Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.
Naslovnica romana Obiteljske igre: ©Mozaik knjiga
Prevela: Martina Batinica
Obiteljske igre
Kad se spisateljica Harriet zaruči za predivnog Edwarda, izvan sebe je od sreće. Edward dolazi iz izuzetno stare i bogate obitelji Holbeck, obitelji čiji se moćni utjecaj očituje u svakom novinskom članku, u svakoj zgradi New Yorka, u svakom neobičnom običaju koji i dan danas poštuju.
I ne samo da Edward dolazi iz te obitelji – kao najstariji sin, on je ni manje ni više nego – nasljednik. No slijedom zagonetnih događaja iz prošlosti, Edward se udaljio od obitelji i s njima prekinuo gotovo sve veze. Kada Holbeckovi izraze goruću želju za upoznavanjem zaručnice, Harry je mrvicu uplašena, ali ponajviše željna ljubavi i odobravanja. Sigurna je da je prokljuvila razlog te silne želje za upoznavanjem i naposljetku – poprilično je sigurna da će im se svidjeti.
Zašto bi jedna od najbogatijih američkih obitelji prihvatila zaruke svojega prvorođenca sa ženom koju nikada nisu upoznali? I evo odgovora. Toliko je jednostavan da umiruje. Odgurnuli su ga od sebe i toliko puta zabranili njegove odabire da im je ponestalo mogućnosti. Ili će me prihvatiti ili će izgubiti njega. … Ja sam dio koji nedostaje koji ih može ponovno ujediniti. (str. 42.)
A kako im se i ne bi svidjela – izgradila je besprijekoran identitet krijući tajnu koja bi, ako samo proviri kroz koju pukotinu u tom divnom oklopu, mogla uništiti taj savršeni život koji se nada živjeti u skoroj budućnosti.
…ja jesam loša osoba. Dobre osobe ne čine ono što sam ja učinila. Nema okolnosti koje bi to ublažile. … Učinila sam to hladnokrvno. Srce mi je mirno kucalo i razmišljala sam razborito i zato znam da sam loša osoba. (str. 128.)
Harry i Edward dolaze na upoznavanje i tada kreću obiteljske igre. Harry je užasnuta, prestrašena i fascinirana.
Ali, prave obiteljske igre počinju kada joj Robert, budući svekar, daje snimku na kojoj priznaje nešto strašno…
Prvi dojam o romanu Obiteljske igre
Dakle, pročitavši roman Obiteljske igre, ostala sam pod malo WTF dojmom.
Jednostavno, nije mi bilo jasno ništa. Ni glavna likuša koja nije vjerodostojna, ni njezin budući svekar i njegove čudne igrice, a niti poremećeni običaji te „ugledne“ bogataške obitelji.
Možda se pitaš zašto ti sve to govorim. U vezi s tim, molit ću te da se još malo strpiš, Harriet. Govorim ti ovo jer znam tko si; znam na što si sve sposobna u danim okolnostima. I odabrao sam te upravo za to. Tražit ću nešto od tebe. Tražit ću nešto od tebe vrlo skoro. (str. 205.)
Ako se pomirimo s činjenicom da su sve old money obitelji ekscentrične ajde, tada možemo malo i zagristi u radnju ovog trilera.
Nemojte misliti da je sve preloše, zapravo bi mu dala ocjenu 3/5 jer ne mogu reći da nije mamio na čitanje. Čak je i atmosfera ponekad bila pomalo zastrašujuća i svakako želimo saznati koji se klinac na kraju događa. Običaj s Krampusnacht, ako mi dopuštate mrvicu spoilanja, jedan je od svjetlijih trenutaka romana.
Znam da čudovišta nisu stvarna, razum mi to govori, ali svejedno, srce mi i dalje divljački kuca. Prvo Robertova snimka, a sada ovo; u ovoj obitelji ni igre nisu obične. (str. 162.)
Međutim, znala sam da čitam nešto izmišljeno. Uopće nisam povjerovala ni jednoj jedinoj rečenici. Čini mi se da je autorica imala izvrsnu ideju, pogotovo kraj, ali uprskala ga je jer je brzala s raspletom i ključni su dijelovi samo ovlaš spomenuti, a imaju ogroman potencijal ne samo za izazivanje prave pravcate jeze, nego bi se čitatelj mogao i dobrano zamisliti, listajući unatrag i tražeći tragove koji su promaknuli.
I drugi dojam
E, sada… Ovu recenziju pišem tri tjedna nakon čitanja romana. I vjerovali ili ne, pišem je bez same knjige. Obiteljske igre su na polici, a ja sam za računalom i točno mogu prepričati radnju. I ne samo to, sjećam se svih misli koje su mi se rojile glavom dok sam čitala jer sam već tada pravila mentalne bilješke za recenziju.
Ako je roman bio toliko slab, postavlja se pitanje, zašto ga nisam zaboravila?
Jedan od članova obitelji (ili su možda svi) utvrdio je da nisam dostatna. Stvari su se pokrenule. Možda neću preživjeti noć. (str. 10.)
Dio s Krampusom znala sam da neću zaboraviti, jako me podsjetio na onaj istoimeni horor s Toni Collette u glavnoj ulozi, ali ostalo… Mislila sam da doslovno zaboravljam dok čitam.
Ipak evo, nije tako. Ne bih povećala ocjenu na četvorku, ali svakako bih vam rekla da ovom laganom trileru date šansu.
Nemojte očekivati previše, no… Ako se želite opustiti nakon napornog dana u društvu gospođe samoće i šalice kave, Obiteljske igre mogle bi biti ono što tražite. Zabavit ćete se, to je sigurno, i na koji sat uroniti u svijet u kojem je sve dopušteno i u kojem, uz dovoljnu količinu novca, možete apsolutno sve. Lagati. Manipulirati. Pa čak i ubiti.
Kažu da ne možeš birati svoju obitelji, ali varaju se. Možeš. Samo je potrebno mnogo više truda nego što su ljudi spremni uložiti. (str. 11.)
Ostali naslovi ove autorice:
Catherine Steadman londonska je glumica i književnica. Njezin prvi roman Nešto je u vodi bestseler je New York Timesa, a prava su prodana u više od trideset zemalja.