Reina Reed: Komadić raja

Nakladnik: Prof&Graf, 2022.

Naslovnica romana Komadić raja: Prof&Graf

Jeste li ikada razmišljali: što ako je danas dan kada ćete umrijeti? Biste li radili isto što ste planirali? Ako je odgovor ne više dana za redom – vrijeme je da promijenite stvari. Nemojte dopustiti da saznanje o skoroj smrti bude okidač tome… (str. 13.)

Reina Reed: Komadić raja

Komadić raja

Davina Sawyer mlada je djevojka koja nikad u životu nije bila ništa do li – uzorna.

Cijeli svoj život tražila sam svrhu svog postojanja. Živjela sam po pravilima. Ne poznajem riječ spontanost, iznenađenje i buntovnost. Iza svake moje radnje krije se prethodno planiranje do najsitnijih detalja… Vrijeme je za promjenu. Ali to je jedino što nemam – vrijeme. (str. 10.)

No, vrijeme joj istječe – naime – Davina treba novo srce, a na samom je dnu liste kandidata. Polako se miri s liječničkom prognozom da će živjeti još samo godinu dana.

Tada joj umire voljeni djed Adam i ona je neutješna.

Žalost. Oplakivanje nekoga nakon smrti. Ovog trena znam da je to ustvari, samo ljubav. To je sva ta emocija koju želite dati, ali ne možete. Sva ta nepotrošena ljubav skuplja se u kutovima očiju, u središtu vašeg grla i u praznom kutku srca. Žalost je samo ljubav koja nema kamo ići. (str. 7.)

Međutim, djed joj ostavlja posljednje iznenađenje.

„Što ti je djed Adam napisao u pismu?“ …
„…Pa… da odem u Oregon u njegovu kuću, obnovim je, uredim i ako Bog da, da je pretvorim u slastičarnicu.“ … Čini se da sam dobro postupila kad sam prešutjela dio da se moram udati  kako bih naslijedila kuću.
(str. 9.)

Ostavlja joj pismo u kojem je obavještava da joj ostavlja svoju kuću. Uz nekoliko uvjeta. Djed želi da Davina živi i iskusi sve ono o čemu do sada možda nije ni sanjala.

Cannon Beach

Kuća će biti Davinina ako ona ofarba kosu, stavi peircing, nauči plivati… No, to su samo lakši uvjeti – djed želi da se njegova voljena unuka i zaljubi. I uda. Tek će tada kuća biti njezina i moći će ostvariti svoj dugogodišnji san – otvoriti slastičarnicu.

Davina je više nego sumnjičava prema djedovim željama, pogotovo ovima koje uključuju ljubav i udaju.

Reina Reed: Komadić raja

No, kada stiže u Cannon Beach, mjesto na kojem se nalazi djedova kuća, stvari počinju ići točno u smjeru koji je djed imao na umu. Davina upoznaje lokalnog zločestog dečka i odmah zaključuje da joj se ne sviđa jer je miljama daleko od njezine vizije savršenog muškarca.

Dok sam šetala mislila sam o Lorenzu, opet, po ne znam koji put ovaj tjedan. Gospodin zvan Nevolja. Službeno je – mrzim ga. Divlji je. Zločest. Bahat. Arogantan. S tim bezobraznim osmijehom i đavoljim očima. On je sve što ne tražim u muškarcu. (str. 41.)

Lorenzo Basso je sve što Davina ne želi – pije, puši, krade, ima tetovaže… No u njegovom se društvu po prvi put osjeća stvarno živa.

Hoće li Lorenzo zvan Nevolja osvojiti srce dobrice Davine?

Hoće li mu ona priznati svoju tajnu? Vremena je svakim danom sve manje.

Komadić raja u rukama čitatelja

Komadić raja domaći je ljubavni roman koji se ne srami svojih stranih pandana. Mada, da budem iskrena, nikad nisam čitala domaći ljubavni roman, ali ako su svi ovakvi, čak ću im dati priliku. Dakle, Komadić raja prava je romansa na koju čitatelj ne može ostati hladnokrvan. Čitala sam da su nekima bile potrebne maramice – meni nisu. Ipak, kraj me se duboko dojmio jer ga nisam očekivala. I više sam bila ljuta nego uplakana, što je opet dokaz da Davina i Lorenzo doista znaju kako ući u srce čitatelja.

Ono što mi se svidjelo već nakon čitanja sadržaja jest to što je glavna junakinja neizlječivo bolesna. Znam da zvuči ludo, ali volim romane koji nisu pisani šablonski. Druga stvar koja me oduševila je kemija između dvoje glavnih likova. Davina i Lorenzo divan su par, a njihova je ljubav od samog početka tako divno opisana da ste, htjeli-ne htjeli, odmah uvučeni u priču i navijate za njih svim srcem – svjesni da ipak neće biti klasičnog happy enda. Dakle, njihova je kemija opipljiva, i kako se oni smijulje dok jedno drugo istodobno privlače i odbijaju, tako se smijuljimo i mi. Njihov odnos je doista poseban, najjača karika romana Komadić raja. Svjesni toga da nisu jedno za drugo, čitavo vrijeme igraju na toplo-hladno i na kraju, padaju jedno drugome u naručje.

Ne znam kakvi ste s čitanjem ljubavnih romana, ali za Komadić raja od mene imate preporuku. Priča je strastvena, ali ne vulgarna. Nježna, romantična, bolna. Realna i nerealna. Baš kao i sama ljubav.

P.S. Zar naslovnica nije kao bombončić? Vuče na čitanje!

Reina Reed: Komadić raja

Ostali naslovi ove autorice:

Reina Reed pseudonim je mlade hrvatske autorice (1996.) koja živi i radi u Varaždinu. Najviše uživa u ljubavnim romansama koje isključivo i piše. Njezine tekstove možete pročitati na Wattpadu, a Komadić raja je njezin prvi tiskani roman.

Gdje kupiti roman Komadić raja:

Komadić raja možete kupiti kontaktirajući autoricu na njezinoj Facebook stranici, ili u webshopu Znanje.

Ako volite čitati domaće autore, bacite oko na naš popis 10 suvremenih autora i autorica koje morati pročitati!

Jodi Picoult: Knjiga o dva puta

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Knjiga o dva puta: ©Znanje

Prevoditelj: Lidija Milenkov Ećimović

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

Knjiga o dva puta Jodi Picoult knjiga je izbora. Koji je izbor ispravan, a koji pogrešan pita autorica suočavajući se s izborom da ostane ono što je postala ili da traži izgubljenu sebe, onu kakva je nekoć htjela postati. I jedan i drugi su nemogući izbori i ni zbog jednog nije sretna. Ostati sa suprugom  i kćeri tinejdžericom te poslom u hospiciju kao smrtna doula ili nastaviti gdje je stala prije petnaest godina kao studentica egiptologije, otići u Egipat i završiti  projekt koji je započela dok je radila kao arheologinja. Egipat nisu samo iskopine, već i susret s bivšom ljubavi Wyattom.

Dawn Edelstein- drugi život

Ponekad je jedan traumatičan događaj dovoljan da pokrene sve stare sumnje. Za Dawn je to bila avionska nesreća koju je čudom preživjela. Dawn živi u Bostonu sa suprugom Brianom, fizičarem, i četrnaestogodišnjom kćeri Meret koja je u pubertetu. Nakon smrti majke koja je preminula u hospiciju, Down otkriva da može olakšati umirućima prijelaz iz života u smrt i ostaje raditi kao smrtna doula. To je Downin drugi život.

