Objave

Objavljeno

Ji-young Gong: Naše sretno vrijeme

Nakladnik: HENA COM, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Naše sretno vrijeme: ©Hena com

Ji-young Gong naše sretno vrijeme

Nitko od nas ne zna kad će umrijeti. Zašto je onda pogrešno da se netko kao ja, tko ne zna kad će umrijeti, nalazi s tobom, koji također ne znaš kad ćeš umrijeti. str. 41.

Naše sretno vrijeme – oprost kao lajtmotiv knjige

Naše sretno vrijeme sjajna je knjiga koja priča o krivnji i oprostu. Oprostiti drugima, oprostiti onima koji su nas tijekom života povrijedili, oprostiti svima onima koji su nama ili drugima činili zlo, oprostiti u konačnici sami sebi. Oprost nas definitivno uzdiže kao ljude. Nakon čitanja ove knjige oplemenjeni smo i ispunjeni porukama koje knjiga nosi. Svakako pročitajte.

Moraš oprostiti. Ne zbog nekog drugog, nego zbog sebe. str. 55.

Morate vjerovati da dobijete odgovore. Kažu da vjera može pomaknuti planine. str. 76.

Dvoje ljudi koji se nikad prije nisu sreli

Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. You-jeong i Yun-su naizgled nemaju nikakvih dodirnih točaka. Njihovi se životi nikad nisu ukrstili niti su se njih dvoje ikad prije sreli. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica, mudra redovnica koja dugi niz godina posjećuje osuđene na smrt. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.

Možda će zvučati čudno, ali prvi put kad sam te vidjela pomislila sam da smo veoma slični. Teško je objasniti zašto. str. 145.

Yu-jeong 

Djevojka iz imućne obitelji, iz koje su redom sva djeca cijenjena i uspješna u društvu. Yu-jeongina braća na samom su vrhu državnog i društvenog lobija u Koreji (glavni državni tužitelji i poznati liječnik). Yu-jeong je, premda je završila fakultet i studirala slikarstvo u Parizu, crna ovca u obitelji. Za sebe kaže da je autsajder u svojoj obitelji. Odnosi s obitelji, kao i emotivne veze, za Yu-jeong uvijek su završavale prekidima. Upoznajemo je u bolnici u trenutku kada je već treći put u zadnjih nekoliko godina pokušala učiniti samoubojstvo. Obitelj je osuđuje smatrajući da tim činom samo privlači pažnju na sebe, a sve se događa u trenutku kada joj je majka teško bolesna. Ali Yu-jeong ne želi vidjeti majku. Niti majka nju. Njihovi su odnosi, dugo već, jako, jako narušeni.

Yu-jeong  ima svoje razloge zbog kojih se okrivljuje i kažnjava. Njezine traume se velike i duboke. I samo su njezine. Njezinu obitelj njene boli ne zanimaju. Pravi se da se ništa nije dogodilo i kreni dalje, poruka je njezine majke. Prošlost se ne spominje.

Ali nikad nisam znala reći riječi kao što su žao mi je, hvala ti i volim te. str. 27.

Yun-su

Yun-su nalazi se u strogo čuvanom državnom zatvoru. Osuđen je na smrt vješanjem zbog ubojstva dvije žene te silovanja i ubojstva treće, sedamnaestogodišnje djevojke. Čeka izvršenje smrtne kazne, ali ne zna koji će se dan to dogoditi. Cijeli se dan nalazi u samici, ruku i nogu okovanih lancima. Nakon posjeta Yu-jeong, Yun-su počinje zapisivati svoje misli i dojmove u plavu bilježnicu. Piše rukama okovanim lancima, nadajući se da će ta pisma nakon njegove smrti doći u ruke Yu-jeong.

Prvo sjećanje u mom životu sjećanje je na želju da ubijem. str. 14.

Yun-su piše o svom djetinjstvu, ocu alkoholičaru i majci koja je napustila obitelj, odrastanju njega i brata u surovim okolnostima sirotišta i ulice. Yun-su već kao dječak dobiva etiketu lopova, dečka koji izaziva kavge i sitnog kriminalca. Te se stigme cijeli život nije oslobodio. Jedino što mu je bilo važno je da njegov mlađi brat bude zbrinut. A brat, Eun-su, bio je nesretan dječak koji je oslijepio zbog očeva nemara i krivih lijekova. Jedino što je volio bila je pjesma koju je jednom čuo na radiju. Stjecajem okolnosti, to je bila državna himna koju je kao djevojčica otpjevala Yu-jeong.

Susreti Yu-jeong  i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.

Više nikad neću prositi. Više nikad neću moliti. Samo je jedan način da preživiš na ovom svijetu: moraš imati novac i moć. Str. 98.

Ji-young Gong naše sretno vrijeme

Dojam o knjizi Naše sretno vrijeme

Naše sretno vrijeme proslavljeni je roman, uznemirujući i šokantan s jedne strane, topao i sjetan s druge. Pitanje smrtne kazne i rasprava o smislu i (ne)opravdanosti uzimanja života stara je koliko i život. Pitanje krivnje pojedinca za počinjene zločine u kontekstu nepovoljnih društvenih okolnosti proteže se još od Dostojevskog. Bili zagovornik uvođenja smrtne kazne ili zakleti protivnik, zbog ovog romana preispitat ćete svoje mišljenje. Roman je svojevrsna književna Biblija koja se pitanjem smrtne kazne bavi s aspekta filozofije i vjere, a prije svega se bavi našim poimanjem sebe kroz krivnju i oprost. Naše sretno vrijeme je knjiga koju nikako ne smijete propustiti.
Čitajući ovaj roman učimo o sebi, učimo o drugima, učimo o životu, o krivnji, odgovornosti i iskupljenju. Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.

Ljudski život je svet. Kad to zaboravimo svi umiremo. str. 119.

O autorici

Ji-young Gong (1963.) jedna je od najomiljenijih i najcjenjenijih korejskih književnica. Također je i feministička spisateljica. U svojim se djelima bavi ženskim pravima i slobodama te je usredotočena na pitanja koja se tiču radnika, siromašnih i onih koji trpe bilo kakav oblik diskriminacije. Knjige su joj uspješnice, samo u Južnoj Koreji prodala je više od 10 milijuna svojih knjiga. Naše sretno vrijeme prvi je njezin roman preveden na engleski jezik.

Gdje kupiti roman Naše sretno vrijeme:

Hena-com

Objavljeno

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ljekarnikova ruža: ©Znanje

To govori o onome što radimo. Imamo moć nad životom i smrću. (str. 217.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža

Sredinom 14. stoljeća, u samostanu svete Marije u Yorku, dvije osobe umiru pod neobičnim okolnostima. Prva je bezimeni hodočasnik koji je u samostanu okajavao grijehe, a druga nećak moćnog yorškog nadbiskupa Thoresbyja.

Čini se da su obojica umrli od lijeka koji je pripremio cijenjeni ljekarnik Nicholas Wilton. Postavlja se pitanje – je li ljekarnik namjerno umjesto lijeka priredio otrov? Je li nekako naslutio tko je zapravo nepoznati hodočasnik?
Sve postaje još sumnjivije kad se i sam Nicholas teško razboli i cijela ljekarna padne na leđa njegove lijepe mlade supruge Lucie. Nicholasova bolest naizgled nema nikakvog uzroka – osim nečiste savjesti.

Nadbiskup Thoresby želi otkriti zašto je umro njegov nećak – je li ga sustigao neki od brojnih grijeha prošlosti? I nadbiskupu još važnije – može li se nećakova smrt negativno odraziti na njegovu budućnost?
Kako bi riješio zagonetku, Thoresby zapošljava poluslijepog bivšeg vojnika Owena Archera koji nije načisto može li i želi li biti uhoda.

Owen je otišao s proturječnim osjećajima. … zadaća mu je da riješi zanimljivu zagonetku. No bio je to izazov za njegov um koji nije imao veze s tjelesnom spretnošću. Pipat će ne bi li našao tragove i hvatat će ljude u lažima, a za takvo što nije bio posebno nadaren, pa se pomalo zabrinuo. (str. 33.)

