Veliko otvorenje počinje vrlo spektakularno. Deset sretnika leti na Mjesec kako bi bili prvi gosti u hotelu koji je toliko samodostatan da može funkcionirati bez osoblja.
Već na poleđini knjige rečeno nam je da je roman pisan u maniri Agathe Christie. I uistinu jest. Deset ljudi zatočeno je u najekskluzivnijem mogućem hotelu koji se nalazi ni više ni manje nego na Mjesecu. Ljudi su različitih nacionalnosti, spola, dobi i društvenih staleža, a svaki od njih dobio je na svojevrsnoj lutriji kartu za prvo putovanje u hotel Artemis. Naravno, svi pristaju, dobivaju ili daju otkaze kako ne bi propustili ovu jedinstvenu priliku. To je većini putovanje života. Umrli bi da budu tamo. A onda se smrti uistinu počinju događati. S Mjeseca nema povratka dok brod ne dođe po njih, ali tada će neke putnike biti kasno.
Rekla bih da čitaš previše Agathu Christie, rekla je Tonya. Imaš pravo, rekla je Penelope. Svi smo različitih nacionalnosti, različite dobi, različitih društvenih staleža. str. 163.
Dolazak
Nakon što su se slegli prvi, fantastični dojmovi, putnici uočavaju da posluge nema. Šampanjac se toči, jedu se prefini obroci, kavijar i školjke, ali to je predstava samo za prvi dan. Svaki sljedeći donosi nove izazove, slutnju da su praćeni, snimani skrivenim kamerama te postaju svjesni činjenice da hotel, odnosno oni koji stoje iza njega, znaju puno više o životu svih putnika nego što bi trebali znati. Je li nasumičan izbor za put na Mjesec doista bio nasumičan?
Hotel uzima prvu žrtvu
Dok se putnici, zbunjeni veličinom hotela u kojem cijelo vrijeme svira ista melodija Fly Me to the Moon, pokušavaju snaći, iznenada je pronađeno tijelo jednog od njih s misterioznom porukom zabijenom pokraj njegova tijela. Jedna putnica je Penelope Strand, policajka koja se boji letenja i koja je krenula na ovo putovanje kako bi preispitala svoje granice. Penelope traži suradnike s kojima bi oformila tim istražitelja. Ali svi su sumnjivi. Dok se putnici pregrupiraju prema vlastitim sklonostima i simpatijama, hotel uzima i drugu žrtvu. A to je samo početak…
Penelope je čekala. I gledala. Željela je vidjeti tko će prvi progovoriti. str. 198.
Dojam o djelu
Veliko otvorenje ima osim deset, navodno nasumično odabranih putnika i jedanaesti lik. To je hotel koji je “živi stvor”, programiran da se otvara, zatvara, pali i gasi svjetla i glazbu, uključuje i isključuje kamere, osluškuje i prisluškuje kao ogroman živi mehanizam.
Lik lunarnog hotela možda mi je i najbolji u knjizi. Autorica ga je donijela jezivom atmosferom perfidne čistoće i blještavila predstavljajući ga u slojevima koji se polako odmataju sve do posljednjeg koji predstavlja zatvorenu, metalnu, klaustrofobičnu kutiju iz koje nema izlaza.
Sličnost s Agathom Christie je u scenografiji. Lauren Forry postavlja desetak likova u izolirani prostor iz kojeg nema izlaza, a ubojica je među njima. Scena me podsjetila na Agathinih Deset malih crnaca, ali samo po toponimu čija je značajka izoliranost i nemogućnost odlaska.
U svemu ostalom, Agatha je deset kopalja jača.
Ono što bih navela kao nedostatak romana niz je pitanja na koja se ne nudi odgovor. Zašto je posada napustila brod ? Po čijem nalogu? Kako se ostatak putnika vratio na Zemlju?
Zatim, sami likovi nedovoljno su isprofilirani. Neki su vrlo iritantni, neki tek podnošljivi, a zapravo nitko nije pretjerano simpatičan.
Ono što je uistinu dobro u romanu gradacija je atmosfere panike koja prerasta u paranoju među putnicima. Oni počinju sumnjati jedan na drugog iako su do prije par sati zajedno tražili počinitelja. Kao čitatelj, sumnjate čas u jednog, čas u drugog putnika, a ni istražiteljica vam se ne čini baš “čista”. Tu je Forry odradila dobar posao.
S druge strane, sam epilog nije mi dovoljno uvjerljiv ni zaokružen pa sam ostala s upitnikom iznad glave.
Sve u svemu, Veliko otvorenje zanimljiv je pokušaj pisanja tragom velike spisateljice kao spoj krimića i znanstvene fikcije. A Mjesec, kao mjesto radnje, svaka čast! Treba se sjetiti!
Počinjene su greške, ali prava cijena još uvijek nije plaćena. str. 222.
O autoru
Lauren Forry američka je spisateljica odrasla u šumama Pennsylvanije. Nakon što je diplomirala filmske studije na Sveučilištu New York, provela je neko vrijeme u filmskoj produkciji prije nego što se preselila u London gdje je magistrirala kreativno pisanje i izdavaštvo na Sveučilištu Kingston. Predaje engleski jezik i književnost na Harcum Collegeu u Bryn Mawru u Pensilvaniji. Autorica je više romana.
Nakon što smo u prethodnom dijelu upoznali likove i njihove pozadinske priče, sada već možemo naslutiti tko će se prikloniti kojoj strani. Već nam postaje jasno koji će likovi stajati na strani Majke Abigail, a koji na strani mračnog lika kojemu je ime, zašto više tajiti, Randall Flagg.
Ljepota vjerske zaluđenosti krije se u činjenici da ona može baš sve objasniti. Kada čovjek jednom prihvati boga (ili Sotonu) kao glavni uzrok svega što se događa u svijetu smrtnika, ništa više nije prepušteno slučaju… kao ni promjeni. (str. 47.)
Dok oni na strani dobra svoje posljednje uporište grade u Boulderu, gradiću u kojem, neobične li slučajnosti, ima mnogo manje leševa nego u svim ostalim mjestima kroz koja su prošli. Na njihovom je čelu Majka Abigail, stara crnkinja koju Flagg plaši koliko i njih, možda čak i više. No Bog joj je dao zadatak i Majka Abigail će ga ispuniti.
Na drugoj strani, u Las Vegasu (grad grijeha, kako simbolično!) i Randall Flagg okuplja svoju vojsku. Doduše, njih za njega ne veže privrženost niti viša svrha, već pravi, iskonski strah. Jer mračni lik zna kako natjerati ljude da mu služe. Bespogovorno.
Bili su oni prilično simpatični ljudi i sve to, ali u njima nije bilo puno ljubavi. Zato što su bili prezauzeti strahom. Ljubav nije dobro uspijevala na mjestu gdje je postojao samo strah, kao što ni biljke nisu dobro uspijevale na mjestu gdje je uvijek bio mrak. (str. 458.-459.)