Ljubav nije savršen spoj dvoje ljudi, nego nesavršen. str. 226.

Dawn Edelstein- prvi život

Negdje u Egiptu je Wyatt Armstrong, arheolog koji radi na iskopinama drevnih grobnica. On je Downina prva ljubav, srodna duša, ljubavnik i partner u istraživanju egipatskih grobnica. Down i Wyatt proučavaju drevnu Knjigu o dva puta kojom su se ljudi pripremali za smrt i bogat zagrobni život.  Kad sazna da joj je majka na umoru, Down napušta Egipat bez objašnjenja i hita k majci kako bi joj olakšala zadnje dane. Spletom okolnosti upoznaje Briana, a uskoro otkriva da je trudna i započinje drugi život. I to dobar život, ali Down ne može prestati razmišljati je li moglo biti drugačije. Odluči se vratiti u Egipat da to otkrije.

Živim dobar život. Ali možda sam mogla živjeti fantastičan život. str. 123.

Knjiga o dva puta-prva poznata karta o zagrobnom životu

Knjiga o dva puta uistinu je postojala i nađena je iscrtana u sarkofagu žene po imenu Ankh u Deir el-Bershi. Na temelju zapisa, to je do sada najpoznatija verzija Knjige o dva puta. Prikazivala je dvije ceste koje vijugaju kroz Ozirisovo kraljevstvo mrtvih: crni kopneni i plavi vodeni put, razdvojeni plamenim jezerom. Oba puta završavaju na istom mjestu: na Poljani darova.

Doula

Doula smrti ili doula na kraju života osoba je koja pomaže umirućoj tranziciji na miran način, nudeći podršku njima i njihovim obiteljima. Poput doule rođenja ili babice, doule smrti pomažu svojim pacijentima da preuzmu kontrolu nad vlastitim procesom umiranja.

Jedno od pitanja koje postavljam svojim klijentima glasi: Što je ostalo nedovršeno? Što to još niste učinili, a mislite da morate učiniti prije nego što napustite ovaj svijet? str. 14.

Dojam o djelu

Knjiga ima neke jako dobre, a neke dosta loše aspekte. Počnimo s dobrima. Početak je dosta zanimljiv, a Dawnina profesija smrtne doule neobičan je izbor zanimanja. Usporedba Dawninog posla  s Knjigom o dva puta koja vodi u zagrobni  život drevnih Egipćana  jako je dobra, potiče na razmišljanje o smislu života,  o izborima na kraju života, potpomognutom umiranju, posljednjim voljama i na koncu, potrebi da smrt prihvatimo kao sastavni dio života kojim se zatvara puni krug od rođenja do kraja života.

Ne volim kritizirati knjige, ali Knjiga o dva puta nije ispunila moja očekivanja. Jako cijenim trud autorice koja se potrudila približiti nam egiptološke reference, hijeroglife, povijest Egipta i grobnice iz Doline kraljeva uz podosta ilustracija, ali to je primjerenije znanstvenoj knjizi, monografiji ili udžbeniku, ali ne i romanu. Veliki broj ovih informacija za prosječnog čitatelja zamoran je i nepotreban.

Isto se odnosi i na dio o fizici koja je područje rada Downinog supruga Briana.

Nadalje, kronologija događaja u knjizi zbrkana je i bez reda, što je po meni trebalo urediti podnaslovima. Ovako se skokovito miješaju prošli i budući događaji pa priča nema potrebnu fluidnost i tečnost.

I na kraju, najveća moja zamjerka je to što knjiga nema kraj. Bez obzira kakav bio Downin izbor, svidio se nama ili ne, ona ga treba izreći. Down to nije učinila. Moram priznati, Dawn je svojim neizborom pokazala veliku dozu licemjerja  i zapravo mi se kao osoba nije svidjela pa su mi Brian i Wyatt ispali moralno pozitivniji likovi od glavne junakinje.

Ako vam se sviđa pisanje ove autorice, svakako pogledajte našu recenziju romana Da si barem tu.

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

O autorici

Jodi Picoult autorica je dvadeset šest romana koji su redom bestseleri New York Timesa. U nakladi Znanja objavljeni su još Vrijeme rastanka i Male velike stvari. Sa svojom kćeri Samanthom van Leer napisala je dva romana za mlade, Between the Lines i Off the Page. Jodi Picoult živi u New Hampshireu.

Gdje kupiti:

Znanje

John Hart: Tišina

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Tišina: ©24 sata d.o.o.

Prevela: Ana Briški Đurđevac

Nema ‘normalnog’ u Tišini. Ima samo priča i magije. (str. 322.)

John Hart: Tišina

Tišina

Deset godina nakon događaja iz romana Posljednje dijete, iz kojih je dječak – danas mladić – Johnny Merrimon izišao duboko i zauvijek promijenjen, vraćamo se u Sjenovitu Tišinu.

Sjenovita je Tišina nepregledan prostor beskrajne divljine i opasnog močvarnog područja. Zloslutna je to šuma, obavijena maglom, u kojoj ljudi nestaju. Ili još gore, vraćaju se uništeni, ludi, slomljeni.

Gusta šuma. Nazubljene stijene. Grane su se spuštale do tla i skrivale sjene u kojima se naziralo nešto opako; prsti stisnuti oko slomljena kamena; oči su virile iz sumraka, ali samo u naznakama, kao razrezi u tami. (str. 211.)

Nešto neljudsko postoji u Tišini.

Tamo danas živi Johnny, sam i odsječen od svijeta. Jedina mu je veza s vanjskim životom najbolji prijatelj iz djetinjstva, Jack, koji je taman postao odvjetnik. Njih dvojica ne mogu biti različitiji, no vežu ih spone koje nije moguće prekinuti.

Tijekom godina odrastanja, Johnny je pragmatično zaključio da su ljudi okrutni, sebični i niski. I Jack je to znao – zato je zakon bio važan… Tamo gdje je Johnny odabrao vidjeti uzrok i posljedicu, Jack je vidio božju ruku i ruku samoga đavla. To nije bila hiperbola ili lažno uvjerenje; znao je to kao što je poznavao sebe: svijet je bio sjenovit i dubok, zlo je bilo stvarno i imalo je lice. Zbog toga je Jack tražio red, solidnost, kontrolu. (str. 37.)

Kad se nad Johnnyjem nadvije prijetnja mogućeg ostanka bez Tišine, magija u njoj odlučna je ne dopustiti da se to dogodi.
Iz prošlosti, daleke, daleke prošlosti, vrebaju duhovi strašniji od svega što možemo iti zamisliti.

Tišina – prvi dojam koji se (ne)može popraviti

Budući da sam pročitala sve dosad kod nas objavljene romane Johna Harta, doista sam očekivala da će i Tišina biti još jedan odličan krimić čiju ću radnju progutati, ali koju ću nakon nekog vremena ipak (uglavnom) zaboraviti. Ignorirala sam rečenicu sa stražnjih korica, da „John Hart još nikada nije napisao nešto ovakvo“.
Tako da – da – ostala sam nemalo iznenađena kada sam shvatila da je Tišina ogroman odmak od krimića i da je, ne znam… Neuvjerljiv horor? Priča o ljubavi i prijateljstvu s elementima magije koja se u tu priču ne uklapa?

