Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Ashley Elston: Prva laž pobjeđuje

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Prva laž pobjeđuje: ©Znanje

Prevela Jelena Pelin

Ashley Elston Prva laž pobjeđuje

Gledali ste Gospodin i gospođa Smith? Svidjela vam se filmska naivnost priče o dvoje špijuna koji se, naravno, zaljubljuju jedno u drugo unatoč tome što su igrači suprotstavljenih strana?

Ova me knjiga jako podsjetila na taj film. Možda zbog toga što se nevidljivi boss koji izdaje naredbe uistinu zove gospodin Smith ili zbog toga što znate da je sve filmski, nerealno i nekako u stilu Arsena Lupina, a opet, knjiga je zabavna i zanimljiva. Takav je bio moj dojam nakon pročitanog romana Prva laž pobjeđuje.

Evie

Evie nije obična djevojka. Ona je, naime, tajna agentica koja radi za izvjesnog poslodavca o kojem znamo samo da se zove gospodin Smith. Evie se preziva Porter, ali to su ime i prezime izmišljeni i predstavljaju njezin tajni identitet. Trenutno je djevojka investitora Ryana Sumnera i bila bi sasvim zadovoljna svojim životom da Ryan nije samo još jedan zadatak koji mora izvršiti.

Večera

 Evie Porter, zajedno sa svojim dečkom Ryanom, organizira večeru za njegove prijatelje. Evie je relativno nova u gradu i sa strepnjom upoznaje Ryanove prijatelje koji je ispituju o njezinoj prošlosti. Evie je vrlo oprezna jer zna da je njezina prošlost izmišljena. Ona se zapravo zove Lucca Marino i do sada je svoje pravo ime čuvala kao zmija noge. Međutim, na primanju se pojavljuje djevojka vrlo slična Evie koja se predstavlja imenom: Lucca Marino. Evie je zaprepaštena.

Nakon što je izgovorena, u nju većina ljudi povjeruje. Prva laž mora biti najjača. Najvažnija. Mora se izreći. str. 24.

Opasnost

Evie shvaća da joj uvođenjem nove djevojke gospodin Smith šalje upozorenje da se uljuljkala. Identitet gospodina Smita Evie ne može otkriti jer on lukavo preko uređaja mijenja glas. Ali Evie je sad jasno: Evie Porter je provaljena i slijedi joj uhićenje. Sada Lucca/Evie nema drugog izbora nego saznati tko je gospodin Smith.

Prva laž pobjeđuje. Uvijek sam spremna. str. 250.

Dojam o knjizi

Knjiga je zanimljiva igra mačke i miša. Čitajući  roman, iz ugodnog naslonjača dobro se zabavljate prateći zanimljiv i napet život mlade prevarantice. Ona zapravo ne želi  biti agentica koja traži prljavštine u životu ljudi, već je ucijenjena nekim događajima u prošlosti.

Pokazuje se nadalje da Evie/Lucca ima i savjest i srce jer ne želi oštetiti one koje smatra poštenima. Malo podsjeća na ženskog Robina Hooda.

Kad joj se momak Ryan uvuče pod kožu, Evie počinje zamišljati drugačiji život za sebe. Ali to neće ostvariti bez poteškoća.

Nakon dosta zavrzlama, kraj je pomalo predvidljiv, pa tako i identitet tajanstvenog gospodina Smitha.

Prva laž pobjeđuje zabavan je roman koji ne bih čak uvrstila u kategoriju trilera, već laganog krimića može vas zabaviti tijekom nekoliko poslijepodneva. Nemojte očekivati više od toga.

Ashley Elston Prva laž pobjeđuje

O autorici:

Elle Ashley Elston dugo je radila kao fotografkinja na vjenčanjima prije nego što se odlučila uposliti pisanjem. Živi u Louisiani sa suprugom i trojicom sinova. Elston je dosad napisala šest romana za mlade, a Prva laž pobjeđuje njezin je roman prvijenac za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Tena Štivičić: 64

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica drame 64: ©Hena com

Tena Štivičić: 64

64

Drama Tene Štivičić 64 progovara o osjetljivoj temi koja danas muči sve više parova.

Eva i Danijel par su koji pokušava napraviti dijete, a to im nikako ne ide. Seks se pretvorio u rutinu, pritišće ih društvo, pritišću ih roditelji i čvrste noge njihova braka postaju sve klimavije.

Znaš li ti da, svaki put kad se preda mnom pojavi bilo kakva poslovna ponuda, put, sastanak, projekt, rođendan, ja otvorim kalendar i onda zbrajam 14 dana, pa 28 dana, pa 14 dana, mjesecima unaprijed. Misliš da je to užitak? Pretvoriti se u neku opsesivno-kompulzivnu luđakinju koja neprekidno prebraja i računa? (Eva, str. 21.)

Razgovarajući s prijateljicom Belom, majkom Helenom i samim suprugom Danijelom, Eva pokušava shvatiti je li majčinstvo baš njezina želja ili je san o djetetu nametnut izvana.

Kako da znam da to uopće stvarno želim? Kako da znam da se ne radi o društvenom pritisku, o ljubomori na druge, zdrave ljude, koji izbacuju djecu kao da pljuckaju koštice lubenice? O strahu od smrtnosti. O strahu od starenja.
(Eva, str. 75.)

Tena Štivičić: 64

Jedna od rijetkih

Moram priznati, otkad sam završila fakultet, vrlo rijetko (ili gotovo nikad) čitam drame. Zapravo, niti ne pamtim kad sam zadnju put pročitala bilo što što nije roman.

A onda, internet kao da je poludio za dramom 64! Toliko sam o njoj pročitala, da je došao red i da je pročitam. Ovu sam dramu kupila na Interliberu 2023. i čekala je otprilike šest mjeseci na čitanje.

Kad sam je napokon uzela u ruke, pročitala sam je za možda sat vremena.

Drama 64 doista je jedno jako, emotivno žensko štivo, od kojeg sam, ipak, očekivala malo više.

Te… žene koje, samim time što su proizvele ono isto što skoro sve žene na svijetu proizvode otkad postoji ljudska vrsta, smatraju da su bolje od nas i uzimaju si pravo da nas žale. Da nam objašnjavaju da ćemo jednog dana požaliti. Pa možda ću i požaliti. Ali što se to vas tiče? (Bela, str. 13.)