Randall Flagg
Randall Flagg u prvom je dijelu romana Posljednje uporište tek natruha zla. Mračni lik, Pješak koji noću putuje cestom u svojim izlizanim kaubojskim čizmama. Od njega vas podilazi hladna jeza, on je u svakoj noćnoj mori. Stvarna je prijetnja u koju je teško povjerovati jer nema lice, ono je tek tama.
…oni uglavnom ne bi uspjeli prepoznati tog Flagga ni kad bi ga sreli na ulici… osim ako on ne bi htio da ga primijete. Možda bi ga osjetili – kao hladnu jezu…, kao iznenadnu vrućinu kao u naletu groznice, ili kao oštar i prodoran bol u ušima… No ti su ljudi bili u krivu ako su mislili da on ima dvije glave, šest očiju ili velike šiljate rogove koji mu rastu iz sljepoočnica. On vjerojatno nije izgledao mnogo drugačije od čovjeka koji im je nekoć donosio mlijeko ili poštu. (str. 84.)
U ovom dijelu, Flagg dobiva puno više prostora. On je sada predvodnik grupe koja će stati nasuprot Majke Abigail i naših junaka.
Zanimljivo je spomenuti da je Posljednje uporište prvo, ali ne i posljednje pojavljivanje R.F.-a u Kingovoj književnosti. Kao personifikacija zla, zli čarobnjak, Legija i Sotonin izaslanik pojavljuje se još i u popularnom serijalu Kula tmine te romanima Zmajeve oči i Hearts in Atlantis.
King ga savršeno opisuje biranim riječima, a strašnijim ga čini to što Flagg zapravo nema neki izgled. On je više osjećaj, a manje fizički lik, premda je to vjerojatno nekada bio.
Nadam se da će vas, kao i mene, oduševiti sjajan kraj koji, vjerovali ili ne, nije bio u originalnom izdanju. Taj je epilog izrezan i prvi je put objavljen 1990., u ovom izdanju koje mi danas imamo u rukama.
Posljednje uporište I & II
Nekoliko sam puta spomenula da ovo izdanje romana Posljednje uporište ima stvarno puno stranica. Međutim, ni u jednom jedinom trenutku ova postapokaliptična priča nije dosadna ni naporna. Dapače, uživala sam u svakoj stranici!
Prvi dio bavi se supergripom, visoko zaraznim sojem bolesti koji je s lica zemlje izbrisao preko 90 posto stanovništva. Isto tako, dok pred našim očima prolaze slike uništenja koje je bolest ostavila, slike leševa, napuštenih automobila i zgrada u kojima više nitko ne živi, upoznajemo preživjele. Stu, Frannie, Larry, Glen, Tom Cullen, likovi su u koje ćemo se zaljubiti svakom stranicom. Za njih ćemo navijati, uz njih se smijati, za njih strepiti.
Drugi dio, koji je po mom mišljenju jači nego prvi, bavi se grupiranjem likova oko dobra i zla, Majke Abigail i Randalla Flagga.
Nitko od nas ne želi vidjeti znamenje i pretkazanja, ma koliko voljeli priče o duhovima i sablasne filmove. Nitko od nas noću zapravo ne želi vidjeti zvijezdu na istoku ili vatreni stup. Želimo mir, racionalnost i rutinu. Ako moramo vidjeti Boga … podsjetit će nas da za svakog boga postoji vrag – a naš vrag mogao bi biti bliže nego što se usuđujemo pomisliti. (str. 245.)
Počinje brutalnom scenom Smećara i Klinca, čija je ekranizacija proglašena jednom od najbrutalnijih Kingovih scena ikad snimljenih. Kad vas to prvo poglavlje navuče, gotovi ste.
Novi likovi, poput dječaka Joea i Nadine Cross bude vašu znatiželju jer osjećate da su važni za priču, a scene u kojima sudjeluju… Ne mogu reći da su jezive, ali nešto ćete definitivno osjetiti.
Čak se i neki stari likovi okreću u smjeru koji ih je vukao od početka.
Izdaja, laži, podmuklost, sve su to podpriče one glavne, o borbi dobra i zla.
Tko će se kome prikloniti?
Tko će preživjeti?
Jer znamo, King je to. Dobrota i poštenje nisu jamci preživljavanja.
I još samo kratko:
Ako volite Kinga, način na koji piše, način na koji do u detalje razlaže sudbine svojih likova, Posljednje uporište je to, nema dalje.
Ovaj roman nije horor, u dvije-tri brutalne scene svedena je sva strava. Ovo je više roman atmosfere, zla koje se širi i koje treba zaustaviti. Ovo je roman likova, običnih ljudi prepunih mana koji se nalaze na raskrižju dobra i zla.
Kao ljubitelj lika i djela samog autora, vodit ću se njegovim riječima pa reći da Posljednje uporište možda nije njegov najbolji roman, ali je definitivno jedan od onih koji se pamte. Toliko sam sretna što sam ga imala priliku pročitati među prvima i što vam imam priliku dati svoju preporuku. Stvarno sam obožavatelj Kingova stvaralaštva i vjerujem da Posljednje uporište na najbolji način prezentira sav njegov talent. Svaka scena ostat će vam urezana u mozgu, likovi će naći put do vaših srca, i vjerujte mi, past će vam na pamet svaki put kad netko u vašoj blizini kihne ili zakašlje. Barem je meni tako. Još uvijek…
Mjesto na kojem zauzmeš uporište nikada nije važno. Važno je samo da si ondje… i da i dalje stojiš na nogama. (str. 599.)
Ostali naslovi ovog autora:
Ako se vratite na recenziju prvog dijela romana Posljednje uporište, doći ćete do popisa recenzija romana Stephena Kinga koje smo do sada objavile na blogu Mala od knjiga.
Gdje kupiti roman Posljednje uporište:
Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela. Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.
Kućna pomoćnica knjiga je koja se posljednju godinu nalazi pri vrhu Amazonove ljestvice najprodavanijih knjiga, prevedena je na 35 jezika, a prava na ekranizaciju otkupio je studio Lionsgate. Priča o djevojci problematične prošlosti koja se zapošljava kao kućna pomoćnica u bogatoj obitelji Winchester napetica je koja se ne propušta. Ipak, knjiga nema originalan background. Tema je već više puta viđena u raznim romanima, a mene je malo podsjetila na roman Sigurno mjesto Anne Downes.
Zaista ne znam što bih bez tebe. Rado mi govori takve stvari. Ili mi prijeti otkazom. Nema između. str. 101.
Prolog
Roman započinje prologom u kojem mladu Millie, kućnu pomoćnicu obitelji Winchester, ispituju policajci nakon što je u skrovitoj sobi na katu pronađeno tijelo. To je dovoljno da se u priču sjurimo naglavačke želeći saznati što više. A evo kako je sve počelo…
Millie
Millie nigdje ne može zadržati posao. Stvar je u njezinoj prošlosti, ali i ne baš lakom karakteru. Ipak, Millie je borac. Radit će i najteže poslove kako bi preživjela i zaradila za hranu i stan. A prilika koja joj se pruža ne odbija se. Hirovita bogatašica Nina Winchester odabrala je baš Millie da održava red u njihovoj kući. A kakva je to samo kuća! Millie nikad nije vidjela ništa ljepše! I bogatije. Prezaposleni suprug Andrew i mala razmažena Cecilia uz domaćicu Ninu… Neće biti pretežak posao, a plaća je odlična, razmišljala je Millie.
