Arhiva Ljeto - Stranica 11 od 15 - Mala od knjiga

16 srpnja, 202223 srpnja, 2022

Johanna Mo: Noćni pjevač

Nakladnik: Fraktura Publika, 2022.

Naslovnica knjige Noćni pjevač: ©Fraktura

Željela je poderati crnu tkaninu koja je prekrivala tetovažu slavuja. Ptice koja je trebala potjerati tamu. str. 46.

Noćni pjevač prva je knjiga trilogije Ubojstva na otoku. Već prvi nastavak obećava zanimljivo i napeto štivo nakon kojeg ćete željeti pročitati još. Glavni je lik policijska inspektorica Hanna Duncker. Nakon što joj je otac osuđen za jezivo ubojstvo i palež, Hanna napušta rodno mjesto, ne želeći se više nikad tamo vratiti. Ali uvjerenje da je u istrazi njezina oca nešto pošlo po zlu, tjera je da promijeni mišljenje i vrati se na rodni otok.

Noćni pjevač-Hanna

Već prvoga radnog dana na novom poslu u lokalnoj policiji, s novim partnerom – brbljavim i radoznalim Erikom Lindgrenom, Hanna kreće u potragu za ubojicom pretučenog i nožem probodenog tinejdžera. On je sin njezine nekadašnje najbolje prijateljice Rebecke. Ovo je vrlo težak zadatak za Hannu, prvo zbog osobne upletenosti i poznanstva sa žrtvom i njegovom obitelji, a zatim zbog otpora lokalne zajednice koja u Hanni vidi kćer osuđenog kriminalca.

Hanna je mali noćni pjevač, ptica koja se javlja samo noću uz prepoznatljiv pjev i uglavnom sama pjeva svoju tužnu pjesmu. Malu tetovažu ptičice Hanna je tetovirala još kao djevojka i ona joj je podsjetnik da turbulentne godine djevojaštva, kada je živjela sama s ocem nakon što je majka preminula. Nekomunikativna, zatvorena djevojka, Hanna gleda svoja posla i više od razgovora s ljudima oko sebe voli osamu i meditacije koje je osnažuju.

Ponovno je imala devetnaest godina i gledala kako policija odvodi njezinog oca. Taj trenutak bio je prekretnica u njezinom životu i nije se znala nositi s time.
str. 65.

Joel

Kad imaš petnaest godina i ne znaš ni tko si ni što si i sve ti ide na živce, a intuitivno znaš da si drugačiji, onda imaš problem. Joel osjeća da se ne uklapa. Njegovi su prijatelji isto tako neuklopljeni tinejdžeri, kao na primjer Nadine, mala gotičarka koja ga jedina razumije jer je i ona drugačija. Joelu je sve previše. I šikaniranje vršnjaka kojima se treba dokazivati tučom, obitelj koja je u bračnoj krizi, koketiranje s opijatima da bi neko vrijeme bio sretan, preispitivanje vlastite seksualnosti koja ga opterećuje. Mora potražiti pomoć. Ali kome reći? Internetski forumi su samo trenutno rješenje, a mama ima svoje probleme. Joel je u začaranom krugu. I tako dan po dan do kraja…

Misao mu se ponovno pojavi u glavu, kao i toliko puta posljednjih nekoliko tjedana. Da joj mora reći. str. 34.

Dojam o djelu

Svidjela mi se ova knjiga. I policijska inspektorica i žrtva su zapravo slični. Oni koji se nigdje ne uklapaju. Nakon što joj je otac osuđen za ubojstvo i palež, Hanna odlazi u Stockholm, ali ni tamo ne uspijeva pronaći mir i započeti novi život. Štoviše, ne uspijeva ostvariti ni jednu kvalitetnu emotivnu vezu. Roman u liku Hanne istražuje psihu žrtava i počinitelja. Postavlja pitanja o tome kako je živjeti s krivnjom i zločinima koje je počinio netko drugi, netko koga volite i tko vam je drag (u ovom slučaju Hannin otac).

Sličan je primjer tinejdžera koji ne uspijeva pronaći svoje mjesto jer je jednostavno drugačiji. A društvo danas nema sluha niti razumijevanja za one koji se izdvajaju od većine bilo izgledom, načinom razmišljanja te životnim ili spolnim opredjeljenjima.

Noćni pjevač ima odlično, psihološki uvjerljivo i slojevito prikazane likove koji, uz prekrasne slike krajolika, daju dodatnu vrijednost ovoj knjizi. Premda roman istražuje teme zlostavljanja, nevjere, obiteljskog nasilja, diskriminacije na temelju spolnosti, u njemu nema pretjerane agresivnosti i krvavih opisa zločina kao što je to u većini kriminalističkih romana. On se više bazira na odnosima ljudi, razvoju emocija i uvidu u psihičko stanje pojedinaca.

S nestrpljenjem čekamo nastavke.

O autoru

Johanna Mo (1976.) švedska je autorica podrijetlom iz Kalmara. Posljednjih dvadeset godina radi kao autorica, samostalna urednica, prevoditeljica i književna kritičarka. Napisala je deset romana od kojih je osam kriminalističkih.

U ljeto 2020. objavljen je Noćni pjevač, prvi dio detektivske trilogije Ubojstva na otoku, smještene na otoku Öland. Prava za ovaj serijal prodana su u sedamnaest zemalja, a Noćni pjevač ubrzo je nakon objavljivanja postao bestseler u Švedskoj. Drugi nastavak, Skuggliljan, objavljen je u lipnju 2021., a treći se očekuje u ljeto 2022.

Gdje kupiti:

Fraktura

13 srpnja, 202213 srpnja, 2022

Beth O’Leary: Zamjena

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Zamjena: ©Znanje

Zamjena

Nakon katastrofe koja joj se dogodi na poslu, Leena Cotton prisiljena je uzeti dva mjeseca godišnjeg.

Do razmišljam o svim tim satima mira, tišine i vremena za razmišljanje, imam dojam da mi propada dno utrobe. Treba mi svrha, projekt, nešto. Ako ne nastavim plivati, voda će me povući i od same pomisli koža mi se naježi u panici. (str. 29.)

No, ona nije tip koji bi mogao provoditi vrijeme odmarajući se. Dok je u posjetu baki Eileen, na pamet joj pada odlična ideja – njih će dvije zamijeniti živote!

„Bako… što ako se zamijenimo?“ upitam. „Što ako ja ovdje pripazim na tvoje projekte, a ti odeš u moj stan u Londonu, a ja ostanem ovdje?“
Baka me pogleda. „Zamjena?“
„Zamijenimo mjesta. Ti radiš što si željela u Londonu! Okušaš se u spojevima, doživiš svoju pustolovinu… A ja ću doći ovamo. Zamijenit ću grad selom na neko vrijeme, pokušati – pokušati shvatiti sve što se dogodilo…“ (str. 50.)

I tako baka odlazi u London, tražeći ljubav i pustolovinu koje se morala odreći dok je bila mlada.

A unuka ostaje na selu, voditi ono što je trebao biti dosadan, seoski, bakin život.

No, nije sve onako kako se na prvi pogled čini, zar ne?

Leena

Leena je skoro-tridesetogodišnjakinja koja ne može preboljeti tragediju koja je zadesila njezinu obitelj prije godinu dana. Kad zabrlja na poslu, koji joj je centar svijeta, prisiljena je promijeniti perspektivu i preispitati prioritete. Zamisao da se zamijeni s bakom učini joj je simpatičnom – odmorit će se u bakinoj seoskoj kućici i usput zabaviti bakinim svakodnevnim obvezama. Ali, čini se da Leena nije dobro promislila. Bakini živopisni prijatelji zadaju joj više muke nego je voljna priznati, a tu je i zgodni susjed Jackson zbog kojeg će početi preispitivati svoju ljubavnu vezu s Ethanom, čovjekom kojem je posao na prvom mjestu, baš kao i Leeni donedavno.

„Nisam baš tip za najgore scenarije“, kaže Jackson. …
„Kad se dogode, nosiš se s njima. I obično te dopadne onaj koji ti nije pao na pamet, pa čemu se onda brinuti?“ (str. 195.)

Život u ruralnoj sredini promijenit će Leenin život naglavce. No – nabolje.

