Sarah Pearse: Sanatorij

Nakladnik: Egmont Puls

Naslovnica romana Sanatorij: ©Egmont Puls

Prevela: Ira Martinović

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij

Visoko u švicarskim Alpama, napola skriven nepreglednom gustom šumom i okružen snježnim vrhuncima, skriva se luksuzni hotel Le Sommet.

Njegovu su gradnju pratile brojne kontroverze i problemi. Naime, zgrada koja je danas renovirana u hotel, nekada je bila sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Osim toga, arhitekt koji je radio na hotelu netragom je nestao.

Problem je u ovom mjestu. U ovom hotelu.
Tijelo joj reagira na nešto ovdje; nešto živo, prisutno, upleteno u DNK zgrade, njezin dio u jednakoj mjeri kao zidovi i pod.
(str. 59.)

Detektivka Elin i njezin dečko Will stižu u Le Sommet kako bi proslavili zaruke njezina otuđenog brata Isaaca.

…-Ne znam jesi li toga svjesna, ali svaki put kad ga pogledaš, imaš isti izraz na licu.
-Koji izraz?
-Strah. … Svaki put kad ga pogledaš, izgledaš kao da se bojiš.
(str. 84.)

Elin ima mnoštvo privatnih i poslovnih problema i zadnje mjesto na kojem želi biti je izolirani hotel. No, ako želi rasvijetliti tajnu iz prošlosti koja joj je obilježila djetinjstvo, mora se prisiliti na kontakt s bratom i odraditi tu proslavu.

Međutim, nedugo nakon dolaska gostiju, hotel je zameten snježnom olujom, a Isaacova zaručnica Laure je nestala.

Dok oluja zavija, a snijeg pokriva sve pred sobom, malobrojni preostali gosti počinju paničariti. A još ni ne znaju da Laure nije jedina koja je nestala.

Elin shvati da korijen ovog zločina počiva u nečem mračnom, nečemu toliko užasnom da je gotovo opipljivo. (str. 179.)

Elin uzima stvari u svoje ruke i shvaća da rješenje zločina leži u nečem mnogo mračnijem negoli je isprva mislila.

Adrenalin joj jurne tijelom. Najradije bi si opalila šamar: kako joj je ovo promaknulo? To je to.
Ovo nema veze s hotelom. Ovo ima veze s prošlošću, s onime što je hotel nekoć bio.
Sa sanatorijem.
(str. 285.)

Sarah Pearse: Sanatorij

Velika očekivanja

Od trenutka kada se pojavio, Sanatorij je postao ogromni hit, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Osim toga, kritike su bile toliko dobre da sam ga odmah i kupila. Na red za čitanje došao je tek godinu kasnije – do tada je hype oko njega bio toliko da sam bila ovjerena kako me čeka poslastica epskih razmjera. No, iznenađenje! Kada sam na Facebook objavila sliku tog romana, puno pratitelja reklo mi je da im se Sanatorij nije svidio – da je dosadnjikav, razvučen, neuvjerljiv, a kraj da je kriminalan.

Šokirana takvim oprečnim mišljenjima, ublažila sam svoja velika očekivanja i bacila se na čitanje. Moji su dojmovi, eto, točno na pola puta između „vau“ i „ajme“.

Po već ustaljenom običaju, navest ću vam i dobre i loše strane, a na vama je odluka hoćete li ili ne čitati ovaj roman.

Sarah Pearse: Sanatorij

Sanatorij – za i protiv

Za početak, ideja romana Sanatorij  je izvrsna. Nema čitatelja kojeg neće privući staro, gotovo ukleto zdanje nekadašnjeg lječilišta. Kada ta zgrada postane mjesto zločina, već smo kupljeni, zar ne? Ja sam bila, sasvim sigurno! Prva polovica romana je jako dobra. Upoznajemo likove, pokušavamo proniknuti u njihovu prošlost i povezanost, naslućujemo tajne koje se nadvijaju nad zastrašujućim zdanjem novouređenog hotela… Roman je do samog kraja vrlo napet i tjera vas na daljnje čitanje. Nije jeziv u onom kingovskom smislu, ali puno se toga događa i očajnički želimo saznati što je bilo dalje.

I onda sve kreće nizbrdo, počevši od Elin. Ona je nagrađivana detektivka, visoko cijenjena na svom poslu. Međutim, suočena sa zločinima u hotelu, nema pojma što napraviti. Prestrašena je, što mogu razumjeti, no u dodiru s istragom za koju biva zadužena toliko je zbunjena, kao da to nikad u životu nije radila.

