John Marrs: Onaj pravi


Nakladnik: Fokus, Zagreb 2019.


Naslovnica knjige Onaj pravi: © Fokus, Zagreb

John Marrs Onaj pravi

Postoji li srodna duša?


U romanu Onaj pravi petero ljudi poslalo je svoj DNA na analizu u nadi da će im server putem uzorka sline pronaći srodnu dušu. Je li ovo scenarij kojim ćemo u bliskoj budućnosti tražiti životne partnere? Ideja knjige je odlična fikcija, ali napretkom informatike i genetike mogla bi uistinu postati zastrašujuća mogućnost. Biranje savršenog partnera koji je samo „za nas“ stvoren i „samo nama“ određen, san je većine ljudi. Autor cilja na more usamljenih, razočaranih ili nesretnih ljudi koji ne uspijevaju pronaći sreću u emotivnim vezama ili naprosto žele provjeriti je li osoba s kojom su trenutno u vezi ona prava osoba za njih.

„Što ako se pokaže da nam DNA nisu kompatibilne i da nismo suđeni jedno drugom?
Onda ćemo znati da se trebamo više truditi oko odnosa. Kao što je rekao John Lennon:“ Sve što trebaš je ljubav“. str. 42.

Petero ljudi u potrazi za srodnom dušom u romanu Onaj pravi

Petero ljudi traži svoju srodnu dušu.
Prijava je besplatna.
Primit ćete besplatni DNA test. Jedino što trebate poslati nam uzorak sline i mi ćemo u bazi podataka pronaći Vašu srodnu dušu. Naravno, uz jednokratnu naknadu… Tako otprilike počinje roman Onaj pravi. Zašto su ovi ljudi poslali svoj uzorak na analizu? Netko iz čiste znatiželje, a netko iz prijeke potrebe.
Mandy, Christoper, Ellie, Jade, Nick – svatko na svoj način na kraju uistinu pronađe svoju srodnu dušu. Priče su svaka za sebe, zasebno ispričane. Svatko od njih, bilo da se radi o domaćici, uspješnoj poslovnoj ženi, mladom perspektivnom muškarcu ili čak serijskom ubojici, želi pronaći nekoga uz koga bi se osjećao poseban, voljen i jedinstven, makar to bila i šarena laž. Neki od njih spremni su ići na drugi kraj svijeta, letjeti avionom premošćujući goleme udaljenosti, sve kako bi upoznali osobu za sebe. Neki su čak spremni preispitati svoju seksualnu orijentaciju nakon što se ispostavi da je srodna duša osoba istog spola. Neki od njih priželjkuju dijete sa srodnom dušom… Prepričati različite priče ne bi bilo moguće bez otkrivanja sadržaja. Knjiga predstavlja omnibus pet različitih sudbina kojima je isti cilj: naći srodnu dušu.


Dojam o knjizi Onaj pravi


Ovu knjigu „nosi“ zanimljiva ideja i to joj je najveća vrijednost. Knjiga se čita lako, radnja je zanimljiva, pratite priče pet potpuno oprečnih likova i njihovih „srodnih duša“. Pisac se ne zamara dubljim psihološkim profiliranjem likova pa po mom mišljenu neki likovi ostaju dosta površni, ali ako nemate prevelikih očekivanja, knjiga će zadovoljiti uvjete nepretencioznog poslijepodnevnog ili vikend opuštanja. Knjiga je kombinacija fikcije, trilera i melodrame, tako da je ne bih čak ni stavila u neku određenu kategoriju. Mislim da je pogrešno napisano na poleđini knjige da je knjiga mračna. Ona to nije, ali sama ideja djeluje zastrašujuće. Bez obzira na veći broj stranica, knjiga se brzo čita i nije zahtjevna. Romantičniji čitatelji bit će zadovoljniji ovom knjigom koja povremeno podsjeća na dobro napisanu “sapunicu”, ali one koji stoje čvrsto na zemlji, kao ja, „neće kupiti“.

John Marrs Onaj pravi


O piscu


John Marrs dvadeset i pet je godina proveo kao slobodni novinar, baveći se temama iz područja industrije zabave, filma i glazbe. Radio je za časopise poput Guardina’s Guide, Guardian Online, Q, Huffington Post, GT i The Independent. U književnom je svijetu debitirao 2013. romanom “The wronged sons”, nakon čega je uslijedilo još 5 romana. Onaj pravi (The One), objavljen 2017., njegov je treći roman preveden na mnoge svjetske jezike i objavljen u mnogim zemljama. John Marrs živi i radi u Londonu.


Gdje kupiti:

Fokus

Kristian Novak: Črna mati zemla

Nakladnik: OceanMore, 2017.

Naslovnica romana Črna mati zemla: ©OceanMore

Kristian Nova: Črna mati zemla

Kada jednom pogledaš u bezdan, nosiš ga u sebi čitavoga života.

str. 173.

Ljepota užasa

Roman Črna mati zemla roman je kakav se pročita jednom, eventualno dvaput u životu. Načitala sam se svega, hvala Bogu, ali ovakav roman jednom i tko zna kad opet. Za ovu sam ga objavu ponovo pročitala. Priznajem, bojala sam se. Što ako mi na drugo čitanje ne bude toliko dobar? Što ako me razočara? Kao da se to može dogoditi! Moji su strahovi bili bezrazložni i potpuno neutemeljeni. Črna mati je jednako dobra kao i prvi put, pa i bolja.

Črna mati zemla je teška, mučna, mračna. Od nje vas boli, negdje duboko u vama, nešto što niste ni znali da u vama postoji.

Nekoliko sam puta morala odložiti knjigu sa strane, udahnuti, prošetati.

Toliko je jaka, intenzivna.

Mislila sam da se taj osjećaj neće ponoviti, ali jest, možda još i jači. Jer, sad sam znala što me čeka. A opet, bila sam potpuno nepripremljena na ljepotu užasa ovog romana.

Črna mati zemla

Roman počinje slutnjom nečega mračnog i ljepljivog – od sredine svibnja do kraja lipnja 1991. godine, u jednom se malom međimurskom selu dogodilo osam samoubojstava. Naizgled nepovezanih, obavijenih velom starih međimurskih legendi, prekrivenih ratnim zbivanjima i na koncu, zaboravljenih.

Tek poneka vijest o pucnjavi i barikadama mogla je proći u našu malu enklavu užasa. Nije bilo potrebno uvoziti strah, imali smo ga dovoljno i bili smo mu poslušni.

str. 228.

Matija Dolenčec urbani  je Zagrepčanin, muškarac na pragu tridesetih, u sretnoj vezi s Dinom Gajski. Naprasno prekidaju kada ona otkriva da on laže o svojoj prošlosti.

Nitko ne bi razumio koliko je savršena sreća u ljubavi zapravo bezizlazna situacija. Kao čekaonica na putu u onaj skriveni dio svijeta rezerviran za besmislene stvari. … Velike se ljubavi ili rasplinu ili postanu jako nezgodne.

str. 57.

Matija tvrdi da laže nesvjesno – on se zapravo ne sjeća ničega iz razdoblja prije preseljenja u Zagreb, dok je još živio u malom međimurskom selu između Mure i Drave.

Ljudi su u stanju napraviti baš sve kako bi preživjeli. Jest će govna, krasti, lagati, ubiti, izdati prijatelja. Ja sam samo morao zaboraviti da bih preživio.

str. 17.

Tražeći svoje uspomene, Matija slijedom neobičnih okolnosti nabasa na riječ loidnatub.

Uspomene se naprasno vrate, jedna gora od druge. Jedna mračnija, teža, bolnija od druge.

Što mrak čini mračnijim?