Ovi ljudi. Toliko su okrutni, i toliko brižni. Kad sam stigla ovamo, mislila sam da su njihovi životi nebitni i smiješni, ali bila sam u krivu. Najveći su ljudi koje poznajem. (str. 275.)

Eileen

Eileen je na pragu osamdesete. Nedavno ju je ostavio muž koji, ako ćemo biti iskreni, nikad i nije bio ljubav njezina života. Eileen sada želi pronaći upravo to – ljubav! Budući da malo jorkširsko selo baš i nije krcato neženjama starijima od sedamdeset, Eileen pristaje na unukinu zamisao i na dva se mjeseca seli u London. Grad je to koji ju je privlačio još dok je bila djevojka i u kojem je trebala živjeti – dok se nije dogodila nezgodica…

I Eileen je pretrpjela obiteljsku tragediju, no s njom se nosi bolje od svoje unuke. Vrijeme provodi brinući se za kćer Marian, pišući popise projekata i svađajući se s mrzovoljnim susjedom Arnoldom kojoj joj možda jest, a možda nije otrovao zeca.

Eileen je živahna stara dama koja se, u Londonu, hvata ukoštac s Leeninim šarmantnim, no totalno zbunjenim susjedima, spojevima preko interneta i, zašto ne, neobaveznim seksom koji je definitivno preskočila dok je bila mlada.

Kad pomislim na nju, uvijek je zamišljam kao apsolutnu silu prirode koja pokorava svijet svojoj volji. Ne mogu zamisliti da postoji mladolikija starija gospođa od nje na čitavom svijetu. Njezina bezgranična energija nikad nije pokazala znakove presušivanja, čak i po ulasku u rane sedamdesete – stvarno je izvanredna za svoju dob. (str. 48.)

Zamjena bake i unuke – što može poći po krivu?

Odmah ću vam na početku priznati, prethodni roman Beth O’Leary, Slučajni cimeri, nikako mi se nije svidio. Koliko god sam se u recenziji trudila pronaći neke pozitivne strane, istina je da mi je bio banalan, bljutav i smiješan, ali ne pozitivno smiješan. I Zamjenu nikad ne bih svojevoljno čitala, no izdavačka mi ju je kuća poslala i ajde, što ću… Uzela sam ju puna predrasuda.

Međutim, Zamjena je jedno sto puta bolja od Slučajnih cimera! Iako i u njoj ima glupih, nepotrebno nerealno romantičnih scena, uživala sam u čitanju i likovi mi nisu išli na živce, što se za Cimere nikako ne može reći!

Zamjena je presimpatičan, šarmantan, topao i smiješan (u najboljem smislu te riječi) roman koji bih preporučila svakome tko voli romantične komedije i luckaste stare ljude. Baka Eileen je ta koja ovaj roman čini duhovitim – njezin popis mjesnih neženja natjerao me da se zahihoćem naglas – a ja nisam žena koja hihoće, ni naglas ni u sebi! Eileen je hrabra, odlučna pronaći ljubav i pozne je godine u tome ne sprječavaju! Osim toga, voljna je pomoći svima oko sebe i eileenizirati ih.

Leena je pomalo dosadnjikava, ali ipak simpatična, dobrodušna je i slična baki – voli se svugdje petljati, no s najboljim namjerama. I ona će, neočekivano, pronaći ljubav tamo gdje joj se najmanje nadala.

Osim dvije imenjakinje, roman čine i ostali osebujni likovi, među kojima se najviše ističe bakina ekipa penzionera koji se vole petljati u tuđe živote, zatvarajući pritom oči pred svojim. No, prijatelji služe za to da si govore istinu – jedni će drugima biti povećalo, podrška, utjeha.

Ljetni hit

Neću reći da Zamjena nema niti jednu manu, ali nisu velike i svakako se mogu oprostiti. Ima nekoliko likova i situacija koji su čisti klišej i za koje točno znamo kako će se odvijati i završiti, ali sve u svemu, nisam razočarana. Imala sam mala očekivanja i zato sam dobila puno više. I inače sam slaba na stare ljude bez dlake na jeziku pa su mi oni tako najbolji dio priče. Nisam ih doživjela kao stare spletkaroše i dosadnjakoviće koji se u sve miješaju, već kao zanimljive ljude koji žele da svi budu sretni.

Eto, mislim da je Zamjena savršeno štivo za ljetne dane, za čitanje na plaži ili bazenu, uz kavu ili koktelčić. Lagana je, pitka, zanimljiva, duhovita i topla, s neizbježnim sretnim krajem.

Sve što ljeto traži od knjige, zar ne?

Ostali naslovi ove autorice:

Beth O’Leary svoj je prvijenac Slučajni cimeri napisala u vlaku, putujući na posao. Nakon što je njime postigla svjetski uspjeh, postala je spisateljica na puno radno vrijeme.

Gdje kupiti roman Zamjena:

Znanje

8 srpnja, 20229 srpnja, 2022

Rosamun Lupton: Tri sata

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2022.

Naslovnica knjige Tri sata: ©Mozaik knjiga

U radnju romana Tri sata ulazite silovito, isti čas, prvom stranicom knjige. Nema uvoda, nema objašnjavanja, nema postepenog zapleta. Odmah ste gurnuti u vatru zajedno sa svim akterima: učenicima, učiteljima i napadačima koji su zaposjeli školu. To stanje „kuhanja u istom loncu“ drži vas u tenziji i adrenalinskoj napetosti cijelim romanom.

Uzbuna prvog stupnja, napadač u šumi, pucao u policijski automobil. str. 73.

Škola pod opsadom

Mećava je. Možda i najhladniji dan zime u ruralnom Somersetu. Učenici se nalaze u više različitih zgrada, međusobno izoliranima. Stara škola, nova škola, kazalište i keramički atelje prepuni su učenika i učitelja. Odjednom, hitac odjekuje školskim hodnicima i ranjava ravnatelja Matthewa Marra. U šumi se čuje eksplozija.

Nastavnici i školsko osoblje podižu razinu uzbune na stupanj jedan nastojeći evakuirati većinu mlađih učenika prema prema grebenima, kako bi ih prihvatili patrolni čamci.

Ali, napadač u školi ima i pomoćnika izvana. Isti puca prema patrolnim kolima i ometa policajce u spašavanju učenika.

Hanna i Rafi predvode maturante

Hanna je maturantica. U vezi je sa sirijskim izbjeglicom Rafijem koji zajedno s malim bratom pohađa ovu školu. Dok Hanna zbrinjava ranjenog ravnatelja i kontaktira s tv-postajama tražeći pomoć, Rafi pokušava zaštititi mlađeg brata i saznati tko se sve nalazi u šumi. Za to vrijeme, ostali pokušavaju naći mjesto za sklonište. Dio njih ostaje u kazalištu i u prividnom miru nastavljaju probu za izvedbu kazališnog komada Macbetha.

Djeca neće umrijeti. To se jednostavno ne smije dogoditi. I ona će pobrinuti da se ne boje. str. 112.

Napadači

Dva ili tri napadača pucaju po svemu što se miče. Policijski službenik je za dlaku izbjegao metak. Iako dugo ne znamo tko su napadači, škola i policijski službenici dolaze do sumnjivaca. Jedan je izbačeni maturant psihopat, a drugi uplašeni nježni šesnaestogodišnjak kojemu je izbačeni dječak bio najbolji prijatelj. Što je njihov motiv, nejasno je. Ali znamo da mrze izbjeglice…

Djeca i profesori u Staroj školi moraju se boriti protiv nekoga tko osporava našu predodžbu o tome što znači biti čovjek. str. 197.

Dojam o djelu

Tri sata je slojevita i napeta knjiga koja ukazuje na problem osamljenih i depresivnih tinejdžera koji su nezadovoljni sobom i svojim životom te koji vjeruju da lokalna i zakonodavna vlast vode lošu politiku prema svojim građanima dopuštajući imigrantima ulazak u zemlju i dajući im sva prava kao i ostalima. Takvi nedovoljno zreli mladi ljudi jako su podložni radikalizaciji i ulasku u bijele suprematističke forume koji podržavaju čisto arijevske stavove.

