Kategorija: Egmont

Objavljeno

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Nakladnik: Egmont Puls, 2023.

Naslovnica romana Sve sami dobri ljudi: ©Egmont Puls

Prevela Valentina Markasović

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Sve sami dobri ljudi

U Wakarusi, gradiću iz kojeg Margot Davies potječe, sve su sami dobri, bogobojazni ljudi. Zato su, kad se dogodi strašan zločin i djevojčica January Jacobs nestane, sve dobre i bogobojazne oči uprte u njezinu obitelj. January Jacobs vrlo je brzo pronađena ubijena i wakaruški jezici počinju lamatati. Neslužbeni je zaključak, i javna tajna, da ju je zatukla vlastita majka, Krissy Jacobs.

Stanovnici Wakaruse, u Indiani, znali su širiti tračeve brže nego što pauk plete svoju mrežu. Svaki put kada bi netko njihov učinio nešto što nije trebao … tračerski lanac Wakaruse zaklepetao bi i svaku sitnicu nemilog događaja prežvakao toliko temeljito da je, kada bi je naposljetku ponovno ispljunuli, Istina bila izobličena i neprepoznatljiva, iskrivljena u priču. (str. 7.)

Dvadeset i pet godina kasnije, Margot se vraća u svoj gradić kako bi se brinula o voljenom ujaku Lukeu, koji boluje od demencije.

…izostanak očeve nježnosti, kao i majčine, kad smo već kod toga, za Margot nije bio ništa novo. Njezin je dom u djetinjstvu bio ispunjen vikom i svađom isprekidanima razbijanjem čaša zavitlanih u zidove. (str. 14.)

Ni nakon svih ovih godina, Margot ne može zaboraviti Januaryno ubojstvo. Naime, January je bila Margotina najbolja prijateljica i prva susjeda. I zato Margot neprekidno proganja misao na ubojicu koji stoji između dva prozora, Januarynog i njenog, i bira u koju će kuću provaliti, koju će djevojčicu ubiti.

A onda, Wakarusu potresa vijest o još jednoj djevojčici koja je nestala u susjednom gradiću. Ima li to veze s January? Margot počinje istraživati davni zločin. Mora se probiti između istine i priča koje su odavno ispreli mještani. Kad nabasa na neočekivano, šokantno otkriće, iako više nije šestogodišnja djevojčica, njezin se život nađe u velikoj opasnosti…

Prije čitanja

Prije čitanja romana Sve sami dobri ljudi o njemu sam čula puno toga. I pohvale i pokude. Nekima je bio izvrstan, drugima ajme majko. Ali svi, BAŠ SVI, isticali su kraj.

I tako sam prionula na čitanje, čitavo se vrijeme veseleći kraju! Kakav je to kraj, kad je ostavio toliki dojam na čitatelje?

I da, kraj je doista pamtljiv. Neću reći da mi se ne sviđa, ali frustrira.

Toliko o tome.

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

A sad u maniri ovog romana, koji se događa između prošlosti i sadašnjosti, vratimo i se i mi na početak. Rekla sam vam svoj dojam o kraju, a sad malo više o onome što vodi do tog kraja.

Bivši detektiv odmahnuo je glavom. „Ne treba vam motiv da dokažete ubojstvo. Dokazi to čine umjesto vas.“
Dok je to možda bila istina što se tiče rješavanja zločina, Margot je bila novinarka. Bavila se pričama, a likovi u pričama trebali su motive. (str. 116.)

Nigdje nisu sve sami dobri ljudi

Sve sami dobri ljudi roman je koji mi se jako svidio. Ljudi uglavnom spominju sporu radnu, meni je bila ok. Ima par onako baš napetih dijelova i moram reći da sam se veselila trenutcima u kojima bih uzela knjigu u ruke. Nije mi ovo nešto najbolje ikad, ali triler je skroz solidan, bolji od trećine pročitanih prošle godine.

Kao što znate, jedan od omiljenih motiva u trilerima i krimićima svakako mi je mala zajednica sklona nabrzaka osuditi ljude. Obožavam osjećaj klaustrofobije koji mi takva priča izaziva!

Stoga će ljudi pričati, svakako, ali nećeš moći vjerovati nijednoj njihovoj riječi.
(str. 42.)

