrtve. Opasni i naoružani. (str. 67.)
Budući da su bili u blizini, detektiv Will Trent i njegova djevojka, liječnica Sara Linton, hitaju na mjesto eksplozije kako bi pomogli unesrećenima.
No sve kreće naopako. Na putu prema raznesenom kampusu Sara i Will svjedoče prometnoj nesreći koja to ipak nije.
Iz automobila izlaze petorica muškaraca, grubih i okrutnih, muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi ostvarili svoj cilj. Sara je oteta Willu naočigled, a on brutalno pretučen.
Jesu li povezani nestanak renomirane znanstvenice i Sarina otmica?
Ako jesu, kako? I zašto?
Nameće se pitanje…
Što dobro financirana i uvježbana paramilitantna organizacija želi od žene koja je stručnjakinja za zarazne bolesti? (str. 151.)
Will Trent mora dati sve od sebe da pronađe voljenu Saru prije nego bude prekasno.
I ono njemu manje važno – ali ipak važno – mora spriječiti grupu vojnika-otmičara da izvrši pokolj koji planira, a za koji je Michelle od središnje važnosti.
Posljednja udovica – novi nastavak serijala o detektivu Willu Trentu
Za sve koji ga još nisu upoznali, Will Trent specijalni je agent GBI-ja (nešto kao FBI za državu Georgiju).
Djetinjstvo je proveo u sustavu za udomljavanje djece, dakle bio je zapostavljen ili zlostavljan. Njegova bivša žena manipulirala je njegovim emocijama kako bi ga ucjenjivala. Nikad nije imao zdravu vezu. U njegovoj prošlosti postoje prava čudovište. (str. 17.)
U djetinjstvu je prošao pakao, a te traume, u kombinaciji s disleksijom zbog koje malo teže funkcionira u svijetu izvještaja i papira, čine ga tihim, zatvorenim i pomalo otuđenim od sviju. To se mijenja kad u njegov život uđe Sara Linton. Sara ga voli baš onakvog kakav jest i zbog nje Will napokon saznaje što je to prava ljubav.
Na kalendaru je zvjezdicama označio dane kad Sara odlazi frizerki kako bi se tada sjetio reći da je lijepa. Uvijek je smišljao povod da spomene njezino ime. Slušao ju je, poštovao, smatra da je pametnija od njega, što je točno jer je liječnica, ali koji bi muškarac to priznao? (str. 61.-62.)
I Sara je obilježena traumama. Iz dobrostojeće obitelji pune ljubavi, sve je vodilo k savršenom životu. Ta sjajna budućnost nestaje na studiju, kada Sara pretrpi zvjerski napad s čijim se posljedicama mora boriti do kraja života.
Zlostavljanje nikad nećeš zaboraviti. To postaje dio DNK-a tvoje sjene. Osvrneš se, a to je uvijek s tobom. Jedino možeš naučiti kako ćeš s tim živjeti. (str. 189.)
U prethodnom su nastavku (Zatočena) Sara i Will uspjeli prevladati posljednje prepreke i sada su napokon skupa, uživaju u ljubavi i miru.
Ne zadugo, jer Sara je oteta, a Will ne može podnijeti pomisao na ono što bi joj se moglo dogoditi u rukama poremećenih muškaraca koji su je odveli.
U tome je problem kad nekog voliš… Zbog njih si slabiji. (str. 115.)
Minute prolaze. Vremena je sve manje.
Mahnita fabula koju ne prestajete čitati
Kao i svi romani Karin Slaughter, tako je i Posljednja udovica štivo koje se ne ispušta iz ruku! Napeta je to potraga za Sarom, za znanstvenicom Michelle, pokušaj sprječavanja terorističkog napada, ma sve! Teško mi je govoriti o romanu, a da ne otkrivam radnju pa ću samo reći da, iako nam je svima jasno zašto je znanstvenica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti oteta, priča odlazi u skroz neočekivanom smjeru. Slaughterica do rješenja dolazi nekim svojim ludim, vratolomnim stranputicama pa će vam se i ono što predvidite činiti kao novo, neočekivano, iznenađujuće.