Knjiga, po meni, ima vrlo ozbiljnu i dobro osmišljenu poruku. Ali sama izvedba mogla je biti puno bolja. Preveliki broj likova (nastavnika i učenika), smještenih na puno lokacija u školskom kampusu uistinu je teško pratiti. Uz to, ima i podosta neuvjerljivih momenata. Proba školske družine unutar opsadnog stanja u školi pod uzbunom, uistinu ne drži vodu, iako je zgodna poveznica s Macbethom. Također, samo nekoliko policajaca i istražitelja koji štite školu u kojoj je više stotina učenika u trenutku uzbune prvog stupnja daleko je od očekivanog.

Zbog gore navedenih pojedinosti, knjizi bih dala vrlo dobru ocjenu. Knjiga se brzo čita, ali glavna premisa – mržnja prema izbjeglicama, pogotovo muslimanima – i neprihvaćanje različitosti, mogla se, po mom mišljenju, još bolje odraditi.

O autoru:

Rosamund Lupton autorica je četiriju romana. Diplomirala je na Sveučilištu Cambridge 1986. godine.
Nakon što je recenzirala knjige za Literary Review i bila pozvana da se pridruži Royal Court Theatreu, pobijedila je na natjecanju za televizijske predstave, a zatim je radila kao scenaristkinja. Njezin debitantski roman Sestra preveden je na više od trideset jezika i ima međunarodnu prodaju od preko 1,5 milijuna primjeraka. Bio je to najbrže prodavani prvijenac britanskog autora 2010. godine, a dobitnik je nagrade Richarda i Judy za najbolji debitantski roman 2011. i nagrade za prvi roman kritičara časopisa Strand . U tijeku su i pregovori za snimanje filma prema romanu Sestra.

Njezin novi roman Tri sata ušao je u deset najboljih bestselera Sunday Timesa i najbolju knjigu 2020. kao triler mjeseca.

Tri sata je, nakon knjiga U tišini, Sestra i Poslije svega, četvrti objavljeni roman Rosamund Lupton na hrvatskom tržištu.

Gdje kupiti:

Mozaik

4 srpnja, 20224 srpnja, 2022

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o., 2021.

Naslovnica romana Izgubljena ljekarna: © Puls, Egmont d.o.o.

Sve što se unese u tijelo, iz njega ukloni, izazove ili potisne nešto. (Nella, str. 246.)

Izgubljena ljekarna – Nella

Negdje u mračnim, skrivenim dijelovima Londona 18. stoljeća, postoji ljekarna. No, ona je više nego što se čini na prvi pogled – nije to samo ljekarna. Ljekarnica Nella tu ne prodaje samo lijekove za ženske bolesti. Jer, nekada ženama zatreba i više od običnog biljnog uvarka – zatreba im – otrov!

Jednoga dana Nelli na vrata dolazi dvanaestogodišnja Eliza, sluškinja koju je gazdarica zamolila da kupi otrov kojim će ubiti supruga.

Doći će u zoru – žena čije sam pismo držala u rukama, žena čije ime još nisam znala. …
Prešla sam prstima po tinti njezinih riječi zamišljajući kakav ju je očaj potaknuo potražiti nekoga poput mene. Ne samo ljekarnicu, nego i ubojicu. Majstoricu prikrivanja. (Nella, str. 9.)

Nella osjeća da će se Elizinim dolaskom sve promijeniti.

-Drago dijete, posrijedi je… – oklijevala je razmišljajući što će reći. – Još nikada nisam osjetila ovo što osjećam.
Počela sam drhtati, kao da je hladnoća upravo ušla u sobu. – Kakav osjećaj?
-Osjećaj da će nešto strašno, strašno poći po zlu. (Eliza, str. 148.)

Izgubljena ljekarna – Caroline

U sadašnjosti, Caroline dolazi u London kako bi bila sama. Puno je toga o čemu treba razmišljati – suprugova izdaja, trudnoća koju nikako da ostvari, posao koji je ne ispunjava… Igrom slučaja, pridružuje se muljacima, ljudima koji, iz zabave, u mulju Temze traže ostatke prošlosti. Caroline pronalazi staklenu bočicu s gravurom medvjeda i ne može, a da se ne zapita – što je nekoć bilo u toj bočici?

Uzela sam bočicu i nagnula se naprijed želeći je vratiti na njezino mjesto, ali je sentimentalan, čeznutljiv dio mene to odbio. Osjetila sam čudnu povezanost s onim tko je zadnji držao tu bočicu u rukama – prirodno srodstvo s osobom čiji su se prsti zadnji otisnuli na staklu kao što su to moji sada činili. Kakvu su tinkturu pripremili u toj nebeski plavoj bočici? (Caroline, str. 46.)

Želeći otkriti tajnu bočice, ali i zaboraviti na nevolje koje je muče, Caroline se baca u istraživanje.

Nellin i njezin glas vrlo će se brzo ukrstiti i ispričati nam divnu storiju o izgubljenoj ljekarni, izdaji, slomljenom srcu, prijateljstvu. Priču o lijeku i otrovu.

Ženski glasovi kao vodiči

Prije nego sam pročitala sam roman Izgubljena ljekarna, bacila sam oko na recenzije i iznenadila se kad sam vidjela da nisu hvalospjevi. Tako da nisam previše očekivala i ostala sam jako ugodno iznenađena!

Za početak, sviđa mi se čitava atmosfera mističnog Londona, sobica skrivena unutar sobe, u kojoj se, umjesto lijekova, kuhaju najgori i najsmrtonosniji otrovi. Način na koji autorica piše odmah me uvukao u radnju, a kratka poglavlja ispripovijedana glasom triju žena drže nas prikovanima uza se i tjeraju nas na čitanje.

Nella i Eliza naše su vodičke kroz prošlost – vode nas gradom smrdljivim od jutarnjih izlučevina koje se bacaju kroz prozor dok nas zaglušuje topot konjskih kopita, žamor prolaznika i žuborenje rijeke. One govore o muškoj pohoti, izdaji, osveti, bespomoćnosti… Daju nam naslutiti neku tajnu, nešto zakopano davno u Nellinoj prošlosti i mi, poput arheologa istraživača, kopamo sve dublje i dublje, čitamo sve brže i brže, kako bismo potpuno ogolili ljekarničin život, razumjeli njene postupke i unatoč nečasnom zanatu kojim se bavi, stali na njezinu stranu.

…izdaja je razlog zbog kojeg sam i počela izdavati otrove – zbog kojeg sam počela čuvati tajne tih žena… Najbolja ljekarnica je ona koja duboko poznaje očaj svoje klijentice, očaj tijela ili očaj srca. (Nella, str. 76.)

Caroline nas vodi kroz sadašnjost, ali ni njena priča nije ništa vedrija od one Nelline. I Caroline je izgubljena u svijetu vlastitih i tuđih želja, toliko da više ne zna tko je zapravo. Pronalazak tajanstvene plave bočice podsjetit će je na ono što je nekad bila i neće se predati dok ne sazna sve o sobičku koji je, nakon više od dvjesto godina, postao izgubljena ljekarna.

Osveta, otrov, opasno dobar roman?

Osim opskurne atmosfere kojom je obavijen London i triju pripovjedačica koje ispredaju očaravajuću priču, sviđa mi se i to što se Izgubljena ljekarna može čitati kao neka vrsta ženskog pisma, kao oda ženama, ženskim mukama, bolima, patnji.

Ljekarna je bila samo za žene. Otrovi su samo za žene – ali nikad da im naude, već da im pomognu. Otrov nikad ne smije biti upotrijebljen kako bi naudio drugoj ženi.

Uz jednu davnu iznimku, u moju radnju za otrove nikada nije kročio ni jedan muškarac. Pomagala sam samo ženama. Moja majka čvrsto se držala tog načela, usađujući mi od rane dobi važnost pružanja sigurnog utočišta – mjesta za ozdravljenje – za žene. …posvetila se pružanju utočišta ženama, mjesta na kojem mogu biti ranjive i otvorene u pogledu svojih bolesti, bez muškog pohotnog promatranja. (Nella, str. 27.)