Nemoguće je ispričati priču o neobičnim, dijelom i doista jezivim događajima moga djetinjstva, a ne početi s legendom koja je preživjela među stanovnicima gornjega Međimurja.

str. 95.

Ne znam kako je Novak uspio stvoriti ovo remek-djelo hrvatske književnosti.

Mogu samo reći da je djetinjstvo proveo u malom međimurskom mjestu te da je tamo vjerojatno i čuo sve legende i vjerovanja koja čine dobar dio Črne mati.

Prepričat ću vam, ukratko, legendu koja je obilježila život Matije Dolenčeca i bila u neku ruku pokretač tragičnih događaja njegova djetinjstva.

U Međimurju se priča da je Bog, nakon stvaranja svijeta, svojoj djeci ljudima razdijelio sve, no sebi je  ostavio najljepši dio, okružen zelenim brežuljcima, plodnim poljima i pitomim rijekama. Njegova najponiznija i najmarljivija djeca podsjete ga da njima ništa nije dao i on im da dio svoga. Otada se taj prostor zove Međimurje.

No, među mirne i gostoljubive Međimurce dojašu divljaci, i malo pomalo, svirepi i zli kakvi su bili, istrijebe gotovo sve domaće. Bog se naljuti i jedne noći među divljake pošalje anđele koji im sasijeku glave.

Neki kažu da je te noći bačeno prokletstvo na te šume. Ljudi, osobito oni stariji, pričaju da još uvijek, kada se ujesen digne večernja magla s one murske strane, u daljini vide kako se pale svjetla na rubovima šume. Govore da su to svečari, bezglava tijela koja ustaju iz svojih neobilježenih grobova. Te sablasti nijemo šeću šumom sa svijećama u rukama i čekaju dan osvete.

str. 97.

Malom je Matiji ovu legendu pripovijedala baka i ona mu se zavukla duboko u glavu. U očima petogodišnjeg djeteta bila je istina i sve u njoj potpuno moguće – njegova slijepa vjera u ovu legendu koštat će ga prijatelja i pokrenuti lavinu nezaustavljive, nevjerojatne strave.

Rasplet legende koji saznajemo krajem romana udarit će vas ravno u srce.

Kristian Nova: Črna mati zemla

Aćomas

Matija ostaje sam, izoliran od ostale djece.

Što se mene tiče, čeznuo sam za prijateljstvom i možda samim time otvorio džep u koji se ono moglo upisati, samo sebe obećati. Tih sam dana naime stekao dva zaista neobična poznanstva, onakva kakva obilježe život.

str. 143.

U njegov život ulaze Hešto i Pujto. Isprva saveznici, uskoro se premeću u Matijine glavne strahove.

Kaj si mislijo ka z nami moreš delati kaj očeš? Ka nas moreš hititi vum s hiže? Ve buš vidijo kaj je pekel. Ve buš vidijo kaj je črna mati zemla. Mij bumo ti pokazali.

str. 151.

Istina ili laž?

Gledao sam kulisu od ljudi i bilo je nečega statičnoga u tom prizoru, nečega vječnoga što je opravdavalo nelagodu koja će me, tada to nisam znao, pratiti cijeloga života. Bila je to slutnja da je sve što vidim lažno.

str. 99.

Matija je tek petogodišnjak, ali razmišlja kao veliki. Nikako se ne miri s očevom smrti i na razne ga, slatko-gorke načine, pokušava vratiti u život svoje obitelji. Njegova vjera u to da je sve što vidi laž, bit će pokretač brojnih nemilih događaja.

Črna mati zemla u dušama

Na trenutke zreliji od svoje okoline, Matija uočava brojne stvari koje odrasli jednostavno ne vide. U njegovom malom srcu skrile su se brojne tajne, neke je načuo od odraslih, neke je shvatio sam, neke su mu došapnuli Hešto i Pujto.

Sve one u sebi nose dio mraka koji je stisnuo Matijinu dušu tolikom snagom da je morao zaboraviti.

Shvatio sam zašto je zemlja blizu moga sela uvijek tako prokleto tamna, gotovo crna. Črna mati zemla. Svaki puta kada padne noć, gust mrak ulazi u zemlju. Ali zemlja ne može u sebe upiti još puno. Bilo je izvjesno da će za neko vrijeme mrak ostati iznad zemlje i da više nikad neće svanuti dan.

str. 135.

Romanom defiliraju različiti likovi, a ono što o njima samo slutimo nije nimalo ugodno.

Izrečeno kompliciranom kajkavštinom, ono što bi nam na standardu možda pobjeglo ovako napisano ostaje nam pred očima. Ukopavamo se u te grube, oštre rečenice. Lijepe se za nas i ne puštaju.

I danima nakon čitanja, kao zaštitnu mantru, ponavljala sam rečenicu Bauk i bogme, bauk i bogme, prejkprokleti Nac!

Kristian Nova: Črna mati zemla

Pekel na zemlji

-Kaj da smo došli z črne kmice. Nej sem si mijslila ka bi v našemo malomo selo bilo dosta mesta za cejli pekel.

-Pekel zijde i v jenoga človeka.

str. 232.

Sartre bi rekao: Pakao, to su drugi.

Črna mati zemla kaže: Pakao, to smo mi.

Ostali naslovi ovog autora:

Roman Obješeni nisam čitala, ali Ciganina dakako, jesam, i za njega vam također dajem najtoplije preporuke.

Ako volite čitati domaće (hrvatske) autore, bacite oko i naš našu objavu povodom Mjeseca hrvatske knjige. Tamo smo predstavile svojih najdražih 15 suvremenih hrvatskih autora.

Črna mati zemla dramatizirana je 2017. godine i izvedena u ZKM-u.

Kristian Novak ima i svoju web stranicu, posjetite je ako vas zanima više o njemu i njegovom stvaralaštvu.

Možete saznati više o nastanku romana Črna mati zemla, pročitati kritike i recenzije te proslov romana.

Gdje kupiti:

Oceanmore

Jørn Lier Horst i Thomas Enger: Odbrojavanje

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Odbrojavanje: ©Znanje 2020.

Horst-Enger Odbrojavanje

Serijski ubojica ubija i broji žrtve u romanu Odbrojavanje. Izgleda da ih ima deset.


Dva skandinavska autora udružila su se i napisala zanimljiv kriminalistički roman nakon što su samostalnim romanima bili dugo na vodećim pozicijama po broju prodanih bestselera u Švedskoj i Norveškoj. Kako je spisateljski tim zanimljiv (iskustvo u policijskom sustavu – Horst i Engerovo istraživačko novinarstvo),tako i roman Odbrojavanje nudi zanimljivo partnerstvo istražitelja: iskusan policajac u liku inspektora Alexandera Blixa i mlada celebrity novinarka Emma Ramm.

Alex Blix i Emma


U romanu Odbrojavanje pratimo rad istražitelja Alexa i novinarke Emme. Njih veže strahovita trauma vezana za najranije Emmino odrastanje, kada je Alex kao policijski inspektor intervenirao zbog obiteljskog nasilja u domu Emminih roditelja, koje je završilo na najgori mogući način s groznim posljedicama. Emma je potom odrastala kod bake i djeda i stasala u znatiželjnu mladu novinarku koja je uglavnom pratila život javnih osoba. Za to vrijeme, Alex je nastavio raditi u policiji kao inspektor, preskočen bez razloga na ljestvici napredovanja. Nakon što je nestala poznata sportašica Sonja Nordstrøm, njihovi se putevi ukrštavaju.