Posljednja udovica opisima nije toliko uznemirujuća i šokantna kao što su to neki prethodni romani (meni nenadmašna Dobra kći ili Triptih), ali to joj nije minus. Dapače, ovaj roman vrvi poremećenim aluzijama i nagovještajem jezivog nasilja, samo što oni nisu tako detaljno opisivani.
Budući da se Will i Sara razdvajaju na samom početku, poglavlja se izmjenjuju tako da jedno prati nju, drugo njega i primorani smo čitati i čitati jer svako, naravno, staje u najzanimljivijem trenutku.
Osim samog zapleta, koji je stvarno suvremen, uzbudljiv i strašan, roman Posljednja udovica nose i emocije – one između Willa i Sare. Trileri su općenito škrto tlo za uzgajanje ljubavne priče, ali Slaughterica i u tom uspijeva. Will i Sara su par do kojeg vam je odmah stalo. Čak i ako ne poznajete cijelu pozadinsku priču, iz svake je rečenice vidljivo da je to dvoje duboko oštećenih ljudi koji su našli snage i jednostavno krenuli dalje. Oni se uzdaju jedno u drugo, vjeruju si i stvarno se vole, onako zapravo. Njihova ljubav i predanost svijetla su točka mračnog, izopačenog zapleta.
Žao mi je što nisam mogla reći više o samoj fabuli, ali ne želim vam kvariti užitak.
Samo ću reći da je Karin Slaughter autorica koju ću čitati dok god bude objavljivala.
Ostali romani ove autorice:
Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
P.S. Veliki sam fan tako da možda nisam relevantna.
Muška igra odličan je triler koji prati mučan položaj uspješne žene, pravnice, koja se polako uspinje u korporativnom svijetu. Da bi mogla raditi jednako uspješno kao i njezini muški kolege, Alexandra Vogel mora dokazati da je jednaka u svemu. Mlada, naivna, ali ustrajna i s puno energije, Alex se svakim danom sve više dokazuje. U kratkom roku polazi do prilike za napredovanje. Do sada su partneri bili isključivo muškarci. Ali, uspješna karijera ima svoju cijenu.
Alex postaje pripravnica
Kao jedna od najboljih studentica s Harvarda, Alex biva primljena kao pripravnica u odvjetničkom društvu Klasko & Fitch, koje je sinonim za izvrsne poslovne rezultate u svijetu korporacijskog prava. Biti dio odjela za Spajanje i preuzimanje Alexin je san i kad joj se ukaže prilika da uđe u muški tim koji ga vodi, ne žali ni trenutka. Posao koji nema radno vrijeme, cjelonoćno rješavanje predmeta i slanje tisuće mailova, uz proučavanje zakona, potpuno zaokuplja Alex. A u muškom timu, Alex je jedini ženski igrač. To znači da mora slijediti pravila i način života kao i ostali. Pravila su jednostavna: posao bez radnog vremena sve do dobivene parnice, a zatim opuštanje po barovima, opijanje i uzimanje kokaina kako bi se izdržao novi, sutrašnji dan.
Nakon šest mjeseci u Klasku shvatit ćeš da si solo! str. 29.
Privatni život je nepovratno nestao
Alex je u vezi sa Samom, jednostavnim momkom koji joj je velika podrška. Sam nije ambiciozan, njegova tvrtka je tek u začetku, ali podržava Alexine ambicije shvaćajući da je to njezin san. Kako se Alex sve više penje na ljestvici društvenog poretka, njezina veza sa Samom upada u probleme. Alex se mijenja. Njezina mjerila postaju drugačija. Uživa u skupoj odjeći, hrani i vinima na mnogim ručkovima zajedno sa svojim poslovnim partnerima. Uživa u muškom druženju, lascivnim pričama o muškim osvajanjima, odlascima s društvom u striptiz klubove. Sve će učiniti da bude prihvaćena od strane muških kolega. Njezin se sustav vrijednosti toliko promijenio da se počinje stidjeti Sama. Stidi se također svojih roditelja i njihovog radničkog podrijetla.