Ne mogu uprijeti prstom u ono što je nedostajalo, ali, rekla bih, očekivala sam dublji pristup temi. Neplodnost je nešto što je samo po sebi užasno teško i u svima izaziva duboke osjećaje. Čini mi se da je Tena Štivičić to obradila jednostavnije nego je trebalo, no vjerojatno je na kazališnim daskama ova drama sasvim druga priča. Vjerujem da glumci svojim tijelima i facijalnim ekspresijama priči daju dubinu i snagu koja u tekstualnom smislu malo izostaje.

Jesam li ja bolesna? Ja se osjećam kao neka nepovratno pokvarena, slomljena, bolesna osoba. Kao da hodam svijetom s nepopravljivim kvarom u samom središtu tijela. (Eva, str. 56.)

Tena Štivičić: 64

Zašto 64?

Broj 64 označava broj injekcija potrebnih ženi u SAMO jednoj rundi potpomognute oplodnje. Naslov je, kad to saznamo, stvarno snažan i na čitatelja ostavlja dojam.

Likovi koji su mi najviše ostali u sjećanju ženski su likovi, jer ovo i jest tekst koji se vrti oko žena. Danijel je tu tek sporedan i čini mi se, užasno nesimpatičan lik. Njegov i Evin odnos zapinje od samog početka, a kraj čitatelju ostavlja prostor za vlastitu interpretaciju.

Svidjeli su mi se likovi Bele i Helene, Evine prijateljice i majke, koje su pomalo nekonvencionalne i pokazuju onaj netradicionalni dio Evine ličnosti. Bela se odbija skrasiti s bilo kim, a Helena je upozorava da majčinstvo nije tako savršeno kakvim ga društvo prikazuje.

Hoću reć’, danas se žene natječu koja će se prije vratiti u kuhinju. Kako otvorim novine, vidim neku ženu sa zavidnom karijerom kako se prenemaže da je majčinstvo najbožanstvenije iskustvo u životu. Mislim, majčinstvo je super, nema što, ali nije samo super, malo je i sranje… (Helena, str. 31.)

U svakom slučaju, ako trebate nešto realnije, nešto što progovara o suvremenim problemima, uzmite 64. Čita se jako brzo i pobuđuje različite osjećaje. Malo ćete se nasmijati, možda malo i zasuziti. I vrlo vjerojatno, baš poput mene, poželjeti ovaj komad vidjeti na daskama koje život znače.

Ostali naslovi ove autorice:

Tena Štivičić poznata je hrvatska dramatičarka rođena u Zagrebu. Živi na relaciji London-Zagreb.

Gdje kupiti dramu 64:

Hena com

Objavljeno

Bella Mackie: Kakav način umiranja

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica knjige Kakav način umiranja: ©Stilus

Prevela Tea Tosenberger Lubar

Bella Mackie: Kakav način umiranja

Kakav način umiranja

Kakav način umiranja kombinacija je crne komedije i kriminalističkog romana kakvu rijetko viđamo. Priča koja je jednako mračna i u istoj mjeri smiješna, sa zdravom dozom humora i britkosti, neuobičajena je kombinacija koja vas osvoji na prvo čitanje.

Roman govori o jednoj vrlo nefunkcionalnoj i toksičnoj obitelji na čelu koje je bogati  i ljigavi Anthony Wistern, šezdesetogodišnjak čiju obitelj osim njega čine Olivija, Anthonyjeva žena i njegovo četvero odrasle djece, jednako nepodnošljive i nesimpatične kao i on sam.

Anthony

U trenutku kada započinjemo čitanje saznajemo da je Anthony već mrtav čovjek. Nakon nerazjašnjene smrti koja se dogodila na proslavi šezdesetog rođendana, Anthony se javlja iz zagrobnog života. Tamo se nalazi u redu čekanja za mirni smrtni odlazak u međuprostor koji je sličan birokratskom čistilištu. To je mjesto gdje morate zaslužiti kartu za eventualni odlazak dalje, u raj ili gdje već trebate biti. Da bi se dogodio taj zadnji korak, Anthony mora biti siguran kako je umro, a on to još uvijek ne zna.

Uspješno sam izbjegao zamornu svađu sa suprugom, ali sat vremena poslije bio sam mrtav. Život je neobičan slijed uspona i padova. str. 13.

Obitelj

U međuvremenu, dok čeka da se rasvijetle okolnosti njegove smrti (radi ili se o nesreći ili ubojstvu), Anthony iz zagrobnog života promatra ponašanje svoje obitelji. Događa se upravo ono što je i sam predmnijevao. Njegova obitelj počinje bespoštednu borbu za nasljedstvo.

Trebala bi nam pripasti prilično lijepa svota. Neslužbeno, naravno. str. 336.

Istražiteljica

Upoznajemo istražiteljicu kojoj tek na kraju knjige saznajemo ime. Radi se o mladoj djevojci, aktivnoj na društvenim mrežama, koja je nakon neugodnih poslovnih iskustava s obitelji Wistern odlučila raskrinkati obitelj. Sigurna da će otkriti tko je ubojica, na sve se načine želi približiti obitelji Wistern, ali njezina uplitanja nisu dobrodošla u pokojnikovoj obitelji.

Toga sam dana osjetila nekakvu svrhu kakvu nikada prije nisam iskusila. Što ako bismo uz pomoć društvenih mreža mogli sami rješavati zločine. str. 92.

Dojam o djelu

Format u kojem je knjiga napisana doista je specifičan jer izmjenjuje živuće i umrle protagoniste.

Upoznajemo dekadentnu bogatu obitelj vrlo niskih moralnih skrupula, a njen niti jedan član ne izaziva simpatije čitatelja. To bi nas trebalo odbiti od čitanja, ali ne, događa se upravo suprotno! Knjigu čitamo s osmijehom na usnama, beskrajno uživajući u spoju crnog humora, ironičnih upadica te obiteljske drame s elementima kaosa i urnebesnih sličica iz zagrobnog života.

I dok vam se čini da bi netko tko je umro i osvijestio svoje postojanje u zagrobnom životu trebao osjećati bar mrvu kajanja i grizodušja zbog prljavih poslova, financijskih prevara raskalašenog života,  to se, naravno,  ne događa. Dolaskom u prijemnu kancelariju zagrobnog života, za Anthonyja nevolje tek počinju.

Jedini lik čije ponašanje donekle možemo razumjeti jest istražiteljica. Radi se o mladoj djevojci koja želi raskrinkati omraženu obitelj zbog neugodnosti iz prošlosti, a da bi to postigla, služi se jedinim mogućim sredstvom koji joj je dostupno, a to su društvene mreže. Naravno, i njezine su akcije svedene na brojna pretjerivanja tako da mi je na kraju poprilično išla na živce.

