Arhiva Ljeto - Stranica 11 od 13 - Mala od knjiga

10 rujna, 20214 studenoga, 2021

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Djevojčica, 11: ©Znanje

Djevojčica, 11

Bivša socijalna radnica Elle Castillo vodi podcast Dostižna pravda koji se temelji na istraživanju neriješenih zločina. U petoj se sezoni odluči pozabaviti slučajem koji je, prije dvadeset godina, šokirao čitavu zemlju.

No svako malo dogodi se nešto što uzdrma cijelu državu. Pogađa sve ujedinjujući ljude u tuzi i zajedničkome cilju.
Prije nešto manje od dvadeset četiri godine, u živahnom studentskom gradiću (…) nestala je mlada žena… (str. 3.)

Nakon nje, nestala je nova, godinu mlađa. Pa još jedna, godinu mlađa. Djevojke su postale djevojčice, uvijek godinu mlađe od prethodne. Nestajale su u razmaku od tri dana. Držao ih je sedam dana. A onda bi se pojavile mrtve.

Bilo je to u skladu s njegovom opsjednutošću brojevima. Bilo mi je jasno da ne bi bio dobar znak kad bi u brojevima bilo neke pravilnosti. to bi značilo da ima neki plan. …mislim da je taj tip započeo s nekim uvrnutim odbrojavanjem. …
U roku od nekoliko sati, sve su mu televizijske postaje nadjenule isto ime: Ubojica Koji Odbrojava. (str. 12.)

Zadnja žrtva ubojice koji odbrojava je djevojčica, 11 – ali nju nije ubio.

Ona je pobjegla.

I o Ubojici se, otada, ništa ne zna.

Zašto je prestao ubijati? Je li bio u zatvoru?

Je li umro?

Iako je policija sklona složiti se s posljednjom tezom, Elle nije tako sigurna.

U svom podcastu, propitkuje sudbinu Ubojice, vjerujući da nije mrtav. Da je još uvijek tu, među nama.

Kad je jedan slušatelj nazove i kaže da ima važne informacije o ubojici, a biva ubijen, Elle je sigurna da se nešto događa.

A onda nestaje još jedna djevojčica, 11.

Tri dana nakon nje, djevojčica, 10.

Je li moguće da se Ubojica Koji Odbrojava vratio završiti svoje odbrojavanje?

Elle kreće u potragu za Ubojicom, odlučna dokazati da taj poremećeni sadist nikada i nije bio mrtav.

Djevojčica, 11 – slučaj koji ne izlazi iz glave

Kad ste tako dugo detektiv kao ja, slučajeve na kojima radite počnete kategorizirati. Ima onih koji se stope u neku nejasnu masu… Postoje oni koje potpuno zaboravite… A imate i slučajeva koji zauvijek ostaju uz vas – onih koji vas bude usred noći poput pauka koji vam gmiže po licu… …od samog sam početka znao da ga neću moći ostaviti dok ne pronađemo počinitelja.
No počinitelj nije pronađen. (str. 53.)

Kao i policiji, i nama čitateljima slučaj Ubojice Koji Odbrojava zavući će se u misli.

Je li još uvijek živ? A ako nije, tko sada ubija? Oponašatelj?

Elle je čvrsto naumila otkriti ubojičin identitet, čak i po cijenu vlastitog života. Ona je žena naizgled savršenog života, no ispod površine puno se toga događa. Spisateljica se uglavnom bazirala na opisivanje slučaja i nije dubinski karakterizirala likove, ali to uopće ne smeta. O Elle najviše saznajemo iz njezinih postupaka i iz njezina podcasta, što radnju čini lišenom opisa i, samim time, dinamičnom, brzom i napetom.

Elle je kimnula pogledavši tetovažu na svom desnom zglobu – točka-zarez. … Bio joj je to podsjetnik, obećanje da i najgori trenutci u njezinom životu ne moraju značiti kraj priče. (str. 67.)

…3, 2, 1

Roman Djevojčica, 11 pucao je na mene iz svih oružja! Privukao me sinopsisom, naslovnicom i navodom „Idealno štivo za obožavatelje Karin Slaughter“. Naravno da sam se bacila na njega čim sam ga dobila!

Dobro, budimo realni, Amy Suiter Clarke nije Karin Slaughter (recenzije čijih romana Dobra kći i Posljednja udovica također imamo na blogu), ali spisateljica uopće nije loša.

Dapače, Djevojčica, 11 triler je koji ugodno iznenađuje!

Radnja je odlična, veoma zanimljiva, ponajviše jer se bavi slučajem iz prošlosti i ubojicom koji možda jest, možda nije živ. Elle također pridonosi toj misteriji – ja sam naslutila zašto, mislim da hoće i većina vas, no mora se priznati, plot twist je skroz solidan.

U medicinskim krugovima postoji nešto što se naziva agonalno disanje. Do njega često dolazi kad čovjek umire. … Istraživanje slučaja Ubojice Koji Odbrojava sličan je tome: posljednji udisaj nečega što umire, još jedan, konačan pokušaj ne biste li dobili dovoljno kisika da preživite. (str. 75.)

U romanu se miješaju transkripti Ellina podcasta, sadašnjost i prošlost i to mi se izuzetno svidjelo – pogotovo podcast. Čini mi se kao nešto što bih čak i ja slušala, pogotovo ako se bavi istinitim, neriješenim zločinima! Poglavlja su koncipirana tako da završavaju, naravno, kada je najzanimljivije i kada naslutimo što bi se sljedeće moglo dogoditi, tako da doista tjera na čitanje.

Još jedna stvar po kojoj je Djevojčica, 11 specifičan roman jest ubojica. Rijetko kad mi se dogodi da ubojicu žalim, ali ovog stvarno jesam. Okarakteriziran je detaljnije nego Elle pa mu lako ulazimo u glavu i možemo zamisliti kako je to biti u njegovoj koži. Uvrnut je, okrutan, a opet…
Osim toga, nisam naslutila tko je on pa je i to pridonijelo napetosti radnje.

Djevojčica, 11 odličan je roman prvijenac zbog kojeg se radujemo ostalim, budućim romanima Amy Suiter Clarke!

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojčica, 11 debitantski je roman autorice Amy Suiter Clarke. Ako želite saznati više o njoj, ovdje je link koji vodi na njezinu web stranicu. Možda će vam biti zanimljivo da i sama spisateljica, baš poput lika Elle iz romana Djevojčica, 11, ima svoj podcast koji se uglavnom bavi pisanjem trilera i krimića. Stranica je na engleskom jeziku.