Što vas je onda motiviralo da postanete suradnica u odjelu za spajanja i preuzimanja, ako je posao bio teži nego na drugim odjelima?
Vjerojatno je presudio osjećaj prestiža. str. 231.
Seks, droga i novac u korporativnom svijetu
Alex je toliko ušla u odvjetnički milje svojih muških kolega da je on prihvaćaju gotovo ravnopravno. Povjeravaju joj svoje intimne stvari, bračne probleme, prljave igre s klijentima. Da bi opstala u muškom svijetu, Alex je spremna odbaciti svoja ženska prijateljstva. Ni ta prijateljstva nisu iskrena jer se svaka od žena pravnica u svijetu muškaraca bori za svoje mjesto u korporativnom okruženju. Uskoro i sama Alex pada na šarm jednog od partnera, Petera Dunna, vjerujući da je Peter, premda oženjen, bolje razumije nego momak Sam. Opčinjenost Peterom, a još više opčinjenost moći, košta Alex veze sa Samom. Premda kasno, Alex uviđa svoju grešku. Još kad otkrije da bogati klijenti, beskrupulozni gadovi, iskorištavaju ženske djelatnice, odvjetnice i mlade pripravnice seksualnim ucjenama i aluzijama, Alex odlučuje ne pristati na kompromise i javno se izlaže u borbi za prava žena odvjetnica.
Dojam o knjizi Muška igra
Meni je knjiga za čistu peticu. Cijelo vrijeme sam razmišljala kako autorica toliko mnogo zna o korporativnom pravu i muško-ženskim ulogama u njima, da je sigurno i sama dio tog svijeta. I nisam se prevarila. Autorica je i sama radila kao dio odvjetničkog miljea u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Nažalost, rad u ogromnim tvrtkama tog tipa podrazumijeva, osim rada bez radnog vremena te bez privatnog života, i problem u seksualnom nametanju starijih partnera, a često i klijenata, mlađim odvjetnicama, a pogotovo pripravnicama. To je surovi svijet u kojem vlada muški šovinizam i u kojem malo žena može uspjeti. A popeti se do samog vrha i postati partner mogu samo rijetke. Uz ogromnu cijenu.
Iako je knjiga plod autoričine mašte, jasno je da su mnogi elementi, pogotovo oni koji se tiču seksualnih aluzija i mobbinga muškaraca prema ženama itekako istiniti. Mučne situacije kroz koje prolaze mnoge žene u sferi visokih odvjetničkih krugova nepoznate su javnosti, jer se te žene boje izaći u javnost s istinom, svjesne da bi izgubile posao. To se neće promijeniti ni nakon ove knjige. Ali, jako mi se sviđa što postoje žene kao Erica Katz koje ukazuju na to.
O autorici
Erica Katz psudonim je autorice Anne Arbor koja je diplomirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Columbiji i radila kao odvjetnica u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Muška igra njezin je prvi roman. Roman je odmah postao bestseller, a prava na knjigu otkupljena su i Alex ćemo uskoro moći gledati na Netflixu.
Autorica živi u New Yorku i danas radi u odvjetničkoj tvrtki.
… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)
Slatki rastanak
Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.
Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)
Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.
Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)
Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.
Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)
Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.
No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?
Prva ljubav
Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.
Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.
Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.
Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.
… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.
Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)
Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.
Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)
Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja
Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.
Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.
Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.
Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)
Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.
Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.
I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.
Ostali naslovi ovog autora:
David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.
Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.
