Muška igra odličan je triler koji prati mučan položaj uspješne žene, pravnice, koja se polako uspinje u korporativnom svijetu. Da bi mogla raditi jednako uspješno kao i njezini muški kolege, Alexandra Vogel mora dokazati da je jednaka u svemu. Mlada, naivna, ali ustrajna i s puno energije, Alex se svakim danom sve više dokazuje. U kratkom roku polazi do prilike za napredovanje. Do sada su partneri bili isključivo muškarci. Ali, uspješna karijera ima svoju cijenu.
Alex postaje pripravnica
Kao jedna od najboljih studentica s Harvarda, Alex biva primljena kao pripravnica u odvjetničkom društvu Klasko & Fitch, koje je sinonim za izvrsne poslovne rezultate u svijetu korporacijskog prava. Biti dio odjela za Spajanje i preuzimanje Alexin je san i kad joj se ukaže prilika da uđe u muški tim koji ga vodi, ne žali ni trenutka. Posao koji nema radno vrijeme, cjelonoćno rješavanje predmeta i slanje tisuće mailova, uz proučavanje zakona, potpuno zaokuplja Alex. A u muškom timu, Alex je jedini ženski igrač. To znači da mora slijediti pravila i način života kao i ostali. Pravila su jednostavna: posao bez radnog vremena sve do dobivene parnice, a zatim opuštanje po barovima, opijanje i uzimanje kokaina kako bi se izdržao novi, sutrašnji dan.
Nakon šest mjeseci u Klasku shvatit ćeš da si solo! str. 29.
Privatni život je nepovratno nestao
Alex je u vezi sa Samom, jednostavnim momkom koji joj je velika podrška. Sam nije ambiciozan, njegova tvrtka je tek u začetku, ali podržava Alexine ambicije shvaćajući da je to njezin san. Kako se Alex sve više penje na ljestvici društvenog poretka, njezina veza sa Samom upada u probleme. Alex se mijenja. Njezina mjerila postaju drugačija. Uživa u skupoj odjeći, hrani i vinima na mnogim ručkovima zajedno sa svojim poslovnim partnerima. Uživa u muškom druženju, lascivnim pričama o muškim osvajanjima, odlascima s društvom u striptiz klubove. Sve će učiniti da bude prihvaćena od strane muških kolega. Njezin se sustav vrijednosti toliko promijenio da se počinje stidjeti Sama. Stidi se također svojih roditelja i njihovog radničkog podrijetla.
Što vas je onda motiviralo da postanete suradnica u odjelu za spajanja i preuzimanja, ako je posao bio teži nego na drugim odjelima?
Vjerojatno je presudio osjećaj prestiža. str. 231.
Seks, droga i novac u korporativnom svijetu
Alex je toliko ušla u odvjetnički milje svojih muških kolega da je on prihvaćaju gotovo ravnopravno. Povjeravaju joj svoje intimne stvari, bračne probleme, prljave igre s klijentima. Da bi opstala u muškom svijetu, Alex je spremna odbaciti svoja ženska prijateljstva. Ni ta prijateljstva nisu iskrena jer se svaka od žena pravnica u svijetu muškaraca bori za svoje mjesto u korporativnom okruženju. Uskoro i sama Alex pada na šarm jednog od partnera, Petera Dunna, vjerujući da je Peter, premda oženjen, bolje razumije nego momak Sam. Opčinjenost Peterom, a još više opčinjenost moći, košta Alex veze sa Samom. Premda kasno, Alex uviđa svoju grešku. Još kad otkrije da bogati klijenti, beskrupulozni gadovi, iskorištavaju ženske djelatnice, odvjetnice i mlade pripravnice seksualnim ucjenama i aluzijama, Alex odlučuje ne pristati na kompromise i javno se izlaže u borbi za prava žena odvjetnica.
Dojam o knjizi Muška igra
Meni je knjiga za čistu peticu. Cijelo vrijeme sam razmišljala kako autorica toliko mnogo zna o korporativnom pravu i muško-ženskim ulogama u njima, da je sigurno i sama dio tog svijeta. I nisam se prevarila. Autorica je i sama radila kao dio odvjetničkog miljea u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Nažalost, rad u ogromnim tvrtkama tog tipa podrazumijeva, osim rada bez radnog vremena te bez privatnog života, i problem u seksualnom nametanju starijih partnera, a često i klijenata, mlađim odvjetnicama, a pogotovo pripravnicama. To je surovi svijet u kojem vlada muški šovinizam i u kojem malo žena može uspjeti. A popeti se do samog vrha i postati partner mogu samo rijetke. Uz ogromnu cijenu.
Iako je knjiga plod autoričine mašte, jasno je da su mnogi elementi, pogotovo oni koji se tiču seksualnih aluzija i mobbinga muškaraca prema ženama itekako istiniti. Mučne situacije kroz koje prolaze mnoge žene u sferi visokih odvjetničkih krugova nepoznate su javnosti, jer se te žene boje izaći u javnost s istinom, svjesne da bi izgubile posao. To se neće promijeniti ni nakon ove knjige. Ali, jako mi se sviđa što postoje žene kao Erica Katz koje ukazuju na to.
O autorici
Erica Katz psudonim je autorice Anne Arbor koja je diplomirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Columbiji i radila kao odvjetnica u najvećoj odvjetničkoj tvrtki na Manhattanu. Muška igra njezin je prvi roman. Roman je odmah postao bestseller, a prava na knjigu otkupljena su i Alex ćemo uskoro moći gledati na Netflixu.
Autorica živi u New Yorku i danas radi u odvjetničkoj tvrtki.
… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)
Slatki rastanak
Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.
Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)
Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.
Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)
Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.
Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)
Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.
No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?
Prva ljubav
Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.
Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.
Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.
Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.
… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.
Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)
Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.
Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)
Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja
Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.
Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.
Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.
Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)
Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.
Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.
I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.
Ostali naslovi ovog autora:
David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.
Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.
Naš blog Mala od knjiga stvorile smo u kolovozu 2020. Godina dana čitanja, recenziranja, objavljivanja i dijeljenja iskustava o pročitanom prošla je u hipu. Sve naše objave, a njih je, kad se osvrnemo godinu dana unazad, impresivan broj, činile su nam zadovoljstvo i radost. Neke su bile više čitane, neke manje, ali to i nije važno jer uvjerene smo, svaka od njih takla je bar jednog pratitelja. Povodom našeg prvog rođendana, pripremile smo vam 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga. Budući da uglavnom čitamo trilere i kriminalističke romane pa je, samim time, najviše objava vezano baš za taj žanr, iznenađuje da je gotovo polovina od 10 najčitanijih objava vezana baš za ljubavne romane!
Na svakom linku nalazi se detaljna recenzija romana pa ako vas neka priča zainteresira, slobodno kliknite i saznajte o njoj više.
Pa, počnimo odbrojavanje!
10. Donato Carrisi: Pretpostavka zla
Na desetom mjestu naših 10 najčitanijih objava jest roman Pretpostavka zla, suvremenog talijanskog autora Donata Carrisija.
Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.
9. Sally Hepworth: Svekrva
Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta. A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu? Osim možda Lucy…
Uzimajući u ruke roman Svekrva, mislite da ćete čitati krimić ili psihološki triler. Jer, imamo ubojstvo. A da ne spominjemo sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva! Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.
8. Elizabeth Hermann: Bezimena
Roman Bezimena izvrstan je kriminalistički roman, temeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. U osnovi romana je priča o vrlo mladim djevojkama, Poljakinjama i Ukrajinkama, koje su radile kao prisilne radnice u u nacističkoj Njemačkoj, na način da su skrbile za njemačku djecu u njemačkim obiteljskim domaćinstvima, radeći do 12 sati na dan, bez ikakve naknade.
Mladi odvjetnik Joachim Vernauu zaručen je za bogatu nasljednicu Sigurn von Zernikow koja je potomak poznate velikaške njemačke obitelji von Zernikow.