Lucie – ljekarnikova ruža

Nakon dolaska u York, pod krinkom vojnika kojem se zgadilo ubijanje, Owen se zaposli kao šegrt u Nicholasovoj ljekarni. Svakodnevni rad s privlačnom, ali tajnovitom Lucie u Owenu budi osjećaje koji su potpuno neprikladni, imajući na umu da bi i Lucie, vrlo lako, čak lakše nego Nicholas, mogla imati prste u trovanju dvojice muškaraca. Ni Lucie nije ravnodušna prema zgodnom bivšem vojniku što priču samo još više komplicira.

Položivši glavu na ruke, pokušala se smiriti. Sama je sebe uvjeravala da je Owen samo pomoćnik, da se za njega zabrinula kao što bi se i za bilo koga drugoga, ako si s nekim provodila toliko vremena. Sebi je govorila da se ne bi mogla zaljubiti u njega, to se ne smije dogoditi, jer u životu joj vlada metež i bez takva zapleta.
(str. 184.)

I što se Owen više bliži rješenju, sve više ljudi umire.
Ključ zagonetke leži u otkrivanju identiteta bezimenog hodočasnika.
Kako je povezan s ljekarnikom i njegovom suprugom?
Netko od njih dvoje upetljan je u ljubav koja je s vremenom postala opsesija.
A druga strana neće prezati ni od čaga da zaštiti osobu koju voli.

Bog je stvorio zlo u obliku Eve, i to od Adamova rebra, uzeo je zli dio muškarca i stvorio ženu… To je jasno, vrlo je razumljivo napisano, no ipak se malo ljudi osvrće na to upozorenje, pa se upropaštavaju jer su slijepi. (str. 16.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža – povijesni krimić

Ljekarnikova ruža povijesni je kriminalistički roman u kojem će uživati svi obožavatelji toga žanra. Nažalost, ja nisam jedna od njih.

I premda ću vjerojatno kupovati i čitati i ostale nastavke serijala o Owenu Archeru, ovaj me prvi dio i nije oduševio. Doduše, mislim da je stvar baš u tome što povijesni romani, ma kako god dobri bili, nisu moj primarni žanr. Vjerujem da će vam se, ako volite C.J. Sansomov serijal o grbavom odvjetniku Matthewu Shardlakeu, svidjeti i ovaj o jednookom bivšem strijelcu Archeru. Da, primjećujem kako su glavni likovi obilježeni nekim fizičkim deformitetom i da, mislim da u tome leži dio njihova šarma. Uglavnom, istaknut ću što mi se jest, a što nije svidjelo, a vi najbolje pročitajte roman pa prosudite sami.

Volite li povijesne romane?

Među slabije strane romana Ljekarnikova ruža svakako bih uvrstila mnoštvo likova koje je jako teško pamtiti. Nadbiskupi, arhiđakoni, redovnici… Meni je to bilo ajme – vama možda neće biti. Iako sam roman nema puno stranica, priča je baš detaljno ispričana i malo mi je bila zamorna. Premda Archer čitavo vrijeme pokušava pronaći krivca, čitatelji ga odmah saznaju pa je to, po mom mišljenju, malo umanjilo napetost samog lova na ubojicu.

Ubojica je super – lud je u onom svakodnevnom smislu, motivi su mu poremećeni baš kao i on sam i taj mi je dio bio odličan. Sve sam mogla zamisliti do u detalje, baš onako kako je spisateljica i htjela!
I ostali likovi su odlični! Osim Owena i Lucie, tu je i krčmarica Bess koja je meni ostavila najbolji dojam. Živahna je, brižna, duhovita i bez dlake na jeziku. Čitavo vrijeme pokušava spojiti Owena i Lucie, bez obzira na to što njezin muž bolestan leži i čeka smrt.

Za Lucie neće biti loše da se sretne s tom očaravajućom bitangom i da doživi pustolovinu dok njezin ostarjeli, bolesni muž leži u postelji. To bi joj zagrijalo krv i očvrsnulo je, jer dolaze teška vremena. Bess je znala da će Lucie Wilton zapasti za oko Owenu Archeru. Lijepa je žena, dobroga držanja i vitka, oči su joj jasne i plave, a osmijeh zarazan, kakav se danas rijetko viđa. (str. 66.)

Sviđa mi se i atmosfera mračnog srednjeg vijeka. Hladni samostan, svjetlo uljanica i prljavština ulica pomalo prizivaju klasike poput Ecova Imena ruže i voljela bih da je spisateljica malo više mjesta dala oslikavanju te mračne atmosfere.
Ljubavni segment svakako golica maštu, no daleko od toga da je „erotski“, kako piše na poleđini. Zanimljivo će biti pratiti kako će se Owenova avantura dalje razvijati i radujem se novom nastavku – tek zato da vidim hoće li me oduševiti!

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

 Ostali naslovi ove autorice:

Candace Robb američka je spisateljica čiji su romani smješteni u srednjovjekovnu Englesku. Autorica je 17 romana, a Ljekarnikova ruža (prvi put objavljena davne 1993.) prvi je roman u seriji o jednookom istražitelju Owenu Archeru.

Razgovor s autoricom možete pročitati ovdje, no hrvatski je malo iskrivljen jer je stranica očito prevedena s engleskog. Osim što u autorica govori o sebi, ima riječi i o junacima njezinih povijesnih serijala – Owenu Archeru i Kate Clifford.

Gdje kupiti roman Ljekarnikova ruža:

Znanje

Objavljeno

Walter Tevis: Damin gambit

Nakladnik: Fokus komunikacije, 2021.

Naslovnica knjige Damin gambit: ©Fokus

Walter Tevis Damin gambit

Damin gambit– priča u kojoj je šah sporedna tema

Ako izuzmete šah, igru koju je ova knjiga silno popularizirala, ostaje vam knjiga o ovisnosti, neprilagođenosti, introvertnosti i samoći.

Beth Harmon je šahovska  velemajstorica i jedna od pet najmoćnijih igrača šaha na svijetu i uz to, jedina žena.

Beth Harmon je djevojka koja nije naučila izražavati emocije, koja razočaranja liječi alkoholom, a smirenje traži u tabletama. Beth Harmon je neprilagođena osobenjakinja koju ljudi u pravilu ne vole, ali joj se dive.

Ono što je učinila bila je krajnje trivijalno, ali energija njezina briljantnog uma vibrirala je za one koji su je znali prepoznati, zajedno s njezinim besprijekornim rješenjima. Str. 43.

Siroče

Beth Harmon je u dobi od osam godina ostala siroče. Nakon što joj pogine majka, a oca nikad nije upoznala, socijalna služba smješta Beth u državno sirotište. Surovi uvjeti života u sirotištu, velike spavaonice prepune djevojaka, stroga pravila kućnog reda, nisu pomogla da se nježna, pomalo depresivna djevojčica socijalizira, baš naprotiv. Beth je postaja još zatvorenija, okrenuta sebi i svom unutarnjem svijetu. Jedina prijateljica bila je tamnoputa Jolene, nešto starija djevojka koja je uputila Beth u pravila ponašanja u sirotištu. Da bi držali djevojke poslušnima, osoblje u sirotištu uz dnevne obroke djevojkama daje tablete za smirenje i spavanje. Beth je ubrzo shvatila da joj mala zelena tabletica pomaže da smiri misli, uplovi u neke svoje svjetove  i brže zaspe. Tablete su uskoro bile jedino što je zanimalo Beth, osim šaha.

Gospodin Shaibel uči Beth igranju šaha

Beth slučajno zabasa u podrum sirotišta gdje upozna domara koji svakodnevno igra šah sam sa sobom na kartonskoj improviziranoj ploči. Silno se zainteresirala za tu novu igru i počinje igrati potajice s gospodinom Shaibelom, skoro svakodnevno. Šah uskoro potpuno zaokuplja njezine misli, toliko da Beth, uz male zelene tabletice, počinje igrati u svako doba dana i noći, za vrijeme školske nastave, za vrijeme odmora i noću kad joj je zbog tableta koncentracija najjača. Beth smišlja partije i partije, povlači poteze na ploči u mislima kao da igra stvarne partije. Njezin talent uskoro prelazi granice sirotišta i lokalnih turnira u malom mjestu.

Za tri tjedna počinje Prvenstvo SAD-a; bilo bi vrijeme da ga osvoji žena. Bilo bi vrijeme da ga osvoji ona. str. 182.

