Stephen King: Tajne Salema

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Tajne Salema: ©Vorto Palabra

Prevela: Jelena Pataki Šumiga

Isključite televizor – ustvari, pogasite sva svjetla osim svjetiljke pokraj omiljenog naslonjača – i ugodno se smjestite kako bismo u mraku porazgovarali o vampirima. Mislim da vas mogu uvjeriti da postoje, zato što sam tijekom pisanja ove knjige i sam u to povjerovao. (autorova bilješka, Uvod u Tajne Salema, str. 10.)

Stephen King: Tajne Salema

Tajne Salema

Ben Mears relativno je uspješan pisac koji se vraća u Jerusalem – gradić u kojem je živio kao dječak. Dolazi tamo iz dva razloga – traži inspiraciju za svoj sljedeći roman i pokušava razriješiti traumu iz prošlosti koja ga još uvijek progoni u noćnim morama.

Oba ta razloga vezana su za Marstenovu kuću, čudovišno zdanje koje se poput loše kobi nadvija nad Salem.

Kuća je gledala na grad. Bila je golema, neskladna i oronula, prozora navrat-nanos zakucanih daskama, zbog čega je izgledala zlokobno kao i sve stare kuće u kojima nitko ne živi. (str. 30.)

Za tu su kuću vezane brojne nadnaravne i sasvim prizemljene glasine, a Ben bi se dao zakleti da su i jedne i druge – istinite. Iz kuće se širi zlo koje svakom tko pokraj nje prođe diže dlačice na vratu i odašilje trnce jeze niz kičmu. Stoga, nije ni čudo što Marstenova kuća već godinama zjapi prazna.

Međutim, taman nekako u isto vrijeme kad i Ben, u grad dolaze i dvojica tajanstvenih došljaka i nastanjuju se u Marstenovoj kući.

A kad dvojica dječaka krenu prečacem kroz šumu, a samo jedan iz nje izađe živ, svima onima koji se ne boje vjerovati postaje jasno da se zlo povezano s tom ukletom kućom probudilo. I da se širi preko cijelog Salema…

Grad ne mari za vražje poslove, ništa više nego za božje ili ljudske. Grad poznaje tamu. I tama je dovoljna. (str. 248.)

Prvo izdanje prvoklasnog romana strave

Tajne Salema objavljene su davne 1975. godine, kao drugi roman tada obećavajućeg mladog pisca Stephena Kinga. Njegov urednik rekao mu je da će roman svakako izazvati interes čitatelja, ali ako ga objavi, nepovratno će ga obilježiti kao pisca horora. Sve dalje je – što bi se reklo – povijest! King je objavio Tajne Salema i svoju ostavštinu nastavio graditi na onome što mu, čini se, leži najbolje, a to su strava i užas. I svi ćemo se složiti, u tom mu nema premca!

Pitala si me o čemu je knjiga. U principu, o zlu i njegovoj sposobnosti da se uvijek iznova pojavljuje na istim mjestima. (str. 143.)

Stephen King: Tajne Salema

Godinama sam željela pročitati ovaj roman i bila sam neugodno iznenađena saznavši da nema prijevoda na hrvatski jezik. A onda, krajem 2022. godine – iznenađenje! Tajne Salema ne samo da su prevedene na hrvatski, nego nam izdavač donosi i prošireno izdanje, obogaćeno dvjema pričama koje su izvrsne i savršeno zaokružuju priču o Salemu te desecima stranica izbrisanih prizora, a neki su strašniji (i meni još bolji) od onih, na kraju, objavljenih u originalu.

„Park, jesi dobro?“
Parkins Gillespie razmisli o tome.
„Ne“, odvrati.
„A koji ti je vrag?“
„“Sve mi se čini, reče Gillespie, „da sam se usrao od straha.“
(str. 382.)

Tajne Salema – najbolji roman o vampirima ikad napisan

Brojni obožavatelji ovog kultnog romana slažu se da je jedan od najboljih ikad napisanih romana o vampirima, ako ne i najbolji. I moram se složiti. Premda nisam čitala Stokerovog Draculu niti, iskreno, nešto pretjerano puno toga o vampirima, moram reći da doista vjerujem kako je ovo jedan od najboljih romana tog žanra. Savršeno je napisan, u Kingovoj maniri, ali onog starog Kinga, ne ovog novog koji koketira s predugim, mjestimice dosadnim ulomcima. (Kad god ovo kažem, na umu su mi Uspavane ljepotice koje se još uvijek trudim potisnuti.)

Tajne Salema sadrže puno gadljivih scena, izbrisani dijelovi pogotovo, u kojima sam uživala od prvog do zadnjeg slova. Nitko nije tako divno odvratan kao Kralj!

A jeza… On uspijeva, bez greške, uz malo riječi postići uznemirenosti i nelagodu čitatelja, jezu koja nije iskonski strah, već nešto ljigavo što puže u dnu vaše kralježnice. Ta jeza nastaje jer samo naslućujemo zlo, ono je prikriveno, ali uvijek je tu negdje, oko nas.

I nitko se od njega ne može sakriti. Čak ni – pogotovo ni – mali, savršeni gradići.

Ovdašnje je vrijeme teklo po sasvim drukčijem rasporedu. U takvom se lijepom gradiću nije moglo dogoditi ništa ružno. Ni slučajno. (str. 45.)

480 stranica čiste uživancije

Znate da ja ne bih bila ja kada ne bih preporučila Kinga! Gotovo sve što on stvara meni  je izvrsno! Tajne Salema su mi među najboljim njegovim romanima koje sam pročitala jer volim nadnaravno, a ovdje je ono tako dobro uklopljeno u stvarni svijet da nas gotovo uvjeri u vlastito postojanje.

Likovi su životni, napisani kao da stoje pred vama, kao da su pravi! i budući da sam sve te stranice pročitala u svega tri dana, kad god bih izašla iz stana očekivala sam oko sebe vidjeti Bena Mearsa, Susan Norton, malog Marka ili učitelja Matta. Njihovi su likovi najdojmljiviji, ali ne vezujte se pretjerano za njih jer… No…

Stephen King: Tajne Salema

Premda se na prvih pedesetak stranica čini da ima previše likova, svi oni čine neraskidivu cjelinu Salema – što će biti još očitije kad počnu nestajati i kad se krhki privid normale počne urušavati kao kula od karata.

Evo nešto neobično: nitko među budnima u Jerusalemu nije znao istinu. Nekolicina je možda sumnjala, no čak su i njihove sumnje bile neformirane… A svejedno su bez ustezanja (…) uzimali vjerske simbole, kakve god su posjedovali. Išli su od prostorije do prostorije, polako kao da su im tijela postala staklena i krhka, i palili sva svjetla, ali nisu gledali kroz prozore.
Nipošto nisu gledali kroz prozore.
(str. 422.)

