Budući da Zima nije roman već knjiga eseja, nije ju moguće prepričati, ali potrudit ću se ukratko predstaviti o čemu govori i naravno, ponuditi svoje (skromno) mišljenje.
Zima obuhvaća tri dijela – tri mjeseca – prosinac, siječanj i veljaču. Svaki dio počinje pismom nerođenoj kćeri, autorovom četvrtom djetetu.
Ali, zlato moje, kad jednom ovo budeš čitala, ako sve bude išlo kako treba i trudnoća protekne normalno, što se nadam i u što vjerujem, ali što nitko ne može posve jamčiti, znat ćeš da život ne izgleda tako, da dani sa suncem i smijehom nisu pravilo, premda i oni postoje. Prepušteni smo jedni drugima na milost i nemilost.
str. 10.
Neupitna je ljubav koju pisac osjeća prema svojoj djeci, ali isto je tako očit i utjecaj koju je distancirani i kruti, mjestimice i okrutni otac imao prema samom Knausgårdu.
Autor se u isto vrijeme divi svom budućem djetetu i boji se svijeta u koji ono dolazi.
Čudno je da postojiš, a da ništa ne znaš o tomu kako svijet izgleda. Čudno je da postoji netko tko će prvi put vidjeti nebo, prvi put vidjeti Sunce, prvi put osjetiti zrak na koži. … U mojemu se životu to više gotovo nikad ne događa. Ali će se ubrzo dogoditi: za samo nekoliko mjeseci prvi ću put vidjeti tebe.
str. 13.
Zima – eseji
Zima je, nakon ljetnog slavlja i odlučnoga jesenskoga pospremanja, gotovo bez imalo samopouzdanja, jer sa svojim snježnim pahuljama i zaleđivanjem vode ona nije ništa drugo nego običan majstor efekata. Pretvarati kišu u snijeg, vodu u led, to je sve što zima zna, a to je zapravo ništa, jer ta promjena nije trajna, nije supstancijalna, te je tako samo prividna.
str. 26.
U zimi Knausgård vidi ljepotu, ali i nestalnost. Osjeća njezin spokoj, istodobno i nemir koji budi u njemu.
Zimu vidi u različitim motivima, motivima kojima možda ništa drugo nije zajedničko no godišnje doba u kojem se javljaju ili u kojem ih pisac primjećuje.
Imamo tako zanimljive eseje o štapićima za uši, četkici za zube, seksu (zašto ne?) i različitim životinjama. Eseji o sovi i vrani na mene su ostavili poseban dojam jer se panično bojim ptica, a Knausgård ima talent da svaku pojedinost točno predoči.
Crna joj glava sliči kapuljači (kao da je navučena niz siva prsa i siva leđa), koja asocira na kapuljače krvnika, i takva, zajedno sa zvukovima koji iz nje izlaze, bliže vrisku nego pjesmi, promuklim i graktavim grak, grak, grak, daje nešto neugodno.
iz eseja Vrana, str. 87.
Autor često uspoređuje zimu s ostalim godišnjim dobima, a u tim usporedbama najčešće zima izvuče deblji kraj – uvijek je prebijela, pretiha, previše hladna.
Hodati šumom zimi nešto je posve drugo nego hodati njome ljeti. … Kad zavlada hladnoća, potoci se zalede i prestane ujednačeno žuborenje i klokotanje – koje, ako su dovoljno jaki, izdaleka zvuče kao hujanje… Kad padne prvi snijeg, nestanu i zadnji zvuci šuštanja lišća pod stopalima, a drugi i veći zvuci postaju prigušeni, te idućih mjeseci uglavnom vlada tišina.
str. 43.
Sjena oca
Postajući otac četvrti put, Knausgård zaranja u svoju nutrinu i pokazuje nam svojevrstan strah od sebe kao oca. Potresni su i emotivni eseji u kojima se prisjeća kako zna biti okrutan prema svojim djevojčicama, čak i grub ponekad.
Istodobno je povrijediti djecu, učiniti da izgube obraz, da se osjete nemoćnima nešto najgore što im roditelji mogu učiniti. I upravo sam to učinio. I bolno je to znati. Znam da i nju boli, ali iz oprečnoga razloga. Dobro mi je poznat taj osjećaj, malo se čega toliko sjećam kao kad me je otac povrijedio namećući mi svoju volju, bacajući me na koljena zbog neke sitnice, još pamtim osjećaj slabosti i bezvrijednosti kad sam se, plačući, suprotstavljao, bez nade da ću pobijediti…
str. 90.
Ono što se trudi naglasiti suprotnost je između sebe i oca – njemu uvijek, nakon grubosti, bude žao i napravi što može da bi se ispričao djeci i uvjerio ih u svoju ljubav.
Podvojen odnos prema zimi uvjetovan je podvojenim osjećajima prema ocu. Oca voli i mrzi, a uspoređuje ga sa zimom – pa tako i zimu voli i mrzi.
Tako pamtim svojega oca zadnjih godina njegova života, i on je bio uhićen u nešto iz čega nije mogao izaći. Njegova je zima bila beskrajna, posvuda je sniježilo i puhalo, ne samo izvan kuće u kojoj je sjedio nego i u njoj. Snijeg i vjetar zamišljam u njegovoj spavaćoj sobi, na stubama, u kuhinji, u dnevnoj sobi, zamišljam stalnu zimu u njegovoj duši, zimu u njegovu srcu.
str. 94.
Ljepota knjige eseja Zima
Kao što sam već spominjala, ne volim čitati eseje jer su mi uglavnom dosadni i, kako nemaju radnju, teško mi ih je pratiti. Ipak, knjiga eseja Zima ugodno me iznenadila.
Nije to triler koji će vam oduzeti dah ili ljubić koji je vam izmamiti suze, ali njegova ljepota leži u biranim riječima kojima se autor koristi i smiraju koji vas obuzima dok čitate ove stranice.
Zima će vas opčiniti svojim prelijepim, slikovitim rečenicama toliko da ćete u jednom trenutku shvatiti kako zapravo uživate ne u fabuli, već u samom jeziku. Svaki esej svojevrsna je meditacija i refleksija o svakodnevnim, običnim stvarima koje možda i ne primjećujemo, a tu su i tvore naše svakodnevno bivanje.
Pomalo kao i kod Prousta u Potrazi za izgubljenim vremenom, i u Zimi piscu su okidač male stvari oko kojih prede svoje misli i koje ga vode u svijet uspomena. Zima nije knjiga koja će vas uzbuditi ili koja će u vama graditi napetost. Ona se čita kada tražimo smiraj, ljepotu pisane riječi i začudnost svakodnevice.
Ostali naslovi ovog autora:
Moja borba
Ima vrijeme za sve
Jesen
Zima
Proljeće
Ljeto
Jesen, Zima, Proljeće i Ljeto pripadaju tetralogiji Enciklopedija godišnjih doba.
Roman Moja borba roman je kojim se autor proslavio te roman koji je jedan od najprodavanijih u norveškoj književnosti. Moja borba je skup od čak šest knjiga u kojima se Knausgård prisjeća svojeg djetinjstva, puberteta i patrijarhalne figure oca (ili se razračunava s njima). Nisam čitala, ali mišljenja su o njoj oprečna – ili je dosadna, lažirana stvarnost ili suvremeno remek-djelo. Možda najbolje da prosudite sami.
O tome piše švedski autor Pascal Engman u romanu Femicid, koji je njegov treći i dosad najšokantniji roman. Tema romana je nasilje muškaraca, tzv. incela, nad ženama, odnosno sve veća otuđenost u visokorazvijenim europskim zemljama, u kojima su podjednako muškarci i žene sve udaljeniji i spremniji počiniti nasilje. Knjiga je puna bijesnih muškaraca koji smatraju da su žene njihovo vlasništvo i imaju nakaradne stavove prepune animoziteta prema ženama. Muškarci koji se nisu uspjeli realizirati, naći partnericu koja će im odgovarati ekonomski ili intelektualno, počinju osjećati frustracije s kojima se teško nose.