Wheatleyjevi usvajaju Beth

Kad je već bilo malo vjerojatno da će neka obitelj usvojiti Beth, pojavljuje se bračni par Wheatley. Njihov brak je klimav i nada da će usvajanje djevojčice pomoći spasu braka nije se obistinila. Gospodin Wheatley napustio je suprugu Almu  i ostavio nju i Beth same. S raspadom braka Wheatleyjevih počinje rasti Bethin talent i uspjesi na šahovskom polju. Malo po malo, Beth postaje poznata u šahovskom svijetu i izvan lokalne sredine. Za prijavu na prvi turnir novac joj pošalje gospodin Shaibel, a nakon toga Beth pobjeđuje na svakom turniru i od zarade se prijavljuje na sve poznatije i cjenjenije turnire. Nakon što postane prvakinja SAD-a, želja joj je osvojiti turnir u Moskvi. A tamo je čeka svjetski prvak Vasilij Borgov. Pobjediti Borgova za Beth je gotovo pitanje života ili smrti.

„Sve ovo“ rekao je nema nikakve veze s šahom“. Nasmiješila se “Imate pravo.“
str. 296.

Damin gambit

Damin gambit je otvaranje ili početni potez u partiji šaha, kojim bijeli igrač u svoja prva dva poteza pomiče susjedne središnje pješake na poziciju na kojoj lako mogu biti žrtvovani, kako bi na samom početku partije pokušao okupirati centar ploče. To je jedno od agresivnijih otvaranja, kojim se oslobađa prostor pred kraljicom, jedinom šahovskom figurom koja se može neograničeno kretati u svim smjerovima. Ali, kao i u svakodnevnom životu, agresivniji zalet donosi veće rizike pa tako bijeli igrač može ostati potpuno ranjiv i otvoren brzom matu.

Dojam o djelu

Ovo je roman koji govori o šahu, ali šah je samo pozadinska priča. Glavna priča je priča o djevojci koja se bori s ovisnošću, s demonima iz svog nesretnog djetinjstva, osamljenošću i odrastanju bez prijatelja, neprilagođenošću osobe koja se ne zna i ne može uklopiti u sredinu u kojoj živi. Rijetki su ti kojima je Beth draga. Njezina ju je pomajka Alma možda i voljela, ali je zasigurno nije razumjela. Prijateljica Jolene voljela ju na čudan, pomaknut način i jedina je osoba  s kojom se Beth zbližila u sirotištu.

Beth malo po malo gradi svoj status šahovske velemajstorice. Kad dođe do vrha izaziva kod ljudi poštovanje i ljudi je cijene. Ali uvijek ostaje gladna ljubavi. Zbog toga je šah nadomjestak za sve što Beth nije imala (ljubav, podrška i razumijevanje), a druga djeca jesu. Knjiga je na neki način tužna. Bethin život zapravo je partija šaha u igri gdje ponekad gubiš, ponekad dobivaš, a da bi došla do vrha prepreke i iskušenja su veliki.

Ukoliko želite, možete pogledati i Netflixovu seriju Damin gambit koja vjerno prati događanja po knjizi. Ja sam pogledala seriju prije knjige što mi je sada malo žao. Ako se premišljate, savjetujem da prije pročitate knjigu.

https://www.youtube.com/watch?v=CDrieqwSdgI

O autoru

Walter Stone Tevis (1928.-1984.) bio je američki romanopisac i pisac kratkih priča. Tri od šest njegovih romana adaptirana su u velike filmove: Hustler, Boja novca i Čovjek koji je pao na Zemlju. Četvrti, Damin gambit, adaptiran je u mini seriju s istim naslovom i prikazan na Netflixu . Serija je nagrađena prestižnom nagradom Emmy za najbolju dramsku seriju u 2021. godine.

Iako je Beth Harmon tehnički izmišljen lik, šahovski stručnjak Dylan Loeb McClain istaknuo je u The New York Timesu da ima mnogo upečatljivih sličnosti s drugim poznatim šahovskim čudom,  Bobbyjem Fischerom.

Gdje kupiti roman Damin gambit: 

Znanje

Objavljeno

Ane Riel: Smola

Nakladnik: Znanje, Vorto Palabra

Naslovnica knjige Smola: ©Vorto Palabra

Ane Riel Smola

Smola- obitelj prije svega

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Ljudi oko nas

U Smoli nam Ane Riel nudi priču koja je toliko duboka, toliko šokantna i toliko nevjerojatna da se zapitamo je li moguće da se takva ili slična priča negdje događa. Živeći svoje užurbane živote, najčešće ne znamo tko su ljudi koji žive blizu nas, kakvi su njihovi životi i treba li im ponekad ljudska riječ kao potpora. Jesmo li kao ljudi postali neosjetljivi i kolika je uopće naša odgovornost za djelovanje u zajednici ? Ova  knjiga otvara mnoga takva pitanja.

Smola –pokretač ili kočnica

Priča započinje sa Silasom, drvodjelcem koji sa ženom i dvojicom sinova, Jensom i Morganom, živi na Glavi (dio otoka povezanog tankim sprudom- Vratom – s ostatkom otoka). Obojica dječaka naslijedila su očev dar za stolarski zanat, ali tu je svaka sličnost među njima prestajala. Jens je bio nježan, suptilan i tankoćutan. Priroda, šuma, drva i smola za njega su bili izvor života. Morgan je bio življi, nestrpljiv da se što prije s Glave otisne u svijet. Što je i napravio. Jednog je dana jednostavno otišao. Ali obitelj nije zaboravio. Svaki mjesec slao je novac za redovno uzdržavanje.

Smola je imala ono nešto-iscjeljujuće, smrtonosno i konzervirajuće-što je očaravalo Jensa. Str. 76.

Silas i Jens testiraju ljesove

Silas je mladog Jensa učio tajnama stolarskog zanata, a naročito izradi ljesova. Najljepši dio Jensova djetinjstva bio je kada bio legao s ocem u novi, napravljeni lijes i testirao ga. Ta povezanost Silasa i Jensa trajala je sve do iznenadne Silasove smrti.

Ono što je rečeno u lijesu ostaje u lijesu. Takav je bio dogovor. str. 20.

Jens ostaje sam s majkom na Glavi

Za vođenje kućanstva Jensova majka unajmljuje lijepu djevojku s kopna, Mariju Svendsen, u koju se Jens ubrzo zagleda. Iako to nije bilo po volji majci Elsi, mladi se ožene i dobiju blizance Carla i Liv. Obitelj živi daleko od seoskih puteva, okrenuta sama sebi bez pomoći rodbine ili mještana. Marija postaje sve deblja i deblja, Elsa sve ljuća i ljuća na nevjestu, a Jens… Jens postaje sve zatvoreniji, povlačeći se u sebe i svijet u kojemu je sam sebi dovoljan. Liv mu je jedina svijetla točka. Nitko mu više ne treba, čak je i majku odlučio potjerati jer se nije slagala s njihovim stilom života. Ali neposredno prije Božića, Elsa se vraća na Glavu. To se pokazalo kobnom za nju.

Svijetom Jensa Haardera nisu upravljali isti sustavi i pravila kojih se ljudi obično pridržavaju. str. 77.

Liv

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. U pretrpanoj kući punoj starog namještaja, krame, hrane i nagomilanog smeća, Liv živi s osebujnim ocem i plahom i pretilom majkom. Haardeeri se ne druže s mještanima, a svaki nužni kontakt sveli su na minimum.

Došlo je vrijeme da Liv krene u školu. Ali to je noćna mora za Haardeerove. I tako se Liv utopila. Po scenariju Jensa i njegove žene Marije. Jer, Liv je njihovo obožavano dijete. Ali kućanstvo ne može samo sebe izdržavati bez obzira na Jensove napore. Zbog toga Liv svake večeri potajice odlazi na drugu stranu otoka, u mjesto, kako bi krađom priskrbila hranu i ostale potrepštine za obitelj. Ali jednog dana netko je uočio Livine noćne dogodovštine i počeo istraživati. Ako je Liv mrtva, tko je onda dijete koje se svake noći iskrada iz kuće i odlazi u mjesto?

Toga sam dana shvatila kakvu odgovornost nosim na leđima. Koliko toga ovisi o onome što dovučem kući u torbi. str. 113.

Marija piše dnevnik

Marija je zatočenica kuće Haarderovih. Dobrovoljno je to zatočeništvo jer Marija strašno voli Jensa i svoju djecu. Voli ih toliko da bi ubila za njih. Ali Marija ne prestaje jesti. Jede svega čega se domogne i što joj Liv donese. Ne može se više ni kretati od težine. U svojoj sobi piše dnevnik. Nada se da će ga Liv jednom pročitati.