Međutim, mutni se oblak nadvio nad dinastiju Zernikowih kada se pojavi stara Ukrajinka koja traži od Utza Zernikowa da potpiše stanoviti dokument koji potvrđuje da je njegova obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata koristila usluge prisilnih radnica kao dadilje, njegovateljice i skrbnice za djecu obitelji Zernikow. Utz to negira, no Ukrajinka je ubrzo pronađena mrtva i tu priča zapravo počinje.
Joakim počinje postavljati neugodna pitanja…
7. 10 ljubavnih romana koji će vas raznježiti ovog Valentinova
Na samo Valentinovo, napisale smo preporuku za 10 ljubavnih romana koji su nam ostali u lijepom sjećanju, dotaknuli srce i čije smo zgode i nezgode glavnih likova napeto pratili i za njih navijali. Teško je bilo odlučiti što sve uvrstiti na ovaj popis; nemamo svi isti ukus, nismo svi ni istih godina, razmišljanja, spola ni uvjerenja, ali svima je nama zajedničko : volimo dobru knjigu! Vođene time, odlučile smo se za neke nove knjige, neke nešto starije, neke klasične, a neke su i remek-djela. Sve su to knjige koje su nas u nekom trenutku života takle i raznježile nam dušu, opustile nam tijelo i dopustile nam pa otplovimo u magične svjetove ispisane na brojnim stranicama omiljenih nam štiva.
Uvrstile smo tako u objavu i Elizabeth Hoyt, Nicholasa Sparksa, Susan Elizabeth Phillips, Tolstoja i Mariju Jurić Zagorku. Za svakoga ponešto! Klikom na gornji link otkrijte koji su to ljubavni, “valentinovski” romani uz koje smo uživale – i uz koje ćete i vi uživati!
6. Nicholas Sparks: Srodne duše
Ako je neki pisac zaslužio da njegove knjige budu ogledni primjer za pisanje ljubavnih romana, onda je to zasigurno Nicholas Sparks. Roman Srodne duše nastavlja niz njegovih poznatih uspješnica zbog kojih smo i zavoljeli ovog autora. Ni ovaj roman neće vas razočarati. Srodne duše roman je koji će vam razgaliti dušu i rasplakati one nježnijeg srca. Predivno pisana topla ljubavna priča koja se događa među ljudima udaljenima miljama i miljama daleko.
Hope živi u Americi, a Tru u Zimbabveu. Hope je zaručena i želi djecu, Tru je rastavljen i ima sina. Ali, oni su srodne duše. Ne postoji udaljenost, vrijeme, čak ni bolest, koji će razdvojiti ovo dvoje ljudi koje se vole čitav život. Poveznica između njih je usamljeni poštanski sandučić na plaži Palm Beach u Sjevernoj Karolini. U njemu se nalaze ljubavna pisma vrijedna čitanja.
5. Romy Hausmann: Drago dijete
Evo nas na sredini naše liste 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga!
Na petom je mjestu roman strašnog sinopsisa. 👇
Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta. On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke. No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.
A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?
Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.
4. Kate Morton: Urareva kći
1862. godina. Skupina mladih slikara, predvođenih karizmatičnim i šarmantnim Edwardom Radcliffeom, dolazi provesti ljeto u bajkovitoj kući Birchwood Manor, okruženoj rijekom, livadama i šumom. No, dogodilo se nešto strašno. Lijepa Edwardova zaručnica je mrtva. Njegova muza je nestala, kao i Plavi Radcliffe – skupocjeni plavi dijamant Edwardove obitelji.
2017. godina. Elodie je kći slavne violončelistice koja je prije dvadeset i pet godina poginula u prometnoj nesreći. Uskoro se udaje, no kako se datum bliži, tako je Elodie sve manje i manje sigurna u svoju odluku. Kad u arhivu u kojem radi pronađe crtež kuće koju prepoznaje kao kuću iz bajke koju joj je majka pripovijedala kad je bila dijete, Elodie neće stati dok ne otkrije tajnu – tajnu Birchwood Manora.
Staviti roman Urareva kći u ladicu žanra ne samo da je nemoguće, nego bi prema njemu bilo i bezobrazno. Bezbroj priča, bezbroj likova, bezbroj vremena i jedno mjesto čine ovaj roman i čarobnom bajkom, i ljubavnim romanom, i napetim krimićem.
3. Samuel Bjork: Dječak koji je volio jelene
Dječak koji je volio jelene je roman s kojim se nije lako nositi, jer donosi šaradu likova od kojih su mnogi neprilagođeni, emocionalno oskvrnuti, a neki čak ozbiljno bolesni, psihotični. Premda ste svjesni da se radi o knjizi i da je riječ o fikciji, ne možete se ne zapitati koliko ozbiljno bolesnih osoba, zlostavljanih od bliskih osoba u samom djetinjstvu, nikada ne potraži pomoć. Knjiga je nepredvidljive radnje koja se ubrzava sa svakom novom žrtvom. Poremećeni um koji djeluje kao serijski ubojica nije lako pratiti, a pogotovo shvatiti što ga pokreće u njegovom izopačenom svijetu.
Na sam Božić usamljeni se starac automobilom vozi kroz planine. Odjednom spazi nešto u mraku pred sobom i naglo zakoči. U snijegu na cesti stoji dječak plavih usana i s jelenjim rogovima na glavi…
2. Elizabeth Hoyt: Serijal Maiden Lane
Radnja serijala Maiden Lane smještena je u London, u 18. stoljeće. No, gdje u Londonu? Velika se većina radnje, ni manje ni više, odvija u sirotinjskom predgrađu toga grada, St. Gilesu gdje, čim se spusti mrak, vlada nasilje, alkohol, lopovluk i prostitucija. Kad zađu zadnje zrake sunca, na ulicama St. Gilesa nitko nije siguran, ma bio on muškarac ili žena. Maiden Lane je ulica koja se proteže St. Gilesom i koja naše junake najčešće vodi u avanturu života.
Najjača karika ovog serijala su ženski likovi. Sve su te heroine redom jake, neovisne, nesavršene žene. Neke su prekrasne, neke i nisu baš. Neke imaju kukast nos, neke su slijepe. Jedna ima vanbračno dijete (oh, ne!), druga ne može imati djecu. Međutim, sve su veoma pametne, tople, simpatične i znaju se boriti za sebe. Znaju što žele i ne dopuštaju da ih okolina osujeti u ostvarenju ciljeva. Ne srame se svoje seksualnosti i, za promjenu, baš je lijepo čitati ljubavni roman u kojem žena nije „cvijetak neubrani“ u trenutku kad pronalazi onog pravog. Muški likovi su mrvičicu klišeizirani, ali povremeno nas i oni zabljesnu nekom karakternom osobinom koju možemo prepoznati i u pravim muškarcima od krvi i mesa.
Elizabeth Hoyt opisuje i spaja različitu lepezu likova pa tu tako imamo vojvode, lordove, grofice, gusare, domaćice, vojnike, zatvorenike… Njihov ih imovinski status rijetko kad određuje i nikad nije prepreka za pravu ljubav.
1. Suvremeni hrvatski autori koje morate pročitati
Ovu smo objavu napisale povodom mjeseca hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga. Na svoj popis nismo stavile Krležu, Marinkovića ni Brešana; nakon puno vijećanja, zaključile smo da su oni klasici i svima itekako poznati. Suvremeni hrvatski autori koje smo odlučile predstaviti pisci su 21. stoljeća, ljudi koji još uvijek rade, stvaraju i obogaćuju ne samo hrvatsku i regionalnu književnost, nego i onu europsku. Nabrojani suvremeni hrvatski autori nisu se na našem popisu našli samo tako. Neke od njih čitale smo nedavno, a neke davnije. Ipak, svi su oni na nama ostavili neki trag.