Toliko sam uživala u čitanju ovog horora da sam ga uvrstila u top 10 romana pročitanih 2022. godine! Nadam se da će i vas, baš kao i mene, začarati mračni svijet Salema. Njegovih zloslutnih glasina i legendi, stravičnih slučajeva iz prošlosti i onih još gorih iz sadašnjosti.

Propadanje idiličnog Salema pokazat će vam da je zlo svuda oko nas. Ali da mu možda, samo možda ipak možemo pobjeći ako smo čista srca, pravedni i ustrajni u borbi na strani dobra. I to je ono što mi je kod Kinga ipak najdraže – kao u bajkama, dobro uvijek, na ovaj ili onaj način, pobjeđuje zlo. Samo se moramo boriti. I vjerovati.

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Tajne Salema njegov su drugi objavljeni roman, koji ga je zauvijek obilježio kao pisca horora. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Tajnama Salema snimljen je i film i tv-serija, a ovdje vam donosim trailer filma koji, premda ga nisam gledala, djeluje itekako jezivo.

Kingova djela čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su: Misery, Isijavanje, Uljez, Potrebne stvari, Institut, Carrie, Groblje kućnih ljubimaca, Zelena milja, Posljednje uporište, Holly, Cujo, Rose Madder, Ako ima krvi.

Gdje kupiti roman Tajne Salema:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Goran Tribuson: Zbogom, Izabel

Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Zbogom, Izabel: ©Mozaik

Goran Tribuson Zbogom Izabel

Iako je potpuno drugačija od ostalih njegovih romana, od Gorana Tribusona nisam očekivala ništa manje! Zbogom, Izabel  dokaz je da su domaći autori itekako plodni u pisanju dobrih krimića. Crnohumorni krimić Zbogom, Izabel, osim krimi scenarija, otkrio nam je duboko nesređen svijet glavnog junaka koji on sam opisuje ironično, s dozom humora i bez patetike. Jako mi se svidio roman, pogotovo stil pisanja koji je kombinacija noira, crne komedije i gradskog krimića, a sve začinjeno primjerenom dozom nihilizma i prezirom prema društvenim konvencijama.

Igor Crneković

Igor zvani Crni mladić je koji se u ničemu nije posebno istakao. Dijete prosvjetnih radnika, konac svojih dvadesetih dočekao je u Zboru narodne garde. Povratkom u Zagreb bavi se različitim poslovima, sve bez svrhe i cilja, izgubljen kao i čitava njegova generacija. Uz to, Igor živi u stanu svojih roditelja s kojima nema puno dodirnih točaka jer su i oni sami disfunkcionalni i otuđeni kao supružnici. Nemajući ništa pametnije za raditi, Crni se priključuje zaštitarskoj firmi Mustela gdje je angažiran u neobičnu svrhu: bit će tjelohranitelj dobro štićene djevojke, prelijepe i fatalne Izabel, kćeri tajkuna Rudija Vulasa.

Moji starci se, bar koliko ja pamtim, nikada nisu voljeli; bar nisu pokazivali da im je to čuvstvo poznato. str. 12.

Izabel

Izabel je lijepa mlada djevojka, studentica arheologije. Kćerka je Rudija Vulasa, bivšeg minhenskog investitora i sadašnjeg poduzetnika. Živi u golemoj kući na Gornjem Prekrižju. Njezin se svaki korak pomno prati zbog očevog bogatstva, a još više zbog mutnih poslova  kojima se bavi otac Rudi. Nakon što je već jednom zamalo postala žrtva otmice, Rudi odlučuje angažirati tjelohranitelja koji će Izabel pratiti u stopu.

Tjelohranitelj

Uloga tjelohranitelja lijepoj djevojci Igoru se na početku čini beskorisna. Prati je na predavanja, kupovine, čak i po privatnim tulumima. Izabel je nekonvencionalna, opuštena i čini se nesvjesna opasnosti i očevih mutnih veza. Nakon što  duže vremena provedu zajedno, između mladih se postepeno razvija emotivna veza nakon koje Izabel iznese neobičan prijedlog: pobjeći će zajedno i fingirati otmicu u kojoj će od oca tražiti pozamašni iznos za njezino oslobađanje. Crni je u čudu zbog Izabelinog prijedloga, ali nemoćan je. Izabel vodi igru.

Ubio sam čovjeka radi novca i žene. Na koncu nisam dobio ni novac ni ženu.
str. 188.

Dojam o djelu

Zbogom, Izabel, podnaslovljen kao roman noir, još je jedna od Tribusonovih uspješnica. Glavni junak je tipičan predstavnik bezidejne zagrebačke mladeži koja se nakon Domovinskog rata egzistencijalistički i psihički traži živeći iz dana u dan. Prezirući društvene konvencije, s velikom dozom samoironije i iskrenosti, Crni je vrlo simpatičan lik čije putešestvije pratite s osmijehom. Čak i kad naizgled hladno i introspektivno progovara o neuspjelom braku svojih roditelja, vršeći samoprocjenu i sebe i roditelja, vrlo je iskren i samokritičan.

Knjiga je inspirirana filmskim žanrom noira koji glavni lik spominje svakih nekoliko stranica, a pripremajući ovaj roman sam je Tribuson, po vlastitim riječima, pogledao 40-ak noir filmova. Tako je noir poslužio kao žanrovski okvir ovom romanu što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Naravno, u knjizi ima i autobiografskih elemenata. Glavni junak je običan i svakidašnji mladić, zaštitar koji prihvaća posao tjelohranitelja, ni previše pametan, ni previše marljiv, ni ambiciozan, gotovo autsajder. Ali zbog toga je silno autentičan.

Intervju s autorom pročitajte na linku.

Goran tribuson Zbogom izabel

O autoru:

Goran Tribuson rođen je 6. kolovoza 1948. u Bjelovaru. Živi i radi u Zagrebu. Prvu knjigu kratkih priča Zavjera kartografa objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki (Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea), kao i izabrane priče Osmi okular. Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja (Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in USA, Povijest pornografije, Siva zona, Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada, Susjed u nevolji, Propali kongres, Sestrica s jezera, Otac od bronce, Vilinska priča), kao i autobiografsku tetralogiju – Rani dani, Trava i korov, Mrtva priroda i Vrijeme ljubavi. Nakladnička kuća Mozaik knjiga objavila je i njegova izabrana djela u deset knjiga.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana knjiga žudnji: ©Vorto Palabra

Prevela: Senka Galenić

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

Ja sam Ana. Bila sam žena Isusa ben Josipa iz Nazareta. Zvala sam ga Ljubljenim, a on je mene, uz smijeh, zvao Malim Gromom. … Otkad znam za sebe, u meni žive žudnje koje se bude noću, jaučući i pjevajući. (str. 13.)

Knjiga žudnji

Anu upoznajemo kao četrnaestogodišnju djevojčicu koja je uvijek bila drugačija od ostalih. Nikad je nisu zanimale stvari kojima su se bavile ostale djevojčice, a osim toga, znala je i čitati i pisati, što je oko 16. godine poslije Krista bilo veoma neuobičajeno.