John Hart: Tišina

Uopće nisam bila oduševljena… Međutim, bilo bi lako kad bi se moja recenzija zaustavila samo na tome da mi se ovaj roman ne sviđa. Puno je kompliciranije jer je priča, koliko god bila neuvjerljiva, nejasna, isforsirana, toliko dobro napisana da vuče na čitanje.

„Ponovi to.“
„Ha?“
„Upitao si što je ubilo Boyda, a ne tko. Zašto si to tako rekao?“…
…razmišljao je o tome kad su nastavili dalje.
Što je ubilo Williama Boyda?
Što?
Pitanje je bilo ispravno.
(str. 151.)

Svi događaji i gotovo svi likovi nisu mi sjeli. Nisam im vjerovala, nisu mi bili stvarni. Počevši od Johnnyja, koji je glavni lik i za kojeg trebamo navijati.

Čitajući Posljednje dijete, znam da sam bila oduševljena. Čitajući roman Tišina, nisam imala osjećaj niti da je riječ o nastavku, niti da je riječ o istim likovima. Ipak, sve je to umotano u neodoljiv paket piščeva ogromna talenta. Roman se doista čita kao da su sve kockice na svom mjestu. Napet je, poglavlja se brzo izmjenjuju i čitavo smo vrijeme rastrgani između vjere i sumnje u nadnaravno. Želimo otkriti što to skriva Sjenovita Tišina, kakvo je to zlo koje se onuda mota i zašto nestaju svi koji joj se ne sviđaju.

Preporuke ili ne?

Mislim da dosad nisam pročitala toliko kontradiktornu knjigu. Sama mi se radnja uopće ne sviđa i mada je kraj zadovoljavajuć, nije mi sjeo i opet – nije mi bio uvjerljiv. Znam da sam to nekoliko puta ponovila, ali doista, nikako se nisam mogla uživjeti u fabulu. Već sam rekla da mi je Johnny išao na živce, sav uživljen u ulogu tragičnog junaka. No, njegov malo realniji prijatelj Jack čini mu dobru protutežu i donosi nam dašak razuma i ljudskosti.

Rekoh, najveće pohvale idu stilu pisanja koji čini da nam gotovo četiristo stranica neobičnog (u najmanju ruku) štiva prođe lako, brzo i bezbolno. Sviđa mi se i linija koja prati prijateljstvo, ljubav i odanost te nam pokazuje kako je moguće imati prijatelja za cijeli život, onoga koji će riskirati sve kako bi nam pomogao.

Ako volite neobične knjige, ako tražite nešto što će biti odmak od vašeg uobičajenog štiva, svakako pokušajte s romanom Tišina. Čitateljsko uzbuđenje je zajamčeno. Vjerojatno ćete nekoliko puta zakolutati očima u nevjerici, iživcirano poklopiti knjigu jer – Johnny, na kraju ćete se pitati što ste to uopće upravo pročitali, ali, bit će dobro.

Sav taj kovitlac suprotstavljenih osjećaja. Sviđa li mi se ili ne? Preporučiti ili ne? Zaboraviti je ili ne?
Tišina je svakako roman za kvalitetnu književnu raspravu.

John Hart: Tišina

Ostali naslovi ovog autora:

John Hart (1965.) autor je poznatih kriminalističkih i triler romana. Bivši je odvjetnik-branitelj i broker, a sada je pisac na puno radno vrijeme. Više o njemu možete saznati na njegovoj web stranici.

Autor je šest romana:

Gdje kupiti roman Tišina:

web shop Znanje

Samuel Bjork: Vuk

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Vuk: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Samuel Bjork Vuk

Vuk

Vuk je zamišljen kao prednastavak romana Putujem sama. Priča nam o vremenu kada su se Mia Krüger i Holger Munch upoznali i počeli zajedno surađivati. Roman osvaja predobrom naslovnicom nakon kojeg očekujete eksplozivni krimić. Ali po mom sudu, Vuk je slabija knjiga od ostalih Bjorkovih romana, Putujem sama, Sova i Dječak koji je volio jelene.

Doma je imao normalan život. Život u kojem nitko nije pronašao dva mrtva jedanaestogodišnjaka na polju. str. 148.

Dječaci

Kad su pronađena tijela dvojice ubijenih jedanaestogodišnjaka na polju kod Uddevalle, u Švedskoj zavladala je prava policijska opsada. Policija je tapkala u mjestu, a slučaj je ostao nerazriješen. Javnost je dodatno šokirala činjenica da se između ubijenih dječaka nalazilo truplo bijelog zeca. Osam godina poslije, dvojica dječaka ubijena na sličan način pronađena su u blizini Osla, a između njih nalazila se mrtva lisica. Posla se hvata Holger Munch, novoimenovani šef vlastite jedinice Odjela za umorstva,  i njegovi suradnici, od kojih je jedna mlada kadetkinja Mia Krüger. Mia na ispitima na akademiji postiže neuobičajeno visoke ocjene, ali neuravnoteženog je i hirovitog ponašanja.

Disciplina, Mia. Više nastavnika mi se požalilo. str. 21.

Mia

Kad Mia stiže u Holgerov tim, on odmah uočava da je djevojka drugačija. Mislima je stopostotno u slučaju, intenzivne introspekcije, teško se privikava na timski rad. I dok se sve kolege čude što ju je Holger odabrao, on intuitivno osjeća da u čudnoj, mladoj djevojci ima nešto što je tjera da zagrize u slučaj i ne pušta sve dok se slučaj ne okonča. Pri tome je nije briga ni za osobni izgled, urednost, redovitu ishranu. Važan joj je samo ubojica. Istovremeno, dok je usmjerena na traženje ubojice, Mia ima i osobnu potragu za sestrom blizankom koja je nestala prije devet mjeseci i za koju se sumnja da je ovisnica.

Dojam o djelu Vuk

Vuk je po mom sudu nešto slabiji roman Samuela Bjorka. Možda upravo stoga što je trebao biti prvi pa autor još uvijek nije razvio priču, roman su umrtvili prazni dijalozi uglavnom između suradnika u istražiteljskom timu. Naravno, u knjizi ima i dobrih stvari. Naročito je dobar portret Mie Krüger, koji me jako podsjeća na jednu drugu djevojku. Radi se o Lisbeth Salander iz trilogije Millenniuma. Mia, prva djevojka u jedinici za specijalne namjene, svakako je drugačija. Prošavši tešku tjelesnu i psihološku obuku, Mia ne uspijeva uspostaviti zdravu komunikaciju s vršnjacima jer je za njih previše superiorna, a uz to previše kontradiktorna, puna  unutrašnjih nemira, previranja i dilema.

Dobra stvar u knjizi je priča koja se odvija simultano s glavnom radnjom, o djevojčici koja živi sama s djedom u izoliranoj kolibi u šumi. Ne znate kakve veze ima djevojčica sa slučajem na kojem radi Holger Munch i u kojem će se trenutku te dvije priče sresti.

Loša stvar je, po mom mišljenju, to što je identitet počinitelja lako otkriti pa ste zakinuti za iznenađenje, ali način kako se raspleo sam kraj je jako dobar. Sve u svemu, imate osjećaj da je Vuk samo uvod za dvije uistinu odlične knjige Putujem sama i Sova. Ako želite, zavirite u našu recenziju knjiga Dječak koji je volio jelene i Otok vrana.