Gdje kupiti roman Djevojčica, 11:

Znanje

P.S. Ako se sjećate, već smo imali ubojstva i odbrojavanje, i to u romanu Odbrojavanje skandinavskih autora Horsta i Engera. Premda romani nisu nimalo slični, uvijek je lijepo vidjeti kako ista ideja funkcionira kod različitih pisaca s različitih podneblja. Klikom na gornji link, prisjetite se kako je završilo odbrojavanje u Švedskoj i Norveškoj.

8 rujna, 20211 studenoga, 2022

Lee Child: Plavi mjesec

Nakladnik: Znanje 2021.

Naslovnica knjige Plavi mjesec: ©Znanje

Plavi mjesec -rijetka pojava poput pravde

Plavi mjesec je „muška knjiga“ koju, naravno, čitaju muškarci i žene. Adrenalinski obrati, ukrajinska i albanska mafija, između kojih je Jack Reacher, pravednik koji štiti slabe, ucijenjene i nemoćne, već je prokušani recept poznatog autora serijala o Jacku Reacheru. Plavi mjesec samo je nastavak Jackove bespoštedne borbe za pravdu i vjerovanja da se ona rijetko, poput plavog mjeseca, pojavljuje sama. Zbog toga je Jack Reacher tu – da stvari stavi na svoje mjesto.

Jack Reacher ili Tom Cruise

Danas je teško čitati romane Lee Childa, a da ne zamislite Toma Cruisea kako u punom trku u akcijskom trileru „skida“ protivnike jednog po jednog u osvetničkom pohodu. To je izravna posljedica utjecaja filma na knjigu, pa i na naše poimanje knjige. Ovaj novi roman, Plavi mjesec, srećom još uvijek nije ekraniziran pa glavnog glumca možete zamišljati po svojoj volji, kao i njegovu pratilju, vitku i čvrstu konobaricu Abby koja, naravno, zna baratati pištoljem. Njih dvoje se udruženim snagama bore protiv dviju najmoćnijih mafija u gradu.

Grad se na zemljovidu Amerike doimao malen, tek sićušna, pristojna točka pokraj crvene niti koja označava cestu, ucrtane na inače praznom dijelu papira. I dovoljno velik da se organizirani kriminal podijeli u dvije skupine. Zapadni dio kontroliraju Ukrajinci, a istočni Albanci. str. 1.

Jack Reacher ulazi u igru

Dok putuje međugradskim autobusom u nepoznatom smjeru, na susjednom sjedalu primjećuje starijeg čovjeka kojem iz džepa viri podeblja omotnica s novcem. U sljedećem gradu Reacher silazi s autobusa i nakon što spriječi napad na nepoznatog čovjeka, pomogne mu da sretno stigne kući. Tamo doznaje da je stariji par postao žrtva kamatara te im prijeti još veća opasnost. Aaron i Maria Shevick zahvalni su Jacku i povjeravaju mu da su se uvalili u dugove zbog kćeri koja je teško bolesna i treba joj novac za izlječenje.

Shervikove ucjenjuje albanska mafija čiji je šef Dino. Ali na drugom kraju grada još su opasniji Ukrajinci koje vodi Gregory. Kad se Jack Reacher umiješa u igru i nahuška jedne protiv drugih, ni Albanci ni Ukrajinci ne shvaćaju da se pojavio netko novi na njihovom teritoriju. Započinje bespoštedni rat između dviju mafija u kojoj pada mnogo mrtvih na obje strane. Jacku Reacheru svesrdno pomaže zgodna konobarica Abby kojoj se već prije zamjerila albanska mafija.

Jack Reacher- portret osvetnika

Jack Reacher je skoro kao lik iz bajke. Brz i beskompromisan, borac za pravdu koji se s lakoćom rješava protivnika i uvijek se izvuče neozlijeđen. Jack izgleda kao neki super čovjek. Neuništiv, bivši vojnik koji se bori s daleko brojnijim i nadmoćnijim protivnicima, ali nekako se uvijek uspijeva izvući i nadmudriti suprotnu stranu. Razmislivši na koga me Jack Reacher podsjeća, svrstala bih ga između Jamesa Bonda i filmova s Jasonom Stathamom. Sve su to individualci teško uklopljeni u društvo koji ne priznaju autoritet nadređenih. U stvarnom svijetu, s ovakvim osobinama, Jack bi imao mnogo problema.
Ali, ovo je ipak samo knjiga.

Dojam o djelu Plavi mjesec

Nisam osobiti poklonik ovakvog tipa brzih, adrenalinskih knjiga. Ali knjige o Jacku Reacheru već imaju svoje zapaženo mjesto među ljubiteljima ove vrste krimića. Knjiga se čita brzo, akcije ima na pretek (nažalost i nasilja), ali sve se događa na vrlo površnoj razini, tako da uistinu imate osjećaj da gledate neki niskobudžetni akcijski triler, a ne da čitate knjigu. Naravno, znam da i ovaj tip knjige ima svoje poklonike. Stoga, ako želite nešto brzo, pitko, gdje pri tom ne želite umoriti male sive stanice (što bi rekao Hercule Poirot) slobodno uzmite, čitajte i uživajte u novim avanturama Jacka Reachera.

O autoru:

Lee Child pseudonim je britanskog pisca trilera, Jima Granta, koji je autor desetak romana o Jacku Reacheru, u koje se ubrajaju i bestseleri New York Timesa: Čovjek s dva lica (Persuader), The Enemy, Jedan hitac (One Shot), za koji je studio Paramount Pictures otkupio prava na snimanje filma, te roman The Hard Way.
Njegov prvi roman The Killing Floor osvojio je nagrade Barry i Anthony za najbolji debitantski triler.
Romani o Jacku Reacheru prevedeni su na četrdesetak jezika.
Lee Child, podrijetlom Englez i bivši televizijski scenarist, živi u New Yorku, sa suprugom Jane.

U novije se vrijeme udružuje s bratom Andrewom Childom, a recenziju romana Stražar pročitajte ovdje.

Gdje kupiti:

Znanje

6 rujna, 20214 studenoga, 2021

Joanna Goodman: Dom za neželjene djevojčice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Dom za neželjene djevojčice: ©Mozaik knjiga

Dom za neželjene djevojčice

Maggie je četrnaestogodišnjakinja iz Quebeca gdje se, sredinom dvadesetog stoljeća Englezi i Francuzi tek toleriraju. Baš kao i njezini roditelji, otac Englez, a majka Francuskinja. Maggie oduvijek više naginje ocu, staloženim, mirnom i autoritativnom prodavaču sjemenja. Mašta kako će ona jednoga dana preuzeti prodavaonicu i biti jednako poštovana kao i njezin otac.