Osim toga, volim i kada se istražuje neki zločin iz prošlosti, to romanu daje neki posebni šarm i kao da pojačava jezu ili, bolje rečeno, boji radnju nekim zloslutnim osjećajem. Taj osjećaj zle kobi pojačava i pripovijedanje u dva vremenska razdoblja. U prošlosti, točno u danu u kojem je umrla January Jacobs. I u sadašnjosti, kada Margot shvaća da se mora, ne pretjerano oduševljeno, vratiti u rodni grad. Zanimljivo što je Margot jedini lik kojem možemo vjerovati, premda ona nije jedina koja nam priča što se dogodilo. Svi ostali likovi potpuno se nepouzdani jer svi nešto kriju, čak i oni od kojih to ne biste očekivali.

I za zaključak – Sve sami dobri ljudi roman je idealan za ljeto i čitanje na plaži pa ga stavite na svoju tbr listu za ovo ljeto – naravno, ako ga još niste pročitali. Neće vas opteretiti, a uvući će vas u sebe. Željet ćete saznati više, ali ne toliko da biste zanemarili plivanje i brčkanje u moru. Meni je bio skroz ok i nije mi žao što sam mu poklonila vrijeme za čitanje.

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Ostali naslovi ove autorice:

Ashley Flowers voditeljica je popuarnog podcasta o stvarnim zločinima Crime Junkie, a Sve sami dobri ljudi njezin su debitantski roman. Vjerovali ili ne, jedan od zločina koji je bio tema tog podcasta, postao je inspiracija za ovaj roman.

Gdje kupiti roman Sve sami dobri ljudi:

Egmont Puls, webshop Znanje

Romana o (zaboravljenim) zločinima u malim, pitomim gradovima ima more sinje i nema šanse da nabrojim sve koje smo pročitale i recenzirale.

Navest ću samo sljedeće:

Objavljeno

Freida McFadden: Kućna pomoćnica

Nakladnik: Egmont d.o.o., 2023.

Naslovnica knjige Kućna pomoćnica: ©Puls

Prevoditelj: Dijana Štambak

Frida McFadden Kućna pomoćnica

Kućna pomoćnica knjiga je koja se posljednju godinu nalazi pri vrhu Amazonove ljestvice najprodavanijih knjiga, prevedena je na 35 jezika, a prava na ekranizaciju otkupio je studio Lionsgate. Priča o djevojci problematične prošlosti koja se zapošljava kao kućna pomoćnica u bogatoj obitelji Winchester napetica je koja se ne propušta. Ipak, knjiga nema originalan background. Tema je već više puta viđena u raznim romanima, a mene je malo podsjetila na roman Sigurno mjesto Anne Downes.

Zaista ne znam što bih bez tebe. Rado mi govori takve stvari. Ili mi prijeti otkazom. Nema između. str. 101.

Prolog

Roman započinje prologom u kojem mladu Millie, kućnu pomoćnicu obitelji Winchester, ispituju policajci nakon što je u skrovitoj sobi na katu pronađeno tijelo. To je dovoljno da se u priču sjurimo naglavačke želeći saznati što više. A evo kako je sve počelo…

Millie

Millie nigdje ne može zadržati posao. Stvar je u njezinoj prošlosti, ali i ne baš lakom karakteru. Ipak, Millie je borac. Radit će i najteže poslove kako bi preživjela i zaradila za hranu i stan. A prilika koja joj se pruža ne odbija se. Hirovita bogatašica Nina Winchester odabrala je baš Millie da održava red u njihovoj kući. A kakva je to samo kuća! Millie nikad nije vidjela ništa ljepše! I bogatije. Prezaposleni suprug Andrew i mala razmažena Cecilia uz domaćicu Ninu… Neće biti pretežak posao, a plaća je odlična, razmišljala je Millie.

Sobica

Sve je u kući predivno, ali ne i Milliena sobica. Opskurni sobičak s malim prozorom i ključanicom koja se ne zaključava iznutra jedino je što Millie čini nelagodu. Ona odluči ignorirati loš predosjećaj, a nema ni vremena za razmišljanje. Nina je neuredna, neurotična i promjenjivog raspoloženja, Cecilia drska i razmažena, a Andrew zaposlen i distanciran.

Dok Millie pokušava upoznati obitelji i prilagoditi se njihovim navikama, dobije upozorenje mjesnog vrtlara da bježi jer je u opasnosti… Kakva joj opasnost prijeti?

Zašto bi Millie uopće bježala? Pogotovo nakon što joj se nakon jednog ultranapornog dana povjeri sam Andrew, Millie sve više zaključuje da joj je mjesto upravo u ovoj obitelji.

Zašto se ova soba zaključava izvana, a ne iznutra? str. 29.