Knjiga otvara kontroverzne teme nejednakosti muškaraca i žena, o kojima se osim sporadičnih feminističkih pokreta malo govori. Činjenica da je roman napisao mlađi muškarac budi zanimanje i nadu da se u visoko razvijenom društvu perspektive mijenjaju.
Incel
Incel je kombinacija dvije riječi “involuntary celibate” (nevoljni celibat), a iza te riječi stoji pokret muškaraca koji za sebe smatraju da nisu sposobni ostvariti romantični ili seksualni kontakt sa ženama.
I mi smo ljudi. Samo želimo biti voljeni zbog onoga što jesmo. Naše beznađe nije nastalo ni iz čega. Drago mi je da se nikad nisi ovako osjećala, ali nadam se da možeš biti solidarna. str. 11.
Radnja romana Femicid
Tajni internetski forumi na kojima se sastaju muškarci mrzitelji žena raširili su se po cijeloj Švedskoj. Muškarci koji sebe nazivaju „incelima“ ujedinjeni su u svojoj želji da se osvete ženama koje su ih prezrele i nisu se udostojale ni pogledati ih, a kamoli započeti vezu. Žene su sve više same sebi dovoljne i ne žele imati partnere. Pratimo priče nekih od njih. Istovremeno, mlada je žena pronađena je mrtva u svom stanu u sjevernom Stockholmu. Policijska inspektorica Vanessa Frank započinje istragu na slučaju. Premda ni sama nema sreće u braku, rastavljena od nevjernog supruga, kazališnog redatelja Svantea Lidena, Vanessa ne razumije razmjere neutemeljene mržnje prema ženama. Da bi se približila vrhovima incelske mreže pomaže joj bivši specijalac Nicolas Paredes, prema kojem Vanessa gaji simpatije, ali njezini šefovi o Nicolasu imaju drugačije mišljenje.
Cijelu priču prati mlada novinarka balkanskih korijena Jasmina Kovač, koja postaje žrtva bezumnog nasilja nad ženama od strane švedskih kriminalaca.
Gotovo mi je 30 godina. Moje najbolje godine uskoro će biti iza mene, a ja nisam nikad bio u blizini žene- ni kao dečko, ni kao partner za jednu noć. Ne žele me. str. 82.
Drugi o romanu Femicid
“Jedan od najboljih švedskih krimića posljednjih godina. Nisam mogla o njemu prestati razmišljati.”
Camilla Läckberg
O autoru:
Pascal Engman mladi je švedski autor koji je već s prva dva romana uzburkao švedsku javnost, a ovaj posljednji, treći roman Femicid, najšokantniji je do sada. Engman piše brzim stilom, s velikom izmjenom prizora – scena nalik na filmske bljeskove. Njegovi romani otvaraju aktualne i kontroverzne društvene teme o kojima se još uvijek malo zna i govori. Samo u Švedskoj knjiga Femicid prodana je u više od 100 000 primjeraka.
Ona podigne obrvu. Prije nego što stigne išta reći, položim joj prst na usne.
-I briljantno – kažem.
str. 73.
Moja voljena žena
Dugogodišnji bračni par više srednje klase ima, u najmanju ruku, neobičan hobi – ubijaju žene. Sve je počelo slučajnim ubojstvom:
Svaki bih put razmišljao kako je taj dan bio sjajan, kako smo združili snage i učinili što je trebalo kako bismo se zaštitili. Zaštitili našu obitelj. Bilo je to sjajno.
I tako seksi.
str. 119.
Zatim, još jednim slučajnim ubojstvom i onda, na kraju, dovelo ih je do odabira, promatranja i naposljetku, ubojstva svojih žrtvi.
Dok su u očima sugrađana uglađen i atraktivan par, brižni roditelji dvoje djece, unutar zajedničkog ludila oni su ubojice.
No, iako se čini da sve rade zajedno i da jedno pred drugim nemaju tajni, sve kreće nizbrdo kada se otkrije da tome ipak nije tako.
Tko je luđi među parom poremećenih ubojica?
Možemo li uopće s njima suosjećati?
Može li ubojica biti pozitivac?
Ovo je roman koji nećete moći ispustiti iz ruku.
Znam to – jer ja nisam mogla.
U sve dane života svoga
Moja voljena žena izvrstan je triler koji pomiče granice – napisan je kao rijetko koji dosad, iz perspektive ubojice. Naš pripovjedač je suprug, kojemu do kraja romana ne saznajemo ime.
Ljepšoj polovici ovog psiho-para saznajemo ime. Ona je Millicent, vitka, visoka, crvenokosa, prelijepa.
Izvana oni djeluju kao sasvim običan par. Svako se toliko bore s kućnim budžetom jer žive mrvicu iznad svojih mogućnosti, imaju poslove, klince tinejdžere. Imaju prijatelje parove, jedu organsko i život je dosadnjikav, pomalo kolotečina.
Ispod te uglancane, svakodnevne vanjštine, Millicent i suprug nisu slični ni jednom paru kojeg ste dosad upoznali.
Budući da nam samo suprug pripovijeda, događaje gledamo isključivo njegovim očima. Saznajemo da se zaljubio u Millicent i njenu sjajnu riđu kosu čim ju je vidio i od tada je ostao opčinjen njome.
Kad sam se vratio, moji su snovi o putovanju bili ostvareni, ali ništa ih nije zamijenilo – sve dok nisam ugledao Millicent. Doimala se kao da tek započinje vlastiti san. U tom sam trenutku poželio biti njegov dio.
str. 17.
Suprug voli svoju ženu, bezrezervno joj vjeruje i sretan je što su pronašli još jedan način da se dublje povežu.
Ipak, pukotine na tom sjajnom bračnom oklopu itekako postoje – naziremo ih već u prvom poglavlju kad se suprug bunovan ustaje iz kreveta žene koja nije moja voljena žena.
Vidimo ih u tajnama koje se malo pomalo počinju otkrivati i naziremo u odgoju njihove djece.
Djece koja su, čini se, itekako djeca svojih roditelja.
Moja voljena žena – sinonim za uvrnuto
Ovo je uvrnuta priča, prepuna crnog humora i bizarnih situacija. Iako radnja teče od svog čudnog početka prema još čudnijem kraju, česta su vraćanja u prošlost koja nam naizgled pojašnjavaju kako su naši vrli supružnici došli do toga gdje su sad.
A kraj? Ooooo, kraj je to o kojem ćete razmišljati.
Iako je možda sve vodilo prema takvom kraju, ja sam ga doista previdjela i baš sam se iznenadila pročitavši ga. No nije samo kraj šokantan. Cijela je priča puna neobičnih zapleta, naglih obrata, pomalo patoloških situacija iz kojih likovi dolaze i u koje upadaju.
Život s Millicent oduvijek je takav. Život ide kako bi trebao, bude povremeno neka rupa na cesti, ali većinom se vozi glatko i mirno. A onda se odjednom tlo pretvori u ponor dovoljno širok da proguta sve. Ponekad je to u ponoru dobro, gotovo sjajno; ponekad nije.
str. 223.
Čini mi se da je glavna poenta ovog romana izdaja – nikad ne smijemo izdati svog bračnog druga.
I ona malo manje jasna, ali definitivno prisutna, trebamo dobro paziti za koga se vjenčajemo.
Moja voljena žena roman je veoma originalne fabule, jednostavno napisane, prepune napetosti i neke groteskne atmosfere koja se iščitava od prve do zadnje stranice.
Uživala sam u čitanju i ova morbidna priča doista me je držala budnom do kasno u noć, naprosto nisam mogla odložiti knjigu i dočekati sutra da nastavim čitati.
Vjerujem da će se i vama svidjeti, pogotovo ako ste već pomalo siti klasičnih trilera i who-did-it krimića. Rijetko ćete koju situaciju moći predvidjeti i to će vas u potpunosti zaokupiti.