Zaljubljena je u susjeda Gabriela, Francuza – ali zna da je to ljubav koju njezin otac nikada ne bi dopustio.

Ipak, dvije godine kasnije, Maggie je trudna. Kod tetke i tetka, skrivena od dugih jezika sugrađana, rađa djevojčicu kojoj daje ime Elodie. Prisiljena je odreći je se i dati na posvajanje.

Osjećaji nailaze u valovima. Velika tuga, olakšanje, sram, grižnja savjesti. Mogla je bila zadržati to djetešce. Nije ona neporočna. A sada će njezina kćerkica biti bačena u svijet posve sama. Odrastat će bez spona i nepotpuna. Obje će. (str. 95.)

No malena Elodie ne završi kod posvojitelja nego u siromašnom sirotištu, gdje se za djecu brinu redovnice.

Elodie je siroče, a Tata joj je objasnila kako to znači da nema majku ni oca. Kada ju je Elodie jednom upitala zašto nema, ona joj je posve jasno rekla: – Živiš u domu za neželjene djevojčice zato što si rođena u grijehu i tvoja majka te nije mogla zadržati. (str. 100.)

Godine prolaze. Donesen je zakon kojim su, radi veće zarade, sva sirotišta pretvorena u psihijatrijske bolnice. Elodie, baš poput ostalih siročića diljem Quebeca, biva proglašena umobolnom. U bolnici u koju je premještena, a koju vodi okrutna sestra Ignatia, Elodie je svakodnevno i na sve načine zlostavljana.

Za to vrijeme, Maggie se udaje za bankara kojeg njezin otac odobrava. Pokušava se pomiriti s činjenicom da nikada više neće vidjeti svoju malu djevojčicu, ali smjer u kojem je život gura diktira nešto sasvim drugačije.

A onda ponovo susreće Gabriela…

Maggie

Otkad zna za sebe, Maggie žudi za očevim odobravanjem. Premda itekako svjesna da ni on nije bezgrešan, voljna je zažmiriti na sve njegove mane.

I s majkom ima kompliciran odnos koji će se razvijati, mijenjati i rasti do kraja romana.

Kada se odriče djeteta, ne može razlučiti čini li to jer je roditelji tjeraju, jer ni njima ni sebi ne smije ukaljati obraz, ili ipak zato što jednim dijelom sebe zna da je dati dijete ono za nju najbolje.

Tu se opet postavlja pitanje – je li to „najbolje“ najbolje za nju – ili za njezine roditelje, za život koji joj je otac odredio i smjer kojim ju neprekidno upućuje.

Pokušava ne razmišljati previše o putu kojim nije pošla – putu koji vodi k Gabrielu i majčinstvu. Imala je mnogo vremena pomiriti se sa svojom odlukom. Nije to bio romantičan izbor, već mnogo praktičnije od toga. Na trenutak je nazrela budućnost supruge siromašnoga farmera, šesnaestogodišnju majku zaglavljenu kod kuće u onoj kolibi, kako se deblja i postaje ogorčena, baš kao njezina majka. … to nije bio nikakav život. (str. 90.)

Maggie odrasta u ženu koja se svim silama trudi biti sretna, ali nikako joj ne ide. Osjeća se nepotpunom i sve češće misli o svojoj izgubljenoj kćerkici.

Elodie

Kad u dobi od sedamnaest godina Elodie iziđe iz umobolnice, nije spremna za vanjski život. Nakon godina teškog fizičkog rada, zlostavljanja i zanemarivanja, ona je oštećena mlada žena nespremna suočiti se sa životom.

…možda tragično djetinjstvo nikada ne može biti nadvladano, poput dječje paralize. Zauvijek ostavlja osobu osakaćenom. (str. 41.)

Neuka je i zatvorena, a mali komadić sreće kojeg putem ugrabi ostavi je još zbunjeniju nego što je bila. Elodie se ne uspijeva nositi s izazovima vanjskoga svijeta jer cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje. Baš poput svoje majke – i ona je nepotpuna.

Dom za neželjene djevojčice – teška priča temeljena na istini

Joanna Goodman nije izmislila ovu priču. Likovi, dakako, nisu postojali, ali srž priče je istinita. Za vrijeme kvebeškog premijera Duplessisa (1944.-1959.) sirotišta su doista pretvarana u umobolnice i to radi novca! Više se plaćalo za njegu psihičkih bolesnika nego brigu o djeci. Krivotvoreni su i uništavani kartoni djece, djeca su zanemarivana i zlostavljanja, a u sve je bila upetljana i politika i Crkva.

Da vas ne zamaram cijelom pričom, na linku je stranica s detaljnijim informacijama, ako vas zanima. Stranica je na engleskom jeziku, a za one koji nisu vični engleskom, Google prevoditelj odradi stvarno dobar posao.

Sada kad znamo da Dom za neželjene djevojčice ima uporište u stvarnom životu, priča nam se čini još tužnijom i težom. Žanrovski, roman je kombinacija povijesnog romana i obiteljske drame. Priča je dirljiva i emotivna, ali veoma dinamična jer se stalno nešto događa. Kompliciran odnos majke i kćeri jako je dobro opisan, tužan, iskren, shvatljiv i neshvatljiv odjednom.

Glasovi koji nam se obraćaju su ženski – Maggie i Elodie, i veoma mi se svidjelo kako se njihove životne priče, iako razdvojene, duboko prožimaju.

Jedina stvar koja mi se u romanu nije svidjela jest naivnost Maggieine priče. Neki su mi dijelovi bili apsolutno neuvjerljivi i romantičarski prikazani. Neću reći o čemu je riječ, prepoznat ćete te dijelove dok budete čitali.

Budući da ovo nije ni krimić ni triler, nema cliffhangera koji nas vuku na čitanje. Ipak, Dom za neželjene djevojčice ima nešto drugo. Ima nadu. Nadu da će Maggie uspjeti pronaći kćer koje se davno odrekla. Nadu da će Elodie izaći iz doma. Nadu da će se Maggie i Gabriel pomiriti. Nadu u sretan kraj.

No, može li ovakva priča doista imati sretan kraj?

I što bi, po vašem mišljenju, bio sretan kraj za majku i dijete, razdvojene više od dvadeset godina?