Do tog sam trenutka samu sebe smatrala čudakinjom – neprirodnom i neprilagođenom. Izrodom. Prokletstvom. Odmalena sam znala čitati i pisati, imala sam neobičnu sposobnost da riječi uobličavam u priče, da tumačim jezike i tekstove, da uočavam skrivena značenja, da lako i bez problema razmišljam o međusobno suprotstavljenim idejama. (str. 16.)

Anin je otac glavni pisar i savjetnik tetrarha Heroda Antipe. Dopušta joj učenje i donosi papirus za pisanje, no Ana ne odrasta u domu punom ljubavi, već u domu u kojem je sve podređeno novcu i dojmu. Otac je vrlo brzo zaručuje za bogatog, no odbojnog starca želeći se domoći naslova zemljoposjednika. Ana je užasnuta ne samo mogućnošću da starcu postane žena, već i time što su joj, uime priprema za svadbu, oduzete sve knjige, papirusi i mastilo.

„Muževi znaju biti odurna bića“, opet sam začula majčin glas. „No bez njih se ne može. Bez njihove zaštite žene su nitko i ništa, izložene zlostavljanju. Udovice čak mogu biti i otjerane od kuće. Mlađe se odaju bludničenju, a starije prosjačenju.“ (str. 124.)

Jedina Anina savjetnica i prijateljica je Jalta, njezina teta, osramoćena udovica koja je iz Egipta prebjegla k bratu koji se prema njoj odnosi malo bolje nego prema psu.

Skrivajući svoje papiruse od roditelja, u špiljama izvan grada Ana upoznaje Isusa.

Nisam unaprijed znala što ću napisati. Riječi su me preplavile. Bujice i potopi. Nisam ih mogla zadržati niti sam ih mogla pustiti. No to što se uzburkalo i strujilo kroz mene nisu bile riječi. Bila je to žudnja. Bila je to ljubav prema njemu. (str. 73.)

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

Ana i Isus

Nakon što postaje osramoćena zaručnica udovica, nakon što ju otac kao ljubavnicu ponudi Herodu, a ona pobjegne, nakon što je narod na ulici gotovo kamenuje, Isus je uzima za ženu i Ana odlazi živjeti u Nazaret u siromašnu, ali brojnu Isusovu obitelj.

Njezine žudnje utišane su na dugo, dugo vremena, ali ne i zauvijek. Jer u Ani žudnje od rođenja pjevaju i jauču, a teški ih život samo jača. Njen Ljubljeni joj je u svemu potpora jer razumije kako je to biti zanesen nečim. Naime, Isusov odnos s Bogom produbljuje se toliko da vjeruje da je baš on odabran da na zemlju donese Kraljevstvo Božje.

  • Kad ti kažem da će sve biti dobro, ne mislim da život ne nosi nedaće sa sobom. Život će uvijek biti život. Time amo želim reći da ćeš ti biti dobro unatoč svemu. Sve će biti dobro, što god da se dogodi. (str. 291.)

Novo ruho poznate priče

Isusovu priču svi dobro znamo, no uvođenjem Ane, njegove supruge, radnja dobiva sasvim drugu dimenziju. Sama autorica piše da je Isusa željela prikazati isključivo kao čovjeka. Zato mu je dala suprugu – svi su židovski mladići tih godina bili oženjeni. Prikazala ga je kao mladića kojeg od djetinjstva društvo odbacuje zbog upitnog očinstva – nije bilo posve jasno je li mu Josip otac ili nije. Isus i Ana se izvrsno razumiju jer su oboje drugačiji, neprihvaćeni, duhovno bogatiji od ostalih. Ana nije samo njegova supruga, ona mu je partnerica, njemu jednaka. Podrška mu je u težnjama i nastojanjima da ostvari Božje kraljevstvo, a i on je njen oslonac u njezinim čežnjama i željama. Najzanimljiviji su mi dijelovi bili oni poznati iz Biblije, koje Sue Monk Kidd pak boji novim bojama pa Isus od kamenovanja ne spašava Mariju Magdalenu nego nekog drugog. Netko mu drugi mirisnim uljima maže noge i netko mu drugi na putu ka križu briše lice.

Zanimljivo je kako se autorica poigrava poviješću i maštom, vješto ih spaja u jednu priču pa više ne znamo što se stvarno dogodilo, a što je izmišljeno.

Sue Monk Kidd: Knjiga žudnji

No, fokus ove priče nije na Isusu – glavni lik je Ana. Ona oduvijek želi više, želi drugačije. Pratimo njezinu potragu za samom sobom, za njenim glasom i glasom svih ostalih žena koje su tada utišavane, sputavane, protjeravane, osuđivane.

Anu put vodi od Seforisa do Egipta i natrag. Gonjena je željom za pisanjem, učenjem, upisivanjem sebe u vječnost.

Od svih je osjećaja nada najtajanstvenije čuvstvo. Raste poput plavoga lotosa, vijugajući iz naših muljevitih srca. Divna je, dok traje. (str. 282.)

Ana je glas svih onih žena koje žele nešto više od života, od brakova, od samih sebe.

Knjiga žudnji – knjiga ljepote

Knjiga žudnji divno je napisan roman, jezikom toliko liričnim da zvuči kao pjesma. Prekrasnim opisima autorica slika krajolik u kojem Ana živi i stvara.

Ana je jako dobro zamišljen lik, stavljen pred nas gotovo živ, sa svim svojim vrlinama i manama. Ona je tvrdoglava, bezobrazna, svojeglava. Uporna, hrabra, zaljubljena.

Budući da roman pripovijeda o njoj od djetinjstva do starosti, jako ju dobro upoznamo i gotovo da se vežemo za nju.

Iako divna, Knjiga žudnji ipak ima jednu manu – preduga je. Vama možda neće biti, ali meni je bila. Stotinjak stranica manje i bila bi štivo puno lakše i pitkije. Ovako, spisateljica je malo razvezala gdje nije trebala pa je radnja mjestimice razvučena i mrvicu dosadna, ali svakako, vrijedna čitanja.

Ostali naslovi ove autorice:

Sue Monk Kidd američka je spisateljica javnosti dobro poznata po bestseleru Tajnovit život pčela, prema kojem je snimljen i film.

Knjiga žudnji njen je drugi kod nas objavljen roman.

Gdje kupiti roman Knjiga žudnji:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Gigi Griffis: Carica

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Carica: ©Znanje

Prevoditeljica: Marija Perica

Gigi Griffits carica

Sisi-omiljena carica

Godina je 1853. i radi se o carskom dvoru, a vi čitate ljubavnu priču kao da se događa danas. I to je najveća vrijednost ove knjige. Carica je prilično moderna priča o ljubavi nadvojvode, kasnije austrijskog cara Franje Josipa i mlade  Elizabete “Sisi”, princeze Bavarske, ispričana već mnogo puta, a čak je i u novije vrijeme ekranizirana na Netflixu.