Ovo je prava poslastica za sve nas književne sladokusce!
Ostali naslovi ove autorice:
Moja voljena žena prvi je roman autorice Samanthe Downing kojim je postigla velik uspjeh u cijelome svijetu.
-Ne smeta li ti to? Da su tvoji muževi preuzeli naslovnice, da se toliko spominju da su gotovo zasjenili tvoj posao i tebe? Da kad ljudi govore o tebi spominju samo sedam muževa Evelyn Hugo? …
-Ne… Jer oni su samo muževi. Ja sam Evelyn Hugo.
str. 416.
Sedam muževa Evelyn Hugo
Evelyn Hugo filmska je zvijezda zlatnog doba Hollywooda, Oscarom nagrađena glumica, jedna od najljepših žena na svijetu i nekadašnji seks-simbol. Poznata kako po svojim ulogama, tako i po svojih sedam brakova, na kraju sedmog desetljeća života na aukciju daje svojih dvanaest poznatih haljina, a novac će donirati za istraživanje raka dojke, od kojeg je umrla njezina kći.
Evelyn se javlja uglednom časopisu sa željom da je intervjuira relativno nepoznata novinarka Monique Grant. Monique, iznenađena što slavna glumica uopće zna za nju, dolazi napisati članak i ostaje šokirana onim što joj Evelyn nudi – jedinstven uvid u njezin život, njezine brakove, ljubavi i tajne. A kada je riječ o slavnima – tajni ima u izobilju!
Kako Monique sve više i više upoznaje slavnu Evelyn Hugo, tako postaje sve sigurnija u to da ju Evelyn nije odabrala slučajno. Iako čezne napisati biografiju koja će joj donijeti slavu i milijune, Monique se počinje pitati – koja je cijena toga? Na što je sve spremna kako bi se popela u zvijezde?
Kad ti se pruži prilika da promijeniš svoj život, budi spremna učiniti što god treba da to ostvariš. Svijet ti neće dati nešto, ti uzimaš.
str. 42.
I što je to Evelyn Hugo napravila kako bi postala ono što (još uvijek) jest – jedna od najslavnijih filmski zvijezda ikada?
-… misliš li postati slavna, što očito želiš, moraš naučiti dvije stvari.
-Koje to?
-Prvo, moraš gurnuti ljude do ruba i ne osjećati žaljenje zbog toga. Nitko ti ništa neće dati ako ti to ne zatražiš. …
-A druga stvar?
-Kad iskorištavaš ljude, budi dobra u tome.
str. 107.
Tko je Evelyn Hugo?
Evelyn Hugo je lik koji ili mrzite ili volite. Mene je oduševila! Spisateljica ju toliko vjerno oblikuje da sam na trenutke mislila kako je stvarna! Toliko je životna, toliko jaka i slaba u isti tren. Klasična je holivudska zvijezda – prgava, egoistična, spremna na sve kako bi dobila što želi.
Vidjevši kako se Evelyn zabavlja, kako naizgled uživa u tome da me šokira, jasno mi je da se radi, barem malo, o igri moći. Voli se nonšalantno ponašati prema stvarima koje mogu izmijeniti nečiji život. Nije li to sama srž definicije moći? Gledati ljude kako se ubijaju zbog nečega što tebi ne znači ništa?
str. 35./36.
Istovremeno je i nježna, ljubazna i spremna pomoći.
Obavijena velom tajni, udavana sedam puta, okružena skandalima, svijet i dan-danas želi saznati koji je od tih sedam muževa bio prava ljubav Evelyn Hugo.
Cijeli vikend – od petka navečer preko subotnjeg izlaska do nedjeljne šetnje ujutro po parku – po glavi mi se umjesto pitanja Kako je propao moj brak? vrzma pitanje U koga je, dovraga, Evelyn Hugo bila zaljubljena?
str. 44.
Povremeno cinična, Evelyn će vas često nasmijati. Ne zato što je ono o čemu govori smiješno, već zato što je ona jednostavno takva. Dok nam priča svoj život, dok ga gledamo njezinim očima, uviđamo da su neke stvari jednostavno preteške za tugu i da je lakše životom ići uz smijeh.
Uzimaš telefon koji ti stoji kraj kreveta i bacaš ga na njega. Činiš to jer će mu se to svidjeti. Jer ti je dao sve što si željela. Treba i on dobiti sve što je zamislio.
Sagiba se i mršti kao da si lane koje mora ostaviti u šumi.
Počinješ plakati.
On odlazi.
Prestaješ.
I pomisliš, Kad bi bar dijelili Oscare za ovo sranje.
str. 200.
Evelyn Hugo samo je naizgled stijena – u životu je prošla toliko toga i previše je puta bila slomljena, a da bi ostala neokrznuta. No, naučena na život u kojem se svaka slabost skriva, pravu nam sebe otkriva tek svojim posljednjim činom, tek u posljednjem poglavlju.
Monique Grant
Trideset petogodišnja novinarka osrednje karijere i istih takvih očekivanja od same sebe, upravo se rastala i muž joj je – kao posljednji udarac – odnio voljeni stolić iz dnevnog boravka. Monique ne zna što će od sebe. Budućnost joj je nekako maglovita i zato se nemalo iznenadi kada joj se jave predstavnici holivudske dive Evelyn Hugo! Naravno da pristaje na sve ne bi li ona bila ta koja će napisati zvjezdanu biografiju i obogatiti se, ali i etablirati se u spisateljskom svijetu.
Uz Evelyn i njezine oštroumne, živopisne savjete, Monique raste iz stranice u stranicu i postaje jača, hrabrija, spremnija zauzeti se za sebe. Uviđa pravi razlog svom očaju zbog raspada braka i napokon se oslobađa samonametnute tuge.
Kad okončaš brak, trebala bi loše spavati, zar ne?
Ali ne. Ja spavam slobodna.
str. 312.
Isprva očarana ne samo Evelyn kao takvom, već i svime onime što ona predstavlja, Monique shvaća da slavna diva ima neki skriveni motiv za sve ono što radi.
Jedan od sedam
Sedam muževa Evelyn Hugo roman je koji ulazi u mojih top deset romana za 2020. godinu. Uživala sam čitajući svaku od preko 400 stranica i ne mogu vjerovati da sam ga par puta ostavila na polici i odlučila se za čitanje nečeg drugog.
Evelyn Hugo rijedak je lik u književnosti – ne nalaze se svaki dan likovi toliko dobro osmišljeni da vjerujete da su stvarni ljudi. Evelyn je divna, prelijepa, samouvjerena, ali i krhka i bojažljiva.
Cijeli život radi sve što mora kako bi uspjela, kako bi zaštitila svoju intimu od pogleda javnosti.
U to vrijeme nisam bila jedina zlostavljana žena. Mnoge su prolazile kroz isto što i ja u tom trenutku. Za te je stvari postojao društveni kodeks. Prvo pravilo bilo je šutjeti o tome.
str. 91.
Svi se pitaju kojeg je od sedam muževa najviše, najiskrenije voljela. Odgovor je iznenađujući koliko i očekivan.
Sedam sam se puta udavala, ali niti jednom se nisam osjećala ovako ispravno kao sad. Mislim da je moja ljubav prema tebi najiskreniji dio mene.
str. 378.
Ovaj prekrasni roman, koji se žanrovski otkriva kao povijesna fikcija, prikovat će vas za svoje stranice, a lekcije koje će vas naučiti Evelyn Hugo neće tako lako izblijediti.
Ljudi misle da je intimnost vezana uz seks. Ali intimnost je iskrenost. Kad shvatiš da možeš nekome reći svoju istinu, kad se pred nekime možeš otvoriti, kad staneš pred njega ogoljen, a njegov je odgovor: Sa mnom si sigurna. To je intimnost.
str. 125.
Evelyn Hugo heroina je na kakvu nismo navikli, ali kakvu pamtimo još dugo nakon što knjigu odložimo na policu.
Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆
Radnja knjige Božić Herculea Poirota započinje na Badnjak. Obitelj Lee okupila se na tradicionalnom božićnom ručku. No, stari gospodin Lee brutalno je ubijen. U kući su svi njegovi nasljednici i njihovi bliski članovi obitelji, David sa suprugom Hildom, George sa suprugom Magdalenom, Alfred i njegova žena Lidyia. Posebna gošća je Simonova unuka Pilar Estravados koja je živjela u Španjolskoj. Također, na ručku je i Stephan Farr, sin Simonovog starog prijatelja.
Svi su osumnjičeni. U knjizi Božić Herculea Poirota slučaj preuzima najpoznatiji belgijski detektiv Hercule Poirot. Ispitujući članove obitelji, on otkriva da se neki ljudi koriste dvostrukim identitetima. Tko je iza zatvorenih vrata okrutno prekinuo život gospodina Leeja? Briljantan um iskusnog istražitelja doći će do zanimljivog i neočekivanog rješenja.
Gospodin Lee
Simeon Lee bio je škrt i neomiljen starac. Obogatio se iskopavajući zlato i dijamante u Africi. Bio je nevjeran supruzi koju je psihički maltretirao sve dok nije preminula, što mu neki od sinova nikad nisu oprostili. Simeon se hvalio svojim ljubavnim podvizima i nezakonitom djecom koju možda ima negdje u svijetu.
Slučaj se pokazuje kao izuzetno težak jer se dogodio u zaključanoj sobi, ali za Hercula Poirota ništa nije nerješivo.
Simeon s odobravanjem lupne po naslonu- Dobra je. Točno. Uzmi što želiš. To sam čitavog života radio, uzimao što sam želio.
Pilar reče jasnim i znatiželjnim glasom: A jesi li platio djede?. Str 44
David Lee reče-Božji mlin sporo melje… str. 64.
Likovi u romanu Božić Hercula Poirota :
Simeon Lee
Starac sklon despotizmu, zloban je stari silnik, u mladosti loš suprug i preljubnik, otežao je život svim svojim sinovima i njihovim obiteljima diktirajući način života svima oko sebe.
Sin David i supruga Hilda
David silno zamjera ocu što je razvratničkim životom i brojnim nevjerama ubrzao majčinu smrt. David je obožavao majku. Suptilan je i nježan muškarac s umjetničkim crtama. Oženjen je za odvažnu, hrabru ženu majčinskih instinkata.
Sin Alfred i supruga Lidyia
Alfred obožava oca i stalno mu se pokušava dokazivati, ali otac mu ne vraća istom mjerom. Štoviše, čini se da ga otac prezire i ne cijeni ništa što Alfred napravi. Lidyia je mršava žena, živahna i sposobna voditi domaćinstvo Leeievih.
Sin George i supruga Magdalena
Bankar, poslušni sin koji je potpuno ekonomski ovisan o ocu. Premda sam dovoljno zarađuje, njegova žena Magdalena sposobna je potrošiti sve što George zaradi.
Sin Harry Lee
Crna ovca u obitelji. Sin koji se jedini uspio izmaknuti pred kandžama starog Simeona Leea. I sam živi neuredno i bez inhibicija pa je u tome najsličniji ocu. Ne slaže se s bratom Alfredom.
Unuka Pilar Estravados
Prekrasna djevojka, porijeklom Španjolka, unuka Simeona Lea. Ona je kćerka jedine Simeonove kćeri. Temperamentna je i strasna. Obožava dijamante. Puna je tajni.
Stephen Farr
Sin Simeonovog starog prijatelja iz Južne Afrike. Odlučio je doći u posjet obitelji Lee baš na Božić. Slučajno?
Policijski narednik Sugden
Vodi kompliciranu istragu o ubojstvu Simeona Leea. I on ima svoje tajne.
Hercule Poirot
Najpoznatiji detektiv Agathe Christie Hercule Poirot (izgovor: Erkil Poaro), fiktivni je lik iz romana i jedan od najpoznatijih detektiva svih vremena. Pojavljuje se u većini romana (33) i u ogromnom broju kratkih priča (54) . Hercule Poirot je Belgijanac. Njegove godine čitateljima nisu otkrivene. Uz njega, zamršene detektivske slučajeve rješavaju inspektor Japp i satnik Hastings koji mu u kasnijim godinama postaje najbolji prijatelj.
O autorici:
Agatha Christie je najpoznatiji autor kriminalističkih romana u svijetu i najprodavaniji autor uz Shakespearea. Njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku, i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika (do 2003. godine). Primjer njenog uspjeha je prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih autora svih vremena u Francuskoj.
Njena predstava Mišolovka drži rekord najdužeg prikazivanja u Velikoj Britaniji. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu u Londonu 25. 11. 1952. godine. Do sada je odigrano više od 25.000 predstava. I dalje se prikazuje u St. Martin’s Theater, u prosjeku 8 predstava tjedno.
Agatha Christie napisala je preko osamdeset romana i drama. U mnogima od njih pojavljuju se njeni najpoznatiji likovi, Hercule Poirot i Miss Marple.
Većina njezinih knjiga i kratkih priča adaptirana je u filmove, neki i više puta. Najpoznatiji su Smrt na Nilu, Ubojstvo u Orijent Ekspresu, Zlo pod suncem i mnogi drugi.
Budući da smo dvije Male od knjiga, i da puno, puno čitamo, bilo nam je veoma teško odabrati samo 10 knjiga koje su nam obilježile ovu čudnu, tešku, izazovnu godinu.
Robert Galbraith: sve
Slavna autorica romana o Harryju Potteru, J.K. Rowling, javlja se u književnosti za odrasle pod pseudonimom Robert Galbraith. U Hrvatskoj je prevedeno pet romana iz ciklusa o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj ljupkoj pomoćnici Robin. To su redom: Zov kukavice, Dudov svilac, Karijera zla, Smrtonosno bijelo i Nemirna krv.
Ove je romane prva pročitala moja mama. Naravno, razgovarale smo o njima i rekla mi je da su dosadni, predugi i sve u svemu, nezanimljivi. Vođena njezinim riječima, dugo sam preskakala ove romane. Velika pogreška! Kada me korona napokon natjerala da pročitam prvi dio, bacila sam se na sve ostale nastavke strašću koju sigurno poznaju sve kolege knjigoljupci! Romani su doista poprilično bucmasti, 500 i više stranica, ali svaka je ta stranica kao da jedete najfiniji kolač na svijetu i nikad ne želite prestati! Ne znam u koga sam se više zaljubila – u dekintiranog istražitelja Strikea, u zbunjenu, ali prelijepu Robin ili u slučajeve koji su tako uvrnuti i zakučasti da je knjigu gotovo nemoguće ispustiti iz ruku!
Prvi dio, Zov kukavice, prati ratnog veterana, a sada privatnog istražitelja Cormorana Strikea u istrazi smrti mlade manekenke, za koje svi pretpostavljaju da je samoubojstvo.
U romanu Dudov svilac Strike i Robin istražuju nestanak pisca koji je svojim posljednjim romanom razljutio sve koje je mogao.
Karijera zla počinje dostavom kutije na Robinino ime, u kojoj je odrezana noga, a Smrtonosno bijelo dolaskom psihički bolesnog mladića koji tvrdi da je, kao mali, vidio ubojstvo djeteta.
Ovi romani nisu vrhunski samo zbog slučajeva ili stila pisanja, već i zbog razvoja likova i njihovih međusobnih odnosa koji će vas, gotovo u jednakoj mjeri kao i sami slučajevi, držati budnima cijelu cjelcatu noć!