Naš blog Mala od knjiga stvorile smo u kolovozu 2020. Godina dana čitanja, recenziranja, objavljivanja i dijeljenja iskustava o pročitanom prošla je u hipu. Sve naše objave, a njih je, kad se osvrnemo godinu dana unazad, impresivan broj, činile su nam zadovoljstvo i radost. Neke su bile više čitane, neke manje, ali to i nije važno jer uvjerene smo, svaka od njih takla je bar jednog pratitelja. Povodom našeg prvog rođendana, pripremile smo vam 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga. Budući da uglavnom čitamo trilere i kriminalističke romane pa je, samim time, najviše objava vezano baš za taj žanr, iznenađuje da je gotovo polovina od 10 najčitanijih objava vezana baš za ljubavne romane!
Na svakom linku nalazi se detaljna recenzija romana pa ako vas neka priča zainteresira, slobodno kliknite i saznajte o njoj više.
Pa, počnimo odbrojavanje!
10. Donato Carrisi: Pretpostavka zla
Na desetom mjestu naših 10 najčitanijih objava jest roman Pretpostavka zla, suvremenog talijanskog autora Donata Carrisija.
Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.
9. Sally Hepworth: Svekrva
Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta. A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu? Osim možda Lucy…
Uzimajući u ruke roman Svekrva, mislite da ćete čitati krimić ili psihološki triler. Jer, imamo ubojstvo. A da ne spominjemo sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva! Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.
8. Elizabeth Hermann: Bezimena
Roman Bezimena izvrstan je kriminalistički roman, temeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. U osnovi romana je priča o vrlo mladim djevojkama, Poljakinjama i Ukrajinkama, koje su radile kao prisilne radnice u u nacističkoj Njemačkoj, na način da su skrbile za njemačku djecu u njemačkim obiteljskim domaćinstvima, radeći do 12 sati na dan, bez ikakve naknade.
Mladi odvjetnik Joachim Vernauu zaručen je za bogatu nasljednicu Sigurn von Zernikow koja je potomak poznate velikaške njemačke obitelji von Zernikow.
Međutim, mutni se oblak nadvio nad dinastiju Zernikowih kada se pojavi stara Ukrajinka koja traži od Utza Zernikowa da potpiše stanoviti dokument koji potvrđuje da je njegova obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata koristila usluge prisilnih radnica kao dadilje, njegovateljice i skrbnice za djecu obitelji Zernikow. Utz to negira, no Ukrajinka je ubrzo pronađena mrtva i tu priča zapravo počinje.
Joakim počinje postavljati neugodna pitanja…
7. 10 ljubavnih romana koji će vas raznježiti ovog Valentinova
Na samo Valentinovo, napisale smo preporuku za 10 ljubavnih romana koji su nam ostali u lijepom sjećanju, dotaknuli srce i čije smo zgode i nezgode glavnih likova napeto pratili i za njih navijali. Teško je bilo odlučiti što sve uvrstiti na ovaj popis; nemamo svi isti ukus, nismo svi ni istih godina, razmišljanja, spola ni uvjerenja, ali svima je nama zajedničko : volimo dobru knjigu! Vođene time, odlučile smo se za neke nove knjige, neke nešto starije, neke klasične, a neke su i remek-djela. Sve su to knjige koje su nas u nekom trenutku života takle i raznježile nam dušu, opustile nam tijelo i dopustile nam pa otplovimo u magične svjetove ispisane na brojnim stranicama omiljenih nam štiva.
Uvrstile smo tako u objavu i Elizabeth Hoyt, Nicholasa Sparksa, Susan Elizabeth Phillips, Tolstoja i Mariju Jurić Zagorku. Za svakoga ponešto! Klikom na gornji link otkrijte koji su to ljubavni, “valentinovski” romani uz koje smo uživale – i uz koje ćete i vi uživati!