Koliko su god muškarci odgovorni za sve ženske nevolje, toliko će se one sa svime uspjeti izboriti, iz svega izaći povrijeđene, slomljene – ali ipak jače. I zajedno. Rodit će se neraskidiva prijateljstva. Donosit će se teške odluke. Ali žene će rasti, mijenjati se, zagledati se u svoju nutrinu i ispunjavati svoje želje. Izgubljena ljekarna pokazat će nam kako žene mogu pomoći jedna drugoj, biti jedna uz drugu, izvlačiti se iz nevolja i – zašto ne – spašavati živote jedna drugoj.

Premda Izgubljena ljekarna nije ni triler ni krimić, a oni su mi ipak najdraži, jako mi se svidjela jer je emotivna, napeta, pametna, lagana za čitanje, ali ne i površna. Miješa ljubav i mržnju, lijek i otrov, prošlost i sadašnjost… Stvarno sam uživala u čitanju i, nakon zadnje stranice, s pravom si postavila pitanje: Prije nego su se pojavili prvi toksikolozi i mogućnost detekcije otrova, koliko je supruga, braće i očeva doista na onaj svijet otputovalo zbog bolesti srca, jetre, želuca, a koliko zbog vještih prstića svojih ženskih ukućana?

Ostali naslovi ove autorice:

Izgubljena ljekarna roman je prvijenac autorice Sarah Penner, a roman The London seanse society u Americi izlazi 2023. godine. Više o samoj autorici, ali i ovim romanima, možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Izgubljena ljekarna:

Egmont Puls, web shop Znanje

29 lipnja, 20224 srpnja, 2022

Anna Downes: Sigurno mjesto

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Sigurno mjesto: ©Znanje

Na početku čitanja ovog romana osvaja vas predivna naslovnica i mentalna slika fenomenalnog imanja u srcu Francuske. Poželite da ste tamo, a ne u svom dnevnom boravku. Ali, naravno da svaku kuću ne čine zidovi već ljudi. A ova obitelj vrlo je čudna.

Emily

Emily baš ne ide kako se nadala u životu. Usvojena je djevojka koje se ne razumije baš najbolje s roditeljima. Želja joj je postati glumica, ali na audicijama ne prolazi osobito pa radi neke usputne poslove kao tajnica ili referentica. Tako ju je zapazio Scott Denny, uspješan i karizmatičan direktor investicijske tvrtke. Scott Denny ima plan u koji je, ni ne znajući, uključena Emily. Kad ona dobije otkaz u njegovoj tvrtki, a stanarinu u unajmljenom stanu ne može platiti, ponudi joj posao iz snova, znajući da očajna Emily to ne može odbiti. Emily je savršena osoba za ono što njemu treba. Scott nudi Emily sezonski posao kućanice na izoliranom, prekrasnom francuskom imanju Querencia.

Emily jest bila pravi izbor, ali ne zato što će ih podržati, nego zato što neće.
str. 343.

Dolazak u Querenciu

Emily odluči prihvatiti posao i napustiti London. Odlazi u Francusku na Scottovo imanje želeći početi iz početka. Čak ni roditeljima nije rekla gdje ide bojeći se da ih je već dovoljno puta razočarala. Querencia ju je očarala. Savršeno, izolirano imanje s ogromnom kućom koja pruža sve za ugodno i luksuzno stanovanje. Emily je oduševljena. Čak ni nedostatak komunikacije i interneta te udaljenost od prvog susjednog gradića ne opterećuju Emily. Ona je došla raditi i uživati. Scottova ljupka supruga Nina i njihova ekscentrična kćerkica Aurelia lijepo je dočekuju i Emily shvati da je njezina pomoć dobrodošla.

Nina i Aurelia

Nakon početnog privikavanja na rad i odnose s obitelji, Emily postepeno shvaća da obitelj krije mnoge tajne. Nina je na trenutke neuravnotežena, a Aurelia čudna. Čini se da nigdje ne izlaze niti im itko dolazi. Povremeno Scott posjeti suprugu i kćer, ali to je rijetko. Premda je Emily zbrkana i dobrodušna djevojka, postepeno shvaća da se u obitelji događaju čudne stvari koje Nina prikriva, a Scoot ih ne može riješiti. Emily je uvjerena da Aurelia ima neku misterioznu bolest, ali istina je puno složenija…

Nije pripadala ovom mjestu, ni ovim ljudima. Željela je otrčati kući, ali shvatila je da ne zna gdje joj se dom nalazi. str. 282.

Dojam o djelu

Ne zamjeramo Emily koja je prihvatila posao domaćice i družbenice na Querencii. Pa tko ne bi?, zapitamo se. Izvrsna plaća (pogotovo ako ste u škripcu s novcem), posao koji se ne čini težak, predivno imanje… Emily zaranja u tu oazu natopljenu obiljem.
Ali naravno da postoji kvaka. Emily uskoro shvaća da Scott i Nina skrivaju opasne tajne, a ako ne bude igrala po njihovim pravilima, posljedice bi mogle biti fatalne.

Roman započinje jako dobro, radnja se razvija, mada nam nije jasno po čemu je Emily tako posebna da ju Scott izabire za posao. Scott se čini jako frustriran, cijelo vrijeme rastrgnut između uspješnog posla i obitelji koja ne funkcionira. Čak osjećamo natruhe romanse između njega i Emily. Nina je posebna priča. Jasno je da je ona osoba koja ima problema u svakodnevnom funkcioniranju. A najčudnija je zapravo Aurelia.

Roman Sigurno mjesto smatram osrednjim. Priča ima sve elemente da bude prava napetica uz koji jeziv element, a opet, kao da je autorica negdje posustala u koracima i razvodnila cijelu stvar.

Premda sam čitala dosta kritika, meni se lik Emily sa svojom nesavršenošću i zbrkanošću zapravo svidio, upravo zbog toga što nije idealna i savršena glavna junakinja. Završetak je jedini mogući i tu za mene nije bilo iznenađenja.

Zanimljiva mi je na kraju bilješka autorice o tome kako je nastalo Sigurno mjesto. Saznajemo da se autorica dugo godina pokušavala probiti kao glumica (kao Emily) i da je to bio vrlo težak put. Nakon što je odustala od glume, odlazi na putovanja po svijetu i jedan od njezinih poslova bio je skrb za obitelj u spektakularnoj kući za odmor negdje na francuskoj obali. Ta stvarna priča o bijegu od svakodnevnice koji je potreban svima dala mi je dodatno razumijevanje nastanka ovog romana.

O autoru:

Anna Downes odrasla je u Sheffieldu, Velika Britanija. Studirala je dramske umjetnosti na Sveučilištu Manchester, a nakon preseljenja u London na Kraljevskoj akademiji za dramske umjetnosti, gdje i započinje profesionalnu glumačku karijeru. Ostvarila je zapažene uloge u televizijskim serijama EastEnders, Casualty, Holby City, i u kod nas dobro prihvaćenoj kriminalističkoj seriji Dalziel i Pascoe. Imala je istaknutu ulogu i u dugovječnoj kazališnoj predstavi The Dresser, na daskama londonskog West Enda. Godine 2009. sa svojim australskim partnerom kreće na putovanje svijetom tijekom kojega, u potrazi za dodatnom zaradom, radi i kao kućanica na usamljenom francuskom imanju, na kojemu je i posijano sjeme romana Sigurno mjesto. Anna danas živi na Central Coastu, u australskom Novom Južnom Walesu, sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

3 listopada, 20214 studenoga, 2021

Ashley Audrain: Sumnja

Nakladnik: Profil, 2021.

Naslovnica romana Sumnja: ©Profil

Majčino se srce u životu slomi na milijun načina. (str. 171.)

Sumnja

Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti.
Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen.

Jer Fox je savršen. Ima savršenu obitelj. Sve oko njega je upravo – savršeno.

Grace me je pitala što s tobom nije u redu. Nisi dobar u krevetu? Nagla narav? Moralo je biti nešto zato što nitko ne može biti toliko savršen. Ali nije bilo ničega. … Imala sam sreće. Nisam imala mnogo, ali sam imala tebe. (str. 21.)

Blythe zna da ona nije ni blizu takva. Njena obitelj praktički ne postoji, a dolazi iz loze žena koje nikada nisu bile sposobne biti majke. I Blythe je time obilježena. Nesretnim djetinjstvom, čežnjom za povezanošću i ljubavlju, željom za prihvaćanjem. Da bismo razumjeli Blyth, moramo razumjeti prvo njezinu majku, zatim njezinu baku. I njihove su priče ispričane na stranicama ovog emotivnog, dirljivog i brutalnog romana.