Draga Liv

Ne znam je li bilo u redu od nas što smo te prijavili kao mrtvu ali tako smo se bojali. Nismo imali izbora. Vjerujem da nismo imali izbora. Str.91

Tu se nalazila moja tuga i nisam ti je željela prenijeti. Ni tvome ocu jer on je imao svoju tugu. Zato sam je držala u sebi, to je bio moj način da te zaštitim. Tvoj otac je napravio nešto drugo. Voli te mama. Str. 73.

Dojam o djelu

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Horor se uglavnom odnosi na vrstu nelagode i jeze koji svaki čitatelj mora osjećati čitajući ovu knjigu. Obitelj koja je totalno disfunkcionalna i poremećena u svim svojim segmentima. Članovi obitelji su, što zbog života izoliranog od zajednice, što zbog psihičkih karakteristika, izgradili jedan uvrnuti, bolesni i izuzetno poremećeni stil života u koji su, nažalost, uključena i djeca.

Druga stvar skoro jednako tako strašna je što zajednica nije reagirala na tu poremećenost. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Ta vrsta nebrige ili nezainteresiranosti je ono što zastrašuje. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

O autoru

Ane Riel (1971.) kći je odvjetnice i autorice dječjih romana. Ane se okušava kao autor kriminalističkih romana i već s prvim romanom Mesar iz Liseleje biva zapažena. Smola je prvi put objavljena u Danskoj i, premda nije najavljena niti katalogizirana kao psihološki triler ili kriminalistički roman, brzo je osvojila sve veće skandinavske nagrade koje se dodjeljuju knjigama iz tih žanrova. Nakon toga započinje njezin svjetski uspjeh; The Guardian, The Telegraph i The Daily Express proglasili su je jednim od najboljih romana 2018. godine.

Ane Riel živi sa suprugom, popularnim jazz glazbenikom Alexom Rielom, u Liselejama blizu Kopenhagena.

Gdje kupiti roman Smola:

Vorto Palabra

Objavljeno

Ivana Vranjić: Oblačna

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku, 2021.

Naslovnica romana Oblačna: ©Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku

Ivana Vranjić: Oblačna

Oblačna

Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradu gdje svi znaju sve o svima.

Oblačnu i Cmoka znao je čitav grad. Nisu se oni zalagali za spašavanje svijeta volonterski neumorno…, nisu zaslužili Nobela za svoja postignuća…, njih su dvoje na neki neobjašnjiv način bili – face, a sve zbog toga što su ljudi vjerovali da gledaju dvije srodne duše koje su nekim čudom uspjele pronaći jedna drugu…
(str. 8.)

Baš tako! Svi su bili uvjereni da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. Da su njih dvoje srodne duše. Da im je suđeno biti zauvijek skupa. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par.

Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog grada – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir.

No, duboko u srcu, Oblačna ipak osjeća da joj treba. Možda ne sam papir, ali ono nešto, da se napokon uklopi u okolinu i ispuni (tuđa) očekivanja.

Ispunjavanje društvenih normi često se pokaže važnijim od naših osobnih želja jer nitko ne želi biti odbačen od plemena. … Pleme kažnjava one koji se ne drže reda i tko želi preživjeti i biti prihvaćen, mora slijediti društvene zakone. …
Crne ovce vole samo u pjesmama. … I u revolucijama. A brak nije ni jedno ni drugo, ni pjesma, a ni revolucija. (str. 16.)

No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina.

Što je zapravo prava ljubav?

Koliko za nju treba žrtvovati?

Možemo li biti sretni ako imamo drugu osobu, ali nemamo sebe?

U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.

Skrivena priča

Budući da sama spisateljica ističe da ovo nije ljubavni roman već roman o ljubavi, i prije čitanja pomalo sam naslućivala priču skrivenu u zajedničkom životu Oblačne i Cmoka.

Ipak, dobila sam puno više nego što sam očekivala. Roman Oblačna potresao me negdje u dubini mog bića. To je suptilna analiza veze koja je potrošila samu sebe. Ljubav preživi samo ako se hrani, a usne Oblačne i Cmoka odavno su presušile, u tolikoj mjeri da su postali bezvoljni, umorni cimeri bez imalo snage za pokret i promjenu. Za sve što kreće loše ne možemo kriviti samo nju ni samo njega, premda Oblačna, u klasično ženskoj maniri, preuzima svu odgovornost. Preispituje isključivo sebe, svoje mogućnosti i ograničenja, sažalijeva se, razmišlja gdje je ONA pogriješila.

Ivana Vranjić: Oblačna

Život u malom

Čini mi se da smo se, kad prijeđemo neke godine, sretne i nesretne ljubavi, brak, razvod, preljub, traženje sebe u svijetu, skloniji povezivati s drugima. Onako iskreno, na nekoj primitivnoj razini. Ja razumijem tebe – ti mene. Bez muljanja. Tako sam i ja razumjela i doživjela Oblačnu.

Suosjećala sam s njom. Bila sam bijesna zbog nje. Vjerovala sam joj.

Bila je ugodna i pristojna žena, odana prijateljica, dobra kćer, kolegica na koju se moglo osloniti…, ona koja pristaje na sve da bude voljena; potiskivala je emocije i pretvarala se da joj ne smetaju stvari koje joj smetaju – a sve zbog toga što se užasavala gubitka ljudi do kojih joj je stalo. … Da su ljudi glina, Oblačna bi bila ona najmekša koju si mogao oblikovati po svom kako si htio. (str. 51.)

Spremna je na sve kako bi bila voljena. Kako bi bila prihvaćena.

Tko od nas to nije?

Tko se od nas ne bori s predrasudama društva? Uvijek ima onih koji će nam nešto zamjerati i zbog nečega nas osuđivati, kao što je to Oblačnoj činila vlastita majka, a samo zato što se još nije udala i što još nema obitelj.

… njena malograđanska potreba da se svima opravda za svoj život i živote svoje djece. Živjela je u uvjerenju da svi imaju pravo suditi o osobnim izborima bilo koga jer su se znala pravila i zakoni, a one koji ih krše trebalo je izvesti na pravi put.
(str. 28.)

Valjda su zato i imena tako općenita. Mi smo oni. Oni su mi.

O ženama, za žene

Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Točno se vidi da je autorica diplomirala kroatistiku i da je upoznata s lijepom književnošću.
Rečenice kojima se služi mjestimice su čista poezija:

Kad umre nešto u čovjeku, on izgleda isti: ista kosa, iste oči, isto tijelo… Uostalom, ljudi ne čuju zvuk lomljenja tuđih svjetova. Nema sprovoda kojima se ispraćaju, nema oglasa u novinama, nema oblaka koji naraste iznad glave i kiši po cijele dane… Nema gotovo nikakvih vanjskih naznaka koje bi stajale kao znak upozorenja da je duša u kataklizmi. (str. 103.)

Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. I iako su me neki dijelovi pogodili, rasplakali, naljutili, Oblačna postaje rado viđen dio moje kućne biblioteke. Ona se čita kad smo sretni jer nas podsjeća na relativnost sreće. I čita se kad smo tužni jer nam dođe kao melem na ranu.

Ivana Vranjić: Oblačna

Zašto Oblačna nije mogla biti Sunčana?

Sviđa mi se konstatacija da se ovaj roman može čitati kao priručnik za preživljavanje. Oblačna je u niti dvjesto stranica bila suočena s puno toga. Nisam očekivala toliko tuge i bola u tako malo stranica. Kao da je stvarno istina da nesreća nikada ne dolazi sama. U nekim sam njezinim promišljanjima prepoznala sebe, u nekima svoje prijatelje, svoju rodbinu. Kao da se sav život, sa svojim dobrim i lošim stranama, slio u ove stranice, ostavljajući nas u nevjerici.

Priča mi se jako svidjela, dugo nisam pročitala nešto toliko ljudski i poetsko u isti mah.

Žao mi je samo što Oblačna nije postala Sunčana.

A još mi je žalije što Cmok nije postao Pljas.

Ostali naslovi ove autorice:

Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Oblačna je njezino prvo prozno djelo.

Gdje kupiti roman Oblačna:

Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.