Ostali naslovi ove autorice:

Joanna Goodman autorica je pet romana, a kod nas je, dosad, preveden samo Dom za neželjene djevojčice.

Zanimljivi intervju s autoricom, u kojem otkriva zanimljivosti o romanu Dom za neželjene djevojčice, možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti roman Dom za neželjene djevojčice:

Mozaik knjiga

Mlade žene koje su prisiljene odreći se svoje djece, domovi za neudane majke i domovi za djecu te zlostavljanja koja se tamo događaju česta se tema u književnosti.
Zanima li vas ta ili slična tematika, tu su naše recenzije romana Djevojka iz pisma Emily Gunnis i S našim blagoslovom autorice Jo Spain.

3 rujna, 20214 studenoga, 2021

Jess Kidd: On

Nakladnik: Hena com 2021.

Naslovnica knjige On: ©Hena com

On je neobična, totalno pomaknuta knjiga koja vas u više navrata iznenađuje i oduševljava istovremeno. Pisana je s takvom lakoćom pripovijedanja u koji je utkana suptilna doza humora, a sve to začinjeno nadnaravnim elementima, što čini spoj koji malo gdje nalazimo. Ovo je knjiga koju ne treba propustiti što zbog neobičnosti kakvom je autorica obradila jedan misterij, a što zbog načina pripovijedanja koji je toliko drugačiji, liričan, mekan, s rečenicama koje samo klize i izazivaju podjednako oduševljenje kako čitatelja tako i kritike. Priča koja je istovremeno kombinacija krimića i bajke toliko je drugačija od svega pročitanog da je od srca preporučujemo.

Kroz otvoreni prozor noćni zrak prikrada se u tihu sobu da svojim šaptom osuši sapun u posudici. str. 36.

On dolazi u gradić Mulderrig

Muškarac sazdan od kletvi i olujnog vjetra, mračne strasti i gnjeva. str. 204.

U živopisno irsko mjestašce Mulderrig, koje se nalazi na rubu svih glavnih puteva, sedamdesetih godina 20. stoljeća stiže privlačan mladić iz Dublina, siroče i sitni kriminalac Mahoney, neodoljivi šarmer duge kose s cigaretom u ustima, probisvijet, sa željom da otkrije što se dogodilo s njegovom majkom za koju cijelog života nije znao ni tko je ni je li živa. Napušten kao beba i ostavljen ispred vrata samostana, Mahoney odrasta u surovim uvjetima crkvenog sirotišta, u kojem se svako dijete borilo za sebe kako je znalo i umjelo. Nakon smrti jedne od redovnica, Mahoney otkriva da je zajedno s njim u košari ostavljeno pismo o njegovom imenu i porijeklu. Kako je cijeli život vjerovao da ga je majka napustila, pismo ga potakne da se vrati na mjesto od kojeg sve počinje. U Mulderrig.

Uz tebe je ostavljeno pismo…

Za dijete kad odraste:

Tvoje je ime Francis Sweeney. Tvoja mama bila je Orla Sweeney. str. 17.

Mulderrig ne voli strance

Dolazak Mahoneya u mjesto ne prolazi nezapaženo. Mahoney je glavna tema svakodnevnih razgovora i ogovaranja lokalnih stanovnika. Većina od njih nije sretna što se Mahoney pojavio. Njegovo istraživanje otvara davno potisnute seoske priče. Čitava galerija neobičnih likova, od Tadga vlasnika krčme, pretilog muškarca koji obožava žene, stanodavke Bridget, čelične žene grubih manira, ali dobrog srca, mlade Shaune, koja se zagledala u došljaka, neuravnotežene gospođe Lavell, zločestog i prijetvornog velečasnog Qinna, lukavog šerifa Jacka Brophya, bizarne i potpuno otkačene gospođe Cauley, pričaju nam priču o Mahonyevoj majci Orli. Ali priču priča i sama Orla.

Dvije perspektive

Mahoney propituje okolnosti u kojim je nestala njegova majka, uvjeren da je ona ubijena i da nikada nije napustila selo. U potrazi mu zdušno pomaže gospođa Cauley, ostarjela glumica koja želi u mjestu napraviti predstavu koja će biti njezino životno djelo, glavni čin i kruna njezine umjetničke karijere. Mahoneya postavlja za glavnog glumca. Naravno, u Mahoneya se zaljubljuju sve djevojke u selu pa i neke udane mlade žene.

S druge strane nekih dvadesetak godina ranije, priču nam priča mlada Orla. Nije ona bila baš uzorna djevojka. Bježeći od prezira okoline, koji prati siromašne, bijedne i besposlene, a uz to vrlo svoja, divlja i ponosna, Orla ulazi u usputne veze s mnogim muškarcima u selu. S jednim od njih začne dijete. Ali, taj jedan joj je i presudio. Orline kosti zakopane su negdje na riječnom sprudu, ali njezin je duh živ i zove Mahoneya.

Oduvijek je vjerovao dvije stvari: da je njegova majka mrtva i da ju je upoznao.
str. 107.

Mrtvi pričaju priče

Mahony se redovito susreće i priča s ljudima koji nisu više živi. Svi mu oni žele nešto reći. Neki prenose poruke, neki razmjenjuju s njim informacije o događajima koji su se zbili davno ranije. Svi oni dodaju neku sličicu o životu u mjestu kao što je Mulderrig. Mahoney uči o stanovnicima i shvaća da je mjesto puno nasilne prošlosti i da mnogi ljudi o tim događajima znaju puno više od onoga što su spremni izreći.

Miruj. Mrtvi dolaze. Samo žele biti viđeni. str. 38.

Ljudi koje smo izgubili vraćaju nam se kad oni to žele. str. 52.

Dojam o knjizi On

Ovo nije prvi put da se susrećem s irskom književnošću i moram priznati da mi je vrlo posebna. Jess Kidd je napisala vrlo neobičnu, pomaknutu knjigu koja je spoj više žanrova. Oduševilo me kako autorica kombinira noir krimić s elementima crne komedije, a još više kako u cijelu priču ubacuje nadnaravne elemente. Humor je toliko dobro uklopljen da dok čitate ne možete da se spontano ne počnete smijati na nekim dijelovima.

Roman je iskren i na trenutke brutalan, dok mu je stil pisanja predivan, liričan, što je još jedna suprotnost koja iznenađuje. Atmosfera bajkovitosti i nadnaravnog cijelim se romanom izmjenjuje s naturalističkom zbiljom. Oni koji vole čitati nešto potpuno drugačije, ludo i originalno doći će na svoje. Iako se čini zbog svega nabrojenog da će se roman teško čitati, prepreke nema, jer riječi teku slobodno, razumljivo i lako, tako da sve na kraju pohvatate. Velike pohvale i prevoditeljici Mirni Čubranić koja je odradila odličan posao.