… postoji mnogo toga u nama što ne možemo promijeniti – jednostavno se takvi rodimo. Ali neke naše dijelove oblikuju stvari koje vidimo. I to kako se drugi odnose prema nama. Kako se zbog toga osjećamo. (str. 276.)

Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, ona duboko u sebi sumnja i lomi se jer zna čija je kći. Da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. Odlučuje svom djetetu biti sve ono što njezina majka nije bila njoj. Želi voljeti, biti prisutna, biti podrška.

… ja sam bila ona koja je zamišljala. Majčinstvo. Kako će to biti. Kakav je to osjećaj. …
Bit će drugačije. Bit ću poput onih žena kojima to ne pada teško. Bit ću sve ono što moja majka nije bila. (str. 27.)

Blythe rađa Violet.

Majka i kći

Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje. Dok suprug bezrezervno obožava Violet i uvjeren je da Blythe umišlja i vidi probleme gdje ih nema, ona tone u svoje strahove i počinje preispitivati samu sebe. Je li moguće da umišlja? Sumnja u majčinske sposobnosti, sumnja u zdrav razum i sumnja u vlastito dijete nagrizaju je i muče. Uskoro, ta ista sumnja u Violet počinje, malo pomalo, uništavati njezin brak.

Ne uspijeva se povezati s djetetom i krivi sebe, ali i dijete. No može li dijete biti krivo?
Je li toliko obilježena vlastitim traumama iz djetinjstva da joj priječe sreću i uživanje u majčinstvu?

Zašto sve žene oko nje mogu, samo ona ne može? Zašto mora glumiti toplinu prema vlastitom djetetu? Je li doista nesposobna osjetiti majčinsku ljubav?

Pročitala sam sve knjige. Sve sam proučila. Nitko nije spominjao kako se osjećaš kada te probude nakon četrdeset minuta sna, na krvavoj plahti, u strahu od onoga što znaš da slijedi. Mislila sam da sam jedina majka na svijetu koja to neće preživjeti. Jedina majka koja se neće oporaviti od šavova… Jedina majka koja se ne može pretvarati da razumno funkcionira. Jedina majka koja gleda svoju kćer i misli: Nestani. Molim te. (str. 44.)

A onda Blythe rađa Sama, prekrasnog dječaka s kojim se poveže čim mu začuje otkucaje srca. Napokon osjeća onu sveprožimajuću ljubav o kojoj sve majke pričaju. Ovaj put osjeća kako je to voljeti nekoga više od ikoga i ičega na svijetu.

Čini se da je dobila drugu priliku za majčinstvo.

No sreća je kratkog vijeka i sve se mijenja u treptaju oka…

Sumnja u sebe i majčinstvo

Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren! Premda se često dogodi da sažetak na stražnjoj korici bude bolji od samog romana, ovdje to svakako nije slučaj! Sažetak uopće ne daje naslutiti sve one dubine koje ima knjiga!

Budući da radnja počinje u sadašnjosti i vraća se u prošlost, već od prvog poglavlja gotovo da znamo kako priča završava. No kako je došlo do takvoga kraja?

A onda se vraćamo u prošlost, u dane kada su se Blythe i Fox tek upoznali i zaljubili.

Vraćamo se još i dalje, kada je Blythe bila djevojčica.

I još dalje, kada je njezina majka Cecilia bila djevojčica.

Svaka ta žena na neki je način obilježena svojom majkom.

Nisam se osjećala kao kći svoje majke. Osjećala sam se kao tvoja žena. Godinama sam se radi tebe pretvarala da sam savršena. Željela sam te učiniti sretnim. Željela sam biti bilo tko drugi osim majke od koje sam potekla. (str. 28.)

Blythe daje sve od sebe, no uvjerena je da ne može jer nije mogla njezina majka niti njezina baka. Ipak Blythe ima jedan drugi problem, problem koji njezine prethodnice ipak nisu imale. Čini se da nije majka ta koja ne voli dijete. Čini se da je upravo obrnuto…

Savršena majka

Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…

Svi imamo pravo na očekivanja od drugih i od sebe samih. Majčinstvo nije iznimka. Svi očekujemo imati dobru majku, da nam je supruga dobra majka te da i same budemo dobre majke. (str. 15.)

Ženama se nameće ne samo majčinstvo, nego savršeno majčinstvo i rijetko koja žena uspije doseći taj nivo. A kad ne uspijemo grizemo se, sumnjamo u sebe, propadamo pod teretom očekivanja drugih i nametnutih standarda koji su rijetko kad realni. Grčevito se držimo one da dobra majka nikad ne griješi, ali upravo suprotno. Čitavo je majčinstvo put pogrešaka i novih pokušaja, no najvažnije je da se nastavimo truditi i budemo tu za svoju djecu. Ako volimo, bez obzira na kakvo tlo pada ta ljubav, činimo sve kako treba.
E sad, osim tog segmenta majčinstva i čitavog odnosa između majke i djeteta, ovaj roman tematizira još nešto. Ne želim vam reći što da ne bih kvarila čitanje ovako fantastične knjige, ali znajte da ćete, kad otvorite prvu stranicu, dobiti puno, puno više nego što očekujete.

Ostali naslovi ove autorice:

Sumnja je prvi roman autorice Ashley Audrain.

Spisateljica ima i svoju web stranicu na koju možete zaviriti ovdje (stranica je na engleskom jeziku).

Gdje kupiti roman Sumnja:

webshop Znanje

Nedavno smo čitali i hit-roman Lucinde Berry Savršeno dijete koji je, u jednu ruku, sličan ovome. Ako ga još niste čitali, a zanima vas, škicnite našu recenziju.

Neki od romana koje smo dosad recenzirale, a tematiziraju majčinstvo na ovaj ili onaj način i mogli bi vam biti zanimljivi su Nisu moje bebe Melanie Golding, Plač Helen FitzGerald te Farma Joanne Ramos.

24 rujna, 20214 studenoga, 2021

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ljekarnikova ruža: ©Znanje

To govori o onome što radimo. Imamo moć nad životom i smrću. (str. 217.)

Ljekarnikova ruža

Sredinom 14. stoljeća, u samostanu svete Marije u Yorku, dvije osobe umiru pod neobičnim okolnostima. Prva je bezimeni hodočasnik koji je u samostanu okajavao grijehe, a druga nećak moćnog yorškog nadbiskupa Thoresbyja.

Čini se da su obojica umrli od lijeka koji je pripremio cijenjeni ljekarnik Nicholas Wilton. Postavlja se pitanje – je li ljekarnik namjerno umjesto lijeka priredio otrov? Je li nekako naslutio tko je zapravo nepoznati hodočasnik?
Sve postaje još sumnjivije kad se i sam Nicholas teško razboli i cijela ljekarna padne na leđa njegove lijepe mlade supruge Lucie. Nicholasova bolest naizgled nema nikakvog uzroka – osim nečiste savjesti.

Nadbiskup Thoresby želi otkriti zašto je umro njegov nećak – je li ga sustigao neki od brojnih grijeha prošlosti? I nadbiskupu još važnije – može li se nećakova smrt negativno odraziti na njegovu budućnost?
Kako bi riješio zagonetku, Thoresby zapošljava poluslijepog bivšeg vojnika Owena Archera koji nije načisto može li i želi li biti uhoda.

Owen je otišao s proturječnim osjećajima. … zadaća mu je da riješi zanimljivu zagonetku. No bio je to izazov za njegov um koji nije imao veze s tjelesnom spretnošću. Pipat će ne bi li našao tragove i hvatat će ljude u lažima, a za takvo što nije bio posebno nadaren, pa se pomalo zabrinuo. (str. 33.)

Lucie – ljekarnikova ruža

Nakon dolaska u York, pod krinkom vojnika kojem se zgadilo ubijanje, Owen se zaposli kao šegrt u Nicholasovoj ljekarni. Svakodnevni rad s privlačnom, ali tajnovitom Lucie u Owenu budi osjećaje koji su potpuno neprikladni, imajući na umu da bi i Lucie, vrlo lako, čak lakše nego Nicholas, mogla imati prste u trovanju dvojice muškaraca. Ni Lucie nije ravnodušna prema zgodnom bivšem vojniku što priču samo još više komplicira.