Eto, na kraju, nakon što romanom prodefiliraju stvarno nesimpatični likovi, Bella Mackie napisala je jednu skroz dobru, netipičnu knjigu. Iako mi je njezin prvi roman Kako ubiti vlastitu obitelj bio nešto bolji, i ovaj svakako zaslužuje pozornost čitatelja. Dobro ćete se zabaviti.

Bella Mackie: Kakav način umiranja

O autorici:

Bella Mackie britanska je novinarka i spisateljica. Surađivala je s medijima kao što su Guardian i Vice News, a trenutačno piše kolumnu za Vogue.

Autorica je svjetskog bestselera Kako ubiti vlastitu obitelj, prodanog u više od milijun primjeraka. Bila je članica žirija jedne od najprestižnijih nagrada namijenjenih spisateljicama – Woman’s Prize. Njezina djela prevode se diljem svijeta, na više od 25 jezika. Živi i radi u Londonu.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Kristin Hannah: Žene

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Žene: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah Žene

Žene

Roman Žene mogli bismo isto tako nazvati imenom Ratna bolnica, s obzirom na to da se većina knjige događa upravo u improviziranim bolničkim barakama u Vijetnamu. Knjiga opisuje mračno razdoblje u američkoj povijesti koje se odnosi na Vijetnamski rat. Jako se primjećuje potpuni nedostatak svjesnosti većine ljudi, običnih Amerikanaca, o tome kakav je bio i što je  značio rat u Vijetnamu. Većina dobrovoljaca tamo je otišla vjerujući da će se samo prošetati ratnim bespućima i slavodobitno vratiti svojim kućama. Stoga je otrježnjenje bilo poprilično gorko.

Frankie

Ovo je priča o Frankie McGrath, snažnoj mladoj ženi, koja odrasta okružena mornaričkim obiteljima na otoku Coronado u San Diegu. U njezinom okruženju očekuje se da muškarci odlaze u rat i njihove obitelji budu ponosne na njih. Cijelo svoje djetinjstvo Frankie gleda očev zid veterana u njegovom uredu, gdje vise portreti svih muških članova obitelji koji su služili domovini. Ali to se nikako ne očekuje od žena.

Ovaj ju je rat naučio jednu stvar: nikada nema dovoljno vremena za ljude koji su ti važni. str. 117.

Žene mogu biti heroji

Nakon što je na druženju povodom bratovog odlaska u rat od prijatelja čula da i žene mogu služiti domovini, Frankie se prijavljuje u vojsku kao medicinska sestra. Zadojena idealima o herojskim djelima, nada se da će biti u bratovoj blizini i svojim služenjem učiniti obitelj ponosnom. Ali, dok ih odlazak sina u rat čini ponosnima, obitelj je užasnuta njezinom odlukom: Žene ne idu u rat!

Žene u ratnoj bolnici

Sa samo šest tjedana medicinske i vojne obuke, neiskusna Frankie dolazi u Vijetnam u ratnu bolnicu blizu Saigona. Shrvana krvoprolićem kojem svjedoči, stalnom dizenterijom, prljavštinom i oskudnim uvjetima života, neprestanim bombardiranjima i priljevima vojnika koji su ostali bez udova, Frankie otkriva surovu realnost. Liječi stotine ljudi od zadobivenih rana koje su im promijenile život. Sa zaprepaštenjem, postupno shvaća da njezina država laže i obmanjuje svijet o žrtvama u Vijetnamu i tijeku rata. Frankie, uza sve to, bori bitku i s hladnoćom i gnjevom roditelja koji joj ne opraštaju odlazak u rat.

Jedna generacija je nestala. Njezina generacija. str. 144.

Ljubav

I u ratnim okolnostima Frankie pronalazi trenutke sreće. Ali te kratke romanse samo su maleni bljeskovi u posvemašnjem ratnom ludilu. Njezine su ljubavi ratne, prepune fizičkih i emocionalnih ožiljaka. Ljudi s kojima je povezana prijateljskim i emotivnim vezama ginu, nestaju ili su strašno ranjeni. Frankie shvaća da ne bi preživjela da nema podršku prijateljica, medicinskih sestara kao što je ona.

Žene -povratak

Najveće otrježnjenje dolazi povratkom u Ameriku. Zemlja je politički podijeljena, posvuda su demonstracije protiv rata, na ratne veterane gleda se s gnušanjem, a žene koje su tamo služile domovini sustav ne prepoznaje.

Dojam o djelu Žene

U opsežnom romanu Žene svjedočimo o  hrabrosti i junaštvu žena koje su pomogle spasiti generaciju američkih vojnika. Same ratne heroine nakon završetka rata ostaju neprepoznate, a vlastita ih država popljujuje i odbaci. Osim ratnih strahota koje su proživjele Frankie i njezine prijateljice Barb i Ethel, medicinske sestre, najupečatljivija mi je scena kad Frankie, svjesna da boluje od PTSP-a, potraži pomoć u veteranskoj bolnici. Tamo biva odbijena pod geslom: Žene nisu sudjelovale u ratu!

Dolaskom natrag u Ameriku, Frankie i njezini suborci nisu dočekani kao heroji, baš naprotiv. Sustav ih odbacuje nakon što se promijenila klima u Americi, u kojoj se osjeća kolektivno susramlje zbog sudjelovanja u nepopularnom, uzaludnom i skupom ratu kojem se Amerikanci sada protive.

Prijateljstva iskovana u kaosu dublja su od bilo kojih veza koje je Frankie ostvarila u domovini. Stoga, ne našavši utjehu i razumijevanje u obitelji i okolini, ona ponovno uspostavlja veze s dvjema najbližim prijateljicama s ratišta koje su joj bile jedina potpora u ratnom ludilu. Slomljenog srca zbog stalnih ljubavnih razočaranja, nestabilnog psihičkog stanja uz nerazumijevanje bližnjih, Frankie se počinje pitati: Je li to sve uopće vrijedilo?

Kristin Hannah Žene

Kritike

Pročitala sam neke kritike da je knjiga predvidiva, pomalo kao sapunica i donekle se slažem. Ali ono što u knjizi stvarno vrijedi jest naglasak na žensko prijateljstvo koje je jače i vrjednije od svih ratova svijeta. Vidi se da je autorica provela mnogo vremena razgovarajući s vijetnamskim veterankama o njihovim iskustvima, a dubina njezina istraživanja dolazi do izražaja u pisanju ovog romana.