Može to biti zastrašujuće. Možeš se osjećati samotno. Drugi ne razumiju što ti razumiješ. str. 41.

Samuel Bjork Vuk

O autoru

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Qien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha u prvom zajedničkom velikom slučaju.

Gdje kupiti:

Znanje


Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Prvi dan proljeća: ©Znanje

Prevela: Maja Opačić

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Prvi dan proljeća – Chrissie

Chrissie Banks ima osam godina. Živi s poremećenom majkom koja joj ne daje jesti pa djevojčica neprestano gladuje. Zločesta je, okrutna, bezobrazna i veoma, veoma gladna. Krade hranu gdje stigne. Bori se biti zadužena za raznošenje mlijeka u školi kako bi popila ostatke. Jede što god može, ali hrane je uvijek premalo.

…tjedan dana nije bilo hrane. Pokušavala bih ostati u tuđim kućama dovoljno dugo da me ponude užinom ili bih jela ono što bih pronašla… Jedan me dan učiteljica poslala ravnatelju jer sam pod odmorom pojela Donnin keks, ali nije me bilo briga jer sam ga već pojela, pa me nikako nije mogao natjerati da ga vratim. (str. 92.)

Chrissie je nevoljena, ignorirana, zanemarena, zapuštena. Moćnom se osjeća jedino kad maltretira svu ostalu djecu iz susjedstva, uključujući i svoju najbolju prijateljicu Lindu.

Ništa me nije moglo povrijediti ako ništa u sebi nisam imala. (str. 228.)

U potrazi za tom moći, na prvi dan proljeća, ubija dječačića i sve se nepovratno mijenja.

Policija dan za danom češlja susjedstvo, a Chrissie se osjeća poput Boga. A onda više ne.

Prvi dan proljeća – Julia

Dvadeset godina poslije, Chrissie je Julia. Ima kćer Molly koju voli više od svega na svijetu, no odrasla u domu bez ljubavi, Julia ne zna kako pružiti tu ljubav. 

Nikad nismo kasnile. Svakog smo jutra u osam izlazile iz stana i pred školu dolazile u osam i petnaest… Da smo izlazile kasnije, riskirale bismo da putem sretnemo tuđe majke, majke koje mekeću i nestrpljivo puckaju jezikom i puštaju svoju, tuđu djecu, da hodaju po zidu. Nisam nas mogla zaštititi od svega, ali od toga jesam. (str. 18.)

Progoni je krivnja i užasan strah da će joj službe oduzeti Molly i zato čini veliku glupost i bježi – tamo gdje je sve počelo. Na prvi dan proljeća.

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Odvratan, hipnotizirajući roman

Danas sam ubila dječačića. (str. 3.)

Ovom jezivom rečenicom počinje roman Prvi dan proljeća.

Nema tih riječi kojima bih vjerodostojno iskazala dojmove pa ću ovako: Ovo je jedan odvratan roman koji sam mrzila svake sekunde i koji nisam mogla prestati čitati! Napisan je, rekla bih, maestralno – izmjenom poglavlja iz prošlosti i sadašnjosti uvučeni ste u priču koja je teška, mučna, užasna, ali knjigu je nemoguće odložiti!

Takvu je glad mogao shvatiti samo onaj tko ju je osjetio. Htjela sam joj reći da me glad oblikovala, stvorila ovakvu kakva jesam, jer glad je bila golema, a ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta. (str. 177.)

Dakle, ništa mi se nije svidjelo, ni ta glavna likuša, ni radnja u prošlosti, ni ova u sadašnjosti, ali ovo je jedan od onih romana koje ću rado preporučivati svima.

Nezaboravan je koliko i jeziv. Ostavlja nad glavom hrpu pitanja kojih se nećete moći riješiti čak ni s prolaskom vremena.

Je li moguće rehabilitirati dijete-ubojicu? Ima li za takve oprosta? Može li takva osoba biti dobar roditelj? Mogu li se naši postupci opravdati okolinom u kojoj živimo?

Vidite, pišem ovu recenziju deset dana nakon čitanja romana Prvi dan proljeća. Ne samo da se izuzetno dobro sjećam radnje, nego su ta pitanja još uvijek u meni. Nisam na njih našla odgovora, osim da sam, čini mi se, manje spremna na oprost nego sam to dosad mislila.

Zašto preporuka?

Prvi dan proljeća jedan je od onih romana koji vas šokiraju prvom rečenicom i ne prestaju vas šokirati do samoga kraja. Nije to vezano za radnju, nema ovdje nekih preokreta, sve je jasno od početka. Šokantna je situacija u kojoj Chrissie živi. Odbojan je način na koji se ponaša. Uznemirujuć je način na koji govori o strašnom nedjelu koje je napravila.

I premda znam da je Chrissie takva jer ju je majka pretvorila u čudovište, za nju nisam imala ni suosjećanja ni razumijevanja. 

Vezalo nas je nešto jače od krvi: poput katrana crna kaša mržnje, želje i potrebe. (str. 147.)

Ne znam što me više uznemirilo, poremećena majka ili dijete nastalo iz takvog doma. Opisi života u prljavštini, smradu, strahu, gladi… Toj užasnoj gladi koja motivira svaki Chrissien postupak. Gladi s kojom sniva i s kojom se budi. Gladi koja je guši, stišće, ponižava i uništava.

Dok budete čitali knjigu Prvi dan proljeća, sto ćete puta poželjeti odustati i sto i jedan ćete joj se put vratiti. Koliko god je potresna, toliko je i vrijedna. Pamtit ćete je dugo, dugo nakon čitanja. Pričat ćete o njoj, o krivnji, iskupljenju, oprostu…

Htjet ćete da je i vaši prijatelji pročitaju isto onoliko koliko ja sad želim da je vi pročitate.   

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Ostali naslovi ove autorice:

Nancy Tucker diplomirala je eksperimentalnu psihologiju, što se svakako može vidjeti u ovom romanu. Objavila je memoare The Time in Between koji govore o njezinoj borbi s poremećajima u prehrani. Prvi dan proljeća njezino je prvo beletrističko djelo i nadam se da će ih, ako budu na ovoj razini, objaviti još puno.

Romani na neki način slični ovom, a čije ste recenzije dosad mogli pročitati na blogu Mala od knjiga su: Savršeno dijete Lucinde Berry, Sumnja Ashley Audrain, Oporavak Rose Gold Stephanie Wrobel, Smola Ane Riel.

Gdje kupiti roman Prvi dan proljeća:

Znanje

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Nakladnik: Fraktura, 2022.

Naslovnica romana Gospodari vremena: ©Fraktura

Prevela: Silvana Roglić

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Gospodari vremena

Najnoviji slučaj inspektora Unaija Lopeza de Ayale zvanog Kraken zatječe u nikad ljepšoj situaciji – njegova mala obitelj gotovo blista od sreće.

No brutalna ubojstva koja potresaju Vitoriju sve će to promijeniti i utjecati na Krakenov život više nego što bi itko mogao očekivati.

Već sam neko vrijeme bio izgubljen, ne samo zato što sam pred sobom imao slučaj koji me najviše zbunjivao u cijeloj mojoj karijeri stručnjaka za profile. Izgubljen sam bio i zato što sam polako zaboravljao onaj nagon koji me svako jutro tjerao da iskočim iz kreveta i zaputim se u ured. Izgubljen zato što se moj život primicao raskrižju… (str. 289./290.)

