Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

M. R. Carey: Dječak na mostu

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Dječak na mostu: ©Znanje

M.R.Carey: Dječak na mostu

Dječak na mostu

Deset godina nakon prve zaraze gljivicom Cordyceps, svijet je na koljenima.

No gradovi i gradići sada su neprepoznatljivi. Bili su sagrađeni za ljude i bez njih nemaju identitet ni svrhu. Izgubili su svoja sjećanja. Vegetacija raste posvuda, unoseći mekoću u megalite koje su sagradili ljudi i dajući im neprepoznatljive oblike. Uredske zgrade nisu ni primijetile da su postale usamljena strma brda, javni trgovi stopili su se u gustiše ili jezera. Oslobođeni prošlosti koja ih je definirala, predali su se bez protesta sada kada više nisu opsjedani ljudskim značenjima.

str. 4.

Ljudski se rod svodi na svega nekolicinu, okupljenu u utvrđene centre po Zemlji. Jedan od takvih centara je i Svjetionik, iz kojeg kreće skupina znanstvenika i vojnika – na misiju kojoj je cilj prikupiti što više uzoraka proždrljivaca. Proždrljivci su nekoć bili ljudi – no zaraženi gljivicom Cordyceps, sve je ljudsko nestalo u njima, a pretvoreni su u agresivne, mrtve strojeve koji se hrane svime što je živo, najčešće nezaraženim ljudima.

Ruke su im ovješene uz tijelo, a glave uglavnom nakošene i spuštene.  … Nose izblijedjelu i trošnu odjeću obojenu hrđavom bojom suhih mrlja krvi. Zapravo izgledaju poput mjesečara koji će se probuditi svakog trenutka. … Samo što se neće probuditi, i to nikada.

str. 22.

Budući da se Cordyceps prenosi slinom ili krvlju, nakon ugriza proždrljivca – jasno je što se dogodi – čovjek postaje novi proždrljivac.

Znanstvenici, vojnici i jedan petnaestogodišnji dječak, na misiju kreću u oklopnom vozilu Rosie, a ono što će otkriti u svom poslanju nadmašit će čak i njihove najluđe, najoptimističnije snove.

No, nagrada nikad ne dolazi bez kazne.

Boljitak nikad ne dolazi bez žrtve.

A među prijateljima, jedan je uvijek izdajica.

Koji?

Tko je dječak na mostu?

Dječak na mostu je Stephen Greaves, petnaestogodišnjak s poteškoćama iz spektra autizma (Mislim da je riječ o Aspergerovom sindromu iako se nigdje izričito ne spominje.). Stephen ima problema s lažima – ne može se prisiliti da laže. Ne voli da ga drugi dodiruju niti on dodiruje njih. Teško čita tuđa emocionalna stanja i rijetko koga gleda u oči.

Ljudima je pomogao otkrivši e-blokator, kemijski spoj koji prikriva ljudski miris i tako onemogućuje proždrljivcima da ljude lociraju prema njihovom mirisu.

Njegova najveća strast, katkada i jedina, jest želja za objašnjenjima. Kada susretne nešto što je posve suprotno njegovim shvaćanjima svijeta, mora to ispitati sve dok se izabrano ne pokori njegovu intelektu.

str. 131.

U Rosie se nalazi isključivo zbog doktorice Samrine Khan, koja ga se sjeća još kao malog dječaka i koja ga je zavoljela kao sina.

Stephen Graves, dječak na mostu, otkrit će nešto epohalno – nešto što bi ljudima moglo pomoći da se izbore s Cordycepsom.

Sve može biti lekcija. Ova je o tome da izgled zna varati. Iako klinac ima lice prazno poput kante s rupom, ne znači da je glup. I samo zato što se šulja poput premlaćenog šteneta, ne znači da nema duha.

Svi smo mi posebni, zar ne?

str. 211.

No, Stephen svoje otkriće zadržava za sebe, što tim dovodi do raspada i okreće ih prema putu nesigurnosti, sukoba, sumnje, izdaje i… Smrti.

M.R.Carey: Dječak na mostu

Znanstvenici vs vojnici

Među znanstvenicima, uz Stephena, najvažnija je doktorica Samrina Khan, koja i sama od ostatka ekipe, ponekad i od same sebe, krije veliku tajnu.

Khan tvrdoglavo zadržava stav o budućnosti – o činjenici da će ona postojati – ali nekad je sadašnjost plaši i poražava. Prije je postojao svijet u kojem je postojao nekakav smisao, nekakva trajnost. No ljudska je rasa taj svijet negdje napustila, nemarno ga ostavila i sada ga nitko više ne može pronaći ili obnoviti. Entropija raste. I u njezinu slučaju isto je tako.

str. 33.

Među vojnicima, ističu se pukovnik Carlisle i poručnik McQueen, obojica primjeri onoga što vojnik treba biti – brutalan, spreman pucati u metu i slijepo poslušan.  I jedan i drugi proći će, tijekom puta koji prolazi Rosie, različite nadogradnje svojih karaktera.

Među svima njima, skrio se i jedan koji će ih izdati. Nije to tajna koju ćete dugo otkrivati, dapače, bit će vam odmah jasno i eksplicitno rečeno, ali neću vam kvariti doživljaj.

Oni ne mogu znati da je griješio iz najboljih razloga, sljedeći izravne naredbe zbora Svjetionika. Ovo je nužno. Sve je nužno. On je na ispravnoj strani tog povijesnog događaja. … Kriv je i posramljen, ali želi ostalima objasniti uvjetnost svoje krivnje, besprijekornu pravednost svih katastrofalnih odluka.

str. 267.

Nešto poznato?

Dječak na mostu distopijski je roman i radnjom je preteča uspješnice Djevojčica sa svim darovima.

Iako je i sam odličan, Djevojčica mi je ipak bila bolja. Dječak na mostu dosta se bavi biologijom i znanošću i jezik mi je mjestimice bio veoma težak za pratiti jer stvarno nisam stručnjak ni u jednom od ta dva polja. Radnja mi je, otprilike do sredine, bila tako-tako, ali nakon toga odlična – napokon se počelo nešto događati, otkrivati, ubrzavati i u tom dijelu stvarno uživala.

M. R. Carey doista je vrstan pripovjedač. Dok čitate, pred sobom doista i vidite sve te scene. Vidjet ćete proždrljivce i tu prazninu u njihovim očima, zamislit ćete Stephena i osjetiti njegove poteškoće, suosjećat ćete s doktoricom Khan i promjenama koje prolazi.

I inače sam ljubitelj distopije, a budući da me Djevojčica prije koju godinu doista oduševila, unaprijed sam znala da će mi se i ovaj roman svidjeti.

Ono najbolje u ovom romanu mi je zapravo ta suvremenost – i sami smo suočeni s pandemijom i pokušavamo se izboriti s njom i užurbano pronaći lijek. Sviđa mi se način na koji pisac oblikuje moralnu dilemu teksta – je li opravdano žrtvovati jedne za boljitak drugih? Ideja romana, kao i sam kraj, potiču nas na pitanje: Kako spasiti život kakav poznajemo? Treba li ga uopće spašavati? Je li pandemija nužno loša, ili je i ona samo korak naprijed? Donosi li nam nešto dobro? I ono najvažnije pitanje, koliko će nas iz ove situacije izvući ono najbolje? Koliko će nas se prilagoditi? I unatoč svemu, opstati?

…sva putovanja su isto putovanje, znali vi to ili ne, kretali se vi ili ne. A ono što izgleda poput kraja, samo je jedno od stajališta na putu.

str. 417.
M.R.Carey: Dječak na mostu

Ostali naslovi ovog autora:

  • Djevojka sa svim darovima
  • Iskupljenje u Fellsideu
  • Dječak na mostu

Iako objavljen kasnije, Dječak na mostu prethodnica je Djevojčice sa svim darovima. Radnja Djevojčice se, koliko sam razumjela, zapravo događa između predzadnjeg i zadnjeg poglavlja romana Dječak na mostu. Možete ih čitati redoslijedom objavljivanja ili radnje, neće pogriješiti ni u kom slučaju.