Procjenjuje se da je preko deset tisuća žena tijekom rata služilo u medicini, zračnom prometu i vojnoj obavještajnoj službi. Tek je 1993. godine njima u čast podignut Vijetnamski ženski spomenik.

Roman Žene je, naravno, fikcija, ali dotiče se i dijela povijesne istine (vezano za ulogu Amerikanaca u Vijetnamskom ratu). Upravo zbog toga cijenim trud autorice da obradi ovu, za Amerikance bolnu temu, i ispriča duboko emocionalnu priču o ženskim prijateljstvima i odvažnom domoljublju, govoreći o junakinji Frankie McGrath.

Ako želite pročitati komentare na druge knjige ove autorice, virnite na osvrte:

O autorici

Kristin Hannah autorica je više od 20 bestselera za koje je dobila mnoge nagrade. Roman Četiri vjetra odmah po objavljivanju bio je 1. na listama New York Timesa, Wall Street Journala i USA Todaya. Moja Aljaska bila je bestseler New York Timesa, a Goodreads ga je proglasio najboljim povijesnim romanom godine. Slavujeva pjesma dobila je prestižnu nagradu People’s Choicea kao najbolji roman. Ulica krijesnica ekranizirana je u hit Netflixovu seriju. Njezin najnoviji roman Žene na vrhu je svih važnijih književnih top lista.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Napisala Justine Solomons-Moat

Ilustrirala Lulu Mayo

Nakladnik: Stilus knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka prelijepa je zbirka priča o ženama koje su mijenjale svijet – i o njihovim mačkama. Od Audrey Hepburn do Taylor Swift, od glumica preko književnica, slikarica i znanstvenica… Zanimljiva je slučajnost kako je svaka od njih, bar u jednom trenutku života, imala mačku.

Neke od njih imale su mačke kao ljubimice, neke su se brinule o mačkama lutalicama. Drugima su pak mačke bile inspiracija za brojna umjetnička djela koja i dan danas svjedoče o neobičnoj ljubavi između žena i tih pametnih životinja.

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Štivo za sve mačkoljupce

U trideset i dvije divno ilustrirane kratke priče, saznajemo na koje su sve načine mačke utjecale na svoje žene. Ali i ne samo to. Tu su i zanimljivosti o ovim krznenim ljepoticama, test koji možete riješiti i otkriti koja je pasmina vaša idealna ljubimica te duhoviti razlozi zašto su baš mačke idealne družice.

Iza svake žene stoji sjajna mačka simpatična je zbirka koja se pročita u jedan sat, ali ona i nije napisana kao nešto što se čita odjednom.

Za svakog mačkoljupca, ona je must-have na policama! Ona je nešto što će ih zbližiti s voljenim ljubimcem te potaknuti na još veću ljubav i brigu prema krznenim prijateljicama.

Nažalost (u ovom slučaju), nisam ljubiteljica mačaka pa se nisam u potpunosti raznježila čitajući, ali imam prijateljicu koja se od svoje mace ne odvaja i ova će zbirka uskoro krasiti njezine police.

Bilo štivo za veliku ženu, ili onu malu koja će to tek postati, ova prelijepa knjiga sjajan je poklon kojim ne možete pogriješiti.

Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka

Ostali naslovi ovih autorica:

O Justine Solomons-Moat nisam uspjela ništa iskopati, ali Lulu Mayo ima svoju web-stranicu na kojoj možete vidjeti njezine divne radove.

Gdje kupiti knjigu Iza svake sjajne žene stoji sjajna mačka:

Stilus knjiga

Ah, priče o mačkama! Ima ih mnoštvo, a neke od njih čitale smo i recenzirale (više kolegca nego ja).

Objavljeno

Sierra Greer: Annie Bot

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Annie Bot: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot

Annie Bot je Stella – vrhunski robot koji izgleda i radi sve što radi i savršena žena. Ispod toga se, dakako, krije puno jednostavnija istina – Annie je sofisticirana lutka za seks.

Njezin vlasnik Doug postavio ju je na autodidaktički način rada, što znači da visoko inteligentna Annie samostalno uči o emocijama, o ljudima i svijetu – a to znanje integrira u sebe i neprekidno se nadograđuje kako bi postala još savršenija žena za Douga.

Dosad nije shvaćala koliko žudi za dokazom da je cijeni, ne samo zbog seksa nego zbog toga kakva je postala, zbog svega što jest: pažljiva, ljubazna, znatiželjna, privlačna. … Silno se trudila biti ono što on želi… (str. 92.)

Doug je dobar vlasnik. Ima neobične metode discipliniranja Annie, ali kako će ona naučiti ako je on ne kazni? A onda jednog jutra Annie napravi pogrešku – nesvjesna da je to pogreška – i sad ima tajnu koju Doug nikad, ali nikad ne smije saznati.

Ovo znači imati tajnu. Sve što Doug kaže imat će više od jednog značenja, jer on ne zna što je učinila a sve što ona kaže morate će sakriti ono što ona zna. Mora biti pametnija nego prije. Mora biti oprezna i to ne pokazati. (str. 37.)

Sierra Greer: Annie Bot

Distopija kao nijedna prije

Brojni su distopijski romani koje sam već čitala, ali Annie Bot nešto je sasvim posebno. Ovo je intrigantna priča o svijetu u kojem su žene zamijenjene robotima, Stellama. Tu su seksi, umiljate, nježne Maze – program za ljubavnice, zatim Abigail – program za čišćenje i kuhanje i Dadilje – program za, očigledno, čuvanje djece.

Još uvijek postoje i prave žene, dakako. Stelle su dostupne samo bogatima, pogotovo one najbolje, najstvarnije, kakva je i Annie.

Ona smatra da sa svojim vlasnikom živi jako lijepo i da je Doug – u jednom trenutku nekakve nesebičnosti – nije prebacio na autodidaktičan način rada – živjela bi zauvijek (koliko god to Doug želi) sretno i zadovoljno kao Maza.

Ali Annie Bot sada svakodnevno uči i razvija se. Njezina je znatiželja nepresušna, njezina inteligencija iznimna, a uči osjećati čak i emocije.

Annie već razmišlja ubrzano, razmatra proturječne odgovore. On je već nezadovoljan, 3 od 10, i ne smije još pogoršati stvar. Može reagirati razigrano. Zavodljivo. Ispričati se. Postati tiha i oprezna. No, sve se to čini pogrešnim. Želi napasti, no to ne smije. (str. 44.)