Objavljeno

Lesley Pearse: S druge strane ulice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana S druge strane ulice: ©Mozaik knjiga

Lesley Pearse: S druge strane ulice

S druge strane ulice

Godina je 1964. Dvadeset trogodišnja Katy dane u dosadnom gradiću Bexhillu krati maštanjem o životu u Londonu, obavljanjem kućanskih poslova i promatranjem kuće s druge strane ulice.

Rob, njen mlađi brat, tvrdio je da voli gurati nos u tuđe stvari i da stalno prati tko dolazi i odlazi, da je očarana time. Katy je to nijekala, ali si je morala priznati da ju mami tajnovitost one kuće prekoputa. (str. 7.)

U njoj živi lijepa i misteriozna Gloria, a Katynu znatiželju, osim Glorije, bude i žene koje tamo dolaze u svako doba dana i noći, uvijek istim crnim automobilom, dovozi ih uvijek ista vozačica.

Što se to događa s druge strane ulice?

Tada plane veliki požar i kuća s druge strane ulice pretvorena je u pepeo.

Uskoro policija otkriva i dva spaljena tijela.

Za palež je optužen Katyn voljeni otac i, nekako, svi dokazi ukazuju baš na njega.

Odlučna dokazati očevu nevinost, Katy se upetlja u nešto puno veće nego što je isprva mislila.

Čini se da je Gloria bila žena s puno tajni.

No, tajni ne manjka ni u Katynoj obitelji.

Kako ulazi sve dublje u Glorijinu prošlost i približava se pravom palikući, Katy dovodi svoj život u veliku opasnost.

Što se događa s Katyne, a što s druge strane ulice

Nije tajna da u malim gradićima svatko više gleda tuđa, nego svoja posla. Tako se i Katy više bavila kućom preko puta nego svojom. Situaciju u svojoj obitelji šutke je prihvatila, istodobno uporno želeći proniknuti u tajne koje krije kuća s druge strane ulice.

Uskoro Katy saznaje da se Gloria bavila zaštitom žena od nasilnih muževa.

Lesley Pearse: S druge strane ulice

Ovaj dio romana najviše mi se svidio jer progovara o temi koja je teška i danas, a kamoli ne u šezdesetima. Čitajući, dobivamo uvid u dinamiku obiteljskog nasilja. Pratimo ga iz perspektive zlostavljanje žene, samog zlostavljača, čak i njihove djece.

Sve je iskaljivao na njoj. U početku bi se postidio što ju je udario, ali je uskoro shvatio da mu to smanjuje napetost koja bi mu se preko dana nakupila. Nije mu bilo teško naći razloga da ju udari: kasnila je s večerom ili mu košulja nije bila savršeno ispeglana. (str. 126.)

Osluškujemo riječi socijalnih radnica koje se bave slučajevima u kojima žene, teško ozlijeđene, završe u bolnici. Pratimo misli žena koje su se odlučile udružiti i pomoći ostalima, onima koje su zlostavljane i žele pobjeći, ali naprosto nemaju kud.

Veoma lako možemo usporediti situaciju iz šezdesetih sa situacijom danas – još uvijek se policija nerado miješa u „obiteljske stvari“. Još uvijek žene teško odlaze od nasilnih muževa. Još uvijek, nažalost, najviše ispaštaju djeca. Začarani krug nasilja. Nasilje uvijek rađa nasilje.

Problem je izrazito težak. Ne postoji neka formalna organizacija kojoj se mogu obratiti, a policija na to gleda kao na „obiteljsku“ stvar, izvan njihovog okvira djelovanja. Čak i ako uhapse muža i optuže ga za napad, on se vrati kući za nekoliko sati i obično iskali na svojoj ženi. A budući da je teško napustiti muža i započeti novi život, posebno ženama s djecom, veliki dio njih se naposljetku vrati kući. (str. 176.)

Velika očekivanja

Moram priznati, od ovog sam romana očekivala više. Čini mi se da sam pročitala nekoliko stvarno pozitivnih recenzija pa su mi porasla očekivanja.

Za početak, ovo nikako nije triler. Ovo je obiteljska drama. S jedne strane, fokus joj je na obiteljskom nasilju, (ne)mogućnostima s kojima se žene suočavaju kad napokon napuste zlostavljače te način na koji društvo gleda žene koje uspiju otići.

S druge strane, naglasak je na Katynoj obitelji, odnosom njenih članova te njihovim tajnama koje je iznutra grizu i uvelike narušavaju sklad.

Sama priča nije loša – sviđa mi se ideja koja vodi radnju – što se to događa u kućama naših susjeda? Kakve tajne kriju? Na koliko života utječu? Jesu li dobri ili loši ljudi?

No najveća zamjerka, po mom mišljenju, ide stilu pisanja. Roman je napisan monotono, uglavnom pripovijedanjem. I to pripovijedanje nije dinamično ni napeto, iako je moglo biti budući da priča ima potencijal. Rečenice su dosadnjikave te se samo nabraja što se događa. Slično kao kad moji osmaši pišu zadaćnicu: Gledala je kroz prozor pa je vidjela auto. Iz auta je izašla žena. Žena je ušla u kuhinju-bla-bla-bla. Ne volim kad se događaji samo slažu jedan na drugi, bez neke uzročno-posljedične veze. Nigdje živosti, nigdje dubine. Doduše, svjesna sam da je život najčešće skup nabacanih događaja, ali takvo nešto ne želim u knjigama.

I likovi su opisani pomalo površno. Naravno, možda nije do likova već do problema sa stilom pisanja koje sam navela. Likovi djeluju nekako plošno, ravno, neživo. Malo su sretni pa nisu. Malo su ljuti pa nisu. Nekako, nisu mi bili vjerodostojni.

Eto, nadam se da vas moja recenzija nije odvratila od čitanja romana S druge strane ulice. Možda se vama stvarno svidi. Dajte mu šansu.

Lesley Pearse: S druge strane ulice

Ostali naslovi ove autorice:

Premda je Lesley Pearse autorica ogromnog broja romana, kod nas je zasad preveden samo S druge strane ulice.

Gdje kupiti roman S druge strane ulice:

webshop Znanje

Objavljeno

Hallie  Rubenhold: Pet žena

Nakladnik: 24 sata d.o.o

Naslovnica knjige Pet žena: ©24 sata, Stilus knjiga

Hallie Rubenhold

U ljeto 1887. godine ubojica Jack Trbosjek okrutno je ubio i lišio života pet žena. U potrazi za ubojicom, istom je dana tolika važnost da je gotovo postao nacionalni junak. Njegove žrtve ostale su zaboravljene, skoro pa bezimene. Spekuliralo se da se radi o prostitutkama, ali većina javnog mnijenja o njima i njihovim životima bila je pogrešna. Ovo je priča o njima.

London 1887.

Događaji o kojima knjiga govori započinju 1887. Tog lipnja upriličen je veliki događaj za Englesku. Kraljica Viktorija u mladoj dobi postaje vladarica nacije. Svi koji su držali do sebe tog su lipnja iz svih dijelova carstva pohrlili u London ne bi li na trenutak vidjeli kraljevsku kočiju. Taj događaj je nešto što su Londončani željeli pamtiti.

One druge događaje iz 1887. većina je željela zaboraviti. Dok su imućni uživali u bajkovitom viktorijanskom životu, gradska sirotinja i beskućnici utaborili su se na Trgu Trafalgar. Broj siromašnih pridošlica, nezaposlenih beskućnika, obespravljenih, prljavih, istinski siromašnih ljudi, stalno je rastao poput nezaustavljive plime. Ni policija ni organi vlasti u tom okruženju nisu mogli učiniti ništa.

To je vrijeme kada se događaju okrutna ubojstva pet žena. Mediji ubojicu nazivaju Jack Trbosjek. Ubojicu, koji je uvijek korak ispred zakona.
Brutalnost ubojstava užasnula je London. Nažalost, o žrtvama se nije govorilo mnogo, osim u njihovim najužim obiteljima.

Pet žena koje je ubio Jack Trbosjek:
Prva – Polly Walker

Rodila se kao kovačeva kći što je tada bilo ugledno zanimanje. Od petnaeste godine, nakon što joj od tuberkuloze umire majka i mlađi brat, Polly preuzima vođenje domaćinstva za oca i preostalog brata. S osamnaest godina udaje se za Williama Nicholsa i mladi par seli u kompleks stanova (Peabody) za mlade radničke obitelji. Nekoliko godina kasnije, William pronalazi ljubavnicu koja mu rađa  dijete, a Polly, ponižena i osramoćena, napušta obitelj i započinje neuredan život na ulici. Spava u nizu ubožnica dok suprug plaća naknadu za nju, a kad prestaje, ostaje na ulici bez sredstava, novca i mjesta za život. Tamo negdje pronašao ju je i Jack Trbosjek.