6. Nicholas Sparks: Srodne duše
Ako je neki pisac zaslužio da njegove knjige budu ogledni primjer za pisanje ljubavnih romana, onda je to zasigurno Nicholas Sparks. Roman Srodne duše nastavlja niz njegovih poznatih uspješnica zbog kojih smo i zavoljeli ovog autora. Ni ovaj roman neće vas razočarati. Srodne duše roman je koji će vam razgaliti dušu i rasplakati one nježnijeg srca. Predivno pisana topla ljubavna priča koja se događa među ljudima udaljenima miljama i miljama daleko.
Hope živi u Americi, a Tru u Zimbabveu. Hope je zaručena i želi djecu, Tru je rastavljen i ima sina. Ali, oni su srodne duše. Ne postoji udaljenost, vrijeme, čak ni bolest, koji će razdvojiti ovo dvoje ljudi koje se vole čitav život. Poveznica između njih je usamljeni poštanski sandučić na plaži Palm Beach u Sjevernoj Karolini. U njemu se nalaze ljubavna pisma vrijedna čitanja.
5. Romy Hausmann: Drago dijete
Evo nas na sredini naše liste 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga!
Na petom je mjestu roman strašnog sinopsisa. 👇
Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta. On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke. No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.
A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?
Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.
4. Kate Morton: Urareva kći
1862. godina. Skupina mladih slikara, predvođenih karizmatičnim i šarmantnim Edwardom Radcliffeom, dolazi provesti ljeto u bajkovitoj kući Birchwood Manor, okruženoj rijekom, livadama i šumom. No, dogodilo se nešto strašno. Lijepa Edwardova zaručnica je mrtva. Njegova muza je nestala, kao i Plavi Radcliffe – skupocjeni plavi dijamant Edwardove obitelji.
2017. godina. Elodie je kći slavne violončelistice koja je prije dvadeset i pet godina poginula u prometnoj nesreći. Uskoro se udaje, no kako se datum bliži, tako je Elodie sve manje i manje sigurna u svoju odluku. Kad u arhivu u kojem radi pronađe crtež kuće koju prepoznaje kao kuću iz bajke koju joj je majka pripovijedala kad je bila dijete, Elodie neće stati dok ne otkrije tajnu – tajnu Birchwood Manora.
Staviti roman Urareva kći u ladicu žanra ne samo da je nemoguće, nego bi prema njemu bilo i bezobrazno. Bezbroj priča, bezbroj likova, bezbroj vremena i jedno mjesto čine ovaj roman i čarobnom bajkom, i ljubavnim romanom, i napetim krimićem.
3. Samuel Bjork: Dječak koji je volio jelene
Dječak koji je volio jelene je roman s kojim se nije lako nositi, jer donosi šaradu likova od kojih su mnogi neprilagođeni, emocionalno oskvrnuti, a neki čak ozbiljno bolesni, psihotični. Premda ste svjesni da se radi o knjizi i da je riječ o fikciji, ne možete se ne zapitati koliko ozbiljno bolesnih osoba, zlostavljanih od bliskih osoba u samom djetinjstvu, nikada ne potraži pomoć. Knjiga je nepredvidljive radnje koja se ubrzava sa svakom novom žrtvom. Poremećeni um koji djeluje kao serijski ubojica nije lako pratiti, a pogotovo shvatiti što ga pokreće u njegovom izopačenom svijetu.
Na sam Božić usamljeni se starac automobilom vozi kroz planine. Odjednom spazi nešto u mraku pred sobom i naglo zakoči. U snijegu na cesti stoji dječak plavih usana i s jelenjim rogovima na glavi…
2. Elizabeth Hoyt: Serijal Maiden Lane
Radnja serijala Maiden Lane smještena je u London, u 18. stoljeće. No, gdje u Londonu? Velika se većina radnje, ni manje ni više, odvija u sirotinjskom predgrađu toga grada, St. Gilesu gdje, čim se spusti mrak, vlada nasilje, alkohol, lopovluk i prostitucija. Kad zađu zadnje zrake sunca, na ulicama St. Gilesa nitko nije siguran, ma bio on muškarac ili žena. Maiden Lane je ulica koja se proteže St. Gilesom i koja naše junake najčešće vodi u avanturu života.