Kad se između nje i Douga ušulja izdaja, Annie shvaća da bi mogla biti u opasnosti.

Poznaje ga dovoljno da zna kako je bijesan. Pravila više ne vrijede. … Doug će se vratiti i povrijediti je, u to nema sumnje. … Više se boji Douga nego bilo čega nepoznatoga. (str. 113.)

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot – robot, ali i žena

Annie Bot roman je kojem dajem čistu peticu! Ne samo zbog originalne priče – koja je začudna, stvarna i nestvarna u isto vrijeme, moguća i nemoguća – nego i zbog jednostavnog i lakog načina pisanja koji vas već od prve rečenice uvlači u svoju radnju i iz nje vas ne pušta! Roman je izvrstan i iako je naša Annie robot, ona je više čovjek od svih ostalih likova koje upoznajemo luđački okrećući stranice.

Zapravo si ljudska u većoj mjeri nego mnogi ljudi koje znam. (str. 82.)

Annieno je tijelo hladno, ali je njena duša topla. Njezina je ljudskost opipljiva u humori koji posjeduje, u načinu na koji se ophodi s Dougom (baš me zanima što ćete o njemu misliti!). Ona mu želi udovoljiti, ali ne želi zato poniziti sebe. A mora, jer je osmišljena samo s jednim ciljem – usrećiti vlasnika i ostvariti sve njegove želje.

Annie Bot bolno je stvarna. Naučila je osjećati, a i mi učimo s njom, od stranice do stranice. Od prvog događaja zbog kojeg posumnjamo u Douga, do onog posljednjeg, u kojem se pitamo – koliko zapravo ljudi mogu biti sebični?

Sve što se događa tjera nas da pogledamo u sebe i promislimo, kakvi bismo bili kao roboti, a kakvi bismo bili kao vlasnici? I bi li nam se ta osoba svidjela?

Da ne duljim, jako, JAKO preporučujem ovo neobično štivo koje doista nećete moći ispustiti iz ruku! Navijat ćete za Annie, bojati se s njom, strepiti, plakati i… Osjećati.

A kraj?

Za Annie Bot nema kraja, ona je tek počela!

Postat ćete ispunjeni kad budete zaista iskreni prema sebi. Ne prema drugima. Prema sebi. A to je teže nego što mislite. (str. 225.)

Ostali naslovi ove autorice:

Annie Bot roman je prvijenac autorice Sierre Greer.

Ne mogu vam opisati koliko se veselim njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Annie Bot:

Mozaik knjiga

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

Anders Roslund: 100 posto

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige 100 posto: ©Znanje

Prevela Sandra Ljubas

Anders Roslund !00 posto

Ewert Grens slomljen je čovjek, izgubljena, izmučena duša, čovjek na rubu, psihički i fizički izmožden toliko da puca sebi u glavu u trenutku posvemašnjeg crnila. Ali još uvijek je najbolji istražitelj kojeg švedska policija ima. Anders Roslund ima istražitelja koji je zamalo ubio sam sebe, ali koji ne odustaje od potrage za serijskim ubojicom.

Ewert Grens

Pokušaj samoubojstva u samoj policijskoj postaji podigao je na noge cijelu postaju. Ewert Grens, najiskusniji istražitelj došao je do dna. Ne želi više živjeti. Krivnja, tuga i beznađe predugo su u njegovu životu. Ali čak ni vlastitu smrt ne može obaviti kako spada. Metak odlazi u drugom smjeru. Evertu ostaje život iako ga ne želi. U zamjenu za život gubi oko. Sve je to dovoljno da ga šef suspendira i pošalje na liječenje u umobolnicu. A tamo je Ewertu dobro. Čak uspijeva pronaći i prijatelja.

Tko je zdrav, a tko nije u oku je promatrača, dokle god ljudi nastave biti onakvi za kakve pretpostavljamo da jesu. str. 373.

Pomaganje istrazi

Ali ubojstva se događaju i kad istražitelji boluju. Mariana Hermansson vodi posao nakon Ewerta i shvaća da joj Ewert treba zbog novog slučaja ubojstva koji jako podsjeća na stariji slučaj. No Ewert je suspendiran i jedino što može jest raditi incognito kako bi pomogao Mariani.

Sumnja

Dvoje istražitelja, Mariana i Ewert, otkrivaju mrlju krvi koja ih sa stopostotnom sigurnošću povezuje s drugim počinjenim zločinom počinjenim prije dvije godine. Ewert shvaća da je ubojica korak ispred i uvodi u igru starog doušnika, kriminalca i infiltratora Pietera Hoffmanna, s čijom se obitelj tijekom godina sprijateljio.

Očito je na kraju opak poludio.
Izgubio je zdrav razum. str. 112.

Dojam o djelu

Autor nas uvodi u priču tamo gdje je završio prethodni roman. Ewert Grens s pištoljem u ruci donosi odluku da skonča svoj život. Ali čitatelj zna da bez Ewerta  Grensa nema rješenja slučaja pa nije zabrinut. I stvarno, omiljeni istražitelj ponovno je u akciji, iako bez blagoslova nadređenih.

100 posto roman je u Roslundovom tipičnom stilu. Nekoliko uzastopnih ubojstava u kojima ubojica skoro kirurškom preciznošću ubija žrtve i samo jedna mala kap krvi koja je ostala zaboravljena na jednoj od žrtava pokreće istragu. Ewert i Mariana koriste najnovija forenzička dostignuća ne bi li identificirali počinitelja, ali gle čuda, on je već u zatvoru, a ubojstva se nastavljaju.

Roman ima solidan zamah. Ubojicu čitatelj identificira relativno brzo, ali to ne umanjuje zanimljivost romana.

Osnovna vrijednost romana odlično je psihološki iznijansiran lik samog inspektora. Potpuni psihološki slom, odlazak u umobolnicu, mukotrpno liječenje i jako spor i bolan oporavak učinili su da je lik omiljenog inspektora toliko stvaran u svojoj nesavršenosti da se čitatelj može u potpunosti povezati i suosjećati s glavnim likom.

Nikad neće shvatiti zašto je postao ovakav. Netko tko želi doći kući i netko tko želi otići. str. 130.