Roman Ti jedno je od najugodnijih iznenađenja ove godine (a Bog nam je svjedok da ih nije bilo puno 😂)! U njemu pratimo mladog Joea, prodavača u knjižari, koji se na prvi pogled zaljubi u prelijepu Guinevere Beck. Odluči napraviti sve, apsolutno sve, kako bi se i ona zaljubila u njega. Čini se da u tom i uspijeva…
Ne pamtim kad sam zadnji puta pročitala nešto ovako pomaknuto, neobično, brutalno, iskreno i doista je jedna od 10 knjiga koje neću zaboraviti! Knjiga vas od samog početka toliko zaokupi i teško ju je prestati čitati. Budući da je sam Joe pripovjedač, iako od samog početka znamo da je poremećen, svijet gledamo njegovim očima. Slijedom toga, počinjemo ga razumjeti! Shvaćamo njegove luđačke postupke i misli, čak nam postaje simpatičan. Najgore i najbolje od svega, počinjemo navijati za njega! Koliko je to ludo?
Ako vas je zaintrigirao ovaj roman, na linku pročitajte našu cijelu recenziju ovog morbidnog, ali izvrsnog romana!
Otkad sam zatvorila posljednju stranicu romana Aliceina mreža, znala sam da ću ga uvrstiti u popis 10 knjiga koje su obilježile 2020. godinu. Vrtlog emocija, užasi rata, hrabrost, napetost, sve je to utisnuto u ovu izuzetnu, čarobnu priču!
Radnja je podijeljena između dvije glavne junakinje – Charlie, koja pripovijeda iz poslijeratne 1947. godine. Očajna zbog situacije u kojoj se našla (trbuščić bez prstena!), u potrazi za rođakinjom koju je voljela poput sestre, ona u sebi pronalazi snagu i upornost za koje nije ni znala da ih ima.
Druga junakinja je Eve, bivša špijunka. Njezin glas dolazi iz 1915. godine, iz Francuske okupirane Nijemcima, siromašne, gladne, puste, prestrašene, opustošene zemlje u kojoj se svi bore kako znaju i umiju. Eve postaje ni manje ni više nego špijunka za veliku špijunsku mrežu koju vodi kraljica špijuna, živahna Lili aka Alice Dubois po kojoj se mreža i zove – Aliceina mreža.
Zašto morate požuriti u knjižnicu ili knjižaru i pročitati ovu divotu, saznajte u recenziji na linku.
Evelyn Hugo filmska je zvijezda zlatnog doba Hollywooda, Oscarom nagrađena glumica, jedna od najljepših žena na svijetu i nekadašnji seks-simbol. Poznata kako po svojim ulogama, tako i po svojih sedam brakova. Evelyn se javlja uglednom časopisu sa željom da je intervjuira relativno nepoznata novinarka Monique Grant. Monique, iznenađena što slavna glumica uopće zna za nju, dolazi napisati članak i ostaje šokirana onim što joj Evelyn nudi – jedinstven uvid u njezin život, njezine brakove, ljubavi i tajne. A kada je riječ o slavnima – tajni ima u izobilju!
Evelyn Hugo je lik koji ili mrzite ili volite. Mene je oduševila! Spisateljica ju toliko vjerno oblikuje da sam na trenutke mislila kako je stvarna! Dok iz poglavlja u poglavlje pratimo Evelynin (ne baš uvijek pošten) put do slave, postavlja se pitanje – koji je od sedam muževa bio prava ljubav slavne glumice? Zašto je holivudska diva tražila baš Monique – koje su joj skrivene namjere?
Evelyn Hugo heroina je na kakvu nismo navikli, ali kakvu pamtimo još dugo nakon što knjigu odložimo na policu. Za više detalja o ovom očaravajućem romanu, pročitajte cjelovitu recenziju.
Jeste li kad vidjeli kako grad pada? Naš je pao. Kasnije ćemo prepričavati da je nasilje stiglo u Medvedgrad ovog ljeta, ali to je laž, nasilje je već bilo tu. (str. 7.)
Može li ijedan moj popis proći bez Backmana? Naravno da ne! Moj omiljeni pisac uvijek je u top 10!
Mi protiv vas nastavak je romana Medvedgrad, kojim je Backman napravio svojevrstan zaokret u svom spisateljskom glasu i okrenuo ga malo mračnijim temama. I to veoma uspješno! Ovo je priča o dva protivnička gradića, Medvedgradu i Hedu, o crvenim i zelenim dresovima, trci za novcem i teškim odlukama. I posljedicama tih odluka. Ako inače volite Backmana, voljet ćete i ovaj divni roman uz koji će vas taknuti u srce i uz koji ćete, više nego jednom, i zasuziti. Vidjet ćemo što se dogodilo poslije, poslije strašnih događaja iz Medvedgrada. Saznat ćemo kako hokej u nama budi ono najbolje i ono najgore. Zapamtit ćemo na koga se možemo osloniti i tko je uvijek i zauvijek tu za nas.
Prelijepa knjiga za sve ljubitelje životinja, ali i sve one koji žele pročitati knjigu o istinskom prijateljstvu između čovjeka i životinje. Ima mnogo priča o kućnim ljubimcima i njihovim vlasnicima, ali ovo je priča iz koje učimo o beskompromisnoj ljubavi koja nas mijenja i kroz koju rastemo. U potrazi za Gobi autobiografska je priča Diona Leonarda, prekaljenoga ultramaratonca kojem se na 250 kilometara dugoj utrci kroz pustinju Gobi na putu našao pas lutalica. Mali pas počinje pratiti Diona koji ga se pokušava riješiti, ali pas ne posustaje i nastavlja ga slijediti preko užarenog pijesaka pustinje Gobi, ne napuštajući ga gotovo 130 kilometara. Dok je Dion svjedočio nevjerojatnoj odlučnosti i srčanosti male životinje, i sâm je doživio duhovnu promjenu. Dok su za njega utrke prije značile pobijediti i biti najbolji, sad mu je cilj bio zadržati Gobino prijateljstvo. Mali pas dokazao je čovjeku što je zapravo važno. U životu nije važno pobijediti, već imati podršku onih kojima je stalo do vas.
Ovo je knjiga koja mi je uljepšala ovu godinu. Pročitajte je, nećete požaliti. Po knjizi je snimljen i film.
Zastrašujući, veličanstven distopijski roman Dječak na mostu prethodnica je romana Djevojka sa svim darovima istog autora. Premda fikcija, ovaj je roman svojevrsna opomena ljudskom rodu. Radnja romana prati pandemiju uzrokovanu gljivicom Cordyceps koja se razmnožila diljem svijeta i većinu čovječanstva pretvorila u proždrljivce. Mali dio zdrave populacije, predvođen timom biologa, epidemiologa i vojnika, grozničavo traži uzorke tkiva proždrljivaca kako bi spriječili daljnji razvoj pandemije i otkrili kako ih zaustaviti. Oni, u specijalnom oklopnom vozilu Rosie, koje je ujedino i laboratorij, pretražuju teritorij nedaleko od Londona u potrazi za uzorcima grabežljivaca. Naredbe dobivaju od zapovjednog tijela zvanog Svjetionik u kome se nalaze naredbodavci, kao i ostatak zdravih stanovnika.
Uskoro se otkrije da postoje dvostruke naredbe iz samog Svjetionika. Ipak, trudna doktorica Samrina (Rina) Khan i njezin štićenik Stephen Greaves dolaze do zapanjujućih otkrića…
Ako volite distopiju ovo je izvrstan roman za vas. Još ako napravimo usporedbu s pandemijom koja je zaustavila normalan život na našoj planeti, tema je i više nego aktualna.
Kad umrem odnesi me natrag u Kubu. Prospi moj pepeo zemljom koju volim. Znat ćeš gdje. (str. 13.)
Neke su knjige mediji koji vas vuku. Traže da ih uzmete s police knjižara, trgovina ili knjižnica, gledaju vas čak iz običnog kioska čekajući da obratite pažnju na njih, opipate ih, osjetite njihovu težinu, okrenete prvu stranu i počnete čitati. Takva je knjiga Chanel Cleeton Dogodine u Havani i morala sam ju uvrstiti među 10 knjiga koje ću pamtiti. Ova me knjiga toliko osvojila svojom iskrenošću, emocijama i bezgraničnoj ljubavi prema voljenoj zemlji.