Roman Iskupljenje u Fellsideu nije fabulom vezan za ostale romane, ali je jednako dobro napisan, jednako emotivan i dirljiv, ali i jako intrigantan i napet.

Svakako preporučujem sva tri romana M. R. Careya.

Gdje kupiti roman Dječak na mostu:

Znanje

Recenziju druge Male na ovaj isti roman pronađite na linku.

Ova nam se knjiga toliko svidjela da smo ju uvrstile u 10 knjiga koje ćemo pamtiti iz 2020. godine. Klikom na navedeni link, saznat ćete koje su se još knjige našle na našem TOP 10 popisu.

Objavljeno

Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih

Nakladnik: Profil, 2020.

Naslovnica knjige Lažljivi život odraslih: © Profil knjiga

Lažljivi život odraslih- priča o odrastanju

Lažljivi život odraslih maestralno je napisana priča o odrastanju Giovannine. To je djevojka od 16 godina koja živi u Napulju, ranih 90-ih godina dvadesetog stoljeća. Govannina prolazi faze od obožavanja roditelja koji su joj bili uzori svojim intelektom, statusom i naoko skladnim brakom, do teških razočaranja i intimnih turbulencija. Ulaskom u pubertet, uz fizičko mijenjanje Govannine, mijenja se i njezin um i unutarnji svijet. Govannina prelazi težak put osobne transformacije.

Elena Ferrante Lažljivi život odraslih

Lažljivi život odraslih, bogati Napulj, siromašni Napulj

Lažljivi život odraslih započinje tako da pratimo djevojčicu Govanninu koja živi u bogatom dijelu Napulja s roditeljima, srednjoškolskim profesorima. Provodi bezbrižan život djevojčice, jedinice u roditelja, obožavane i prihvaćene u krugu prijatelja svojih roditelja, prijateljica u školi i izvan nje. Sve je idilično, ali ipak postoji jedna sjena. To je teta Vittorija, očeva sestra, ona čije se ime ne spominje, osim po lošem. Govannina, potaknuta znatiželjom, nagovara roditelje da joj dopuste posjetiti Vittoriju. Odlaskom u siromašni dio Napulja, grada koji živi život ljudi na ulicama, tržnicama, crkvama, Govannini se otvara sasvim novi svijet. Upoznavši Vitorriju, Govaninina je osupnuta načinom života kojim žive Vittorija i njezini prijatelji. Čini joj se da je taj život život ulice, pun grijeha, putenih strasti i uzburkanih emocija koje se javno pokazuju. Sve je to u suprotnosti s urednim i smirenim načinom života na koji je Govannina navikla.

U međuvremenu sam naučila roditeljima sve bolje skrivati što mi se događa. Ili, bolje rečeno, usavršila sam kako im lagati govoreći istinu. Naravno, nisam to činila laka srca, bilo mi je teško. str.83.

Teta Vittorija u Lažljivom životu odraslih

Najveći Vittorijin grijehu u Lažljivom životu odraslih je to što je ludo voljela muškarca koji nije bio njen (štoviše, Enzo je imao ženu i troje djece). Nakon što je Enzo umro, Vittorija se sprijateljila s Enzovom udovicom i njenom djecom i razvila kult obožavanja neprežaljenog Enza. Takva obiteljska simbioza dviju obitelji nezamisliva je Govannini koja dolazi iz uredne i stabilne obitelji. Ali, kad se takva uredna obitelj počne raspadati i Govanninin obožavani otac, nakon preljuba, odlazi živjeti kod druge žene, Govannina otkriva lažljivi svijet odraslih. To je toliko pogodi da popušta u školi, pada razred, gubi povjerenje u roditelje, ne mogavši im oprostiti laži, dvostruke kriterije i licemjerje.

Roman Lažljivi život odraslih prati događanja u vrijeme kada djevojka i sama prolazi stanje buđenja seksualnosti, prvih ljubavi, istraživanja vlastitog tijela, promjene raspoloženja, uzavrelih emocija, sreće i tuge, strahova, tišine, ljubomore, zamjeranja.

Vittorijino je ime u mom domu zvučalo kao ime čudovišta koje uprlja i zarazi svakoga o koga se očeše. str 10.

Dojam o knjizi Lažljivi život odraslih

Elena Ferrante prvenstveno je jako dobra pripovjedačica. Uz veoma dobro prepoznavanje unutarnjih suptilnih nijansi ljudskog ponašanja, ne zaboravlja ni zorno i s puno duha upoznati čitatelja sa životom grada Napulja ulazeći u sve njegove pore. Čitatelj ima priliku upoznati Napulj od onog siromašnog, težačkog dijela gdje obitelji žive na okupu i dijele svakodnevnicu bez inhibicija, gdje se sve tuge, sreće, razočaranja, preljubi događaju na ulici i svima su vidljivi, do bogatog Napulja, intelektualne elite koja svoje prljavo rublje skriva od javnosti. Knjiga mi se jako svidjela. Životna je, iskrena i direktna, a ulazak tinejdžerice u svijet odraslih spisateljica je opisala upravo savršeno.  Čitateljima koji su bliži ovom mediteranskom podneblju i običajima knjiga će biti bliža, ali svakako je vrlo zanimljiva i za svaku preporuku.

Znala sam samo jedno: da bih otišla k njima, morala sam sići, sići dolje, još niže, do dna napuljskog dna, a put je bio toliko dug da mi se u tim okolnostima činilo da mi I očeva rodbina živimo u dva različita grada. U što sam dugo vjerovala. str. 13.

Elena Ferrante Lažljivi život odraslih

O autorici romana Lažljivi život odraslih

Tko je zapravo Elena Ferrante? Sve što znamo o spisateljici ime je koje je zapravo pseudonim. Je li skrivanje identiteta spisateljice dobar marketinški trik ili uistinu potreba da sačuva svoj identitet od javnosti? Kako god bilo, Elena Ferrante je jako dobra spisateljica, bez obzira tko se skrivao iza tog imena. A da joj to uostalom jako dobro ide, govori nam činjenica da se identitet spisateljice nije saznao već više desetljeća. Unatoč tome ili baš zbog toga, Elena Ferrante imenovana je jednom od sto najutjecajnijih ljudi na svijetu u izboru poznatog američkog tjednika Time, jer njezine knjige nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a često izazivaju i opsesivno obožavanje.

Ono oko čega se svi slažu jest da je Ferrante iz Napulja te da u njemu i živi. Ovaj je grad ključno mjesto radnje za romane Elene Ferrante, a napuljski mentalitet, običaji i pravila određuju sudbine likova u nekoliko romana. U međuvremenu su snimljena i dva filma po romanima ove spisateljice, a neki su odabrani za uskoro ekraniziranje.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kate Morton: Urareva kći

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Urareva kći: ©Mozaik knjiga

Kate Morton: Urareva kći

Urareva kći

1862.

U Birchwood Manor došli smo jer je Edward rekao da je ta kuća ukleta. Nije bila, ne tada, i samo dosadni ljudi dopuštaju da istina stane na put dobroj priči…

str. 9.

Skupina mladih slikara, predvođenih karizmatičnim i šarmantnim Edwardom Radcliffeom, dolazi provesti ljeto u bajkovitoj kući Birchwood Manor, okruženoj rijekom, livadama i šumom. No, dogodilo se nešto strašno.

Ne duh, o ne, ne duh – učinjeno djelo bilo je posve ljudsko.

Dva neočekivana gosta.

Dvije dugo čuvane tajne.

Jedan pucanj u tami.

str. 11.

Lijepa Edwardova zaručnica je mrtva. Njegova muza je nestala, kao i Plavi Radcliffe – skupocjeni plavi dijamant Edwardove obitelji.

1899.

Birchwood Manor postaje škola za mlade dame, kojoj se pridružuje tvrdoglava Ada Lovegrove. Ada, malo pomalo, krijući se od školskih nasilnica, otkriva tajne neobične kuće.