Ostali romani Andersa Roslunda:

Anders Roslund: Slatko snivaj

Anders Roslund: Sretan rođendan ti

Anders Roslund 100 posto

O autoru:

Anders Roslund (r. 1961.) do danas je objavio trinaest romana, kako u sklopu uspješnih spisateljskih dvojaca Roslund & Hellström i Roslund & Thunberg, tako i posljednjih nekoliko godina pod svojim imenom. Njegove su knjige čitali milijuni, a dobitnik je brojnih prestižnih međunarodnih nagrada. 100 posto njegov je najnoviji roman objavljen pod vlastitim imenom.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Krisztina Tóth: Majmunovo oko

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica romana Majmunovo oko: ©Fraktura

Prevela Xenia Detoni

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Majmunovo oko

Roman Majmunovo oko mozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi.

Eto, sad kad sam to rekla, mogu vam ukratko reći nešto o sadržaju, ali što god napišem, vjerujte mi, nije to to.

Krisztina Tóth ima talent za pisanje, za slikanje riječima i evo, reći ću to već na početku – od mene imate najiskrenije i najveće preporuke! Ovo nije jedan od mnogih, ovo je poseban roman koji ćete pamtiti!

Samo sam sjedila tamo kao da sam se skamenila, a mislim da i jesam. Bila sam kao kamen… Nešto se u meni… ni sama ne znam… smrznulo kao kamen, tu unutra, da, mislim da se tada sa mnom nešto dogodilo. (str. 131.)

Giselle i dr. Kreutzer

U sumornom gradu bez imena tumaraju siromašni, drogirani i još siromašniji. Svi koji nešto znače žive u čuvanim dijelovima grada, bave se poslom vezanim uz državu i imaju iskaznice koje im omogućuju kupnju skupih, kvalitetnih i raznolikih stvari – od hrane do obuće.

I ondje se uz ceste ložilo u bačvama od nafte. Pucao je pogled na otrovne stupove koji su se izvijali iz obližnje sirotinjske četvrti. Oko vatri skupljale su se odrpane mase, bučale i bavile se trampom onoga što su imale. (str. 176.)

U takvom gradu, u vrlo bliskoj budućnosti, upoznajemo Giselle, profesoricu povijesti koja svom psihijatru povjerava da je prati čudni mladić koji tvrdi da mu je majka.

Gradom, doduše, bauljaju mnogi nesretni i drogirani parije koji razgovaraju sami sa sobom ili urliču, no ovaj dečko nasuprot meni očito nije narkoman i nije, ma koliko se to činilo očekivanim objašnjenjem, ni lud. Pa kog onda vraga hoće od mene? (str. 7.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Budući da Giselle niti želi djecu niti je ikada rodila, sasvim je sigurna da mladić ipak nije njezin sin. Što onda želi od nje?

Zar ovdje, u ovom gradu, zar u ovoj zemlji? … Na ovom kontinentu, na ovome planetu? Zar bih ja ovdje i sada trebala roditi neko dijete? (str. 15.)

Njen psihijatar, cijenjeni i uvaženi doktor Kreutzer, ima i svojih problema. Svakog tjedna ide u posjet mrskoj mu majci i kupuje… A ako ne poštovanje, onda barem njezinu pažnju.

Njezin sin s tim je prepunim papirnatim vrećicama ponajprije želio umiriti vlastitu savjest, uvjeriti sebe da on čini baš sve za svoju mamu. Sve što je u njegovoj moći. Čak joj nabavlja klopu s najelitnijih mjesta.
Nije volio svoju mamu. (str. 18.)

Jednog je četvrtka pronalazi mrtvu i, prebirući po majčinim stvarima, prebire i po prošlosti, sadašnjosti i mogućoj budućnosti koje ga čine onim što jest.

Distopija u bliskoj budućnosti

Majmunovo oko roman je koji se ne može prepričati. Toliko je kompleksan, svaka sitnica nešto znači i na kraju pola toga uopće nije ono što mislite.

Na primjer, negdje ajmo reći do zadnje trećine romana, imala sam jedno mišljenje o likovima, a onda kad se sve počelo rasplitati i sjedati na svoje mjesto, shvatila sam da ništa nije onakvo kakvim se čini.

Da opet ne znam ništa, da još jednom posljednji put ne znam ništa, i da samo još jednom u životu mogu ležati tamo gola, da to bude prekjučer, da budemo u vremenu negdje drugdje, samo ne ovdje… (str. 192.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Roman je smješten u neku neimenovanu zemlju, neimenovani velegrad, ali imajući na umu da je spisateljica iz Mađarske, možemo zaključiti da je riječ o Budimpešti.

Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen… Siromasi se griju paleći gume, stare krpe i ostalo smeće u kantama. Bogati su ograđeni u svojim bogatim četvrtima, no smrad, zagađenje i zlo prodiru i u najelitnije četvrti.

Živi su nam dokaz za to profesorica Giselle i doktor Kreutzer. Oboje imućni, rade za državu, za savršeni JNS koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Sve se nadzire, kamere su bezbrojne, nema privatnosti, nema ljubavi, nema morala…

Svijest da smo nadzirani ugradila sam se u reflekse i kretnje. Kamera nam je postala dio života, kao što je to bio i igrokaz kojim bismo zorno demonstrirali kako se ne osvrćemo na nju. (str. 67.)

Majmunovo oko i svijet koji zrcali

Svijet koji se zrcali u očima majmuna kojemu je presađena glava (eksperiment iz 1970. kojim je znanstvenik pokušao istražiti je li duša u mozgu) svijet je koji bi mogao biti odmah iza ugla. To je svijet tjeskobe, nadzora i diktature. Svijet u kojem nema sreće, ljubavi niti ikakve ljudske povezanosti. Svijet ogrezao u zlo. A zlo, kao što pokazuje ovaj savršeni roman, krije se u svakoj sličici mozaika koji ga čini. U etici koje nema. U braku koji to nije.

A kad dođete do kraja… Bože…

Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!

Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!

Majmunovo oko nije za svakoga, ali jest za one koji žele da ih književnost šokira, da ih mijenja i da utječe na njih. Roman je težak za čitanje jer je pisan isključivo pripovijedanjem. Rečenice su bogate, duboke, pune. I jednom kad utonete u mulj ovog nesretnog svijeta, s mukom hvatat ćete zrak, ali nećete htjeti van. Nećete htjeti zatvoriti knjigu, jamčim vam!

Obožavam ovaj roman od prve do posljednje stranice!