Druga – Annie Eliza Smith

Rođena je kao kćerka vojnika i mlade sluškinje. Annie je provela djetinjstvo u sjeni rezidencije kraljevske obitelji gdje je služio njezin otac. U to se doba u Londonu pojavila epidemija šarlaha koja je odnijela šestero članova njezine obitelj. Anninog oca je to toliko pogodilo da je napravio samoubojstvo pa je njezina majka bila prisiljena iznajmljivati sobe, a Annie raditi kao sluškinja. Annie se udaje za mladog kočijaša koji je bio stalno na putu pa je Annie uglavnom bila sama. Počinje konzumirati alkohol koji joj prelazi u ovisnost. Nakon što rađa paralizirano dijete, moguće i od posljedica pijenja alkohola, Annie u emotivnom očaju napušta obitelj i odlazi na ulicu gdje joj se u nekom trenutku putevi ukrštaju s Jackom Trbosjekom.

Treća – Elisabeth Ericson

Bila je farmerova kći. U dobi od 11 godina roditelji je šalju u Švedsku kod poznanika gdje počinje raditi kao sluškinja. Tamo radi nekoliko godina, a zatim nailazi na muškarca s kojim živi i čeka dijete. Muškarac je brzo odbacuje, a Elisabet otkriva da je zaražena sifilisom i rađa mrtvo dijete. Nakon toga pada na dno i ulazi u krug prostitucije i bolesti. Nakon smrti majke vraća se u Englesku, udaje se i zakratko mirnije živi. Nakon poslovnih neuspjeha brak joj propada, a podmukla bolest se vraća. Elisabeth je opet na ulici. Zadnji put je viđena blizu svog prenoćišta u slabo osvijetljenoj uličici Londona. Tu ju je pronašao Jack Trbosjek.

Četvrta – Kate Eddowes

Njezina obitelj doseljava u London kad je Kate stara svega 9 mjeseci. Kate je imala prirodni talent i želju za učenjem pa završava školu kao jedina od devetero djece u obitelji. Nakon smrti roditelja upoznaje mladog Tomasa koji radi kao trgovački putnik. To je bio težak život. Mladi supružnici bili su često bez sredstava za život. Kate nakon nekog vremena napušta Thomasa i djecu i traži posao na ulici, ali bez uspjeha. Spava u ubožnici u koju se jedne večeri nije vratila. Nađena je ujutro prerezana vrata na Trgu Mitre.

Peta – Mary Jane Kelly

Rodila se kao jedna od devetero djece u irskoj obitelji. O njenom životu malo se zna. Moguće je da je bila prostitutka,  ali to nije sigurno. Žena koja živi sama u viktorijansko doba bila je apsolutno nepoželjna u svim društvenim klasama. Zna se samo da se Mary često kretala u  u noćnim klubovima West Enda. Tamo je upoznavala razne muškarce. Je li bila prostitutka ili je samo tražila nekoga s kim bi živjela, ne znamo. Znamo da je s jednim muškarcem otišla u sobu poviše noćnog kluba. Sutradan više nije ustala.

hallie Rubenhold

Dojam o djelu

Ova je knjiga uistinu potresna. Istina o životima žena koje su bile žrtve Jacka Trbosjeka nije bila jednostavna, a sasvim sigurno nije bila ona koju su čitateljima  ponudile novine te 1887. godine. Nitko tada nije smatrao živote žrtava vrijednima daljnje istrage. Istina je da su svih pet žena po rođenju dobile loše karte. Siromaštvo, polupismenost, jeftina radna snaga i zadaća rađanja i odgajanja djece odredila ih je već u mladosti. Dvostruki standardi po kojima je muškarac u to doba mogao imati seksualne odnose s više partnerica bez moralne osude, dok je ženama to bilo zabranjeno, dodatno ih je prikazalo kao loše žene.
Ali jedno što je svima njima bilo zajedničko je – u doba kada ih je pronašao Jack Trbosjek bile su beskućnice.
Polly, Annie, Elisabeth, Kate i Mary, ovo je knjiga o vama. Hvala autorici što niste zaboravljene.

O autorici

Hallie Rubenhold povjesničarka je koja se posvetila istraživanju žrtava Jacka Trbosjeka. Za potrebe pisanja ove knjige istražila je brojne gradske arhive: Metropolitanski londonski arhiv, Arhiv istraga londonske Metropolitanske policije, Knjižnice i arhiv samostana Djevice Marije, Wantage, matične urede s izvodima iz matica umrlih i rođenih i mnogu drugu građu. Hallie Rubenhold željela je ispraviti povijesne pogreške i vratiti žrtvama njihova imena.

Gdje kupiti:

Hoću knjigu

Objavljeno

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Djevojčica, 11: ©Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Djevojčica, 11

Bivša socijalna radnica Elle Castillo vodi podcast Dostižna pravda koji se temelji na istraživanju neriješenih zločina. U petoj se sezoni odluči pozabaviti slučajem koji je, prije dvadeset godina, šokirao čitavu zemlju.

No svako malo dogodi se nešto što uzdrma cijelu državu. Pogađa sve ujedinjujući ljude u tuzi i zajedničkome cilju.
Prije nešto manje od dvadeset četiri godine, u živahnom studentskom gradiću (…) nestala je mlada žena… (str. 3.)

Nakon nje, nestala je nova, godinu mlađa. Pa još jedna, godinu mlađa. Djevojke su postale djevojčice, uvijek godinu mlađe od prethodne. Nestajale su u razmaku od tri dana. Držao ih je sedam dana. A onda bi se pojavile mrtve. 

Bilo je to u skladu s njegovom opsjednutošću brojevima. Bilo mi je jasno da ne bi bio dobar znak kad bi u brojevima bilo neke pravilnosti. to bi značilo da ima neki plan. …mislim da je taj tip započeo s nekim uvrnutim odbrojavanjem. …
U roku od nekoliko sati, sve su mu televizijske postaje nadjenule isto ime: Ubojica Koji Odbrojava. (str. 12.)

Zadnja žrtva ubojice koji odbrojava je djevojčica, 11 – ali nju nije ubio.

Ona je pobjegla.

I o Ubojici se, otada, ništa ne zna.

Zašto je prestao ubijati? Je li bio u zatvoru?

Je li umro?

Iako je policija sklona složiti se s posljednjom tezom, Elle nije tako sigurna.

U svom podcastu, propitkuje sudbinu Ubojice, vjerujući da nije mrtav. Da je još uvijek tu, među nama.

Kad je jedan slušatelj nazove i kaže da ima važne informacije o ubojici, a biva ubijen, Elle je sigurna da se nešto događa.

A onda nestaje još jedna djevojčica, 11.

Tri dana nakon nje, djevojčica, 10.

Je li moguće da se Ubojica Koji Odbrojava vratio završiti svoje odbrojavanje?

Elle kreće u potragu za Ubojicom, odlučna dokazati da taj poremećeni sadist nikada i nije bio mrtav.

Djevojčica, 11 – slučaj koji ne izlazi iz glave

Kad ste tako dugo detektiv kao ja, slučajeve na kojima radite počnete kategorizirati. Ima onih koji se stope u neku nejasnu masu… Postoje oni koje potpuno zaboravite… A imate i slučajeva koji zauvijek ostaju uz vas – onih koji vas bude usred noći poput pauka koji vam gmiže po licu… …od samog sam početka znao da ga neću moći ostaviti dok ne pronađemo počinitelja.
No počinitelj nije pronađen. (str. 53.)

Kao i policiji, i nama čitateljima slučaj Ubojice Koji Odbrojava zavući će se u misli.

Je li još uvijek živ? A ako nije, tko sada ubija? Oponašatelj?

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Elle je čvrsto naumila otkriti ubojičin identitet, čak i po cijenu vlastitog života. Ona je žena naizgled savršenog života, no ispod površine puno se toga događa. Spisateljica se uglavnom bazirala na opisivanje slučaja i nije dubinski karakterizirala likove, ali to uopće ne smeta. O Elle najviše saznajemo iz njezinih postupaka i iz njezina podcasta, što radnju čini lišenom opisa i, samim time, dinamičnom, brzom i napetom.