Zatim, kao što su mi rekli pratitelji – kraj nema veze s vezom. Toliki je potencijal bio u ideji nekadašnjeg sanatorija, u opisima liječenja otprije sto godina, u ugođaju mračnog užasa koji lebdi nad hotelom, u svemu onom jezivom što samo naslućujemo. A onda, rasplet toliko banalan da ga možete pronaći u svakom trećem osrednjem krimiću. Čim sam otkrila tko je ubojica, točno sam znala što, kako i zašto i iskreno, to me poprilično naljutilo. Naravno, neću vam spojlati i otkriti ubojicu, ali da to kojim slučajem smijem napraviti, puno bih toga imala reći. Imam osjećaj da smo čitavo vrijeme navođeni na jedan trag, u smjeru koji je super, napet i zanimljiv. Pred kraj – promjena smjera u već stoput viđenom, meni kao ženi čak i malo uvredljivom pravcu.

Uglavnom, ako uzmete Sanatorij nećete pogriješiti, ali smanjite očekivanja.

Nije to ništa što već niste čitali.   

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Pearse predstavila se čitateljskoj publici 2020. godine debitantskim romanom Sanatorij, koji je odmah postao hit te je preveden na preko 30 jezika.

Njezin drugi roman, Utočište, objavljen je 2022. godine.

Budući da zadnje poglavlje Sanatorija završava svojevrsnim cliffhangerom, pročitat ću i Utočište, ali nemam  apsolutno nikakva očekivanja tako da, možda me pozitivno iznenadi.

Gdje kupiti roman Sanatorij:

Egmont Puls, webshop Znanje

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o., 2021.

Naslovnica romana Izgubljena ljekarna: © Puls, Egmont d.o.o.

Sve što se unese u tijelo, iz njega ukloni, izazove ili potisne nešto. (Nella, str. 246.)

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Izgubljena ljekarna – Nella

Negdje u mračnim, skrivenim dijelovima Londona 18. stoljeća, postoji ljekarna. No, ona je više nego što se čini na prvi pogled – nije to samo ljekarna. Ljekarnica Nella tu ne prodaje samo lijekove za ženske bolesti. Jer, nekada ženama zatreba i više od običnog biljnog uvarka – zatreba im – otrov!

Jednoga dana Nelli na vrata dolazi dvanaestogodišnja Eliza, sluškinja koju je gazdarica zamolila da kupi otrov kojim će ubiti supruga.

Doći će u zoru – žena čije sam pismo držala u rukama, žena čije ime još nisam znala. …
Prešla sam prstima po tinti njezinih riječi zamišljajući kakav ju je očaj potaknuo potražiti nekoga poput mene. Ne samo ljekarnicu, nego i ubojicu. Majstoricu prikrivanja.
(Nella, str. 9.)

Nella osjeća da će se Elizinim dolaskom sve promijeniti.

-Drago dijete, posrijedi je… – oklijevala je razmišljajući što će reći. – Još nikada nisam osjetila ovo što osjećam.
Počela sam drhtati, kao da je hladnoća upravo ušla u sobu. – Kakav osjećaj?
-Osjećaj da će nešto strašno, strašno poći po zlu.
(Eliza, str. 148.)

Izgubljena ljekarna – Caroline

U sadašnjosti, Caroline dolazi u London kako bi bila sama. Puno je toga o čemu treba razmišljati – suprugova izdaja, trudnoća koju nikako da ostvari, posao koji je ne ispunjava… Igrom slučaja, pridružuje se muljacima, ljudima koji, iz zabave, u mulju Temze traže ostatke prošlosti. Caroline pronalazi staklenu bočicu s gravurom medvjeda i ne može, a da se ne zapita – što je nekoć bilo u toj bočici?

Uzela sam bočicu i nagnula se naprijed želeći je vratiti na njezino mjesto, ali je sentimentalan, čeznutljiv dio mene to odbio. Osjetila sam čudnu povezanost s onim tko je zadnji držao tu bočicu u rukama – prirodno srodstvo s osobom čiji su se prsti zadnji otisnuli na staklu kao što su to moji sada činili. Kakvu su tinkturu pripremili u toj nebeski plavoj bočici? (Caroline, str. 46.)

Želeći otkriti tajnu bočice, ali i zaboraviti na nevolje koje je muče, Caroline se baca u istraživanje.

Nellin i njezin glas vrlo će se brzo ukrstiti i ispričati nam divnu storiju o izgubljenoj ljekarni, izdaji, slomljenom srcu, prijateljstvu. Priču o lijeku i otrovu.