Početak romana Odbrojavanje


Nestanak jedne od najpoznatijih norveških atletičarki koja je nedavno izdala memoarsku knjigu nepoznanica je za cijeli medijski prostor. Emma, koja se bavi odnosima s javnošću poznatih osoba, nakon posjeta Sonjinom domu pronalazi poruku koja upućuje da je Sonja oteta, moguće i ubijena i da je ovo tek početak igre koju je zamislio jedan izopačen um. Emma se tada povezuje s Alexom i kako raste broj žrtava, njihova suradnja postaje sve tješnja.

Žrtve se nižu

Uskoro policija proslijeđuje vijest o o ubojstvu poznatog nogometaša, a zatim i pastora, te naposljetku poznatog radijskog voditelja. Sada je svima jasno da iza svega stoji serijski ubojica koji vrlo inteligentno vuče konce. Zašto su za žrtve izabrane baš slavne osobe? Ima li više ubojica ili se radi samo o jednom psihopatskom ubojici? Alex shvaća da policija ne može sama riješiti zločine i uključuje novinarsku javnost predvođenu Emmom tražeći pomoć. Uključivanje novinara nije baš s prihvaćanjem odjeknulo u policiji, pogotovo kod Alexovog šefa, njegovog nekadašnjeg partnera.

„Od samog početka imam osjećaj da s ovim što se događa netko upravlja. Netko odlučuje kad će nam se točno otkriti pojedini dijelovi slagalice“, nastavio je.“ Bez obzira na to je li riječ o mobitelu, truplu, pjesmi ili crtežu- netko sve to u potpunosti kontrolira“. str. 237.

Horst-Enger Odbrojavanje

Rasplet


Kako se broj žrtava povećava, Blix i Emma sve su bliže rješenju zločina. U jednom trenutku ubojica dolazi u veliku blizinu Blixove kćerke Iselin koja sudjeluje u reality showu Dostojan pobjednik. Blix konačno povezuje sve dijelove slagalice…

Dojam o knjizi


Knjiga je zanimljiva, autori su napravili odličan posao. Ovo je još jedan od solidnih skandinavskih krimića na koje smo navikli. Moj osobni problem je taj što sam, valjda, pročitala previše krimića pa tražim nešto stvarno originalno da me oduševi. Ovaj me roman nije potakao da o njemu duže razmišljam, ali dobar tim istražitelja koji imaju svoju intimnu priču izvukao je cijelu knjigu. Knjiga je napeta, ima dosta prevrata u sadržaju i brzo se čita, a ubojica je otkriven tek na samom kraju.

O autorima

Jørn Lier Horst (rođ. 1970.) i Thomas Enger (rođ. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Jørn Lier Horst uzdigao se do književne slave sa svojim međunarodnim bestselerom o Williamu Wistingu. Horst, bivši istražitelj norveške policije, svoja djela prenosi neusporedivim realizmom i napetošću. Do danas je Horst napisao dvije krimi-fikcije za odrasle i dvije krimi-fikcije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger autor je međunarodno cijenjenog bestselera serije Henning Juul. Osim što piše fantastiku i za odrasle i za mlade, Enger radi i kao skladatelj glazbe.


Gdje kupiti:

Znanje

Lars Kepler: Lazar

Nakladnik: Fraktura, 2020.

Naslovnica romana Lazar: ©Fraktura

Lars Kepler: Lazar

-Ne gledaj unutra, prošapće.

-Moram znati što je u zamrzivaču, kaže, ali i sama začuje strah u vlastitom glasu.

-Za boga miloga, ne gledaj unutra…  

str. 14.

Lazar

Gore navedenom scenom počinje ovaj silno napet psihološki triler.

Joona Linna opet je uvučen u vrtlog zločina, osvete i bezumnog nasilja.

Povezujući švedski zločin sa zločinima diljem Europe, inspektoru Jooni Linni pada na pamet stravična pomisao: Jurek Walter je živ! Ne vidi povezanost među zločinima, ali osjeća – Jurek se vratio.

Nitko mu ne vjeruje, čak ni Saga Bauer, njegova kolegica i prijateljica. Ona se dobro sjeća trena u kojem je upucala Jureka Waltera i zna da nema čovjeka koji bi to preživio.

Joona bježi želeći spasiti život svoje kćeri. Sagi ostavlja sav materijal o Jureku i upute kako si spasiti život:

Ne moraš me poslušati, ali ne mogu otići dok ti ne dam tri savjeta. …

Prvo… nemoj pokušavati razgovarati s njim, nemoj ga pokušavati uhititi, nemoj uzimati u obzir nikakva etička pravila ni postoje li svjedoci – upucaj ga istog trenutka kad ga vidiš…

Drugo… sjeti se da nije sam … -a to znači da se istovremeno može nalaziti na više mjesta. …

Treće … zapamti da ne smiješ ulaziti ni u kakve dogovore s njim jer oni nikada neće ići tebi u koristi…

str. 113./114.

 No, ubojica, ma tko on bio, uvijek je korak ispred njih.

I što god oni naprave, on je spreman.

Jurek Walter – Lazar

Jureku nije stalo do tvoga izgleda, zanima ga tvoj mozak, tvoja duša… tvoj mrak, ono što on naziva katakombama.

str. 113.

Waltera smo imali (ne)priliku upoznati u romanu Noćna mora. Izuzetno inteligentan, iskonski zao, Jurek je zlikovac kojemu nije primarni cilju ubijanje, ne! On vas želi mučiti, želi da patite, izgubite sve što volite i što vam je drago. Želi vas slomiti, otkriti vaše mračne dubine, prodrijeti u vaš bezdan i gurnuti vas unutra, toliko duboko da sami izaberete smrt.

Iako starac, jak je, utreniran i potpuno bezdušan.

Kad god ga Saga ili Joona podcijene, višestruko im to vrati.

Jurek nije negativac kojeg će se policija tako lako riješiti. Njegov mrak širi se na sve koje dotakne i baš mi je drago da se Kepler poigrava mogućnošću njegova povratka i u roman Lazar.

Volim dobrog negativca, a Jurek je baš to – najgori od najgorih.

-Imaš mračnu stranu koja je skoro usporediva s mojom.

-Kako izgleda tvoja mračna strana?

-Mračna je. …

-Ali jesi li zdrav ili lud?

-Ovisi koga pitaš.

str. 294.
Lars Kepler: Lazar

Knjiga ili film Lazar?

Dok čitate ovaj roman (odnosno, sve romane koje potpisuje Kepler), nemate osjećaj da jednostavno čitate knjigu. Čini vam se kao da vam pred očima leti najnapetiji film koji ste ikada pogledali!

Rečenice su rascjepkane, a opet veoma jasne. Kratke su, sažete, slikovite i brutalne.

Vidjet ćete svaku pojedinost koju Kepler želi da vidite.

-Moraš ovo čuti, tehničari su pronašli nekakva slova s unutarnje strane lijesa. … Crkvenjak ih je zacijelo ucrtao noktima prije nego je umro, riječi su gotovo nevidljive.

-Što piše? …

-Piše: Spasi Corneliju. 

str. 239.

Pretpostavka je majka…

Kepler je već prvim romanom Hipnotizer pokazao da je savršeno sposoban iznenaditi čitatelja. U svim njegovim (njihovim) romanima, pa i u romanu Lazar, ništa ne smijete pretpostavljati.

Čini vam se da je netko glavni lik pa pretpostavljate da će preživjeti? Promislite opet.

Lik vam se čini simpatičan, predstavljena vam je njegova životna priča – sigurno će preživjeti pokolj, kažete. Hmmmmm, pogađajte ponovo.

Svi likovi mogu umrijeti bilo kad, bilo gdje. Nebitno je koliko vam se lik sviđa, koliko vam se čini nepravednim njegova smrt, koliko je dobro opisana njegova prošlost. Sve su to tek sitnice u moru ovog romana. Svi su smrtni, svi umiru.