O autorici:

Jess Kidd irsko-engleska je književnica. Rođena je 1973. godine. Odrastala je u velikoj obitelji i hvaljena je zbog svoga zaista jedinstvenog pripovjednog glasa. Njezin debitantski roman On bio je u finalu nagrade za Irish Book Awards 2016. godine. Osvojila je Costa Short Story Awary iste godine. Književni rad Jess Kidd opisivan je kao spoj Gabrijela Garcije Marqueza i irskog glazbenog sastava The Pogues.

Gdje kupiti roman On:

Hena com

Podsjećamo na prijašnje recenzije irskih književnika ukoliko ste ih propustili:
Jo Spain: S našim blagoslovom, Ispod površine

Edna O’Brien : Male crvene stolice

Neil Jordan: Utopljeni

Adrian McKinty: Lanac

31 kolovoza, 20214 studenoga, 2021

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana U ime ljubavi: ©Znanje

U ime ljubavi – 1994. godina

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.

Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.

Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)

Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.

Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )

Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.

No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.

A onda je Rina ubijena.

Kai je optužen i zatvoren.

Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

U ime ljubavi – dvadeset godina poslije

Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.

Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)

Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.

Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.

Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.

Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.

I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)

Što sve činimo u ime ljubavi?

Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.

Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.

Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku?
U ime ljubavi prema moći, novcu?

Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.

Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.

Završni dojam – vau!

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.

Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!

Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.

Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.

Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.

S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…

U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Ostali romani ove autorice:

U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.

Gdje kupiti roman U ime ljubavi:

Znanje

28 kolovoza, 20214 studenoga, 2021

Flavio Soriga: Metropolis

Nakladnik: Znanje d.o.o. 2021.

Naslovnica knjige Metropolis: ©Znanje

Metropolis- homage otoku

Metropolis je, kako mu samo ime kazuje (grčki: metros-majka, polis-grad), urbano gradsko područje više gradova ili mjesta okupljenih oko jednog većeg. Upravo se o tome i radi u ovom romanu. Metropolis je zapravo veliki homage Calgariju i malim mjestašcima okolo njega, kao što su Chio, Villasimus, Barbagija, Orgosol i mnoga druga. Glavni lik u cijelom romanu je sama Sardinija. Sardinija gledana iz piščeva ugla. Krimić koji je Flavio Soriga stavio u centar zbivanja tu je samo da se u njemu zrcale ljepote Sardinije, prekrasni krajolici, plaže, maslinici i vinogradi, mali trgovi s lokalnim dućančićima. Sardinija je sve to, ali i puno više. Soriga ne želi opisivati život koji vide turisti. Pravi život u Sardiniji prati teški rad otočana kako bi preživjeli, nasilje lokalnih moćnika koji se služe ucjenama, raspuštenost mladih koji ne prežu od krađe i vršenja kaznenih djela, i neizbježno konzumiranje droge na otoku.

Kako je siromašna bila ova naša zemlja, prijatelju, moj. Bijeda posvuda. I nasilje, koje uvijek dođe s glađu, a nigdje institucije vlasti da ispravi feudalne nepravde. str. 64.

Gulia Hernandez di San Raimono je ubijena

Gulia Hernadez je nesretna žena, ubijena u kabini poznatog kupališta u Calgariju. Ubojstvo istražuje kapetan Martino Crissanti, 45-ogodišnji karabinjer s diplomom iz antropologije, ljubitelj ljeta, argentinske muzike i zalazaka sunca. Tko je zapravo Gulia? To je pitanje od kojeg Martino Crissanti počinje istragu. A na to pitanje svatko koga pita ima drugačiji odgovor. Pa Martino počinje od početka. Gulia Hernandez di San Raimono kćerka je najutjecajnijeg i najbogatijeg čovjeka na otoku. Je li se njezin otac nekome zamjerio? Ili je presudilo nešto iz Gulijine prošlosti? Guliu nije lako istražiti. Bila je svoja, divlja, impulzivna, beskompromisna. Veze s mnogim ljubavnicima (i nekim ljubavnicama) na otoku otežale su Martinovu potragu. Poznati pjevač, mesar ili barmen, pa čak i poznati pisac koji joj je posvetio ljubavne i erotske stihove, samo su neki od sumnjivaca.

Martino Crissanti

Već dugo je inspektor u Cagariju, ali najviše voli mirne večeri u Barbagiji uz vino, vinograde, maslinike, gledajući stada ovaca. Sklon je meditaciji, filozofskom lamentiranju s prijateljima i večerima uz smiraj. U vezi je s Annom Sofijom, ali budućnosti se boji. Ne smatra se sposobnim za supruga, a pogotovo za oca, jer je Anna Sofija trudna. Dok je tako u dilemi je li uopće sposoban za život udvoje, istovremeno ispituje sve sumnjivce na otoku i korak po korak dolazi do pronalaska ubojice.

Ovaj otok nikad nije bio raj, a prošlost je lijepa u popodnevnim snatrenjima turista i u posebno vješto napisanom romanu. str. 65.

Dojam o knjizi Metropolis

Metropolis je ugodna promjena i odmak od američkih i skandinavskih trilera. Talijanski krimić čija se radnja lijeno provlači kroz prekrasne opise Sardinije i inspektor koji je prije svega filozof, Mediteranac, čovjek kojemu se nigdje ne žuri, koji osluškuje koji vjetar puše, koje cvijeće cvjeta, koje je vino najbolje, i koji se sjeća najljepših prizora iz svoje mladosti na rodnom otoku, čine da ova knjiga lagano klizi dok je čitate i razmišljate kako nema šanse da ovaj čovjek riješi slučaj. Ali, tu biste se gadno prevarili.

Naime, inspektor Crissanti je onaj koji propituje jer ga stvari istinski zanimaju, a još više je onaj koji zna slušati. A sluša jednako sve: i tužitelja, i barmena, i povjesničara, i članove obitelji žrtve, i bivše zatvorenike i sitne lokalne kriminalce. Upravo ta sposobnost introspekcije dovela je Crissantija do rješenja slučaja. Ovo je idealna knjiga za čitanje kada je ljeto na izmaku, kao što je u knjizi i kao što je upravo sada, kada postajemo pomalo melankolični, sneni, s natruhama depresivnosti koje dolaze s dolaskom jeseni, svjesni da sve ima vijek trajanja – kako ljeto, tako i mi sami.

