Joyce Carol Oates: Plavuša

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Plavuša: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Zato sam i tako dobra u hitnim slučajevima. Ili sam barem bila.
S onim se normalnim, svakodnevnim životom nikako nisam znala nositi.
(str. 56.)

Joyce Carol Oates: Plavuša

Najpoznatija plavuša na svijetu

Marilyn Monroe jedna je od najpoznatijih pin-up djevojaka na svijetu. Jedna je od najljepših žena na svijetu i jedna od najslavnijih američkih glumica svih vremena. Poznata je podjednako i po svojim filmovima i po brojnim skandalima, od kojih je svakako najmisteriozniji i najzanimljiviji onaj o vezi s američkim predsjednikom JFK-em. Njezinu smrt, 4. kolovoza 1962., prate brojne zagonetke, a i dan-danas predu se priče o tome je li ona bila samoubojstvo ili okrutan način na koji je Bijela kuća čistila svoje neželjene tragove.

Mit o Marilyn Monroe bio je poseban jer se u njemu spajaju tri ženske persone: na samom početku, tu je Norma Jeane Baker, ona zdrava i normalna djevojka naivna, ranjiva srca. …
Druga je persona Marilyn Monroe, pin-up djevojka, starleta, seks-simbol i boginja s filmskog platna. Ona je umjetna tvorevina holivudskog studijskog sustava…
Treća persona, Plavuša, simbol je čistog i djevičanskog stvorenja iz bajki i vjerskih parabola.
(uvod, str. 10.-11.)

U romanu Plavuša, u Americi objavljenim 2000. godine, spisateljica Joyce Carol Oates bavi se životom ove filmske i seks ikone. Od djetinjstva do smrti, od odrastanja u sirotištu i transformacije u Marilyn Monroe preko nesretnih brakova, slavnih uloga do mnogih ljubavnika i neostvarene želje za majčinstvom. Brutalan, ali dirljiv stil ove autorice daje glas ženi koju su mnogi voljeli gledati, no rijetki su je zaista vidjeli. Premda autorica odmah na početku naglašava da je ovo čista fikcija tek klimavo utemeljena na stvarnosti, čitatelj ne može, a da se ne zapita – koliko je stvarna Marilyn Monroe koja nam se razotkriva na preko 800 stranica ovog, rekla bih, književnog remek-djela.

Plavuša je roman koji ne smijete propustiti!

Zapamti to, Norma Jeane – treba umrijeti u pravom trenutku.(str. 81.)

Plavuša

Norma Jeane Baker prekrasna je djevojčica za koju se brine baka jer joj je majka malčice neuravnotežena. Za šesti joj rođendan majka pokazuje sliku slavnog holivudskog glumca  za kojeg tvrdi da joj je otac. Ipak, do kraja svog kratkog života Norma Jeane oca nije upoznala niti je ikad saznala tko je on zapravo.

Nakon nezgode iz koje saznajemo da joj je majka psihički bolesna, malena Norma Jeane živi najprije u sirotištu, a potom u udomiteljskim obiteljima. Budući da je previše lijepa za svoje dobro te pomalo naivna i lakomislena, udomiteljica odlučuje da je vrijeme za udaju. I tako se Norma Jeane, u nježnoj dobi od 16 godina, udaje po prvi put.

…djevojčice nisu dovoljno snažne; djevojčice nisu dovoljno velike; tvoje je tijelo krhko i lomljivo, poput lutkina; tvoje tijelo jest lutka; tvoje tijelo služi drugima da mu se dive i maze ga; tvoje će tijelo koristiti drugi, a ne ti; tvoje je tijelo slasno voće u koje drugi mogu zagristi i u njemu uživati; tvoje tijelo postoji za druge, a ne za tebe. (str. 66.)

Brak traje kratko, a Norma Jeane postaje najprije fotomodel, a onda i glumica. Muškarci Studija za koji radi osmišljavaju cijelu novu osobu – putenu, seksi, maznu Marilyn Monroe!

Rekla sam sama sebi Moj novi život! Moj novi život je započeo! Započeo je danas!
Rekla sam sama sebi Ovo je tek početak, dvadeset jedna mi je godina i ja sam MARILYN MONROE
(str. 261.)

Čak joj se i ime mrmlja kao u seksualnom pozivu, mmmmm…

Norma Jeane Baker polako nestaje i ustupa mjesto novoj blond personi, onoj po kojoj je ostala upisana u vječnost, glasovitoj Marilyn Monroe!

Ali kad gubiš sebe, katastrofa je neizbježna…

Joyce Carol Oates: Plavuša

Niska očekivanja

Odmah ću na početku reći iskreno – od romana Plavuša nisam imala nikakva očekivanja. Uzela sam ga na čitanje čim sam ga dobila, ni sama ne znajući zašto… Sada, nakon čitanja, moje oduševljenje ovim šokantnim i grubim, a opet nježnim i toplim štivom ne prestaje!

Vidi se da je autorica napravila dobar posao do u tančine istražujući i raslojavajući svaki dio života djevojčice, djevojke i žene koja je postala kultna holivudska zvijezda Marilyn Monroe.

Njezin problem nije bio u tome što je bila glupa plavuša, već u tome što nije bila plavuša i što nije bila glupa. (str. 278.)

Način na koji Oates oblikuje poglavlja fascinantan je koliko i težak za čitanje. Na stranu to što roman ima 850 stranica. Sastoji se od poglavlja koja piše sveznajući pripovjedač, od poglavlja koja nam pripovijeda sama glumica, zatim stihova njenih pjesama te njezinih dnevničkih zapisa… Kako Norma Jeane sve više postaje Marilyn Monroe, tako je njezino pripovijedanje sve nepouzdanije i ne možemo joj vjerovati ni jednu jedinu riječ. Bilo zbog droge, srama ili fantazije u kojoj živi, priče koje nam Marilyn servira pune su rupa. I dok se pred nama otvara, u svom najranjivijim stanju ona nešto taji. Umjesto tijelom zavodi nas riječima pa smo šokirani kad iz usta nekog drugog čujemo nepatvorenu istinu.

Muškarci

On ne voli mene. Voli neku blond stvar u svojoj glavi. Ne mene. (str. 689.)

Život ove zapanjujuće, kako je roman naziva – Blond Glumice, obilježili su muškarci i to je općepoznata stvar. Počevši od oca koji je i danas zagonetka, preko triju muževa koji su je obilježili svaki na svoj način pa do „the ljubavnika“, američkog predsjednika JFK-a, Marilyn nije imala sreće u ljubavi. Emotivno su teška i iscrpljujuća poglavlja o sastanku u avijariju gospodina Z.-a, o pobačaju toliko željenog djeteta, o tome kako su je „kao komad mesa donijeli predsjedniku“ itd.

Koliko god izmišljen sadržaj ovoga romana bio, ne možemo se oteti dojmu da tu nečeg ipak ima. Možda je bilo, ako ne ovako, onda barem slično, i to je ono što boli. Vidite, neki ulomci doista bole i čovjek (žena) se na njih ježi. Onaj kada uplašena djevojčica trči po zgradi i traži pomoć. Onaj kad mlada krvava žena traži WC. I svakako onaj u kojem Plavuša ravnodušno priča o tome kako se uspela na sam vrh.

Muškarci su vladali Hollywoodom, a muškarce je trebalo zadovoljiti. To nije bila neka duboka istina. Bila je to banalna, a samim time i pouzdana istina. (str. 339.)

Joyce Carol Oates: Plavuša

Svega je bilo previše

No najpoznatija plavuša na svijetu nije imala sreće ni sama sa sobom. Previše se davala poslu, previše je osjećala, previše je željno htjela postati normalna – supruga i majka. Sve njoj i sve na njoj bilo je jednostavno previše.

Istina je bila da je njezin život bio ispunjen napornim radom, tjeskobnim radom, radom zbog kojeg noću nije spavala od brige, radom kakvim se još nikad nije bavila … dok je oko drugoga … neprestano motri. (str. 242.-243.)

Bila je nesigurna u svoj um, nesigurna u svoje tijelo. Nije se vidjela onakvom kakvom su je vidjeli svi ostali. Bila je zahtjevna, hirovita, ponekad okrutna. Najviše od svega, bila je slomljena. Je li se slomila još dok je bila Norma Jeane ili ju je dokrajčio Hollywood nije u potpunosti jasno, mada se meni čini da svako poglavlje romana Plavuša prikazuje jedan novi lom, jednu novu pukotinu u savršenom blond oklopu žene koja nikad nije uspjela pronaći samu sebe, onu pravu sebe.

