Nakladnik: Egmont Puls
Naslovnica romana Sanatorij: ©Egmont Puls
Prevela: Ira Martinović
Sanatorij
Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.
Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.
Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu.
Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod. (str. 59.)
Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.
…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu.
-Koji izraz?
-Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš. (str. 84.)
Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.
Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.
Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.
Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)
Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.
Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to.
Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio.
Sa sanatorijem. (str. 285.)
Velika očekivanja
Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.
Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.
Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.
Sanatorij – za i protiv
Za početak, ideja romana Sanatorij je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.
I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.
Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.
Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.
Nije to ništa što već niste čitali.
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.
Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.
Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.
Gdje kupiti roman Sanatorij:
Egmont Puls, webshop Znanje