O autoru:

Flavio Soriga predstavnik je sardinskog novog vala, takozvanog sardinskog književnog proljeća. Piše od 2000. godine i dosad je napisao osam djela, romana i zbirki priča. Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima nagrada Italo Calvino, Grazia Deledda i drugih. Živi i radi u Rimu kao slobodni novinar.

Gdje kupiti roman Metropolis:

Znanje

24 kolovoza, 20214 studenoga, 2021

Lucy Foley: Popis uzvanika

Nakladnik: Mozaik knjiga 2021.

Naslovnica knjige Popis uzvanika: ©Mozaik

Trebalo je to biti savršeno vjenčanje, sve je napravljeno da tako i bude, ali ipak nije. Trebala je to biti priča o ljubavi dvoje ljudi, a ispala je priča o boli, prevari, iskorištavanju, ponižavanju i mržnji. Neki će reći…zasluženo!

Dok ga gledam i koračam prema njemu, ne mogu vjerovati da je taj muškarac išta drugo osim ono što znam da jest. Nasmiješih se… str. 176.

Popis uzvanika- atmosferičan triler pun obrata

Popis uzvanika atmosferičan je roman kojim nam se još jednom, nakon romana Lovačka družina, autorica Lucy Foley uvukla pod kožu. U maniri dobrih detektivskih romana koji podsjećaju na stil Agathe Christie, Popis uzvanika drži nas u napetosti tijekom cijele knjige. Usamljeni Kormoranov otok s kojeg nije moguć samostalni odlazak, uzvanici koji imaju svoje tajne, vjenčanje koje je pošlo po zlu, oluja koja pojačava i na kraju ubojstvo, kao da su filmski izrežirane scene kako bi čitatelju (ili gledatelju, ako ste maštoviti) priuštili vrhunski adrenalinski doživljaj.

Vjenčanje se planira – popis uzvanika je sastavljen

Mladoženja Will Slater, naočit i šarmantan, televizijska zvijezda u usponu, zvijezda realitya Preživjeti noći i mladenka Julija Keegan, pametna, ambiciozna, urednica i izdavačica časopisa The Download, odlučili su se za atipično vjenčanje. Vjenčat će se na romantičnom otočiću blizu obala Irske u dvorcu Folly sagrađenom u 18. stoljeću. Gosti i mladenci bit će smješteni u tom zdanju bez prisustva medija i novinara. Za sve se pobrinula Aoife, organizatorica vjenčanja. Popis uzvanika je sastavljen i gosti počinju pristizati na otok….

A ja ustvari ovaj otok poznajem bolje nego što misle. Nekako čak bolje nego bilo koje drugo mjesto u mom životu. I ne brinem se proganjaju li ga duhovi. Imam ja vlastite duhove. Nosim ih sa sobom kamo god išla. str. 66.

Gosti se smještaju i istražuju otok

Kormoranov otok izgleda negostoljubivo i za ljude iz grada predstavlja novo iskustvo. Nisu svi oduševljeni mladenkinim izborom. Dok većina sanja o gradskoj vrevi, neki ipak žele osamu da bi razmislili o svojim problemima – kao što je Julijina polusestra Olivia, anoreksična i depresivna djevojka koju progone njezini vlastiti demoni. Charlie, najbolji mladenkin prijatelj, također nije oduševljen vjenčanjem, pogotovo nakon sramne momačke večeri, na kojoj je postao žrtva okrutnog iživljavanja. Njegova žena Hannah osupnuta je raskoši kojom se priprema vjenčanje i oduševljena zgodnim mladencima, pogotovo Willom. Kum Johnno, šarmer je, alkoholičar i šaljivdžija, koji svima ide na živce, ali Willov je vjerni prijatelj još iz srednje škole. Djeveruše, djeveri, roditelji mladenaca, svi su spremni za veliki čin. Čini se, ipak, mladenka najmanje. Poruka koju je dobila par tjedana prije vjenčanja unijela je nemir i strepnju u njezine misli…

Poruka je stigla kroz poštanski otvor na vratima prije tri tjedna. Pisalo je neka se ne udam za Willa . Neka otkažem vjenčanje. str. 22.

Nije čovjek za kojega se izdaje…lažljivac…varalica.. Nemoj se udati. str. 128.

Noć vjenčanja

Vjenčanje je to na visokom nivou. Mladenka nije štedjela novac. Haljina je dizajnerska, piće teče u potocima, torta je glamurozna. Organizatorica vjenčanja osmislila je baš svaki detalj. Ali, pod utjecajem pića i atmosfere gosti pomalo odbacuju sve inhibicije. Na površinu isplivaju stare ljubomore, zavisti, okrutne igre školskih kolega iz srednjoškolskih dana, financijske prevare i preljubi. Malo po malo sve se raspada, a oluja pojačava. Svjetlo se odjednom posvuda gasi i tišinu propara krik… Netko je ubijen.

A onda se svjetla ugase. Str. 299.

Dojam o knjizi

Knjiga Popis uzvanika triler je brze i dinamične radnje koja se odvija u svega dva dana na usamljenom otoku. Nešto što je trebalo biti spektakularno vjenčanje mainstream osoba pretvara se u potpuni kaos sa smrtnom posljedicom. Prije ove, čitala sam knjigu Lovačka družina iste autorice za koju moram priznati da mi se malo više svidjela. Autorica je ponovila istu formu pisanja romana: puno osoba na manjem izoliranom mjestu s kojeg nije lako otići, svi imaju svoje tajne, netko je ubijen, a čini se da da svi imaju dobar motiv postati ubojica. U ovoj knjizi poprilično su dobro iznijansirani glavni likovi. Svatko od njih ima svoje male tajne koje su donijeli na proslavu vjenčanja. Neki su izrazito frustrirani, neki osjećaju krivnju, neki olakšanje, a neki mržnju koju nose duboko u sebi.

Autorica je stilom pisanja jako podigla dramatičnost cijele radnje. Ponavljanjem rečenica na strateški zanimljivim mjestima učinila je da knjigu čitamo sve brže i brže očekujući rasplet. Mora se priznati da je ova autorica u tome pravi majstor. Zato željno očekujemo nove naslove Lucy Foley.