Seriju namjerno nisam htjela gledati prije čitanja knjige, ali imala sam sreću posjetiti dvorac Schönbrunn u Beču i vidjeti velebnu palaču i vrtove koji odražavaju ukus, zanimanje i težnje habsburških vladara te lako zamisliti prostorije i vrtove u kojima je boravila Sisi, najčešće bosa.

Izgledao je…
kao dom.
Da barem nije car. str. 160.

Franjo Josip čeka mladenku

Pod utjecajem stroge majke, nadvojvotkinje Sofije, mladi Franjo Josip mora odabrati mladenku. A ona je već odabrana za njega. To je Helena Bavarska, čija obitelj smatra da je ona idealan izbor za austrijsku caricu. Helena dolazi u Bad Ischl upoznati Franju. U njezinoj pratnji su majka i mlađa sestra Elizabeta, zvana Sisi.

Procedura na dvoru, primanja, spletke i igre moći ne zanimaju Sisi i ona najradije boravi u dvorskim vrtovima osluškujući ptice i pišući poeziju. U jednom od carskih vrtova  neočekivano susreće Franju.

Ljubav je sjeme koje se posadi i onda polako i strpljivo uzgaja dok ne naraste u stablo. A ta moćna plima koja te preplavi zapravo je dužnost. Ono što duguješ svijetu i svojoj obitelji. str. 120.

Franjo odlučuje srcem

Vidjevši Sisi koja ga je trenutno privukla, Franjo se dvoji oko zaruka. Helena je lijepa, ali previše krotka, premirna i bez iznenađenja, dok je Sisi nekonvencionalna, svježa i potpuno iznenađenje. Kad se uvjeri da su osjećaji obostrani, Franjo se u izboru između ljubavi i dužnosti suprotstavlja majci i odlučuje se za Sisi. Helena je razočarana i ljuta na sestru, a razočaran je i Franjin brat Max.

Taj je trenutak bio gotovo kraći od jednog otkucaja srca. Kraći od zamaha krila ptice. I Franjo je znao. Znao je što će učiniti. str. 159.

Dojam o djelu

Iako napisana kao povijesna romansa, priča je vrlo suvremena. To je ljubavna veza koja se razvija između dvoje mladih i koja ne nailazi na podršku okoline. Otežavajuće okolnosti su, naravno, njihovo porijeklo i povijesna zadanost. Sisi je mlada, buntovna djevojka koja ne želi da je udaju po dogovoru, već traži onog pravog zbog kojeg će joj srce jače zakucati. Nju nije briga što je Franjo car. Ona bi čak voljela da nije, jer tada ne bi bilo prepreke njihovoj ljubavi.

Osim Sisi, vrlo mi je zanimljiv lik Helene i njezine rastrganosti između nade, razočaranja i ljutnje na sestru, a opet s druge strane, njezina ljubav prema Sisi je neupitna. Ta dualnost je tako dobro napisana, tako je životna i vrlo ljudska.

Istovremeno je vrlo zanimljiv i odnos Franje i brata mu Maximilijana. I Maxu se sviđa Sisi, ali premda je na glasu kao veliki zavodnik, on Sisi ne zanima.

U prvom dijelu knjige pratimo upoznavanje Franje i Sisi, dok u drugom traju pripreme za njihovo vjenčanje, uz otpore jedne i druge obitelji. Drugi dio je bio malo previše površan i prebrzo obrađen tako da sam kraj dolazi prebrzo i nekako je nedovršen. To mi je malo umanjilo ocjenu ove dobre ljubavno-povijesne priče.

Gigi Grifits

O autoru:

Gigi Griffis piše povijesne romane o snažnim, svojeglavim ženama i njihovim pričama koje su ostavile traga u povijesti. Živi s mješancem Yorkija po imenu Luna. U slobodno vrijeme planinari po Alpama, vozeći bicikl kroz mala sela. Njezini su radovi objavljeni u časopisima WestJet i Get lost Magazine, te su prevedeni na brojne jezike.

Gdje kupiti:

Znanje

Alex Finaly: Najveći strah

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Najveći strah: ©Znanje

Prevoditelj: Dubravka Pleše

Alex Finaly Najveći strah

Najveći strah roman je u kojem će ljubitelji žanra stvarno uživati. Brz je to i slojevit roman, negdje između psihološkog trilera i obiteljske drame. Tjera vas da nastavite s čitanjem sve brže i brže, duboko u noć. Ali isplati se par noći nespavanja jer je roman zaista dobar. Tema je bazirana na dokumentarcu o istinitim zločinima kakvih ima na Netflixu i drugim komercijalnim televizijama, a koji je polazište cijele drame. Ali krenimo redom.

Matt Pine

Najveći strah započinje kada student njujorškog sveučilišta Matt Pine jednog jutra doznaje užasne vijesti. Gotovo cijela njegova obitelj, mama, tata, maleni brat i sestra, otrovani su plinom tijekom odmora u Meksiku. Matt je u potpunom šoku. Lokalna policija tvrdi da se radi o nesretnom slučaju, ali FBI i State Department čine se daleko manje sigurnima – i ne žele reći Mattu zašto.

Mattov stariji brat Danny već sedam godina služi zatvorsku kaznu pod optužbom da je usmrtio svoju djevojku Charlotte. Obitelj je uvjerena da je Danny priznao zločin pod pritiskom i zbog toga su pristali na dokumentarac o istinitom zločinu koji sugerira da je nepravedno osuđen, dok sam Matt nije toliko uvjeren da Danny ipak nije počinio zločin. Ubojstvo tinejdžerice toliko je uzdrmalo obitelj Pine da je utjecalo i na njihove međusobne odnose. Danny je u zatvoru i ne želi da ga obitelj posjećuje, a Matt je zahladio odnose s ocem.

Obitelj Pine

Odlazak u Meksiko za Evana, Oliviu i njihovu djecu nije običan odmor. Nakon što su ih svi osudili zbog snimljenog dokumentarca, Pinovi odlaze u Tulum u Meksiku. Bar se tako čini, prema zadnjem tragu  koji je otkrila Mattova sestra Maggie. Odlaze svi osim Matta koji je na sveučilištu i Dannya koji je u zatvoru. Pinovi su odlučni otkriti što se dogodilo u noći kad je Charlotte ubijena, a jednim dijelom čak sumnjaju da se uopće ne radi o njoj jer je djevojčina glava skroz smrskana. Kako se otac Evan i kćerka Maggie sve više približavaju dokazima da Danny nije kriv za Charlottinu smrt, tako se nalaze u sve većoj opasnosti. Jer u Meksiku nipošto nisu neprimijećeni. Nažalost, netko ne želi da se istina otkrije pa makar svi Pinovi platili životom, što se i obistinilo. Ugušeni su plinom u unajmljenom apartmanu, a sva njihova korespondencija s laptopa i mobitela je izbrisana.