Nikad svoje lice i tijelo nisam doživljavala iznutra (gdje je sve obamrlo, kao u snu), samo kroza zrcalo, gdje je postojala oštrina i jasnoća. Na taj sam način uspijevala vidjeti sebe. (str. 51.)

Smrt je dočekala početkom kolovoza 1962., gola i sama, okružena mnoštvom tableta koja se zadnjih mjeseci života uglavnom održavala na površini. Jesu li je one, naposljetku, povukle na dno, ili im je u tome netko pomogao, ostat će vječni misterij.

Jer ne postoji smisao života izvan filmske priče.
I ne postoji filmska priča izvan zamračene kinodvorane.
(str. 27.)

Ostali naslovi ove autorice

Joyce Carol Oates hvaljena je američka spisateljica rođena 1938. godine. Inspiraciju za djelo o Marilyn Monroe dobila je kada je ugledala sliku mlade, nevine, ozarene petnaestogodišnje tada Norme Jeane Baker, pobjednice na natjecanju ljepote u Kaliforniji 1941. godine. Roman Plavuša objavljen je 2000. godine i odmah nominiran za mnoštvo književnih nagrada.

Plavuša je prvo njezino djelo prevedeno na hrvatski jezik.

Prema ovom je romanu snimljen i Netflixov film istoimenog naslova:

Gdje kupiti roman Plavuša

Vorto Palabra, web shop Znanje

Alex Hay: Sluškinje

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Sluškinje: ©Stilus

Prevoditelj: Tea Tosenberger Lubar

Alex Hay Sluškinje

Roman Sluškinje urnebesna je priča o ogromnoj pljački koju je isplanirala i provela nekolicina žena, sluškinja, u najraskošnijoj kući u Mayfairu. Ali da bismo došli do pljačke (koja se odvija tek u zadnjoj trećini knjige), trebamo krenuti od plana. A da bi za neku realizaciju krenuli od plana, trebamo imati motiv, naum, viziju i cilj. Sve je to imala gospođa King.

Gospodarica – gospođica de Vries

Na samom početku romana otkrivamo da gospođica de Vries, koja nakon očeve smrti nasljeđuje ogromnu zgradu, odlučuje organizirati kostimirani bal. Njezina je namjera skrenuti pozornost na svoje bogatstvo i biti uočena u otmjenim krugovima, a po mogućnosti pronaći i ženika.

Željela je upravljati na samom vrhu hijerarhije u božanskim visinama društva.
str. 20.

Gospođa King

Gospođa King, domaćica pokojnog gospodina de Vriesa, uhvaćena je kako noć prije ulazi u odaje za mušku poslugu. Momentalno dobiva otkaz bez preporuke za buduće zaposlenje. Čini se da je gospođa King imala dobar posao. Zašto je riskirala ulazeći u muške odaje?

Namještenici i posluga, skloni gospođi King, uznemireni su njezinim otpuštanjem, ali ne i sama gospođa King. Jer ona ima drugi plan. Samo, da bi izvela ono što je naumila, trebaju joj pomoćnici i suradnici.

Pretpostavila je da će se kuća jednostavno lišiti svog blaga, da će ga se rado odreći. Nije bilo tako. str. 310.

Sluškinje okupljaju tim

Kuća obitelji Stanhope mjesto je prepuno blaga, svjetlucavog simbola bogatstva i moći, ali i mračnih tajni. Sve je to predmet interesa gospođe King. Namjera joj je ogoliti tu kuću do zadnjeg zlatnika ili umjetnine koju kuća posjeduje. Isto tako, želi otkriti sve tajne koje kuća ima, a neke od njih ona već naslućuje. Jedino što nema dokaza. Dokazi su u kući.

Sljedbenice i suradnice gospođe King čudnovata su ekipa žena. Vladarica crnog tržišta, nerealizirana glumica, zlostavljana pomoćnica i servirka, krojačica koja sanja o boljem životu, akrobatske plesačice… Svaka od njih ima  svoj motiv zbog kojeg želi opljačkati ovu kuću.

Ja nisam pauk, rekla je gospođa King smireno.
Onda si muha, rekao je starac. str. 136.

Dojam o djelu Sluškinje

Jako mi se svidjela ova knjiga. Priča o tome kako se marginalizirano i obespravljeno osoblje odlučuje osvetiti toliko je zabavna da vam je, dok čitate, cijelo vrijeme smiješak na usnama.

Pozornica na kojoj se odvija radnja podsjeća na Downton Abbey (komentar na poleđini knjige), ali mene još više na Dickensovog Olivera Twista, i to na starog spletkaroša i lopova Fagina. Svakako je savršena kombinacija realističnog gradskog podzemlja, siromašnih kvartova u kojima žive beskućnici, besposličari i opasni likovi te velikaških obitelji na drugoj strani grada, neosjetljivih na život puka.

Zanimljiv je odnos između gospođe de Vries i   gospođe King. To je na trenutke odnos pun razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazi ona druga. Njihova komunikacija nema težinu u izgovorenim riječima već u gestama, neizrečenim mislima i iznenađujućim postupcima. Unutarnja suzdržanost voditeljica priče, gospođe King i gospođice de Vries, učinila je da sam knjigu željela pročitati u jednom danu. Cijelo vrijeme slutite da je pljačka zapravo odgovor, odnosno reakcija na  nešto krucijalno, veliko.

Gospođa King smislila je jako odvažan plan, plan koji će ujediniti marginalizirane žene u noći veličanstvenog bala. A izvest će ga točno pred očima svojih bivših poslodavaca. Kradljivice, sluškinje, međusobno se oslovljavaju s “gospođo” što je još jedna od urnebesnih pojedinosti u ovom romanu. O pozadinskim pričama žena koje okuplja gospođa King znamo vrlo malo. One se otkrivaju u samoj priči, ali vrlo polako. informacije dobivamo na kapaljku. I to daje draž ovom romanu. Svatko ima svoj motiv za izvođenje ove operacije. A motivi su vrlo zanimljivi.

Sluškinje su zapravo roman o klasi i moći.  Roman o osveti koja kažnjava beskrupuloznu pohlepu i nemoral jednog čovjeka koji je na taj način stekao bogatstvo. Ali ima onih koji smatraju da im dio toga kolača pripada. Što rođenjem, što marljivim radom. Oni koji su ostali bez ikakvih prava čekaju svoju priliku. I smišljaju briljantan plan.

U svakom slučaju, nadam se da će se ova knjiga ubrzo ekranizirati.

Ako već niste stavili Sluškinje na svoju must-read listu, obavezno to učinite!

Velika preporuka!

Alex Hay sluškinje

O autoru

Alex Hay odrastao je u Cambridgeu i Cardiffu. Studirao je povijest, a doktorirao na temu ženske moći na kraljevskim dvorovima. Sluškinje su njegov povijesni prvijenac za koji je osvojio nagradu Caledonia.

Gdje kupiti:

Stilus

Ako volite čitati o sluškinjama, kućnim pomoćnicama, sobarica i inom osoblju, svakako pročitajte naše osvrte na romane Sobarica i Gost iznenađenja Nite Prose i Kućna pomoćnica Freide McFadden.

Triona Walsh: Snježna mećava

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Snježna mećava: ©Znanje

Prevoditelj: Karlo Nikolić

Trona Walsh Snježna mećava

Često čitamo trilere o nekoliko ljudi koji se nalaze u usamljenoj kolibi, otoku, vrhu planine ili nekom drugom izoliranom mjestu odsječenom od vanjskog svijeta i onda se dogodi ubojstvo. Snježna mećava jedan je od takvih romana.

Slične smo priče već čitali kod autorice Lucy Foley u romanima Lovačka družina, Popis uzvanika i Mala smrt , ali mene je možda najviše podsjetila na jedan malo manje razvikan, a stvarno odličan triler Allie Reynolds – Na ledu. Iako je ideja Snježne mećave već isprobana, početak romana bio mi je odličan i činilo mi se da roman ima potencijala, a onda je autorica upotrijebila dosta klišeja i smanjila moje oduševljenje i ocjenu s odličnog na dobar.

Prijatelji

Šestero prijatelja sastaje se nakon deset godina, došavši na vjetroviti irski otok dan prije Nove godine kako bi obilježili nesretnu pogiblju zajedničkog prijatelja i prisjetili se njihovog prijateljstva. Na otoku ih dočekuje Cara, mjesna policajka, čiji je suprug Cillian prije deset godina tragično nastradao.