Položivši glavu na ruke, pokušala se smiriti. Sama je sebe uvjeravala da je Owen samo pomoćnik, da se za njega zabrinula kao što bi se i za bilo koga drugoga, ako si s nekim provodila toliko vremena. Sebi je govorila da se ne bi mogla zaljubiti u njega, to se ne smije dogoditi, jer u životu joj vlada metež i bez takva zapleta.
(str. 184.)

I što se Owen više bliži rješenju, sve više ljudi umire.
Ključ zagonetke leži u otkrivanju identiteta bezimenog hodočasnika.
Kako je povezan s ljekarnikom i njegovom suprugom?
Netko od njih dvoje upetljan je u ljubav koja je s vremenom postala opsesija.
A druga strana neće prezati ni od čaga da zaštiti osobu koju voli.

Bog je stvorio zlo u obliku Eve, i to od Adamova rebra, uzeo je zli dio muškarca i stvorio ženu… To je jasno, vrlo je razumljivo napisano, no ipak se malo ljudi osvrće na to upozorenje, pa se upropaštavaju jer su slijepi. (str. 16.)

Ljekarnikova ruža – povijesni krimić

Ljekarnikova ruža povijesni je kriminalistički roman u kojem će uživati svi obožavatelji toga žanra. Nažalost, ja nisam jedna od njih.

I premda ću vjerojatno kupovati i čitati i ostale nastavke serijala o Owenu Archeru, ovaj me prvi dio i nije oduševio. Doduše, mislim da je stvar baš u tome što povijesni romani, ma kako god dobri bili, nisu moj primarni žanr. Vjerujem da će vam se, ako volite C.J. Sansomov serijal o grbavom odvjetniku Matthewu Shardlakeu, svidjeti i ovaj o jednookom bivšem strijelcu Archeru. Da, primjećujem kako su glavni likovi obilježeni nekim fizičkim deformitetom i da, mislim da u tome leži dio njihova šarma. Uglavnom, istaknut ću što mi se jest, a što nije svidjelo, a vi najbolje pročitajte roman pa prosudite sami.

Volite li povijesne romane?

Među slabije strane romana Ljekarnikova ruža svakako bih uvrstila mnoštvo likova koje je jako teško pamtiti. Nadbiskupi, arhiđakoni, redovnici… Meni je to bilo ajme – vama možda neće biti. Iako sam roman nema puno stranica, priča je baš detaljno ispričana i malo mi je bila zamorna. Premda Archer čitavo vrijeme pokušava pronaći krivca, čitatelji ga odmah saznaju pa je to, po mom mišljenju, malo umanjilo napetost samog lova na ubojicu.

Ubojica je super – lud je u onom svakodnevnom smislu, motivi su mu poremećeni baš kao i on sam i taj mi je dio bio odličan. Sve sam mogla zamisliti do u detalje, baš onako kako je spisateljica i htjela!
I ostali likovi su odlični! Osim Owena i Lucie, tu je i krčmarica Bess koja je meni ostavila najbolji dojam. Živahna je, brižna, duhovita i bez dlake na jeziku. Čitavo vrijeme pokušava spojiti Owena i Lucie, bez obzira na to što njezin muž bolestan leži i čeka smrt.

Za Lucie neće biti loše da se sretne s tom očaravajućom bitangom i da doživi pustolovinu dok njezin ostarjeli, bolesni muž leži u postelji. To bi joj zagrijalo krv i očvrsnulo je, jer dolaze teška vremena. Bess je znala da će Lucie Wilton zapasti za oko Owenu Archeru. Lijepa je žena, dobroga držanja i vitka, oči su joj jasne i plave, a osmijeh zarazan, kakav se danas rijetko viđa. (str. 66.)

Sviđa mi se i atmosfera mračnog srednjeg vijeka. Hladni samostan, svjetlo uljanica i prljavština ulica pomalo prizivaju klasike poput Ecova Imena ruže i voljela bih da je spisateljica malo više mjesta dala oslikavanju te mračne atmosfere.
Ljubavni segment svakako golica maštu, no daleko od toga da je „erotski“, kako piše na poleđini. Zanimljivo će biti pratiti kako će se Owenova avantura dalje razvijati i radujem se novom nastavku – tek zato da vidim hoće li me oduševiti!

Ostali naslovi ove autorice:

Candace Robb američka je spisateljica čiji su romani smješteni u srednjovjekovnu Englesku. Autorica je 17 romana, a Ljekarnikova ruža (prvi put objavljena davne 1993.) prvi je roman u seriji o jednookom istražitelju Owenu Archeru.

Razgovor s autoricom možete pročitati ovdje, no hrvatski je malo iskrivljen jer je stranica očito prevedena s engleskog. Osim što u autorica govori o sebi, ima riječi i o junacima njezinih povijesnih serijala – Owenu Archeru i Kate Clifford.

Gdje kupiti roman Ljekarnikova ruža:

Znanje

21 rujna, 20214 studenoga, 2021

Walter Tevis: Damin gambit

Nakladnik: Fokus komunikacije, 2021.

Naslovnica knjige Damin gambit: ©Fokus

Damin gambit– priča u kojoj je šah sporedna tema

Ako izuzmete šah, igru koju je ova knjiga silno popularizirala, ostaje vam knjiga o ovisnosti, neprilagođenosti, introvertnosti i samoći.

Beth Harmon je šahovska velemajstorica i jedna od pet najmoćnijih igrača šaha na svijetu i uz to, jedina žena.

Beth Harmon je djevojka koja nije naučila izražavati emocije, koja razočaranja liječi alkoholom, a smirenje traži u tabletama. Beth Harmon je neprilagođena osobenjakinja koju ljudi u pravilu ne vole, ali joj se dive.

Ono što je učinila bila je krajnje trivijalno, ali energija njezina briljantnog uma vibrirala je za one koji su je znali prepoznati, zajedno s njezinim besprijekornim rješenjima. Str. 43.

Siroče

Beth Harmon je u dobi od osam godina ostala siroče. Nakon što joj pogine majka, a oca nikad nije upoznala, socijalna služba smješta Beth u državno sirotište. Surovi uvjeti života u sirotištu, velike spavaonice prepune djevojaka, stroga pravila kućnog reda, nisu pomogla da se nježna, pomalo depresivna djevojčica socijalizira, baš naprotiv. Beth je postaja još zatvorenija, okrenuta sebi i svom unutarnjem svijetu. Jedina prijateljica bila je tamnoputa Jolene, nešto starija djevojka koja je uputila Beth u pravila ponašanja u sirotištu. Da bi držali djevojke poslušnima, osoblje u sirotištu uz dnevne obroke djevojkama daje tablete za smirenje i spavanje. Beth je ubrzo shvatila da joj mala zelena tabletica pomaže da smiri misli, uplovi u neke svoje svjetove i brže zaspe. Tablete su uskoro bile jedino što je zanimalo Beth, osim šaha.

Gospodin Shaibel uči Beth igranju šaha

Beth slučajno zabasa u podrum sirotišta gdje upozna domara koji svakodnevno igra šah sam sa sobom na kartonskoj improviziranoj ploči. Silno se zainteresirala za tu novu igru i počinje igrati potajice s gospodinom Shaibelom, skoro svakodnevno. Šah uskoro potpuno zaokuplja njezine misli, toliko da Beth, uz male zelene tabletice, počinje igrati u svako doba dana i noći, za vrijeme školske nastave, za vrijeme odmora i noću kad joj je zbog tableta koncentracija najjača. Beth smišlja partije i partije, povlači poteze na ploči u mislima kao da igra stvarne partije. Njezin talent uskoro prelazi granice sirotišta i lokalnih turnira u malom mjestu.

Za tri tjedna počinje Prvenstvo SAD-a; bilo bi vrijeme da ga osvoji žena. Bilo bi vrijeme da ga osvoji ona. str. 182.