Elle je kimnula pogledavši tetovažu na svom desnom zglobu – točka-zarez. … Bio joj je to podsjetnik, obećanje da i najgori trenutci u njezinom životu ne moraju značiti kraj priče. (str. 67.)

…3, 2, 1

Roman Djevojčica, 11 pucao je na mene iz svih oružja! Privukao me sinopsisom, naslovnicom i navodom „Idealno štivo za obožavatelje Karin Slaughter“. Naravno da sam se bacila na njega čim sam ga dobila!

Dobro, budimo realni, Amy Suiter Clarke nije Karin Slaughter (recenzije čijih romana Dobra kći i Posljednja udovica također imamo na blogu), ali spisateljica uopće nije loša.

Dapače, Djevojčica, 11 triler je koji ugodno iznenađuje!

Radnja je odlična, veoma zanimljiva, ponajviše jer se bavi slučajem iz prošlosti i ubojicom koji možda jest, možda nije živ. Elle također pridonosi toj misteriji – ja sam naslutila zašto, mislim da hoće i većina vas, no mora se priznati, plot twist je skroz solidan.

U medicinskim krugovima postoji nešto što se naziva agonalno disanje. Do njega često dolazi kad čovjek umire. … Istraživanje slučaja Ubojice Koji Odbrojava sličan je tome: posljednji udisaj nečega što umire, još jedan, konačan pokušaj ne biste li dobili dovoljno kisika da preživite. (str. 75.)

U romanu se miješaju transkripti Ellina podcasta, sadašnjost i prošlost i to mi se izuzetno svidjelo – pogotovo podcast. Čini mi se kao nešto što bih čak i ja slušala, pogotovo ako se bavi istinitim, neriješenim zločinima! Poglavlja su koncipirana tako da završavaju, naravno, kada je najzanimljivije i kada naslutimo što bi se sljedeće moglo dogoditi, tako da doista tjera na čitanje.

Još jedna stvar po kojoj je Djevojčica, 11 specifičan roman jest ubojica. Rijetko kad mi se dogodi da ubojicu žalim, ali ovog stvarno jesam. Okarakteriziran je detaljnije nego Elle pa mu lako ulazimo u glavu i možemo zamisliti kako je to biti u njegovoj koži. Uvrnut je, okrutan, a opet…
Osim toga, nisam naslutila tko je on pa je i to pridonijelo napetosti radnje.

Djevojčica, 11 odličan je roman prvijenac zbog kojeg se radujemo ostalim, budućim romanima Amy Suiter Clarke!

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojčica, 11 debitantski je roman autorice Amy Suiter Clarke. Ako želite saznati više o njoj, ovdje je link koji vodi na njezinu web stranicu. Možda će vam biti zanimljivo da i sama spisateljica, baš poput lika Elle iz romana Djevojčica, 11, ima svoj podcast koji se uglavnom bavi pisanjem trilera i krimića. Stranica je na engleskom jeziku.

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Gdje kupiti roman Djevojčica, 11:

Znanje

P.S. Ako se sjećate, već smo imali ubojstva i odbrojavanje, i to u romanu Odbrojavanje skandinavskih autora Horsta i Engera. Premda romani nisu nimalo slični, uvijek je lijepo vidjeti kako ista ideja funkcionira kod različitih pisaca s različitih podneblja. Klikom na gornji link, prisjetite se kako je završilo odbrojavanje u Švedskoj i Norveškoj.

Objavljeno

Lee Child: Plavi mjesec

Nakladnik: Znanje 2021.

Naslovnica knjige Plavi mjesec: ©Znanje

Lee Child Plavi mjesec

Plavi mjesec -rijetka pojava poput pravde

Plavi mjesec je „muška knjiga“ koju, naravno, čitaju muškarci i žene. Adrenalinski obrati, ukrajinska i albanska mafija, između kojih je Jack Reacher, pravednik koji štiti slabe, ucijenjene i nemoćne, već je prokušani recept poznatog autora serijala o Jacku Reacheru. Plavi mjesec samo je nastavak Jackove bespoštedne borbe za pravdu i vjerovanja da se ona rijetko, poput plavog mjeseca, pojavljuje sama. Zbog toga je Jack Reacher tu – da stvari stavi na svoje mjesto.

Jack Reacher ili Tom Cruise

Danas je teško čitati romane Lee Childa, a da ne zamislite Toma Cruisea kako u punom trku  u akcijskom trileru  „skida“ protivnike jednog po jednog u osvetničkom pohodu. To je izravna posljedica utjecaja filma na knjigu, pa i na naše poimanje knjige. Ovaj novi roman, Plavi mjesec, srećom još uvijek nije ekraniziran pa glavnog glumca možete zamišljati po svojoj volji, kao i njegovu pratilju, vitku i čvrstu konobaricu Abby koja, naravno, zna baratati pištoljem. Njih dvoje se udruženim snagama bore protiv dviju najmoćnijih mafija u gradu.

Grad se  na zemljovidu Amerike doimao malen, tek sićušna, pristojna točka pokraj crvene niti koja označava cestu, ucrtane na inače praznom dijelu papira. I dovoljno velik da se organizirani kriminal podijeli u dvije skupine. Zapadni dio kontroliraju Ukrajinci, a istočni Albanci. str. 1.

Jack Reacher ulazi u igru

Dok putuje međugradskim autobusom u nepoznatom smjeru, na susjednom sjedalu primjećuje starijeg čovjeka kojem iz džepa viri podeblja omotnica s novcem. U sljedećem gradu Reacher silazi s autobusa i nakon što spriječi napad na nepoznatog čovjeka, pomogne mu da sretno stigne kući. Tamo doznaje da je stariji par postao žrtva kamatara te im prijeti još veća opasnost. Aaron i Maria Shevick zahvalni su Jacku i povjeravaju mu da su se uvalili u dugove zbog kćeri koja je teško bolesna i treba joj novac za izlječenje.

Shervikove ucjenjuje albanska mafija čiji je šef Dino. Ali na drugom kraju grada još su opasniji Ukrajinci koje vodi Gregory. Kad se Jack Reacher umiješa u igru i nahuška jedne protiv drugih, ni Albanci ni Ukrajinci ne shvaćaju da se pojavio netko novi na njihovom teritoriju. Započinje bespoštedni rat između dviju mafija u kojoj pada mnogo mrtvih na obje strane. Jacku Reacheru svesrdno pomaže zgodna konobarica Abby kojoj se već prije zamjerila albanska mafija.

Jack Reacher- portret osvetnika

Jack Reacher je skoro kao lik iz bajke. Brz i beskompromisan, borac za pravdu koji se s lakoćom rješava protivnika i uvijek se izvuče neozlijeđen. Jack izgleda kao neki super čovjek. Neuništiv, bivši vojnik koji se bori s daleko brojnijim i nadmoćnijim protivnicima, ali nekako se uvijek uspijeva izvući i nadmudriti suprotnu stranu. Razmislivši na koga me Jack Reacher podsjeća, svrstala bih ga između Jamesa Bonda i filmova s Jasonom Stathamom. Sve su to individualci teško uklopljeni u društvo koji ne priznaju autoritet nadređenih. U stvarnom svijetu, s ovakvim osobinama, Jack bi imao mnogo problema.
Ali, ovo je ipak samo knjiga.

Lee Child Plavi mjesec

Dojam o djelu Plavi mjesec

Nisam osobiti poklonik ovakvog tipa brzih, adrenalinskih knjiga. Ali knjige o Jacku Reacheru već imaju svoje zapaženo mjesto među ljubiteljima ove vrste krimića. Knjiga se čita brzo, akcije ima na pretek (nažalost i nasilja), ali sve se događa na vrlo površnoj razini, tako da uistinu imate osjećaj da gledate neki niskobudžetni akcijski triler, a ne da čitate knjigu. Naravno, znam da i ovaj tip knjige ima svoje poklonike. Stoga, ako želite nešto brzo, pitko, gdje pri tom ne želite umoriti male sive stanice (što bi rekao Hercule Poirot) slobodno uzmite, čitajte i uživajte u novim avanturama Jacka Reachera.