Stari se prijatelji ponovno okupljaju postepeno dolazeći u kuću domaćice i nakon početne napetosti raspoloženje se među njima popravlja. Piće i dobra hrana, kao i obilježavanje kraja još jedne godine, čine da se društvo postepeno opušta dok čekaju da se svi okupe. Zagrijani od pića i tople vatre u kaminu, ne mare što je prognoza loša. Uskoro nad otokom započinje strašna snježna mećava koja paralizira sav promet.

Pronalazak tijela

Kad se jedan od šestorice prijatelja ne pojavi na zajedničkoj zabavi, a uskoro je otkriveno tijelo u podnožju litica, zbog vezanih ruku očigledno žrtva ubojstva, Cari je jasno da je ubojica još na otoku jer nema kako napustiti otok. Snježna mećava napravila je kaos na otoku. Svi su zarobljeni – nema izlaza. Nema struje. Nema telefonskog signala. Nema mogućnosti poziva u pomoć. Cara, užasnuta ubojstvom, pokušava posložiti događaje, ali ubrzo shvaća da nema podršku ni od koga jer svi lažu ili imaju nešto za skrivati. Za Caru, koja je sama jer nikome ne može vjerovati, gotovo je nemoguće saznati istinu.

S vrha stijene jedna se sjena naginje prema podnožju, u nadi da će struje odnijeti tijelo podvodnim kanalima na pučinu, daleko od tog mjesta. str. 4.

Sumnja

Cara postupno posumnja u sve. Odjednom je svjesna surove istine – da su oni koje je smatrala prijateljima zapravo licemjerni lašci. Bez obzira na opstrukciju istrage te izrazito loše vremenske prilike, Cara je odlučna uhvatiti ubojicu. Tragova je mnogo. Samo koji je pravi?

Vrati to. Na svakom listu ista rečenica. Isti rukopis. Isti dojam prijetnje. str. 151.

Dojam o djelu

Triona Walsh postavlja odličnu scenu. Udaljeni otok prepun opasnih klisura i litica, malobrojno stanovništvo koje teško prihvaća pridošlice, snježna mećava koja sve više uzima maha, jedno tijelo i jedan ubojica koji ne može napustiti otok. Sve je savršeno i sve vas vuče da počnete što brže okretati stranice romana.

Ali, nakon nekoliko poglavlja, kada ste uspjeli popamtiti imena i tko je kome tko, Walsh potpuno nepotrebno u igru stavlja filmsku ekipu za koju ne znamo koja joj je zapravo uloga jer se cijeli misterij vrti oko šestorice prijatelja i njihovih međusobnih odnosa.

Ima u romanu još nelogičnosti. Nakon pronalaska tijela, prijatelji su šokirani i osupnuti, da bi neposredno nakon toga pili čaj, alkoholna pića i igrali društvene igre. Autorica najprije lijepo gradi napetost, a onda je razbija sporednim radnjama koje mi se čine neprirodne. Sama završnica romana malo je naivna, ali očekivana.

Ali da ne bih samo kritizirala, roman ima i stvarno dobrih strana. Poglavlja su kratka i znakovito završavaju tako da želite čitati još. Nakon nekih čudnih događaja i pronalaska leša, napetost enormno raste. Svi su sumnjivci i svi su ubojice. Policajka Cara ne posustaje. Snježna mećava koja bjesni i paralizira otok savršena je pozornica. Sve to stvara zastrašujuću i napetu atmosferu. Na kraju Cara, u stilu Agathe Christie, iznosi motive svih prisutnih kako bi dokazala da je doslovno svatko mogao biti ubojica. Samo, jedna je Agatha Christie. Triona Walsh nije joj dorasla.

Sve u svemu, Snježna mećava zabavan je i dovoljno napet zimski kriminalistički roman da vam ugodno popuni nekoliko popodneva.

Trona Walsh Snježna mećava

O autorici

Tríona Walsh čita i piše kriminalističke romane. Dvostruka je pobjednica na natjecanju Novel Fair Irish Writers Centrea. Živi u Dublinu s četvero djece, tri mačke i suprugom.

Gdje kupiti roman Snježna mećava:

Znanje

Kiran Millwood Hargrave: Milosti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Milosti: ©Mozaik knjiga

Prevela Sanja Ščibajlo

Mi njima nismo ništa. Mi smo isto što i muškarci moru, ulovljeni u njegove struje. (str. 279.)

Kiran Millwood Hargrave: Milosti

Milosti

Badnjak je, 1617. godina, Norveška. Muškarci odlaze na more u ribolov, no u tren oka diže se oluja. Četrdesetak muškaraca gine na moru. More ih vraća u luku danima poslije.

Oluja dođe u tren oka. Tako će o njoj govoriti u mjesecima i godinama poslije, kad prestane biti tek žarenje iza njihovih očiju i živa rana udno njihova grla. Kada se napokon utka u pripovijesti. (str. 15.)

Na otoku Vardø ostaju samo žene.

Maren tog Badnjaka gubi oca, brata i zaručnika. Sve žene izgube nekoga; više nema očeva, muževa niti sinova.

Žene uče funkcionirati same. Žene uče preživjeti same.

No i dalje su ovdje… I dalje su žive. Imaju sustav… Sve one posjeduju svaka svoju vještinu, sve imaju svoju ulogu, isprepletene su, i poput prečki sklepanih ljestava počivaju jedna na drugoj. (str. 57.)

Vlast šalje svećenika da ojača kršćanstvo i ljubav prema Bogu, no žene imaju pametnijeg posla od molitve i svakodnevnih odlazaka na misu. Dani su kratki i hladni, posla je i previše.

Pastor Kurtsson promatra s uskih stuba kirke, propovijeda sve strastvenije o vrlinama poštovanja crkve i njenih slugu. No dok njegova revnost raste, Maren osjeća promjenu, preokret među ženama. Nešto mračnije buja, i ona to pronalazi i u sebi. (str. 56.)

Na zabitom otočiću još uvijek, uz dominantno kršćanstvo, postoje ostaci starih vjerovanja. Još uvijek se ljudi pouzdaju u rune i tkalce vjetra, a jedna je žena otišla posebno daleko – obukla je hlače.

Crkva šalje svog povjerenika da uvede red.

Na otok pun žena stiže lovac na vještice.

Bez milosti

Absalom Cornet nastanjuje se na Vardøu sa svojom mladom suprugom Ursom.

Absalom Cornet. Ne zvuči baš kao molitva, već više kao pogrebna zvonjava.
(str. 74.)

Ursa ne zna kako biti dobra žena i domaćica, a kad stiže na Vardø, upoznaje žene koje se to više niti ne trude biti. Upoznaje neovisne žene i kako njezino prijateljstvo s Maren postaje sve jače, tako i ona postaje sve sličnija tim snažnim, od hladnoće i mora isklesanim ženama.

Ne treba ni govoriti da se njenom suprugu to ne sviđa. Jer kraljev povjerenik, od Boga poslan obavljati sveti posao iskorjenjivanja krivovjeraca, uza se treba poniznu i poslušnu ženu.

Svjetlo svijeće najslabije obasjava kutove. Ovdje smo kako bismo se pobrinuli za to da svjetlo sjaji jače, da potražimo tamu i spalimo je. Zatremo je vatrom Božje ljubavi. (str. 249.)

Kada žene Vardøa pokažu prkos i nesmiljenu snagu, Božji povjerenik Absalom Conet naći će način da ih slomi.

Kiran Millwood Hargrave: Milosti

Istinita priča o hrabrim ženama

Roman Milosti inspiriran je stvarnim događajima iz 17. stoljeća, kada je na malom otoku u Noveškoj devedeset i jedna osoba spaljena na lomači. Je li se to dogodilo baš ovako kako je spisateljica Kiran Millwood Hargrave zamislila, nikada nećemo saznati, no lako je moguće da se muškarcima na vlasti nisu svidjele neovisne, slobodne, samodostatne žene koje nisu trebale ničiju zaštitu niti ičije milosti, ni božje ni muške.

Milosti oduzimaju dah

Roman Milosti toliko mi se svidio da sam ga uvrstila na listu najboljih romana pročitanih u 2023. godini! Sve u njemu bilo mi je predivno! Poetski način na koji autorica piše, ljepota riječi i rečenica koje se isprepliću i pripovijedaju o izoliranosti, klaustrofobiji male zajednice, o zloći, ali i o nježnosti i ljubavi…

Prije no što uđe u čamac, Maren učini ono što je bila izbjegavala sada već mjesecima, i pogleda ravno u more što zapljuskuje bokove … čamca bezbrižnim kratkim dodirima. Valovima, ispravi se Maren. More nema prste, ni ruke, ni usta koja se mogu otvoriti i gutati. More nju ne promatra: ništa ne misli o njoj. (str. 51.)