Našli su se tu, svi skupa, Kristian Novak, Ante Tomić, Slavenka Drakulić, Hrvoje Šalković, Ivica Prtenjača, Maja Hrgović, Ivana Bodrožić, Zoran Ferić, Miro Gavran, Olja Savičević Ivančević, Julijana Matanović, Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Renato Baretić i Vedrana Rudan.
Na navedenom se linku nalaze svi ovi autori te po jedan njihov roman, koji je nama ostao u najljepšem sjećanju.
10 najčitanijih objava na našem blogu – zaključak
Dragi ljubitelji dobre knjige!
Kada smo krenule o ovu avanturu pisanja bloga nismo imale prevelika očekivanja. Dvije kolegice, prijateljice, zaljubljenice u čitanje i razmjenjivanje dojmova nakon pročitanih knjiga, mislile smo da bi bilo lijepo naše razgovore i komentare o pročitanim knjigama podijeliti sa što više ljudi koji su sličnih interesa. Željele smo proširiti krug ljudi koji žele podijeliti svoja iskustva o pročitanom.
Danas, godinu dana nakon pokretanja bloga, osjećamo se jako obogaćene. Putem bloga upoznale smo mnogo ljudi koji čitaju, razmjenjuju iskustva i šire svijest o knjizi kao pratitelju koji nas nikada neće iznevjeriti. Danas, nakon impresivne brojke naših pratitelja na Facebooku i Instagramu, koja je veća od 5.000 u samo godinu dana, možemo vam samo reći – Hvala od srca! ❤
Kako bi zadržao moć moraš je dati. Nije potrebno nasilje kako bi se ubilo zlo. Potrebna je dobrota. str. 634.
Imaginarni prijatelj- Stephen Chbosky ponovno iznenađuje
Imaginarni prijatelj neobična je, metaforična knjiga za koju trebate imati vremena. Knjiga je to koju nije lako čitati. Započinje u maniri klasičnog trilera, koji se postupno pretvara u horror priču, prepunu neočekivanih obrata. Knjiga je to koja izaziva podijeljena mišljenja, od oduševljenja do zamjerki na prevelikom korištenju horror scena. Ali svakako, to je knjiga koja je zaljuljala književnu scenu, kako svojom uzbudljivošću tako i metaforičkim porukama koje daju dublji smisao svemu pročitanom. Knjiga je duga (oko 640 stranica), ali ako se upustite, čeka vas fantastično putovanje..
Christopher I Kate počinju iznova…
Sedmogodišnji Christopher Reese s majkom Kate doseljava u novi grad. Ovaj put to je Mill Grove. Kate ga je izabrala jer je siguran, malen i ima izvrsnu osnovnu školu, a to je Kate važno. Mill Grove izvrsno je sklonište, jer Kate bježi. Bježi od problema, bježi od nasilnog partnera Jerrya, bježi od uspomena na supruga koji je prije četiri godine napravio samoubojstvo.
Kate pokušava naći posao u novom gradu. Nakon niza neuspješnih pokušaja zapošljava se kao njegovateljica u domu starih. Troškovi su veliki, plaća je mala, ali Kate je sretna jer je s Christopherom sama i u miru. Premda još nemaju smještaj i žive u motelu, Kate osjeća da će ovdje biti sretna.
50 god prije…
Maleni dječak David Olson, iskrao se iz sobe i spustio niz bršljan bez znanja brata i roditelja. Nešto ga je vuklo prema određenom dijelu gradića gdje se nalazi Misijska šuma. David je čuo glas koji ga poziva. Bio je to glas žene koja ga je pozivala šapatom. A David je bio znatiželjan. Pa je ušao u Misijsku šumu. I nikad više nije izašao..
Ne postoje luđaci, dječače. Luđak je samo osoba koja te promatra. str. 74.
U školi
Christopher je loš učenik. Jako se trudi, ali njegovi rezultati su loši. Njegovi testovi su na rubu prolaznosti. Većina učenika u razredu mu se ruga jer ne zna sva slova i teško čita. Christopher je bio žalostan jer je znao da mama puno očekuje od njega, a on je nemoćan. Čitanje mu stvarno ne ide. Nasilni dečko iz razreda Brady Collins i napadna djevojčica Jenny Hertzog rade mu različite spačke. Ali i Christopher ima svoje prijatelje: debeli dječak Ed, nadimkom Specijalac, i dvojica blizanaca staju na Christopherovu stranu. Knjižničaraka mu preporučuje knjige kako bi poboljšao čitanje. Knjige su stare, a na jednoj je napisano ime D. Olson. Christoper otvara knjigu i odjednom osjeća da nije više sam. Osjeća trnce u tijelu. Netko je s njim…
Christopher ulazi u Misijsku šumu
Noćima Christopher razmišlja o svom problemu sa školom i tome kako žalosti mamu, a to nikako ne želi. Kroz prozor vidi oblak. Oblak mu se odjednom obraća i Christopher kreće za njim. Niz puteljak. Pravo u Misijsku šumu. I nije ga bilo punih šest dana. Šestog dana sam će uskrsnuti iz šume na rubu grada, neozlijeđen, ali promijenjen. Vratit će se s glasom koji samo on može čuti, s neobičnom misijom koju samo on može izvršiti – u suprotnom ni njegova majka niti itko u gradu neće biti siguran.
Ja sam samo dječak. Nisam moćan. Nisam snažan.
Nisi moćan zato što si snažan, Christophere, moćan si zato što si dobar. str. 400.
Kad je izašao…
Christoper vidi buduće događaje, osjeća ih iako, ne zna zašto. Njegova disleksija odjednom nestaje i on se odjednom popravlja u učenju toliko da rješava testove prvi u razredu. Pogađa brojeve lota i dobiva veliki novčani dobitak koji omogućuje njemu i majci da kupe kuću. O svemu ga savjetuje imaginarni prijatelj, ljubazni gospodin, nekad vojnik, s kojim svaku večer priča u svoj sobi. Kuća koju su kupili nalazi se na rubu Misijske šume. A u šumi Christopher ima poseban zadatak. Treba onemogućiti Siktavicu da zavlada gradom. Christopher uz pomoć prijatelja gradi kućicu na stablu u Misijskoj šumi. Iz kućice je ulaz u imaginarni svijet..…
Ne mogu ti to reći, ali ti mogu pokazati, samo zapamti…
Možemo ili progutati strah ili dopustiti strahu da nas savlada.
Dojam o djelu
Ova knjiga predstavlja nevjerojatno putovanje. Premda naoko triler, koji se postupno prevara u horror, knjiga je metaforička poruka čovječanstvu. Ratovi, nasilja bilo koje vrste, sukobi i prevrati, mogu zaprijetiti čovječanstvu, ali dobrota ljudi, opraštanje, poniznost i iskupljenje, kozmičke su vrijednosti koje drže ovaj svijet u ravnoteži. Još, kad su pokretači svega dobrog nevina dječja srca, snaga dobrote premašuje snagu zla. Knjigu sam doživjela kao da mi osobno Stephen King šalje biblijske poruke. Imaginarni prijatelj je neobična, uzbudljiva knjiga, koja će vas taknuti u srce i zbog koje ćete zdušno navijati za malenog dječaka da pobjedi sile zla. Knjiga nam pokazuje kako nije važno koliko su mračna mjesta na kojima smo bili ili strašne stvari kojima smo svjedočili. Sve je podložno iskupljenju. Pogotovo je kraj knjige otkrivenje sa svojim proročanskim porukama. Moja jedina zamjerka knjizi je što je apsolutno preduga. Po mom mišljenju, knjiga je komotno mogla biti i dvjestotinjak stranica kraća. Ovako od čitatelja zahtjeva dovoljno vremena kako bi je pročitali. Ako to imate, svakako je preporučujem pročitati, isplati se.
O autoru
Stephen Chbosky (1970.) američki je romanopisac, scenarist i filmski redatelj najpoznatiji po bestseleru New York Timesa – Charliejev svijet (The Perks of Being a Wallflower) – prema kojem je snimljen istoimeni filmski hit s Loganom Lermanom, Ezrom Millerom i Emmom Watson u glavnim ulogama. Svojim je prvijencem, romanom Charliejev svijet, u rekordnom roku osvojio književni svijet. Bestseler iz 1999. godine danas ima kultni književni status pa se na policama američkih knjižara može naći hrptom uz hrbat s Lovcem u žitu. Njegovo novo djelo, Imaginarni prijatelj, također se prometnuo u bestseler, a oduševljene recenzije nemoguće je i pobrojati. Ovom uzbudljivom romanu također predstoji ekranizacija, a Vorto Palabra hrvatskim ga čitateljima predstavlja u vještom prijevodu Petre Pugar.
O prevoditeljici
Nemam običaj pisati o prevoditeljima. Ovaj put činim iznimku jer sam apsolutno oduševljena prijevodom koji je odradila Petra Pugar, koja je vještim stilom dočarala svijet dislektičnog dječaka kao i jako dobro, što tekstualno, što interpretativno, odradila pretvaranje radnje iz krimića u horror.
Ako volite Kinga, recenzije romana Misery, Isijavanje i Uljez pronađite klikom na naslov, a ako volite atmosferu mračne šume i djeteta koje u nju ulazi, a vraća se promijenjeno, bacite oko na recenziju romana C.J. Tudor, Skrovište.
Očeva je dužnost da svoju kćer voli na način na koji ona traži da se nju voli. (str. 353.)
Dobra kći
Prije dvadeset i osam godina, jedna je noć naprasno prekinula relativno bezbrižan život obitelji Quinn. Majka Gamma, osebujna intelektualka, brutalno je ubijena pred očima svoje dvije kćeri, trinaestogodišnje Charlotte i petnaestogodišnje Samanthe.
Možda bi sve bilo drugačije da je Rusty, otac obitelji i ozloglašeni gradski odvjetnik-branitelj bio doma. No, budući da nije, dvojica su razbojnika puškom i revolverom djevojke otjerali u šumu.
Jedna je uspjela pobjeći. Druga nije.
Usta su joj puna zemlje. Vlažno tlo. Borove iglice. …
Lopata baca zemlju u grob. …
Živa je zakopana. (str. 31.)
Danas, Charlotte – Charlie odvjetnica je koja ured dijeli s ocem. Kada je nesmotrena pijana večer dovede u srednju školu koju je i sama nekoć pohađala, svjedoči pucnjavi koja do temelja potresa mali gradić u kojem žive.
Charlie je rekla: – Najveće je sranje što ne mogu reći da je ovo najgori dan u mom životu. – (str. 95.)
Tko će braniti djevojčicu koja je pucala? Tko drugi nego Rusty Quinn, odvjetnik kojemu nije bitno jesu li klijenti krivi ili nedužni, već mu je bitno njihovo zakonsko pravo na obranu. Rusty gotovo cijeli život živi u gradiću u kojem ga svi preziru baš zbog tog stajališta. No, stari je odvjetnik ovaj put uvjeren u jedno:
-Pih – rekao je … – Rekao bih da imamo jednoroga. –
Charlie se usredotočila. Jednorog je njihova šifra za nedužnog klijenta: rijetko, mitsko stvorenje koje je vidjelo vrlo malo ljudi. (str. 130.)
I premda je sama Charlie bila svjedok, nepokolebljiv je u osjećaju da nešto smrdi.
Spletom okolnosti, Charlie je primorana stati uz djevojku koja je pucala, koju je cijeli grad unaprijed osudio.
Na vidjelo počinju izlaziti šokantne tajne. I to ne samo današnje.
Otkriva se stravična, bolna istina o događajima otprije dvadeset osam godina, kada je Charlie bila samo djevojčica prijetnjom utjerana u šumu.
Dobra kći – Charlie
Nakon kobne noći u kojoj joj je uništena obitelj, Charlie se nije predala. Prokazala je osobe koje su one kobne večeri došle s maskama na licima, sjedila je u sudnici i svjedočila, tražeći smrtnu kaznu za svog smrtnog neprijatelja Zachariaha Culpeppera.
Ali, svi znamo da život u gradićima nije nimalo jednostavan – unatoč dokazima, unatoč svemu što su Quinnovi prošli, još uvijek ima onih koji jednostavno NE VJERUJU da je Culpepper napravio ono za što ga Charlie tereti te da je to samo namještaljka, kako bi se Rusty dokopao novca.
-Postoje dva razloga zbog kojih se ponašate na ovaj način. … Ili mrzite mog oca, što je u redu jer njega mnogi mrze ili… – Držala je prst u zraku kako bi naznačila drugi razlog, onaj zbog kojega je prije dvadeset osam godina nosila metu na leđima kad je dolazila u školu, zbog kojega je u gradu i dalje poprijeko gledaju ljudi … – Mislite da sam razmažena mala kučka koja je smjestila Zachariahu Culpepperu… – (str. 43.)
Zachariah Culpepper…
Ovo mi ime odzvanja u glavi svaki put kad se dogodi neko sranje. Postalo je sinonim za sve što u životu može krenuti na zlo. Osim što je, naravno, Zachariah Culpepper još milijun puta gori od svega najgorega što mi možemo pomisliti.
I jedno pitanje za kraj: Što mislite o smrtnoj kazni?
Pročitajte roman Dobra kći pa odgovorite još jednom.
Dobra kći – ovo bi moglo malo zaboljeti
Dobra kći triler je koji se čita jednom. Zatim ga odložite sa strane i dugo dugo o njemu mislite. Barem sam ja tako reagirala pročitavši ga prvi put. Jako volim Karin Staughter, još od njenog prvog romana Zaslijepljena, ali sve su to klasični trileri s dozom američkog štiha – krvavi, nasilni, strašni.
Dobra kći je sve to – i puno više. Naravno, govorit ću vam iz svoje perspektive, možda na vas ne ostavi tako jako dojam, premda nećete moći poreći da vam se sviđa i da ste uživali u čitanju.
Odmah nakon sadržaja prešla sam na dojmove jer ovaj roman obiluje potpuno neočekivanim preokretima zbog kojih je naprosto nemoguće pričati o radnji, bez da se ona spoila.
Zašto sam rekla da će ovaj roman boljeti? Za razliku od trilera koji inače dotiču naš želudac, ali ne i srce, Dobra kći čini baš to. Radnja je okrutna, prepredena, mučna. Preokreti su nagli, ošamare vas i ošamute, prisile vas na vraćanje unatrag i ponovo čitanje određenih poglavlja…
Ali, kao u TV-reklami, to nije sve! Dobra kći emotivan je roman, toliko životan i topao, ali i mračni triler i obiteljska drama u jednom.
Obitelj Quinn bila je relativno sretna. A onda se sve promijenilo.
Kako zaliječiti rane kada one nisu vanjske, nego se nalaze duboko u našem srcu?
Kako se oporaviti od udaraca koje su nam zadali naši najbliži?
Činimo li doista sve najbolje za svoju djecu, čak i kad je ono što činimo za njih najgore?
Dokle seže ljubav roditelja? Dokle seže ljubav djeteta?
Može li se živjeti s krivnjom?
Što sve činimo da bismo se iskupili?
Trebamo li oprostiti i zaboraviti?
I, na kraju, što znači biti dobra kći?
Ostali naslovi ove autorice:
Strastvenim ljubiteljima krvavih trilera ime Karin Slaughter ne da nije nepoznato, nego s napetošću i zloslutnom strašću očekuju nove naslove ove autorice, koju (s pravom) nazivaju jednom od najboljih autorica trilera današnjice.
Autorica je niza romana o specijalnom agentu Willu Trentu koje, iako slučajevi nisu povezani, ipak savjetujem čitati po redu, ponajviše zbog razvoja likova i njihovih privatnih života.
Zaslijepljena (ne sjećam se spominje li se u ovom romanu Will Trent, ali spominju se ostali likovi iz serije pa je dobro njime započeti čitalačku Slaughter avanturu)
Budući da sam pročitala sve navedene romane i da sam velika obožavateljica Slaughterice i njezina pisanja, sve vam ih od srca preporučujem. Naravno, neke su priče jače, neke slabije, ali sve su u globalu izvrsno napisane, napete i poprilično krvave. Ako volite takve trilere, navalite!
Ipak, izdvojit ću Triptih, roman koji je na mene ostavio dubok dojam jer je, baš kao i Dobra kći, strašan na jednoj emocionalnoj razini. Užasno je krvav i mučan, ali nije stvar u tome – taj roman na jedan podmukao, razoran način djeluje na vaše emocije i nije od onih koji se čitaju dvaput. Makar meni. Nakon čitanja nekih poglavlja, užasno me boljela duša zbog likova i onoga što su prošli, što im je napravljeno. Ista je stvar i s romanom Dobra kći; njega sam ipak pročitala dvaput, ali nisam se lako odvažila na taj potez i srce me unaprijed boljelo zbog sudbine likova koja mi je bila time strašnija što mi je već bila poznata.
Romani koji nisu iz serije o specijalnom agentu Trentu, ali su također izvrsni:
Što smo izgubili u vatri – gotički portret zemlje koja zna što je smrt
Što smo izgubili u vatri sukus je dvanaest kratkih, uznemirujućih priča, od kojih su neke duboko jezovite, nasilne i traumatične. Brutalno iskrena, realistična, ona koja nas izbacuje iz takta, Mariana Enriquez, ponudila je čitateljima knjigu koja predstavlja najbolji izbor kratkopričaške literature iz suvremene Argentine.
Kratke priče – krenimo redom
Autorica donosi priče o patološkim ličnostima, serijskim ubojicama, majci koja prodaje svog sina kako bi preživjela, turistima koji posjećuju poprišta najtežih, najbestijalnijih zločina kako bi se razonodili. Nadalje, opisuje život ljudi u opasnim kvartovima-slamovima, policijsku brutalnost, lokalna praznovjerja i običaje, djevojke koje se samoozljeđuju rezanjem i štošta drugo. Zadnja priča, Što smo izgubili u vatri, opisuje potresne sudbine žena i djevojaka koje su njihovi muškarci zapalili, polivši im najprije lice i tijelo alkoholom ili benzinom te zatim užgali šibicu. One koje su preživjele pokazivale su svoje unakaženo tijelo kao surovi dokaz beskrupulozne brutalnosti i nasilja.
Muškarci spaljuju žene, malena. Oduvijek nas spaljuju. Sada se spaljujemo same. Ali, nećemo umrijeti: pokazat ćemo svoje ožiljke. str. 194.
Argentina-zemlja koja nosi traumu kao pečat
Što smo izgubili u vatri sabrane su priče vrlo različite tematike s jednom zajedničkom poveznicom: Argentinom danas, zemljom koja nosi teret nasilne prošlosti, krvavih sukoba, vojne hunte i koja je ostala u međuprostoru između želje za novim i prošlosti koja je sustiže na svakom koraku, i Argentinom nekad- opasnom, mučnom, mračnom, krvavom, ponosnom.
No četvrt je ostala obilježena bijegom, napuštanjem, ljagom odbačenosti. I postaje sve gore. No ako se čovjek zna kretati po četvrti, ako razumije dinamiku, raspored, nije opasno. Ili je manje opasno. str. 8.
Priče su različite tematike, ali vrlo intimne, osobne. Svaka od njih ispričana je na vrlo dubok, uznemirujući način koji vas istovremeno užasava i kojemu se divite. Osobna perspektiva koju uočavate u svakoj od njih čini ih vrlo autentičnima. Premda znate da je riječ o fikciji, cijelom zbirkom prisutni su svakodnevni trenuci života u Argentini: nasilje, neredi, okultne prakse i vjerovanja. Neke od priča toliko su strašne da dok horor suptilno kaplje, osjećate gotovo fizičku nelagodu čitajući ih, ali znate da ih trebate pročitati do kraja.
Mislite da imate pravo ubijati djecu?
Nisam jedini, i drugi to rade.
Zašto ste ubili djecu?
Zato što mi se sviđalo. Str. 85.
Slamovi
Opskurna naselja u Argentini, slična favelama u Brazilu, naselja su u koje ulaze samo naivni ili potpuno ludi ljudi. Ni policija, odvjetnici ili socijalni radnici ne usuđuju se ući u ova naselja. Opasnosti koje tamo vrebaju, legla kriminala, prostitucije i droge, uz posvemašno osiromašene građane koji tamo žive izvan svakog ljudskog dostojanstva i osobne sigurnosti, vlasti su potpuno zaboravile. Kako se stanovništvo ovih mikro zajednica međusobno rodbinski i obiteljski povezuje u vrlo bliske, incestuozne odnose, rađa se velik broj djece s različitim teškoćama i deformitetima. Mještani tada pribjegavaju prizivanju duhova što se naziva ” murga”, kako bi poništili zle duhove ili prokletstva bačena na njihovu zajednicu.
Dojam o djelu Što smo izgubili u vatri
Rijetko imam priliku čitati autore s ovog područja, stoga mi je ova knjiga potpuno iznenađenje. Na prvu, jasno je da je riječ o veoma nadarenoj spisateljici. Njezine junakinje ili žrtve (odreda sve žene) otvaraju mnoga pitanja i pokazuju da u pravo zlo nije uvijek lako uperiti prstom, pogotovo u zemlji kakva je Argentina. Čvrstim, gotičkim stilom napisana, bez uljepšavanja, Mariana Enriquez oslikava portret zemlje koja pamti grozne traume u prošlosti, a sadašnjost je dovoljno nestabilna da nevolje vrebaju iz svakog ugla. Neke su me priče istinski potresle i premda znate da je riječ o fikciji, ako se samo mali dio napisanog u nekom obliku i dogodio, prestrašno je i pomisliti.
Knjiga je mučna, uznemirujuća, teških tema, neke su i morbidne, ali duboko intimna, napisana od jako dobre pripovjedačice za čiju se spisateljsku karijeru ne treba bojati. Ako ste čvrstih živaca i jasno vam je da u knjigama ne nailazite uvijek na ono dobro ili happy end jer ovdje ćete naći upravo obrnuto, pročitajte ovu knjigu.
O piscu
Mariana Enriquez (1973.) argentinska je književnica i novinarka. Njezin bogat književni rad, za koji je dobila mnoga priznanja, objedinjuje zbirke kratkih priča te eseja. Sa zbirkom Što smo izgubili u vatri doprla je do čitatelja diljem svijeta. Priče su prodane u preko dvadeset zemalja čak i prije nego što su objavljene na španjolskom jeziku. Živi i radi u Argentini.
Gdje kupiti zbirku priča Što smo izgubili u vatri:
A kada ljudi kažu da bi stvari zakopane u prošlosti tamo trebale i ostati, zapravo žele reći da se ne žele suočiti s njima. Užasava ih razorna snaga kojom tajne često znaju uništiti živote. Međutim, i skrivanje tajni jednako vas lako može uništiti iznutra. (prolog)
Posljednje što mi je rekla
Nicola bdije uz svoju voljenu baku Betty jer je baka na samrti.
Zadnjim dahom, Betty povjeri unuci kako se u kutu dvorišta nalaze dječica.
Isprva, Nicola misli da da su to besmislice umiruće žene, no nešto u njoj kopka je i ne da joj zaboraviti te jezive bakine riječi.
Je li doista moguće da se u vrtu nalaze zakopana djeca?
… jer mi se, s prvim tupim zvukom udarca zemlje o drvo koji sam začula, u glavi rodila pomisao koja je nastavila odjekivati prazninom mojeg uma; pomisao da ne ukapaju samo bakino tijelo nego da s njom odlaze i sve tajne njezina života. (str. 51.)
Na njezinu nesreću, Nicolina kćerkica, igrajući se baš u dijelu dvorišta koje je spomenula baka, pronalazi koščicu. I premda se Nicola uvjerava da je kost životinjska, protivno majčinim željama ipak alarmira policiju koja je, nakon analize, obavještava da je kost ljudska. Kost dojenčeta stara između pedeset i sedamdeset godina.
Što se to dogodilo u bakinoj kući prije toliko godina?
Čija su djeca?
I kako su se našla zakopana u vrtu, pod kipovima razigranih vila?
-Počinjem uviđati – odgovorila sam – da je problem kod prekapanja nečijeg života upravo to što nikad ne znaš što ćeš iskopati. (str. 104.)
Nicola je uporna u otkrivanju obiteljske tajne, iako joj to ne donosi ništa dobra.
Majka ju odbacuje, starija kći odbija razgovarati s njom, a počinje dobivati i prijeteće poruke.
Netko me pokušavao prisiliti da prestanem kopati, a ipak, jedini ljudi na koje je ovo imalo ikakvog utjecaja bili su članovi moje obitelji. Osim ako se ne varam, osim ako ne postoji još netko, netko tko nije dio obitelji, netko s tajnom za koju ne želi da izađe na vidjelo. (str. 143.)
Kakve tajne krije Nicolina obitelj?
Je li možda bolje da neke tajne nikada ne izađu na vidjelo?
Posljednje što mi je rekla – obiteljska drama koja se čita bez daha
Nakon određenog perioda, evo napokon romana koji mi se stvarno svidio!
Uvijek volim čitati o obiteljskim tajnama, o brižljivo skrivanoj prošlosti i ljudima koji su više od onoga što se čini na prvi pogled.
Posljednje što mi je rekla obiteljska je psihološka drama s elementima kriminalističkog romana i priča je to u kojoj ćete uživati.
… prstima druge ruke i dalje dodirujući poruku u svojem džepu te osluškujući divlje udaranje svojeg srca dok su mi pred očima još uvijek igrale riječi s papira, ispisane crnim markerom: „Tajne će ti uništiti obitelj. Prestani. Smjesta.“ (str. 142.)
Klupko se počinje razmotavati kad baka na samrti unuci šapne strašne riječi: Dječica su u vrtu…
I iako joj svi govore da ne istražuje obiteljsku prošlost jer će joj donijeti samo zlo, unuka Nicola uporna je u otkrivanju tajne jer vjeruje da je to zapravo bila bakina posljednja želja.
Ono najbolje u ovom romanu jest to što, čitajući, otkrivamo da je bakina tajna nešto sasvim sporedno. Puno važnija otkrića vrebaju sa stranica ovog romana i to je razlog zbog kojeg je ne možemo ispustiti iz ruku!
Priču nam pripovijeda više pripovjedača što joj daje na misteriji (jer ne shvaćamo tko nam zapravo govori) i dinamici. Isprepliću se sadašnjost, prošlost i stara ljubavna pisma upućena baki Betty.
U sadašnjosti govori Nicola, tužna zbog bakine smrt, iznenađena snagom i utjecajem tajni koje odjednom počinju isplivavati oko njezine obitelji, prestrašena prijetećim porukama koje joj upućuje netko anoniman, ali opasan.
Prošlost nam priča neimenovana djevojka za koju slutimo tko je, ali ne znamo to sa sigurnošću do samoga kraja.
Ljubavna pisma baki Betty potpisana su, no muškarci su manje važni likovi romana Posljednje što mi je rekla. U neku ruku, oni su pokretači radnje, ali vrlo brzo odlaze s pozornice i ostaju samo žene.
Četiri generacije žena jedne obitelji
Počevši s bakom Betty, preko otuđene majke Irene i kćeri Nicole do unučice Ruby, gotovo svaka od njih ima tajnu koju pažljivo, uporno skriva i problem koji iz te tajne proizlazi.
Ne želim otkrivati puno toga kako biste mogli potpuno uživati u radnji, ali reći ću vam da ništa nije onako kako vam se čini. I baš kad pomislite da ste shvatili zaplet, spisateljica vas vodi u sasvim drugom smjeru.
Osim što je napet, roman Posljednje što mi je rekla jako je dirljiv. Nećemo se povezati s likovima, a razumjet ćemo ih. Njihovi će nam postupci postati jasni tek kada zatvorimo korice i kada nam malo sjedne potresna situacija u kojoj su se likovi našli.
Svaki ženski lik nosi neki križ – neku tajnu koja grize i peče iznutra.
Tajnu žele sačuvati pod svaku cijenu, no moramo se zapitati, isplati li se?
Može li se dobro živjeti čuvajući tajnu?
Može li se mirno spavati?
I kada tajna napokon pronađe svoj put u svijet, hoće li nas ona doista upropastiti?
Ili možda spasiti?
Pouka je to koju će ove žene, a i mi skupa s njima, itekako naučiti.
Tajne su teške.
Lome.
Uništavaju.
A kada prestanu biti tajne, gube svoju snagu.
I mi naposljetku mi, čuvarice tajni, postajemo slobodne.
Ostali naslovi ove autorice:
Igra skrivača
Posljednje što mi je rekla
Prije koju godinu čitala sam roman Igra skrivača i ostao mi je u dobrom sjećanju. I on je, kao i Posljednje što mi je rekla, mješavina kriminalističkog romana i obiteljske, psihološke drame. Govori o majci koja je zatvorila oči u igri skrivača i dok je izbrojila do sto, njezina četverogodišnja kćerkica je nestala.
Igra povjerenja novi je roman pisca JP Delaneya koji je autor bestselera Ona prije mene. Ideja za ovu knjigu postojala je znatno prije, ali autor nije bio zadovoljan napisanim i objavljenim sažetkom, te je nakon dva desetljeća ponovio originalnu ideju. Roman o glumici koja u zamjenu za zelenu kartu pristaje približiti se osumnjičeniku za više ubojstava, autor je izvrsno dopunio vlastitim prijevodima Baudelairevove poezije. Claire igra vrhunsku ulogu u kazališnoj drami koja prati stvarni život. Predstava je istovremeno i kazališni komad i realnost.
Preveseloj
A tako ću jedne noći
Kada bije ura slasti
Do tvog se blaga krasti
I do tebe tiho doći
Da kažnjena bude koža
Da ti ranim grudi glatke,
Da bokove tvoje slatke
Mrvim ranom poput noža… str100.
Cvjetovi zla- lajtmotiv ubojstva
Pjesme iz zbirke Cvjetovi zla, autor je sažeo kako bi odgovarali zahtjevima trilera, ali ni u jednom slučaju nije im promijenjeno značenje. Kad je napisao Cvjetove zla Baudelair je bio u vezi s dvjema ženama. Jedna je bila glasovita ljepotica, miljenica Pariza, Bijela Venera. Druga je bila kabaretska plesačica miješane rase koja je prodavala tijelo na ulicama. Nju je zvao Crna Venera. Boudelair je bio opsjednut bijelom Venerom kojoj je slao pjesme o stvarima koje je činio Crnoj Veneri, a isto to kao lajtmotiv koristi i poznati pisac u knjizi.
Nemojte razmišljati. Gluma nije ni pretvaranje, ni oponašanje. Gluma je uživljavanje. str.35
Claire -mamac za nevjerne muževe
Claire Write britanska je studentica drame u New Yorku i kako nema zelenu kartu, nije joj dopušteno obavljati većinu poslova. Claire, stoga, uzima raznorazne poslove od kojih je jedan u odvjetničkoj agenciji koja se bavi razvodima. Claire koristi svoje glumačke sposobnosti kako bi uhvatila i snimila nevjerne muževe na djelu. Jedan od tih poslova ipak je bio drugačiji. Uplašena klijentica Stella Fogel traži Clairine usluge kako bi pronašla nešto čime inkriminirati supruga Patricka kako bi ga mogla napustiti.
Clare dobiva zadatak
Claire se sastaje s Patrickom i ne nailazi na ništa sumnjivo, dapače Patrick joj se svidi i privuče je svojom zaslijepljenošću Baudelairovom poezijom. Kad je dan poslije njihova susreta Stella pronađena mrtva, sumnja, naravno, pada na Patricka. Claire u cijelu priču uvlače forenzična psihologinja Kathrin Lamtham i detektiv Frank Durban, uvjereni da je Patrick sociopat, aktivan na internetskoj mreži Necropolis, koja okuplja sudionike internetske sado mazo scene, uključujući poklonike moći i dominacije.
On traži nekog poput vas, pa bi ga nestrpljenje moglo navesti na rizike. Zapravo rizik je za njega dio uzbuđenja.str.133
Patick i Claire započinju vezu
Claira osjeća da je Patrick privlači i upušta se u vezu s njim. Uvjerena je da Patrick nema ništa sa Stelinom smrću i da je pogrešan sumnjivac. Patrick obožava Claire. Postavlja kazališni komad po Baudelairovom predlošku u kojem Claire ima glavnu ulogu. Ona je bijela Venera. Cilj je predstave rekreirati sirovu moć Baudelairove poezije kroz provokaciju moderne publike, baš kao što su Cvjeovi zla izazvali stoljeće uronjeno u sentimentalnost i romantizam. Claire je magnetizom privučena Patrickovom osobnošću i shvaća da se zaljubljuje u ovog čovjeka. Ali, uskoro dolazi do nevjerojatnih otkrića i počinje se pitati tko je zapravo mamac-a tko plijen?
Mogla bih voljeti ovog čovjeka, shvaćam. A umjesto toga, ja mu lažem,str.167.
Dojam o djelu
Po mom mišljenju knjiga je izvanredna iz dva razloga. Prvo je, originalna ideja. Knjiga je pisana u stilu kazališnog komada sa izmjenom glavnih likova u sinopsisu, pa se tako smjenjuju likovi Claire, Patricka, ostalih glumaca, redatelja, kriminalista i svih ostalih likova koji izgovaraju određeni tekst, pa niste sigurni gledate li kazališni komad u kojem je sve gluma ili je režiser u kazališni komad utkao stvarni život.
Drugi razlog zbog kojeg bih svakako preporučila ovu knjigu je rijetko viđeno korištenje predloška zbirke poezije poznatog pjesnika kao podloge na kojoj se razvija kriminalistički roman. Još, kad znamo za podatke iz života samog Baudelaira, koji je živio vrlo razvratnim životom punim nasilja, preljuba i niskih strasti, kao i činjenice da se godinama sumnjalo da Baudelair uopće nije napisao Cvjetove zla, o čemu i danas postoje prijepori, vještina pisca JP Delaneya (kojemu je to pseudonim) je neosporna.
Preporuka: svakako pročitati!
O autoru
JP Delaney pseudonim je pisca koji je napisao nekoliko književnih uspješnica pod drugim imenima. Autor je uspješnice New York Timesa Ona prije mene za koju je Imagine Entertainment otkupila filmska prava i koju će režirati oskarovac Ron Howard.
Susan Green upravo je primila poziv omraženog joj brata Edwarda u kojem je obavještava da im je majka preminula. Ne pretjerano emocionalna, Susan majčinu smrt prihvaća bez mnogo drame i kao nešto što se naprosto moralo dogoditi.
Ono što nikako ne može prihvatiti jest da majčina oporuka sumnjivo ide u korist Edwardu.
Nažalost, nisu samo majčina vrlo sumnjiva oporuka i Edwardovo uvredljivo ponašanje stvari s kojima se u ovom trenutku moram baviti. Dosad se nisam imala volje izravno suočiti s drugim problemom… Vjerojatno ste zaključili da sam u prvim mjesecima trudnoće. (str. 55.)
Upravo tako! U svojih četrdeset pet godina Susan si je lijepo sredila život. Ima zgodan samački stan u Londonu, posao koji joj omogućava redovito plaćanje računa i neovisnost te muškarca koji, prema dogovoru, ispunjava njezine društvene i intimne potrebe.
No, dogodile su se čak dvije neočekivane stvari – trudnoća i oporuka – i Susan, navikla na rutinu, pomalo je izbačena s tračnica svog pomno ucrtanog životnog puta.
Nisam žena koja u sebi dugo nosi ljutnju, koja je mrzovoljna zbog razmirica… Isto tako ne osjećam potrebu pod svaku cijenu pobijediti u svađi. Ali, naravno, kao i sa svim pravilima, postoje neke iznimke. Neću samo mirno stajati i gledati dok nekoga iskorištavaju, a isto vrijedi i kada mene netko iskorištava; učinit ću sve što mogu kako bi pravda prevagnula. (str. 5.)
I dok ona pokušava pobiti oporuku i okrenuti je sebi u korist, prisiljena je, bar donekle, družiti se s bratom. Samim time, i njegovim dobrim prijateljem Robom koji iz neobjašnjivog razloga prema Susan gaji simpatije.
Tu je i otac djeteta – racionalan i fin muškarac s kojim se lako dogovoriti.
Zatim brbljava, pretjerano našminkana teta Sylvia, upitnog ukusa za uređenje doma.
I kaktusi, dakako, cijeli paket biljčica koje su lake za održavanje.
Ili ipak sve nije onakvo kakvim se čini?
Žena kaktus
Susan je neobična žena.
Nešto kao Backmanova Britt-Marie, samo iritantnija i hladnija.
Tako nam se na prvi pogled čini jer je majstorica u skrivanju osjećaja.
… moram napomenuti da nemam problema sa skrivanjem osjećaja od drugih. Vidjet ćete: to je moj talent. (str. 13.)
Ona je lik koji vam nikako se sjeda i stalno vas živcira, ali ipak za nju navijate svim srcem. Kao što kaktus ima svoje bodljice koje ga štite od vanjskih opasnosti, tako i Susan ima svoj red, emocionalnu distanciranost i razum koje je štite ne samo od vanjskog svijeta, već i od nje same.
Jer Susan jako dobro zna što se događalo u njezinom djetinjstvu i što se događa sada, samo to potiskuje i racionalizira. Do trenutka u kojem to više nije moguće.
Vidi sebe kao razumnu osobu koja se vodi mozgom, nikad osjećajima. Vjeruje da je savršeno sposobna procijeniti situaciju i djelovati točno onako kako treba. Pravilno. Ona ne griješi. A ako sama sebi ponekad i dopusti promijeniti mišljenje, opet to okrene nekako u svoju korist, da ispade plus u njezinom karakteru.
Nisam netko tko će povući odluku kad je jednom donese, ali samo snažna i sigurna osoba može priznati da je bila malo brzopleta. (str. 164.)
Ona je i duhovita – britanski duhovita, što je najbolja vrsta humora! Jasno, sama to ne vidi, ali čitatelji itekako osjete crni humor koji izvire iz njezinih riječi. I ne samo to, Susan je cinična – ne namjerno, ali u onom Sheldon-stilu (Sheldon iz serije Teorija velikog praska). Kad se nešto dogodi, ona to tumači na sebi svojstven način – vidi samo gornji sloj koji je, u odnosu na opisanu situaciju, sasvim suprotan. Kao čitateljici, to mi je bilo stvarno zabavno jer volim uvrnuti humor i nekoliko sam se puta zatekla u smijuljenju naglas. Nadam se da ostatak plaže nije zamjerio.
Bockava priča o ljepoti života
Kaktus je britka priča o pomalo osamljenoj, ekscentričnoj ženi koja je došla baš onda kada sam je trebala! Već ste primijetili da najčešće čitam trilere – ovakva priča je točno ono što mi treba u predahu! OK su mi i ljubavni romani, ali priče o ljudima koji su isprva hladni i daleki, a onda, posredstvom života, postaju sasvim drugačija, bolja verzija sebe, svaki me put taknu u srce i nekako vrate vjeru. Vjeru u ljude, u život. Vjeru da će ipak sve biti u najboljem redu.
Volim otuđene, čudne junake koji odjednom upadnu u metež obitelji, ljubavi i prijateljstva koje isprva nisu željeli, ali su ih očajnički trebali.
Susan misli da je sretna, ali neočekivana trudnoća u četrdeset i petoj, majčina smrt, oporuka s kojom se nikako ne miri… Sve joj se to odjednom sruči na glavu i mir na koji je navikla pretvara se u kaos!
U pozadini zbrke koju nastoji riješiti šapće i Susanino djetinjstvo, iz kojeg saznajemo zašto je takva kakva jest.
Još uvijek je nepodnošljiva, ali počinjemo je razumijevati, čak nam polako i priraste srcu.
Ono što će Susan (nikako Suze) naučiti do kraja ovog toplog, a opet oštrog romana jest da je životom nemoguće upravljati. On ima svoj smjer kojim nas vodi.
Naučit će, a i mi s njom, da ne treba zatvarati oči pred stvarnošću. Da ljude treba prihvatiti onakvima kakvi jesu. Da ništa nije onakvo kakvim se isprva čini.
Prestani svemu govoriti „ne“ i reci katkad „da“. Što ti se loše može dogoditi? Malo nelagode, poneka nezgrapnost. A što ti se dobro može dogoditi? Možda upoznaš zanimljive ljude, doživiš nova iskustva, uživaš i zabaviš se. (str. 227.)
Da svi zaslužujemo voljeti i biti voljeni.
I da je sasvim u redu uzeti epiduralnu!
Ostali romani ove autorice:
Kaktus je roman prvijenac autorice Sarah Haywood.
Možda će vas zanimati da će se prema ovom romanu snimati i film za Netflix. Za snimanje je zadužena slavna Reese Witherspoon koja će, kako se čini, preuzeti i glavnu ulogu – onu Susan Greene.
Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana još je jedan mrzovoljni osobenjak kojeg život mijenja iz temelja, a volite li reski britanski humor, zavirite u roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkomRicharda Osmana.
Ulov- možete li vjerovati neznancu iako je zaručnik vase kćeri?
Ulov je uzbudljiv, intrigantan roman koji ne ispuštate iz ruku od prve do zadnje stranice. Ovaj autor mi se svidio i s romanima 29 sekundi i Odmor pa sam s nestrpljenjem očekivala nove naslove. Ulov mi se čini još bolji od prethodna dva romana. Priča o čovjeku koji je uvjeren da njegov zet nije ono za što se predstavlja, doslovno me prikovala za naslonjač. Knjiga ima sve što tražite od odličnog trilera: brzu radnju, adrenalinske upade, zagonetku koja vas tjera na razmišljanje i donošenje zaključaka i mogućnost da se opredijelite za stranu kojoj vjerujete.
Ed upoznaje zaručnika svoje kćeri Abbie
Ed i Clare žele najbolje za svoju kćerku Abbie. Kad Abbie odluči predstaviti roditeljima svog zaručnika Ryana, isprva su oduševljeni. Ryan je stariji od Abbie, zgodan i samouvjeren muškarac, bivši vojnik, odlikovan medaljom za hrabrost, doktorirao psihologijske znanosti, a sada u stabilno uhodanom poslu. Još, uz to, human je i empatičan, volonter u domu za starije, veoma angažman pri prikupljanju donacija za dobrobit zajednice. Ryan je idealan zet. Tako je barem mislio Ed, Abbien otac, dok nije pogledao Ryanu u oči. A njegove oči su bile tamne, duboke i neprozirne. Nešto je bilo duboko skriveno u njima, što je Ed odmah primijetio. Ed je uvjeren da Ryan nije ono za što se predstavlja i da krije mnoge tajne. Samo, zašto to ne primjećuje nitko drugi? Prestravljen mogućnošću da mu je kći u vezi sa psihopatom, Ed odlučuje istražiti kćerinog zaručnika.
I tad sam znao, gledajući Ryana u oči. To je bio trenutak kada sam shvatio da nešto nije u redu s novim dečkom moje kćeri. Nešto je bilo skriveno iza mračnih sjena u njegovim očima. Nešto se nije uklapalo. Nešto uistinu jako, jako loše. str. 11.
Ryan-idealan zet ili nešto sasvim drugo?
Ed pokušava istražiti Ryanovu prošlost i njegove poslove. Ne nailazi na ništa sumnjivo, ali ne odustaje. Intuicija mu ne da mira. Ed i Clare već su jednom izgubili dijete. Krivnja koju Ed svakodnevno osjeća zbog smrti trogodišnjeg sina progoni ga godinama i on će sve učiniti da zaštiti Abbie, jedino dijete koje mu je preostalo. Je li Ed pretjerano zaštitnički nastrojen otac ili su njegove sumnje utemeljene? Ed angažira privatnog detektiva uvjeren da, kad je Ryan u pitanju, mora kopati dublje…
Dilema koja izjeda Eda
Ed ne odustaje od svojih sumnji ni kada mu Ryan postaje zet. Dapače, svojim ponašanjem Ed navlači nezadovoljstvo supruge i kćeri koje ne razumiju njegove motive. Ed se posvetio istraživanju i praćenju Ryana toliko da mu uskoro počinje patiti i posao za što, naravno, u njegovoj firmi nemaju razumijevanja. Ni pod cijenu otkaza Ed ne posustaje. Ali nije baš sve bez vraga. Prateći Ryana, Ed otkriva da Ryan posjećuje sumnjivu kuću, okupljalište ovisnika, u opskurnom dijelu grada. Potom, otkriva da nema podataka o Ryanovoj prošlosti iz djetinjstva, a nije mu baš jasna ni njegova diploma. Puno je nepoznanica… Ostavljam vam da ih sami otkrivate…
Clare je željela da se potrudim bolje upoznati kćerina zaručnika. Točno ću to učiniti. Saznat ću istinu o strancu koji je Abbie oborio s nogu. Prije negoli bude prekasno. str. 48.
Ryan
Ryan je zgodan, Ryan je pametan, Ryan je zaposlen i nedvojbeno usrećuje vašu kćer.
Pa, zašto sumnjati u Ryana? I, kad Ryan utvrdi da ga punac ne simpatizira, i dalje je vrlo prijazan i susretljiv prema Edu. Postupa li tako većina ljudi ili je Ryan izuzetak?
Dojam o djelu Ulov
Od mene velika preporuka za čitanje ovog romana. Ulov sam pročitala u jednom dahu. Roman je intenzivan, pun zapleta, tajni koje se trebaju otkriti, brzih izmjena radnje. U nekim detaljima malo je i predvidiv, ali to ne umanjuje zanimljivost radnje. Premda, jasno vam je da savršeni zet ne postoji (iako je moj sasvim solidan, ha, ha)!
Ali šalu na stranu, knjiga postavlja jedno zanimljivo pitanje: Koliko smo daleko spremni ići da bismo zaštitili one koje volimo? Nakon Ulova s nestrpljenjem očekujem novu knjigu ovog autora.
O autoru
T. M. Logan rođen je u Berkshireu 1975. godine i od djetinjstva je zaljubljenik u knjige. Studirao je povijest na Sveučilištu u Londonu (Westfield College), nakon čega upisuje postdiplomski studij na Sveučilištu u Cardiffu. Novinarstvo se činilo logičnim izborom pa piše za engleski dnevni list Daily Mail, a od 2017. posvećen je samo književnom radu. Knjige su mu prevedene u 20 zemalja diljem svijeta, a na hrvatskom jeziku objavljeni su mu romani Laži, 29 sekundi i Odmor. Živi u Nottinghamshireu sa suprugom i dvoje djece.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