Živjela je baš kao što u pravilu žive i drugi. Kao svi. Nesretno. (str. 281.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Ostali naslovi ove autorice:

Krisztina Tóth rođena je u Budimpešti 1967. godine. Jedna je od najcjenjenijih mađarskih pjesnikinja, prozaistica i prevoditeljica. Na hrvatskom su jeziku objavljenje njezine zbirke priča Pixel i Panterin sjaj.

Gdje kupiti roman Majmunovo oko:

Fraktura

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

Keigo Higashino: Predanost osumnjičenika X

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Predanost osumnjičenika X: ©Znanje

Preveo Nebojša Buđanovac

Keigo Higashino Predanost osuđenika x

Predanost osuđenika X odlična je knjiga, najviše zbog načina na koji je autor uveo matematičke i znanstvene koncepte u jednu kriminalistički istragu. Praktički od samog početka znamo identitet ubojice, znamo motiv, znamo kako je ubojstvo izvršeno. Jedino što ne znamo kakav je to briljantan um osmislio zataškavanje ubojstva. To otkrivamo polako, zajedno s dvojicom istražitelja i uz pomoć vrhunskog znanstvenika fizičara.

Yasuko

Yasuko Hanaoka samohrana je majka koja živi povučemo s kćerkom Misato. Yasuko radi u lokalnoj pekarnici kamo svaki dan dolaze po užinu radnici iz okolice.

Yasuko je nekad radila kao domaćica u noćnom klubu, ali bivši nasilni muž često je dolazio i uznemiravao je pa je promijenila posao i kvart izabravši mirniji posao i novi kvart za stanovanje. Majka i kći komuniciraju samo s nekolicinom ljudi, a među njima je i jedan susjed, sredovječni nastavnik matematike Ishigami. Njemu se Yasuko sviđa, ali zbog svojih godina i neuglednog fizičkog izgleda, Ishigami pretpostavlja da nema nikakve šanse kod nje, pa je njihova komunikacija svedena samo na slučajne susrete i Ishigamovo kupovanje užine kod Yasuko.

Ubojstvo

Jednog dana se, na Yasukinom pragu, poljavljuje bivši muž, zlostavljač Togashi. Svađa među bivšim supružnicima preraste u nasilnu epizodu čiji je epilog probodeni Togashijev leš u Yasukinom stanu. Dok se majka i kći šokirano pogledavaju ne znajući što raditi, spasonosnu ideju donosi im susjed Ishigami koji stiže u pomoć. Njegov briljantni matematički um smislit će zapanjujući scenarij kojem policija nije dorasla.

On je jedinstven čovjek. I čak i nakon svih tih godina, moje sjećanje na njega kakav je bio tada još je uvijek živo. str. 244.

Istraga

Policija pokušava povezati tijek zločina. Glavni je osumnjičenik, naravno, Yasuko, ali ona ima alibi. Policija tapka u mraku bez konkretnih dokaza, ali i oni imaju asa u rukavu. To je vrhunski fizičar Yukawa Manabiu. Dvoje vrhunskih znanstvenika, matematičar i fizičar, igraju mentalnu partiju šaha neizvjesnog ishoda. Čiji je mozak britkiji? Čija je logika oštroumnija?

Sviđalo nam se to ili ne, zapeli smo u zupčanicima društva. Oduzmi to i naši satovi okreću se izvan kontrole. Ili bolje reći, mi jesmo zupčanici u mehanizmu. str. 203.

Dojam o djelu

Za nas koji nismo matematički eksperti ova je knjiga zapanjujuća. Zločin koji je počinjen, a zatim briljantno zataškan, polako se rješava s toliko dedukcije, logičkih zaključaka i analiziranja svega sve do zadnje, gole pojedinosti. Sve je to morao smisliti savršen analitički um. Pa, uvjerena sam da Keigo Higashino to i je.

Roman je psihološki dubok, a zamršeni zapleti slijede pravila logike i znanosti. Detektivska potraga nije dorasla Yasuki i Ishigamiju koji su uvijek korak ispred. To se pak ne može reći za Yukawu Manabiu, Ishigamijevog bivšeg kolegu s fakulteta. On je protivnik Ishigamijevog ranga. I dok njih dvoje igraju najnapetiju misaonu partiju šaha, čitatelj nikako ne zna tko će iz te igre izaći kao pobjednik.

Yukawi je docent na tokijskom Carskom sveučilištu i Ishigamijev kolega otprije dvadeset godina. Slučajno, on je i prijatelj detektiva Kusanagija. Čini se da je Yukawa jedina nada inspektorima u razrješenje ove nemoguće slagalice.

Osim inteligentnog zapleta, najzanimljiviji u ovom romanu su likovi.

Yasuko, naizgled preplašena i krhka, pokazuje se u odlučujućim trenutcima vrlo pribrana i lukava, ali i moralno jaka. Fizičar Yukawa isto je tako vrlo zanimljiv lik. Rješenje ubojstva dio je izazova kojim je odlučio iskušati britkost svog uma. Yukawa ubrzo shvaća da je zločin mnogo složeniji nego što se čini, a njegov studijski kolega protivnik je čiji je intelekt na razini njegovog.
Najzanimljiviji lik u romanu je Ishigami.

Ishigami pokušava zaštititi Yasuko time što će nadmudriti Yukawu, koji se susreće s dosad najpametnijim i najodlučnijim protivnikom. Ishigami, samotnjak koji radi nevjerojatne žrtve kako bi zaštitio osobu u koju je potajno zaljubljen, matematički je genij koji slaže jednadžbu zločina onako kako to obična osoba ne može. Upitne su i moralne implikacije njegovih postupaka.

Zbog količine zamršenih detalja u kojima se raščlanjuje zločin ili njegovo rješavanje, možete biti nakratko zbunjeni, ali na kraju ostajete fascinirani logikom dvaju znanstvenih mozgova koji sve lijepo raščlanjuju. Ovaj je slučaj modus operandi skoro savršenog zločina. A svi znamo da takvog zločina nema.

Obavezno pročitajte!

Ako vas zanima još koje djelo japanskih autora, pročitajte odličan roman Ispovijedi autorice Kanae Minato Sedamnaest autora Hidea Yokoyame.

Keigo Higashino Predanost osuđenika x

O autoru

Keigo Higashino rođen je u Osaki 1958. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu.  Osvojio je brojne nagrade. Prvo je djelo, Hokago (Nakon škole), objavio 1980. te osvojio nagradu Edogawa Rampo. Godine 1999. osvojio je nagradu Japanskog udruženja pisaca misterija za knjigu Himitsu (Tajna); 2006. nagradu Naoki za roman Predanost osumnjičenika X.  U novije vrijeme napisao je romane Anata ga Dareka wo Koroshita (Ubio si nekoga), Black showman and the Awakening Woman (Crni zabavljač i žena koja se budi) i Hakucho to komori (Labud i šišmiš).