Roman Dogodine u Havani prati dvije ljubavne priče rodbinski povezanih obitelji. Zajednička poveznica bogate nasljednice Elise Perez i njezine unuke Marisol Ferrera neiscrpna je ljubav prema Kubi kao i beskompromisna ljubav koja ne poznaje granice. To je raskošna priča o ljubavi, priča o dvije obitelji od kojih jedna prati događanja iz 1959. godine, previranja u Kubi, pad predsjednika Batista i dolazak na vlast Fidela Castra uz velik broj Kubanaca koji tada kao izbjeglice napuštaju Kubu. Prva priča ispričana je riječima bogate nasljednice Elise Perez, a druga se događa u sadašnjem vremenu (2017.), šezdesetak godina kasnije kada se na Kubu vraća Elisina unuka Marisol Ferrera.
Što nas se još dojmilo u ovom prekrasnom romanu, saznajte na linku.
Majstorski napisan roman izvrsne australske autorice Jane Harper. Na zabačenoj australskoj farmi, miljama udaljenoj od najbližih susjeda, uslijed nesnosnih ljetnih temperatura, događa se obiteljska drama. Sudbine trojice braće Nathana, Buba i Camerona Brighta tragično su isprepletene. Što je natjeralo Camerona da se sam bez vode i hrane zaputi u pustinju i izabere sigurnu smrt, nepoznanica je koju ćemo otkrivati do samog kraja ovog izvrsnog romana. Priča je mračna, vrhunski napisana, šturim, jezgrovitim rečenicama koje ne govore mnogo, ali otkrivaju tako puno o odnosima među braćom i njihovim obiteljima. Izgubljeni čovjek treći je roman nagrađivane autorice bestselera Jane Harper. Mračnom, uzbudljivom pričom smještenom u veličanstvenom, ali duboko zastrašujućem australskom krajoliku, Jane Harper opravdala je status jedne od najboljih autorica krimića našeg doba.
Za ovu knjigu nije uopće lako napraviti recenziju, ali nekako sam znala da moram uvrstiti ovu knjigu. To nije knjiga koja se čita kao roman. To je knjiga koju uzimate više puta, čitate i razmišljate o njoj i nakon što je ostavite na polici. To je knjiga kojoj se vraćate ponovno i ponovno. Stvorite novo ja Joea Dispenze vrlo je brzo postala bestseler. Knjiga govori o tome kako snagom misli, osjećaja i uvjerenja možemo mijenjati vlastitu stvarnost.
Joe Dispenza je kao 23-godišnji mladić doživio tešku prometnu nesreću u kojoj su mu teško oštećeni kralješci. Odbivši operaciju, on je snagom vlastitih misli i osjećaja te primjenom meditacije uspio izliječiti i zacijeliti oštećenja na kralježnici. Kao vrsni poznavatelj neurologije i kemije mozga o svemu piše iz prve ruke, a brojne radionice, koje organizira diljem svijeta, uvijek su unaprijed rasprodane.
Dispenza pokazuje golemi potencijal za promjenu života i samoizlječenje koji se krije u svakome od nas. Uvjeren je da bi ljudi trebali izbrisati stare, ograničavajuće obrasce svog uma i stvoriti nove.
Bez obzira što mislili o tome, složit ćete se da su ljudski potencijali za samoizlječenje puno veći nego što ih zapravo koristimo. Dispenza kaže da možemo biti i „mistik i znanstvenik“ u kreiranju vlastitog života, samo moramo biti otvorenog uma.
Ova mi je knjiga pomogla da bolje razumijem sebe i svoje tijelo i pokušam razmišljati na jedan potpuno nov način.
Dragi knjigoljupci, pred vama je deset knjiga koje smo, između inih, pročitale u 2020. godini i koje su nas na neki način oduševile, potakle na razmišljanje, smirivale i davale utjehu kada smo bile tužne, razveselile kada nam je bio potreban smijeh i opuštanje, knjige uz koje smo rasle i postale bolji ljudi. Nije bilo lako napraviti popis od samo deset knjiga i sigurne smo da bi svatko od vas mogao napraviti svoj popis od novih deset i više također izvanrednih knjiga, koje ste pročitali u godini koju smo upravo ostavili za sobom. Slobodno nam napišite koje su knjige vas osvojile u 2020. godini.
Najvažnije od svega je da, u svakom trenutku, bilo tužni ili radosni, nemirni, depresivni ili bez nade, posegnemo za knjigom jer je knjiga najbolji lijek za dušu. Neka svima nama, dragi prijatelji, ova 2021. godina bude puna dobrih knjiga koje će nam zagrijati srce i dušu, opustiti tijelo i nahraniti um.
Svim prijateljima Male od knjiga želimo sretnu, mirnu i zdravu novu 2021. godinu! Živjeli!
Eto čime se ova priča bavi: mozgom. Tom misterijom unutar naših glava koja nam je omogućila da otkrijemo svemir, ali joj se živo fućka za to da nam omogući otkrivanje tajne o sebi samima. Želja mi je bila da pokušam ispričati nešto o tome što se događa kada mozak napusti zemlju prije no što to učini naše tijelo.
str. 8.
Ovako sam Backman kaže za svoje najnovije djelo. Priča je to o djedu, veoma starom djedu, bivšem matematičaru koji malo-pomalo ostaje bez uspomena. Uz njega su njegov sin Ted i unuk Noahnoah. Zašto Noahnoah? Zato što se djedu unukovo ime sviđa bar dvaput više od ostalih imena.
Djed se bori da očuva svoja najdragocjenija sjećanja, a otac i sin se pokušavaju pripremiti na rastanak koji neminovno dolazi.
-Sve me manje boli. To je ono dobro kod zaboravljanja. Zaboravljaš i stvari koje te bole.
-I kakav je to osjećaj?
-Kao da stalno nešto tražiš po džepovima. Prvo gubiš sitnice, zatim i krupnije stvari. Počinje s ključevima, a završava s ljudima.
str. 44.
Priča o ljubavi
-Imali smo premalo vremena, kaže on.
Ona odmahuje glavom.
-Dana nam je vječnost. Djeca i unuci.
-Dobio sam te samo na tren, kaže on.
Ona se na to smije.
-Dobio si me za cijeli život. moj život.
-Nije bilo dovoljno.
str. 19.
Jedna od najvažnijih djedovih uspomena je uspomena na pokojnu ženu i njihovu ljubav koja je trajala više od pola stoljeća. Baka više nije s njima, ali tu je, u uspomenama, u djedovom svemiru, i on je se grčevito drži.
Ona je bila prvo u njegovom životu što nije mogao izračunati, iako je čitav ostatak tog istog života potom posvetio pokušajima da to učini.
str. 50.
Djed i unuk
-Učiteljica nas je tjerala da napišemo priču o tome što želimo biti kad odrastemo…
-I što si ti napisao?
-Napisao sam da bih zasad želio biti mali.
-To je jako dobar odgovor.
-Zar ne? Radije bih bio star nego odrastao. Svi odrasli su ljuti, a samo se djeca i starci smiju.
-Jesi li to napisao?
-Da.
-Što ti je rekla učiteljica?
-Rekla mi je da nisam razumio zadatak.
-A što si joj ti rekao?
-Rekao sam da ona nije razumjela odgovor.
str. 33.
Djed i unuk Noah razumiju se onako kako se djed i njegov sin Ted nikad nisu razumjeli. Kažu da su djeca i starci slični i ova nam novela pokazuje da je to živa istina.
Valjda su zato djed i unuk najbolji prijatelji.
Zato djed u glavi čuva hrpu uspomena na njihove doživljaje i ljubavlju ispunjene dane.
Zato se djed boji zaboraviti.
Zato se unuk boji rastati.