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Ženski glasovi kao vodiči

Prije nego sam pročitala sam roman Izgubljena ljekarna, bacila sam oko na recenzije i iznenadila se kad sam vidjela da nisu hvalospjevi. Tako da nisam previše očekivala i ostala sam jako ugodno iznenađena!

Za početak, sviđa mi se čitava atmosfera mističnog Londona, sobica skrivena unutar sobe, u kojoj se, umjesto lijekova, kuhaju najgori i najsmrtonosniji otrovi. Način na koji autorica piše odmah me uvukao u radnju, a kratka poglavlja ispripovijedana glasom triju žena drže nas prikovanima uza se i tjeraju nas na čitanje.

Nella i Eliza naše su vodičke kroz prošlost – vode nas gradom smrdljivim od jutarnjih izlučevina koje se bacaju kroz prozor dok nas zaglušuje topot konjskih kopita, žamor prolaznika i žuborenje rijeke. One govore o muškoj pohoti, izdaji, osveti, bespomoćnosti… Daju nam naslutiti neku tajnu, nešto zakopano davno u Nellinoj prošlosti i mi, poput arheologa istraživača, kopamo sve dublje i dublje, čitamo sve brže i brže, kako bismo potpuno ogolili ljekarničin život, razumjeli njene postupke i unatoč nečasnom zanatu kojim se bavi, stali na njezinu stranu.

…izdaja je razlog zbog kojeg sam i počela izdavati otrove – zbog kojeg sam počela čuvati tajne tih žena… Najbolja ljekarnica je ona koja duboko poznaje očaj svoje klijentice, očaj tijela ili očaj srca. (Nella, str. 76.)

Caroline nas vodi kroz sadašnjost, ali ni njena priča nije ništa vedrija od one Nelline. I Caroline je izgubljena u svijetu vlastitih i tuđih želja, toliko da više ne zna tko je zapravo. Pronalazak tajanstvene plave bočice podsjetit će je na ono što je nekad bila i neće se predati dok ne sazna sve o sobičku koji je, nakon više od dvjesto godina, postao izgubljena ljekarna.

Osveta, otrov, opasno dobar roman?

Osim opskurne atmosfere kojom je obavijen London i triju pripovjedačica koje ispredaju očaravajuću priču, sviđa mi se i to što se Izgubljena ljekarna može čitati kao neka vrsta ženskog pisma, kao oda ženama, ženskim mukama, bolima, patnji.

Ljekarna je bila samo za žene. Otrovi su samo za žene – ali nikad da im naude, već da im pomognu. Otrov nikad ne smije biti upotrijebljen kako bi naudio drugoj ženi.

Uz jednu davnu iznimku, u moju radnju za otrove nikada nije kročio ni jedan muškarac. Pomagala sam samo ženama. Moja majka čvrsto se držala tog načela, usađujući mi od rane dobi važnost pružanja sigurnog utočišta – mjesta za ozdravljenje – za žene. …posvetila se pružanju utočišta ženama, mjesta na kojem mogu biti ranjive i otvorene u pogledu svojih bolesti, bez muškog pohotnog promatranja. (Nella, str. 27.)

Koliko su god muškarci odgovorni za sve ženske nevolje, toliko će se one sa svime uspjeti izboriti, iz svega izaći povrijeđene, slomljene – ali ipak jače. I zajedno. Rodit će se neraskidiva prijateljstva. Donosit će se teške odluke. Ali žene će rasti, mijenjati se, zagledati se u svoju nutrinu i ispunjavati svoje želje. Izgubljena ljekarna pokazat će nam kako žene mogu pomoći jedna drugoj, biti jedna uz drugu, izvlačiti se iz nevolja i – zašto ne – spašavati živote jedna drugoj.

Premda Izgubljena ljekarna nije ni triler ni krimić, a oni su mi ipak najdraži, jako mi se svidjela jer je emotivna, napeta, pametna, lagana za čitanje, ali ne i površna. Miješa ljubav i mržnju, lijek i otrov, prošlost i sadašnjost… Stvarno sam uživala u čitanju i, nakon zadnje stranice, s pravom si postavila pitanje: Prije nego su se pojavili prvi toksikolozi i mogućnost detekcije otrova, koliko je supruga, braće i očeva doista na onaj svijet otputovalo zbog bolesti srca, jetre, želuca, a koliko zbog vještih prstića svojih ženskih ukućana?

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Ostali naslovi ove autorice:

Izgubljena ljekarna roman je prvijenac autorice Sarah Penner, a roman The London seanse society u Americi izlazi 2023. godine. Više o samoj autorici, ali i ovim romanima, možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Izgubljena ljekarna:

Egmont Puls, web shop Znanje