1940.

Juliet i njezino troje djece bježe od užasa rata u Birchwood Manor. Kuća je to koju odmah osjećaju kao dom. Tip, najmlađi od troje djece, odmah uoči da kuća krije još jednog stanara.

2017.

Elodie je kći slavne violončelistice koja je prije dvadeset i pet godina poginula u prometnoj nesreći. Uskoro se udaje, no kako se datum bliži, tako je Elodie sve manje i manje sigurna u svoju odluku. Kad u arhivu u kojem radi pronađe crtež kuće koju prepoznaje kao kuću iz bajke koju joj je majka pripovijedala kad je bila dijete, Elodie neće stati dok ne otkrije tajnu – tajnu Birchwood Manora.

Rasplitanje čudesnih niti romana Urareva kći

Staviti ovaj roman u ladicu žanra ne samo da je nemoguće, nego bi prema njemu bilo i bezobrazno. Bezbroj priča, bezbroj likova, bezbroj vremena i jedno mjesto čine ovaj roman i čarobnom bajkom, i ljubavnim romanom, i napetim krimićem.

Iako mi je na trenutke sve to bogatstvo likova, radnji, opisa i vremena bilo previše i morala sam odložiti knjigu da ne dođe do prezasićenja, priznajem da u tom šarenilu, šušuru i obilatosti i leži ljepota romana Urareva kći.

Na ovom je svijetu malo toga izvjesno … ali ću vam reći nešto što znam: istina ovisi o tome tko pripovijeda priču.

str. 245.
Kate Morton: Urareva kći

Iako naslov sugerira suprotno, Urareva kći nema samo jedan glavni lik, ne! Ovdje su svi likovi jednako važni, čak i oni koji se samo ovlaš spomenu. Svatko od njih ima svoj glas kojim pripovijeda dio radnje, kojim opisuje jedan komadić slagalice koji vam se možda u tom trenutku ne čini previše važan, ali kad-tad sjest će na svoje mjesto i šokirati vas spoznajom da nešto, dotad, niste shvatili.

Najsnažnije glasove ovog romana nose, naravno, žene. Prekrasna urareva kći, pametna Lucy Radcliffe, hrabra majka Juliet, uporna Elodie… Sve njih upoznat ćete u jednom trenutku i svaka će vam povjeriti dio svog života, dio koji predstavlja komadić čudnovate priče o Birchwood Manoru.

Priču ovako kompleksnu nemoguće je prepričati, no pokušat ću, makar malo, rasplesti niti koje je tvore.

Priča o ljubavi

Bila sam njegova muza, njegova sudbina. I on je bio moja.

Bilo je to davno; bilo je to jučer.

Oh, ljubav pamtim.

str. 10.

Prvo čega se sjetite kad zatvorite korice ovog romana jest ljubav – strastvena, luda, vječna ljubav između urareve kćeri i slikara Edwarda. Ljubav je to koja nije poznavala granice, koja je bila sudbinska i neizbježna i veća od života.

Pronašao sam je, ženu toliko zapanjujuće lijepu… Ona ostavlja bez daha. Sada  kad sam je vidio, sve druge bile bi lažne. Ona je istina; istina je ljepota; a ljepota je božanska.

str. 243.

Urareva kći lažnog imena služila je Edwardu kao model za njegove slike, slike koje su ga proslavile. Bila je model i za onu koja je nestala, a za koju se smatra da bi bila njegovo najveće djelo.

Bili su suđeni jedno drugom i sve je trebalo završiti sretno, no pucanj u kojem gine Edwardova zaručnica prekida sve što je tog ljeta isplanirano.

Nije ljubav između muškarca i žene jedina. Veliki dio radnje čini i ljubav djece prema roditeljima – i roditelja prema djeci. Koliko smo spremni oprostiti jedni drugima? Koliko će dugo roditelji biti junaci svoje djece? Mogu li djeca doista poznavati svoje roditelje, a i dalje ih bezuvjetno voljeti?

Roditelji i djeca. Najjednostavniji odnos na svijetu, ali i najsloženiji. Jedan naraštaj sljedećem predaje kovčeg pun ispremiješanih komada nebrojenih slagalica, skupljenih tijekom vremena, i kaže: – Vidi što možeš učiniti s ovime.

str. 339.
Kate Morton: Urareva kći

Priča o čaroliji

Na ovom svijetu sve je drugačije. Ljudska bića su kustosi. Svatko lašti svoja omiljena sjećanja te ih raspoređuje kako bi stvorio priču koja im godi. Neki se događaji popravljaju i lašte za izlaganje, a drugi se smatraju nedostojnim i odbacuju, spremaju se u podrum, u prepuno spremište uma. Ondje se, uz malo sreće, brzo zaborave. Taj proces nije nepošten: to je jedini način da ljudi žive sami sa sobom i s teretom svojih iskustava.

str. 63.

Zašto je Birchwood Manor dotaknuo tolike živote? Zašto ga vide kao dom, mjesto na kojem su sigurni i mirni? Priča je to o vilinskoj djeci koja su nekad davno tamo pronašla skrovište i vilinskoj kraljici koja je blagoslovila kuću koja ih je čuvala.

Priča je to o noći gonjenja, o svjetlu na prozoru na katu, o kovanici dva penija i o amuletima koji te pronađu pa te čuvaju do kraja života.

Priča o tajnama

-Svaki sat je jedinstven – govorio mi je. – A kao i kod ljudi, njegovo lice, obično ili lijepo, samo je maska koja skriva složeni mehanizam.

str. 67.

Bezbroj se tajni isprepliće na ovim stranicama. Svaku želimo otkriti, u svaku proniknuti.

Otkud se stvorila urareva kći i zašto nosi lažno ime? Gdje je nestala, ostavivši voljenog u tuzi i žalosti?

Gdje je nestao Plavi Radcliffe, dijamant neprocjenjive vrijednosti?

Tko je ubio plahu Fanny Brown i zašto? Što se dogodilo tog ljeta 1862., kada se sve jedan dan činilo tako lijepo i vedro, a već se sutradan stropoštalo u crnilo i jad?

Zašto Elodie tako uporno traži kuću iz bajke? Hoće li je naći?

Kako su svi ti likovi međusobno povezani?

A tko je urareva kći?

Ona je tajna koju morate otkriti sami.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Magla se diže
  • Zaboravljeni vrt
  • Davni trenuci
  • Čuvar tajni
  • Kuća na jezeru
  • Urareva kći

Poruka autorice čitateljima u Hrvatskoj:

Gdje kupiti roman Urareva kći:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Melanie Raabe: Sjena

Nakladnik: Naklada Znanje

Naslovnica knjige Sjena: ©Znanje, 2020

Sjena, proročanstvo koje će se dogoditi..

Roman Sjena započinje događajem koji često  vidimo na sajmovima, cirkuskim predstavama, raznim kućama straha u adrenalinskim parkovima. Na svim tim mjestima vidimo ljude koji tobože proriču budućnost. Premda smo svjesni da je sve to do dio šarene laži koja prodaje medijski cirkus oko takvih događaja, puštamo takve proročice, gatare i slične osobenjake da nas zavedu svojim slatkorječivim riječima. Ali što se dogodi kada proročanstvo predviđa nešto stvarno strašno? Toliko strašno da ćete postati ubojica. Roman Sjena započinje upravo takvim proročanstvom.

Melanie Raabe Sjena

Ako je Norah i u što vjerovala, onda je vjerovala u ovo: ne postoji sudbina, ne postoji predodređenje jer sami smo kovači svoje sreće, u znoju lica svoga, svatko od nas u okviru svojih mogućnosti. str. 46.

Kako počinje roman Sjena?