Fabula je zamišljena gotovo savršeno. Oluja koja se gotovo iz vedra neba sručila i potamanila sve što je bilo muško, sve što je bilo snažno i pružalo zaštitu. Žene ostaju same, isprva misleći kako za njih nema života. A onda se pojavljuje Kirsten, moja osobna heroina u muškim hlačama, jer „kako će mesariti u suknji?“ Malo pomalo, žene uviđaju ne samo da mogu, već da znaju.

Pritisnute neumitnom tugom i boli, jer sve su nekoga izgubile; okružene mrakom i hladnoćom jer je ljeto na Vardøu prekratko, žene grade nestabilne ljestve napretka, zajedništva i prijateljstva.

Ali nisu sve prijateljice. Uvijek ima onih koje su bolje, pametnije, bogatije. Onih koje se bolje snalaze.

Pa kad Absalom Cornet dođe obavljati svoju presvetu dužnost brisanja praznovjerja i utjerivanja pravovjerja, krhke veze među ženama počinju pucati.

Mislila je da je vidjela najgore što može vidjeti u toj luci, da se ništa ne može usporediti s opakošću one oluje. Ali sada zna kako je bila glupa kada je vjerovala da zlo postoji samo ondje, na pučini. Bilo je ovdje, među njima, hodalo na dvije noge, izričući osudu ljudskim jezikom. (str. 314.)

Emocije koje ostaju dugo nakon čitanja

Počevši od prelijepe naslovnice koja i sama priča priču, roman Milosti u čitateljima budi mnoštvo emocija koje u njemu ostaju i dugo nakon čitanja. Neću reći da je radnja apsolutno bez mane, jedna stvarčica ima koja mi je bila „tu mač“ i potpuno neuklopljena u ostatak radnje, ali sve ostalo… Ljudi moji! Kako su te žene opisane. Kolika je težina, bol i patnja u svakom postupku. Kolika hrabrost i inat…

Cijeli svoj život mrzim licemjerje i mrzim što nas odrasli život počesto tjera da se baš tako ponašamo. Milosti su pune licemjerja i ne želim vam otkrivati previše radnje pa neću navoditi sve što me razbjesnilo, ali ima situacija o kojima ne možete prestati razmišljati.

… ne može promijeniti činjenicu da je sada manje važno to u što vjeruješ od onoga što se pretvaraš da vjeruješ. (str. 200.)

Ako je lov na vještice tema o kojoj volite čitati, ako uživate u snažnim emocijama koje izazivaju nepravda, predrasude i strah od nepoznatog, uzmite Milosti. Vjerujem da nećete požaliti. One su snažno, iskreno, teško, istinski surovo štivo koje se uvlači u čitatelja i ne pušta ga na miru, čak i kad je zadnja korica odavno zatvorena.

Kiran Millwood Hargrave: Milosti

Ostali naslovi ove autorice:

Kiran Millwood Hargrave (1990.) nagrađivana je britanska pjesnikinja, dramatičarka i autorica romana. Milosti je njezin prvi roman za odrasle.

Gdje kupiti roman Milosti:

Mozaik knjiga

Vještice, vještičarenje, Inkvizicija i sve povezano s njom nisu rijetke teme u književnosti.
Na našem blogu možete pročitati recenzije romana Rogus Ivane Šojat, Vještičji sat Chrisa Bohjaliana te Familijari Stacy Halls.

Ivana Šojat: Rogus

Nakladnik: Fraktura, 2023.

Naslovnica knjige Rogus: ©Fraktura

Ivana Šojat Rogus

Rogus je knjiga koja vas udari tako jako ispod ošita da se sagnete u struku i dišete… Dišete…

Priča je to o dvije žene istog prezimena – Pavković. Prva je Angelina, arheologinja koja radi na iskapanju artefakata na mjestu gdje su u 18.stoljeću spaljivali vještice. Druga je Anica, posljednja spaljena vještica u dvorištu Virovitičke županije, odlukom Civilnog suda iste te županije kojoj je Osijek tada pripadao.

Odmah sam bila privučena naslovnicom koja podsjeća na Zagorkine junakinje. Tu je lik žene ovijene magličastom koprenom. A najizražajnije na ženi su oči. To su oči koje ne možete zaboraviti. U njima se ogleda sve proživljeno. To su oči koje gledaju kroz više generacija, sve dok ne naiđu na onu izgubljenu dušu koja će sve razumjeti.

Angelina

U sadašnjosti upoznajemo arheologinju Angelinu Pavković. Premda mlada, Angelina je pomalo “stara duša”. Iskapati artefakte, stare grobove pored cesta, crkvi, dvorišta i zdanja u kojima su ljudi živjeli, obitavali, voljeli se i molili, za nju su prava škrinjica čuda. Voli Angelina taj posao iako je ponekad smatraju čudakinjom, uglavnom oni koji sami nemaju korijene.

Angelina je u dugoj vezi s fizičarem Jakovom, nakon neuspjelog prvog braka. Ali veza se nekako potrošila, istanjila i pojela bez da je itko kriv. Od nje su ostala samo dva sudruga zbližena u akademskoj šutnji. I dalje bi Angelina ostala lagano začahurena u učmalost svakodnevnice da na jednom osječkom lokalitetu ne nailazi na ostatke mlađe ženske osobe, a zatim i sudska svjedočenja o ženi koja je tri stoljeća prije bila posljednja spaljena vještica u Osijeku.

Želim mu reći da shvaćam, da se riječima misli ne mogu zauzdati, prenijeti, da u tome i jest temeljni problem i počelo svakog nerazumijevanja. str. 155.

Anica

Anica je posljednja žena spaljena u Osijeku koju je osudila civilna, a ne crkvena vlast. Osuđena je na osnovu svjedočenja o tome kako je pomogla ili odmogla (kako je svatko mogao svjedočiti) ozdravljenju nekoga od suseljana. Okrutna mučenja, teror i strašna inkvizicija koju je prošla Anica prije samog spaljivanja, a sve kako bi priznala da je vještica, počinju Angelinu pratiti u snovima. Angelina odjednom spoznaje da vidi, čuje i osjeća Anicu. Angelinini snovi su sve intenzivniji, strahote koje vidi i osjeća sve jače i brutalnije. Angelina osjeća da joj je Anica bliska jer je Anica je ona sama.

Sve je uvijek ispod. Ispod tepiha ili zemlje. Ono najvažnije oku je nevidljivo. Metafizički ili stvarno. str. 64.

Dojam o djelu Rogus

U romanu Rogus dvije su linije pripovijedanja koje naposljetku postaju samo jedna. Ali u prapočetku, zapravo, sve  počinje od jedne linije od koje sve vodi, samo to arheologinja Angelina još ne zna. Obje se žene prezivaju Pavković, obje su povezane lokalitetom na kojem su se rodile i živjele, ali prije svega drugog, povezane su energetskim i emocionalnim kodom koji se prenosi iz generacije u generaciju. Ovo je priča o osakaćenoj duši koja se materijalizirala kako bi nakon tristo godina dočekala pravdu izvlačeći se na površinu. Ali ta duša u obliku Anice ne zna da ni dan danas nema jednakosti ni pravde za žene u svijetu u kojem vlada muški kodeks. Anicu nitko nije branio. A znamo da je bila udana. Gdje joj je bio suprug, taj slabić koji je dopustio da nevina žena strada?

Mizoginija zbog toga što su žene lijepe, ružne, vrijedne, udane, neudane, s puno djece, bez djece i tako dalje, zbog niza besmislenih razloga ili jednostavno zbog toga što su žene, nije u određenim patrijahalnim kulturama pa ni u suvremenim društvu, nestala ni danas. Ženama se u pravilu ne oprašta uspjeh. Pogotovo ako su supruge i majke. Jer kako bi, pobogu, one sve to mogle uz silne obveze koje imaju kod kuće? Plameni jezici kojima se danas obezvrjeđuju žene ne moraju nužno biti lomače. Danas su načini puno suptilniji, ali očekivani kalupi muško-ženskih uloga u obitelji, zajednici, poslovnom okruženju i društvu teško se i sporo mijenjaju.

Kao što Malleus Maleficarum sažima u sebi sve ono što je u praksi Inkvizicije bilo najokrutnije, najperfidnije i najzlokobnije, tako je i Rogus Ivane Šojat stravičan podsjetnik na mračno doba kada su praznovjerje i zločestoća dobili prevagu nad zdravim razumom. A to nije bilo tako davno.