Sobica
Sve je u kući predivno, ali ne i Milliena sobica. Opskurni sobičak s malim prozorom i ključanicom koja se ne zaključava iznutra jedino je što Millie čini nelagodu. Ona odluči ignorirati loš predosjećaj, a nema ni vremena za razmišljanje. Nina je neuredna, neurotična i promjenjivog raspoloženja, Cecilia drska i razmažena, a Andrew zaposlen i distanciran.
Dok Millie pokušava upoznati obitelji i prilagoditi se njihovim navikama, dobije upozorenje mjesnog vrtlara da bježi jer je u opasnosti… Kakva joj opasnost prijeti?
Zašto bi Millie uopće bježala? Pogotovo nakon što joj se nakon jednog ultranapornog dana povjeri sam Andrew, Millie sve više zaključuje da joj je mjesto upravo u ovoj obitelji.
Zašto se ova soba zaključava izvana, a ne iznutra? str. 29.
Dojam o djelu
Kućna pomoćnica psihološki je triler s dvije linije pripovijedanja. Jednu priča Millie, a drugu Nina.
Millie je lik opterećen teškim odrastanjem, problematičnim ponašanjem i boravkom u zatvorskoj ustanovi. Sve njezine tajne izlaze na vidjelo malo po malo, ali nisu ni sjena tajnama koje ima obitelj Winchester.
Napadi koje Millie trpi od svoje poslodavke Nine pretjerani su i bez opravdanja. Zašto ih Millie onda trpi? Zaključak je – zato što mora, nema izbora. S druge strane, Nina je očito traumatiziran lik koji se mora na nekome iživljavati. A Millie je tu prva na tapeti. Zbog toga je i plaća. Zbog toga ju je i odabrala. Da je može vrijeđati i ponižavati.
Verbalna Ninina zlostavljanja koja Millie trpi, šutke promatra Andrew svaki put pravdajući svoju suprugu. Millie je na kraju snaga, ali stvari se za nju počinju mijenjati kad je Nina zamoli da umjesto nje odradi odlazak u kazalište s Nininim suprugom. Nina se ne osjeća dobro, a Millie je spremna uskočiti. Šteta da ulaznice propadnu, razmišlja Millie.
Kućna pomoćnica odličan je psihološki triler koji progutate u par popodneva. Brzo se i lako čita. Likovi su slojeviti, komplicirani, ali nisu baš pretjerano simpatični. Kroz Millienu i Nininu priču sagledavate odnose u obitelji, odnos supružnika međusobno, odnos prema djetetu i odnos prema vlastitom zaposleniku.
Nakon pročitane knjige razmišljamo o navikama usvojenim u djetinjstvu koje su nas oblikovale u ljude kakvi jesmo. Jesu li naši roditelji i koliko utjecali na formiranje našeg karaktera? Da su nam roditelji neki drugi ljudi, kako bismo onda ispali? Sve mi se to motalo po glavi. Svakako, zaključak je da karakter koji nas oblikuje ima korijene u djetinjstvu i bez obzira na odrastanje i utjecaj okoline, te rane godine provedene uz roditelje obilježavaju nas kao osobu.
Knjiga zanimljivo završava i to joj je plus, a ako vas zanima kako, morate pročitati Kućnu pomoćnicu. Meni se svidjelo što je spisateljica liječnik specijalist te piše psihološke romane. Za pisanje ovog romana autorica kaže da nije imala ideju. Imala je samo početak. Priča se razvila sama.
o autoru
Autorica Amazonovih bestselera Freida McFadden liječnica je specijalizirana za ozljede mozga. Napisala više psiholoških trilera i medicinskih humorističkih romana. Živi sa svojom obitelji i crnom mačkom u stoljećima staroj trokatnici s pogledom na ocean.
U predgovoru ovom izdanju romana Posljednje uporište, koji je kod nas preveden i objavljen 2023., godine, a u Americi 1989., Stephen King objašnjava nam kako je došlo do njegova „nastanka“.
Naime, Posljednje uporište nije nov roman. Prvi je put objavljen 1978., a ovo izdanje je prošireno. I kaže King, nije prošireno ničim novim. Tijek radnje ostaje isti, isti su i likovi koji se ponašaju na potpuno isti način. U ovo izdanje dodano je oko 400 onih stranica koje je autor bio prisiljen izbaciti iz originalnog izdanja, iz jednostavnog razloga – tako debeo i opširan roman nije bio financijski isplativ za tiskanje. Te stranice samo su začin za priču, opisi koji tekstu dodaju dubinu, bogatstvo i ljepotu. One su sada pred nama; 1200 stranica epske priče o smrtonosnoj zarazi koja je pokosila više od 90% stanovništva. Baš toliko stranica nadahnute priče o borbi dobra i zla, mraka i svjetla, okrutnosti i milosti.
Istražujući Posljednje uporište, saznala sam da je King želio stvoriti svijet junaka i mašte po uzoru na Tolkienovo Međuzemlje iz Gospodara prstenova. Koliko je uspio, prosudite sami, ali mislim da nije zahvalno uspoređivati dva toliko tematski, sadržajno pa čak i stilski različita djela. Evo, meni se romani trilogije Gospodar prstenova uopće ne sviđaju i to je jedna od rijetkih situacija u kojima su mi filmovi puno bolji i draži. Iako sam trilogiju čitala nekoliko puta, ni jednom me nije oduševila. U čitanju Posljednjeg uporišta uživala sam od prve do posljednje stranice. Premda je djelo stvarno buckasto, ni u jednom trenutku nije naporno i zamorno.
No, budimo realni, teško da će ijedan izmaštani svijet ikad nadmašiti hobite, orke i Međuzemlje.
Uvod u recenziju
Kao što vidite iz naslova, budući da je Posljednje uporište u dva dijela, takva će biti i moja recenzija. U ovoj prvoj, više ću se baviti time da vas uvedem u radnju i upoznam s likovima. Naravno, na kraju će biti i moje mišljenje o romanu. U drugom dijelu recenzije, koji će se nadovezati na drugi dio samog romana, bavit ću se ne toliko likovima i radnjom, koliko povezivanjem prvog i drugog dijela Posljednjeg uporišta. U njoj ću vam izložiti i svoj dojam, puno šire nego sada jer naprosto, sada ću previše riječi potrošiti na sadržaj romana, a ne želim vas zamarati. Kingove se rečenice isplati čitati ma na koliko se stranica one pružale. Moje, nisam baš sigurna…
Pa – krenimo…
Posljednje uporište – Kapetan Trips
Ova post apokaliptična saga počinje samom katastrofom. U laboratoriju jedne američke vojne baze, skrivenom pod zemljom, došlo je do stravične nesreće. Naravno da vojska ima protumjere u slučaju takve katastrofe, ali nizom malih slučajnosti, sloj supergripe, kolokvijalno nazvan Kapetan Trips, pobjegao je iz laboratorija. Malo pomalo, zaraženi su svi stanovnici SAD-a.