Glavni lik je mlada sposobna novinarka Norah Richter. Norah je nedavno preselila iz Berlina u Beč, pronašla stan i nakon svježe prekinute veze odlučila krenuti ispočetka. Norah nije od onih koji lako sklapaju poznanstva, ima malo prijatelja, a sjena koja stoji nad čitavom njenom prošlošću samoubojstvo je najbolje prijateljice kada je Norah imala šesnaest godina. Nakon tog događaja i doživljene traume, Norah se ne uspijeva emocionalno stabilizirati, upada u površne veze, eksperimentira s opijatima  i postaje ovisnica. Ipak, sada je sve to iza nje i ona počinje iznova. Tada joj nepoznata prosjakinja  izgovori proročanstvo da će  na točno određen datum, 11. veljače, ubiti  potpuno nepoznatog čovjeka, Arthura Grimma.

Tko je Arthur Grimm? To Norah treba tek saznati.

U međuvremenu se počinju događati čudni događaji. Iz stana joj počinju nestajati  stvari, a u njemu se  pojavljuju neki novi predmeti, susjeda na gornjem katu frapantno liči na prijateljicu koja se ubila, a proročica koja joj je prenijela čudnu poruku nađena je mrtva u zaleđenoj rijeci.

Uz sve to, Norah počinje na mobitel dobivati čudne poruke s nepoznatog broja…

Lik Norah Richter

Norah je složen lik. Spisateljica ju je donijela kao djevojku koja se nakon proživljene traume teško opušta, s kolegama na poslu ne uspijeva uspostaviti bliske veze pa je smatraju čudakinjom, emocionalne veze joj ne uspijevaju jer se boji sreće (vezu s Alexom je prekinula onog trena kada je pronašla sakriven prsten), ali nekolicina pravih prijatelja je ne napušta ni kad stvari krenu po zlu. Premda joj se na trenutke čini da gubi razum, Norah ima odlučnost da razriješi stvari bez obzira na posljedice.

Nakon Valerie, njezine najbolje prijateljice još od vrtićkih dana, nikada više nije imala nikoga za koga je osjećala da je savršeno razumije. str. 165.

Dojam o knjizi Sjena

Knjiga je zanimljiva zbog intrigantne i zagonetne priče. Sumnjivaca ima više, ali teško je pretpostaviti do koga vodi trag. Ono što je čitatelju jasno je da se odgovor nalazi u Norinoj prošlosti. Knjiga propituje pitanje povjerenja u druge ljude, odnose s prijateljima i partnerima. Zaplet je kompliciran, ali originalan i zaslužuje pažnju čitatelja. Uz to, autorica prekrasno opisuje eksterijere, zvjezdanu noć, usamljenu cestu, srebrnu šumu, zaleđenu rijeku, Beč  zimi. Sve to čini ovaj psihološki krimić zanimljivim i vrijednim čitanja.

Melanie Raabe Sjena

O autorici

Melanie Raabe odrasla je u Jeni i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji  u obitelji iseljenika iz Benina u Africi. Studirala je medijske znanosti i književnost u Bochumu.

Kao spisateljica, prvu nagradu dobila je 2011. godine. Svojom kratkom pričom Zubata vila osvojila je 1. mjesto u kategoriji Deutschen-Kurzkrimi-Preis na prestižnom festivalu Tatort Eifel. Na sajmu knjiga u Leipzigu 2015. godine predstavila je roman Die Falle (Prošlost). Njezine se knjige prodaju i u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj te na engleskom govornom području. Godine 2016. godine uslijedio je još jedan triler – Die Wahrheit (Istina), a dvije godine kasnije Der Schatten (Sjena).

Početkom ljeta 2019. predstavila je triler Der Abgrund (Udobnost). Ovo nije klasični roman, već serija od 10 podcastova objavljenih na mreži (besplatno ih možete slušati, na primjer, na Spotifyu ili iTunesu).

Krajem 2019. godine u Njemačkoj je objavljen njezin drugi psihotriler Die Wälder (Šume).

Autorica živi u Kölnu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Beth O’Leary: Slučajni cimeri

Nakladnik: Znanje, 2019.

Naslovnica romana Slučajni cimeri: ©Znanje

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri

Velika spavaća soba u sunčanom stanu… Stan (i soba/krevet) dijeli se s dvadeset sedmogodišnjim djelatnikom palijativne skrbi koji radi noću i vikendom je izvan grada. … Ostalo vrijeme stan je potpuno prazan!

str. 7.

Ovim oglasom počinje avantura Tiffy i Leona. On daje oglas. Ona, nemajući izbora nakon ružnog prekida nakon kojeg biva izbačena iz stana, pristaje na takav aranžman.

Dijele stan – i krevet! Ali, nikad se ne vide.

Tako je to bar zamišljeno.

Naravno, Tiffy i Leon počinju komunicirati, i to – porukama na post-it papirićima.

Hej, Leone,

dobro, u redu – pečem kad sam u panici. Kada sam tužna ili mi je teško, pečenje je moja terapija. …

Tiffy x

Hej, Tiffy,

žao mi je zbog tvog bivšeg. Pretpostavljam po reakcijama tvojih prijatelja da ne misle da je dobar za tebe – misliš li i ti tako? …

Leon

str. 65./66.

Jedna stvar vodi drugoj i, uskoro, postavlja se pitanje, hoće li naši junaci uskoro početi dijeliti krevet ZAPRAVO?

Tiffy – cimer broj jedan

Tiffy je luckasta pomoćna urednica u izdavačkoj kući, neobičnog ukusa za odjeću. Seli se k Leonu jer nema drugog izbora – dugogodišnji ju je momak upravo izbacio iz stana i ne samo to! Mora mu vratiti i dug koji će dodatno opteretiti njezin ionako tanak budžet.

A stanarina kod Leona je jedino što si može priuštiti.

 …znam da smo se Justin i ja svađali, ali uvijek bismo se pomirili i nakon svađe sve je bilo romantičnije tako da se svađe nisu ni računale. Nije bilo poput svađa drugih parova – jednostavno je to bio dio predivne, lude vožnje u lunaparku koja je bila naša veza.

str. 75.

Uvjerena je da je Justin bio pravi za nju, ali kako vrijeme prolazi, shvaća da tu ipak nešto nije bilo kako treba.

Na to mišljenje utječe i ona epizoda s Leonom. U kupaonici. Pod tušem…

Ostavljam vam da sami popunite praznine.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Leon – cimer broj dva

Leon je samozatajan i tih, uvijek radi noćne smjene u hospiciju gdje se sprijateljuje sa svojim pacijentima. Želi im pomoći ne samo brinući se samo za njihovo fizičko, već i za emocionalno zdravlje.

Hitno mu je potreban novac i zato smišlja neobičan plan s izdavanjem stana.

U vezi je s pomalo uštogljenom Kay i smatra da nema ništa loše u tom da krevet dijeli s drugom djevojkom – dok god ju ne vidi.

Ne sviđa mi se to – provjeravanje, slanje poruka o vlakovima, potreba da se u svakom trenutku zna gdje je druga osoba i što radi. Ali… nerazumno je s moje strane. Ne smijem joj prigovarati. Kay ionako već misli da sam „obvezofob“. To joj je trenutno najdraži izraz.

str. 112.

Naravno, uvjeren je da Tiffy i nije nešto privlačna, no onda je ugleda i svima je jasno u kojem smjeru kreću stvari. Osim njima.

Male životne lekcije

Moj tata voli reći: „Život nije jednostavan“. To mu je jedan od omiljenih aforizama.

Ja smatram da je netočan. Život je često jednostavan, ali ne primjećuješ to sve dok se nevjerojatno ne zakomplicira, kao kad nisi zahvalan za zdravlje sve dok se ne razboliš…

str. 181.

Slučajni cimeri romantična je komedijica koja će vas opustiti i zabaviti. Nešto ćete čak i naučiti, na primjer, da treba cijeniti život dok je jednostavan. Isto tako, ni nećemo znati da je život jednostavan dok ne shvatimo da nam se sve zakompliciralo… Eto, takav je život.

Naučit ćemo i ovo o tipovima o baru, a to nam svima dobro dođe:

Pijanac Broj Jedan je izražajna vrsta. … Svaki pokret je prenaglašen, čak i obični koraci… Pijanac Broj Jedan od hodanja učini svadbeno kolo.