Wheatleyjevi usvajaju Beth

Kad je već bilo malo vjerojatno da će neka obitelj usvojiti Beth, pojavljuje se bračni par Wheatley. Njihov brak je klimav i nada da će usvajanje djevojčice pomoći spasu braka nije se obistinila. Gospodin Wheatley napustio je suprugu Almu i ostavio nju i Beth same. S raspadom braka Wheatleyjevih počinje rasti Bethin talent i uspjesi na šahovskom polju. Malo po malo, Beth postaje poznata u šahovskom svijetu i izvan lokalne sredine. Za prijavu na prvi turnir novac joj pošalje gospodin Shaibel, a nakon toga Beth pobjeđuje na svakom turniru i od zarade se prijavljuje na sve poznatije i cjenjenije turnire. Nakon što postane prvakinja SAD-a, želja joj je osvojiti turnir u Moskvi. A tamo je čeka svjetski prvak Vasilij Borgov. Pobjediti Borgova za Beth je gotovo pitanje života ili smrti.

„Sve ovo“ rekao je nema nikakve veze s šahom“. Nasmiješila se “Imate pravo.“
str. 296.

Damin gambit

Damin gambit je otvaranje ili početni potez u partiji šaha, kojim bijeli igrač u svoja prva dva poteza pomiče susjedne središnje pješake na poziciju na kojoj lako mogu biti žrtvovani, kako bi na samom početku partije pokušao okupirati centar ploče. To je jedno od agresivnijih otvaranja, kojim se oslobađa prostor pred kraljicom, jedinom šahovskom figurom koja se može neograničeno kretati u svim smjerovima. Ali, kao i u svakodnevnom životu, agresivniji zalet donosi veće rizike pa tako bijeli igrač može ostati potpuno ranjiv i otvoren brzom matu.

Dojam o djelu

Ovo je roman koji govori o šahu, ali šah je samo pozadinska priča. Glavna priča je priča o djevojci koja se bori s ovisnošću, s demonima iz svog nesretnog djetinjstva, osamljenošću i odrastanju bez prijatelja, neprilagođenošću osobe koja se ne zna i ne može uklopiti u sredinu u kojoj živi. Rijetki su ti kojima je Beth draga. Njezina ju je pomajka Alma možda i voljela, ali je zasigurno nije razumjela. Prijateljica Jolene voljela ju na čudan, pomaknut način i jedina je osoba s kojom se Beth zbližila u sirotištu.

Beth malo po malo gradi svoj status šahovske velemajstorice. Kad dođe do vrha izaziva kod ljudi poštovanje i ljudi je cijene. Ali uvijek ostaje gladna ljubavi. Zbog toga je šah nadomjestak za sve što Beth nije imala (ljubav, podrška i razumijevanje), a druga djeca jesu. Knjiga je na neki način tužna. Bethin život zapravo je partija šaha u igri gdje ponekad gubiš, ponekad dobivaš, a da bi došla do vrha prepreke i iskušenja su veliki.

Ukoliko želite, možete pogledati i Netflixovu seriju Damin gambit koja vjerno prati događanja po knjizi. Ja sam pogledala seriju prije knjige što mi je sada malo žao. Ako se premišljate, savjetujem da prije pročitate knjigu.

https://www.youtube.com/watch?v=CDrieqwSdgI

O autoru

Walter Stone Tevis (1928.-1984.) bio je američki romanopisac i pisac kratkih priča. Tri od šest njegovih romana adaptirana su u velike filmove: Hustler, Boja novca i Čovjek koji je pao na Zemlju. Četvrti, Damin gambit, adaptiran je u mini seriju s istim naslovom i prikazan na Netflixu . Serija je nagrađena prestižnom nagradom Emmy za najbolju dramsku seriju u 2021. godine.

Iako je Beth Harmon tehnički izmišljen lik, šahovski stručnjak Dylan Loeb McClain istaknuo je u The New York Timesu da ima mnogo upečatljivih sličnosti s drugim poznatim šahovskim čudom, Bobbyjem Fischerom.

Gdje kupiti roman Damin gambit:

Znanje

19 rujna, 20214 studenoga, 2021

Ane Riel: Smola

Nakladnik: Znanje, Vorto Palabra

Smola- obitelj prije svega

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Ljudi oko nas

U Smoli nam Ane Riel nudi priču koja je toliko duboka, toliko šokantna i toliko nevjerojatna da se zapitamo je li moguće da se takva ili slična priča negdje događa. Živeći svoje užurbane živote, najčešće ne znamo tko su ljudi koji žive blizu nas, kakvi su njihovi životi i treba li im ponekad ljudska riječ kao potpora. Jesmo li kao ljudi postali neosjetljivi i kolika je uopće naša odgovornost za djelovanje u zajednici ? Ova knjiga otvara mnoga takva pitanja.

Smola –pokretač ili kočnica

Priča započinje sa Silasom, drvodjelcem koji sa ženom i dvojicom sinova, Jensom i Morganom, živi na Glavi (dio otoka povezanog tankim sprudom- Vratom – s ostatkom otoka). Obojica dječaka naslijedila su očev dar za stolarski zanat, ali tu je svaka sličnost među njima prestajala. Jens je bio nježan, suptilan i tankoćutan. Priroda, šuma, drva i smola za njega su bili izvor života. Morgan je bio življi, nestrpljiv da se što prije s Glave otisne u svijet. Što je i napravio. Jednog je dana jednostavno otišao. Ali obitelj nije zaboravio. Svaki mjesec slao je novac za redovno uzdržavanje.

Smola je imala ono nešto-iscjeljujuće, smrtonosno i konzervirajuće-što je očaravalo Jensa. Str. 76.

Silas i Jens testiraju ljesove

Silas je mladog Jensa učio tajnama stolarskog zanata, a naročito izradi ljesova. Najljepši dio Jensova djetinjstva bio je kada bio legao s ocem u novi, napravljeni lijes i testirao ga. Ta povezanost Silasa i Jensa trajala je sve do iznenadne Silasove smrti.

Ono što je rečeno u lijesu ostaje u lijesu. Takav je bio dogovor. str. 20.

Jens ostaje sam s majkom na Glavi

Za vođenje kućanstva Jensova majka unajmljuje lijepu djevojku s kopna, Mariju Svendsen, u koju se Jens ubrzo zagleda. Iako to nije bilo po volji majci Elsi, mladi se ožene i dobiju blizance Carla i Liv. Obitelj živi daleko od seoskih puteva, okrenuta sama sebi bez pomoći rodbine ili mještana. Marija postaje sve deblja i deblja, Elsa sve ljuća i ljuća na nevjestu, a Jens… Jens postaje sve zatvoreniji, povlačeći se u sebe i svijet u kojemu je sam sebi dovoljan. Liv mu je jedina svijetla točka. Nitko mu više ne treba, čak je i majku odlučio potjerati jer se nije slagala s njihovim stilom života. Ali neposredno prije Božića, Elsa se vraća na Glavu. To se pokazalo kobnom za nju.

Svijetom Jensa Haardera nisu upravljali isti sustavi i pravila kojih se ljudi obično pridržavaju. str. 77.
Liv

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. U pretrpanoj kući punoj starog namještaja, krame, hrane i nagomilanog smeća, Liv živi s osebujnim ocem i plahom i pretilom majkom. Haardeeri se ne druže s mještanima, a svaki nužni kontakt sveli su na minimum.

Došlo je vrijeme da Liv krene u školu. Ali to je noćna mora za Haardeerove. I tako se Liv utopila. Po scenariju Jensa i njegove žene Marije. Jer, Liv je njihovo obožavano dijete. Ali kućanstvo ne može samo sebe izdržavati bez obzira na Jensove napore. Zbog toga Liv svake večeri potajice odlazi na drugu stranu otoka, u mjesto, kako bi krađom priskrbila hranu i ostale potrepštine za obitelj. Ali jednog dana netko je uočio Livine noćne dogodovštine i počeo istraživati. Ako je Liv mrtva, tko je onda dijete koje se svake noći iskrada iz kuće i odlazi u mjesto?

Toga sam dana shvatila kakvu odgovornost nosim na leđima. Koliko toga ovisi o onome što dovučem kući u torbi. str. 113.

Marija piše dnevnik

Marija je zatočenica kuće Haarderovih. Dobrovoljno je to zatočeništvo jer Marija strašno voli Jensa i svoju djecu. Voli ih toliko da bi ubila za njih. Ali Marija ne prestaje jesti. Jede svega čega se domogne i što joj Liv donese. Ne može se više ni kretati od težine. U svojoj sobi piše dnevnik. Nada se da će ga Liv jednom pročitati.