Svi u sebi nose tamu.

… jer, na koncu, svakome je patnja drugih nevažna ako si na kraju ti taj koji ostaje na životu i objeduje za stolom s obitelji.

str. 312.

To be continued…

Napokon stižete do kraja romana. Uzbuđeni ste, želite završiti to mučno i jezivo poglavlje.

Kad ono! Naravno da je kraj oblikovan tako da biste se najradije bacili u sljedeći roman. Kepler nas ostavlja otvorenih usta punih pitanja. Što se ovo dogodilo? Ima li ovome kraja? Što je sljedeće? I ono najvažnije, kad, pobogu, izlazi sljedeći nastavak?!

Uživat ćete u čitanju svake pojedine stranice romana Lazar, a ima ih petstotinjak. Neki će vam likovi i njihovi postupci ponekad ići na živce, neke će scene biti možda prebrutalne ili nepotrebno zle, ali nećete požaliti ni jedne jedine sekunde vremena koje ste uložili u čitanje.

Ostala djela ovog autora:

Lars Kepler je zapravo pseudonim bračnog para Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila koji zajedno pišu i stvaraju napete trilere o inspektoru Jooni Lini.

Lazar je njihov najnoviji, sedmi roman. Svi su romani veoma intrigantni, napeti i u potpunosti zarobljavaju čitateljevu pažnju. Ne mogu se ispustiti iz ruku!

Moji su favoriti Hipnotizer, Noćna mora i Lovac na zečeve, mada ni ostali romani puno ne zaostaju.

Iako romani nisu vezani slučajevima, vezani su likovima i njihovim privatnim životima pa snažno preporučujem čitanje sljedećim redoslijedom:

  • Hipnotizer
  • Paganinijev ugovor
  • Svjedok vatre
  • Noćna mora
  • Uhoda
  • Lovac na zečeve
  • Lazar

Ako vas zanima više o Lars Kepleru, posjetite i sljedeću stranicu.

Lars Kepler: Lazar

Gdje kupiti:

Fraktura

Andrea Bartz: Izgubljena noć

Nakladnik: Indigo, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Izgubljena noć: ©Indigo

Andrea Bartz Izgubljena noć

Najpopularnija djevojka

Jeste li ikad imali prijateljicu koja je bila duša svakog društva? Prijateljicu oko koje su se svi sakupljali kao leptiri oko noćne svjetiljke? Prijateljicu, na koju ste ponekad bili ljubomorni, ali koju ste neizmjerno voljeli? Ja jesam. A vjerojatno i svatko od vas. Takva je bila Edie u romanu Izgubljena noć.

Izgubljena noć psihološki je triler koji duboko analizira sve ono što smo znali o prijateljstvu. Tko su naši prijatelji i poznajemo li ih baš dobro? Tko su ljudi na koje se možemo osloniti? Jesmo li iznevjerili svoje prijatelje nekad, kada nismo bili u pravom trenutku uz njih? Sve su to pitanja koja postavljamo sami sebi čitajući ovu knjigu. Knjiga Izgubljena noć prati grupu mladih ljudi koji su se intenzivno družili do tragičnog događaja i koji, svatko potpuno različito, vidi događaje koji su prethodili tragičnom kraju, smrti jedne od najpopularnijih djevojaka.

Edie


I tako jedne noći, Edie je umrla. Počinila je samoubojstvo prijateljevim pištoljem. Tu je zauvijek bio kraj opuštenog, veselog hipsterskog društva studenata različitih kolegija koji su uglavnom dijelili zajednički smještaj, družili se, zaljubljivali se, zabavljali se i tulumarili. Edie je bila poveznica koja ih je sve spajala. S mnoštvom prijatelja, najpopularnija, karizmatična djevojka, Edie je bila duša svakog društva. Nakon što je Edie umrla, svatko je otišao na svoju stranu pitajući se zbog čega se to dogodilo i jesu li mogli što učiniti da to spriječe. Ono što najviše tišti većinu prijatelja je činjenica da se te noći uopće ne mogu ni sjetiti, jer su bili pijani ili napušeni. Izgubljena noć ostala je u alkoholnoj izmaglici svih sudionika.

Edie je ostavljala dojam da je ni najmanje ne zanima što drugi misle o njoj, zbog čega su, naravno, svi očajnički tražili njezino odobravanje. str. 48.

Lindsay


Priču pratimo kroz lik Lindsay koja ju priča u prvom licu. Lindsay je depresivna, zbrčkana, na momente suicidalna djevojka koja ne zna kontrolirati bijes, naročito kad malo popije, ali Lindsay je voljela Edie. Lindsay je mislila da je ona najbolja Ediena prijateljica, ali sad, deset godina nakon događaja, više nije sigurna u to. Štoviše, Lindsay otkriva neke nove stvari o životu svoje prijateljice o kojima nije znala ništa. Edie je imala svoj život i svatko od prijatelja je znao samo djelić. Lindsay uskoro počinje sumnjati da je Edie počinila samoubojstvo i kontaktira nekadašnje prijatelje iz mladosti…

Dopisivale smo se gotovo bez stanke. Mailove je prožimao osjećaj intime, naš mali privatni svijet. Ljudi su mi ovako opisivali romantične veze; možda je ovo najbliže u čemu sam do toga došla. Str. 49.

Prijatelji


Lindsay, Alex, Sarah, Kevin, lloyd, Greg, Tessa…. svaki je lik ispričao svoje viđenje ove nesretne noći i svaki je rekao nešto novo o Edie, ali svatko od njih otkrio je nešto i o sebi. Ovo je priča o njihovoj mladosti, nezrelim razmišljanjima, sukobima s roditeljima, jednoj neshvaćenoj generaciji koja nije imala perspektivu, ali imala je zajedničko vrijeme i zajedničke snove. Samo, snovi se ponekad raspuknu kao mjehuri od sapunice.


Dojam o knjizi Izgubljena noć


Knjiga je izazvala veliki interes čitatelja jer potiče na razmišljanje o vlastitoj mladosti, prijateljima i danima kada nismo osjećali odgovornost za vlastite živote, karijere ili obitelji, jer smo imali sve vrijeme svijeta samo za nas. Naravno, kako odrastamo, postajemo zreliji i odgovorniji, postavljamo pitanja. Između ostalog i pitanje: Znamo li tko su nam prijatelji i kako su oni obogatili naš život, koliko su zapravo utjecali na nas, naše stavove i uvjerenja? Ova knjiga promišlja o tome što znači biti prijatelj, u pozadini jednog nesretnog događaja.

Andrea Bartz izgubljena noć

O autorici:


Andrea Bartz je novinarka iz Brooklyna i autorica nagrađivanog trilera THE HERD. Za njezin debitantski triler, THE LOST NIGHT (Crown, 2019), otkupljena su televizijska prava, a glavnu ulogu priprema Mila Kunis. Najboljom knjigom godine proglasili su je Real Simple, Glamour, Marie Claire, Library Journal, Crime Reads, Popsugar, She Reads i druge publikacije. Njezini tekstovi pojavljivali su se u časopisima The Wall Street Journal, Vogue, Cosmopolitan, Women’s Health, Martha Stewart Living, Elle i mnogim drugim tiskovinama, a bila je, između ostalih naslova, na uredničkim pozicijama u časopisima Glamour, Psychology Today i Self.

Gdje kupiti?

Znanje

Liv Constantine: Posljednji susret

Nakladnik: Vorto Palabra, 2020.