Vjera u ljude
Najradije bih prepisala čitavu ovu predivnu novelu jer je to jedini način da ju doživite u potpunosti. Naravno, budući da je to ilegalno, morat ćete se zadovoljiti ovim malim teaserom. Tko voli Backmana (mislim, tko NE voli Backmana!), voljet će i ovu emotivnu priču koja nas, iako kratka, dira ravno u srce. Naravno da sam zasuzila, iako se muž čudom čudio kako mogu plakati na tako tanku knjižicu. Backman nas, kao i nebrojeno puta dosad, uz dozu humora, uči da su ljudi ljudima najveće blago, da je ljubav vječna i da uvijek imamo pravo na drugu priliku.
Backman vjeruje u ljude i u dobrotu, a malo vjere i nade je baš ono što nam u ovim vremenima treba.
Bila jednom jedna rijeka prekrasan je mistični roman engleske spisateljice Diane Setterfield čija se radnja odvija krajem 19. stoljeća, godine 1887., na najdulju noć u godini, u kraju uz gornji tok rijeke Temze. Radnja započinje neobičnim događajem u svratištu Labud koji se nalazi na rijeci. U svratište iznenada ulazi tajnoviti neznanac i u rukama nosi tijelo nepoznate djevojčice koja ne daje znakove života. Živa je ili mrtva? – pitanje je koje u čudu postavljaju svi posjetitelji i domaćini u svratištu. Ali, još je čudnije pitanje: Čija je to djevojčica? – jer na to pitanje nitko ne zna odgovor, čak ni čovjek koji ju je spasio.
Postoje priče koje se može pripovijedati naglas, i one koje treba pričati šaptom, a postoje i priče koje se ne pripovijedaju nikada. str. 236.
Čudesno uskrsnuće
Djevojčica za koju su svi mislili da je mrtva čudesno oživljava. Svi su zaprepašteni. Dijete je bilo mrtvo, a ipak oživjelo. Rita Sunday, mjesna djevojka koja sakuplja ljekovite trave i razumije se u medicinu, vratila je u život djevojčicu i njegovala nepoznatog čovjeka koji je spasio djevojčicu, do oporavka. Mještani su uvjereni da je tako odlučio Tihi, lađar koji odvodi smrtnike u vječni život i koji se smilovao neznancu i djevojčici. Djevojčica ne govori, nijema je. Uskoro započinje borba za djevojčicu. Čak tri obitelji je žele.
Vaughan se zagleda u vodu, a na pamet mu padne stara legenda o Tihom. Lađaru koji ljude prevozi na drugu stranu rijeke kad im je vrijeme da idu, a ako nije, sigurno ih vraća na obalu. Upita se koliko je vremena potrebno da se utopite.
Je li to Alice, Ann ili Amelija?
Supružnici Vaughan uvjereni su da je nepoznata djevojčica njihova kći koja je oteta prije dvije godine, Amstrongovi misle da je to njihova izgubljena unuka i žele je jer se njihov sin odrekao svog djeteta pa žele ispraviti nepravdu, a domaćica kod župnika, čudna i introvertirana žena, Lily White, misli da bi to mogla biti njezina sestra za koju su svi mislili da se utopila. Sve tri obitelji žele djevojčicu više srcem nego razumom. Premda su obitelji naizgled nepovezane, malo po malo otkriju se neke zajedničke pojedinosti i likovi, a svih njih veličanstveno povezuje rijeka (koja može biti Temza, ali i ne mora) i legende (vile, riječni Cigani i stvorenja poput Lađara ) koje kruže i održavaju je živom već stotinama godina.
Dojam o knjizi
Roman Bila jednom jedna rijeka svakako je neobičan roman. Roman je priča o rijeci, ali i priča o životu uz rijeku i životu koji teče kao rijeka. Prekrasno ispričana, s nekim starinskim štihom u pripovijedanju koji je kombinacija legendi koje smo slušali kao djeca, nostalgičnih sjećanja iz priča djedova i baka iz nekih drugih vremena i melankolične duše malih mjesta uz Temzu kojima sav život počinje i završava u rijeci i uz rijeku, ovaj roman atmosfere osvaja jedinstvenim stilom i načinom pripovijedanja. Uz to, u romanu se osjeća iskreno strahopoštovanje ljudi prema rijeci i njezinim moćima. Autorica Diane Setterfield izvrsna je pripovjedačica koja priču priča poput dječje bajke, tako da pomislite da ste u nekom začaranom, imaginarnom svijetu u kojem je sve moguće. Ako želite pročitati bajku, Bila jednom jedna rijeka knjiga je za vas.
Zamisli, bojati se vode. Svugdje je. Postoje mjesta gdje je možeš vidjeti. Mjesta gdje ne možeš. Mjesta na kojima znaš za nju i mjesta gdje ne znaš. Čudna stvar, voda. Str. 301.
O autorici:
Engleska spisateljica Diane Setterfield rođena je 22. kolovoza 1964. Dolazi iz akademske obitelji. Studirala je francusku književnost na Sveučilištu u Bristolu, a zatim predavala u mnogim školama. Kao učiteljica francuskog radila je u Yorkshiru, ali odustala je od posla da bi napisala svoj prvi roman Trinaesta priča na kojem je radila pet godina. Trinaesta priča je dvije godine nakon objavljivanja prevedena na četrdeset jezika, dobila je nagradu Quills za najbolji debitantski roman i visoko se drži na ljestvicama najprodavanijih knjiga. Bila jednom jedna rijeka njen je treći prevedeni roman kod nas i odmah je uzburkao književnu javnost.
Nije li to zapravo ljubav? Voljeti nekoga onakvog kakav jest. Ako želiš da netko bude drugačiji, kako to može biti ljubav?
str. 93.
Možda ovog Božića
Otkad zna za sebe, Brenna Daniels zaljubljena je u najmlađeg brata O’Neila – Tylera.
Imao je oči O’Neilovih, one žive, intenzivne plave boje koje su je podsjećale na nebo na najsavršeniji mogući dan za skijanje. … Uputio je još jedan osmijeh … i otišao prema sobi za sastanke, sa svih svojih 190 cm čistog seksipila i ubojita šarma.
str. 27.
Tyler je ne primjećuje, ili se barem tako čini. Usredotočen na osobne probleme, ozljedu zbog koje je morao prestati skijati, kćer Jess, tinejdžerku koja se nakon godina života s majkom doselila k njemu te spašavanje obiteljskog skijališta Snježni kristal i nema vremena za ljubav. A i da ima, raskalašena ga prošlost sprječava u tome. Odlučan je da Brennu zadrži kao jedinu konstantu svog života – svoju najbolju prijateljicu.
Nije želio razmišljati o Brenni kao ranjivoj. Htio ju je smatrati jednom od dečki. Istrenirao se da ne primjećuje te glatke obline ispod uskih skijaških hlača. Istrenirao se da ne primjećuje slatku oblinu njezinih usta dok se smije. Bila je kolegica. Prijateljica. Njegova najbolja prijateljica.
Nikad u životu neće učiniti nešto kako bi to ugrozio.
str. 34.
Kada njezine prijateljice Kayla i Elise, zaručnice starije braće O’Neil, saznaju za Brennine osjećaje, odlučne su u tome da joj pomognu.
Uz njihove spletkice, Brenna se useljava k Tyleru i tu kreće njihova priča.
Hoće li njih dvoje završiti skupa?
Ili će ipak zadržati svoje dragocjeno prijateljstvo?
Ljubav i praznici
Možda ovog Božića treći je dio trilogije o braći O’Neil i njihovom potragom za ljubavlju, a drugi koji se događa zimi, u bajkovitom ozračju obiteljskog skijališta Snježni kristal.
Za razliku od Jacksona i Kayle, čiju smo ljubavnu priču mogli pratiti u prvom dijelu, Brenna i Tyler poznaju se cijeli svoj život i oduvijek su najbolji prijatelji. Bili su jedno uz drugo u svim životnim situacijama i silno se boje upropastiti to prijateljstvo.
I jedno i drugo vuku repove iz prošlosti – Brenna čuva tajnu za koju se boji da će povrijediti i Tylera i njegovu kćer Jess, a Tyler još uvijek pati jer mu je karijera nagrađivanog skijaša propala u sekundi – jedan pad koštao ga je teškog loma noge i primoran je prestati se natjecati, a to je ono što voli najviše. Ili barem tako misli.