Dok ostali govore, on promatra. A dok ostali djeluju, on planira. A kad se oni konačno odmaraju, on napada. str. 5.

Matt odlazi u Meksiko

Šokirani Matt mora saopćiti užasnu vijest bratu Dannyju, a zatim odlazi u Meksiko po tijela svoje obitelji. U stalnoj je vezi s FBI agenticom Sarah Keller koju muči puno nedoumica u ovom slučaju. Nakon što je Matt jedva izbjegao napad u Meksiku, od očito unajmljenog ubojice, Sarah ga upozorava da bude izuzetno oprezan. Po povratku, Sarah i Matt kontaktiraju redatelje dokumentarca o Dannyu koji imaju još neke korisne podatke. Malo po malo, Mattu se slažu kockice. Ali i Sarah je sve bliže ubojici…

I tada je shvatio. Možda je to bilo to. Možda je zato preživio. Da sazna što se doista dogodilo njegovoj obitelji. str. 216.

Dojam o knjizi

Roman je ispričan  na način da pratimo više različitih fokusa; priču naizmjenično pričaju  Evan, Maggie, Olivia u prošlosti i Danny, Matt i agentica Sarah u sadašnjosti. Ovaj roman nije samo psihološki triler, ovo je prije svega  obiteljska drama u kojoj se svaki član obitelji žrtvuje za onog drugog. Obitelj se suočava s medijskom pozornošću koju im je donijelo javno suđenje, a zatim i dokumentarac u kojem svim sredstvima brane optuženog sina. Sva ta medijska pompa narušila je emocionalne veze u obitelji i one više nikad neće biti iste. Iako se i Evan i Olivia trude, nekadašnji bezbrižan život ne mogu više vratiti. S druge strane, Matt se distancira od oca, a najmlađi Maggie i Tommy skoro da nisu ni imali priliku upoznati brata koji je već sedam godina u zatvoru.

Nakon što je izvjesno da tragedija u Meksiku nije slučajna, a Danny je još uvijek u zatvoru, pred Mattom je težak teret otkrivanja istine iza zločina koji je njegovog brata poslao u zatvor. Agentica Sarah najveći mu je saveznik, a uz nju, Matt ima zadivljujuću privrženost fakultetskih prijatelja, vrlo neobičnih, potpuno različitih likova koji su bezrezervno na Mattovoj strani.

S druge strane, u romanu vidimo utjecaj javno dostupnih medija na živote običnih obitelji i ne možemo si ne postaviti pitanje: kako utječe mainstream kultura na živote običnih obitelji i nosi li uključivanje medija u rješavanje slučaja, uz dobrobit, i neke negativne konotacije po pojedinca i društvo? Ali to je već sociološko pitanje. S obzirom na to da je ovo samo roman, predlažem da ostavite par slobodnih dana i uživate u čitanju. Preporuka!

Alex Fnaly Najveći strah

O piscu

Alex Finlay pseudonim je pisca koji živi u Washingtonu. Rođen je u Opeliki, u Alabami. Alex je svoju mladost proveo putujući svijetom i upravo je tijekom odmora u Tulumu u Meksiku dobio nadahnuće za pisanje romana Najveći strah, koji se odmah našao među najprodavanijim romanima širom svijeta.

Gdje kupiti:

Znanje

William Kent Krueger: Ova blaga zemlja

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Ova blaga zemlja: ©Vorto Palabra

Prevoditelj: Marta Kovač

William Kent Krueger Ova blaga zemlja

Budite otvoreni prema svakoj mogućnosti, jer ništa što srcem zamislite nije nemoguće. str. 14.

Ova blaga zemlja pustolovna je odiseja o četvero siročadi koji plove niz rijeku Mississippi za vrijeme Velike depresije. Ova je knjiga mit, ali stvarna pozadina Velike ekonomske krize u vremenu prije Drugog svjetskog rata poslužila je kao pozornica na kojoj se odigrava radnja. Procjenjuje se da je 1932. godine, na vrhuncu krize, 250 000 tinejdžera napustilo svoje domove i počelo putovati zemljom (bilješka autora). Ova blaga zemlja zamišljena je prvotno kao svojevrsni nastavak Huckleberrya Finna, a vidljivo je da je autor bio i obožavatelj djela Charlesa Dickensa.

Kulturni genocid prema indijanskom stanovništvu

Odnos američke države prema Indijancima jedna je od najtužnijih epizoda u američkoj povijesti. Autor je to iskoristio stvorivši  Indijansku strukovnu školu u Lincolnu po uzoru na slične škole  u Americi, gdje su se pod pojmom školovanja događali kulturni genocidi. U tim su se školama, osim bijelaca, školovali Indijanaci izvan rezervata. Namjera bijelaca bila je asimilirati indijansko stanovništvo u potpuno novu bjelačku kulturu. Ta su djeca, Indijanci, kažnjavana ako su govorila svojim materinjim jezikom, a bivala su podvrgnuta emocionalnom, fizičkom i seksualnom zlostavljanju.

Ipak, vratimo se na priču.

Indijanska strukovna škola

 Nakon smrti roditelja, Odie O’Banion i njegov brat Albert smješteni su u Indijansku strukovnu školu u Lincolnu, koju vode gospodin Brickman i njegova žena, okrutna ravnateljica, zvana Crna Vještica. Dječaci su navikli na surove uvjete u školi, zlostavljanje i gnjev ravnatelja, ali tješi ih pomisao da kroz sve tegobe prolaze zajedno. Sve se mijenja onog dana kada Odie dođe u sukob s nasilnim pomoćnikom gospođe Brickaman. Uvjeren da  je ubio čovjeka i da je kriv za zločin, Odie odluči pobjeći iz Indijanske škole. U bijegu mu se pridružuje brat Albert, gluhonijemi prijatelj Indijanac Moses i šestogodišnja djevojčica Emmy koja je upravo postala siroče.

Što je to odiseja?
Dugačko putovanje, Emmy, prepuno pustolovina. str. 274.

Plovidba niz rijeku Mississippi

Odie, Albert, Moses i Emmy bježeći započinju neobično putovanje  niz rijeku Mississippi. Cilj im je doći do Saint Louisa gdje živi Odijeva i Albertova teta Julija, sestra njihove preminule majke. Krenuvši kanuom pa neko vrijeme pješke, zatim zaprežnim kolima pa opet pješke, upoznaju različite ljude i upadaju u neobične situacije od kojih su neke i pogibeljne. Na tom putu im prijete pištoljem, otimaju ih i napadaju, ali se družba uvijek sretno izvuče uz pomoć sreće i dobrih ljudi kojih ima posvuda. Odiejev neustrašiv duh i Albertova pribranost te spretnost njihova prijatelja Mosesa, kao i simpatičnost malene Emmy, otvaraju im mnoga vrata. Pri kraju putovanja družina se razdvaja i Odie sam stiže kod tete u Saint Louis, a tamo ga čeka golemo iznenađenje.

