Nakladnik: Hena com, Zagreb 2021.
Naslovnica knjige Što smo izgubili u vatri: ©Hena com
Što smo izgubili u vatri – gotički portret zemlje koja zna što je smrt
Što smo izgubili u vatri sukus je dvanaest kratkih, uznemirujućih priča, od kojih su neke duboko jezovite, nasilne i traumatične. Brutalno iskrena, realistična, ona koja nas izbacuje iz takta, Mariana Enriquez, ponudila je čitateljima knjigu koja predstavlja najbolji izbor kratkopričaške literature iz suvremene Argentine.
Kratke priče – krenimo redom
Autorica donosi priče o patološkim ličnostima, serijskim ubojicama, majci koja prodaje svog sina kako bi preživjela, turistima koji posjećuju poprišta najtežih, najbestijalnijih zločina kako bi se razonodili. Nadalje, opisuje život ljudi u opasnim kvartovima-slamovima, policijsku brutalnost, lokalna praznovjerja i običaje, djevojke koje se samoozljeđuju rezanjem i štošta drugo. Zadnja priča, Što smo izgubili u vatri, opisuje potresne sudbine žena i djevojaka koje su njihovi muškarci zapalili, polivši im najprije lice i tijelo alkoholom ili benzinom te zatim užgali šibicu. One koje su preživjele pokazivale su svoje unakaženo tijelo kao surovi dokaz beskrupulozne brutalnosti i nasilja.
Muškarci spaljuju žene, malena. Oduvijek nas spaljuju. Sada se spaljujemo same. Ali, nećemo umrijeti: pokazat ćemo svoje ožiljke. str. 194.
Argentina-zemlja koja nosi traumu kao pečat
Što smo izgubili u vatri sabrane su priče vrlo različite tematike s jednom zajedničkom poveznicom: Argentinom danas, zemljom koja nosi teret nasilne prošlosti, krvavih sukoba, vojne hunte i koja je ostala u međuprostoru između želje za novim i prošlosti koja je sustiže na svakom koraku, i Argentinom nekad- opasnom, mučnom, mračnom, krvavom, ponosnom.
No četvrt je ostala obilježena bijegom, napuštanjem, ljagom odbačenosti. I postaje sve gore. No ako se čovjek zna kretati po četvrti, ako razumije dinamiku, raspored, nije opasno. Ili je manje opasno. str. 8.
Priče su različite tematike, ali vrlo intimne, osobne. Svaka od njih ispričana je na vrlo dubok, uznemirujući način koji vas istovremeno užasava i kojemu se divite. Osobna perspektiva koju uočavate u svakoj od njih čini ih vrlo autentičnima. Premda znate da je riječ o fikciji, cijelom zbirkom prisutni su svakodnevni trenuci života u Argentini: nasilje, neredi, okultne prakse i vjerovanja. Neke od priča toliko su strašne da dok horor suptilno kaplje, osjećate gotovo fizičku nelagodu čitajući ih, ali znate da ih trebate pročitati do kraja.
Mislite da imate pravo ubijati djecu?
Nisam jedini, i drugi to rade.
Zašto ste ubili djecu?
Zato što mi se sviđalo. Str. 85.
Slamovi
Opskurna naselja u Argentini, slična favelama u Brazilu, naselja su u koje ulaze samo naivni ili potpuno ludi ljudi. Ni policija, odvjetnici ili socijalni radnici ne usuđuju se ući u ova naselja. Opasnosti koje tamo vrebaju, legla kriminala, prostitucije i droge, uz posvemašno osiromašene građane koji tamo žive izvan svakog ljudskog dostojanstva i osobne sigurnosti, vlasti su potpuno zaboravile. Kako se stanovništvo ovih mikro zajednica međusobno rodbinski i obiteljski povezuje u vrlo bliske, incestuozne odnose, rađa se velik broj djece s različitim teškoćama i deformitetima. Mještani tada pribjegavaju prizivanju duhova što se naziva ” murga”, kako bi poništili zle duhove ili prokletstva bačena na njihovu zajednicu.
Dojam o djelu Što smo izgubili u vatri
Rijetko imam priliku čitati autore s ovog područja, stoga mi je ova knjiga potpuno iznenađenje. Na prvu, jasno je da je riječ o veoma nadarenoj spisateljici. Njezine junakinje ili žrtve (odreda sve žene) otvaraju mnoga pitanja i pokazuju da u pravo zlo nije uvijek lako uperiti prstom, pogotovo u zemlji kakva je Argentina. Čvrstim, gotičkim stilom napisana, bez uljepšavanja, Mariana Enriquez oslikava portret zemlje koja pamti grozne traume u prošlosti, a sadašnjost je dovoljno nestabilna da nevolje vrebaju iz svakog ugla. Neke su me priče istinski potresle i premda znate da je riječ o fikciji, ako se samo mali dio napisanog u nekom obliku i dogodio, prestrašno je i pomisliti.
Knjiga je mučna, uznemirujuća, teških tema, neke su i morbidne, ali duboko intimna, napisana od jako dobre pripovjedačice za čiju se spisateljsku karijeru ne treba bojati. Ako ste čvrstih živaca i jasno vam je da u knjigama ne nailazite uvijek na ono dobro ili happy end jer ovdje ćete naći upravo obrnuto, pročitajte ovu knjigu.
O piscu
Mariana Enriquez (1973.) argentinska je književnica i novinarka. Njezin bogat književni rad, za koji je dobila mnoga priznanja, objedinjuje zbirke kratkih priča te eseja. Sa zbirkom Što smo izgubili u vatri doprla je do čitatelja diljem svijeta. Priče su prodane u preko dvadeset zemalja čak i prije nego što su objavljene na španjolskom jeziku. Živi i radi u Argentini.