Povijesni okvir u romanu Rogus

Hvala autorici što je donijela ovakvu tešku priču pred čitateljski auditorij. Premda je priča fikcija, ona se u osnovi temelji na ženi koja je stvarno postojala, bivala mučena i usmrćena na osnovu javnog linča povampirenih mozgova. Ali na neki način, i sam naziv knjige Rogus (Lomača) nudi nam odgovor. Smrt započeta u vatri putovanje je koje traje i nakon što se ugasi zadnji ugarak na ognju. Neka će se duša zaustaviti na svom putu puno kasnije, kad naiđe na drugu dušu, onu koja će sve razumjeti.

O autorici

Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku. Književnica i književna prevoditeljica urednica je kazališnih izdanja u HNK u Osijeku. Djela su joj do sad prevođena na njemački, talijanski, bugarski, makedonski i engleski. Roman Unterstadt 2012. dramatiziran je u istoimenu višestruko nagrađivanu predstavu.

Objavila je do sad: Hiperbole (pjesme, 2000); Šamšiel (roman, 2002); Uznesenja (pjesme, 2003); Utvare (pjesme, 2005); Kao pas (priče, 2006, 2009); I past će sve maske (eseji, 2006); Mjesečari (priče, 2009); Sofija plaštevima mete samoću (pjesme, 2009); Unterstadt (roman, 2009); Ruke Azazelove (priče, 2011); Ničiji sinovi (roman, 2012); Jom Kipur (roman, 2014); Emet i druge priče (priče, 2016); Ljudi ne znaju šutjeti (pjesme, 2016); Selina i mrakovi (slikovnica s ilustracijama Andree Peterlik-Huseinović, 2017);  Ezan (roman, 2018); Oblak čvoraka (roman za mlade, 2021); Sama (roman, 2022); Rogus (roman, 2023).

Ivana Šojat Rogus

Gdje kupiti roman Rogus:

Fraktura

Vještice, vještičarenje, Inkvizicija i sve povezano s njom nisu rijetke teme u književnosti.
Na našem blogu možete pročitati recenzije romana Vještičji sat autora Chrisa Bohjaliana, Milosti Kiran Millwood Hargrave te Familijari Stacy Halls.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Gost iznenađenja: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Kada je nešto prljavo, samo je jedno ispravno… A to je očistiti to. (str. 152.)

Nita Prose: Gost iznenađenja

Gost iznenađenja

Molly Gray mlada je žena s istančanim smislom za čistoću i pristojnost. Svemu što zna, pa tako i pristojnosti i čišćenju, naučila ju je njezina pokojna baka, u čije se savjete Molly i dan danas uzda. Molly se mrvicu teže snalazi u društvu i teško čita ljude, no njezine su se socijalne vještine umnogome popravile od napetih događaja ispričanih u romanu Sobarica.

Tako Molly danas ima gotovo savršen život. U sretnoj je ljubavnoj vezi i napredovala je do položaja glavne sobarice u veličanstvenom Regency Grand Hotelu.  

Oduvijek sam se mučila shvatiti pravo značenje riječi koje izgovaraju drugi, ali popravila sam se u čitanju ljudi, čak i neznanaca, zato znam na što ste pomislili. Pomislili ste da je moj posao nevažan i da se svog položaja trebam sramiti, a ne biti ponosna na njega. Daleko sam ja od toga da vam namećem mišljenje, ali PMSM (to znači: po mojem skromnom mišljenju), sasvim ste u krivu. (str. 10.)

Sve se poremeti kada u hotel stigne slavni, ali tajanstveni pisac krimića J. D. Grimthorpe. I ne samo da stiže u hotel, nego se, pred mnoštvom novinara, sruši mrtav. Njegovu smrt istražuje detektivka Stark, Mollyna stara protivnica.

„Detektivko, imate li poruku za ubojicu?“ …
„Istina se može kriti neko vrijeme, ali neće ostati zauvijek zakopana. Neka to dobro zapamti.“
(str. 143.)

Dok smrt misterioznog pisca prijeti uništiti reputaciju Mollyna voljenog hotela, ona i ostatak osoblja kreću u rješavanje još jedne zagonetke. Međutim, ono što nitko ne zna jest to da Molly u svojoj prošlosti krije tajnu koja bi mogla biti ključ za rješavanje ubojstva i pronalazak ubojice.

Mene iskustvo uči … da su tajne sklone kažnjavati one koji ih čuvaju. (str. 113.)

Molly i gost iznenađenja

Gost iznenađenja nastavak je avantura mlade sobarice Molly Gray i nadam se da će njezina priča postati serijal. U naivnu sam se sobaricu zaljubila na prvo čitanje i ta se ljubav nastavlja i u ovom romanu. Naime, pribojavala sam se da će, kad se počne snalaziti u međuljudskim odnosima, Molly izgubiti šarm, ali to se nije dogodilo. Jednako je draga, simpatična, zanimljiva i duhovita kao i u Sobarici. Uz napetu priču o ubojstvu koje se iznenađujuće isprepliće s Mollynom dosad nam nepoznatom prošlošću, autorica nam pripovijeda i dirljivu priču o neprilagođenoj djevojčici koja se najbolje snalazi u svijetu čišćenja i kojoj je baka najbolja prijateljica.

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ono što na čitatelja djeluje kao katarza jest Mollyn rast i razvoj. Pred našim očima ona od naivne djevojke i mete poruge postaje ne samo najbolja u svom poslu (i s, psssst, poslovnom ponudom kojoj (ne) može odoljeti), nego i žena sretno zaljubljena, neprestano okružena prijateljima.   

Ono sam što sam. Molly. Molly, sa svim svojim slabostima i manama. I svim svojim vrlinama. (str. 240.)

Moglo je to ispasti svakako. Osnažena Molly mogla je prestati biti onaj drugačiji, neobičan lik koji smo svi zavoljeli. Ipak, Nita Prose vješta je spisateljica i izvukla je iz Molly ono najbolje, a da ju nije promijenila (upropastila). Stvarno se veselim čitati kako jedan od meni omiljenih likova postaje bolji, ali i zadržava sve one simpatične osobine koje ga čine takvim kakav jest.

Roman koji ima sve

Gost iznenađenja roman je koji u sebi ima sve. Zagonetno ubojstvo, tajnu iz prošlosti, ubojicu koji svima uporno izmiče i čudesnu glavnu junakinju za koju navijamo svim srcem! Uz nekoliko preokreta, dirljivih trenutaka uz koje ćemo šmrcnuti te neizostavne feel-good epizode, nećemo ni trepnuti, a već ćemo zatvoriti zadnju stranicu. S lakoćom čitamo Mollynu priču, ali ona nije banalna ni jednostavna. Napisana je jezikom i stilom koji se lako razumiju, u obliku Mollynog obraćanja nama čitateljima, pa nju i njezine prijatelje osjećamo kao jedne od nas. Vrlo se lako povezujemo s likovima i njihovim radostima i tugama i vjerujte mi, kad sam pročitala ovih niti 300 stranica novog poglavlja Mollyne priče, osjećala sam baš kao da sam pročitala nešto dobro.

Ali sada vidim. Vidim jasno kao nikad prije – da čovjek može istovremeno biti čovjek i čudovište. (str. 180.)

Moju preporuku imate, pogotovo ako volite romane u kojima su glavni likovi na neki način drugačiji i neobični, ali obojeni toplinom, ljudskošću i meni jako važno – humorom. Serijal o Molly pomalo me podsjeća na serijal o klubu seniorskih istražitelja ubojstva Richarda Osmana pa ako ste voljeli te romane, definitivno ćete voljeti i ovaj roman.

Gost iznenađenja neće nas isprepadati niti šokirati. Naprotiv, zbog njega ćemo još i više zavoljeti čitanje i avanturu koju nam ono pruža. Neki od nas više će cijeniti male ljude i njihove „male“ poslove. Neki će od nas s više strpljenja odgajati svoju djecu. Neki će, jednostavno, duboko udahnuti i nasmiješiti se jer dobri ljudi zaslužuju svoj sretan kraj, a naša ga je draga Molly dobila.
Zasad, hihihihi.

Uglavnom, jako se, JAKO veselim trećem nastavku!

Nita Prose: Gost iznenađenja

Ostali naslovi ove autorice:

Nita Prose autorica je romana Sobarica koji je postao veliki književni hit, ovjenčan brojnim nagradama i preveden u više od četrdeset zemalja. Gost iznenađenja nastavak je romana Sobarica. Treći se nastavak zove Tajna iz dnevnika.