Pijanac Broj Dva prevarantska je vrsta. Lice mu je nepomično dok te sluša kao da će nedostatak izraza dočarati koliko je trijezan… Njegovi pokušaji da ti bulji u sise puno su manje suptilni nego što on misli.

str. 19.

Naravno, ovaj roman ima i svoju dublju stranu, a ona nas uči o vrstama zlostavljanja, o tome da nije sramota tražiti pomoć te da u zatvorima ne leže isključivo kriminalci.

Isto tako, vidjet ćemo da za ljubav nikad nije kasno, čak ni kad imamo devedeset i ležimo na odjelu palijativne skrbi.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri – dojam

Čitala sam neke recenzije o ovoj romantičnoj komediji prije čitanja i svi su pisali kako im se jako svidjela. Pa rekoh – da se i ja malo odmorim od trilera i razno-raznih psihopata (stvarnih i književnih)… Slučajni cimeri su mi se svidjeli, ali ne toliko koliko ostalima, čini se. Priča je zanimljiva, situacije su pomalo komične, ima i nekoliko emotivnih, životnih dijelova.

No…

Doista ne volim kad su likovi toliko savršeni da postaju klišej. Mislim, Leon se penje po oluku da dođe do Tiffy. Daj, molim te! Dobro, znam da ima ultra-romantičnih muškaraca, ali nije li to nekako više neugodno i smiješno nego privlačno?

Ne znam, nekako mi glavni likovi nisu realni.

Ostali su likovi dobro osmišljeni – ostavljaju nam u ustima neki gorko-slatki okus, baš kao da su pravi ljudi iz našeg susjedstva.

Dakle, ako želite nešto lagano i simpatično samo naprijed, roman je klasična romantična komedija čiji vas kraj neće iznevjeriti.

I nemojte se previše nervirati na bljutavim savršeno ljubavnim dijelovima. Bijeg od stvarnosti je ono što nam svima treba!

Ostali naslovi ove autorice:

Slučajni cimeri roman je prvijenac autorice Beth O’Leary. Recenziju za njen drugi roman, Zamjena, možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti roman Slučajni cimeri:

Znanje

Objavljeno

Stephan King: Misery

Nakladnik: Lumen izdavaštvo, d.o.o.

Naslovnica knjige Misery: ©Lumen, Zagreb 2020.

Vjerujem da ćeš, kad to završiš, moći…biti u stanju ponovno se družiti s ljudima.

Stephan King Misery

Misery– roman koji je živ kao da je napisan danas!

Roman Misery jedan je od najboljih Kingovih romana, objavljen u izvorniku 1987. godine, a danas prvi put u hrvatskom prijevodu u izdanju naklade Lumen, čita se bez daha i predstavlja vrhunac svog žanra. Tko nije čitao Stephana Kinga, neka smjesta započne! King je spisatelj s rijetko viđenim pripovjedačkim darom u pisanju jezovitih, horor trilera.

Mislim da trebaš ostati živ pa makar bilo bolno. Učinit ćeš to čak i ako treba oživjeti Misery. U svakom slučaju bar ćeš pokušati… str.65.

Paul Sheldon i Annie Wilkes u Misery

Misery započinje kad pisac sladunjavih ljubavnih romana Paul Sheldon, koje obožavaju kućanice širom svijeta, doživi prometnu nesreću sletjevši na poledici svojim automobilom na osamljenoj planinskoj stazi. Život mu spašava žena koja tvrdi da je njegova najveća obožavateljica, medicinska sestra Annie Wiles. Annie ga dovodi u svoju kuću na osami, brine se o njemu, njeguje ga, pazi, ali Paulu je uskoro sasvim jasno da je Annienin zarobljenik. Za Paulovu slobodu postoji uvjet. Uvjet je nastavak Paulove spisateljske karijere, ali po Anninim pravilima. Paul mora oživjeti lik Misery (kojeg je ubio u posljednjem romanu) i nastaviti priču “da bude pravedna”. Malo po malo, Paul otkriva da je zatočen kod mentalno poremećene žene koja je uz to i višestruka ubojica. Zaključan, svakodnevno drogiran, tjelesno i duhovno obogaljen, Paulu je jasno da su mali izgledi da izvuče živu glavu. Siguran je samo da je živ dok ne završi roman. Ali, proces pisanja priče nije jednostavan. Paul zapada u spisateljsku krizu…

Dok završava roman pod prisilom, Paul intenzivno razmišlja kako se izvući iz Annine kuće i skrbi. Ali, dok je na njegovoj strani nemoć, tjelesna invalidnost i nedostatak snage, na drugoj je nevjerovatna snaga i lucidnost poremećene osobe koja predviđa svaki Paulov potez. Čini se da izlaza nema..

Sve te tvoje maštovite ideje svode se na jedno-htio bi je ubiti daljinskim upravljačem, ne želiš okrvaviti ruke. Baš kao čovjek koji bi dao sve za debeli, krvavi odrezak, ali ni sat vremena ne bi mogao provesti u klaonici. Ali slušaj, Paulie, dobro me slušaj: u ovom trenutku, kao nikada u životu, moraš se suočiti s stvarnošću. Jasno? str. 180.

Stephan King Misery

Dojam o knjizi

Ova vrhunski napisana knjiga jednostavno je ogledni primjer kako treba izgledati horor priča. Cijelo vrijeme čitatelj se stavlja u Paulovu kožu i zajedno s njim proživljava traume koje bi imao normalan  čovjek u susretu s luđakom koji ga drži zatočenim. Pratimo i snažno smo čitateljski involvirani u sva razmišljanja, dileme, nedoumice koja prolaze Paulu kroz glavu dok prolazi proces pisanja priče, razmišljanja o njoj, uz istovremeni osjećaj zarobljeništva i prisile kojem se ne može uzmaknuti. Preokreti u knjizi su brzi, nenadani, tako da vam kao čitatelju često zastaje dah. Knjiga me oduševila i jako je preporučam. Ovo nije knjiga koja nas ostavlja ravnodušnim. Pamtit ćete je još dugo nakon čitanja. Premda je nova kalendarska godina tek počela, sigurna sam da će ova knjiga naći svoje mjesto među knjigama koje se najviše preporučuju na kraju godine.

O autoru

Stephen King je rođen u gradu Portland u u SAD-u. Pohađao je “East Kentwood High Scool”. Pisati je počeo iz zabave, a najviše su ga zanimale horror priče. Prvi veliki uspjeh postigao je novelom Carrie koja je prihvaćena od izdavačke kuće Doubleday, nakon što je Kingova supruga nagovorila obeshrabrenog pisca da pošalje priču izdavaču. Kasnije su uslijedile i druge uspješnice od kojih je jedna Misery, koja je i ekranizirana 1990. godine. Glumica Kathy Bates i glumac James Caan glumili su u adaptaciji romana. Film je doživio veliki uspjeh kod publike i kritike, a Kathy Bates dobila je nagradu Oscar za ulogu psihotične Annie Wilkes.

Trailer za film Misery

Gdje kupiti:

Školska knjiga

A ako vas zanima stvaralaštvo Stephena Kinga, na našem blogu možete pronaći i recenzije njegovih romana Tajne Salema, Institut, Uljez, Carrie, Groblje kućnih ljubimaca, Zelena milja, Potrebne stvari, Posljednje uporište, Cujo i Holly, kao i recenziju izvrsnog horor romana Isijavanje.

King je i autor zbirke pripovijetki Ako ima krvi, koju smo također čitale.

Objavljeno

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Kuća na hridi: ©Mozaik knjiga

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Dat ću vam mali savjet. … Riječ je o sljedećem: ako se bavite mišlju da nekoga pustite u svoj dom, odvojite trenutak i stanite na loptu. Razmislite.

Dobro razmislite o tomu što otvaranje vašeg doma strancu – ili strancima, podrazumijeva.