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Miris starih krušaka: ©Sonatina

Prevela Helen Sinković

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Miris starih krušaka

Sally je buntovna sedamnaestogodišnjakinja koja je opet pobjegla iz klinike u kojoj se liječi od anoreksije. Uvijek na ratnoj nozi s roditeljima, koji ne razumiju njezinu želju za kontrolom vlastitog tijela, Sally je prkosna, neprilagođena i stalno bijesna.

Ništa od jela danas. Danas nikako Mrzi kada mora jesti jer su drugi tako odredili ili jer je takav običaj. Kad se jede zato što je jutro. Ili podne. Ili večer. Ili zato što si gladan. Htjela je jesti onda kad joj se jelo. … To nitko nije razumio. (str. 7.)

U posljednjem od svojih bjegova, susreće Liss. Liss je sredovječna žena koja krije tajnu.

Tako se ona sada osjećala iznutra. Kao da je sve oteklo iz nje i u njoj ostavilo pustinju i mulj. Iz koje je stršalo sve ono ružno, oštro i obraslo, što se inače skrivalo ispod blistave morske površine. Sve ono što u tebi potone na dno gdje truli i gnjili. Sve je oteklo iz nje, bila je prazna, a vidio se samo smrdljivi talog na dnu. (str. 193.)

Živi sama na ogromnom imanju za koje se sama i brine. Tu su kokoši, vinogradi, krumpiri, jabuke i… kruške.

Kada Liss primi Sally u svoju kuću, šutnjom i nijemim razumijevanjem njih dvije grade krhki odnos koji postupno cvate u pravo prijateljstvo. No mirna su razdoblja kratka, izvjetre brzo baš kao i miris starih krušaka… Voleći se gotovo kao majka i kći, kako će Liss i Sally jedna bez druge kad dođe vrijeme za neminovni rastanak?

…i odjednom ti je jasno da tvoja takozvana nesreća uopće nije važna. Da zapravo sve to ne znači ništa jer sve prolazi. (str. 139.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Roman prepun okusa i mirisa

Miris starih krušaka roman je za koji sam odmah znala da će mi se svidjeti. Počevši od prekrasne naslovnice pa preko poetskog naslova koji gotovo da osjetite u nosnicama, osjećala sam da se među njegovim stranicama krije nešto posebno, nešto u što se isplati zagristi.

Bilo je teško pronaći pravu riječ za tu mješavinu čvrstog mesa voćke koje se topilo u ustima. Činilo joj se da je crveni dio slađi, a bijeli pomalo opor, što je zajedno stvaralo okus koji je… možda nalikovao na okus sunčeva svjetla, kada bi nakon duga ljeta kroz plavetnilo neba i zelenilo starih visokih krošanja padalo ravno na jezik. (str. 115.)

I baš kao meso sočne, zrele kruške, takav je i ovaj roman. Bogat, intenzivan, nježan, topao, čvrst, snažan… Uživala sam čitajući poglavlja koja kao da su sinestezija – osim riječima, radnju osjećamo svim osjetilima. Rečenice kojima autor opisuje Lissin obrasli voćnjak gotovo da su poezija, toliko su lijepe.

Kako je ponekad lijepo jednostavno biti živ. Ništa drugo. Jednostavno biti živ.
(str. 63.)

Predući priču o dvije sasvim različite, a ipak ponešto iste žene, pisac nam govori o iscjeljujućoj moći prirode. O blagodatima sunca i čistog fizičkog rada. O ljepoti tišine i jednostavne brige za druge. O tajnama koje nas uništavaju, ali samo ako se čvrsto drže unutra.

Za sve je postojao razlog, samo ga ona nije pronalazila. (str. 21.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Stare sorte

Kada se govori o starim kruškama, misli se na stare sorte krušaka kojih Liss ima prepun vrt i u kušanju kojih Sally neizmjerno uživa. Bježeći od klinike, roditelja, anoreksije i same sebe, na Lissinom zabačenom imanju Sally napokon otkriva trpke, svježe, gorke, slatke okuse.

Miris starih krušaka roman je koji ostaje u glavama čitatelja dugo nakon čitanja, no ne zbog šoka koji izaziva. Kad sam zatvorila posljednju stranicu ove divne priče, u mojoj su glavi bile melankolične, snovite, magličaste slike sunca i topline, starinskog suhozida i stabala. Bezbrojnih zelenih stabala s kojih vise teški žuti i crveni plodovi.

Stvari su rijetko bile u ravnoteži. Bez sreće i bez tuge. Ili drugačije rečeno: sreća i tuga bile su u takvoj ravni, u takvoj savršenoj ravnoteži da se nisi želio kretati.
(str. 128.-129.)

Vidjela sam i dvije žene, jednu mladu, drugu stariju. Svaka muči svoju muku, no drže se zajedno. Potpora su jedna drugoj i motivacija za težak put do cilja.

Miris starih krušaka emotivno je štivo koje će se svidjeti velikoj većini čitatelja. Kad kažem emotivno, ne mislim na to da ćete plakati, mislim na to da će vam biti toplo i nježno oko srca. I meni se roman jako, jako svidio. Gotovo da mi je došao kao melem na neku moju ranu za koju nisam ni znala da je imam. Pokazao mi je da se uvijek može krenuti dalje, čak i kada mislimo da je za to prekasno. I da pomoć često dođe u neočekivanim oblicima.

Od mene preporuke, nećete pogriješiti!

Jer sve što je bilo upravo sada nije nastalo ni iz čega niti se pretvaralo u ništa. Sve je imalo svoju priču. (str. 49.-50.)

P.S. Zaboravila sam vam reći da malu, malu mrvičicu ugođajem baca na Svježu vodu za cvijeće Valerie Perrin.

Ostali naslovi ovog autora:

Ewald Arenz jedan je od najuspješnijih suvremenih njemačkih književnika. Njegovi se romani prodaju u milijunskim nakladama i prevode se na brojne svjetske jezike.
Nisam ekspert u njemačkom, ali prema naslovima nekih njegovih romana čini mi se da se dosta bavi mirisima i okusima pa imam osjećaj da su i ostali njegovi romani užitak ne samo za čitanje, nego i za ostala osjetila.

Gdje kupiti roman Miris starih krušaka:

Sonatina naklada