Sve počinje potpuno benigno – povijesnim romanom Gospodari vremena koji opisuje srednjovjekovnu Victoriju i koji postaje ogroman hit! Nema tko ga ne čita – ne samo zbog fascinantne radnje nego i misterije koja ga obavija. Naime, nitko ne zna tko je mu je zapravo autor!

A čini se da je radnju bestselera dobro zapamtio i ubojica koji za svoje metode odabire baš one opisane u romanu. Trovanje kantaridinom – srednjovjekovnom Viagrom. Zazidavanje kao u drevnom zavjetu tame.

Poznavao sam obiteljsku tradiciju zazidavanja. Kad bi imali previše kćeri, grofovi Maestu dali bi ih žive zazidati u neku obližnju župnu crkvu. Izolirane iza pregradnog zida, život bi posvetile molitvi. Neke su to željele. Druge baš i ne.
(str. 36.)

Bačvanje – zatvaranje žrtve u bačvu s mačkom, psom, pijetlom i zmijom te bacanje u rijeku.

Inspektor Unai shvaća da ključ za razrješenje stravičnog slučaja leži baš u romanu Gospodari vremena. Iznova zaranja u 1192. godinu i prati put grofa Diaga Vele, koji se, nakon što je proglašen mrtvim, s tajne misije koju je obavljao za kralja vraća kući – točno na dan vjenčanja svoje zaručnice Onnece i svog brata Nagorna.

Završni dio trilogije

Gospodari vremena posljednji su dio trilogije o baskijskom gradiću Vitoriji, kojom nas je Eva García Sáenz de Urturi potpuno osvojila!

Bila je to jedna od onih knjiga koje te obuzmu, nevidljiva ruka koja te od prvog ulomka ščepa za šiju i snažnim magnetizmom uvuče u svoj divlji srednjovjekovni svijet, a ti ne možeš baš ništa učiniti da se othrvaš.
To nije bila knjiga, bila je to papirnata klopka, sačekuša od riječi… i nisi joj mogao umaći.
(str. 5.)

Premda mi je ovaj nastavak najslabiji, neka vas to ne odvrati od čitanja, Trilogija bijeloga grada i dalje je nešto najbolje što sam pročitala posljednjih godina!

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Početak romana je odličan, priča o grofu Veli gotovo je bolja od one o Krakenu. Ipak, kako stranice odmiču, postaje malo zamorno pratiti dvije radnje, svaku sa svojim posebnostima, svojim načinom iznošenja događaja, svojim likovima.

Sama autorica kaže kako je u ovom romanu spojila dva svoja rada, Trilogiju bijeloga grada i Sagu o dugovječnima. Po mom mišljenju, ta petljanja nisu bila potrebna, no pratila sam mnoge recenzije Gospodara vremena i pričala sam s brojnim pratiteljima bloga i čini se da sam među rijetkima (možda i jedina?) koji misle da je završnica mrvicu slabija od prethodna dva dijela.

Osim toga, nisam fan kraja jer inspektor Kraken kojeg sam stvorila u svojoj glavi nikad ne bi pošao tim smjerom, kao ni, čini mi se, onaj Kraken kojeg smo čitali u prva dva dijela – no ljudi se, pa tako i književni likovi valjda, mijenjaju.

Osim tih sitničica, sve drugo je fenomenalno, kao i dosad. Autorica ostaje vjerna ljepoti Vitorije koju dočarava divnim lirskim opisima. Inspektor Unai i dalje je presimpatičan, zamjenica načelnika Alba (meni) i dalje nesimpatična, priča vuče na čitanje… Sve ono zbog čega sam se zaljubila u ovu trilogiju i dalje je tu, samo ublaženo i drugačije.

Neraskidivi dijelovi cjeline

Možda sam u prethodnom odlomku bila malo gruba i lako se može dobiti dojam da mi se Gospodari vremena nisu svidjeli. To uopće nije točno  – roman je izvrstan i svaka od 430 stranica čita se brzo, lako, s maničnom željom za još.

Nije izgledalo samo kao ubojstvo. Ako ondje nije bilo predumišljaja, neka mi Bog objasni što je predumišljaj. Ali Bog je tih jesenjih dana bio zabavljen puhanjem i raspršivanjem suhoga lišća stazama bezumlja. (str. 156.)

No, meni je svaki dio ove trilogije međusobno neodvojiv i moram ih međusobno uspoređivati. Uvijek će jedan na drugoga utjecati bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu.

Tko zna što bi bilo da sam završnicu pročitala prvu? Možda bi mi ona bila najdraža? No, znam da sam je pročitala treću, kako i treba, i premda izvrsna, nije mi uspjela probuditi onaj poseban osjećaj da čitam nešto DOISTA posebno koji sam imala dok sam čitala prethodna dva dijela, pogotovo prvi. Iako je priča napeta i poglavlja se izmjenjuju luđačkom brzinom, iako se zločini kreću od prošlosti do sadašnjosti, iako imamo fantastično jezive likove koji mogu i ne moraju biti ubojice, nešto mi je nedostajalo. Neki mali klik koji bi ovu jaku četvorku pretvorio u blještavu peticu.

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Sami slučajevi nisu povezani, ali puno je međusobnih referenci i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Objavljen je i još jedan roman o inspektoru Krakenu, Crni časoslov.

Gdje kupiti roman Gospodari vremena:

Fraktura

Gregg Olsen: Košnica

Nakladnik: 24 sata d.o.o.

Naslovnica knjige Košnica: ©24 sata

Prevoditelj: Mirna Roksandić

Gregg Olsen Košnica

Košnica kao kult ličnosti

Košnica Gregga Olsena koketira s privlačnosti kultova duboko ušavši u sve pore jednog od njih, ovaj put samo za žene. Članice su okupljene oko jednog pojedinca koji pod motom osobne slobode propagira ljubav prema zdravom duhu i tijelu. Pitanje za razmišljanje nakon pročitane knjige je: Što motivira ljude da napuste svoje živote i pridruže se kultu?

Otkrivajući radnju sloj po sloj, Gregg Olsen razotkriva mrežu laži, tajni i izdaja pod vodstvom karizmatične voditeljice kulta Marnie Spellman. Što nudi Marnie Spellman?

Pod geslom prodaje prirodnih kozmetičkih proizvoda na bazi meda i pčelinjeg voska, ona nudi nešto više od lijepe kože. Nudi osobno ispunjenje šireći priču kako je ljepota mnogo više od onog što vidimo u ogledalu.

Lukavo i prepredeno miješala je prirodu u religiju, povezujući ih u jedinstvenu silu. Str. 200.

Lindsay

Nakon samoubojstva svog dugogodišnjeg partnera i mentora Alana Sharpa, detektivka Lindsay Jackman istražuje svoj prvi samostalni slučaj. Tijelo mlade žene otkriveno na dnu provalije. Saznaje da se radi o mladoj novinarki Sari Baker koja je istraživala izoliranu farmu Spellman Farms smještenu na otoku. Farma je egzistirala više od dvadeset godina vrbujući velik broj članica, ali pet najvjernijih sljedbenica, okupljenih u grupi nazvanoj Košnica, skrivale su mnoge tajne zajedno s osnivačicom, wellness guruicom i vođom kulta Marnie Spellman.