O autoru:

Lee Child pseudonim je britanskog pisca trilera, Jima Granta, koji je autor desetak romana o Jacku Reacheru, u koje se ubrajaju i bestseleri New York Timesa: Čovjek s dva lica (Persuader), The Enemy, Jedan hitac (One Shot), za koji je studio Paramount Pictures otkupio prava na snimanje filma, te roman The Hard Way.
Njegov prvi roman The Killing Floor osvojio je nagrade Barry i Anthony za najbolji debitantski triler.
Romani o Jacku Reacheru prevedeni su na četrdesetak jezika.
Lee Child, podrijetlom Englez i bivši televizijski scenarist, živi u New Yorku, sa suprugom Jane.

U novije se vrijeme udružuje s bratom Andrewom Childom, a recenziju romana Stražar pročitajte ovdje.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Joanna Goodman: Dom za neželjene djevojčice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Dom za neželjene djevojčice: ©Mozaik knjiga

Joanna Goodman: Dom za neželjene djevojčice

Dom za neželjene djevojčice

Maggie je četrnaestogodišnjakinja iz Quebeca gdje se, sredinom dvadesetog stoljeća Englezi i Francuzi tek toleriraju. Baš kao i njezini roditelji, otac Englez, a majka Francuskinja. Maggie oduvijek više naginje ocu, staloženim, mirnom i autoritativnom prodavaču sjemenja. Mašta kako će ona jednoga dana preuzeti prodavaonicu i biti jednako poštovana kao i njezin otac.

Zaljubljena je u susjeda Gabriela, Francuza – ali zna da je to ljubav koju njezin otac nikada ne bi dopustio.

Ipak, dvije godine kasnije, Maggie je trudna. Kod tetke i tetka, skrivena od dugih jezika sugrađana, rađa djevojčicu kojoj daje ime Elodie. Prisiljena je odreći je se i dati na posvajanje.

Osjećaji nailaze u valovima. Velika tuga, olakšanje, sram, grižnja savjesti. Mogla je bila zadržati to djetešce. Nije ona neporočna. A sada će njezina kćerkica biti bačena u svijet posve sama. Odrastat će bez spona i nepotpuna. Obje će. (str. 95.)

No malena Elodie ne završi kod posvojitelja nego u siromašnom sirotištu, gdje se za djecu brinu redovnice.

Elodie je siroče, a Tata joj je objasnila kako to znači da nema majku ni oca. Kada ju je Elodie jednom upitala zašto nema, ona joj je posve jasno rekla: – Živiš u domu za neželjene djevojčice zato što si rođena u grijehu i tvoja majka te nije mogla zadržati. (str. 100.)

Godine prolaze. Donesen je zakon kojim su, radi veće zarade, sva sirotišta pretvorena u psihijatrijske bolnice. Elodie, baš poput ostalih siročića diljem Quebeca, biva proglašena umobolnom. U bolnici u koju je premještena, a koju vodi okrutna sestra Ignatia, Elodie je svakodnevno i na sve načine zlostavljana.

Za to vrijeme, Maggie se udaje za bankara kojeg njezin otac odobrava. Pokušava se pomiriti s činjenicom da nikada više neće vidjeti svoju malu djevojčicu, ali smjer u kojem je život gura diktira nešto sasvim drugačije.

A onda ponovo susreće Gabriela…

Maggie

Otkad zna za sebe, Maggie žudi za očevim odobravanjem. Premda itekako svjesna da ni on nije bezgrešan, voljna je zažmiriti na sve njegove mane.

I s majkom ima kompliciran odnos koji će se razvijati, mijenjati i rasti do kraja romana.

Kada se odriče djeteta, ne može razlučiti čini li to jer je roditelji tjeraju, jer ni njima ni sebi ne smije ukaljati obraz, ili ipak zato što jednim dijelom sebe zna da je dati dijete ono za nju najbolje.

Tu se opet postavlja pitanje – je li to „najbolje“ najbolje za nju – ili za njezine roditelje, za život koji joj je otac odredio i smjer kojim ju neprekidno upućuje.

Pokušava ne razmišljati previše o putu kojim nije pošla – putu koji vodi k Gabrielu i majčinstvu. Imala je mnogo vremena pomiriti se sa svojom odlukom. Nije to bio romantičan izbor, već mnogo praktičnije od toga. Na trenutak je nazrela budućnost supruge siromašnoga farmera, šesnaestogodišnju majku zaglavljenu kod kuće u onoj kolibi, kako se deblja i postaje ogorčena, baš kao njezina majka. … to nije bio nikakav život. (str. 90.)

Maggie odrasta u ženu koja se svim silama trudi biti sretna, ali nikako joj ne ide. Osjeća se nepotpunom i sve češće misli o svojoj izgubljenoj kćerkici.

Joanna Goodman: Dom za neželjene djevojčice

Elodie

Kad u dobi od sedamnaest godina Elodie iziđe iz umobolnice, nije spremna za vanjski život. Nakon godina teškog fizičkog rada, zlostavljanja i zanemarivanja, ona je oštećena mlada žena nespremna suočiti se sa životom.

…možda tragično djetinjstvo nikada ne može biti nadvladano, poput dječje paralize. Zauvijek ostavlja osobu osakaćenom. (str. 41.)

Neuka je i zatvorena, a mali komadić sreće kojeg putem ugrabi ostavi je još zbunjeniju nego što je bila. Elodie se ne uspijeva nositi s izazovima vanjskoga svijeta jer cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje. Baš poput svoje majke – i ona je nepotpuna.

Dom za neželjene djevojčice – teška priča temeljena na istini

Joanna Goodman nije izmislila ovu priču. Likovi, dakako, nisu postojali, ali srž priče je istinita. Za vrijeme kvebeškog premijera Duplessisa (1944.-1959.) sirotišta su doista pretvarana u umobolnice i to radi novca! Više se plaćalo za njegu psihičkih bolesnika nego brigu o djeci. Krivotvoreni su i uništavani kartoni djece, djeca su zanemarivana i zlostavljanja, a u sve je bila upetljana i politika i Crkva.

Da vas ne zamaram cijelom pričom, na linku je stranica s detaljnijim informacijama, ako vas zanima. Stranica je na engleskom jeziku, a za one koji nisu vični engleskom, Google prevoditelj odradi stvarno dobar posao.

Sada kad znamo da Dom za neželjene djevojčice ima uporište u stvarnom životu, priča nam se čini još tužnijom i težom. Žanrovski, roman je kombinacija povijesnog romana i obiteljske drame. Priča je dirljiva i emotivna, ali veoma dinamična jer se stalno nešto događa. Kompliciran odnos majke i kćeri jako je dobro opisan, tužan, iskren, shvatljiv i neshvatljiv odjednom.

Glasovi koji nam se obraćaju su ženski – Maggie i Elodie, i veoma mi se svidjelo kako se njihove životne priče, iako razdvojene, duboko prožimaju.

Jedina stvar koja mi se u romanu nije svidjela jest naivnost Maggieine priče. Neki su mi dijelovi bili apsolutno neuvjerljivi i romantičarski prikazani. Neću reći o čemu je riječ, prepoznat ćete te dijelove dok budete čitali.  

Budući da ovo nije ni krimić ni triler, nema cliffhangera koji nas vuku na čitanje. Ipak, Dom za neželjene djevojčice ima nešto drugo. Ima nadu. Nadu da će Maggie uspjeti pronaći kćer koje se davno odrekla. Nadu da će Elodie izaći iz doma. Nadu da će se Maggie i Gabriel pomiriti. Nadu u sretan kraj.

No, može li ovakva priča doista imati sretan kraj?

I što bi, po vašem mišljenju, bio sretan kraj za majku i dijete, razdvojene više od dvadeset godina?

Joanna Goodman: Dom za neželjene djevojčice

Ostali naslovi ove autorice:

Joanna Goodman autorica je pet romana, a kod nas je, dosad, preveden samo Dom za neželjene djevojčice.

Zanimljivi intervju s autoricom, u kojem otkriva zanimljivosti o romanu Dom za neželjene djevojčice, možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti roman Dom za neželjene djevojčice:

Mozaik knjiga

Mlade žene koje su prisiljene odreći se svoje djece, domovi za neudane majke i domovi za djecu te zlostavljanja koja se tamo događaju česta se tema u književnosti.
Zanima li vas ta ili slična tematika, tu su naše recenzije romana Djevojka iz pisma Emily Gunnis i S našim blagoslovom autorice Jo Spain.