Najjača karika ovog serijala su ženski likovi. Sve su te heroine redom jake, neovisne, nesavršene žene. Neke su prekrasne, neke i nisu baš. Neke imaju kukast nos, neke su slijepe. Jedna ima vanbračno dijete (oh, ne!), druga ne može imati djecu. Međutim, sve su veoma pametne, tople, simpatične i znaju se boriti za sebe. Znaju što žele i ne dopuštaju da ih okolina osujeti u ostvarenju ciljeva. Ne srame se svoje seksualnosti i, za promjenu, baš je lijepo čitati ljubavni roman u kojem žena nije „cvijetak neubrani“ u trenutku kad pronalazi onog pravog. Muški likovi su mrvičicu klišeizirani, ali povremeno nas i oni zabljesnu nekom karakternom osobinom koju možemo prepoznati i u pravim muškarcima od krvi i mesa.
Elizabeth Hoyt opisuje i spaja različitu lepezu likova pa tu tako imamo vojvode, lordove, grofice, gusare, domaćice, vojnike, zatvorenike… Njihov ih imovinski status rijetko kad određuje i nikad nije prepreka za pravu ljubav.
1. Suvremeni hrvatski autori koje morate pročitati
Ovu smo objavu napisale povodom mjeseca hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga. Na svoj popis nismo stavile Krležu, Marinkovića ni Brešana; nakon puno vijećanja, zaključile smo da su oni klasici i svima itekako poznati. Suvremeni hrvatski autori koje smo odlučile predstaviti pisci su 21. stoljeća, ljudi koji još uvijek rade, stvaraju i obogaćuju ne samo hrvatsku i regionalnu književnost, nego i onu europsku. Nabrojani suvremeni hrvatski autori nisu se na našem popisu našli samo tako. Neke od njih čitale smo nedavno, a neke davnije. Ipak, svi su oni na nama ostavili neki trag.
Našli su se tu, svi skupa, Kristian Novak, Ante Tomić, Slavenka Drakulić, Hrvoje Šalković, Ivica Prtenjača, Maja Hrgović, Ivana Bodrožić, Zoran Ferić, Miro Gavran, Olja Savičević Ivančević, Julijana Matanović, Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Renato Baretić i Vedrana Rudan.
Na navedenom se linku nalaze svi ovi autori te po jedan njihov roman, koji je nama ostao u najljepšem sjećanju.
10 najčitanijih objava na našem blogu – zaključak
Dragi ljubitelji dobre knjige!
Kada smo krenule o ovu avanturu pisanja bloga nismo imale prevelika očekivanja. Dvije kolegice, prijateljice, zaljubljenice u čitanje i razmjenjivanje dojmova nakon pročitanih knjiga, mislile smo da bi bilo lijepo naše razgovore i komentare o pročitanim knjigama podijeliti sa što više ljudi koji su sličnih interesa. Željele smo proširiti krug ljudi koji žele podijeliti svoja iskustva o pročitanom.
Danas, godinu dana nakon pokretanja bloga, osjećamo se jako obogaćene. Putem bloga upoznale smo mnogo ljudi koji čitaju, razmjenjuju iskustva i šire svijest o knjizi kao pratitelju koji nas nikada neće iznevjeriti. Danas, nakon impresivne brojke naših pratitelja na Facebooku i Instagramu, koja je veća od 5.000 u samo godinu dana, možemo vam samo reći – Hvala od srca! ❤
Kako bi zadržao moć moraš je dati. Nije potrebno nasilje kako bi se ubilo zlo. Potrebna je dobrota. str. 634.