Heather, buduća senatorica, Greta, Patty i Trish, vesele djevojke pune vjere u Marnieno vodstvo i poznata glumica Dina Marlow činile su najuži tim Marnienih žena. A postojala je i šesta o kojoj se više ne govori.

Lindsay istražuje Košnicu

Lindsay se teško probija kroz šutnju i nepovjerenje članica kulta. Još uz to, uzdrmana je samoubojstvom partnera čiju suludu odluku da si oduzme život ne razumije. Lindsay svoju istragu usmjerava na Marnie i bivše članice grupe koje su jednako tako odlučne sakriti istinu od Lindsay te zadržati svoj status. Nakon dubljeg kopanja po prošlosti, Lindsay saznaje da Sara nije jedina osoba koja je umrla, a vezana je za farmu Spellman Farms. Još je jedna žena umrla prije dvadeset godina i njezina smrt nije razjašnjena. Mlada je novinarka otkrila poveznicu između obje smrti. To je, naravno, Marnie Spellman.

Marnie-matica u Košnici

Lukava i karizmatična Marnie Spellman vješto je u Košnici njegovala svoj kult ličnosti dovodeći u Spellman Farms velik broj žena da za nju rade. Savršeno iskonstruirana priča o roju pčela koji joj se ukazao i podigao ju je s tla u zrak, barem je tako pripovijedala Marnie Spellman, objasnivši svoju duhovnu povezanost s prirodom, poslužila je kao nadahnuće članicama da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima – umjesto da žive životom koji su im propisali muškarci. I žene su je slušale. Po njima je ona od Boga dobila posebno znanje i željele su učiti od nje.

Marniena vizija života u kultu zaludila je stotine žena tijekom dva desetljeća. Mnoge od njih, puno godina nakon odlaska s Farme, nevoljko priznaju da su prevarene.

Vođa bilo koje košnice, ona oko koje se sve vrtjelo, bila je matica. Bila je nadmoćna nad trutovima i pčelama radilicama koje su živjele tek kratko vrijeme da bi joj služile. Marnie se proglasila maticom. Str. 72.

Dojam o djelu

Ako roman Košnica gledamo kroz zastrašujuću vizuru stvaranja kulta ličnosti jedne osobe koja je zavela mnoge žene i nagnala ih da napuste svoje obitelji i priključe se kultu, onda je  Gregg Olsen napravio dobar posao. Kako nastaje kult ličnosti i kako uopće egzistira godinama izvrsno je objašnjeno primjerom (figurativno i metaforički) matice i pčela radilica.

Kult ličnosti pod fasadom kozmetičkog carstva privukao je fanatične sljedbenice  koje su pomogle da Marnie Spellman  postane legenda, iscjeliteljica i kraljica holističkog zdravlja i neprolazne ljepote.

Je li Marnie Spellman  prevarantica ili glamurozna duhovna mentorica, pitanje je koje se postavlja u sažetku knjige. Ali čitateljima je to odmah jasno.

Roman donosi duboku karakterizaciju i mnoštvo obrata, ali po mom mišljenju mogao je biti i nešto kraći.

Paralelno s pričama žena okupljenima oko Marnie, pratimo Lindsayinu istragu ubojstva mlade novinarke, kao i česta vraćanja u prošlost na vrijeme prvog ubojstva. Retrospektivni su dijelovi važni da bi se ispričala priča, ali ponekad ih je malo teže slijediti.

Sve u svemu, Košnica je solidan roman. Zanimljiva je tema čija vas moguća realnost zastrašuje te pomalo feminističko guranje ženskog principa kao jedinstvenog, što je paradoksalno jer je autor muškarac i to mi je možda bilo najzanimljivije.

Gregg Olsen Košnica

O autoru

Gregg Olsen (rođen 5. ožujka 1959. u Seattleu, Washington) autor je bestselera New York Timesa i USA Todaya  te brojnih kriminalističkih romana. Njegovi se poznati romani, osim Košnice, sljedeći: Opaki snijeg, Hladno mračno mjesto, Izdaja,  Sakupljač straha, Nikome ni riječ, Od početka bijaše laž.

Gdje kupiti:

24 sata d.o.o., webshop Znanje

Carsten Henn: Šetač knjiga

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Šetač knjiga: ©Znanje

Prevela: Vanda Kušpilić

Carsten Henn: Šetač knjiga

Šetač knjiga

Carl Kollhoff stari je knjižar koji točno zna što tko želi pročitati i zato ga mušterije najviše vole.

Prvo, dobra knjiga toliko je zabavlja da je čita u krevetu sve dok joj se oči ne sklope. Drugo, na barem tri, ili još bolje četiri mjesta natjera joj suzu iz oka. Treće, nikad nema manje od tri stotine stranica, ali nikad ni više od tristo osamdeset, i četvrto, njezine korice nisu zelene. Knjigama sa zelenim koricama ne može se vjerovati. (str. 2.)

To, naravno, smeta njegovoj novoj šefici Sabini koja samo čeka starčevu pogrešku kako bi ga otpustila. Isprva se čini da se to nikad neće dogoditi jer Carla svi vole – a posebno one mušterije kojima knjige donosi na kućni prag. Ti svakodnevni „kućni posjeti“ Carla pretvaraju u šetača knjiga, čime se bezgranično ponosi.

Ja sam poput kazaljke sata. Čovjek bi mogao pomisliti da je to tužno, jer ona stalno prevaljuje isti put i neprestano stiže ondje odakle je krenula. Ali upravo je suprotno, ona uživa u toj zacrtanosti svoje staze i cilja, u sigurnosti što ne može ići krivim putem, što je uvijek od koristi i točna. (str. 29.)

S mušterijama kojima donosi knjige Carl razvija neraskidivo prijateljstvo premda ne zna niti kako se zovu – sve ih naziva prema dragim likovima iz knjiga.

Jer knjige su njegov život i ispunjavaju svaku sekundu njegova vremena.

Knjige su uvijek htjele da ih čita. Kao što biseri žele da ih se nosi, jer tako postaju ljepši, ili kao što životinje žele da ih se gladi kako bi se osjećale voljeno. (str. 24.)

Uskoro, Carlu se u šetnjama pridružuje devetogodišnja djevojčica Šaša, u kabanici žutoj poput sunca koja nije slična ni jednom jedinom književnom liku.

Nizom nesretnih okolnosti, šetač knjiga ipak dobiva otkaz, no nije ni svjestan koliko znači ljudima kojima je donosio knjige.

Carsten Henn: Šetač knjiga

Carl, Šaša i – knjiga

Šetač knjiga Carlov je nadimak koji mu daje Šaša – njegova vjerna pratiteljica koja ga je, dok se nije ohrabrila i prišla mu, svakodnevno pogledom pratila s prozora. Njih dvoje presladak su duo koji vas istodobno tjera da se smiješite i da šmrckate, ovisno o situaciji u koju se uvaljuju.

Oni su iskonski dobri, onako kako to mogu biti samo starci i djeca.

Carl si je dao u zadatak da ne laže. Kad jednom pustiš laž u svijet, više je nikad ne možeš uhvatiti. (str. 18.)