Gdje kupiti roman Gost iznenađenja:

Stilus

Rae Meadows: Zemlja zime

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Zemlja zime: ©Znanje

Prevoditelj: Ružica Matić

Rae Meadows Zemlja zime

Zemlja zime – priča iz Norilska

Nismo zadovoljni svojim životom, poslom ili mogućnostima za napredovanje koje imamo. Živciraju nas gužve u dućanima, aerodromima ili autobusnim kolodvorima. Ljutimo se kad u dućanu ponestane nekog proizvoda, inzistiramo da nam se u restoranu promijeni narudžba ili tražimo povrat proizvoda koji nam se ne sviđa. Dana nam je sloboda izbora koju bespoštedno koristimo, sloboda koje najčešće nismo ni svjesni.

Naša generacija nije nikad, na sreću, upoznala drugu stranu medalje. Svesrdno se nadamo se da neće ni naša djeca. Ali još uvijek ima ljudi koji pričaju priče o tome kako je bilo. I to se neće zaboraviti.

Zemlja zime priča nam jednu takvu priču. Priču o vremenu kad je sloboda kretanja, govorenja, pjevanja, bivanja ili jednostavno odlučivanja o vlastitom životu bila najveći ideal.

Anja

Osmogodišnja Anja živi s ocem, rudarskim inženjerom, u hladnom sibirskom Norilsku, sjeverno od Arktičkog kruga. Gradić je to mrzovoljnih i apatičnih stanovnika koji danje svjetlo imaju jedino od svibnja do srpnja. Ostatak godine uglavnom je noć i hladnoća koja prolazi kroz kosti. Norilsk je, s prosječnom zimskom temperaturom od -31 stupanj, uistinu zemlja zime, ali to nije najveći problem njegovih stanovnika.

Anjina je majka netragom nestala prije tri godine, bez ikakvog objašnjenja, za sobom ostavljajući shrvana supruga i ranjivu kćer, koji žive mračnim i tihim životom u gorkoj hladnoći Sibira. Anja i njezin otac nemaju društvenih kontakata. Osim prijateljice iz škole i stare susjede Vere koja je preživjela deset godina zatočeništva u strašnom Gulagu, ni s kim se ne druže. Otkako je Katerina nestala, Anjin otac vrlo je oprezan. Jer svi su oko njih špijuni i prokazivači koji traže državne neistomišljenike.

Anja nije znala reći za koga misli da bi je mogao čuti, ali netko je uvijek slušao, netko je čekao da prijavi. Život je bio takav. str. 26.

Gimnastički program u Zemlji zime

U školi je Anja zapažena kao gipka i vižljasta djevojčica. Nakon nekog vremena, dobila je priliku biti dio slavnog gimnastičkog programa SSSR-a. To se smatralo velikom čašću, a njezina mala obitelj počela je dobivati novčane privilegije.

Dok niže uspjeh za uspjehom u natjecateljskoj gimnastici i gleda kako druge djevojke padaju u nemilost, Anja ubrzo shvaća da i zbog najmanje pogreške može izgubiti baš sve.

Ali Anja ima cilj. To je medalja na Olimpijskim igrama. Sve će učiniti da do tog cilja dođe, bez obzira na prepreke koje je koštaju zdravlja. Ni puknuti ligamenti, ni žuljevi ili lomovi, neće je odvratiti od zadatka koji je sama sebi postavila. Jer Anja zna da to što radi ne radi samo za sebe. Radi to i za svoju zemlju. Sovjetski savez – zemlju zime.

Zašto su sovjetski gimnastičari najbolji? Jer nitko ne pleše kao Rusi. Nemojte osramotiti svoju zemlju. str. 54.

Dojam o knjizi Zemlja zime

Uvijek se iznenadim kada priču o nekoj zemlji napiše osoba koja se nije rodila niti živjela u toj zemlji. To me posebno zadivi upravo zbog toga što se taj pisac trebao puno više potruditi da sazna, pročita, prikupi informacije i ako hoćete, educira se o životu u zemlji o kojoj piše. Smatram da je Rae Meadows u Zemlji zime odlično napravila domaću zadaću. Ako se izuzme politički kontekst i surov život u hladnom sibirskom Norilsku, Zemlja zime oda je briljantnim sovjetskim gimnastičarkama, osvajačicama više olimpijskih medalja. Nadljudski trud koji su te djevojčice od deset, jedanaest i jedva malo više godina ulagale u naporne treninge bez obzira na žuljeve i lomove koji su ih pratili, više gladne nego site, više smrznute nego ugrijane, toliko vas pogodi i uzburka emocije da praktički ne možete vjerovati da je takvo nešto moguće.

 S druge strane, priče i svjedočanstva koja su se malo pomalo, na kapaljku, pojavljivala u vremenu sovjetskog totalitarizma daju vam pravo na vjerovanje u istinitost takvih vijesti.

Zemlja neslobode

Čitala sam jednom intervju s čovjekom koji je proveo dvije godine kao politički zatvorenik na zloglasnom Golom otoku. Novinar ga je puno godina kasnije pitao kome i što zamjera nakon što je prošao boravak u zloglasnom zatvoru i težak rad poslije kojeg se i razbolio po izlasku iz kaznionice. Čovjek je odgovorio: Ne zamjeram nikome ništa. Takvo je bilo vrijeme.

Život u kojem nema slobode misli, izražavanja i odlučivanja stvorio je pokorne, kukavičke ljude. A oni malobrojni koji su ipak razmišljali svojom glavom, preko noći su jednostavno nestali. I nikad se više nisu pojavili. Pojeo ih je sustav koji ne oprašta neistomišljenike. Ali zato su oni koji su služili na čast svojoj zemlji dobili privilegije kao rijetko koji građanin.

Biti vrhunski gimnastičar u Sovjetskom savezu bila je čast i obveza. Olimpijska medalja je imperativ. Ostaviti Amerikance, Poljake, Čehe  i ostale nacije iza sebe smatralo se najvećim postignućem.

Zemlja zime – zaključak

Zemlja zime knjiga je koja će vas protresti. Priča je surova, ogoljena. U priči nema radosti i ljepote življenja. Nema čak ni ljepote prirode. Sve je trud, samožrtvovanje i predanost cilju. Život iza željezne zavjese nametnuo je ograničenja koja su iz današnje perspektive čovjeku nepojmljiva. Stoga je ovaj roman izrastao iz dubokog autoričinog divljenja sovjetskim gimnastičarkama tog razdoblja, sve redom tek mladim djevojkama, gotovo djevojčicama.

Željela bih da možemo otputovati u Pariz. Željela bih da možemo jesti banane. Željela bih da Jurij prizna da nismo slobodni. Da je ovaj socijalizam zapravo totalitarizam… str. 186.

Rae Meadows Zemlja zime

Gulag, značenje

Povijesni  sustav staljinističkih kaznenih i radnih logora u kojima je likvidirano više milijuna ljudi.

izvor: Hrvatski jezični portal

Gulag su bili svi. Oni koji su se bojali i oni koji su imali moć, oni koji su prijavljivali i oni koji su šutjeli… str. 114.

O autoru

Rae Meadows nagrađivana je autorica. Za priču The Kings of Gowanus, objavljenu u Bellevue Literary Review, dobila je 2019. godine Goldenbergovu nagradu. Njezini radovi pojavili su se u mnogim publikacijama, među kojima su i Under Purple Skies: The Minneapolis Anthology i Contexts, te na internetskim stranicama NPR, Lit Hub i PEN Center USA. Živi s obitelji u njujorškom Brooklynu.

Gdje kupiti:

Znanje

Angela Marsons: Mrtva istina

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Mrtva istina: ©Mozaik

Prevoditelj: Igor Rendić

Angela Marsons Mrtva istina

Osmi dio serijala o inspektorici Kim Ston Mrtva istina toliko je dobar da je slobodno mogao biti i prvi jer nije izgubio ništa od svoje svježine i napetosti. Roman se bavi nasiljem i zločinima iz mržnje u školskom okruženju, a kako ja obožavam romane koji se događaju u školama, sveučilištima ili sveučilišnim kampusima (s obzirom na posao u prosvjeti mislim da sam pomalo fah idiot), ovaj me roman držao u visokoj tenziji od prve do posljednje stranice.

Prolog

Roman počinje furiozno, prologom u kojem otkrivamo da se ranjena inspektorica Kim Stone pokušava probiti do mjesnog zvonika kako bi spriječila nekoliko ljudi da se popnu na njega. Dugo nisam pročitala ovako zanimljiv uvod koji je zapravo prolog. Nakon njega, bacate se u priču naglavice.