Što god da se dogodilo ženi i djetetu iz automobila, događalo se i ovome čovjeku. Iz nosa mu je obilno curilo, a disanje mu je zvučalo čudno, kao da dolazi ispod vode, uz bućkanje odnekud iz prsnoga koša. Koža ispod očiju mu je nabubrila… Imao je visoku temperaturu… (str. 31.)
Uskoro, slučajno i manje slučajno, zaražen je i ostatak svijeta.
Supergripa počinje kao i obična gripa – kašalj, kihanje, visoka temperatura… Ali kod super gripe smrtnost je gotovo stopostotna. Ozdravljenje ne postoji. Lijeka nema.
Ali su izgledali preplašeno. Nikad još nisam vidio da je doktore tako strah. Nimalo mi se to nije dopalo. (str. 49.)
Ljudi isprva nisu zabrinuti, no kad počnu umirati kao muhe, na svakom koraku gomilaju se leševi i zavlada ogromno, no kratkotrajno stanje panike. Kratkotrajno, jer je i trajanje supergripe takvo. Ubrzo nema panike – jer nastupa smrt.
Samo je mala količina ljudi, čini se, imuna na smrtonosni virus.
Dok vojska zadnjim snagama panično pokušava zataškati katastrofu, posljednji preživjeli pokušavaju otkriti što i kako dalje.
Netko je pogriješio. I oni to sada pokušavaju prikriti. (str. 180.)
Oni koji su preživjeli
Stu Redman bio je među skupinom muškaraca koji su susreli prve zaražene. Šutljivi mladi udovac lik je koji ćemo vrlo brzo zavoljeti i željeti mu sve najbolje.
Frannie Goldsmith trudna je studentica koja prekida s djetetovim ocem i suočava se s majčinim manijakalnim bijesom. Nakon što svi oko nje pomru od posljedica supergripe, udružuje snage s ljigavim susjedom, tinejdžerom Haroldom Lauderom.
Larry Underwood je rock-pjevač koji se počinje probijati na radijskim ljestvicama. Nakon problema koji proizlaze iz previše droge, vraća se kući, taman na vrijeme da svjedoči majčinoj smrti od smrtonosne zaraze.
Nicka Androsa supergripa zatječe iza zatvorskih rešetki, gdje završava zbog remećenja javnog reda i mira. Remetio ga je tako što su ga pretukli mjesni nasilnici. Provocirao ih je time što je gluhonijem.
Lloyd Henreid zapravo je taj kojem je mjesto u zatvoru. Nakon brojnih pljački i ubojstava napokon tamo i završava. Svi oko njega počinju umirati kašljući, kišući i pljuckajući zelenu sluz iz pluća. Samo Lloyd ostaje. Zaključan.
Donald Merwin Elbert zvan Smećar piroman je koji, potpirivši ogroman požar u svojem gradiću, kreće ispuniti svoju sudbinu .
Preživjeli pokušavaju pronaći druge ljude i sigurno mjesto za život. Putujući preko cesta zakrčenih automobilima i leševima, nešto ih vuče do male kuće s ljuljačkom u dvorištu.
Danju ih srce vuče k starici koja sjedi na trijemu te kuće, a noću ih more stravični snovi o mračnom liku koji će učiniti sve da ih spriječi u dolasku k njoj.
No nisu dobri svi koji su preživjeli. Ove druge nešto vuče suprotno od staričine kuće. Oni idu prema cereku i tami mračnog lika.
Nitko ti ne može reći što se događa između tvoje stare ličnosti i one u koju se pretvaraš. Nitko ne može istražiti taj tužni i samotni predio pakla. … Samo… iziđeš s druge strane. Ili ne iziđeš. (str. 479.-480.)
Posljednje utočište – i tako počinje
Prvi dio ovog romana sjajan je uvod u ono što nas očekuje u sljedećem dijelu. Premda bi neki mogli reći da je 600 stranica ipak previše za uvod, nikako se ne slažem. Priča je toliko jednostavna, ali i toliko složena u svem bogatstvu likova, njihovih osobnosti te apsurdnih događaja prije i poslije zaraze.
Apsolutno sve mi se sviđa. Svaki lik, bio od dobar, zao, ili jednostavno odvratan. Svaka mala digresija koja se isprva čini nepotrebnom, ali zapravo nas sve dublje uvlači u svijet u kojem nije ostalo ništa. Sve materijalno u Posljednjem je uporištu potpuno bezvrijedno. Novčanice slobodno lete uokolo, automobili stoje pokraj ceste, benzin, hrana i lijekovi potpuno su besplatni. Treba samo provaliti u najbliži dućan i voila! Imate sve što vam treba.
Naši likovi brzo se privikavaju na novi svijet. Svijet u kojem pravila ne postoje, a prave opasnosti nisu leševi pokraj ceste niti oružje. Pravi strah siju crvene oči mračnog lika koje ulaze u snove.
Zatim je glazba utihnula. Oblak se pojavio ispred sunca. Počeo se bojati. Počeo je osjećati da je ondje nešto jezivo, nešto gore od kuge, požara ili potresa. Nešto je bilo u tom kukuruzu i promatralo ga. U kukuruzu je bilo nešto mračno. … To je On, pomislio je. Čovjek bez lica. (str. 138.)
Nastavit će se…
Za kraj, reći ću da ovaj roman možda nije klasični King u čitavoj svojoj stravi. Ovdje su nadnaravni elementi rijetki i neće nas od njih podilaziti srsi. Međutim, stil pisanja baš je onakav zbog kakvog smo i zavoljeli ovog autora. Svako toliko, oduševljavale su me epizodice sa sporednim likovima. Neke su me natjerale i na glasan smijeh pa vas molim, obratite pažnju na gospodičnu Irmu Fayette.
Ono što mi je u početku smetalo, a na kraju sam čak i prihvatila kao dobru stvar jest izostanak ikakvog sadržaja na koricama knjiga. Nisam imala pojma u kakvu priču uranjam i sad kad je gotova, drago mi je što je bilo tako. Nisam znala što očekivati pa nisam očekivala ništa, osim vrhunskog kingovskog doživljaja čitanja koji sam na kraju i dobila.
Priča je puno, puno bogatija i kompleksnija od bilo kakvog sadržaja koji joj se može prilijepiti. Ovaj moj sadržaj je ogroman, a opet, ne otkriva vam ni trećinu svega onog s čim ćete se uhvatiti ukoštac kad počnete čitati.
Ovo je doista jedna fantastična saga o post apokaliptičnom svijetu i društvu koje traga za redom unutar kaosa. King kaže da njemu ovaj roman nije ništa posebno, ali da ga čitatelji uvijek za nj pitaju i o njemu mu govore.
Jasno mi je i zašto.
Pogotovo kad se, nakon malo sporijeg prvog dijela u kojem vam ništa nije jasno, napokon bacite na drugi dio. Zavoljeli ste likove i za njih se vezali. Znate što osjećaju i što misle.