Zamislite tog stranca dok ležerno šeta vašim domom…

Razmislite o tomu gdje bi se njegov pogled mogao zadržati…

Pomislite na tu osobu dok leži u vašem krevetu…

str. 7.

Kuća na hridi

Slavna spisateljica Elle vraća se kući nakon dvotjedne turneje po Francuskoj.

Za to vrijeme, kuću je iznajmila preko Airbnb-a.

No, kada Elle ponovno uđe u svoju obožavanu kuću, nešto nije u redu.

Ne znam zašto se tako osjećam. Kuća navrh hridi oduvijek je bila moje utočište. A ipak… otkako sam se god vratila iz Francuske, nešto mi se čini drugačijim. Kao da više nije moja.

str. 114.

Sobe koje su trebale biti zaključane čine se drukčijima. Stvari koje uvijek stoje na jednom mjestu, javljaju se na sasvim drugom. Zatvoreni prozori bivaju otvoreni…

Ellina sestra Fiona uvjerava ju da je sve to u njezinoj glavi, jer Elle upravo prolazi kroz težak period – brojna predstavljanja hit-romana, rok za novi roman koji se opasno približava i razvod od voljenog supruga Flynna.

A sad još i ta velebna kuća na hridi…

Svjetlo je ovdje nevjerojatno, čak i u suton. Dva galeba bezbrižno lebde na povjetarcu, a more se ispod njih pjeni. Upravo sam se zbog toga zaljubila u ovu kuću, nekoć oronulu ribarsku kolibu…

str. 12.

Elle je sigurna da ne umišlja. Negdje u pozadini vreba sjena uljeza.

Nekoga tko je, za njezina izbivanja, ušao u njezinu kuću, i čini se da nikad nije otišao.

I odlučan je dati joj do znanja da je tu.

I da zna Ellinu najmračniju tajnu.

Ključ u tuđim rukama

Iako svaku recenziju počinjem analizom likova ili malo dubljim ulaskom u radnju, ovaj put ću započeti preporukom – ne pamtim kada sam zadnji put pročitala nešto ovoliko napeto!

Ovo je jedna od prvih knjiga koje sam pročitala u 2021. godini i ako je suditi po njoj, nova će nam godina biti puna odličnih književnih iznenađenja!

Ne nalazim ništa što mi se u ovom romanu nije svidjelo – zaplet je originalan i svatko se od nas može zamisliti u koži spisateljice Elle. Ta tko još nije iznajmio svoj stan ili makar unajmio tuđi?

Svi smo, nadam se, ključeve tuđih kuća na kraju i vratili, ali… Promislite dobro. Zamislite tu situaciju. Neki možda, samo možda – nisu.

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Zamislite da negdje na svijetu, možda u istoj državi ili čak gradu, postoji osoba koja još uvijek u džepu nosi ključ vaše kuće. Kuće koju ste s ljubavlju kupili, izgradili, uredili. Kuće u koju ste utkali sebe. Kuće koja krije vaše brojne tajne…

Mislite možda da ključ malo kome služi, ako ne zna vaš dnevni raspored? Jer neće vam nitko upasti u kuću ako ste vi u njoj?

A imate li profil na nekoj od društvenih mreža?

Kao slavna spisateljica, Elle mora biti aktivna u virtualnom svijetu. Zbog toga, svako toliko objavljuje slike dijelova svoje kuće, pogleda iz radne sobe, omiljene plaže… Naravno, upoznaje svoje obožavatelje i pratitelje o svojim planovima. Iz njezinih je riječi jasno kada će kuća biti prazna.

Elle si ne postavlja pitanje – jesu li svi moji prijatelji doista prijateljski raspoloženi?

Dok ne bude prekasno…

Život se ne bi trebao vrtjeti oko filtriranih fotografija i natpisa ispod njih, zar ne? Ono što bi trebalo biti važno jesu rođenje i smrt, i prekrasno, brutalno vrijeme koje se proteže između njih.

str. 171.

Spisateljske zavrzlame

Spisateljica Elle Fielding izuzetan je lik. Svako toliko, na početku poglavlja daje nam svoje savjete o pisanju i ironično je da je ona sama oblikovana prema jednom od savjeta – Lik se čitatelju ne mora sviđati, ali za njega mora navijati.
Takva je sama Elle. Nisam njome bila oduševljena, no za nju sam zdušno navijala. Željela sam da sazna tko joj se to vrzma kućom, željela sam da uspije napisati taj drugi roman. No, više od svega, željela sam proniknuti u njezine tajne.
Jer, Elle je žena sačinjena od mnogih, mnogih tajni. I nisu sve bezazlene.

Ali u tom trenutku još to nije znala. …

Nije znala da će uskoro htjeti samo jednu stvar na ovome svijetu; potpuno zaboraviti na djevojku u zagasito plavoj haljini.

str. 143.

Predivni su, ali i atmosferični, opisi same kuće na hridi.

Kuća se impozantno propinje navrh hridi, usidrena čeličnim upornjacima zarivenim u kamen zbog kojih se čini da strana kuće okrenuta moru lebdi u zraku nad rubom stijene. Oprečnost svježe topline kojom kuća odiše i tamnih tonova oštrih stijena podno nje daje joj neku dodatnu kvalitetu, čineći je nevjerojatnim podvigom i postignućem arhitekture.

str. 19.

Oni nam dočaravaju Ellinu opsjednutost samom kućom, ali utječu i na čitav niz drugih doživljaja. Dok nad morem bjesni oluja, čujemo zavijanje vjetra kroz usamljenu kuću na hridi, zapljuskivanje valova o oštre stijene u podnožju, udarce kišnih kapi po prozorima koji grle radnu sobu…

Gotovo kao da je i sama kuća jedan od likova. Što, zapravo, na neki način i jest.

Tajne romana Kuća na hridi

Ono što me stvarno oduševilo u romanu Kuća na hridi jesu bezbrojni preokreti! Taman kad nešto naslutite, kad pomislite – Aha, sad te imam!, otkrije se neka nova tajna. Svako poglavlje otkriva nam nešto novo pa sam se tako zatekla u jedan poslije ponoći kako, gotovo opsesivno, okrećem stranice u želji da saznam odgovor makar na jednu! A ne moram vam ni govoriti kako sam cijelu jednu noć sanjala da se neki sjenoviti neznanac šulja mojom kućom, a nikako ga ne mogu uhvatiti…

Postoje trenutci u životu kada će vas situacija, ili pojedinac, koji su se prethodno činili krajnje poznatima, iznenaditi tako korjenito da će vam iskustvo izbiti zrak iz pluća. Ti vas trenutci – ako se dogode – promijene, tjerajući vas da posumnjate u sebe, svoju moć rasuđivanja, svoju sigurnost.

str. 252.
Lucy Clarke: Kuća na hridi

Ovo je pravi, punokrvni psihološki triler. Igra se sa psihom glavnog lika, i s vašom psihom. Nije baš da sam se bojala čitati roman dok sam bila sama, ali mogu vam reći da sam stvari po kući počela gledati nekim drugim očima… Na primjer, počela sam se pitati tko je i kada premjestio posudu s cvijećem i što se to čuje u hodniku?

Definitivno nije ugodno znati da postoji puno laganih načina na koje se uljez može uvući u vaš osobni prostor…

Ako za početak godine tražite nešto što će poljuljati vašu svakodnevicu, nešto napeto i pomalo jezivo, od čega će vas podilaziti srsi, ovo je prava knjiga za vas!

Kuća na hridi od mene ima čistu peticu!

Ostali naslovi ove autorice:

Lucy Clarke autorica je pet romana, ali Kuća na hridi njezin je najveći uspjeh. Kod nas su prevedeni još i romani Uspon te Jedna od djevojaka.

Na linku možete pogledati i poruku Lucy Clarke čitateljima u Hrvatskoj. Spisateljica mi se čini jako simpatična i veoma se radujem njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Kuća na hridi:

Mozaik knjiga

Objavljeno

C.J.Sansom: Pobuna

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica romana Pobuna: ©Znanje

Pašnjaci za ovce i veliki parkovi progutali su cijela sela i gradove, a sve zbog užitka i profita bogataša… str. 345.