Dojam o djelu

Kućna pomoćnica psihološki je triler s dvije linije pripovijedanja. Jednu priča Millie, a drugu Nina.

Millie je lik opterećen teškim odrastanjem, problematičnim ponašanjem i boravkom u zatvorskoj ustanovi. Sve njezine tajne izlaze na vidjelo malo po malo, ali nisu ni sjena tajnama koje ima obitelj Winchester.

Napadi koje Millie trpi od svoje poslodavke Nine pretjerani su i bez opravdanja. Zašto ih Millie onda trpi? Zaključak je – zato što mora, nema izbora. S druge strane, Nina je očito traumatiziran  lik koji se mora na nekome iživljavati.  A Millie je tu prva na tapeti. Zbog toga je i plaća. Zbog toga ju je i odabrala. Da je može vrijeđati i ponižavati.

Verbalna Ninina zlostavljanja koja Millie trpi, šutke promatra Andrew svaki put pravdajući svoju suprugu. Millie je na kraju snaga, ali stvari se za nju počinju mijenjati kad je Nina zamoli da umjesto nje odradi odlazak u kazalište s Nininim suprugom. Nina se ne osjeća dobro, a Millie je spremna uskočiti. Šteta da ulaznice propadnu, razmišlja Millie.

Kućna pomoćnica odličan je psihološki triler koji progutate u par popodneva. Brzo se i lako čita. Likovi su slojeviti, komplicirani, ali nisu baš pretjerano simpatični. Kroz Millienu i Nininu priču sagledavate odnose u obitelji, odnos supružnika međusobno, odnos prema djetetu i odnos prema vlastitom zaposleniku.

Nakon pročitane knjige razmišljamo o navikama usvojenim u djetinjstvu koje su nas oblikovale u ljude kakvi jesmo. Jesu li naši roditelji i koliko utjecali na formiranje našeg karaktera? Da su nam roditelji neki drugi ljudi, kako bismo onda ispali? Sve mi se to motalo po glavi. Svakako, zaključak je da karakter koji nas oblikuje ima korijene u djetinjstvu i bez obzira na odrastanje i utjecaj okoline, te rane godine provedene uz roditelje obilježavaju nas kao osobu.

Knjiga zanimljivo završava i to joj je plus, a ako vas zanima kako, morate pročitati Kućnu pomoćnicu. Meni se svidjelo što je spisateljica liječnik specijalist te piše psihološke romane. Za pisanje ovog romana autorica kaže da nije imala ideju. Imala je samo početak. Priča se razvila sama.

frida McFadden Kućna pomoćnica

o autoru

Autorica Amazonovih bestselera Freida McFadden liječnica je specijalizirana za ozljede mozga. Napisala više psiholoških trilera i medicinskih humorističkih romana. Živi sa svojom obitelji i crnom mačkom u stoljećima staroj trokatnici s pogledom na ocean.

Gdje kupiti

Egmont

Objavljeno

Sarah Pearse: Sanatorij

Nakladnik: Egmont Puls

Naslovnica romana Sanatorij: ©Egmont Puls

Prevela: Ira Martinović

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij

Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.

Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.

Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu.
Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod. (str. 59.)

Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.

…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu.
-Koji izraz?
-Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš. (str. 84.)

Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.

Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.

Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.

Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)

Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.

Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to.
Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio.
Sa sanatorijem. (str. 285.)

Sarah Pearse: Sanatorij

Velika očekivanja

Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.

Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.

Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij – za i protiv

Za početak, ideja romana Sanatorij  je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.

I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.

Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.

Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.

Nije to ništa što već niste čitali.   

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.

Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.

The Retreat – By Sarah Pearse – Order Now

Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam  apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.

Gdje kupiti roman Sanatorij:

Egmont Puls, webshop Znanje

Objavljeno

Alice Feeney: Njegova priča, njezina priča

Nakladnik: Egmont Puls d.o.o.

Naslovnica knjige Njegova priča, njezina priča: ©Egmont Puls

Prijevod: Ira Martinović

Alice Feeney Njegova priča,njezina priča

Njegova priča, njezina priča mogla je slobodno imati i dodatak ubojičina priča. Napeti triler prati naizmjenično događanja i razmišljanja višeg policijskog inspektora Jacka Harpera, njegove bivše žene, novinarke i voditeljice vijesti, Anne Andrews i ubojice za koga ne znate je li to Jack, Anna ili netko treći iz kruga njihovih poznanika, kolega i prijatelja.