Sadie

U otmjenoj privatnoj školi dogodi se smrt mlade djevojke. Navodno je počinila samoubojstvo skočivši sa zgrade akademije Hearthcrest. Škola je to u kojoj se upis može dogoditi samo iz dva razloga: ili ste iznimno talentirani na sportskom, glazbenom ili nekom drugom umjetničkom području ili su vam roditelji bogati investitori, bankari ili moćnici koji školi daju izdašne novčane iznose. Sadieni su bili ovi drugi. Inspektorica Kim Stone i njezin tim započinju istragu. Prvo što Kim namjerava je istražiti tko je bila Sadie. Da bi to saznala, trebaju joj svjedočenja ostalih učenika.

Ovo nije poruka samoubojice- objasnila je sad svojem kolegi- makni pozdrav s vrha i ovo je samo poziv upomoć… str. 116.

Istraga

Dok Kim i njezin tim istražuju smrt mlade djevojke, istovremeno se odvija druga istraga. Pronađene su ljudske kosti na granici dviju policijskih nadležnosti. Kim je naređeno da radi s Travisom, inspektorom susjedne policije, u zajedničkoj istrazi. Nekad su bili prijatelji, a zatim se udaljili.

U međuvremenu, Kim stišće obruč oko škole, učenika i nastavnog osoblja koje nerado pomaže u istrazi kako bi očuvali ugled škole. Shvaća da u školi postoje interesne grupe koje se udružuju i biti njihov član važnije je od života ili smrti. Uskoro se događa još smrti…

Kakva je poveznica između kostiju nađenih u polju i sumnjivih smrti u školi može nam reći samo Kim Stone, u ovoj napetoj istrazi koja ne prolazi bez nevinih žrtava iz redova djece i odraslih koji prate slučaj.

Što trebaš znati? Trebam znati o djeci koja ubijaju. str. 149.

Dojam o romanu Mrtva istina

Škole kao jedan mali mikrokozmos nerijetko su skrivena rasadišta mobinga, vršnjačkog zlostavljanja i nasilja koje žrtve teško otkrivaju odraslima. Čini se da je to bio lajtmotiv Angeli Marsons u najnovijem romanu Mrtva istina. Ovaj put fokus je na privatnoj školi koja je iznimno zatvorena sredina, s ekskluzivnim članovima odnosno učenicima. Svi odreda oni su iz društva bogatih i povlaštenih.

Sama priča vrlo je aktualna i socijalno angažirana s obzirom na to da se razne vrste zlostavljanja u školama događaju diljem svijeta i društvena zajednica, bez obzira na preventivne napore stručnjaka za rad s mladima, profesora, a i samih roditelja, nema pravi odgovor na ovu pojavu. Angela Marson u cijelu je priču uvela još i tajne klubove i društva u školama koja regrutiraju članove (učenike). Zlostavljanje učenika u ime inicijacije također je dio tradicije u određenim školama što je poslužilo Angeli Marsons za još jednu priču koja se mora ispričati.

Izvrsna Angela Marsons pod „krinkom“ kriminalističkog romana napisala je mračnu priču. Priču o mržnji, rasizmu i ksenofobiji. Čitajući knjigu, cijelo vrijeme imamo osjećaj sveprisutnog zla, narcističkog samopoimanja veličine zbog boje kože, položaja u društvu , bogatstva i moći.

Pretio dječak kojemu je najteži predmet tjelesni odgoj, „gotička“ djevojka drugačija od ostalih koja piše pjesme i nigdje se ne uklapa, pa čak i kolegica u Kiminoj ekipi, crna detektivka Stacy Wood, samo su neki od likova prema kojima je iskazana netrpeljivost i netolerancija zbog toga što su drugačiji.

Mrtva istina roman je s odličnim zapletom, ali još boljom poukom. Knjiga nas poziva da obratimo pozornost na one neprilagođene, osamljene, neuklopljene. A takve susrećemo svakog dana. Često ih i uočimo, ali rijetko zastanemo, samo prođemo. Ovo je poziv da zastanemo, pogledamo, pomognemo. Za nas će to biti malo, a nekome jako puno.

Angela marsons Mrtva istina

O autorici

Angela Marsons jedna je od vodećih i najčitanijih autorica kriminalističkih romana ne samo u Velikoj Britaniji, već u cijelom svijetu. Njezini romani prevedeni su na više od 30 jezika i prodani u milijunskim nakladama. Nove detektivske igre, nestrpljenje, strah i nezaboravne avanture dio su romana Mrtva istina koji donosi novi slučaj sad već slavne inspektorice Stone.
Kod nas dosad objavljeni nastavci o istražiteljici Kim Stone su:

Gdje kupiti roman Mrtva istina:

Mozaik knjiga

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Vučja djevojčica: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Vučja djevojčica

Nakon incidenta s jednom pacijenticom, dječja psihijatrica Julia Cates osramoćena je pred strukom, a novinari je razvlače na sve strane.

U isto vrijeme, u Rain Valleyu, šefica policije Ellie Barton dobiva neobičan poziv – građani su uočili prljavu, zapuštenu djevojčicu visoko na stablu.

Dijete je još bilo tamo, skvrčeno na nemoguće visokoj grani. Definitivno djevojčica. Djelovala je potpuno opušteno tamo gore, sa štencem u naručju, ali oči su joj bile širom otvorene. Pratila je svaki pokret. Jadno je dijete bilo užasnuto.
Neka sve ide k vragu ako joj ono u naručju nije vučje štene.
(str. 21./22.)

Kako se uspjela popeti tako visoko? I zašto, ma što god Ellie pokušala, dijete ne silazi?

Kad je On odlazio, zapravo je govorio Djevojčici.
BUDIDOBRADOKMENEMAJERINAČE.
Ona ne razumije sve riječi, ali zna Jer Inače.
(str. 9.)

Kad hranom navabi djevojčicu na čvrsto tlo, Ellie je jasno da to nije običan slučaj izgubljenog djeteta. Ponajprije, djevojčica ne govori. Zatim mjesni liječnik, šutljivi, ali jako privlačni Max Cerrasin na djevojčici pronalazi ozljede koje pričaju strašnu priču.

Julia odgovara na poziv koji joj uputi Ellie i vraća se u svoj rodni kraj, u Rain Valley. Pokušat će spasiti djevojčicu, koju naziva Alisa, ali i zaliječiti vlastite rane. Dok policija svim silama pokušava pronaći djevojčičinu obitelj, između Julije i Alise stvara se posebna veza. A tu je i onaj zgodni liječnik, koji i sam krije neke tajne…

Prvi susret

Roman Vučja djevojčica moj je prvi susret s izuzetno popularnom spisateljicom Kristin Hannah. Kad sam fotografiju ovog romana objavila na društvenim mrežama, među pratiteljima je zavladala opća pomama. Svi su mi govorili koliko autoricu vole, kako divno i emotivno piše, da trebam pripremiti maramice… Svi su mi navodili najdraži roman, davali preporuke… I tako sam ja, s dozom skepse, ali i očekivanja, počela čitati.

I ljudi moji, ja sam se zaljubila!

Priča je osmišljena tako da bude zanimljiva, to je neupitno, ali način na koji je ispripovijedana… Predivno nešto! Rečenice nisu komplicirane, lako se čitaju, ali tako su lijepo napisane da je svaka rečenica kao čokoladica – topi se na vašem jeziku i ne možete u njoj ne uživati.

Kristin Hannah: Vučja djevojčica
  •  Alisa je podignula lice prema noćnom nebu i ispustila zavijajući urlik koji kao da je zatalasao zrak. Bio je to zvuk tako tužan i usamljen da ste poželjeli zaplakati ili zavijati zajedno s njom. Naveo vas je da se sjetite svega što ste ikada voljeli, svega što ste izgubili i sve ljubavi koju nikada niste upoznali. (str. 234.)

Sviđa mi se što je Vučja djevojčica prema žanru drama, ali s taman dovoljno elemenata krimića da nam ne dopušta prestanak čitanja. Moramo saznati što kriju Julia, Ellie, liječnik Max. A najviše od svega, moramo saznati što se dogodilo nepoznatoj djevojčici nazvanoj Alisa.
Ima li djevojčica obitelj? Kako je završila na stablu? Zna li uopće govoriti? Hoće li Julia ostvariti napredak u njezinu liječenju?

Možda se trudi sve to zaboraviti, pobjeći od svega… Ako je tako, mogle bi proći godine prije nego što shvati da su to sjećanja koja mora prigrliti. Ona su sve što ostaje. (str. 382.)

Sve to vrzma nam se po glavi dok okrećemo stranicu za stranicom, i kako radnja ide dalje, događaja je sve više, a mi smo potpuno navučeni.