Sve što nam se dogodi zauvijek nosimo sa sobom. str. 141.

William Kent Krueger Ova blaga zemlja

Dojam o djelu

Prekrasna je ova knjiga koja govori o odrastanju, prijateljstvu, vrijednosti obitelji i traženju svog vlastitog puta u surovim uvjetima. Priča je ispričana iz Odiejeve perspektive pa pratimo kako djeca sazrijevaju brže nego što bi trebala, a još uvijek su samo djeca. Zrelost koju pokazuju likovi, vještina u preživljavanju i upornost da se ustraje kako bi se došlo do cilja, uz izuzetnu povezanost i homogenost male grupe prijatelja, začuđuje cijelo vrijeme čitanja knjige.

Knjiga je topla i lijepa, sa živopisnim opisima mjesta kojima djeca prolaze. Mala zamjerka knjizi je ideja koja nije originalna, već je kombinacija više putopisnih knjiga, od Huckleberrya Finna preko Stepskog vuka, a u nekim segmentima podsjeća na događaje u nešto starijim romanima o indijanskom poglavici Winnetou.

Preporuka: pročitajte. Odvest će vas na nezaboravno putovanje rijekom Mississippi.

O autoru

William Kent Krueger (1950) američki je romanopisac i pisac krimića, najpoznatiji po serijalu romana s Corkom O’Connorom. Godine 2005. i 2006. osvojio je uzastopne nagrade Anthony za najbolji roman. Godine 2014. njegova samostalna knjiga Ordinary Grace osvojila je nagradu Edgar za najbolji roman objavljen u 2013. godini. Godine 2019. Ova blaga zemlja zasjela je na popis najprodavanijih knjiga New York Timesa i zadržala se ondje gotovo šest mjeseci.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

John Hart: Željezna kuća

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2017.

Naslovnica romana Željezna kuća:©24 sata d.o.o.

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća

U domu za nezbrinute dječake Željezna kuća odrastaju braća Michael i Julian.

Usred doline nalazila se zgrada. Bila je sačinjena od cigle i kamena i prostirala se na tri kata. Imala je dva odvojena dugačka krila s obje strane glavne građevine. Jedno krilo bilo je potpuno mračno, prozori prazni, poneki prekriveni daskama. Dalje su se pružale manje građevina i nesređeno dvorište. Među zgradama su se kretale pognute osobe. Sitne. Djeca. (str. 46.-47.)

Okruženi nebrigom, nasiljem i svakojakim okrutnostima, Michael se bori šakama, snagom i hrabrošću, a Julian bježanjem i vjerom u starijeg brata.
I taman kada im je sve trebalo krenuti u dobrom smjeru, Julian ubija drugog dječaka – posebno okrutnog štićenika doma. Želeći zaštititi brata, Michael preuzima krivnju i bježi.

Godinama kasnije, Michael je iskusni plaćenik njujorške mafije. Svojom spretnošću, hrabrošću, pameću i snagom popeo se gotovo do samoga vrha.

Bio je borac i ubojica, princ ulice kojeg su se ostali toliko bojali da je rijetko bio prisiljen ubijati. Njegova je pojava bila sasvim dovoljna. Njegovo ime. Prijetnja koju je to ime predstavljalo. (str. 21.)

Kada se zaljubi u lijepu Elenu, želi vam iz organizacije što mu nakratko i uspijeva.

No Michaelova je sloboda kratkoga vijeka. Šef mafije koji mu je dao slobodu umire, a njegov sin, oduvijek ljubomoran na Michaela, želi osvetu.

Mafija ne bira sredstva želeći natjerati Michaela da pati. Najokrutniji ubojice kreću u lov.

Michael mora zaštititi one koje voli. Ne samo Elenu, već i brata kojega je davno izgubio.

Bježeći od mafije, Michael se upliće u neobičnu, ali i opasnu obiteljsku situaciju svog brata. Pojavljuju se tragovi koji ga vode do istine o vlastitom podrijetlu.

A svi tragovi vode natrag u Željeznu kuću…

John Hart: Željezna kuća

Obiteljske tajne

Michael i Julian braća su rođena s jedva godinu dana razlike. Oduvijek su u domu Željezna kuća gdje trpe različita zlostavljanja i okrutnosti većih i zločestijih štićenika doma.

Michael je jači i snažniji, no na Julianu, i psihički i fizički slabijem, dom ostavlja velike traume od kojih se ne uspijeva oporaviti niti dvadeset godina kasnije.

Crnilo je bilo poput otoka, a ako ostane na njemu, ništa mu neće moći nauditi. Sam je stvorio taj otok kako bi mogao otići tamo kad stvari postanu gadne, ili strašne, ili teške. Otok je bio siguran i samo njegov. (str. 121.)

Iako su desetljećima razdvojeni, čim Michael shvati da će mafija krenuti na Juliana kako bi naudila njemu, kreće k bratu i napravit će sve da ga zaštiti, kao i godinama prije.
Međutim, Julianova je obiteljska situacija komplicirana. Otac je nezainteresirani političar koji u svemu vidi samo svoj dobitak ili gubitak. Majka je pretjerano zaštitnički nastrojena žena mutne prošlosti, a tu je i njezin tjelohranitelj koji o svemu zna više nego što bi trebao.

Kada se zaredaju ubojstva, a Elena pobjegne grozeći se Michaelove ubilačke naravi o kojoj nije ništa ni znala ni slutila, Michael shvaća da se upetljao u priču puno dublju od one početne.

Sve je nekako povezano – njegova prošlost i njegova sadašnjost.

Da riješi jedno, morat će se potruditi raspetljati drugo. No tajne se prošlosti ne daju razmrsiti tako lako.

Na svijetu je bilo i vještijih ubojica od Michaela. Nije mogao pogoditi metu s nemoguće udaljenosti niti se bavio eksplozivima, trovanjem ili masovnim ubojstvima. U ovaj je posao ušao boreći se za vlastiti život i u tome je bio dobar. … Još kao dijete shvatio je da je bolje biti okrutan nego blag; brz umjesto spor. Naučio je krasti, spletkariti, ranjavati; bio je to njegov talent – snaga uma. (str. 34.)

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća – roman koji iznenađuje

Moram priznati, naslovnica romana Željezna kuća isprva me baš odbijala i uporno sam odugovlačila čitanje. Naravno, još se jednom pokazala istinitom ona Ne sudi o knjizi po koricama.
Željezna kuća klasični je John Hart – krimić koji se napeto čita od početka do kraja! Dakle, nije to triler koji će se zezati s vašom glavom, ali je itekako dobar akcijski krimić koji ne možete prestati čitati jer glavni lik ili bježi, ili saznaje tajne iz prošlosti ili pokušava spasiti ovog ili onog… Ta njegova nastojanja toliko su zanimljiva da nikako ne odlažemo roman!