Treći najvažniji lik je knjiga. Ona povezuje, hrabri, tjera nas da osjećamo, da se mijenjamo, da tražimo sebe i naposljetku – da se pronađemo. Knjiga je bila ona koja je sve naše spojila u jednu veliku cjelinu, u prijateljstvo koje traje do kraja života i duže.

Po običaju, kada je nešto toliko dobro, ne nalazim riječi za preporuku pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Možda vas na čitanje, osim mojih riječi, potakne i to što priča o knjižaru Carlu malo nalikuje na onu o mrgudu Oveu.

Za sve nas koji volimo knjige, Šetač knjiga postaje neizostavan dio tbr liste i predivan dodatak kućnoj biblioteci koji nas neprekidno podsjeća da smo svi nekome najvažniji.

Priča koja grije srce

Šetač knjiga jedan je od onih romana koji vas već prvom stranicom uvuku u sebe. Čitatelj se trenutačno zaljubljuje u likove, u priču, čak i u živopisno mjesto radnje čijim ulicama odjekuju koraci starčića koji raznosi knjige.

Iskreno, ne znam u koga sam se zaljubila više. U Carla, čovjeka koji živi knjige i za knjige. U Šašu, simpatičnu djevojčicu ozbiljnu za svoje godine. Ili u Carlove vjerne mušterije koji su samo na prvi pogled ekscentrični. Na drugi, oni u sebi kriju priču koja ih je zatvorila u kuće i koja im ne da disati. Sve dok Carl i Šaša stvari ne preuzmu u svoje ruke.

Jer Carl možda zna što ljudi ŽELE, ali Šaša svakako zna ono što TREBAJU čitati. 

Znaš, ljudi sve više zaboravljaju čitati. A između korica su ljudi, njihove priče. U svakoj knjizi je jedno srce koje počne kucati kad je čitamo, jer se naše srce povezuje s tim srcem. (str. 39.)

Šetač knjiga je baš ona topla, dirljiva, predivna knjiga koju trebamo u ovo hladno, zimsko, post-blagdansko vrijeme. Ona nas uči da smo svi važni, da smo svi povezani i da jedni drugima značimo više nego što to možemo i zamisliti. Ne mogu niti opisati koliko sam uživala u čitanju!

I baš kao što prvi citat kaže, ovaj roman ima gotovo sve odlike savršenog štiva – vuče nas na čitanje dok ne zaspimo, ima dva ili tri mjesta na koja ćemo pustiti suzicu, manje od 380 stranica i zadnje – nema zelene korice!

…u životu ne može biti previše sreće. A ona je u posljednjim trenucima možda važnija nego ikad prije. (str. 101.)

Carsten Henn: Šetač knjiga

Ostali naslovi ovog autora:

Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je preveden, zasad, samo Šetač knjiga.

Gdje kupiti roman Šetač knjiga:

Znanje

Malin Stehn: Sretna nova godina

Nakladnik: Znanje 2022.

Naslovnica knjige Sretna nova godina: ©Znanje

Prevoditelj: Martina Klobučar

Malin Stehn Sretna nova godina

Sretna nova godina kombinacija je napetog krimića i obiteljske drame. Radnja se vrti oko nekoliko obitelji koje su povezane prijateljskim vezama, ali svi odnosi bremeniti su mnogim tajnama i iskušenjima. U središtu zbivanja su obitelji Andersson i Wiksell i njihove kćeri, tinejdžerice Smilla i Jennifer. Ovo je priča o prijateljstvu i točkama na kojima to prijateljstvo puca.

Nova godina

Dugogodišnje prijateljice Lollo, Nina i Malena sa svojim obiteljima planiraju zajedničku proslavu Nove godine. Bračni par Lollo i Max odlučili su biti domaćini te pozvali svoje stare prijatelje na novogodišnju večer, uključujući Ninu i Fredrika i Malenu sa svojim partnerom. Istovremeno, u Nininoj i Fredrikovoj kući odvija se zabava za tinejdžere na kojoj su Smilla i Jennifer, kćerke jednog i drugog para. Dok se u Lollinoj luksuznoj kući boce šampanjca ispijaju jedna za drugom, ponašanje gostiju sve je slobodnije, a njihove primjedbe sve zločestije. Netom poslije ponoći Ninin muž Fredrik primi hitni poziv Lolline kćeri Jennifer i požuri se sastati s njom. Kada se Jennifer ne vrati s novogodišnje proslave, noćna mora svakog roditelja postaje stvarnost.

Jennifer se nije vratila

Tijekom noći Jennifer netragom nestaje, a kada se odrasli u novoj godini otrijezne i shvate da Jennifer više nema, njihov svijet se poljulja. Stari prijatelji pokazuju se s novih strana, ulaštene fasade pucaju i istjeruju se mračne tajne, jedna po jedna. Najveće pitanje od svih je što se stvarno dogodilo na Silvestrovo kada je Jennifer nestala. Nina duboko žali što je pristala da njezina kći Smilla i prijateljica Jennifer organiziraju proslavu Nove godine za mlade  u njihovoj kući. Znala je da su tinejdžeri nepouzdani i skloni piću pa iako je ključ od barskog ormarića kod nje, njene sumnje rastu. Pogotovo stoga što već otprije nema povjerenja u Jennifer.

Kako se riječi odbiju od hladnih zidova, tako sumnja počne rasti. Kako mogu biti sigurna da Jennifer nije uzimala droge? Str. 351.

Tko je Jennnifer?

Cijelim romanom pitamo se tko je zapravo bila Jennifer. Prerano sazrela adolescentica, namiguša, dilerica droge, zavodnica sredovječnih muškaraca ili duboko nezadovoljna djevojka. Bila je divlja, glasna i uvijek u središtu pozornosti. Nedovoljno realizirana u roditeljskom domu, Jennifer izgledom i ponašanjem privlači pažnju gdje god stigne. A to se ne sviđa mnogima.

Zadnje što je poznato jest to da je zabavu kod Smille napustila malo prije ponoći, nakon čega joj se gubi svaki trag. Gdje je ona? Je li joj se moglo nešto dogoditi?

Uskoro stižu strašne vijesti. Inspektorica Lina Torrero malo po malo riješit će ovu slagalicu.

Jennifer je djevojka koja se bori za sebe i koja se usudi ići svojim putem. Takva je bila oduvijek. I zar ne bismo tako trebali odgajati svoje kćeri? Str. 165.

Malin Stehn Sretna nova godina

Dojam o djelu

Likovi u knjizi su kompleksni i nijedan nije jednostavan. Nina je naporna, Fredrik je u potpunom stresu, izbezumljen zbog nestanka Jennifer, a sam prožet sumnjama, Lolo je opterećena glamurom i sređivanjem doma više nego odnosom s vlastitom kćeri, Max je očito druga violina u njihovom braku, Malena je jedina koja se nije sredila i našla stabilnu vezu. Uza sve to, imamo dvije adolescentice koje prolaze burne djevojačke godine i ulazak u svijet odraslih za njih je više nego turbulentan.

Zanimljivo je bilo pratiti kako se, malo po malo, pojavljuju pukotine na zidu dugogodišnjeg prijateljstva triju prijateljica, da bi se do kraja knjige njihovi životi i čvrste veze razbili u komadiće.

Sretna nova godina prvenstveno je obiteljska  drama o odnosima među odraslima te odnosima između odraslih i djece. Sretne obitelji odjednom više nisu sretne, a prijateljstva koja su nekad bila za cijeli život, sad se drže na tankoj niti.