Draga Liv

Ne znam je li bilo u redu od nas što smo te prijavili kao mrtvu ali tako smo se bojali. Nismo imali izbora. Vjerujem da nismo imali izbora. Str.91

Tu se nalazila moja tuga i nisam ti je željela prenijeti. Ni tvome ocu jer on je imao svoju tugu. Zato sam je držala u sebi, to je bio moj način da te zaštitim. Tvoj otac je napravio nešto drugo. Voli te mama. Str. 73.

Dojam o djelu

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Horor se uglavnom odnosi na vrstu nelagode i jeze koji svaki čitatelj mora osjećati čitajući ovu knjigu. Obitelj koja je totalno disfunkcionalna i poremećena u svim svojim segmentima. Članovi obitelji su, što zbog života izoliranog od zajednice, što zbog psihičkih karakteristika, izgradili jedan uvrnuti, bolesni i izuzetno poremećeni stil života u koji su, nažalost, uključena i djeca.

Druga stvar skoro jednako tako strašna je što zajednica nije reagirala na tu poremećenost. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Ta vrsta nebrige ili nezainteresiranosti je ono što zastrašuje. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

O autoru

Ane Riel (1971.) kći je odvjetnice i autorice dječjih romana. Ane se okušava kao autor kriminalističkih romana i već s prvim romanom Mesar iz Liseleje biva zapažena. Smola je prvi put objavljena u Danskoj i, premda nije najavljena niti katalogizirana kao psihološki triler ili kriminalistički roman, brzo je osvojila sve veće skandinavske nagrade koje se dodjeljuju knjigama iz tih žanrova. Nakon toga započinje njezin svjetski uspjeh; The Guardian, The Telegraph i The Daily Express proglasili su je jednim od najboljih romana 2018. godine.

Ane Riel živi sa suprugom, popularnim jazz glazbenikom Alexom Rielom, u Liselejama blizu Kopenhagena.

Gdje kupiti roman Smola:

Vorto Palabra

17 rujna, 202117 rujna, 2021

Ivana Vranjić: Oblačna

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku, 2021.

Oblačna

Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradu gdje svi znaju sve o svima.

Oblačnu i Cmoka znao je čitav grad. Nisu se oni zalagali za spašavanje svijeta volonterski neumorno…, nisu zaslužili Nobela za svoja postignuća…, njih su dvoje na neki neobjašnjiv način bili – face, a sve zbog toga što su ljudi vjerovali da gledaju dvije srodne duše koje su nekim čudom uspjele pronaći jedna drugu…
(str. 8.)

Baš tako! Svi su bili uvjereni da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. Da su njih dvoje srodne duše. Da im je suđeno biti zauvijek skupa. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par.

Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog grada – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir.

No, duboko u srcu, Oblačna ipak osjeća da joj treba. Možda ne sam papir, ali ono nešto, da se napokon uklopi u okolinu i ispuni (tuđa) očekivanja.

Ispunjavanje društvenih normi često se pokaže važnijim od naših osobnih želja jer nitko ne želi biti odbačen od plemena. … Pleme kažnjava one koji se ne drže reda i tko želi preživjeti i biti prihvaćen, mora slijediti društvene zakone. …
Crne ovce vole samo u pjesmama. … I u revolucijama. A brak nije ni jedno ni drugo, ni pjesma, a ni revolucija. (str. 16.)

No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina.

Što je zapravo prava ljubav?

Koliko za nju treba žrtvovati?

Možemo li biti sretni ako imamo drugu osobu, ali nemamo sebe?

U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.

Skrivena priča

Budući da sama spisateljica ističe da ovo nije ljubavni roman već roman o ljubavi, i prije čitanja pomalo sam naslućivala priču skrivenu u zajedničkom životu Oblačne i Cmoka.

Ipak, dobila sam puno više nego što sam očekivala. Roman Oblačna potresao me negdje u dubini mog bića. To je suptilna analiza veze koja je potrošila samu sebe. Ljubav preživi samo ako se hrani, a usne Oblačne i Cmoka odavno su presušile, u tolikoj mjeri da su postali bezvoljni, umorni cimeri bez imalo snage za pokret i promjenu. Za sve što kreće loše ne možemo kriviti samo nju ni samo njega, premda Oblačna, u klasično ženskoj maniri, preuzima svu odgovornost. Preispituje isključivo sebe, svoje mogućnosti i ograničenja, sažalijeva se, razmišlja gdje je ONA pogriješila.

Život u malom

Čini mi se da smo se, kad prijeđemo neke godine, sretne i nesretne ljubavi, brak, razvod, preljub, traženje sebe u svijetu, skloniji povezivati s drugima. Onako iskreno, na nekoj primitivnoj razini. Ja razumijem tebe – ti mene. Bez muljanja. Tako sam i ja razumjela i doživjela Oblačnu.

Suosjećala sam s njom. Bila sam bijesna zbog nje. Vjerovala sam joj.

Bila je ugodna i pristojna žena, odana prijateljica, dobra kćer, kolegica na koju se moglo osloniti…, ona koja pristaje na sve da bude voljena; potiskivala je emocije i pretvarala se da joj ne smetaju stvari koje joj smetaju – a sve zbog toga što se užasavala gubitka ljudi do kojih joj je stalo. … Da su ljudi glina, Oblačna bi bila ona najmekša koju si mogao oblikovati po svom kako si htio. (str. 51.)

Spremna je na sve kako bi bila voljena. Kako bi bila prihvaćena.

Tko od nas to nije?

Tko se od nas ne bori s predrasudama društva? Uvijek ima onih koji će nam nešto zamjerati i zbog nečega nas osuđivati, kao što je to Oblačnoj činila vlastita majka, a samo zato što se još nije udala i što još nema obitelj.

… njena malograđanska potreba da se svima opravda za svoj život i živote svoje djece. Živjela je u uvjerenju da svi imaju pravo suditi o osobnim izborima bilo koga jer su se znala pravila i zakoni, a one koji ih krše trebalo je izvesti na pravi put.
(str. 28.)

Valjda su zato i imena tako općenita. Mi smo oni. Oni su mi.

O ženama, za žene

Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Točno se vidi da je autorica diplomirala kroatistiku i da je upoznata s lijepom književnošću.
Rečenice kojima se služi mjestimice su čista poezija:

Kad umre nešto u čovjeku, on izgleda isti: ista kosa, iste oči, isto tijelo… Uostalom, ljudi ne čuju zvuk lomljenja tuđih svjetova. Nema sprovoda kojima se ispraćaju, nema oglasa u novinama, nema oblaka koji naraste iznad glave i kiši po cijele dane… Nema gotovo nikakvih vanjskih naznaka koje bi stajale kao znak upozorenja da je duša u kataklizmi. (str. 103.)

Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. I iako su me neki dijelovi pogodili, rasplakali, naljutili, Oblačna postaje rado viđen dio moje kućne biblioteke. Ona se čita kad smo sretni jer nas podsjeća na relativnost sreće. I čita se kad smo tužni jer nam dođe kao melem na ranu.

Zašto Oblačna nije mogla biti Sunčana?

Sviđa mi se konstatacija da se ovaj roman može čitati kao priručnik za preživljavanje. Oblačna je u niti dvjesto stranica bila suočena s puno toga. Nisam očekivala toliko tuge i bola u tako malo stranica. Kao da je stvarno istina da nesreća nikada ne dolazi sama. U nekim sam njezinim promišljanjima prepoznala sebe, u nekima svoje prijatelje, svoju rodbinu. Kao da se sav život, sa svojim dobrim i lošim stranama, slio u ove stranice, ostavljajući nas u nevjerici.

Priča mi se jako svidjela, dugo nisam pročitala nešto toliko ljudski i poetsko u isti mah.

Žao mi je samo što Oblačna nije postala Sunčana.

A još mi je žalije što Cmok nije postao Pljas.

Ostali naslovi ove autorice:

Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Oblačna je njezino prvo prozno djelo.

Gdje kupiti roman Oblačna:

Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.

Kolačić	Trajanje	Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional	11 months	The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance	11 months	This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy	11 months	The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.