Znate da im se sprema nešto zlo. Pa čekate.
Zatvarate prvi dio. Udahnete. Otvarate drugi.
Nastavit će se…
Možda je čovjek stvoren na sliku Božju, no ljudsko je društvo stvoreno na sliku Njegova suparnika, i stalno se pokušava vratiti kući. (str. 417.)
P.S. Ispričavam se na (pre)dugačkoj recenziji, ali nisam mogla kraće. ????
Ostali naslovi ovog autora:
Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.
Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela. Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.
Već dugo vremena kanim napisati recenziju za ovu knjigu i nikako. Zašto? Jer to uopće nije lako. Pomislit ćete, zbog čega bi bilo teško napisati osvrt za knjigu o jednom mačku? Pa nije to Dostojevski ili Krleža!
Priča o mačku Nani najmanje je jednostavna priča. Priča je to koja će vas izuti iz cipela od prvog Naninog mačjeg skoka u kojem je povrijedio nogu. Mačak čudnog, ženskog imena, koji govori ljudskim glasom i posjeduje sve ljudske emocije od radosti, ushita, tuge pa sve do ljutnje i povrijeđenosti, daleko je više od kućnog ljubimca mladiću Satoru.
Satoru udomljuje Nanu
Satoru primjećuje uličnog mačka koji najčešće lješkari na haubi njegova automobila. Ne razmišlja o kućnom ljubimcu, ali kad se mačak ozlijedi pod kotačima automobila, Satoru se sažali i uzima ga k sebi. Daje mu znakovito ime Nana što na japanskom znači sedam. Nakon što je obilježio mačka imenom, Nana postaje Satoruov mačak. Važno je reći da nam ovu priču priča Nana, a ne Satoru. Nana, osim što je izvrstan pripovjedač, ima sve ljudske karakteristike i vrlo osebujan karakter. Suživot mačka i mladića traje punih pet godina. Ali kao i u životu ljudi, tako valjda i kod mačaka, svemu lijepom ponekad dođe kraj.
Kako je uopće mogao i pomisliti da bih ja otišao od njega. To se ni za što na svijetu ne bi moglo dogoditi. str. 162.
Satoru i Nana putuju Japanom
Satoru objašnjava Nani da će putovati zajedno Japanom i posjetiti neke njegove stare prijatelje. Nana ne razumije baš, ali prihvaća putovanje. Uostalom, on voli Satoura, a Satoru ga ionako nije pitao za mišljenje. Satoru i Nana putuju prekrasnim japanskim krajolicima. Neki kod Nane izazivaju pravo divljenje, a neki ga plaše, kao na primjer more. Svašta je Nana vidio putujući sa Satoruom, od različitih ljudi do različitih životinja, čak i nekih njegove vrste, ali svugdje se kratko zaustavljaju i nastavljaju put. Nana shvaća da je Satoru na posebnom zadatku. A to je da pronađe smještaj za Nanu.
Ako ne iskoristiš priliku kad možeš nešto naučiti, možda to nikad u životu ni ne naučiš. str. 77.
Knjiga koja zaslužuje poštovanje
Putni zapisi jednog mačka, koje upravo čitamo na hrvatskom jeziku, bestseler su jedne od najpopularnijih japanskih spisateljica Hiro Arikawe, samo u Japanu prodanih u više od milijun primjeraka. Knjiga je to koja zaslužuje poštovanje čitatelja, a to je najviše što možemo očekivati od bilo koje knjige.
Napisana jednostavnim jezikom i stilom, knjiga nas je sklona zavarati mišlju da se radi o bezazlenoj pustolovini. A to uopće nije tako. Geste ljubavi, nježnosti i privrženosti koje pokazuje jedan mačak (istina, humanoidni mačak) i ekvivalent (da se poslužim matematičkim jezikom) istih takvih osjećaja, koji Satoru pruža Nani, razvijaju se postupno nježnim i finim strunama. Svakodnevni život momka i mačka čine male radosti, odricanja i samožrtvovanja s obje strane. Sve je to lišeno bilo kakve drame, patetike, uzrujavanja ili visokih tonova.
Dojam o djelu
Putni zapisi jednog mačka knjiga je o dobroti na koju smo davno zaboravili, o izborima koje moramo donijeti u svijetu toliko dalekom od našeg bučnog, zapadnjačkog načina života. U Japanu se sve događa tiho i pristojno, sa smiješkom i bez žurbe, čak i kad se nema puno vremena. Upoznajemo jednu drugačiju kulturu i jednu sasvim posebnu zemlju. Autorica se pobrinula da ljepote Japana na topao način prenese čitateljima na ovom putovanju od Honshua do Hokkaida pa je knjiga svojevrsni hommage Japanu.
A izbor glavnog lika, mačka, isto je tako specifičan i karakterističan za ovu kulturu. Naime, Japanci obožavaju mačke. Prvi su put tamo stigle oko 500. godine n. e., i to kao slijepe putnice na brodovima koji su se vraćali iz Kine, gdje su već bile pripitomljene stoljećima. Mnogi japanski pisci, pa čak i sam Murakami, uzimali su mačke za likove u svojim romanima. Ali Hiro Arikawa ide dalje. Njezin glavni lik je mačak koji ima osobnost i ima svog čovjeka. Osim tipičnih ljudskih emocija, ovaj mačak ima i određenu ulogu u romanu. On je izvrstan pripovjedač koji ima zadatak ispričati nam ovu toplu i neobičnu priču.
Putni zapisi jednog mačka knjiga je koja će se, vjerujem, svima svidjeti. Njezina je vrijednost prvenstveno emotivna. Autorica je lukavim korištenjem personifikacije, likom mačka pripovjedača, taknula one tanke strune u nama koje nemaju veze s razumom ili racionalnim. Imaju veze samo s prijateljstvima koja nas kao ljude oblikuju bez obzira jesu li iz ljudskog ili životinjskog svijeta.
O autoru
Hiro Arikawa (1972.) jedna je od najpopularnijih suvremenih japanskih spisateljica. Njezin roman Putni zapisi jednog mačka u Japanu je prodan u više milijuna primjeraka, da bi potom bio preveden na mnoge jezike i postao veliki hit širom svijeta. Prema romanu je 2018. godine snimljen i istoimeni film u kojem se Arikawa potpisuje kao scenaristica. Živi i radi u Tokiju.
Nedavno sam negdje pročitala da je Listanje kupusa najbolji ratni roman napisan na ovim prostorima. Ne mogu se složiti s tim. Listanje kupusa najbolji je antiratni roman napisan u posljednjih nekoliko godina. Književnoj publici predstavljen je kao križanac slavnog serijala Enid Blyton 5 prijatelja i filma Ostani uz mene, nastalog po scenariju Stephena Kinga.
Samo, za razliku od nama znanih 5 prijatelja, ovih Beloševih 5 prijatelja ne žele avanture ni svakojaka iskušenja koja će iskusiti. Oni žele upravno suprotno. Da bude sve kako je bilo prije. Ali to nije više moguće. Godina je 1991. i rat je pred vratima. Samo petorka jedanaestogodišnjaka i pokojeg dvanaestogodišnjaka toga još nije svjesna.