Reći ću vam još i to da sam, nakon čitanja romana Vučja djevojčica, na popis za čitanje dodala sve do sad objavljene romane Kristin Hannah. Eto toliko.

Vučja djevojčica – dobrodošao predah od trilera

Već znate da su mi najdraži žanr trileri, što krvaviji to bolji. Međutim, nakon čitanja ovog romana, shvatila sam da zapravo trebam dati šansu i ostalim žanrovima te ih, eventualno, koristiti kao predah između ubijanja, silovanja i ostalih gadosti koje ljudi rade jedni drugima.

Vučja djevojčica pružila mi je upravo to – jedno emotivno iskustvo u kojem je sve, i odmor od svakodnevnog života, i bijeg u neku novu stvarnost, i užitak u čitanju… Ma sve!

Likovi su jako dobro okarakterizirani i vrlo se lako za njih vežete. Bliski su nam, životni, imaju mane kakve imamo i mi, imaju tajne koje mogu biti i naše tajne. Ništa nije pretjerano i previše nevjerojatno.

Julia je osjetila val zahvalnosti prema toj jadnoj, neobičnoj djevojčici koja joj se upravo približila, podsjetila ju da joj je ona, Julia, pomogla i donijela promjenu. To joj nisu mogli oduzeti nikakvi ružni novinski naslovi ni ambiciozni liječnici ili bešćutni sustav socijalne skrbi. (str. 208.)

Zanimljiva je i tema koju autorica bira, završni epilog daje nam dobar osjećaj zadovoljštine na kraju cijele priče, a naše glavne junakinje Julia, Ellie i Alisa, možda ne dobiju sve što žele, ali svakako dobiju baš ono što trebaju.

Nije mi trebalo onoliko maramica koliko sam očekivala, ali da emocije rade – rade.

Ne mogu drugo nego preporučiti čitanje ovog meni iznenađujuće lijepog romana. Potpun doživljaj maglovitog Rain Valleya imat ćete taman sad, dok zima šalje svoje najvjernije vojnike – hladnoću, pahulje, romon kiše i vjetar – a mi u toplom, ispod dekice, uživamo u dirljivoj, ali i napetoj priči o izolaciji, strahu, bezuvjetnoj ljubavi i nadi.

Kristin Hannah: Vučja djevojčica

Ostali naslovi ove autorice:

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kod nas su, u nakladi Znanja, dosad objavljeni sljedeći naslovi:

  • Zimski vrt
  • Boje istine
  • Posljednji ples leptira
  • Slavujeva pjesma
  • Ulica krijesnica
  • Kao zvijezda u noći
  • Moja Aljaska
  • Četiri vjetra
  • Vučja djevojčica
  • Njezina bitka
  • Žene.

Prema romanu Ulica krijesnica snimljena je i uspješna Netflix serija.

Gdje kupiti roman Vučja djevojčica:

Znanje

Donatella Di Pietrantonio: Sestrina priča

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Sestrina priča: ©Stilus

Prevoditelj: Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

Talijanska autorica Donatella Di Pietrantonio slijedi istu nit kao i većina autora talijanske književnosti 20. stoljeća koja glasi: iako je patnja neizostavan dio života, možemo odlučiti da nas ona ne definira.

Sestrina priča knjiga je koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Priča o dvije sestre povezane dubokim sestrinskim ambivalentnim vezama dira u najtanje kutke duše upravo zbog neartikuliranih emocija koje prožimaju cijelu knjigu otkrivajući disfunkcionalne odnose i destruktivne tajne.

Sa sestrom sam podijelila nasljedstvo neizrečenih riječi, nepostojećih gesti, uskraćene topline. I rijetkih, iznenađujućih pažnji. Bile smo kćeri nijedne matere. str. 108.

Jedna koja uči i jedna koja luta

U večernjim satima Adriana dolazi na vrata starije sestre koju nije vidjela godinama. Uz nju je i maleni sinčić Vincenzo, nazvan po pokojnom ujaku. Sestre su kao djevojčice bile nerazdvojne, a onda su se odrastanjem počele gubiti. Adriana cijeli život bez kucanja upada u život svoje sestre, ništa ne objašnjavajući, ni dijete, ni nasilnog muža, ni svakojake poslove koje je radila kako bi preživjela.

Starija sestra, sveučilišna profesorica, bila je godinama predstavljana kao “ona koja uči”. Njezin organiziran i posložen svijet počinje se raspadati dolaskom Adriane i njezina djeteta. Ionako već klizi po rubu nevolje jer njezin brak sa stomatologom Pierom polako, ali sigurno ide prema kraju. Piero je ostavlja i prije nego što stvarno odlazi i ona ne može zaustaviti njegov odlazak.

Dok je jedna sestra pobjegla na studij, druga je odustala od škole i započela turbulentnu vezu s mladim ribarom. I jedna i druga pronašle su utočište negdje drugdje, u bijegu odrastanja u siromaštvu, čudne, neurotične i daleke matere i rigidnog, patrijarhalnog oca zlostavljača. Ali ništa što su učinile ili postigle nije im bila karta za sretniji život. Dapače, njihovi životi puni su pogrešaka i razočaranja, krivih prosudbi, krivih ljubavi i usamljeničkih dolina. Jedino što im je preostalo njih su dvije. Same na svijetu. Sestre.

S Andrianom sam barem bila na istoj razini, obje prepuštene same sebi, same na svijetu, sestre. Obje smo imale sigurnu prisutnost druge u dnu boli koju si nikad nismo priznale. str. 56.

Dojam o djelu Sestrina priča

Starija sestra, sveučilišna profesorica, žena je bez imena jer joj se ime ne spominje nigdje u knjizi. Ne dajući joj ime, spisateljica joj na neki način oduzima identitet, integritet i korijene. Ali ne može joj oduzeti sjećanja. Ona je ta koja je otišla kako bi počela iz početka, ali se stalno osvrće i promišlja. Ne može pobjeći od svog djetinjstva, surovog odrastanja i siromaštva koje ju je kao dijete oblikovalo. Druga sestra otišla je ne osvrćući se. Bez krivnje i kajanja. Bez ljubavi i žaljenja.

Godinama kasnije, starija sestra i dalje bježi, od roditelja, sestre, supruga. Bježi čak u drugu državu, povlači se u prošlost gdje je sustižu sjećanja. Razdvojena od svih svojom odlukom, počinje živjeti još jedan potpuno novi život, ali to joj nije suđeno.

Jedan poziv vraća je u život koji je napustila. A to je sestrin poziv upomoć.

Iako različite, dvije sestre ujedinjene u patnji i samoći nemaju izbora. Patnja je zapisana u njihov genetski kod.  Jedini njihov izbor one su same.

Knjiga je izvanredna. Dvije sestre stalno na točki zbližavanja i odbijanja, emotivno vrlo disonantne, predodređene su jedna na drugu.  Jedna se srami druge, izbjegava je, zatajit će je ako treba. A onda u krajnjem času, kad su stvari biti ili ne biti, sve je jasno. Prošlost koja je na neki način okaljala njihove živote zove ih ponovno u pomirenje jer je to jednostavno suđeno.

Svako poglavlje u ovoj knjizi odiše prošaptanim emocijama koje se ne smiju naglas izreći. Izrazi kao što su volim te, trebaš mi, nedostaješ mi, nikad se ne izgovaraju. Osjećaji pripadnosti obitelji, roditeljima, braći, sestri, mjestu toliko su zatomljeni da se ne smiju pokazati. Ono što gotovo svi likovi u ovoj knjizi u svakom svom dahu pokazuju bolna je usamljenost kojoj nema lijeka.

Svakako pročitajte Sestrinu priču. Ovoj knjizi prethodi knjiga Vraćena koja je isto jako dobra, ali Sestrina priča ipak mi je bolja.

Sve sam ih izgubila: Piera, majku, Adrianu. Bilo je nečeg u meni što je prizivalo napuštanja. str. 100.

Donatella Di Pietrantonio Sestrina priča

O autorici

Donatella Di Pietrantonio autorica je čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika i finalistica prestižne nagrade Strega. Romanom Sestrina priča preplavljuje nas emocijama i donosi priču o obitelji, ljubavi i vezama koje nas oblikuju, vraćajući nas svijetu i junakinjama književne senzacije Vraćena.

Gdje kupiti roman Sestrina priča:

Stilus knjiga

Motiv sestra nije rijedak pa tako na blogu možete pronaći i recenzije sljedećih naslova, koji se također bave sestrinskim odnosom: