Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Anna Bailey: Visoke stijene

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Visoke stijene: ©Znanje

Prevela Alica Bjeli Duduković

Anna Bailey: Visoke stijene

Visoke stijene

Jedne noći Emma ostavlja svoju najbolju prijateljicu Abigail podno Visokih stijena, misleći da će se ova, kao i mnogo puta dotad, sama vratiti doma.

No Abigail se nikad ne vraća. Policija počinje istragu, no Abigail se gubi svaki trag.

Kako vrijeme odmiče, istraga se hladi, no Emma je puna pitanja. Što se dogodilo njezinoj najboljoj prijateljici? Tko je momak čiju je sjenu vidjela uz Abigail one kobne noći? Kakve veze s nestankom djevojke ima vrećica kokaina pronađena u blizini?

Tko je kriv za Abigailin nestanak? Možda Rat, mladi privlačni Rumunj koji se mota gradićem? Možda Hunter, bogataški sin poznat po dilanju droge? Možda i sama Abigailina obitelj koja, kako vrijeme prolazi, više ne može skrivati zlo koje u njoj čuči…

Ako je Bog uistinu uzeo moju curicu, to je zato što zna da je svugdje bolje nego ovdje. (str. 52.)

Visoke stijene roman su laganog ritma i poezije u rečenicama. Ipak, kako potraga za tinejdžericom napreduje, ali ne daje ploda, čitatelj je uhvaćen u zamku grozničavog okretanja stranica. Zlostavljanje, mržnja, netrpeljivost prema strancima, rasizam i gotovo bolesna pokornost uskogrudnom pastoru prelijevaju se sa svake stranice ravno u naša srca i misli. I kad god priča postane previše teška, nastavljamo dalje. Abigailin nestanak nije jedina zagonetka u gradiću punom tajni. A mi, čitatelji, želimo ih rasplesti sve. Zato nastavljamo čitati. I kad postane teško, i kad se čini da se sve raspliće, nastavljamo čitati.

Prijateljstvo, ljubav i sve najgore u ljudima

Čitanje romana Visoke stijene odgađala sam unedogled, ni sama ne znajući zašto. A onda, nekako su našle put do mene – i neka su!

Radnja ovog neobičnog, ali izvrsnog trilera nije nešto o čemu dosad nismo čitali, no način na koji autorica tka priču drugačiji je i pamtljiv, da ne kažem nezaboravan.

Tinejdžerica nestaje, no nije njezin nestanak ono na što se fokusiramo. Naš je pogled na truleži provincijskog gradića, na tajnama koje ljudi kriju, na mržnji koju održavaju živom čak i kad zaborave zašto su uopće počeli mrziti.

Nitko ne zna ništa o tebi. To čini ljude nervoznima, razumiješ? Ljudi će pronaći nešto što će ti prišiti, ovako ili onako. To ovdje jednostavno tako funkcionira.
(str. 154.)

Anna Bailey: Visoke stijene

Emma je napola latina, tamnije je boje kože i kao takva, drugačija je od većine. Podrugljivi pogledi i komentari na račun oca koji je iz nekog razloga pobjegao prate je otkad je bila djevojčica.

Rat, Rumunj, u očima zatvorene zajednice samo je Ciganin i ništa drugo. Do kraja romana, pretrpjet će pakao SAMO zbog svog podrijetla.

A Abigailina bogobojazna obitelj i otac koji u mjesnoj crkvi najglasnije izgovara AMEN priča su za sebe. Ta poglavlja gotovo fizički bole svakog iole emotivnijeg čitatelja.

I meni su bila teška, meni koja sam navikla čitati stravu i užas.

Jer Abigailina nesretna obitelj nije strava i užas na koji se vrišti. To je jeza od koje se šuti. Ali složit ćete se, takva je gora nego ona glasna.

Visoke stijene roman su koji razotkriva sve najgore u čovjeku i zajednici.

Visoke stijene ogoljuju do kosti

Visoke stijene emotivan su, potresan roman koji do kosti ogoljuje sve ono što je loše u malim zajednicama. Dakako da u svakoj od njih žive i dobri ljudi, ali nekako su duboko zakopani ispod dominantne hrpe koja, ne vidjevši sebe, osuđuje i prezire druge. A drugi su svi oni koji su različiti.

Uvijek je mislila da su ove visoke, blijede stijene jezovite, ali sada joj izgledaju poput ogledala čitavog svijeta: dopola su ukopane u zemlju, dopola sežu prema nebu, one su mjesto gdje se sastaju dva svijeta – stvarni i mogući, prošli i budući. (str. 305.-306.)

Visoke stijene su i napet, veoma zanimljiv roman u kojem glavno pitanje nije gdje je Abigail nestala. Glavno je pitanje – ZAŠTO je nestala. A to zašto neće nam dati spavati. Kopkat ćemo dok ga ne otkrijemo. Dok se dobro ne razbjesnimo na likove, skoro sve. Dok se ne naljutimo i dok ne oprostimo. Sve to, u tristotinjak stranica.

Joj, kako sam uživala! Nadam se da ste i vi.

Ako još niste, nadam se da uskoro čitate Visoke stijene. I da će vas obuzeti, baš kao što su obuzele i mene.

Anna Bailey: Visoke stijene

Ostali naslovi ove autorice:

Anna Bailey rođena je 1995. u Bristolu. Njezin debitantski roman Visoke stijene inspiriran je životom u provincijskom američkom gradiću. Trenutno živi u Francuskoj i radi na svom drugom romanu.

Gdje kupiti roman Visoke stijene:

Znanje

Poetski, neobični trileri moja su ljubav. Ako se i vama sviđaju, ne propustite moje osvrte na romane Kad zvijezde potamne Paule McLain i Rijeka svjetla i tame Liz Moore.

Jedan od meni najboljih trilera u kojem su likovi tinejdžeri, a radnja je dovoljno strašna da bude za odrasle jest Vrisak i tišina Codyja Andersena pa bacite oko i na taj osvrt.

Objavljeno

Isabel Ibanez: Što rijeka krije

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Što rijeka krije: ©Mozaik knjiga

Prevela Aleksandra Barlović

Isabel Ibanez Što rijeka krije

Što rijeka krije prvi je nastavak duologije o mladoj Inez Oliveri, pripadnici visokog argentinskog društva čiji su roditelji poznati egiptolozi. Jako volim knjige o starim civilizacijama pa sam se baš obradovala ovoj knjizi. Još kad je, k tome, cijela priča prožeta avanturističkim duhom i daškom romantike, odmah sam pomislila: Ovo će biti zanimljivo!
I uistinu, Što rijeka krije donijela nam je zanimljivu priču vrijednu čitanja. Istina, neki su dijelovi krajnje naivni i teško izvedivi, ali kako je riječ o fikciji, sa znatiželjom čekam drugi nastavak.

Inez

Cijeli svoj mladi život sedamnaestogodišnja Inez nada se da će biti dio ekipe koja provodi arheološka istraživanja u Dolini kraljeva u Egiptu, gdje istražuju njezini roditelji. Ali to se ne događa. Roditelji je ostavljaju na brigu teti i sestričnama u Buenos Airesu dok oni putuju po svijetu. Inezina je obitelj bogata i ona ima sve što može poželjeti, ali nedostaje joj ono što najviše želi – roditelji. Kad Inez od otuđenog ujaka Tia Ricarda dobije vijest o smrti svojih roditelja, odlučuje poći u Egipat kako bi istražila okolnosti njihovih smrti.

Sjetila bih se da su u Egiptu. U zemlji koju su obožavali, na mjestu koje su pola godine nazivali domom. str. 11.

Egipat

Ines se krišom, bez tetina znanja, ukrca na brod Elafantina i kreće na dugu i neizvjesnu plovidbu od Argentine do Egipta. Svašta je doživjela na tom brodu, tim više što se na brod ukrcala kao slijepi putnik znajući da je kao sedamnaestogodišnjakinju bez pratnje ne bi primili. Na brodu ima i nekoliko saveznika koji joj pomažu, ali usred putovanja otkrije je ujak koji je odlučan da je dolaskom u Kairo pošalje nazad.

Isabel Ibanez Što rijeka krije

Dolina kraljeva

Dolaskom u Egipat Ines odsjeda u roditeljskoj sobi gdje je preplavljuju uspomene. Odlučna je da ostane u Kairu i zatim obiđe iskopavanja kako bi saznala što se ustvari dogodilo njezinim roditeljima. Ali ujak je želi pošto-poto poslati nazad i angažira svog pomoćnika, zagonetnog Whita, da bude Inesina pratnja i da je sretno ukrca u brod za domovinu. Ines ne zna kako se odnositi prema Whitu. Istovremeno je privlači i ide joj na živce. Odluči pobjeći Whitu i pratiti ekspediciju. Kako bi to izvela, iskoristit će svoje moći.

Dio čarolije uhvatio se za mene. Katkad mogu osjetiti nju. str. 194.

Dojam o djelu:

Roman je fikcija, lijepo ukomponirana s povijesnim činjenicama. Svidjelo mi se što na početku knjige imate kartu s mjestom radnje, a zatim i egipatsko pismo hijeroglife i vremensku lentu Egipta uz objašnjenja o egipatskim faraonima s naglaskom na Kleopatru i nalazak njezinog posljednjeg počivališta. Opisi su slikoviti i lijepi, kako Inezinog putovanja brodom, tako i dolaska u Kairo, gradske vreve i šušura, vrućine i  pijesaka te mračnih nalazišta u Dolini kraljeva.

Priča o mladoj Inez koja putuje sama preko pola svijeta kako bi došla u Dolinu kraljeva i pronašla odgovore o nestanku svojih roditelja, s našeg gledišta može se činiti naivna i malo vjerojatna, ali ispričana je kao slatki koktel izmiješan od dijelova magije, romantike i avanture, tako da uživate čitajući ovaj fantasy roman.

K tome, Inez je uistinu snažan ženski lik, tvrdoglava, samosvojna i odlučna pronaći odgovore. Dodatni je adut magični prsten koji Inez dobiva u nasljeđe od oca i za koji se pretpostavlja da je pripadao samoj Kleopatri. U prisustvu prstena, Inez ima neku vrstu moći. Ali to znaju i njezini neprijatelji.

Sam roman počinje malo sporije, ali dolaskom Inez u Egipat radnja se ubrzava do samog kraja koji nas ostavlja s upitnikom u mislima.

S nestrpljenjem čekamo drugi dio ove avanture!

Čarolija je vibrirala iz kutije u sve širim krugovima. Peckao me svaki centimetar moje šake u sve širim krugovima. str. 119.

O autorici:

Isabel Ibañez autorica je serijala Tajne Nila koji je uvršten među 100 najboljih fantastičnih knjiga svih vremena prema časopisu Time. Ponosna je kći bolivijskih imigranata te osjeća duboku strast prema povijesti, putovanjima i pisanju priča u kojima njezini likovi obitavaju. Trenutno živi u Sjevernoj Karolini sa svojom obitelji, psom i neodoljivom količinom knjiga.

Osvrt na drugi nastavak ove mistične duologije, Gdje se knjižnica skriva, pročitajte ovdje.

Gdje kupiti:

Mozaik

Isabel Ibanez Što rijeka krije
Objavljeno

Maria Barbal: Kamen u odronu

Nakladnik: Iris Illyrica, 2024.

Naslovnica knjige Kamen u odronu: ©Iris Illyrica

Preveo Boris Dumančić

Maria Barbal Kamen u odronu

Kamen u odronu spada u one često jednostavne, ali vrijedne knjige koje ne opisuju  glamurozne živote. Štoviše, teže je napisati roman o jednostavnim, svakodnevnim životima koji nemaju neku ekskluzivu, nego priče o poznatim ličnostima čije živote prati cjelokupna javnost posredstvom masovnih medija.

U stvari, Kamen u odronu samo je naizgled jednostavna knjiga. Knjiga je to o ženi koja od života ne želi ništa posebno. Samo čestit posao, skladnu obitelj i zadovoljenje osnovnih potreba. Žena je to koja živi na selu cijeneći ljepotu seoske idile naspram kamenih blokova i užurbanosti grada.

Conxa

Mlada  Conxa (Concepcio) rođena je u osmočlanoj obitelji, peta od šestero djece. Premda je obitelj bila skladna, neimaština je bila velika jer je bilo puno usta za nahraniti. Roditelji teška srca odlučuju najmirniju od svih i blagu po naravi, Conxu, poslati tetki i tetku koji nisu imali djece , kako bi živjela kod njih i pomagala im. Nije to bilo ništa čudno u to vrijeme. Conxa je shvaćala da je to neminovno, a uostalom, nju se ništa nije ni pitalo.

Tako sam s trinaest godina i s platnenim zavežljajem u ruci, u pratnji oca i Marije, napustila roditelje, kuću, selo, i planinu. str. 9.

Drugi dom

Dolaskom kod tetke i tetka, Conxa brzo započinje novu stepenicu u životu. Pomaže u kući, oko blaga i na polju. Vrijedna je i radišna. Najviše voli biti u prirodi, promatrati polja, doline i rijeke. Kad se zadjevojčila, na jednom seoskom plesu upoznaje zidara i tesara Jaumija i Conxa zna da je našla ljubav svog života.

Obitelj

Udajom za Jaumija i rođenjem djece, Conxa smatra svoj život ispunjenim. Ali, nešto se lagano mijenja oko nje što Conxa isprva ni ne primjećuje. Radnici se bune, nadnice su male, posla je sve manje, a vlast sve ljuća i ofenzivnija prema malim ljudima. Conxa vidi da je Jaumi rijetko kući, ali ništa ne pita. Radnici, sitne zanatlije i trgovci počinju tražiti svoja prava, a radničke pobune niču na sve strane. Vlast nasilno reagira i krvavi neredi vode se u cijeloj državi. Conxa živi povučeno svaki dan čekajući Jaumija, sve do dana kad se on ne vraća kući…

Dojam o djelu

Kamen u odronu smatra se katalonskim modernim klasikom. Priča je smještena u ruralnu Kataloniju, zemlju vrijednih i poštenih ljudi koji mukotrpno zarađuju svakodnevni kruh prehranjujući obitelji. Mnogi od njih, tako ni Conxa, nisu svjesni da se sjena nadolazećeg rata nadvila nad njima. Zatečeni, dočekaju Španjolski građanski rat nepripremljeni, ali dostojanstveni. Egzodus obitelji čiji su članovi obitelji sudjelovali u otporu protiv vladajuće klike prinudio je žene i djecu da napuste svoje kuće i ognjišta. Prokazani i maltretirani, svatko izgubivši nekog svog, prinuđeni su započeti živote iznova. Ali nakon toga ništa više neće biti isto.

Roman je kratak, ali sadržajno bogat. Cijeli jedan život pratimo u svega osamdesetak stranica. Conxin je život opisan ljepotom katalonskih sela i prirode, teškim životom seljaka i radnika te neizbježno – dolaskom rata.

Conxin život sličan je tisućama života, a opet nekako jedinstven. Opisan je život obične žene koja ne može utjecati na zbivanja oko sebe, koja ne shvaća kako i zašto se ta zbivanja događaju i koja ne može ništa promijeniti. Jedino što može jest dostojanstveno ostati svoja.

Nakon čitanja ove knjige, ostajemo nahranjeni slikama seoskog života, ljepotama prirode i jednim naizgled beznačajnim, ali velikim i postojanim životom.

Čini ono što ja nisam u stanju učiniti. Osjećam se kao kamen u odronu. Ako je netko ili nešto pomakne, skotrljat ću se nizbrdo s drugim kamenjem; ako me nitko ne dotakne, danima se neću pomaknuti… str. 56.

Maria Barbal Kamen u odronu

O autorici

Maria Barbal rođena je 1949. u Trempu (Pireneji), a studirala je filologiju u Barceloni gdje i danas živi. Jedna je od najcjenjenijih katalonskih spisateljica. Njezin debitantski roman Kamen u odronu preveden je na šesnaest jezika. Napisala je mnoštvo romana, kratkih priča, knjiga za djecu i drama. Otkako je objavila Kamen u odronu 1985., etablirala se kao najutjecajnija i najuspješnija katalonska suvremena autorica, osvojivši brojne nagrade uključujući Nacionalnu nagradu za književnost te prestižne katalonske književne nagrade Serra d’Or i Prudenci-Bertrana. Odlikovana je i Križem svetog Jurja, najvećim katalonskim odlikovanjem.

Gdje kupiti:

Iris Illyrica

Objavljeno

Stephen King: Cujo

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Cujo: ©Vorto Palabra

Prevela Petra Pugar

Stephen King: Cujo

Čudovište Castle Rocka

…U gradić Castle Rock u saveznoj državi Maine došlo je čudovište. … Nije bila riječ o vukodlaku, vampiru, zloduhu, kao ni o bezimenom biću iz uklete šume ili sa snježnih pustopoljina; bio je to običan policajac s mentalnim i seksualnim poteškoćama zvan Frank Dodd. (str. 11.)

Frank Dodd ubojica je koji se prvi put javlja u Kingovu romanu Mrtva zona, a spominje se još u romanima Ono, Potrebne stvari, Cujo te kratkoj priči Uncle Otto’s Truck.

Bio je serijski ubojica i silovatelj žena i djevojčica, a budući da je bio policajac, usporedno s ubojstvima, radio je na istrazi. Simpatično, zar ne?

Šerif George Bannerman vjerojatno ga nikad ne bi ni otkrio da se u očaju nije obratio vidovnjaku Johhnyju Smithu, koji mu je ukazao na Dodda.

Kako Dodd završi, neću vam reći, ali reći ću da u vrijeme radnje Cuja, 1980. godine, već trune u lijesu.

Eh, ali čudovišta nikad ne umiru. Vukodlak, vampir, zloduh, bezimeno biće s pustopoljina. Čudovišta nikad ne umiru. (str. 12.)

Cujo

Cujo je dobar pas. Privržen svojim vlasnicima, a najviše dječaku, Brettu Camberu. Iako izgledom zastrašujući, taj bernardinac od devedeset kilograma pitom je i umiljat. Jednoga dana, u lovu na zeca, upadne u otvor koji skriva špilju punu šišmiša. Jesu li svi bili bijesni ili samo taj jedan, ne znamo.

Znamo da taj jedan ugrize do maloprije dobroćudnog psa i zarazi ga bjesnoćom. Bolest napreduje sporo, no napreduje. U Cuji se bore dobar dečko i zločest dečko. Ovaj potonji pobjeđuje i počinje pokolj u Castle Rocku.

Cujo je zarežao. Duboko iz grla. Zvuk je bio potmuo, gotovo da je odjekivao. Pogledao je Garyja, a u očima mu je bilo nečeg hladnog i proračunatog, od čega se Gary naježio. (str. 45.)

Stephen King: Cujo

Obitelj Trenton

Malo prije Cujine zaraze, u Castle Rock doseljava se tročlana obitelj. Tata Vic, mama Donna i četverogodišnji dječačić Tad. Tad svake noći u svom ormaru vidi čudovište, zbog čega loše spava i muče ga strahovi. Vic i Donna također loše spavaju, ali iz sasvim drugih razloga. Naime, imaju popriličnih bračnih problema, a kao šlag na torti, kvari se i Donnin Ford Pinto.

Muškarci… oni znaju što su. Imaju predodžbu onog što jesu. Nikad ne dostignu ideal i to ih slomi, i možda zato toliko muškaraca umre prerano i nesretno, ali oni znaju što znači biti odrastao čovjek. …
Žena, s druge strane – to sam ja učinila – bježi od svojega postojanja. (str. 103.)

Prije nego ode na poslovni put, još unezvijeren supruginim postupkom, Vic joj savjetuje da auto odveze lokalnom mehaničaru, Joeu Camberu, sasvim slučajno vlasniku psa Cuja.

I tu počinje užas čitavog romana. Donna i mali Tad uskoro se nađu u zamci. Od pomahnitalog ih čudovišta, a donedavno simpatičnog psa, dijeli samo limarija starog Pinta.

Cujo sjedi ispred auta, željan krvi, i čeka.

A u automobilu također pakao – mjesna je bakica još na početku ljeta prorekla da će ovo biti jedno od najvrućih ljeta u Castle Rocku. 

Dobar pas Cujo

Roman Cujo prikovao me uza se od prve stranice i nisam ga puštala do samoga kraja. Ovo je jedan od Kingovih romana u kojima krivac nije nešto nadnaravno, već nešto realno i nažalost, sluđeno bolešću. Iako Cujo nije neko zlo iz svemira, već običan obiteljski pas zaražen bjesnoćom (Or is he? – nastavite čitati), roman mi ima vibru Groblja kućnih ljubimaca, a to mi je jedan od najdražih Kingovih romana.

U Cuji se, kao i u svim romanima ovog autora, događa jako JAKO puno toga. Sve su priče jednako zanimljive i o svakoj bi se dalo napisati 1000 riječi dug osvrt. Naravno, neću vas time maltretirati, samo ću reći da je Cujo zbir hrpe likova koju, u Kingovoj maniri, najprije dobro upoznamo, a onda… No, pa znate.

Svidjela mi se priča o obitelji Camber, koja nosi snažnu poruku o životu s alkoholičarom. Duhovit i jadan bio mi je Gary, a obitelj Trenton odmah osvoji vaša srca.

Kraj je užasan i jako emotivan, ali nekako gorko-sladak. Od početka sam slutila što će se dogoditi pa sam se trudila emocionalno distancirati od likova, ali svejedno vas udari na kraju.

Sad, možda će vama ovo biti užasno i glupo, ali nekako mi se srce najviše slomilo upravo zbog Cuje. Cijeli se život trudio biti dobar pas i voljeti svoje vlasnike.

A onda je postao čudovište.

U mislima je nizala različite mogućnosti, vagala ih, odjednom spoznavši da uopće nije loše malo promijeniti perspektivu. Da je bolno, možda. Ali možda je i korisno. (str. 127.)

Stephen King: Cujo

Kingov multiverzum

Ono što najviše volim u Kingovim romanima jest miješanje njegovih svjetova. Gradić Castle Rock, koji je poprište Cujina masakra, spominje se u puno romana. I ne samo to. Kao što sam rekla na početku, Frank Dodd i ovdje je nešto. Neka sjena, neki zloduh koji se skriva u sjenama i možda, samo možda, orkestrira sudbinom koja je zadesila Cuju. Naime, priča se da je u originalnom Cuji psa trebao obuzeti Doddov duh i on ga tjerati na zločine, ali da je King to prepravio tako da krivac bude bjesnoća. Ipak, ostali su neki znakovi. Sve to spominjanje Dodda, luđački pogled u Cujinim očima… Njegova prepredenost i čudovišnost. Sve to tjera nas da se upitamo što je, na kraju, ušlo u našeg dobrog psa. Bjesnoća ili bijesan duh?

I ono čudovište koje vreba iz Tadova romana… Ljudi moji, ovo nije horor, ali ti dijelovi… Uf, da se digne svaka dlaka na glavi!

Ako vam još uvijek treba blagi poguranac prema ovom romanu, a vjerujem da ne treba, od mene imate sve preporuke!

Drži pažnju od doslovno prve rečenice. Dirljiv je, težak, strašan, topao. Svi su likovi odlično napisani, duboki, gotovo kao pravi.

King je to, ljudi moji. To se čita i ne pita.

Navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Moja ljubav prema romanima Stephena Kinga vječna je i bezuvjetna. Dosad sam pročitala dobar dio njegovih naslova, ali nisam za sve njih pisala osvrte, ponajprije zato jer sam ga počela čitati još u srednjoj školi.

Stephen King: Cujo

Umjesto da pišem popis djela, kojih ima preko pedeset, pišem vam samo ono što sam pročitala:

Prema romanu Cujo 1983. godine snimljen je i film koji sam King smatra ekranizacijom boljom i od hvaljenog Isijavanja.

Gdje kupiti roman Cujo:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Zatvorenik: ©Mozaik knjiga

Prevela Alica Bjeli

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Zatvorenik

Till Berkoff vatrogasac je i otac šestogodišnjeg Maxa. Kada se Max jedne večeri ne vrati s kratke šetnje do susjede, Till shvaća da se dogodilo nešto strašno – baš ono čega se svaki roditelj tih dana strahovito plašio. Max je otet! I već mu se zna otmičar – to je neuhvatljivi Guido Tramnitz – koji ipak, vlastitom pogreškom – biva uhvaćen!

Guido je zvijer koja uživa u mučenju. Smješten u psihijatrijsku ustanovu, priznaje dva stravična ubojstva, no ne i Maxovo.

Nije postojalo ništa što bi se moglo učiniti da se ovu zvijer natjera da progovori.
Ništa osim…
Tillu je kroz glavu prošla misao. Bila je apsurdna, gotovo smiješna, potpuno neizreciva. Ipak je to bila prva poticajna misao nakon dugo vremena. (str. 32.)

I tako se Till dosjeti rješenju. Uz pomoć šogora policajca, koji mu sredi novi identitet, ulazi u kliniku u kojoj se nalazi ubojica kao lažni pacijent. Till Berkoff uvjeren je da će Tramnitza nekako prisiliti na priznanje i otkrivanje mjesta na kojem se nalazi Maxovo tijelo. Jer za očajnog roditelja ne postoji ništa gore od neznanja i neizvjesnosti. Ili barem tako Till misli.

Znao je što vijest o smrti djeteta izaziva kod roditelja. To je dovodilo njihov život do kraja. … Ali time su još bili u prednosti u usporedbi s onim roditeljima koji nikada nisu bili sto posto sigurni što se dogodilo s njihovom djecom. Jer njihovoj agoniji nikada nije došao kraj. (str. 39.)

No u bolnici koja se bavi najgorima od najgorih kriju se mnoge tajne. Uskoro će i Till posumnjati u svoje duševno zdravlje, a onih koji mu vjeruju sve je manje.

Zahvaljujući svojoj glupoj ideji, on je sada bio zdrav čovjek, zatvoren među duševnim bolesnicima, od kojih mu je barem jedan želio smrt. (str. 133.)

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Igra očajnika

Zatvorenik je psihološki triler koji na papiru ima baš sve! Inače sam veliki Fitzekov fan pa sam očekivala trilerčinu koja mi neće dati spavati.

Nažalost, to nisam dobila. I premda Zatvorenik nije loš, napet je i brzo se čita, kao da mu nedostaje ono nešto. To nešto je, čini mi se, uvjerljivost. Krenut ću od onog što mi se najmanje svidjelo – kraja. Naime, kraj mi je totalno zbrzan i „navrat-nanos“. Inače, ako kraj ni ne naslutim, to mi je vrhunac romana! Što luđi kraj, meni bolji! Što nevjerojatniji, odlično, tu sam!

Ali! Ali – kraj mora proizlaziti iz onog što je rečeno prije, a ne biti ubačen u zadnjih nekoliko poglavlja kao bomba. To mi nije uvjerljivo i dojam mi bude – meh.

Istina koju tražiš neće ti donijeti olakšanje. Prije će djelovati poput dijagnoze raka, bez koje bi čovjek jednako dugo živio, ali bez mučne svijesti o smrti koja polako preuzima njegovo tijelo. (str. 249.)

Ni Guido me nije nešto posebno isprepadao, mada je izvrsno zamišljen. Psihopat nepopravljivo oštećen u djetinjstvu, mogao je biti jedan od najgorih negativaca o kojima smo čitali. On to nije, samo zato što mu je pisac posvetio svega par stranica (ako i toliko) karakterizacije.

Inače, zamjerka velikoj većini romana jest duljina. Skoro u svakom ima pet-šest poglavlja previše. Kod romana Zatvorenik upravo je suprotno.

Da je sto stranica više, kvalitetno popunjenih, mogao je bili odličan psihološki triler. Ovako je osrednji.

Možete li zamisliti koliko mora biti strašno neprekidno bježati sam od sebe. Samo da biste svaki put iz početka shvatili kako ne možete pobjeći od vlastite duše? (str. 323.)

Sebastian Fitzek: Zatvorenik

Preporuka

Iskreno, da sam znala da će radnja biti ovako slaba, na Zatvorenika ne bih trošila vrijeme. Ali, pazite sad – većina naših pratitelja na Facebooku oduševljena je pročitanim.

Ne znam, možda je kod mene jednostavno došlo do zasićenja ovakvim temama…

Evo što smatram da je dobro. Kao što sam već rekla, jako se brzo čita. Priča je napeta, ne mogu reći da nije. Toliko je potencijala bilo u premisi oca koji dobrovoljno postaje zatvorenik psihijatrijske ustanove, u klaustrofobiji četiriju zidova i konstantnog nadzora.

Ako volite trilere, ali ne prestrašne; ako radnju nećete dodatno propitkivati već od nje tražite zabavu i opuštanje, Zatvorenik bi mogao biti baš to.

Pokušajte i obavezno javite dojmove!

Ostali naslovi ovog autora:

Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Prvi je njemački pisac odlikovan Europskom nagradom za kriminalističku književnost.

Publika s naših prostora upoznala ga je izvrsnim romanima Terapija, Skupljač očiju, Paket, Zatvorenik, Nećeš stići kući.

Gdje kupiti roman Zatvorenik:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Malin Stehn: Sretni zauvijek

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Sretni zauvijek: ©Znanje

Prevela Martina Klobučar

Makln Stehn Sretni zauvijek

Autoricu Malin Stehn zapamtila sam po romanu Sretna nova godina koji mi se baš svidio. Po sličnom obrascu napisan je i roman Sretni zauvijek, samo po mom sudu, s nešto slabijom izvedbom. I ovdje imamo par glavnih likova koji pripovijedaju prošle i sadašnje događaje, svatko iz svog rakursa. Pa krenimo redom.

Emily

Emily je cijeli život sanjala raskošno vjenčanje s voljenom osobom. Kad se taj dan konačno približio, Emily je u zebnji da joj dugo očekivani san netko ili nešto ne pokvari. A ta zebnja nije bez osnova. Emilina majka Annika i brat Erik imaju što prigovoriti Emilynom izboru odabranika.

Prošlost

Prije osam godina dogodila se prometna nesreća zbog koje je Erik ostao u invalidskim kolicima, a za upravljačem je bio nitko drugi nego William, Emilyn ljubljeni, budući muž.  Nakon tog tragičnog događaja, promijenili su se odnosi u obitelji Brandt, a stara prijateljstva prestala su postojati. Ipak, vjenčanje kćerke i sestre se ne propušta pa na vjenčanje odlučuju doći Emilina majka Annika, brat Erik i otac Mats, dok sa strane mladoženje dolaze njegovi roditelji, obitelj Nihlzén.

Vjenčanje

U velebnom dvorcu Örenäs, sjeverno od Landskrone (dvorac uistinu postoji i danas je u svojstvu hotela), održava se vjenčanje pod napetim okolnostima. Dok uzvanici naizgled uživaju u skupocjenim jelima i pićima te neobavezno čavrljaju, osam godina stare tajne izlaze na površinu i odjednom postaje jasno da nijedna rana nije zacijelila. A jedna tragedija slijedi drugu i svadbena se kola počinju kotrljati unatrag.

Prošlo je tek osam godina, ali ništa nije kao što je bilo prije. Mnogi su mi od ovih ljudi-izravno ili posredno-uzeli sve što je nekad bilo moje. str. 51.

Dojam o djelu

Roman Sretni zauvijek ide skokovito iz prošlosti u sadašnjost, a radnju nam pripovijedaju četiri glavna lika, svaki iz svoje perspektive. Jedna je mladenačka nepromišljenost završila kobno i to je jednog od mladića pretvorilo u invalida, a drugi se izvukao s kratkom zatvorskom kaznom. Za dvoje najboljih prijatelja, perspektivnih nogometaša, mnoge su želje ovim činom ostale samo pusti snovi. Za njihove obitelji koje su se do te večeri družile, prijateljevale, provodile svaki slobodni trenutak zajedno, vrijeme je stalo.

Roman se i u prošlosti i u sadašnjosti događa u uskom obiteljskom krugu na svega nekoliko lokacija (većina radnje u sadašnjosti događa se na vjenčanju). Veliku ulogu u prošlosti obaju momaka ima bavljenje nogometom što je i osnovna poveznica između dviju obitelji. Međusobno natjecanje, želja da se izbore za mjesto u momčadi, momačko rivalstvo, sve se to na neki način preslikava na obitelji.

Među obiteljima, Erikova majka Annika najzagriženiji je nogometni fan. Ona se bori da njezin Erik izbori mjesto u prvoj momčadi, ali i u obitelji Nihlzén za  Williama imaju slične planove. Tenzije polagano rastu, a onda se događa tragedija i sve nestaje dok se osam godina kasnije duh iz boce ponovno ne probudi.

Roman nas još jednom opominje kako je moguće da nam se život promijeni u samo nekoliko sekundi zbog jedne nesmotrene odluke, obijesnog i nepažljivog trenutka o kojem ne razmišljamo. Uzimajući život zdravo za gotovo.

Uz to, ovo je roman upozorenja kako niti jedna tajna ne može ostati tajna dovijeka.

Ono skriveno, prešućeno, izbit će čep od boce na znak prvog šampanjskog mjehurića ako se predugo mućka. Upravo to se dogodilo u romanu Sretni zauvijek.

Ako vas zanima, bacite oko i na osvrt prvog romana Malin Stehn Sretna nova godina

Malin Stehn Sretni zauvijek

O autorici

Malin Stehn (1969.) švedska je spisateljica napisavši više od 40 knjiga za srednjoškolce i mlade, a često drži i književna predavanja. Magistrirala je komparativnu književnost i humanističke znanosti te je dugo radila kao urednica. Objavila je hit triler Sretna nova godina, a Sretni zauvijek njezin je drugi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Nakladnik: Stilus knjiga, 2023.

Naslovnica romana Vraćena: ©Stilus knjiga

Preveo Srećko Jurišić

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Vraćena

Neimenovana žena prepričava nam svoje djetinjstvo, a priča počinje kada su je, kao trinaestogodišnjakinju, vratili pravoj obitelji.

Djevojčica nije ni znala da nije dijete svojih roditelja niti je znala zašto je vraćaju natrag, iz velikog grada i bogate kuće u pomalo zaostalo seoce i neimaštinu. U selu postaje poznata kao Vraćena.

Netko je na klupu u koju sam sjela zalijepio nezamjetljiv natpis s nadimkom koji su u mjestu koristili nakon što sam se vratila obitelji. Bila sam Vraćena, vrnuta. Nisam još uvijek poznavala gotovo nikoga, no oni su o meni znali više od mene same, slušali s ogovaranja odraslih. (str. 78.)

Njezina nova, ali prava obitelj sastoji se od šutljivog, nasilnog oca, grube, hladne majke i još petero djece koja su od rođenja rasla u obitelji. To su Sergio, pokvarenjak, zatim onaj drugi, koji nije Sergio, Vincenzo koji s djevojčicom ostvaruje posebnu vezu (ajmo to tako reći), maleni Guiseppe te ona najvažnija, sestra. Adriana. Mlađa, ali vjekovima starija. Oblikovana oskudicom. Djevojčičin i njezin život snažno će se, bezuvjetno i zauvijek ispreplesti nitima koje se ne mogu pokidati.

Njezina me uzbuđenost čudila. Ta žudnja u očima kojima je gutala novčanice. Meni je svaka vrsta gladi bila neznana i živjela sam poput strankinje među gladušima. Privilegij koji sam sa sobom nosila iz prethodnog života činio me različitom… (str. 108.)

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Dirljiva podjela života

Roman Vraćena emotivno je putovanje jedne žene koje ne zna tko je niti kome pripada. Do kraja njezina života pratit će je taj osjećaj nedefiniranosti, osjećaj nepostojanja korijenja.

U vrijeme kada me mati prestala dojiti, dvije su obitelji usmeno podijelile moj život, no bez detaljnog dogovora, bez pitanja koliko ću ja plaćati tu njihovu neodređenost. (str. 50./51.)

Jedini korijen i uteg njezina je sestra Adriana, čiju smo priču imali prilike upoznati u romanu Sestrina priča. Čitatelji se nikako ne mogu dogovoriti koji je roman bolji i je li uopće jedan bolji od drugoga, tako da možete vjerovati meni koja mirim obje strane – i Vraćena i Sestrina priča jednako su dobri, kvalitetni i dirljivi romani. Svakako ćete pri čitanju osjetiti puno toga, melankoliju, nostalgiju, tugu, ljubav.

S vremenom sam izgubila i tu nejasnu ideju normalnosti i danas uistinu ne znam koje je mjesto majka. Nedostaje mi kako može nedostajati zdravlje, sklonište, sigurnost. Stalna je to praznina koju poznajem, ali koje se ne mogu riješiti.
(str. 114.)

Život naše pripovjedačice isparan je na dva dijela – onaj bogati, prošli život i ovaj novi, siromašni život koji je otad i ubuduće njen.

Ona je nekad bila jedinica, obasipana pažnjom i ljubavlju roditelja. Išla je u baletnu školu, na more, igrala se i radovala. Sada, ona dijeli krevet sa sestrom koja još uvijek piški preko noći. Njih dvije pak sobu dijele s trojicom odrasle braće. Majka je nezainteresirana, pritisnuta obvezama i bebom, problemi se rješavaju batinama…

Dva života, ni jedan potpuno njezin, obilježit će pripovjedačicu do kraja života. Tragedije i tuga s kojima se suočava u novoj-staroj obitelji ostavit će vječne ožiljke. Sestrina ljubav malo će ih ublažiti.

Donatella Di Pietrantonio: Vraćena

Vraćena – književna senzacija

Na koricama romana Vraćena piše da je ovo „književna senzacija koja se čita na 35 jezika“ i ne mogu se više slagati s time. Priča je toliko drugačija od svega što inače čitamo. Toliko je topla dok čitamo o odnosu sestara i hladna dok čitamo o odnosu s roditeljima. No kao i u autentičnom životu, neke od najpamtljivijih trenutaka imamo upravo u dijelovima kada se toplo i hladno prožimaju. U onim rijetkim situacijama, a ako već ne ljubavi, onda makar razumijevanja i povezanosti s majkom. U shvaćanju da je Adriana i blagoslov i teret.

Kad je već riječ o Adriani, moram reći da mi se ona najviše svidjela. Neodgojena (nije ni čudo), nekulturna i nekultivirana, direktna i stvarna, sve je ono što naša pripovjedačica nije i što je možda mogla biti, da nije dana pa vraćena.

A riječ vraćena pratit će pripovjedačicu dok je živa. Mi čitatelji svakom ćemo rečenicom osjećati tu težinu i tugu s kojom je morala živjeti. Zbunjenost, odbačenost i naposljetku, rezignaciju. Slomit će vam srce kad saznate zašto je vraćena i kad zbrojite i oduzmete sve male tragove o obiteljskoj situaciji koje gledamo kroz dječje oči.

Od mene velike, VELIKE preporuke!  

Postala sam siroče dviju živih majki. Jedna me dala dok sam na usnama još uvijek imala tragove njezina mlijeka, druga me vratila natrag u trinaestoj godini života. Bila sam dijete razdvajanja, lažnih ili prešućenih obiteljskih veza, daljine. Nisam više znala čija sam. Niti to znam sada. (str. 122.)

Ostali naslovi ove autorice:

Donatella Di Pietroantonio talijanska je autorica koja se na književnoj sceni pojavila 2011. godine. Vraćena je njezin treći roman, koji je svojevrsna prethodnica romana Sestrina priča.

Po ovom je prvom snimljen i film koji mi se čini jednako dirljiv kao i knjiga.

Gdje kupiti roman Vraćena:

Stilus knjiga

Objavljeno

Sharon Cameron: Plava ptica

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Plava ptica: ©Znanje

Prevela Sandra Nikoletić

Saron Cameron Plava ptica

Plava ptica

Projekt Plava ptica tajni je projekt započet nakon kapitulacije Njemačke 1945. godine. Smatra se da ga je pokrenula CIA. Premda nigdje nije izrekom rečeno ili napisano, Plava ptica imala je točno određeni cilj – pomoći stručnjacima iz svih područja znanosti da izbjegnu ruku pravde nakon sudjelovanja u brojnim nacističkim zločinima. Vlada SAD-a dala je prešutni pristanak za nastavak pokusa na ljudima započetih u Dachauu i drugim koncentracijskim logorima, kojima bi se utjecalo na um, mijenjalo ga i upravljalo njime.

Opseg eksperimenata provedenih na američkim građanima koji toga nisu bili ni svjesni ostao je dugo vremena mračna i sramotna tajna u povijesti američke nacije.

Eva

Godina je 1946. Njemačka tinejdžerica Eva Gerst ostavlja ratom opustošeni Berlin i dolazi u New York s prijateljicom i susjedom Brigit. Ni Evi ni Brigit to nisu prava imena. U podstavi Evine suknje skriveni su važni dokumenti o misiji koju treba obaviti. Ona je u Ameriku došla s jasnim ciljem, ali oni koji su joj omogućili dolazak nemaju čiste namjere. Eva je, međutim, opterećena užasnom tajnom: ona je kći slavnog nacističkog liječnika koji je vodio medicinske pokuse na zatvorenicima u koncentracijskom logoru Sachsenhausen prije nego što je navodno pobjegao u Ameriku.

Sad se osjeća mirnije. Usredotočeno. Jer netko zna što se događa. Taj netko je ona i na njoj je da izvrši pravdu. str. 226.

Inge

Godina je 1945. Eva se nekad zvala  Inge. Imala je oca, majku i dvojicu braće te živjela, kako je mislila, normalan život. Šesnaestogodišnja Inge von Emmerich uči svirati, plesati, čak i potajice vozi očev automobil. Majka je hladna, autoritativna, ali Inge je očeva ljubimica. Otac je taj koji se igra s Inge, uči je svemu što treba znati uzorna nacistička djevojka. Inge zna da otac, poznati liječnik, radi važan posao “rehabilitirajući neprijatelje Njemačke, učeći ih da budu poslušni, da budu korisni i produktivni.” Jednog dana slučajno ugleda dosje sa svojim imenom koji potakne njezinu znatiželju.

U međuvremenu, situacija u Njemačkoj skreće u pravcu koji Inge nije mogla ni zamisliti. Nakon užasnih otkrića mora uzeti novo ime i nov život u zamjenu za pronalazak jednog čovjeka. Svojeg oca.

A njezina majka je vjerovala da je Hitler bog. Bog za kojeg vrijedi umrijeti.
Njezina majka bila je budala. str. 185.

New York

Američki odbor za službu prijatelja Powell House koji vode volonteri kvekeri smješta Eva i bolesnu  Brigit u vilu na Manhattanu, gdje dobivaju medicinsku, materijalnu i praktičnu pomoć koju centar pruža izbjeglicama. Tamo Eva upoznaje Jakea. Ali ne zna može li mu vjerovati, jer špijuni su svugdje oko nje.

Stvarnost je nešto što sami oblikujemo. Ako netko misli da je onaj drugi sposoban nešto postići, tada je moć već u rukama toga drugog, i on ju je stekao bez napora. str. 316.

Dojam o knjizi

Plava ptica napet je i dirljiv triler ispripovijedan u dvije vremenske linije. Roman je prepun zastrašujućih nepravdi i smrtonosnih tajni koje ključaju ispod površine i otkrivaju se malo pomalo. Svaka otkrivena tajna sve je užasnija i užasnija.

Roman je složene radnje, prepun osobnih izdaja i potrage za pravdom u svijetu u kojem pravda ima puno različitih lica. Glavni lik, mlada Eva, dolazi u SAD kako bi istjerala osobnu pravdu, svjesno sklapajući nepošten dogovor koji uključuje američke i sovjetske špijune te nacističke liječnike.

Eva je svjesna da je prate razne agenti jer ona je dio Projekta Bluebird (Plava ptica). Njezin je identitet proizvod i eksperiment koncentracijskih logora koji uključuje ispiranje mozga i kontrolu uma, kojem bi i Amerikanci i Sovjeti željeli pristup.

Eva je sklopila dogovor da pronađe i preda svog oca američkoj vladi, ali njezina osobna potraga usmjerena je na puno više od toga. Pratimo kako se Eva transformira. Od mlade nacističke djevojke zadojene snom o onima koji su bolji i vrjedniji od drugih, do one koja se suočava s istinom svoje prošlosti.

Cameron donosi još jedan izvanredan povijesni roman. Autorica je pomno istražila povijesne izvore i teško dostupne podatke o Projektu Bluebird  i ispisala duboko dirljivu i zadivljujuću priču o jednom vremenu u kojem se činilo dobro i onom drugom, sramotnom i nedostojnom čovjeka.

Plava ptica tajna je operacija užasnih psiholoških i medicinskih eksperimenata koju vodi CIA i projekt je koji nikad nije trebao biti dio svjetske povijesti. A ipak je bio. S druge strane postojali su i još uvijek postoje ljudi koji ne prave razlike između boje kože, kose ili očiju. Kojima je svejedno kako izgledaš. Jedino što im je bitno to je da si čovjek.

Velika preporuka za ovu knjigu. Ako želite pročitatijoš koji roman ove autorice, svakako pročitajte naš osvrt na Svjetlo u skrovištima .

Saron Cameron Plava ptica

O autoru:

Sharon Cameron (1970.) američka je spisateljica za djecu i mlade, autorica bestselera New York Timesa. Njezin prvijenac The Dark Unwinding osvojio je i čitatelje i kritiku, ali i nekoliko uglednih literarnih nagrada.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Marina Vujčić: 365 rečenica

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica knjige 365 rečenica: ©Fraktura

Marina Vujčić 365 rečenica

Uvod

Kako bi izgledalo da svaki dan, o svemu o čemu razmišljaš ili o onome što ti se događa, napišeš po jednu jedinu rečenicu? – pita se Marina Vujčić u izvrsnoj, novoj knjizi s 365 rečenica, upravo takvog naziva.

Moj susret s Marinom Vujčić započeo je knjigom Pedeset cigareta za Elenu. Majstorski napisan roman s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, slučajnih sitnica koje nam mogu odrediti život, duboko me se dojmio.

U međuvremenu, od Elene do danas, dolazili su mi pod ruku i drugi Marinini romani, ali zadnja knjiga, 365 rečenica (što je zapravo zbirka crtica, izričaja, misli i samo rečenica) ponovno mi je vratila sjećanje na Elenu.

365 rečenica za jednu godinu

Zašto ovakav naslov? 365 rečenica sukus je misli, opažanja, konstatacija, dojmova, razmišljanja, reminiscencija, svega što je Marinu obilježilo i potom nagnalo da te misli stavi na papir prvog dana, a zatim, drugog, trećeg i sve tako do posljednjeg 365. dana.

Pa gdje je onda podsjećanje na Elenu?, zapitat ćete se. Pa upravo u tim svakodnevnim sitnicama od kojih je satkan naš život. Svaka Marinina sitnica napisana za jedan dan ima jačinu godine.

Obraća se Marina čitatelju/čitateljici na vrlo povjerljiv i intiman način. Kada čitate ove rečenice, čini vam se da su one upravo vaše, a ne Marinine. Jer vi ste ih doživjeli ili ih svakodnevno doživljavate ponovno i ponovno živeći svoje živote.

O čemu Marina piše?

Različite su te Marinine rečenice. Od onih banalnih kao što je na primjer proljetna sjetva u vrtu, preko onih nostalgičnih kao što je sjećanje na majku, onih koje su poput novogodišnjih odluka o postu i zdravom životu, do onih pomalo filozofskih o životu i slobodi o kojoj možemo samo sanjati.

Zajednička im je poveznica što su sve odreda duboko proživljene.

Piše Marina o svemu što joj je na duši.  Prošlosti, prolaznosti, težinama raznim što te prate kroz život, danima kada ostaješ bez riječi (što je malo nezgodno kada si pisac), zaboravljenim sjećanjima koja izvlači na površinu, šutnji koja ti povremeno treba kao blagoslov, samoći u sjeni svoje sobne lampe i vremenima nesklonim ženama.

Podijelit ću s vama neke Marinine misli, tako bliske, naše, svačije…

Rečenice

Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, tvojoj sudbini nije sveto.
str. 151.

Ponekad potajno želiš da te netko tješi, da te obgrli brigom i ponavlja ti da će sve biti u redu. str. 47.

Polako shvaćaš da je s godinama sve manje onoga što se ne govori. str. 182.

Treba ti netko tko govori istim jezikom kao i ti, pa makar na tom svom jeziku i šutjeli. str. 349.

Upravo se spremaš priznati sebi najnepopravljivu Činjenicu u svojoj biografiji, a to je ona da si zakasnila biti mlada. str. 268.

Preporuka

Posegnite za ovom knjižicom, pronaći ćete se bar u polovini napisanih rečenica, a to je već pola godine. Na kraju knjižice postoji nekoliko praznih stranica na volju čitatelju da zapiše par misli koje su samo njegove, jedinstvene. Zgodno, zar ne?

Od mene velika preporuka!