Odjavna špica mog djetinjstva počela je u proljeće, a završila na jesen-listanjem kupusa. Kupus se bere tako da mu se s postolja od lišća odreže glava. Mi smo imali više sreće. str. 7.
An družina
Četiri dječaka iz Borova Naselja, Zoran, Dragan, Bojan i Goran te jedna djevojčica, Nikolina, nerazdvojni su jedanestogodišnjaci zaokupljeni samo njima bitnim stvarima: stripovima, pop glazbom, presnimavanjem video i audio kazeta, utrkivanjem biciklima. Družina pod kodnim imenom “An družina” svakodnevno se sastaje nakon škole i vikendima, a kuće njihovih obitelji “zajedničke“ su kuće, dobro poznate svim članovima družine. Uostalom, poznavale su se i obitelji, koje su sve odreda radile u tvornici Borovo. Sve do dana kada iz tog radničkog kvarta u proljeće 1991. počinju nestajati djeca…
Koje si nacionalnosti?
Pitanje koje se nikad nije postavljalo, pitanje na koje se čak nije ni znao odgovor, postalo je pitanje svih pitanja. Tako Zoran saznaje da je po ocu Hrvat, mada mu je očuh Srbin. Draganovi i Goranovi su Srbi, a Bojan i Nikolina su pak Hrvati. Objasnili su im to stariji nakon što su započeli referendumi i barikade na cestama, a razredi se brojno prepolovili. Pa gdje su otišli njihovi razredni kolege?, pitala se An družina, pokušavajući shvatiti što se oko njih događa. Kad jednog dana nestanu Dragan i Goran, za ostale dileme više nema: kreću u potragu za njima…
Bilo je to ono što smo nas četvorica oduvijek htjeli, da nas svijet pusti na miru kako bismo se mogli družiti. Kad nam je svijet to oduzeo, morali smo nešto poduzeti i sami vratiti prijateljstvo, bez obzira na nacionalnosti, referendume, barikade i nestajanje. str. 246.
Dojam o djelu
Nakon čitanja romana Listanje kupusa oko vam zasuzi, a u grudima osjetite pritisak kao da netko gura mlinski kamen na vas, i pritišće, pritišće, a vi se ne opirete. Puštate. Upravo to mi se dogodilo sa zadnjom pročitanom stranicom ovog romana. Pustila sam da me tuga obuzme i dala joj vremena da procesuira svaku stranicu romana. Od onog lijepog, bezbrižnog, dječjeg na početku, tuga se lagano širila na okrnjene razrede, ulice u kojima se više ne čuje smijeh, pošalice i jurnjava razdragane djece, do obitelji koje se počinju dijeliti na ti si ovo, a ja sam to pa dalje, do praznih kuća i stanova napuštenih u hitnji. Tuga zatim ide sve brže i brže do krešenda u kojem se pretvara u nevjericu, užas, smrt, beznađe…
Roman je jednostavno fantastičan. Ratno djetinjstvo ispričano očima djeteta, dvanaestogodišnjaka, koji je samo želio da sve bude kao prije bez obzira na posljedice, priča je koja se ne zaboravlja. Povijesne okolnosti koje su uslijedile oduzele su normalnost odrastanja tisućama i tisućama djece. Zoran, Dragan, Bojan, Goran i Nikolina imaju samo jednu želju koja u očima njihovih roditelja više nema smisla – biti prijatelji.
Silom razdvojeni voljom odraslih, pokušat će sakupiti krhotine svoga prijateljstva. Ali ono nikad više neće biti isto. Mrtva tijela koja plutaju po rijeci, granatirana rodna kuća, poginuli rođaci s jedne i druge strane, egzodus izbjeglica u Dalmaciju, obilježili su ih za cijeli život. Vjetrovi rata, noseći sve pred sobom, malo po malo otpuhali su i njih.
Obavezno pročitajte ovaj roman. Sigurna sam da ćemo za autora Igora Beleša još čuti. Listanje kupusa dijelom je autobiografska proza, a dijelom fikcija koja se oslanja na povijesna događanja.
Predvečerje je izmamilo i novopridošle komarce, koji nisu marili što se broj stanovnika u naselju prepolovio. Oni nisu birali između srpske ili hrvatske krvi. str. 212.
O autoru
Igor Beleš, rođen u Vukovaru 1978., danas živi u Rijeci. Djetinjstvo je proveo u Borovom Naselju, u vremenu koje je pokušao djelomično iz sjećanja prenijeti na ovu knjigu. Bavi se glazbom, piše i čita knjige.
Kad se spisateljica Harriet zaruči za predivnog Edwarda, izvan sebe je od sreće. Edward dolazi iz izuzetno stare i bogate obitelji Holbeck, obitelji čiji se moćni utjecaj očituje u svakom novinskom članku, u svakoj zgradi New Yorka, u svakom neobičnom običaju koji i dan danas poštuju.
I ne samo da Edward dolazi iz te obitelji – kao najstariji sin, on je ni manje ni više nego – nasljednik. No slijedom zagonetnih događaja iz prošlosti, Edward se udaljio od obitelji i s njima prekinuo gotovo sve veze. Kada Holbeckovi izraze goruću želju za upoznavanjem zaručnice, Harry je mrvicu uplašena, ali ponajviše željna ljubavi i odobravanja. Sigurna je da je prokljuvila razlog te silne želje za upoznavanjem i naposljetku – poprilično je sigurna da će im se svidjeti.
Zašto bi jedna od najbogatijih američkih obitelji prihvatila zaruke svojega prvorođenca sa ženom koju nikada nisu upoznali? I evo odgovora. Toliko je jednostavan da umiruje. Odgurnuli su ga od sebe i toliko puta zabranili njegove odabire da im je ponestalo mogućnosti. Ili će me prihvatiti ili će izgubiti njega. … Ja sam dio koji nedostaje koji ih može ponovno ujediniti. (str. 42.)
A kako im se i ne bi svidjela – izgradila je besprijekoran identitet krijući tajnu koja bi, ako samo proviri kroz koju pukotinu u tom divnom oklopu, mogla uništiti taj savršeni život koji se nada živjeti u skoroj budućnosti.
…ja jesam loša osoba. Dobre osobe ne čine ono što sam ja učinila. Nema okolnosti koje bi to ublažile. … Učinila sam to hladnokrvno. Srce mi je mirno kucalo i razmišljala sam razborito i zato znam da sam loša osoba. (str. 128.)
Harry i Edward dolaze na upoznavanje i tada kreću obiteljske igre. Harry je užasnuta, prestrašena i fascinirana. Ali, prave obiteljske igre počinju kada joj Robert, budući svekar, daje snimku na kojoj priznaje nešto strašno…
Prvi dojam o romanu Obiteljske igre
Dakle, pročitavši roman Obiteljske igre, ostala sam pod malo WTF dojmom.
Jednostavno, nije mi bilo jasno ništa. Ni glavna likuša koja nije vjerodostojna, ni njezin budući svekar i njegove čudne igrice, a niti poremećeni običaji te „ugledne“ bogataške obitelji.