Naslovnica romana Posljednji susret: ©Vorto Palabra

Liv Constantine: Posljednji susret

„U tome i jest problem. Sad više nikome ne vjerujem i mislim da je svatko mogući ubojica“, reče Kate, očito iživcirana i iscrpljena.

Anderson polako kimne. „Tako je, svatko je mogući ubojica.“

str. 111.

Umjesto uvoda

Liv Constantine zapravo su dvije sestre, Lynne i Valerie, koje pišu pod navedenim pseudonimom.
Njihov prvi roman Posljednja gospođa Parrish izuo me iz cipela – bila sam oduševljena! Taj zaplet, ti preokreti! Progutala sam ga za tili časak! Preporučujem vam ga od sveg srca! Rijetki su romani koji uspiju toliko očarati i izbezumiti čitatelja onako kako je to Posljednja gospođa Parrish uspjela.

Naravno, čim sam vidjela da su sestre Constantine objavile novu knjigu, poletjela sam u knjižnicu i hvala Bogu, nisam dugo čekala na čitanje.

Čiji je posljednji susret?

Prijateljice Kate i Blaire posljednji su se put vidjele prije petnaestak godina. Tada su se rastale u velikoj svađi i više se nisu čule.

Ljutnja joj prostruji tijelom poput kiseline, suknuvši iz želuca i paleći je dok se penjala u grlo. Uspomena na ono što se dogodilo pri posljednjem susretu zapljusne je snagom plimnog vala, ali ona joj se odupre. Mora ostati smirena i prisebna.

str. 23.

Danas, prijateljice se ponovno susreću na sprovodu Kateine majke Lilly koju su obje veoma voljele.

Lilly je ubijena udarcem u glavu, a ubojica je pobjegao i moguće je da nikad ne bude uhvaćen.

Blaire se vraća kao velika spisateljska zvijezda, napokon bogata i bok-uz-bok sa svim tim nadmenim ljudima koje je poznavala u djetinjstvu.

Iako je razlog njezina povratka bio tužan, nije mogla zanijekati da joj godi – da joj itekako godi – što je sad svi gledaju drukčije. Više nije bila došljakinja iz zabiti…

str. 38.

Kate i Blaire obnavljaju svoje prijateljstvo.

Kate počinje dobivati prijeteće poruke. Ubojica piše – dani su joj odbrojeni. Sluđena strašnom prijetnjom koja joj visi nad glavom, više nikom ne vjeruje. Ni ocu, ni mužu, čak ni dadilji.

A možda je još ovdje. To bi doista mogao biti bilo tko. Opet se strese od pomisli na to da bi hladnokrvni ubojica mogao biti na samo nekoliko centimetara od nje.

str. 81.

Blaire, uspješna spisateljica kriminalističkih romana, odluči iskoristiti svoje znanje i pronaći ubojicu.

Mora s nekim razgovarati. Mora postojati neka veza ili trag koji je previdjela, nešto joj je zasigurno promaklo.

str. 53.

Sve više i više ulazi u Katein svijet i shvaća da on i nije tako savršen kako izgleda na prvi pogled.

Ali, i Blaire ima svojih tajni za koje želi da ostanu skrivene.

Liv Constantine: Posljednji susret

Ništa nas ne smije iznenaditi. Ili?

Iako slabije kvalitete nego već spomenuti roman Posljednja gospođa Parrish, i Posljednji je susret roman u kojem ćete uživati.

Preokreti su brojni. Neki su iznenađujući, a neki baš i ne. Doduše, možda je stvar u meni jer moje je prokletstvo to što sam već pročitala previše trilera i krimića i malo što me može iznenaditi.

Premda sam predosjećala temeljni preokret na kojem je izgrađen roman, on nije loš, dapače, savršeno funkcionira i daje nam puno toga za razmišljanje.

Najveća mana romana Posljednji susret je, po mom mišljenju, što su svi ti preokreti zbijeni na zadnjih pedesetak stranica. Neki od njih su čak i nepotrebni, ali ‘ajde, tu su kako bi nam dočarali motivaciju „glavnog“ negativca.
Ovo „glavnog“ stavljam u navodne znakove jer, dakako, ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Negativaca ima više, svatko je zlikovac na neki način. Svaki je lik, tijekom svog života, na neki način utjecao na ostale likove i skrivio nešto što im se ne može zaboraviti. Niti oprostiti.

Veseli miks svega

Posljednji susret kombinacija je obiteljske drame, psihološkog trilera i klasičnog who did it krimića. Likovi su odlično razrađeni i vjerovat ćete im.

Svidjelo mi se kako spisateljice imaju dar svakoga učiniti sumnjivcem – svako nam toliko ubaci neku bubu u uho i, odjednom, svi su sumnjivi! I muž, i otac, i prijatelji, pa čak i ona dadilja!

Volim kada triler nije samo triler, već je dodano i malo obiteljske drame. Uvijek je zanimljivo gledati kako se obitelji raspadaju pa ponovno sastavljaju. Neke iz svega izađu jače, a neke… Neke se nikad ne oporave.

I što je zapravo obitelj? Jesu li to ljudi koji su nas odgojili ili oni koji su nas usrećili?

Frienemies

Ovaj roman promišlja i o prijateljstvu – koliko toga prijatelj može napraviti i dobiti oprost? Kada je stvarno dosta? Kada prijatelji postanu neprijatelji, i zašto? Mogu li se ljudi ponovo zbližiti kad između njih stanu zavist, ljubomora i krivnja?

Kate i Blaire prijateljice su koje naizgled imaju sve. Ali nemaju, jer nitko nema sve.

Kraj romana me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

Obje su prijateljice dobile svoj sretan kraj – kraj koji su zaslužile.

Ali, jesu li doista?

Liv Constantine: Posljednji susret

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Mats Stranberg : Kraj

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica romana Kraj: ©Fokus, Zagreb, 2020.

Mats Strandberg Kraj

JOŠ TRI MJESECA I ….KRAJ!

Što biste učinili da znate da vam preostaju još tri mjeseca života? Štoviše, da cijelo čovječanstvo i planet Zemlja imaju još samo tri mjeseca do potpunog uništenja? Što biste učinili da znate da se sve što ste uzimali zdravo za gotovo upravo raspada i srlja u neminovnu katastrofu?

Vjerujem da je svatko od nas bar jednom u životu razmišljao o zastrašujućoj mogućnosti da se neki asteroid, meteor ili meteorit nađe upravo na Zemljinoj putanji i zaprijeti čitavom čovječanstvu neizbježnim udarom. Uostalom, jedan takav udar nekad, jako davno, uzrokovao je i prvo ledeno doba kada su nestale mnoge životinjske vrste, između ostalog i dinosauri.

Što biste učinili? Kako biste se ponašali? Biste li se pridružili nekoj crkvi moleći u zajednici, sekti koja na čudnovatim mjestima sačekuje kraj svijeta (kako su to predivno osmislili momci iz TBFovog Smaka svijeta) ili biste se možda prepustili svim zabranjenim porocima, alkoholu, drogama, seksu ili nečemu što vam u normalnim okolnostima nikad ne bi palo na pamet?

Ova se knjiga bavi upravo time. Ljudskim ponašanjem u vrijeme nadolazeće katastrofe.

METEOR

U romanu Kraj golemi meteor Foxwort ubrzano se približava Zemlji. Udarit će u Zemlju za tri mjeseca i 15 dana. Ništa ga ne može zaustaviti. Primijećen je nedavno. Skrivao se u Zemljinoj atmosferi, prekriven tamnim česticama, potpuno nevidljiv dok nije bilo prekasno. Prekasno da se preusmjeri njegova putanja, prekasno da ga se razbije najjačim mogućim oružjem. Udar je neizbježan.