Imaginarni prijatelj- Stephen Chbosky ponovno iznenađuje
Imaginarni prijatelj neobična je, metaforična knjiga za koju trebate imati vremena. Knjiga je to koju nije lako čitati. Započinje u maniri klasičnog trilera, koji se postupno pretvara u horror priču, prepunu neočekivanih obrata. Knjiga je to koja izaziva podijeljena mišljenja, od oduševljenja do zamjerki na prevelikom korištenju horror scena. Ali svakako, to je knjiga koja je zaljuljala književnu scenu, kako svojom uzbudljivošću tako i metaforičkim porukama koje daju dublji smisao svemu pročitanom. Knjiga je duga (oko 640 stranica), ali ako se upustite, čeka vas fantastično putovanje..
Christopher I Kate počinju iznova…
Sedmogodišnji Christopher Reese s majkom Kate doseljava u novi grad. Ovaj put to je Mill Grove. Kate ga je izabrala jer je siguran, malen i ima izvrsnu osnovnu školu, a to je Kate važno. Mill Grove izvrsno je sklonište, jer Kate bježi. Bježi od problema, bježi od nasilnog partnera Jerrya, bježi od uspomena na supruga koji je prije četiri godine napravio samoubojstvo.
Kate pokušava naći posao u novom gradu. Nakon niza neuspješnih pokušaja zapošljava se kao njegovateljica u domu starih. Troškovi su veliki, plaća je mala, ali Kate je sretna jer je s Christopherom sama i u miru. Premda još nemaju smještaj i žive u motelu, Kate osjeća da će ovdje biti sretna.
50 god prije…
Maleni dječak David Olson, iskrao se iz sobe i spustio niz bršljan bez znanja brata i roditelja. Nešto ga je vuklo prema određenom dijelu gradića gdje se nalazi Misijska šuma. David je čuo glas koji ga poziva. Bio je to glas žene koja ga je pozivala šapatom. A David je bio znatiželjan. Pa je ušao u Misijsku šumu. I nikad više nije izašao..
Ne postoje luđaci, dječače. Luđak je samo osoba koja te promatra. str. 74.
U školi
Christopher je loš učenik. Jako se trudi, ali njegovi rezultati su loši. Njegovi testovi su na rubu prolaznosti. Većina učenika u razredu mu se ruga jer ne zna sva slova i teško čita. Christopher je bio žalostan jer je znao da mama puno očekuje od njega, a on je nemoćan. Čitanje mu stvarno ne ide. Nasilni dečko iz razreda Brady Collins i napadna djevojčica Jenny Hertzog rade mu različite spačke. Ali i Christopher ima svoje prijatelje: debeli dječak Ed, nadimkom Specijalac, i dvojica blizanaca staju na Christopherovu stranu. Knjižničaraka mu preporučuje knjige kako bi poboljšao čitanje. Knjige su stare, a na jednoj je napisano ime D. Olson. Christoper otvara knjigu i odjednom osjeća da nije više sam. Osjeća trnce u tijelu. Netko je s njim…
Christopher ulazi u Misijsku šumu
Noćima Christopher razmišlja o svom problemu sa školom i tome kako žalosti mamu, a to nikako ne želi. Kroz prozor vidi oblak. Oblak mu se odjednom obraća i Christopher kreće za njim. Niz puteljak. Pravo u Misijsku šumu. I nije ga bilo punih šest dana. Šestog dana sam će uskrsnuti iz šume na rubu grada, neozlijeđen, ali promijenjen. Vratit će se s glasom koji samo on može čuti, s neobičnom misijom koju samo on može izvršiti – u suprotnom ni njegova majka niti itko u gradu neće biti siguran.
Ja sam samo dječak. Nisam moćan. Nisam snažan.
Nisi moćan zato što si snažan, Christophere, moćan si zato što si dobar. str. 400.