Na snijegu je bilo krvi, a ona je zatvorila oči, udisala ledeni zrak i preklinjala Onoga gore: Molim te, samo da ne umre. I obećala je samoj sebi da će, ako preživi, prestati željeti nemoguće.
Prestati željeti ono što ne može imati.
Prestati se nadati da će joj uzvratiti osjećaje.
Prestati se nadati da će se zaljubiti u nju.
str. 26.
No, kada se Kayla pobrine da Brenna završi u Tylerovoj kući, njih su dvoje prisiljeni ne samo skijati zajedno, već i razgovarati, družiti se i biti zajedno u čarobnom božićnom ugođaju koji jednostavno potiče na ljubav.
Roditelji i djeca
Nemoj živjeti svoj život brinući se što netko drugi misli o tebi. Kao prvo, zato što većinu vremena ljudi misle o sebi, a ne o tebi, a kao drugo i najvažnije, nikoga se ne tiče kako ćeš ti odlučiti živjeti svoj život. Ti živi svoj život, a oni neka žive svoj.
A što ako te svi osuđuju?
Tada je to njihov problem.
str. 114./115.
Tylerova kći Jess zanimljiva je mlada dama koja ovom ljubavnom romanu daje jednu dodatnu dubinu. Za razliku od svoje braće, Tyler je roditelj – Jess je rezultat kratkotrajne tinejdžerske avanture koja mu nije donijela ništa dobro- osim same Jess.
I ona nosi ožiljke zbog svega toga, no Tyler, koliko god se u ostalim stvarima čini neodgovoran i raspušten, veoma voli svoju kćer i učinit će sve da joj pomogne. Naravno, Brenna ga čitavo vrijeme gura u pravom smjeru jer ona točno zna kako se Jess osjeća – i sama je imala nesređeno djetinjstvo i zna kako je patiti u tišini.
I to je jedna od vrijednosti ovog romana – uči nas kako nadići nesretno djetinjstvo i dječje traume, kako iz njih izići jači i bolji i kako se zauzeti za sebe.
Lekcije iz Snježnog kristala
Možda ovog Božića svidio mi se više nego prvi nastavak Praporci u snijegu. Priča o dvoje najboljih prijatelja nekako mi je realnija nego ona o dvoje stranaca koji se zaljubljuju na prvi pogled.
Ono što dodatno uljepšava ovu romantičnu ljubavnu priču jest ozračje u koje ju spisateljica smješta – prekrasno, snijegom prekriveno skijalište, okruženo drvećem i, tu i tamo, kojim losom. Tyler i Brenna likovi su koji vam se odmah uvuku pod kožu! Čak i kada vas malo nerviraju, cijelo vrijeme navijate za njih i za ono što bi mogli biti, kada bi bili malo hrabriji.
Svi se ponekad plaše nečega. Nije bitno što se bojiš. Bitno je hoćeš li strahu dopustiti da utječe na tvoje odluke.
str. 314.
Ovaj roman nije samo o ljubavi, on je, prije svega, roman o obitelji. O obitelji povezanoj manama i vrlinama, različitim ljudima i različitim željama. Ali svi se oni drže zajedno kad zagusti i baš zato mi čitatelji želimo da svi članovi O’Neilovih budu sretni, počevši od pradjeda Waltera i prabake Alice pa do male Jess.
… ljubav nije prolazna ni privremena. Nije nešto što se može izliječiti odsutnošću ili snagom volje. Ne može se pronaći u jednom pogledu ili jednoj noći. Duboka je i stalna.
Navedeni naslovi čine trilogiju o zgodnoj braći O’Neil i njihovim ljubavnim zavrzlamama. Naravno da preporučujem čitanje po redu, ali budući da sam i ja čitala navrat-nanos, shvaćam ako ne budete slijedili moj savjet. 😉 😊
Na našem ste blogu već mogli čitati o prethodna dva romana. Klikom na njihove naslove u popisu, prisjetite se ljubavi Kayle i Jacksona te Seana i Elise.
Dok joj je krv natapala snježni pokrivač, a život napuštao tijelo, Marissi se učinilo da prepoznaje lice kroz velike staklene rupe plinske maske. Str. 7.
Umorstvo na Badnjak u romanu Smrtonosne tajne
Roman Smrtonosne tajne započinje upravo na Badnjak. Tijelo prelijepe mlade plesačice Marisse Lewi pronađeno je unakaženo u vrtu ispred svoje kuće. Marissa je bila atraktivna mlada žena koja je voljela život, izazovno i uzbudljivo živjela. Zbog nje su mnogi muškarci gubili glavu. Je li jedan od njenih ljubavnika i njen ubojica? Slučaj preuzima detektivka Erika Foster koja istražuje upravo takve teške slučajeve, a posljednji joj je još uvijek u svježem sjećanju. Premda umorna i još puna emocionalnih ožiljaka, Erika preuzima slučaj umorstva Marisse Foster. Njezin tim čine bivši partner James Peterson, narednica Kate Moss i kriminalistički narednik John McGorry. Svi su oni u grozničavoj potrazi za ubojicom, ali tragova nema, vremena je malo, a potraga otežana, jer ubojicu nitko ne može prepoznati zbog plinske maske koju nosi na licu.
Žrtve se razlikuju po starosti i spolu, riječ je o muškarcima i ženama od dvadesetih do kasnih pedesetih. Imamo samo jedno umorstvo. Umorstvo Marisse Lewis. A ona je pak od svih žrtava napadnuta najbliže svojoj kući. Str. 235.
Erika Foster u romanu Smrtonosne tajne
Smrtonosne tajne prate još jedan slučaj omiljenog lika, detektivke Erike Foster, u romanima Roberta Bryndze. Nesređenog ljubavnog života, boreći se za bolji položaj žena u policiji, suprotstavljajući se šefovima koji je ne uvažavaju, Erika zahvaljujući intuiciji rješava i ovaj posljednji zamršeni slučaj. Iako se na početku čini da je riječ o jednom ubojici, a potom istražitelji posumnjaju u više njih, Erika uskoro otkriva da je priča puno dublja. Postoji li imitator ili su ubojice u dosluhu? – pitanje je koje postavljaju čitatelji, a i sama istražiteljica. Kako se ubojica približava njenom timu, pa čak i napadne njezinu blisku suradnicu Kate Moss, Erika otkriva da su stvari vrlo čudne.
Dojam o romanu Smrtonosne tajne
Roman Smrtonosne tajne standardno je dobar roman i na tragu je prethodnih Bryndzinih romana. U romanu se spominju neki događaji iz prethodnih romana, što može malo zasmetati pa predlažem da, ukoliko niste do sada čitali ovaj serijal, krenete čitati po redu. Ovaj put moram priznati da nisam pogodila ubojicu, odnosno Bryndza me naveo na krivi trag, a kraj je uistinu neobičan i iznenađujući. Ali, neću otkrivati. Predlažem da pročitate knjigu i podijelite svoje dojmove na našoj stranici.
O autoru:
Robert Bryndza (1979.) britanski je autor kriminalističkih romana koji su prevedeni na 28 jezika i prodani u više od 3 milijuna primjeraka širom svijeta. Uspješnu spisateljsku karijeru započeo je humorističnim romanima o Coco Pinchard, a najveći uspjeh postigao je serijalom o detektivki Eriki Foster. Prvi roman iz serijala, Žena u ledu, postao je svjetski bestseler, a nakon njega su uslijedili romani Noćna grabežljivica, Mutna voda, Posljednji dah i Hladna krv (svi objavljeni u Znanju). Smrtonosne tajne šesti je nastavak u serijalu o detektivki Foster.
A ako ne znate što čitati u ovo božićno vrijeme, inspiraciju potražite u našem popisu 10 knjiga koje morate pročitati ovih praznika!
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