Simon i Tilda

U pozadini priče u romanu Kraj, priče o uništenju ljuske civilizacije, nalazi se prava tinejdžerska drama. Lokalni dečko Simon i perspektivna, mlada plivačica Tilda bili su ljubavni par sve dok se nije saznalo za meteor. Nakon toga, Tilda ostavlja Simona želeći posljednja tri mjeseca proživjeti bez prohibicija. Drogira se, mijenja dečke, prestaje s treninzima, tulumari. Simon je više ne prepoznaje. Pokušava utjecati na nju, ali Tilda se odvaja iz njihovog društva i upada u društvo ovisnika i dilera želeći u posljednjim mjesecima nadoknaditi sve što je propustila zbog strogih treninga i zabrana. Uskoro, u općem metežu koji vlada po ulicama, Tilda je pronađena mrtva. Simon je očajan. Premda zna da svima vrijeme curi, želi pronaći Tildinog ubojicu prije smaka svijeta. U tomu mu pomaže smrtno bolesna Lucinda.

Djevojka s kojom si hodao…ona više ne postoji. Možda nikad i nije. str. 226.

Lucinda

Lucinda je nekoć bila najbolja Tildina prijateljica. U plivačkoj je ekipi, zajedno s Tildom, doživljavala mnoge uspjehe. Sve dok nije oboljela. Podmukao rak koji je ubio i Lucindinu mamu širi se njenim tijelom. Za Lucindu nema još puno vremena. Uostalom, i svi drugi su u istoj situaciji. No, Lucinda želi saznati što se dogodilo s Tildom. Pridruži se Simonu i započnu istraživati što je sve radila i s kim se sve družila Tilda prije smrti. Simon i Lucinda postepeno se zbližavaju.

Ali, ovo je ljubav bez budućnosti.

Katastrofe obično izvuku iz nas ono najbolje i ono najgore.  A većina samo pokušava živjeti svoj život kako najbolje umije.

A što sam ja učinila sa svojim životom od posljednjeg zapisa? Što sam učinila da postanem bolja osoba, što sam učinila da pomognem drugima? Str. 30.

Stine i Judette

Simon ima dvije mame. Stine i Judette. Zove ih mamama. Autor na velika vrata oslikava život istospolne veze. Njihovi su problemi isti kao i problemi heteroseksualnog para. Ljubomora, patnja, ostanak u vezi zbog djeteta, nevjera, žrtvovanje. U romanu je napravljen jako dobar i detaljan prikaz svakodnevnog života ljubavnog para homoseksualne orijentacije. Za autora nije bitno radi li se o homoseksualnom ili heteroseksualnom paru. Problemi su isti. Kao i patnja. Nepodilaženje tradicionalnim, očekivanim obrascima, dodatna je vrijednost romana.

Mats Strandberg Kraj

Dojam o romanu Kraj

Ako zanemarimo povod (meteorit koji uništava čovječanstvo), ovo je knjiga koja se bavi ponašanjima ljudi koji se nalaze u bezizlaznim situacijama. Stres i trauma različito djeluju na ljude i oni se ponašaju na različite načine. Neki pokušavaju na svaki način nastaviti s prividom normalnosti, dok su drugi nasilni, depresivni, očajni ili potpuno u stuporu. Sva ta ponašanja dotakao je autor u knjizi Kraj. Pisac ne nudi savjete kako se ponašati, već samo ukazuje na različita ponašanja koja su u jednoj nenormalnoj situaciji ipak jako normalna. Roman je zanimljiv, potiče na razmišljanje i preispitivanje vlastitih granica.

O autoru

Mats Strandberg (rođen 1976.) švedski je autor. Strandberg je bio kolumnist u Aftonbladetu. Njegov debitantski roman bio je Jaktsäsong, objavljen 2006. godine. Njegov fantastični roman za odrasle Cirkeln, prva knjiga u trilogiji Engelsfors napisana zajedno sa Sarom Bergmark Elfgren i objavljena 2011. godine, bio je nominiran za nagradu u kategoriji književnosti za mlade. Strandberg je napisao i horor romane. Godine 2015. objavljen je njegov roman Färjan, čija se radnja odvija na brodu za krstarenje Baltičkim morem. Na engleski je preveden kao Blood Cruise. Hemmet, o domu za skrb koji progone duhovi, objavljen je 2017. godine; Slutet, na hrvatskom preveden kao ‘Kraj’, preapokaliptični je roman za mlade o posljednjih nekoliko tjedana života na Zemlji, prije nego što meteor uništi sav život. Objavljen je 2018. godine i dobio je vrlo pozitivne kritike u časopisima Dagens Nyheter i SVT.

Gdje kupiti:

Fokus

Stephen King: Uljez

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Uljez: ©Znanje

Uklonimo li metafore … preostaje ti neobjašnjivo. Nadnaravno.

Samo što to nije moguće. Nadnaravno možda postoji u knjigama i filmovima, ali ne i u stvarnome svijetu.

str. 234.
Stephen King: Uljez

Uljez – najgora noćna mora

Brutalno oskvrnjeno tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka pronađeno je u mjesnom parku.

To nikada neću uspjeti izbaciti iz glave. Nikada. Čini mi se da bi mi dobro došla neka tableta. Možda Valium. Nikada nisam pio takve stvari, ali sad bi mi baš dobro došlo. I dalje imam dojam da mi je srce u grlu. Vašim forenzičarima treba reći da su bljuvotine na mjestu događaja, ako ih pronađu, a vjerojatno hoće, moje. I ne stidim se. Svatko bi ostao bez večere da vidi tako nešto.

str. 8.

Svjedoci, otisci i DNA nedvosmisleno kažu – ubojica je omiljeni lokalni trener i učitelj engleskog jezika Terry Maitland. Vođen dokazima, detektiv Ralph Anderson odlučuje se na javno uhićenje, neka cijeli gradić vidi da je poremećeni ubojica maknut s ulica. Ta odluka pokreće lavinu užasnih događaja koja se više ne može zaustaviti…

Građani, do jučer Terryjevi odani prijatelji i dobri susjedi, okreću se protiv njega.

Vidi ljude koje poznaje… Ljude čijim je klincima predavao, ljude čije je klince trenirao, ljude koji su k njemu na kraju sezone dolazili na roštilj. I svi oni sada traže da ga se ubije.

str. 173.

Trener Terry policiji daje svoj alibi; iako detektiv Anderson sumnja, alibi se pokaže neoborivim. Kako?

Kako jedna osoba može biti na dva mjesta?

Čuvar Keene odveo je Terryja. Ralph je nepomično sjedio, čekao da se Keene vrati i kroz troja ga vrata između te prostorije i svježega zraka isprati iz zgrade. Sada tako ima odgovor … a taj odgovor Terry je izgovorio dok ga je gledao u izravno oči i nije ni u jednom trenutku trepnuo. Glasio je Nisam.

Ralph mu je htio vjerovati.

Ali nije mogao.

str. 161.

Kopajući sve dublje i dublje po naizgled riješenom, jednostavnom slučaju, čak i pod cijenu vlastitog života, detektiv Ralph Anderson odlučan je otkriti istinu. Istinu koja je jezovitija, strašnija i gadnija od svega što možemo zamisliti!

King je kralj!

Oduvijek volim Kinga. Još od prvog njegovog romana koji sam pročitala (Potrebne stvari), preko tisućustraničnog romana Ono do najnovijih romana kao što su Gospodin Mercedes i Tko nađe, njegovo.

Kingovi su romani sve! I napeti i jezivi. Brutalni, ludi, humoristični, pomaknuti…

Imajući na umu nešto slabije (po mom mišljenju) Uspavane ljepotice, malo sam se bojala da će me i Uljez razočarati.