Kad je izašao…
Christoper vidi buduće događaje, osjeća ih iako, ne zna zašto. Njegova disleksija odjednom nestaje i on se odjednom popravlja u učenju toliko da rješava testove prvi u razredu. Pogađa brojeve lota i dobiva veliki novčani dobitak koji omogućuje njemu i majci da kupe kuću. O svemu ga savjetuje imaginarni prijatelj, ljubazni gospodin, nekad vojnik, s kojim svaku večer priča u svoj sobi. Kuća koju su kupili nalazi se na rubu Misijske šume. A u šumi Christopher ima poseban zadatak. Treba onemogućiti Siktavicu da zavlada gradom. Christopher uz pomoć prijatelja gradi kućicu na stablu u Misijskoj šumi. Iz kućice je ulaz u imaginarni svijet..…
Ne mogu ti to reći, ali ti mogu pokazati, samo zapamti…
Možemo ili progutati strah ili dopustiti strahu da nas savlada.
Dojam o djelu
Ova knjiga predstavlja nevjerojatno putovanje. Premda naoko triler, koji se postupno prevara u horror, knjiga je metaforička poruka čovječanstvu. Ratovi, nasilja bilo koje vrste, sukobi i prevrati, mogu zaprijetiti čovječanstvu, ali dobrota ljudi, opraštanje, poniznost i iskupljenje, kozmičke su vrijednosti koje drže ovaj svijet u ravnoteži. Još, kad su pokretači svega dobrog nevina dječja srca, snaga dobrote premašuje snagu zla. Knjigu sam doživjela kao da mi osobno Stephen King šalje biblijske poruke. Imaginarni prijatelj je neobična, uzbudljiva knjiga, koja će vas taknuti u srce i zbog koje ćete zdušno navijati za malenog dječaka da pobjedi sile zla. Knjiga nam pokazuje kako nije važno koliko su mračna mjesta na kojima smo bili ili strašne stvari kojima smo svjedočili. Sve je podložno iskupljenju. Pogotovo je kraj knjige otkrivenje sa svojim proročanskim porukama. Moja jedina zamjerka knjizi je što je apsolutno preduga. Po mom mišljenju, knjiga je komotno mogla biti i dvjestotinjak stranica kraća. Ovako od čitatelja zahtjeva dovoljno vremena kako bi je pročitali. Ako to imate, svakako je preporučujem pročitati, isplati se.
O autoru
Stephen Chbosky (1970.) američki je romanopisac, scenarist i filmski redatelj najpoznatiji po bestseleru New York Timesa – Charliejev svijet (The Perks of Being a Wallflower) – prema kojem je snimljen istoimeni filmski hit s Loganom Lermanom, Ezrom Millerom i Emmom Watson u glavnim ulogama. Svojim je prvijencem, romanom Charliejev svijet, u rekordnom roku osvojio književni svijet. Bestseler iz 1999. godine danas ima kultni književni status pa se na policama američkih knjižara može naći hrptom uz hrbat s Lovcem u žitu. Njegovo novo djelo, Imaginarni prijatelj, također se prometnuo u bestseler, a oduševljene recenzije nemoguće je i pobrojati. Ovom uzbudljivom romanu također predstoji ekranizacija, a Vorto Palabra hrvatskim ga čitateljima predstavlja u vještom prijevodu Petre Pugar.
O prevoditeljici
Nemam običaj pisati o prevoditeljima. Ovaj put činim iznimku jer sam apsolutno oduševljena prijevodom koji je odradila Petra Pugar, koja je vještim stilom dočarala svijet dislektičnog dječaka kao i jako dobro, što tekstualno, što interpretativno, odradila pretvaranje radnje iz krimića u horror.
Ako volite Kinga, recenzije romana Misery, Isijavanje i Uljez pronađite klikom na naslov, a ako volite atmosferu mračne šume i djeteta koje u nju ulazi, a vraća se promijenjeno, bacite oko na recenziju romana C.J. Tudor, Skrovište.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