C.J.Sanson Pobuna

Povijesna pozornica u romanu Pobuna

Početak romana Pobuna je 1549. godina, vrijeme previranja između engleskih i škotskih pokrajina. Nakon kralja Henrika, zemljom vlada namjesnik Somerset. On kreće u rat protiv škotskih protestanata koji zauzimaju utvrde na sjeveru zemlje. Somerset vlada u ime Henrikove djece, lady Mary i lady Elisabeth te maloljetnog Edvarda, nasljednika trona. Starija Mary uživa namjesnikovu naklonost za razliku od Elisabeth, koja je u nemilosti jer se protiv kraljeve volje udala za izdajnika Thomasa Seymoura, koji je smaknut.

Pobuna u sjeni ubojstva u kraljevskom dvoru

Roman Pobuna započinje dolaskom na Elisabethino imanje odvjetnika Matthewa Shardlakea i njegovog  pomoćnika Nicholasa, koji mu radi kao tajnik. Odvjetnik je pozvan u povjerljivoj stvari, da istraži ubojstvo koje se dogodilo među članovima obitelji Boleyn, rođacima lady Elisabeth. Naime, Edith Boleyn, koja je Elisabeth svojedobno molila za pomoć, ubijena je, a za ubojstvo optužen njezin muž John Boylen. Stvar je komplicirana jer je Edith prije deset godina napustila muža i sinove blizance Geralda i Barnabasa, i nestala bez traga. Nakon nekoliko godina, Edith je proglašena mrtvom, a John Boylen oženio je ženu iz naroda, Issabelu Heath.

John Boylen uhićen je na osnovu čvrstih dokaza i čeka ga suđenje. Tvrdi da su mu dokazi podmetnuti. Matthew je unajmljen da istraži okolnosti ovog zločina. Nažalost, dokazi idu u prilog tvrdnji tužitelja i John biva proglašen krivim. Čeka ga sigurna smrt. Tada, Matthew ulaže molbu za pomilovanje u ime lady Elisabeth i smaknuće je na neko vrijeme odgođeno.

Viši odvjetniče…kad sam se počeo baviti pravom, donio sam dvije važne odluke- da se neću dati ucjenjivati i da nikad neću primiti mito. str 352.

C.J.SansomPobuna

Pobuna kao uvod u ratni sukob

Sve se to događa u sjeni ratnog sukoba na sjeveru Engleske. Pobunjenici, od kojih su većina seljaci i kmetovi, nezadovoljni su vladavinom namjesnika i zemljoposjednika, velikim crkvenim porezima i ubiranjem danka od seljaka. Pobuna se nezaustavljivo širi. Matthewu, u cilju da oslobodi Johna Boleyna, pomaže prijatelj iz mladosti Barak, bogalj bez jedne ruke, ali srčan i okretan čovjek. Međutim, kako povijesne okolnosti mijenjaju strane, Matthew i Barak nađu se na suprotstavljenim stranama…

Dojam o knjizi Pobuna:

Ako volite povijesne romane, dvorske intrige i spletke, a pritom vam ne smeta opsežnost knjige (ova je na čak 812 stranica), onda je ovo prava knjiga za vas. Roman je inspiriran povijesnim događajima, a naročito se referira na Kettov ustanak koji opisuje ustanke pobunjenika u razdoblju od stotinjak godina (1549.-1644.), kada seljaci i slobodni građani, koji su nekad bili kmetovi, počinju stremiti boljem položaju u društvu i stvaranju pravednijeg društva. Ustanak je ugušen, Kett smaknut, a novi radikalni pokreti kreću u Engleskoj stoljeće kasnije, tijekom engleskog građanskog rata. U sjeni ovih povijesnih događaja, zbiva se priča o lady Elisabeth i ubojstvu koje pokušava riješiti odvjetnik Matthew.

Mene je knjiga prilično umorila, upravo zbog opsežnosti i mnoštva likova čije podrijetlo i ulogu u zaraćenim stranama morate pratiti. Uz to, knjiga opisuje povijesne događaje o kojima malo znamo pa smo stalno involvirani u povijesni okvir, što samo po sebi nije loše, ali skreće pozornost s glavne radnje o istrazi ubojstva. Ako je usporedim s nekim drugim autorima, npr. s našom Zagorkom, svakako bih dala prednost našoj spisateljici. Ipak, autor je dobar pripovjedač koji detaljno opisuje događaje i likove pa je svima nama koji nismo poznavali ovaj dio engleske povijesti, jasnija povijesna pozornica koja je bila poprište ovog opsežnog romana.

O piscu:

C. J. Sansom suvremeni je engleski pisac povijesnih trilera. Diplomirao je i doktorirao povijest na Sveučilištu u Birminghamu. Njegovi romani stekli su svjetsku popularnost, posebice serijal o grbavom odvjetniku Matthewu Shardlakeu čije se intrige i zapleti odigravaju za vrijeme dinastije Tudor. Prethodni naslovi iz serijala su: Raskol, Crna vatra, Kraljevska krv, Otkrivenje, Čarobna kost i Tužaljka grešnika.

C.J.Sansom Pobuna

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Svibanjske ruže: ©Stilus

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Kako je istraga odmicala, a oni otkrivali detalje o tome što se dogodilo tim djevojkama, u Eddisonu je rasla užasna spoznaja da se taj slučaj neće nikada riješiti. Pravno gledano, sve će biti riješeno. Potrajat će, ali bit će riješeno. No to ne znači da će ga moći zaboraviti i krenuti na idući. Znao je da taj slučaj nikad neće postati tek anegdota, čak ni kad bude pred krajem karijere.

Taj slučaj će ih sve mentalno upropastiti, progoniti do kraja života. Nikad se neće riješiti pitanja kako itko može napraviti takvo što?

str. 29.

Svibanjske ruže

Četiri mjeseca nakon uništenja Vrta u kojem su bile zatočene, mučene i ubijane mlade djevojke koje je njihov mučitelj nazivao Leptiricama, FBI agenti Hanoverian, Eddison i Ramirez pokušavaju pomoći preživjelim djevojkama i oporaviti se od strave samog slučaja.

Dolazi proljeće, no ono agentima ne donosi sreću. Jer svakog proljeća, već 17 godina, napada serijski ubojica. Ubija naoko nepovezane mlade djevojke i zatim ih ukrašava cvijećem.

Priya je tako ostala bez sestre Chavi. Baš ona ju je pronašla u krvi, ukrašenu žutim krizantemama. Boreći se sa svojim demonima, Priya i njena majka sele se iz grada u grad.

Tuga i bol nisu isto. Zato se i ne zovu jednako. Razlika između njih možda je mala, ali riječi su precizne i svaka od njih označava samo jedno, svaka ima svoju svrhu. Sinonimi nikad nisu savršeno točni.

str. 62.

No, netko ih slijedi.

Koliko god ih agenti pokušavaju zaštititi i pomoći im, čini se da se ne mogu sakriti.

I čini se da je Priya sljedeća – djevojka koja će biti ukrašena bijelim ružama. Svibanjska ruža.

Priya i agenti

Slučaj Priyine sestre Chavi već pet godina muči agente. Proljetna ubojstva muče ih već sedamnaest godina. Budući da je baš Priya pronašla svoju sestru, agenti Hanoverian i Ramirez, a Eddison posebno, vezani su za nju, čuvaju je i tu su za nju u svakom trenutku.

Priya je oštra, kao i njezina majka, preživjele su strašne stvari i uvijek su tu jedna za drugu. No, demoni prošlosti proganjaju ih i Priya svako-toliko poklekne. Neću vam otkriti kako, ali jako je lijepo opisano i može pomoći djevojkama koje se s time bore i u stvarnom životu.

-Ti si isto u ratu, čini mi se?