O, kako sam se prevarila!

Ne pamtim kad me je zadnji put neki roman ovako uplašio, naježio, zarobio. Jednom kad počnete, naprosto ne možete prestati čitati. Toliko je zanimljivo da sam ponekad morala nasilu prekidati čitanje jer nisam željela pročitati prebrzo, a onda me mučila želja za nastavkom čitanja. I tako ukrug!

Uljez je sve što želite od nadnaravnog trilera koji potpisuje King. Na početku vas ošamari brutalnom, sadističkom, perverznom smrću malog dječaka. Niste se ni oporavili, on vas nastavlja udarati savršenim poznavanjem ljudske psihe. A ljudi su i dobri i zli.

Završni udarac dolazi najavljeno, ali zapanjujućom snagom. Znate tko je (ŠTO JE?) negativac, ali ni ne slutite razmjere zla na koje je spreman.

Nikad više neću sumnjati u Kinga! Nije on kralj bez razloga.

Stephen King: Uljez

Što je uljez?

Uljez nije samo izvrsno napisan nadnaravni triler, on je i izvrsna analiza ljudskih karaktera i psiholoških stanja. Kada se dogodi zločin i kada je za njega optužen netko koga poznajemo, koliko smo se brzo spremni okrenuti protiv te osobe?

Koliko je otvoren ljudski um? Što se mora dogoditi da napokon prihvatimo postojanje onostranog?

Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina. … Ali je li je moguće prilagoditi i promijeniti tako da kaže Nakon što eliminirate prirodno, što god preostane mora biti nadnaravno?

str. 199.

U želji da zaštitimo sebe, jesmo li spremni nauditi drugima?

I tko je naposljetku uljez? Je li to zlo koje dolazi odnekud izvana ili je to zlo koje postoji u svakom čovjeku, u svima nama?

Borba dobra i zla

Predivno je opisana i ljubav između likova i to je nešto što me baš oduševilo. Točno se vidi da je King već godinama u stabilnom braku te da ga je supruga izvukla iz mnogih problema u koje je upadao zbog tadašnjeg stila života. Ljubav između supružnika Anderson te supružnika Maitland zadivljujuća je. Odani su i vjerni, uvijek su tu jedno za drugo – u dobru i zlu.

Iako se na prvi pogled čini da su Kingovi romani uglavnom strava i užas, na drugi pogled jasno nam je da su svi ti romani zapravo o ljubavi i vjeri.

Ljubavi između bračnih partnera, roditelja i djece, prijatelja, kolega.

Vjeri u dobro, u ljude, u poštenje.

Ističem i humor – King je majstor svog zanata, u to ne treba sumnjati. Vidi se da piše s lakoćom i da u svaki roman utka i dio sebe. Uopće ne sumnjam da je se o tom radi i kada je riječ o humoru. Iako je situacija loša da ne može biti gora, likovi uvijek tu i tamo bubnu neku foricu da vam ublaže napetost, nasmiju vas i ohrabre vas u nastavku čitanja.

Sile dobra u romanu Uljez

Kopanje po sranjima, uz isprike Sherlocku Holmesu, osnova su većeg dijela detektivskog rada.

str. 212.

Uljez je samo jedan, a njih je puno. Najistaknutiji među njima je detektiv Ralph Anderson – na početku čini grešku ogromnih razmjera i sve što radi, čini zato da ju koliko-toliko ublaži. Simpatičan je, pametan, ali nikako ne može povjerovati u izvanzemaljsko.

U romanu Uljez javlja se i Holly Gibney, neobična istražiteljica iz trilogije o Billu Hodgesu, detektivu koji živi i umire za svoj posao. Ona se, pak, već susrela sa silama koje nisu s ovog svijeta i više je nego spremna na borbu s njima.

Baš je ona taj jezičac na vagi koji donosi prevagu na stranu naših junaka i između nje i Ralpha javlja se doživotno prijateljstvo.

Sve je moguće… Baš sve. Svijet je prepun neobičnih pukotina i zakutaka.

str. 284.
Stephen King: Uljez

Trailer HBO serije:

The Outsider

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti:

Znanje

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Pretpostavka zla: ©Znanje

Donato Carissi Pretpostavka zla

Mila Vasquez ponovno u akciji u romanu Pretpostavka zla!

Roman Pretpostavka zla novi je jezoviti triler talijanskog pisca Donata Carrisia objavljen nekoliko godina  nakon hvaljenog romana Šaptač istog autora. I ovog puta glavna je istražiteljica mlada Mila Vasquez. Iako drugi roman obično bude slabiji od prvijenca, roman Pretpostavka zla to zasigurno nije. Ovo je izuzetno inteligentno napisan roman za prave štovatelje kvalitetnog kriminalističkog štiva. Roman Pretpostavka zla može se čitati zasebno, ali likovi su povezani s romanom Šaptač pa ukoliko niste čitali Šaptača, započnite ipak s njim.

O romanu Pretpostavka zla

Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega  Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.

Čistilište

U romanu Pretpostavka zla Čistilište je odjel za nestale slučajeve u saveznoj upravi policije. Na godinu tu pohrane dokumentaciju više desetaka slučajeva osoba koje su iznenada nestale iz svojih domova. Policija čuva njihove osobne predmete u ovom odjelu nadajući se da će kad tad otkriti neki novi trag. Jesu li te osobe nestale svojom voljom ili ih je netko prisilio? Njihovi roditelji, djeca i prijatelji misle da im je život bio toliko težak da su sami odlučili nestati. Ali, Mila Vasqez ne slaže se s tim. Započinje opsežnu potragu o nekoliko slučajeva nestanka.

Početak romana Pretpostavka zla

Knjigovođa Roger Valin nestao je prije sedamnaest godina, a onda iznenada uskrsnuo i ubio četveročlanu obitelj. Da bi osigurao da ga se prepozna, ostavlja na životu najmlađeg dječaka umorene obitelji kojemu govori svoje ime. Nakon počinjenih ubojstava, ubojica ponovno nestaje. U policiji se pali  zvono za uzbunu. Iako nevoljko, Mila Vasquez prihvaća slučaj. Uskoro se niz ubojstava nastavlja, a počinitelji su sve osobe nestale godinama ranije. Čak se i Milin bivši kolega policajac, koji je jednog dana nestao jer se nije mogao nositi s beznađem i surovosti policijskog života, ponovno  pojavljuje kao nositelj tragova. 

Mila

Snažan ženski lik kakvih nema puno u novijoj kriminalističkoj literaturi. Po otuđenosti, samoranjavanju i mračnim tajnama iz svog privatnog života podsjeća malo na lik Lisbeth Salander iz Larssonovog serijala Millennium. Mila nije prihvaćena među kolegama policajcima, te je  često zaobilaze kod informiranja o važnim činjenicama vezanim za istragu. Ni ona se sama ne može uklopiti u policijsku hijerarhiju, već radije bira društvo izopćenih kolega kao što je Simon Berrish.

Simon Berrish

Simon Berrish majstor je na području antropologije, čitanju ljudi i ispitivanju osumnjičenih. Specijalac koji je izopćen od strane kolega i kojeg prati mračna tajna moguće koruptivne afere iz prošlosti. Mila i on postaju izvrstan tim koji malo pomalo steže obruč oko tajanstvenog Kairusa.

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, bi li on bio dobar ili zao?

Ni jedno ni drugo…iIi možda oboje.

Tako je. Pretpostavka zla stoga glasi: Ono što je za nekoga dobro uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo, ali vrijedi i obrnuto. Sr.224.