Marina Vujčić 365 rečenica

O autorici:

Marina Vujčić na književnoj se sceni pojavila 2010. godine s romanom Tuđi život. Od tada je objavila još sedam romana: A onda je Božo krenuo ispočetka (2014.), Mogla sam to biti ja (2015.), Susjed (2015.),Otpusno pismo (u suautorstvu s Ivicom Ivaniševićem, 2016.), Pitanje anatomije (2017.), Pedeset cigareta za Elenu (2019.) i Sigurna kuća (2024.). Knjiga dnevničkih zapisa Stolareva kći izašla je 2021. Dobitnica je V. B. Z. književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman Susjed te višestruka dobitnica Nagrade Marin Držić za drame, od kojih su neke postavljene u hrvatskim kazalištima. Članica je Hrvatskog društva pisaca od 2015.

Gdje kupiti:

Fraktura

Objavljeno

Minka Kent: Stranci

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Stranci: ©Mozaik knjiga

Prevela Lidija Toman

Minka Kent: Stranci

Stranci – izvana

Camille Prescott savršena je supruga i majka. Uvijek je nasmiješena i dobre volje, ispunjava gotovo svaku želju svoje male, savršene obitelji. Predivan suprug, liječnik Will, dvoje preslatke djece, Georgiana i Jackson, velika, osunčana kuća s vrtom u bogatom predgrađu – čini se da Camille doista ima sve što može poželjeti!

Ne ponosim se time, ali laž je postala čvrsto ljepilo koje čuva naš brak. Omogućuje nam da budemo što savršeniji, da budemo prekrasna mala obitelj.
Lažem im zato da im pružim najbolju verziju sebe…
Ali najviše od svega, lažem im zato da ih sačuvam od prošlosti… (str. 16.)

No njezin je život jedna velika laž. Laž koju ona brižno čuva i njeguje jer njezina obitelj nikad, apsolutno NIKAD ne smije saznati tko je i što je zapravo Camille.

Stranci – iznutra

A Camille je žena s ogromnom tajnom… Cijeli život bježi i skriva se od svog najgoreg, najstrašnijeg neprijatelja – svoje majke. Okrutna, psihotična, osvetoljubiva i iskonski zla, majka je na Camille ostavila neizbrisive ožiljke.

Lice koje pokazuje ostatku svijeta – lice sasvim obične samohrane majke – samo je maska ispod koje se krije čudovište. (str. 9.)

I nema tog straha koji je veći i strašniji od ovoga – Camille ne smije dopustiti obitelji da sazna za njezinu majku i nikako, ni pod koju cijenu, ne smije riskirati da ih njezina majka pronađe.

Ne znam kamo idem; znam samo da ovdje ne mogu ostati… zato što me na ovom svijetu samo jedno istinski plaši: moja majka. (str. 13.)

Zato kada jednoga dana iz škole dođe šestogodišnja Georgie i počne pričati o imaginarnoj prijateljici, Camille gubi tlo pod nogama. Georgie odjednom zna sve okrutne igre koje je majka igrala s Camille u djetinjstvu.

Ona se pretvarala da sam nevidljiva. Pa sam ja na trenutak pomislila da možda to i jesam. (str. 75.)

Georgie pjevuši jezive pjesmice kojima je majka plašila Camille. Djevojčica kao da zna za sve užase kojima je majka podvrgavala Camille dok je i sama bila djevojčica. Užase koje Camille nikada nikome nije rekla.

Fasada savršenog života počinje se raspadati. Camille puca po šavovima.

Tko je imaginarna najbolja prijateljica njezine male kćeri?

Što ako je to najužasnije stvorenje iz Camilline prošlosti – njezina majka?

Minka Kent: Stranci

Čudovišta iznutra i izvana

Roman Stranci jako mi se svidio! Uživala sam u čitanju od početka do samoga kraja! Koji, vjerovali ili ne, ovaj put nisam pogodila! Kao, osjećala sam da nešto smrdi, ali nikako nisam mogla uprijeti prstom u to nešto. I onda – paf!

Camille je kompleksan lik i iako u čitatelju mjestimice pobuđuje neku vrstu odbojnosti, možemo ju prihvatiti, pa čak i razumjeti njezine postupke. Ona je, prije svega, dobra majka. Savršena majka, vjerovali ili ne. Jer čak i uz „poteškoću“ (ne želim vam kvariti doživljaj čitanja pa ću to zvati poteškoćom) koju ima, Camille je predana, brižna, pažljiva, sve što majka mora biti. Nikad ne odbija priču za laku noć. Nikad ne odbija kupanac i češljanje kose. Napravila bi sve što je u njezinoj moći da joj obitelj bude sigurna.

Camille, naravno, ne zna kako biti savršena majka, ali zna kakva NE SMIJE biti. Njezina psihotična majka tome ju je itekako naučila. I nije ju podučila samo tome pa kad se nad Camillin savršeni život i obitelj nadvije mračna, nepoznata prijetnja, Camille itekako zna što učiniti. Spremna je za svaki napad jer ga neprestano iščekuje – još otkad je pobjegla od manijakalne majke bojeći se toga da je ne ubije, strahujući podjednako i za svoj, i za njezin život.

Sad još jednom pročitajte gornju rečenicu. Nije vam jasno tko je koga pokušao ubiti? Točno to.

Minka Kent: Stranci

Stranci – savršen triler?

Stranci možda nisu baš ono apsolutno savršeni triler, ali su definitivno jedan od onih koje se isplati pročitati! Što mi se svidjelo? Mogu čak reći – sve!

Camille je izvrstan lik. Većina nas neće se povezati s njom, ali suosjećat ćemo i shvaćati njezinu motivaciju. Radnja je mjestimice stvarno jeziva. Možda vama neće biti jer vas plaši nešto drugo, ali zlostavljačka majka te podmukli načini na koje maltretira vlastitu kćer dovoljni su da mi se digne svaka dlaka na glavi. Osim toga, oduvijek volim romane koji se igraju razumom čitatelja. Ovdje se događa baš to! Mi nismo sigurni što jest, a što nije stvarno. I sve ono neizrečeno, sve ono što bi moglo biti, ali i ne mora, čini roman Stranci jednim od pamtljivijih trilera.

Pomalo me podsjeća na izvrstan roman Nancy Tucker, Prvi dan proljeća, pa ako ste ga voljeli, voljet ćete i Strance.

Najiskrenije, roman Stranci nije nešto čime ćete ubiti jedno ili dva popodneva. Iako kratak, jednostavno i lako napisan, itekako djeluje na čitatelja pa ćete o njemu misliti još dugo nakon čitanja.

Ja sam, na primjer, jako dugo mislila o tome koliko takvih ljudi živi u mojoj blizini. Ljudi kao Camille. Ljudi kao njezina majka. Ono što istinski plaši jest činjenica da se i jednih i drugih treba bojati…

Kažu da je vrag kojeg poznaješ bolji od vraga kojeg ne poznaješ.
Nekoć sam se slagala s tom izrekom.
Sada više nisam tako sigurna. (str. 251.)

Minka Kent: Stranci

Ostali naslovi ove autorice:

Zlo mjesto prvi je roman autorice Minke Kent koji je preveden na hrvatski jezik. Bio mi je jako dobar, ali naivan. Stranci su mi, što se toga tiče, puno PUNO bolji.
Veselimo se prijevodu ostalih romana, kao što su, na primjer, The Thinnest Air i The Memory Watcher.

Gdje kupiti roman Stranci:

Mozaik knjiga