Možda se pitaš zašto ti sve to govorim. U vezi s tim, molit ću te da se još malo strpiš, Harriet. Govorim ti ovo jer znam tko si; znam na što si sve sposobna u danim okolnostima. I odabrao sam te upravo za to. Tražit ću nešto od tebe. Tražit ću nešto od tebe vrlo skoro. (str. 205.)
Ako se pomirimo s činjenicom da su sve old money obitelji ekscentrične ajde, tada možemo malo i zagristi u radnju ovog trilera.
Nemojte misliti da je sve preloše, zapravo bi mu dala ocjenu 3/5 jer ne mogu reći da nije mamio na čitanje. Čak je i atmosfera ponekad bila pomalo zastrašujuća i svakako želimo saznati koji se klinac na kraju događa. Običaj s Krampusnacht, ako mi dopuštate mrvicu spoilanja, jedan je od svjetlijih trenutaka romana.
Znam da čudovišta nisu stvarna, razum mi to govori, ali svejedno, srce mi i dalje divljački kuca. Prvo Robertova snimka, a sada ovo; u ovoj obitelji ni igre nisu obične. (str. 162.)
Međutim, znala sam da čitam nešto izmišljeno. Uopće nisam povjerovala ni jednoj jedinoj rečenici. Čini mi se da je autorica imala izvrsnu ideju, pogotovo kraj, ali uprskala ga je jer je brzala s raspletom i ključni su dijelovi samo ovlaš spomenuti, a imaju ogroman potencijal ne samo za izazivanje prave pravcate jeze, nego bi se čitatelj mogao i dobrano zamisliti, listajući unatrag i tražeći tragove koji su promaknuli.
I drugi dojam
E, sada… Ovu recenziju pišem tri tjedna nakon čitanja romana. I vjerovali ili ne, pišem je bez same knjige. Obiteljske igre su na polici, a ja sam za računalom i točno mogu prepričati radnju. I ne samo to, sjećam se svih misli koje su mi se rojile glavom dok sam čitala jer sam već tada pravila mentalne bilješke za recenziju.
Ako je roman bio toliko slab, postavlja se pitanje, zašto ga nisam zaboravila?
Jedan od članova obitelji (ili su možda svi) utvrdio je da nisam dostatna. Stvari su se pokrenule. Možda neću preživjeti noć. (str. 10.)
Dio s Krampusom znala sam da neću zaboraviti, jako me podsjetio na onaj istoimeni horor s Toni Collette u glavnoj ulozi, ali ostalo… Mislila sam da doslovno zaboravljam dok čitam.
Ipak evo, nije tako. Ne bih povećala ocjenu na četvorku, ali svakako bih vam rekla da ovom laganom trileru date šansu.
Nemojte očekivati previše, no… Ako se želite opustiti nakon napornog dana u društvu gospođe samoće i šalice kave, Obiteljske igre mogle bi biti ono što tražite. Zabavit ćete se, to je sigurno, i na koji sat uroniti u svijet u kojem je sve dopušteno i u kojem, uz dovoljnu količinu novca, možete apsolutno sve. Lagati. Manipulirati. Pa čak i ubiti.
Kažu da ne možeš birati svoju obitelji, ali varaju se. Možeš. Samo je potrebno mnogo više truda nego što su ljudi spremni uložiti. (str. 11.)
Ostali naslovi ove autorice:
Catherine Steadman londonska je glumica i književnica. Njezin prvi roman Nešto je u vodi bestseler je New York Timesa, a prava su prodana u više od trideset zemalja.
Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.
Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.
Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.
Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše. Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.
I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!
Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri
Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.
Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih. Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjetiWilla Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljećaNancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijeteRomyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.
Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond,Sobaricai Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!
Spooktober – strašni listopad
Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.
Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salemauz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.
Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.
Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hilltočno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!
Domaći autori
Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora. Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmeteNedovršenuMarine Gudelj, Pedeset cigareta za ElenuMarine Vujčić, Horror vacuiStaše Aras i Mater DolorosaJurice Pavičića.
Tu su i izvrstan, dirljiv i strašanPacijent iz sobe 19Zorana Žmirića te DoručakDinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubavZorana Pilića.
Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemlai Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.
Knjige o knjigama
Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjigaCarstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši. Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna MiseryStephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.
Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!
Ove jeseni – putujemo
Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.
Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanicii Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.
A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.
Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansiu kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.
Šarmantno i od pomoći
Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnostkoja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.
Takva kakva jesije i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.
Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.
Ljubavna obmana u Španjolskojseksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.
Je li jesenski intermezzo već počeo?
Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.
Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.
Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?
Gdje kupiti sve navedene romane:
Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.
Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.
Kao da je sve u mom životu vodilo do tog mjesta, do te jedinstvene kuće. Do njega. str. 7.
Zaključana je najavljen kao južnjački, gotički, viktorijanski roman koji se dijelom oslanja na klasik Charlotte Brontë, Jane Eyre. Moram priznati da sam odmah nakon čitanja uzela knjigu Jane Eyre kako bih napravila usporedbu. Nisam ni sumnjala da je Jane iz romana sestara Brontë pobjednik u ovoj neravnopravnoj dilemi. Klasik Jane Eyre izvanredno je književno ostvarenje, a Zaključana (u originalnom prijevodu The Wife upstairs) je samo solidan krimić koji doista nije ono što piše na naslovnici.
Jane
Jane je šetačica pasa za ljude u bogatoj četvrti Thornfield Estates u Birminghamu, Alabama. Želja joj je da je netko prepozna kao osobu i prihvati u svoje društvo. Ali žitelji Thornfield Estatesa uglavnom su bogati snobovi čiji stil života, uz stjecanje novca, pokriva uređenje interijera te praćenje mode i stranica za uljepšavanje. Muškarci su bogati poduzetnici koji puno piju, a žene prave stepfodske supruge. S druge strane, Jane (za koju odmah saznajemo da joj to nije pravo ime) ima problemčić s kleptomanijom i očajničkom potrebom za brisanjem svoje prošlosti u udomiteljskim domovima. Jane želi biti bogata, ali i sigurna i poštovana. San joj je živjeti u jednoj od imućnih kuća uz koje šeta pse.
Susret
Nakon slučajnog susreta, Jane započinje romansu s Eddiejem Rochestorom, bogatim udovcem koji je poziva da živi u njegovoj kući. Jane je oduševljena jer kuća odiše glamurom i pažljivo osmišljenom elegancijom. Saznaje da je kuću i sve u okruženju osmislila i uredila Eddiejeva žena Bea, koja je s prijateljicom Blanche poginula u brodskoj nesreći prije šest mjeseci. U tragičnoj nesreći na brodu, Beino tijelo nikad nije pronađeno. Bea, prelijepa Eddieva supruga, bila je osnivačica i izvršna direktorica tvrtke Southern Manors, web stranice i kataloške tvrtke koja je potrošačima nudila punu estetiku južnjačkog stila života. Jane osjeća da nije dorasla sjeni preminule supruge, ali zaljubljena je u Eddija. Sve do dana kada začuje misteriozno lupkanje na gornjem katu kuće…
Ja nisam s vama. Kažem mu, ipak, jer to je istina. Da, stojimo tu, ruka mu je na mojoj ruci, ali nismo zajedno. str. 33.
Dojam o djelu
Ako je namjera romana bila da dočara gotički duh, tmurne ambijente, lupanje prozora i zavjesa u oluji, iznenadno zatvaranje vrata, egzotičnost i nadnaravne elemente, onda je Zaključana potpuni promašaj.
Radi se o solidnom krimiću napisanom po uzoru na književni klasik i to mi je, kao ideja, u redu. I drugi su se pisci (sjetimo se samo Nesboa i Macbetha) okušali u pisanju romana na osnovi poznatog književnog predloška. Knjiga ima nekoliko dobrih zapleta, ali likovi nisu dovoljno uvjerljivi da bi navijali za njih ili ih simpatizirali. Jane je još najbolji lik. Uvrnuta i oštećena na svoj način zbog svoje prošlosti i mučnog djetinjstva, nekako mi je najvjerodostojnija. Ostali likovi, pogotovo bogataška klika, isprazni su mi i prenapuhani.
Zaključana nije ljubavni roman, to je sigurno, i nije lirski napisan, ali ima radnju koja se ubrzava sve do neizvjesne završnice i vi želite pročitati roman do kraja. Dojam umanjuje dosta psovki koje koriste glavni likovi, a nije baš korektno od autorice što nam pod nos stavlja i svoje političko opredjeljenje (on je pijanac, pa još i republikanac…).
Preporučujem pročitati pa da sami možete napraviti usporedbe s pravom Jane Eyre. Mislim da nećete imati dileme.
O autorici
Rachel Hawkins je autorica bestselera New York Timesa više knjiga za mlade čitatelje, a njezini su radovi prevedeni u više od desetak zemalja. Studirala je u viktorijanskoj književnosti na Sveučilištu Auburn, a trenutno živi u Alabami sa suprugom i sinom i pet mačaka. Zaključana je njezin prvi roman za odrasle.
Još jedan klasik na koji Zaključana mrvicu podsjeća jest i RebeccaDaphne du Maurier. Ako niste čitali taj izvrsni gotički roman, virnite u našu recenziju pa usporedite dvije radnje.
U romanu Reci mi bivša FBI-eva kriminalistica Reni Fisher i detektiv Daniel Ellis ponovno rade na zajedničkom zadatku. Otprilike dva mjeseca nakon događaja iz knjige Nađi me, prve knjige u serijalu Inland Empire, Reni i Daniel i dalje se bore s vlastitim traumatičnim prošlostima. Ako želite čitati po redu, predlažem da krenete s romanom Nađi me. Premda se knjige mogu čitati zasebno, u knjizi Reci mi nastavljaju se osvrti na obiteljsku povijest jednog i drugog lika.
Planinarke nestaju
U kampu na stazi Pacific Crest Trail u Kaliforniji ubijena je vodička, a tri mlade planinarke netragom su nestale. Ono što čitatelj zna jest da su tri djevojke i njihova savjetnica, vodička, iz programa liječenja osmišljenog za uklanjanje ovisnosti o društvenim mrežama, bile na kratkom kampiranju. Istražitelji dobivaju videosnimku mrtve djevojke i ispreturanog kampa od slučajnog para planinara. Nisu sigurni je li video stvaran ili insceniran, ali on se brzinom munje širi po društvenim mrežama. Reni i Daniel kreću u potragu za mjestom događaja po nepristupačnom terenu kalifornijskog bespuća. Clj im je pronaći djevojke Portiju, Jojo i Emerson, po mogućnosti žive..
Znam nekoga tko je dobro upoznat s tim dijelom Pacific Crest Traila. Netko tko je planirao propješačiti cijelu stvar. Reni Fisher. str. 27.
Kaleidoskop
Kaleideskop je skupo i prestižno mjesto u koje bogati roditelji šalju tinejdžere da se riješe ovisnosti o društvenim mrežama i mobitelima. Mjesto, uz potpunu diskreciju, nudi vrhunski smještaj, gurmansku kuhinju, jogu, planinarenje. Portia, Jojo i Emerson, djevojke koje su roditelji poslali na digitalnu detoksikaciju otišle su s iskusnom pratiteljicom na trodnevno planinarenje. Nakon što je vodička Janet ubijena, a djevojkama se gubi trag, uprava luksuznog resorta pere ruke. Reni je dodatno ogorčena jer jedno takvo luksuzno mjesto vodi njezina stara poznanica.
Potraga
Danielu je jedini trag misteriozni video koji prikazuje jezivu scenu, a vlasnika videa nema nigdje. Daniel zna da je Reni Fisher jedina osoba koja mu može pomoći jer ona poznaje planinske staze iznutra i izvana. Dok traje potraga za mjestom zločina, Daniel i Remi ispituju prijatelje i obitelji nestalih djevojaka.
Ispostavlja se da djevojke i nisu baš tako uzorne adolescentice kakvima se prikazuju. Napeta potraga dovodi u opasnost i same istražitelje, a Reni, uz potragu za nestalim djevojkama, provodi još jednu sasvim osobnu potragu.
Kako je čudan morao biti život prije interneta i mobitela. Emerson to nije mogla ni zamisliti. str. 13.
Dojam o knjizi
Reci mi brz je i privlačan roman s brzim obratima. Ne zaostaje u kvaliteti za prethodnim romanom Nađi me. Autorica se uhvatila popularne teme ovisnosti o društvenim mrežama i prisutnosti vlastitog lika na raznim internetskim platformama što je nekim tinejdžerima važnije od života. Lik samog počinitelja naslutite relativno brzo, ali to nije ono najvažnije.
Dobra i aktualna tema i samo okruženje staze Pacific Crest Traila koja doprinosi atmosferi opasnosti i izolacije učinila je da roman bude napet i neizvjestan. Romansa koja se tek razvija između Daniela i Reni protuteža je napetim akcijama.
Ono što je vrijedno spomena je tema, ovisnost mladih o društvenim mrežama i upozorenje roditeljima o važnosti doziranja uporabe istih kod mlade generacije. Ustanove u kojima se liječi ova vrsta ovisnosti već niču diljem svijeta, mada ne tako glamurozne kao što je to Kaleidoskop.
Ako želite pročitati recenziju prve knjige Nađi me, virnite na naš blog.
O autoru:
Anne Frasier autorica je bestselera New York Timesa, broj 1 Amazon Charts i USA Today Misterije detektiva Judea Fontainea, serije Elise Sandburg i romana Inland Empire. S više od milijun prodanih primjeraka, njezine nagrađivane knjige obuhvaćaju žanrove napetosti, misterije, trilera, romantične napetosti, paranormalnog i memoara. The Body Reader dobio je nagradu za trilere 2017. za najbolji meki izvornik od međunarodnih pisaca trilera. Ostala priznanja uključuju RITA za romantičnu napetost i nagradu Daphne du Maurier za paranormalnu romansu. Njezini trileri dospjeli su na popis bestselera USA Today.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