Ne odgovorim odmah, razmišljajući što me zapravo pita i što mu želim otkriti. …

-Da – kažem nakon nekog vremena. – Samo ne znam protiv koga se borim – dometnem. – Za rat treba neprijatelj, a ja nisam sigurna je li mi itko gori neprijatelj od mene same.

str. 19.
Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Agent Eddison najvažniji je dio trojke u ovom romanu. Njegova posebna veza s Priyom temelji se na traumi iz njegove prošlosti. Ona je spomenuta u Vrtu leptira, kao i u romanu Svibanjske ruže.

Čudan je to osjećaj: nada. Prevrtljiv. Mušičav.

str. 9.

Ta ga trauma oblikuje, uvjetuje svaki njegov pokret i misao i jedan je od razloga zašto se toliko zbližava s mladom Priyom. Sviđa mi se njihov odnos koji se bazira na međusobnom bockanju i vrijeđanju, ali i ogromnoj ljubavi i privrženosti.

Ratne ozljede

Uz Priyu su i ratni veterani – šahisti koji je primaju pod svoje i pomažu joj da se bolje nosi sa strahom i tjeskobom. Upoznala ih je sasvim slučajno, dok su igrali šah u lokalnom perivoju. Prihvatili su ju kao jednu od svojih jer su i na njoj prepoznali ratne ožiljke. Svatko se od njih bori sa svojim traumama, najčešće sa samim sobom.

Veterani se ne okupljaju samo da bi razmjenjivali priče iz bitke, nego i zato što je pred drugima koji se bore s istim demonima kao i ti lakše podnijeti rane. Pred njima je lakše priznati da nisi dobro. Braća po oružju (i sestre) paze na tebe kad očito ne možeš paziti sam na sebe i nikad ne očekuju da budeš nešto što nisi, pa čak ni kad si sramotna isprika za ljudsko biće.

str. 195./196.

Svibanjske ruže – dojam

Iako sam pročitala određen broj slabijih kritika na Svibanjske ruže, ne bih se složila s njima. Slučaj je zanimljiv, likovi su životni i priča mi se općenito veoma svidjela. No, moram priznati da mi se Vrt leptira više svidio. Ne zato što je priča bila bolja, nego je jednostavno bila razrađenija. U ovom romanu premalo saznajemo o samom slučaju, u previše toga o Priyi i njezinim psihičkim stanjima. Naravno, nije to nužno loše, ali smanjuje napetost i želju čitatelja da se taj ubojica privede pravdi (na ovaj ili onaj način).

Željno sam čekala novi roman autorice Dot Hutchison i ne mogu reći da sam razočarana, ali imam osjećaj da u romanu Svibanjske ruže ipak nešto nedostaje.

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na prvi naslov možete pročitati našu recenziju i o tom izvrsnom trileru.

Budući da se romani vezuju jedan na drugi, savjetujem čitanje po redu. Svibanjske ruže bit će vam mnogo zanimljivije i razumljivije ako se prije upoznate sa strašnim slučajem iz Vrta leptira.

Gdje kupiti roman Svibanjske ruže:

Stilus

Objavljeno

Elisabeth Herrmann: Bezimena

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica romana Bezimena: ©Znanje

U obiteljima im je u svakom slučaju bilo bolje nego u logorima. Mnoge više nisu željele otići. Ni ova, Natalja. Zvali smo je Paula. Tako je bilo jednostavnije. Sve su se naše djevojke zvale Paula. str. 266.

Elisabet Herrman Bezimena

Bezimena – povijesna podloga

Roman Bezimena izvrstan je kriminalistički roman, temeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. U osnovi romana je priča o vrlo mladim djevojkama, Poljakinjama i Ukrajinkama, koje su radile kao prisilne radnice u u nacističkoj Njemačkoj, na način da su skrbile za njemačku djecu u njemačkim obiteljskim domaćinstvima, radeći do 12 sati na dan, bez ikakve naknade. Povijesne činjenice koje su gotovo zaboravljeno poglavlje njemačke povijesti, istražila je autorica i, zajedno sa suradnicima, izvukla ih na površinu. Prateći Zakladu koja se još uvijek bori za isplatu odšteta, i razgovarajući s nekoliko preživjelih žena, autorica je napisala knjigu čiji su likovi plod mašte, ali okolnosti i vrijeme u kojima su se takve priče zbivale stvarno su postojale, iako skrivene od šire javnosti.

Dakle, kad bi stigle, razodjenuli bi ih, dezinficirali, fotografirali. Uzeli im otiske prstiju i odmah im nadjenuli novo ime. Često nisu znale ni riječi njemačkog, ali brzo bi naučile. str. 150

Radnja romana Bezimena

Mladi odvjetnik Joachim Vernauu zaručen je za bogatu nasljednicu Sigurn von Zernikow koja je potomak poznate velikaške njemačke obitelji von Zernikow. Uz to, Sigrun je zvijezda u usponu lokalne berlinske političke scene, sa sjajnim izgledima da osvoji mjesto zamjenice berlinskog gradonačelnika. Joackim je odlično prihvaćen u obitelj Zernikow i pruža mu se mogućnost napredovanja u okviru obiteljske firme Sigrunina oca Utza. Sve se čini idilično.

Međutim, mutni se oblak nadvio nad dinastiju Zernikowih kada se pojavi stara Ukrajinka koja traži od Utza Zernikowa da potpiše stanoviti dokument koji potvrđuje da je njegova obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata koristila usluge prisilnih radnica kao dadilje, njegovateljice i skrbnice za djecu obitelji Zernikow. Utz to negira, no Ukrajinka je ubrzo pronađena mrtva i tu priča zapravo počinje.

Joakim počinje postavljati neugodna pitanja, čime se zamjera puncu i budućoj ženi. Uskoro se pojavljuje djevojka Milla, kći Natalje Čeredničenkove, koja je navodno radila u Zvernikowoj obitelji za vrijeme rata. Milla tvrdi da su Zvernikowi ubojice i lopovi. Međutim, dolaskom u Berlin, Milla je u smrtnoj opasnosti.

Pritisnut sve većim nepoznanicama koje traže rješenje, Joakim odluči  napustiti punčevu tvrtku i započinje samostalnu potragu  s prijateljicom Marie Luise, na otkrivanju tajni iz prošlosti obitelji von Zernikow, kao i druge njemačke obitelji Lehnsfeld. Osim djevojaka koje su kao prisilne radnice radile u tim obiteljima, postepeno se otkrivaju i druge tajne koje vode do sakrivenih kulturnih znamenitosti otetih od strane nacista i sklonjenih na nepoznata mjesta.

U cijeloj potrazi Joakim i Marie Luise jedva izvlače živu glavu, jer je ulog vrlo velik i nije svima u interesu da se otkrije istina.

Dojam o knjizi

Ovaj izvrstan društveno angažirani krimić temelji se na sramnoj epizodi iz njemačke povijesti. Autorica se spretno poslužila autentičnim povijesnim događajima u kojima je više od 160.000 njemačkih obitelji odbilo isplatiti odštetu prisilnim radnicama iz Poljske i Ukrajine koje su kao vrlo mlade djevojke radile u njihovim obiteljima za vrijeme rata. Autorica piše iz pozicije glavnog junaka Joackima Vernaua koji se pojavljuje i u drugim romanima ove spisateljice. Knjiga je zanimljiva i pitka, a povijesna pozornica koju opisuje je autentična, što je za čitatelje dodatan bonus.

Elisabeth Herman Bezimena

O autorici:

Elisabeth Herrmann poznata je njemačka spisateljica. Piše kriminalističke romane koji doživljavaju izvrsnu prodaju, a po nekim romanima se snimaju i filmovi. Roman Bezimena napisan je još 2005. godine, a tek sada preveden je u Hrvatskoj. Za svoj poznati roman Svjedok pokojnih Elisabeth Herrmann dobila je 2012. prestižnu njemačku nagradu za kriminalistički roman godine (Deutscher Krimi Preis) te je prema njemu snimljen istoimeni film (2013). Uz dva gore navedena romana, objavljeni su još Selo prokletih i Sablast u snijegu.

Gdje kupiti:

Znanje