O autorici:

LUCY FOLEY studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, i nakon toga provela nekoliko godina u izdavaštvu kao urednica beletrističkih naslova. Taj posao je napustila kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Njezin debitantski kriminalistički roman Lovačka družina nadahnulo je jedno zabačeno mjesto u Škotskoj, a roman Popis uzvanika proglašen je jednim od najboljih trilera 2020. godine. Također je autorica triju povijesnih romana koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ES Magazine, Sunday Times Style, Grazia i mnogim drugima.

Gdje kupiti knjigu Popis uzvanika:

Hoću knjigu

21 kolovoza, 20216 siječnja, 2024

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Posljednja udovica

Ugledna znanstvenica iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Michelle Spivey oteta je jedne ljetne večeri i otad joj se gubi svaki trag.

Mjesec dana kasnije, Atlantu prodrmaju dvije snažne eksplozije u središtu sveučilišnog kampusa.

… nervoza i mučnina stvrdnuše se kao kamen u njezinom želucu kad je počela razmišljati o tome što se dogodilo. Eksplozija na sveučilištu. Uzeli su taoce. Masovne žrtve. Opasni i naoružani. (str. 67.)

Budući da su bili u blizini, detektiv Will Trent i njegova djevojka, liječnica Sara Linton, hitaju na mjesto eksplozije kako bi pomogli unesrećenima.

No sve kreće naopako. Na putu prema raznesenom kampusu Sara i Will svjedoče prometnoj nesreći koja to ipak nije.

Iz automobila izlaze petorica muškaraca, grubih i okrutnih, muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi ostvarili svoj cilj. Sara je oteta Willu naočigled, a on brutalno pretučen.

Jesu li povezani nestanak renomirane znanstvenice i Sarina otmica?

Ako jesu, kako? I zašto?

Nameće se pitanje…

Što dobro financirana i uvježbana paramilitantna organizacija želi od žene koja je stručnjakinja za zarazne bolesti? (str. 151.)

Will Trent mora dati sve od sebe da pronađe voljenu Saru prije nego bude prekasno.

I ono njemu manje važno – ali ipak važno – mora spriječiti grupu vojnika-otmičara da izvrši pokolj koji planira, a za koji je Michelle od središnje važnosti.

Posljednja udovica – novi nastavak serijala o detektivu Willu Trentu

Za sve koji ga još nisu upoznali, Will Trent specijalni je agent GBI-ja (nešto kao FBI za državu Georgiju).

Djetinjstvo je proveo u sustavu za udomljavanje djece, dakle bio je zapostavljen ili zlostavljan. Njegova bivša žena manipulirala je njegovim emocijama kako bi ga ucjenjivala. Nikad nije imao zdravu vezu. U njegovoj prošlosti postoje prava čudovište. (str. 17.)

U djetinjstvu je prošao pakao, a te traume, u kombinaciji s disleksijom zbog koje malo teže funkcionira u svijetu izvještaja i papira, čine ga tihim, zatvorenim i pomalo otuđenim od sviju. To se mijenja kad u njegov život uđe Sara Linton. Sara ga voli baš onakvog kakav jest i zbog nje Will napokon saznaje što je to prava ljubav.

Na kalendaru je zvjezdicama označio dane kad Sara odlazi frizerki kako bi se tada sjetio reći da je lijepa. Uvijek je smišljao povod da spomene njezino ime. Slušao ju je, poštovao, smatra da je pametnija od njega, što je točno jer je liječnica, ali koji bi muškarac to priznao? (str. 61.-62.)

I Sara je obilježena traumama. Iz dobrostojeće obitelji pune ljubavi, sve je vodilo k savršenom životu. Ta sjajna budućnost nestaje na studiju, kada Sara pretrpi zvjerski napad s čijim se posljedicama mora boriti do kraja života.

Zlostavljanje nikad nećeš zaboraviti. To postaje dio DNK-a tvoje sjene. Osvrneš se, a to je uvijek s tobom. Jedino možeš naučiti kako ćeš s tim živjeti. (str. 189.)

U prethodnom su nastavku (Zatočena) Sara i Will uspjeli prevladati posljednje prepreke i sada su napokon skupa, uživaju u ljubavi i miru.

Ne zadugo, jer Sara je oteta, a Will ne može podnijeti pomisao na ono što bi joj se moglo dogoditi u rukama poremećenih muškaraca koji su je odveli.

U tome je problem kad nekog voliš… Zbog njih si slabiji. (str. 115.)

Minute prolaze. Vremena je sve manje.

Mahnita fabula koju ne prestajete čitati

Kao i svi romani Karin Slaughter, tako je i Posljednja udovica štivo koje se ne ispušta iz ruku! Napeta je to potraga za Sarom, za znanstvenicom Michelle, pokušaj sprječavanja terorističkog napada, ma sve! Teško mi je govoriti o romanu, a da ne otkrivam radnju pa ću samo reći da, iako nam je svima jasno zašto je znanstvenica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti oteta, priča odlazi u skroz neočekivanom smjeru. Slaughterica do rješenja dolazi nekim svojim ludim, vratolomnim stranputicama pa će vam se i ono što predvidite činiti kao novo, neočekivano, iznenađujuće.

Posljednja udovica opisima nije toliko uznemirujuća i šokantna kao što su to neki prethodni romani (meni nenadmašna Dobra kći ili Triptih), ali to joj nije minus. Dapače, ovaj roman vrvi poremećenim aluzijama i nagovještajem jezivog nasilja, samo što oni nisu tako detaljno opisivani.

Budući da se Will i Sara razdvajaju na samom početku, poglavlja se izmjenjuju tako da jedno prati nju, drugo njega i primorani smo čitati i čitati jer svako, naravno, staje u najzanimljivijem trenutku.

Osim samog zapleta, koji je stvarno suvremen, uzbudljiv i strašan, roman Posljednja udovica nose i emocije – one između Willa i Sare. Trileri su općenito škrto tlo za uzgajanje ljubavne priče, ali Slaughterica i u tom uspijeva. Will i Sara su par do kojeg vam je odmah stalo. Čak i ako ne poznajete cijelu pozadinsku priču, iz svake je rečenice vidljivo da je to dvoje duboko oštećenih ljudi koji su našli snage i jednostavno krenuli dalje. Oni se uzdaju jedno u drugo, vjeruju si i stvarno se vole, onako zapravo. Njihova ljubav i predanost svijetla su točka mračnog, izopačenog zapleta.

Žao mi je što nisam mogla reći više o samoj fabuli, ali ne želim vam kvariti užitak.

Samo ću reći da je Karin Slaughter autorica koju ću čitati dok god bude objavljivala.