Većina mi se likova svidjela jer su jako dobro okarakterizirani, pogotovo siroti Julian čiji su strahovi i traume detaljno i vjerodostojno opisani. Ispod površine svakog lika krije se nešto više i to mi je super jer nitko nije onakav kakvim se čini na prvi pogled.
Osim Michaela koji je klasični akcijski junak. Sposoban za sve, spretan, mentalno jak, dosjetljiv… S druge strane, ima nježno i neiskvareno srce, Elenu voli svim srcem i želi joj osigurati dobar i pošten život.

Postoji razlika između ljubavi i uspomene na ljubav. Uspomena je topla, ali beznačajna. Voljeti nekoga znači da ćeš sve učiniti za tu osobu. Spaliti mostove. Srušiti kuće. Zbog ljubavi je normalan život nevažan. (str. 157.-158.)

Elena je, s druge strane, meni bila strašno iritantna. Cmoljava, neodlučna, nesposobna misliti dva koraka unaprijed. Ipak, koliko god me iritirala, sve jedno sam navijala za nju i Michaela. Ah, ta ljubav!

Dosad sam pročitala četiri Hartova romana i ovaj mi je, zasad, najdojmljiviji.

Brz, napet, pun akcije. Ako volite takve romane, navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Romani nisu povezani, poredala sam ih prema godini izlaženja, od najstarijeg do najnovijeg.

Gdje kupiti roman Željezna kuća:

webshop Znanje

I dosad smo čitale romane slične tematike – škicnite našu recenziju romana Siroče X Gregga Hurwitza.

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Elizabeth je nestala: ©Mozaik knjiga

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Elizabeth je nestala

Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)

Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.

Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)

Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.

Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.

Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.

Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.

Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?

Da nije možda nestao netko drugi?

-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)

Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…

Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.

I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.

Kriminalistički roman

Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.

U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?

U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?

To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.

Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)

Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.

Obiteljska drama

Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.

Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.

Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.     

Elizabeth je nestala – naposljetku

Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.

Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.

Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.

Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.

Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.

Gdje kupiti roman Elizabeth je nestala:

web shop Hoću knjigu

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.

Naslovnica romana Ponoćna knjižnica: ©Vorto Palabra

Između života i smrti nalazi se knjižnica… A u toj knjižnici police se protežu u beskraj. Svaka knjiga prilika je da iskusiš neki od života kojima si mogla živjeti. Da vidiš kako bi to bilo, da si donijela neke druge odluke… Bi li išta učinila drugačije, kad bi dobila priliku poništiti ono zbog čega žališ? (str. 40.)

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ponoćna knjižnica

Nora Seed depresivna je trideset petogodišnja djevojka koja je mogla toliko toga, ali od svega je odustala. Živi u malom stanu s mačkom Voltaireom i radi u prodavaonici glazbala. Kada isti dan dobije otkaz i voljenog mačka pronađe mrtvog, Nora zaključuje da joj ništa ne ide, da ništa nema i da ju nitko ne voli. Shrvana usamljenošću i tugom, napravi glupost nakon koje se nađe u Ponoćnoj knjižnici.

Ali ovo nije stvarnost u onom smislu u kojem je ti razumiješ. U nedostatku bolje riječi, ovo je ono između. Nije život. nije smrt. Nije stvarni svijet u uobičajenom smislu. Ali nije ni san. … Ukratko, ovo je Ponoćna knjižnica. (str. 43.)

Tamo je dočekuje gospođa Elm, njezina davna školska knjižničarka koja joj je, jednom davno, iskazala potporu, razumijevanje i privrženost. Njih dvije okružene su knjigama – posebnim knjigama.

Sve su one neka verzija Norinog života, kojim živi negdje u paralelnom svemiru. Sve odluke koje je Nora ikad donijela i svi rezultati tih odluka nalaze se unutar knjiga predanih na bezbrojnim policama Ponoćne knjižnice.

Što bi bilo da je Nora nastavila trenirati plivanje? Da se udala za bivšeg dečka, umjesto da je otkazala vjenčanje? Da je nastavila pjevati u rock-bandu?

Nora je dobila priliku saznati sve to.

I dok prelazi iz knjige u knjigu, dok proživljava život za životom, Nora će naučiti da nije toliko stvar u odlukama koliko u njoj samoj.

I da ni jedan život neće biti onaj pravi, dok god ga se boji živjeti.

No, jedna je stvar otpočetka jasna. Dok god je Nora živa u stvarnosti, bit će živa i u Knjižnici.

A Nora je, sjetimo se, napravila glupost…

Nora, više nismo u Kansasu…

Nora je lik koji mi nikako nije bio simpatičan i s kojim se nisam mogla povezati, no sigurna sam da većini čitatelja neće biti tako. Živcirale su me njezina slabost i rezignacija, no do kraja romana uspjela se nekako uvući u moje srce. Nora je napisana tako da se svi mi prepoznamo u njoj, i oni čvršći i oni slabiji. Isprva je potpuni pesimist, čak joj i šef daje otkaz jer se „dućanom vuče ko krepana mačka i tjera mušterije“.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

„Ali pod pritiskom postajemo to što jesmo. Počneš kao komad ugljena, a pritisak te pretvori u dijamant.“
Nije ispravila njegovo neznanje o dijamantima. Nije mu rekla da je ugljen, iako se baš kao i dijamant sastoji od ugljika, previše nečist da bi se pretvorio u dijamant, pod kakvim god pritiskom. Ako pitate znanost, počnete li kao ugljen, tako ćete i završiti. Možda je to bila pouka o stvarnom životu.
(str. 19.-20.)

Nora je suvremena žena okružena suvremenim problemima – usamljenošću, nemogućnošću da ostvari smislenu ljubavnu vezu, otuđenošću od obitelji… Putujući kroz Norine moguće živote, saznajemo zbog čega je takva kakva jest.

Mislim da tvoj problem nije bila trema. Ni strah od vjenčanja. Mislim da je tvoj problem strah od života. (str. 25.)

Malo pomalo, Nora skuplja zrnca mudrosti rasuta multiverzumom svojih života i primjenjuje ih na ono najbolje – na svoj pravi, stvarni život. Nora raste i mijenja se; napokon uviđa da je odgovorna samo i jedino sebi i da, koliko god to otrcano bilo, pojedinac čini razliku.

Prilika za novi početak

Ponoćna knjižnica roman je koji sam uzela nakon poduže čitalačke pauze i, budući da nije žanr koji inače čitam, bio je dobrodošao odmak iz zone komfora. Iako sam se bojala da će biti previše blebetanja o samopomoći i samoostvarenju (a to mrzim), roman me veoma ugodno iznenadio. Ponoćna knjižnica najobičnija je fikcija, i mislim to u najpozitivnijem mogućem smislu. Predivno napisana fikcija čije se pojedine stranice doista mogu čitati kao vodič kroz život, ali bez one pretenciozne note koju takvi priručnici inače imaju.