Dojam nakon pročitanog romana:

Donato Carrisi Pretpostavka zla

Pretpostavka zla nasljednik je romana Šaptač koji me bio oduševio originalnom idejom i savršeno iznijansiranim likovima. Pretpostavka zla nastavlja na tragu prvog romana, ali priča je još zapetljanija, zakučastija. Morate pažljivo čitati kako biste ušli u bolestan um kreatora ovih ubojstava. Po mom mišljenju, autor je previše “zakomplicirao” radnju, ali bez obzira na to, knjiga je vrlo zanimljiva i originalna. Najveću vrijednost joj daje savršeno napisan lik mlade Mile Vasquez koja postoje još jedna netipična heroina u borbi protiv zločina.

O autoru

Donato Carrisi suvremeni je talijanski pisac. Diplomirao je pravo i kriminalistiku. Svjetski poznat postao je romanom Šaptač koji je osvojio nekoliko nagrada i fascinirao ljubitelje mračnih psiholoških trilera. Pretpostavka zla njegov je drugi roman koji prati karizmatičnu istražiteljicu Milu Vasquez i njezin tim istražitelja.

Gdje kupiti:

Znanje

Recenziju druge Male možete pronaći na linku ovdje.

Jean-Christophe Grange: Grimizne rijeke

nakladnik: EDICIJE BOŽIČEVIĆ, 2001.

naslovnica romana Grimizne rijeke: ©Edicije Božičević

J. C. Grange: Grimizne rijeke, GIF

Saberi se. Uroni u košmar. Daj sve od sebe. Tako ćemo razotkriti lice zla.

str. 25.

Grimizne rijeke

Iskusni policajac Pierre Niemans pozvan je u izolirani gradić Guernon kako bi pomogao riješiti stravično ubojstvo. Mladi poručnik Karim Abdouf istražuje oskvrnjenje dječje grobnice 300 kilometara dalje, u seocetu Sarzac.

Mogu li ti slučajevi biti povezani?

Kakvu užasnu tajnu krije zatvorena sveučilišna zajednica u Guernonu?

Je li rasplet zapravo strašniji nego što pretpostavljamo?

Knjiga ili film Grimizne rijeke?

Uzimajući u ruke ovu knjigu, znala sam da mi slijedi nimalo lak posao – čitanje knjige nakon odgledanog filma. Ako vam smijem dati mali savjet, ne činite to. Da je bar film bio loš, bilo bi mi lakše, ali film je fantastičan i naprosto nisam znala mogu li isto očekivati od knjige. Plus, stalno sam pred očima imala Jeana Renoa i Vincenta Cassela, što uopće nije loše (ako me razumijete), ali zna vas omesti u čitanju.

Dakle, ako još niste pogledali film, ni nemojte. Najprije pročitajte knjigu. Stvorite mišljenje o knjizi, a potom, ako imate volje, pogledajte film. Neće vam biti žao ni zbog jednog ni zbog drugog.

E, sad… 

Nakon što sam Renoa i Cassela izbacila iz glave, bacila sam se na čitanje. Radnja je stvarno dinamična i uživala sam. Sve se događa u vrlo kratkom vremenu i događa se puno toga, a scene su mjestimice stvarno jezive i ostat ćete paf.

Palcem i kažiprstom Niemans lagano rastvori vjeđe žrtve. Tada se dogodi nemoguće: polagana i svijetla suza poteče iz desnog oka. Komesar ustukne: lice je plakalo.

str. 19.

Čitajući, pratimo dva različita inspektora i  dva različita slučaja i super mi je kako svako poglavlje govori o svojoj istrazi dok se ne sretnu pretkraj knjige. Ako želimo pratiti Niemansov slučaj, moramo čitati Abdoufov i obrnuto. Tako nas pisac tjera da tražimo povezanosti između ta dva naizgled nepovezana zločina i na kraju, kada se dvije istrage spajaju u jednu i dva policajca počinju raditi zajedno, uočavamo kako su zapravo neraskidivo povezane i dio su jednog velikog, strašnog zločina.

J. C. Grange: Grimizne rijeke, citat, str. 79.
str. 79.

U planine!

Radnja romana smještena je u francuske Alpe, u dva izolirana gradića od kojih nam je važniji Guernon, centar kojega je zatvoreno sveučilište koje se ponosi svojom intelektualnom elitom. Visočja Alpi prekrivena su snijegom i okovana ledom, što je veoma važno za radnju, a ja ne mogu da se ne zapitam zašto je ovo već treći roman o hladnoći i zimi, a kod mene ljeto i 40 stupnjeva?

Šalu na stranu, još jedna od kvaliteta ovog romana su baš ti opisi krajolika. Oni nisu tu kako bi nam dosađivali, što je česta predrasuda vezana uz opise krajolika. Ovdje krajolik dočarava atmosferu, utječe na radnju, ponekad je ubrzava, ponekad usporava. U ozračju nemilog slučaja i psihotičnog ubojice, funkcionira savršeno.

Dobar, loš, zao

Iako sam u jednoj recenziji negdje na bespućima interneta (link na dnu objave) pročitala kako je komesar Niemans nepravedan te čak i malo zao, ne bih se s tim složila. Komesar, naravno, ima svoje mane, ali tko ih nema? Baš te mane daju mu dubinu i čine ga čovjekom, zbog njih razumijevamo njegovu motivaciju i ponašanje. Meni se Niemans baš svidio, simpatičan mi je i ne mogu reći da ne razumijem njegove postupke.

Razmišljao je o tim napadima nekontrolirana bijesa što mu pomrače svijest, ponište vrijeme i prostor, tako da je u stanju uraditi najgore.

str. 13.

Volim knjige koje nas tjeraju ne samo da se bavimo događajima unutar knjige, nego i da promišljamo o događajima u stvarnom svijetu – tako nas privatni život komesara Niemansa tjera da se zapitamo što mi zapravo očekujemo od policije, što očekujemo od snaga reda, kakvi bi oni trebali biti, bi li nas trebali štititi u svakom trenutku pod svaku cijenu, ili samo do jedne određene mjere. Pitamo se: gdje zapravo završava autoritet policije?

Ono što je sigurno jest da naša dva policajca nikako nisu klasični junaci. Nisu bezgrešni, pravedni i besprijekorni. Oni su samo ljudi. Ali, znaju svoj posao.

Problem prijevoda romana Grimizne rijeke

Opet ću ja – najveći problem u čitanju stvarao mi je prijevod. Oprostit ću poneko pogrešno napisano ije i je, ali zarezi? Razbacani su bez ikakve funkcije i to mi je, vjerovali ili ne, otežavalo čitanje i razumijevanje pročitanog.

Isto tako, riječ otkvačen rabi se u pogreškom kontekstu, odnosno, ne znam kako glasi riječ na francuskom, ali zasigurno je bilo boljih alternativa od riječi otkvačen. Ona nam sugerira nešto neobično, ali simpatično. Međutim, ovdje se na ubojstva referira kao na OTKVAČENA. Mislim, kako? Bolesna, zapanjujuća, začuđujuća, neobična, čak i čudna, ali nikako, za ime Boga, otkvačena.

J. C. Grange: Grimizne rijeke

Ostali naslovi ovog autora:

Grimizne rijeke

Kameno vijeće

Carstvo vukova

KLIKNI TEK NAKON ČITANJA KNJIGE:

Ponovo, pogriješila sam što sam istraživala knjigu prije čitanja pa sam tako naletjela na ovo. Mislim, tko u recenziji knjige navodi spoilere? Gdje će vam duša?

Gdje kupiti:

Knjiga je dosta stara i uglavnom je nema na web stranicama, ali stavljam link na stranicu izdavača:

Edicije Božičević