Likova nema previše i  nijednog ne možete baš zavoljeti. Najveća je vrijednost knjige što otvara pitanja nesnalaženja roditelja s djecom adolescentima, bilo da se ne znaju nositi s njihovim problemima, a u mnogim slučajevima ih uopće i ne vide.

Mi možemo napraviti sve za svoju djecu ,a ona i dalje mogu poći krivim putem. Vjerujte mi, nitko nije iznimka. str. 352.

O autoru

Malin Stehn (1969.) švedska je spisateljica koja je napisala više od 40 knjiga za srednjoškolce i mlade, a često drži i predavanja raznolike obrazovne tematike. Magistrirala je komparativnu književnost i humanističke znanosti te je dugo radila kao urednica. Malin se bavila i glazbom, njezin retro pop bend Crayfish kasnih je 90-ih izdao u Japanu hit album. Sretna nova godina njezin je debitantski roman za odrasle. Sretni zauvijek njezin je drugi roman.

Gdje kupiti:

Znanje

Julia May Jonas: Vladimir

Nakladnik: Stilus knjiga, 2022.

Naslovnica romana Vladimir: ©Stilus

Preveo: Srećko Jurišić

Kao dijete, voljela sam starije muškarce i mislim da su oni voljeli mene. … Ipak, ono što mi se najviše sviđa kod starijih muškaraca (…) jest činjenica da su stariji muškarci sačinjeni od žudnje. (str. 9./10.)

Julia May Jonas: Vladimir

Vladimir

Priču o Vladimiru pripovijeda nam neimenovana profesorica književnosti u kasnim pedesetima. Njezin je život trenutno uzdrman skandalom koji potresa sveučilište na kojem rade i ona i suprug John – profesor kojeg grupa studentica optužuje za seksualno iskorištavanje i zloporabu moći.

Sada su, čini se, mlade žene posve izgubile vlastito htijenje u romantičnim ispreplitanjima. Sada je moj suprug zlorabio svoju moć, bez obzira na to što je moć bila i razlog zbog kojeg su ga željele. (str. 19.)

Ono što javnost ne zna jest da ona i suprug već godinama žive u otvorenom braku i da je ona za sve te veze i vezice u načelu znala.

Dok studenti, uprava pa i ona sama propitkuju njezinu ulogu u takozvanom seks-skandalu, na sveučilište dolaze novi kolege, četrdesetogodišnji Vladimir i supruga mu Cynthia.

Htjela sam s njim biti što intimnija, duboko intimna, od trenutka kada sam ga vidjela prekriženih nogu u odrazu na prozorskom staklu. Kao da se preda mnom otvorio posve novi svijet ili, ako ne baš svijet, onda barem rupa, bez dna – kontinuirano iskustvo stimulirajućeg delirija padanja. (str. 22.)

Profesorica od prvog pogleda na Vladimira za njim žudi. Neprestano na njega misli kontemplirajući o svojim godinama i njegovoj mladosti. Zanosi se mislima na njegovo tijelo, njegov um i njegove knjige. Zamišlja situacije u kojima se on nalazi i u koje upada.

Sviđala mi se njegova žena, sviđala mi se njegova kći, sviđalo mi se njegovo pisanje, sviđala mi se njegova osobnost. Što sam uopće umišljala da mogu postići? Istini za volju, kad mi se god mašta otisnula do zamišljanja samog čina, fizički mi je kontakt postajao odbojan. Samo sam željela razmišljati o njemu…
(str. 89.)

A onda, na um joj pada luda, očajnička, hrabra pomisao.

Julia May Jonas: Vladimir

Žensko pismo

Vladimir je roman u kojem se malo toga događa, no ne možete ga prestati čitati. A proza… Ah, ta proza! Predivne rečenice predivno spletene od najfinijih riječi. Lirski opisi osjećaja koji struje profesoričinim tijelom, melodija njezinih misli usmjerenih na Vladimira, maglovite reminiscencije na ljubav i majčinstvo… I sama sam počela govoriti tehnikom struje svijesti, kad su sve rečenice spletene tako da ostaju u mislima i dugo nakon što pročitamo tekst.

Crni humor je još jedna jaka strana ovog romana. Profesorica o sebi i stanju u svijetu razmišlja na ciničan način žene koja je već sve vidjela i ništa je ne može iznenaditi. Tako i jest, dok ne ugleda Vladimirov odraz u mutnom staklu, njegovu ruku na naslonu kauča i nogu prekriženu tako da otkriva uzorak čarape.

I dok sam u zrcalu gledala mrežu bora oko očiju, naborane vilice i smežurani prostor između ključnih kostiju, osjetila sam očaj koji je proizlazio iz ideje da više nikada nikoga neću moći osvojiti. … To je istina, zar ne, to da više nikada neću osjetiti moć nad drugim ljudskim bićem dok sam živa? (str. 184.)

Opsjednuta je svojim godinama, tjelesnom težinom, borama i večernjom rutinom za kožu lica. Uvjerena da je prestara za bilo kakvu tjelesnost, ali svim je silama na nju usmjerena. Ona je žena, mjestimice bezvremena, mjestimice prestara. Djetinjasta i potpuno ozbiljna. Ona je žena koju mrzimo, žena koja nas živcira, koju ne razumijemo. No, prije svega, ona je ŽENA. Sa svim svojim sumnjama, žudnjama, čežnjama, željama. Sa svom svojom duhovnošću i tjelesnošću. Umanjuje se i uzvisuje. Želi napredovati, ali i zadržati supruga. Želi biti bolja od muškaraca, ali želi im se svidjeti.

Ona je dvojaka, dvosmislena. Sve i ništa. I luda i pametna.

A zbog obrata na kraju i vama će se učiniti da ste ludi.

Julia May Jonas: Vladimir

Vladimir kao osoba i odraz

Vladimir nije triler, nije krimić, nije ljubić. To je unutarnji tok misli sredovječne žene, omiljene profesorice, otuđene supruge, književnice upitne kvalitete, osporavane, negirane. Ali i dalje žive. 

Vladimir je onaj roman o kojem se mogu pisati znanstveni radovi. Roman u kojem sve nešto znači i možete ga pročitati nekoliko puta, a da svaki put bude drugačiji i da u njemu otkrijete neki novi sloj koji će vas užasnuti ili fascinirati.

Meni je, primjerice, tek pred kraj knjige postalo jasno da ona ne želi Vladimira. Ona voli njegov odraz, svoje misli o njemu, svoja maštanja i zapažanja. Pravi Vladimir može i ne mora biti takav, njoj čak do toga i nije stalo. Ona je ono što Pupačić naziva „zaljubljena u ljubav“. Voli misao o Vladimiru, voli sebe kakva je kad misli o njemu, kada ga želi, kada ga treba.

Neću pisati previše svojih zapažanja jer želim da i vi uživate u ovoj ludoj knjizi isto onoliko koliko sam i ja uživala. Vladimir će vas protresti, uznemiriti surovošću izrâza i oduševiti ljepotom istih.

Iako isprva težak za čitanje jer traži angažiranog čitatelja, meni je bio otkriće.

Ostali naslovi ove autorice:

Vladimir je roman prvijenac autorice Julije May Jonas i izazvao je ogroman interes publike diljem svijeta.

Gdje kupiti roman Vladimir:

Stilus knjiga