U ovom romanu pročitat ćemo neke predivne stvari. Uronit ćemo u knjigu kajanja koju svatko od nas sigurno ima i izroniti iz nje jači nego ikad. Naučit ćemo da se zbog nekih stvari ne isplati kajati jer, s nama ili bez nas, stvari su nekad naprosto takve kakve jesu. Ma što god mi odlučili i napravili, neke stvari uvijek ostaju iste. I zato se ne treba kajati.

Ono što je mene naučila Ponoćna knjižnica, i na tome joj neizmjerno hvala, jest da smo mi odgovorni za to kakav je naš život. Ako nismo sretni u ovom životu, male su šanse da bismo bili sretni u bilo kojem drugom. Svi naši mogući životi čine nam se savršeniji od ovog koji trenutno živimo, ali da smo zaista u njima, bili bismo u stanju vidjeti pukotine i mrlje zbog kojih bismo opet bili nesretni. Sreća je u nama, a ne u onome što smo mogli ili trebali. Sreća je iskoristiti ovo sad. Uzeti ovaj život koji živimo i učiniti ga najboljim što možemo.

Ako ste trenutno na nekom čudnom mjestu i dobro bi vam došlo malo potpore, uzmite Ponoćnu knjižnicu. Prepustite se iscjeljujućim rečenicama Matta Haiga i uronite u Norin zbrčkani život koji ipak, unatoč svemu – ima smisao.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Knjiga utjehe, Zašto ostati živ te najnovije Ponoćna knjižnica.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti roman Ponoćna knjižnica:

Znanje

Oliver Pötzsch: Vještac

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Oliver Pötzsch Vještac

Naslovnica knjige Vještac© Znanje

Ovo je prvi put da se susrećem s ovim autorom iako znam da on ima vjernu sljedbu ljubitelja povijesnih romana. Nisam si mogla pomoći da  ne uspoređujem Pötzscha s autorima kao što su C. J. Sansom, Philippa Gregory i naša Marija Jurić Zagorka, koji su također vrhunski autori povijesnih romana. Za mene osobno Zagorka je još uvijek broj 1 na toj listi iako je nedvojbeno i Oliver Pötzsch zanimljiv i vješt pisac.

Samostanu Andechs-poprište zločina

U romanu Vještac Pötzsch uvodi čitatelje u mračnu atmosferu Bavarske u sedamnaestom stoljeću. Njegovi omiljeni likovi obitelj Kuisl, Jakob Kuisl, schongauski krvnik i njegova kćerka Magdalena sa suprugom Simonom ponovno se nalaze u središtu uzbudljivih događaja koji nisu nimalo bezazleni. Ubojstva, krađe svetih relikvija, čudni i neprirodni događaji koji drže u strahu pobožni puk, okosnica su radnje romana Vještac. Još kad se pritom sve događa u u samostanu Andechs koji vode redovnici u tišini, redu i strogoj hijerarhiji, zanimljiva radnja je zajamčena.

Magdalena i Simon dolaze na hodočašće

Zajedno s pedesetak građana na hodočašće u samostan Andechs stiže Magdalena, lijepa krvnikova kćer sa svojim suprugom Simonom Fronwieserom. Godina je 1666. U trenutku kada hodočasnici dolaze, ne znaju da su se u samostanu već počeli događati nemili događaji. Kad dvojicu redovničkih pomoćnika pronađu mrtve, a fratar Virgilius koji se bavi urarskim zanatom nestane, za sve je optužen fra Johannes, zvani Nepomuk, redovnik koji skriva svoju krvavu prošlost. Vidjevši da mu se loše piše Nepomuk u pomoć poziva prijatelja Jakoba Kuisla, schongauskog krvnika (Magdaleninog oca) s kojim ga je jednom davno spojila sudbina. Ne časeći ni časa Jakob Kuisl, zajedno s unucima, Magdaleninim sinovima, stiže u Andechs  kako bi pomogao prijatelju, a istovremeno otkrio tko stoji iza nedavnih ubojstava.

Bio je siguran da Bog ne bi dopustio da se takvo svetogrđe nekažnjeno događa .str.2

Ubojica sprema zamku

Nakon što se ubojica kojeg pobožni narod zove Vještac, jer misle da se radi o nekome nadnaravnom, približio Magdaleni i Simonu, oni shvaćaju da su na tragu nečem velikom. Jedva izbjegavši smrt trovanjem, a zatim i „nezgodu“ s padom crkvenog zvona, Magdaleni i Simonu jasno je da su na meti zločinca koji uz to ima i suučesnika.

U sjeni zida srivala se neka prilika i promatrala krvnika kako odlazi.

Bilo je vrijeme da gospodaru podnese izvještaj. str286.

Oliver Pötzsch Vještac

Dojam o djelu

Jako volim romane koji na početku imaju kartu odnosno mapu mjesta. Time nama, čitateljima, olakšavaju praćenje sadržaja. Ovaj roman ima čak i više. Autor nam nudi odmah na početku knjige čitav popis,  odnosno galeriju likova hodočasnika, građana Schongaua i ostalih likova u knjizi tako da stvarno nemate problema s praćenjem likova kojih u knjizi ima podosta.

Što se tiče samog romana dala bih mu osrednju ocjenu. Iako nisam čitala prethodne romane osluhnula sam komentare čitatelja koji govore da su prva tri romana iz serije zanimljivija  (što će mi očito biti motiv da pročitam prethodne). U romanu ima dosta nesimpatičnih likova, a onaj jedan koji mi je simpatičan tog je autor predstavio kao ružnog, grbavog, nepriličnog kako mu i nadimak Nepomuk kazuje.

Magdalena mi je malo premoderno opisana ako znamo da se cijela priča događa u 17.stoljeću. Njezino mi ponašanje „ne drži vodu“. Feministički stavovi i odnos prema suprugu koji uključuje veću ulogu žene u vođenju obitelji nisu mi tipični za to vremensko razdoblje u kojem je bila jasna muško –ženska podjela uloga.

Što se tiče stila pisanja od atmosfere do opisa krajolika Oliver Pötzsch to čini vrlo vješto. Sviđa mi se što koristi autentična povijesna obilježja. Tako samostan Andechs uistinu postoji, ali danas je pretvoren u barokni dvorac otvoren za turiste. Povijest  samostana Pötzschu je ispričao stariji redovnik tako da je povijesna pozornica za pisanje romana bila spremna. A sam Oliver Pötzsch potomak je roda Kuislovih koji su 300 godina bili najčuvenija dinastija krvnika u Bavarskoj.

O autoru

Oliver Pötzsch (1970.) dugi je niz godina radio kao scenarist televizijskih filmova, a danas živi u Münchenu gdje piše romane. I sam je potomak obitelji Kuisl koja je od 16. do 19. stoljeća bila najglasovitija bavarska dinastija krvnika. Njegovi povijesni romani o krvniku Jakobu Kuislu učinili su ga poznatim daleko izvan granica Njemačke.

Gdje kupiti:

Znanje