Kako god bilo, Njegova priča, njezina priča dijaboličan je roman u kojem svatko nešto skriva i prešućuje pa ne znate kome biste vjerovali. Drži vas u napetosti cijelo vrijeme čitanja, tako da stranice okrećete ubrzanim tempom stalno pokušavajući dokučiti o čemu se u stvari radi i tko bi mogao biti ubojica. Kako broj ubojstava, raste vi ste sve zbunjeniji, a priča sve zapetljanija, do samog kraja.

Ponekad previše grčevito pokušavamo zadržati pogrešne ljude, sve dok nas to ne zaboli pa ih moramo pustiti. str. 109.

Jack

Policijski inspektor Jack Harper nakon raspada braka živi sa sestrom i nećakinjom u engleskom mjestu Blackdownu gdje je i odrastao. Razvod je teško podnio, a tragičan događaj koji se dogodio u braku ostavio je dugoročne posljedice. Jack živi neuredno, održavajući diskretnu vezu s lijepom, ali prijetvornom ženom koju poznaje iz mladosti. Kad dobije dojavu o ubojstvu, Jack je šokiran. Žrtva je žena s kojom je spavao prethodnu večer… Ne znajući kako se postaviti, Jack pokušava sakriti svoj odnos s ubijenom ženom, ali sve indicije i tragovi vode upravo do njega. Da stvar bude gora, na poprištu se zločina kao reporterka pojavljuje i njegova bivša žena Anna, koja također poznaje žrtvu. Uz to, sve Jackove  radnje budno prati zamjenica Priya Patel koja je emocionalno zainteresirana za njega.

Anna

Najveća želja za Annu Andrews je biti voditeljica TV vijesti za BBC. Ona to i jest, ali nažalost samo kao zamjena. Nakon razvoda i strašnog gubitka zbog kojeg povremeno pribjegava piću, rad joj je jedina svijetla točka. Kad se pojavi na poprištu zločina, Anna oklijeva medijski popratiti slučaj. Žrtva je jedna od njezinih najboljih školskih prijateljica. Osoba koju je kao srednjoškolka obožavala, a koja ju je strašno razočarala. I ponovni susret s bivšim mužem izbacuje ju iz cipela. Uspomene se bude, a one su teške i traumatične. Kad se dogodi i drugo ubojstvo, Anna shvaća da se netko okomio na razredne kolegice iz srednje škole s kojima više nema kontakata. Veže ih samo zajednička fotografija i narukvice prijateljstva koje su djevojke nosile oko ruku.

Dojam o djelu

Roman je zanimljiv i na neki način uvrnut. Stranice brzo lete i vaša se percepcija stalno mijenja. Čas sumnjate u ovoga, čas u onoga. Čak i dok pričaju svoju stranu priče, neprestano sumnjate u glavne protagoniste Jacka i Annu. Dok autorica plete priču, jasno vam je da je nešto duboko pokvareno, gnjusno i izopačeno u tom gradiću. A to nešto je u ljudima, koji su generalno loši.

Manipulacije, ucjene i nasilje ne mogu biti opravdanje za nezrelu srednjoškolsku dob. Situacije koje su nam se dogodile u mladim, adolescentnim godinama, bilo dobre, bilo loše pamtimo kroz cijeli život. A pogotovo pamtimo traume.

Autorica vješto spaja vršnjačko nasilje i mladenačku okrutnost s događajima u sadašnjosti.

Ono što mi je malo tanko u cijeloj knjizi je – zašto je ubojica čekao na osvetu toliko godina?

Autorica i to obrazlaže na kraju kad se cijela priča razotkrije, ali za mene nije bilo dovoljno uvjerljivo. To je mala zamjerka ovoj inače vrlo dobroj knjizi.

Knjiga je dojmljiva zbog vješto iskrojenih sličica iz života protagonista koje su na kraju sastavljene i zajedno čine mrežu nasilja, ucjena, krivnje, samosažaljenja i laži.

Alice Feeney Njegova priča,njezina priča



O autoru:

Alice Feeney je autorica i novinarka bestselera New York Timesa. Njezin debitantski roman, Ponekad lažem, bio je međunarodni bestseler, preveden je na više od dvadeset jezika, a Warner Bros. snima TV seriju sa Sarah Michelle Gellar u glavnoj ulozi. Njegova priča, njezina priča također se adaptira za ekranizaciju Freckle Films Jessice Chastain. Alice je bila novinarka BBC-ja petnaest godina prije nego što je postala autorica. Živi u Devonu sa svojom obitelji.

Gdje kupiti:

Egmont Puls, webshop Znanje