Sarah Pearse: Sanatorij

Nakladnik: Egmont Puls

Naslovnica romana Sanatorij: ©Egmont Puls

Prevela: Ira Martinović

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij

Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.

Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.

Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu.
Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod.
(str. 59.)

Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.

…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu.
-Koji izraz?
-Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš.
(str. 84.)

Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.

Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.

Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.

Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)

Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.

Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to.
Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio.
Sa sanatorijem.
(str. 285.)

Sarah Pearse: Sanatorij

Velika očekivanja

Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.

Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.

Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij – za i protiv

Za početak, ideja romana Sanatorij  je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.

I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.

Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.

Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.

Nije to ništa što već niste čitali.   

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.

Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.

Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam  apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.

Gdje kupiti roman Sanatorij:

Egmont Puls, webshop Znanje

Alice Feeney: Njegova priča, njezina priča

Nakladnik: Egmont Puls d.o.o.

Naslovnica knjige Njegova priča, njezina priča: ©Egmont Puls

Prijevod: Ira Martinović

Alice Feeney Njegova priča,njezina priča

Njegova priča, njezina priča mogla je slobodno imati i dodatak ubojičina priča. Napeti triler prati naizmjenično događanja i razmišljanja višeg policijskog inspektora Jacka Harpera, njegove bivše žene, novinarke i voditeljice vijesti, Anne Andrews i ubojice za koga ne znate je li to Jack, Anna ili netko treći iz kruga njihovih poznanika, kolega i prijatelja.

Kako god bilo, Njegova priča, njezina priča dijaboličan je roman u kojem svatko nešto skriva i prešućuje pa ne znate kome biste vjerovali. Drži vas u napetosti cijelo vrijeme čitanja, tako da stranice okrećete ubrzanim tempom stalno pokušavajući dokučiti o čemu se u stvari radi i tko bi mogao biti ubojica. Kako broj ubojstava, raste vi ste sve zbunjeniji, a priča sve zapetljanija, do samog kraja.

Ponekad previše grčevito pokušavamo zadržati pogrešne ljude, sve dok nas to ne zaboli pa ih moramo pustiti. str. 109.

Jack

Policijski inspektor Jack Harper nakon raspada braka živi sa sestrom i nećakinjom u engleskom mjestu Blackdownu gdje je i odrastao. Razvod je teško podnio, a tragičan događaj koji se dogodio u braku ostavio je dugoročne posljedice. Jack živi neuredno, održavajući diskretnu vezu s lijepom, ali prijetvornom ženom koju poznaje iz mladosti. Kad dobije dojavu o ubojstvu, Jack je šokiran. Žrtva je žena s kojom je spavao prethodnu večer… Ne znajući kako se postaviti, Jack pokušava sakriti svoj odnos s ubijenom ženom, ali sve indicije i tragovi vode upravo do njega. Da stvar bude gora, na poprištu se zločina kao reporterka pojavljuje i njegova bivša žena Anna, koja također poznaje žrtvu. Uz to, sve Jackove  radnje budno prati zamjenica Priya Patel koja je emocionalno zainteresirana za njega.

Anna

Najveća želja za Annu Andrews je biti voditeljica TV vijesti za BBC. Ona to i jest, ali nažalost samo kao zamjena. Nakon razvoda i strašnog gubitka zbog kojeg povremeno pribjegava piću, rad joj je jedina svijetla točka. Kad se pojavi na poprištu zločina, Anna oklijeva medijski popratiti slučaj. Žrtva je jedna od njezinih najboljih školskih prijateljica. Osoba koju je kao srednjoškolka obožavala, a koja ju je strašno razočarala. I ponovni susret s bivšim mužem izbacuje ju iz cipela. Uspomene se bude, a one su teške i traumatične. Kad se dogodi i drugo ubojstvo, Anna shvaća da se netko okomio na razredne kolegice iz srednje škole s kojima više nema kontakata. Veže ih samo zajednička fotografija i narukvice prijateljstva koje su djevojke nosile oko ruku.

Dojam o djelu

Roman je zanimljiv i na neki način uvrnut. Stranice brzo lete i vaša se percepcija stalno mijenja. Čas sumnjate u ovoga, čas u onoga. Čak i dok pričaju svoju stranu priče, neprestano sumnjate u glavne protagoniste Jacka i Annu. Dok autorica plete priču, jasno vam je da je nešto duboko pokvareno, gnjusno i izopačeno u tom gradiću. A to nešto je u ljudima, koji su generalno loši.

Manipulacije, ucjene i nasilje ne mogu biti opravdanje za nezrelu srednjoškolsku dob. Situacije koje su nam se dogodile u mladim, adolescentnim godinama, bilo dobre, bilo loše pamtimo kroz cijeli život. A pogotovo pamtimo traume.

Autorica vješto spaja vršnjačko nasilje i mladenačku okrutnost s događajima u sadašnjosti.

Ono što mi je malo tanko u cijeloj knjizi je – zašto je ubojica čekao na osvetu toliko godina?

Autorica i to obrazlaže na kraju kad se cijela priča razotkrije, ali za mene nije bilo dovoljno uvjerljivo. To je mala zamjerka ovoj inače vrlo dobroj knjizi.

Knjiga je dojmljiva zbog vješto iskrojenih sličica iz života protagonista koje su na kraju sastavljene i zajedno čine mrežu nasilja, ucjena, krivnje, samosažaljenja i laži.

Alice Feeney Njegova priča,njezina priča



O autoru:

Alice Feeney je autorica i novinarka bestselera New York Timesa. Njezin debitantski roman, Ponekad lažem, bio je međunarodni bestseler, preveden je na više od dvadeset jezika, a Warner Bros. snima TV seriju sa Sarah Michelle Gellar u glavnoj ulozi. Njegova priča, njezina priča također se adaptira za ekranizaciju Freckle Films Jessice Chastain. Alice je bila novinarka BBC-ja petnaest godina prije nego što je postala autorica. Živi u Devonu sa svojom obitelji.

Gdje kupiti:

Egmont Puls, webshop Znanje