Ostali romani ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

P.S. Veliki sam fan tako da možda nisam relevantna.

Gdje kupiti roman Posljednja udovica:

Znanje

18 kolovoza, 20214 studenoga, 2021

Erica Katz: Muška igra

Nakladnik: Fokus komunikacije d.o.o, 2021., Zagreb

Korporativni svijet-muški svijet i muška igra

Muška igra odličan je triler koji prati mučan položaj uspješne žene, pravnice, koja se polako uspinje u korporativnom svijetu. Da bi mogla raditi jednako uspješno kao i njezini muški kolege, Alexandra Vogel mora dokazati da je jednaka u svemu. Mlada, naivna, ali ustrajna i s puno energije, Alex se svakim danom sve više dokazuje. U kratkom roku polazi do prilike za napredovanje. Do sada su partneri bili isključivo muškarci. Ali, uspješna karijera ima svoju cijenu.

Alex postaje pripravnica

Kao jedna od najboljih studentica s Harvarda, Alex biva primljena kao pripravnica u odvjetničkom društvu Klasko & Fitch, koje je sinonim za izvrsne poslovne rezultate u svijetu korporacijskog prava. Biti dio odjela za Spajanje i preuzimanje Alexin je san i kad joj se ukaže prilika da uđe u muški tim koji ga vodi, ne žali ni trenutka. Posao koji nema radno vrijeme, cjelonoćno rješavanje predmeta i slanje tisuće mailova, uz proučavanje zakona, potpuno zaokuplja Alex. A u muškom timu, Alex je jedini ženski igrač. To znači da mora slijediti pravila i način života kao i ostali. Pravila su jednostavna: posao bez radnog vremena sve do dobivene parnice, a zatim opuštanje po barovima, opijanje i uzimanje kokaina kako bi se izdržao novi, sutrašnji dan.

Nakon šest mjeseci u Klasku shvatit ćeš da si solo! str. 29.

Privatni život je nepovratno nestao

Alex je u vezi sa Samom, jednostavnim momkom koji joj je velika podrška. Sam nije ambiciozan, njegova tvrtka je tek u začetku, ali podržava Alexine ambicije shvaćajući da je to njezin san. Kako se Alex sve više penje na ljestvici društvenog poretka, njezina veza sa Samom upada u probleme. Alex se mijenja. Njezina mjerila postaju drugačija. Uživa u skupoj odjeći, hrani i vinima na mnogim ručkovima zajedno sa svojim poslovnim partnerima. Uživa u muškom druženju, lascivnim pričama o muškim osvajanjima, odlascima s društvom u striptiz klubove. Sve će učiniti da bude prihvaćena od strane muških kolega. Njezin se sustav vrijednosti toliko promijenio da se počinje stidjeti Sama. Stidi se također svojih roditelja i njihovog radničkog podrijetla.

Što vas je onda motiviralo da postanete suradnica u odjelu za spajanja i preuzimanja, ako je posao bio teži nego na drugim odjelima?

Vjerojatno je presudio osjećaj prestiža. str. 231.

Seks, droga i novac u korporativnom svijetu

Alex je toliko ušla u odvjetnički milje svojih muških kolega da je on prihvaćaju gotovo ravnopravno. Povjeravaju joj svoje intimne stvari, bračne probleme, prljave igre s klijentima. Da bi opstala u muškom svijetu, Alex je spremna odbaciti svoja ženska prijateljstva. Ni ta prijateljstva nisu iskrena jer se svaka od žena pravnica u svijetu muškaraca bori za svoje mjesto u korporativnom okruženju. Uskoro i sama Alex pada na šarm jednog od partnera, Petera Dunna, vjerujući da je Peter, premda oženjen, bolje razumije nego momak Sam. Opčinjenost Peterom, a još više opčinjenost moći, košta Alex veze sa Samom. Premda kasno, Alex uviđa svoju grešku. Još kad otkrije da bogati klijenti, beskrupulozni gadovi, iskorištavaju ženske djelatnice, odvjetnice i mlade pripravnice seksualnim ucjenama i aluzijama, Alex odlučuje ne pristati na kompromise i javno se izlaže u borbi za prava žena odvjetnica.

Dojam o knjizi Muška igra

Meni je knjiga za čistu peticu. Cijelo vrijeme sam razmišljala kako autorica toliko mnogo zna o korporativnom pravu i muško-ženskim ulogama u njima, da je sigurno i sama dio tog svijeta. I nisam se prevarila. Autorica je i sama radila kao dio odvjetničkog miljea u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Nažalost, rad u ogromnim tvrtkama tog tipa podrazumijeva, osim rada bez radnog vremena te bez privatnog života, i problem u seksualnom nametanju starijih partnera, a često i klijenata, mlađim odvjetnicama, a pogotovo pripravnicama. To je surovi svijet u kojem vlada muški šovinizam i u kojem malo žena može uspjeti. A popeti se do samog vrha i postati partner mogu samo rijetke. Uz ogromnu cijenu.

Iako je knjiga plod autoričine mašte, jasno je da su mnogi elementi, pogotovo oni koji se tiču seksualnih aluzija i mobbinga muškaraca prema ženama itekako istiniti. Mučne situacije kroz koje prolaze mnoge žene u sferi visokih odvjetničkih krugova nepoznate su javnosti, jer se te žene boje izaći u javnost s istinom, svjesne da bi izgubile posao. To se neće promijeniti ni nakon ove knjige. Ali, jako mi se sviđa što postoje žene kao Erica Katz koje ukazuju na to.

O autorici

Erica Katz psudonim je autorice Anne Arbor koja je diplomirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Columbiji i radila kao odvjetnica u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Muška igra njezin je prvi roman. Roman je odmah postao bestseller, a prava na knjigu otkupljena su i Alex ćemo uskoro moći gledati na Netflixu.

Autorica živi u New Yorku i danas radi u odvjetničkoj tvrtki.

Gdje kupiti roman Muška igra:

Ljevak

16 kolovoza, 20213 kolovoza, 2025

David Nicholls: Slatki rastanak

Nakladnik: Znanje, 2021.

… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)

Slatki rastanak

Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.

Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)

Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.

Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)

Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.

Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)

Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.

No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?

Prva ljubav

Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.

Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.

Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.

Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.

… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.

Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)

Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.

Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)

Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja

Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.

Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.

Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.

Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)

Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.

Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.

I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.

Ostali naslovi ovog autora:

David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.

Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.

Gdje kupiti roman Slatki rastanak:

Znanje

Kolačić	Trajanje	Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional	11 months	The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy	11 months	The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.