Nakladnik: Fokus, 2021.
Naslovnica romana Tjeskobni ljudi: Fokus
S jedne strane, ovo izgleda kao najlukavije izvršeno kazneno djelo na svijetu…
…dok s druge strane izgleda kao da ga je izvršio neki idiot. (str. 216.)
Tjeskobni ljudi
Imamo pljačku banke. Talačku krizu. Pucanj iz pištolja. Hodnik pun policajaca koji samo što nisu banuli u stan. A do svega toga došlo je lako, puno lakše nego što bi se to možda moglo pomisliti. Bila je potrebna samo jedna baš, baš loša ideja.
(str. 7.)
Dan prije Nove godine, na razgledavanju stana okuplja se šaroliko društvo: agentica za nekretnine, zaposlena u agenciji neobičnog imena ŠTO IMA?, zatim devedesetogodišnja starica Estelle, bračni par u mirovini, Roger i Anna-Lena, koji kupuju, renoviraju i preprodaju stanove kako se ne bi morali baviti svojim brakom. Tu su i Ro i Julija koje čekaju bebu i traže dom, bogata Zara koja ne planira kupovati, već samo želi vidjeti kako živi „srednja klasa“.
A tu je i Lennart, zec…
Pojavio se čovjek prerušen u zeca. Ili dobro, ako ćemo biti sitničavi, ne baš u potpunosti prerušen. Zapravo, na sebi je imao samo glavu zeca, a osim toga je bio u čarapama i gaćama. Bilo mu je pedesetak godina i, diplomatski rečeno, njegovom fizičkom izgledu nije išao u prilog takav odnos odjeće i kože. (str. 163.)
U tu ekipu odjednom, bježeći od policije, upada pljačkaš banke! Bolje rečeno, neuspješni pljačkaš banke – pljačka nije uspjela jer je banka, dakako, bila bezgotovinska. I tako mogući kupci postaju TAOCI! Ali živopisna skupina ljudi nikad ne čini dobre taoce. Oni bi trebali biti uplakani, uplašeni, poslušni… A ovi naši… Eh! Ne samo da svoju situaciju ne doživljavaju ozbiljnom, nego se i upoznaju, prepiru, druže, savjetuju, čak i naručuju pizzu! I vatromet!
Pljačkaš je ostao sam u predsoblju s pištoljem u ruci. Mumljao je sam za sebe: „Najgori taoci na svijetu. Vi ste najgori taoci na svijetu.“ (str. 196.)
Policija
A policija im to mora omogućiti jer – talačka situacija! A ovo je mali grad i policija se uglavnom sastoji od dvojice policajaca, Jima i Jacka, oca i sina. Jack se želi dokazati i najveći slučaj karijere riješiti sam, no šef šefova šefa šalje ljude iz Stockholma.
…“Stockholm“ je prije izraz nego mjesto … simbolična riječ za iritantne ljude koji staju na put našoj sreći. To su oni koji misle da su bolji od nas. … To su svi oni koji nas ne vide, ne razumiju i ne obaziru se na nas. (str. 171.)
Jack i Jim daju sve od sebe… Dobro, jedan od njih daje sve, drugi ponešto manje, kako bi riješili ovaj cirkus od slučaja prije nego Štokholmljani dođu.
I taoci naposlijetku izlaze iz stana. No, pljačkaš je nestao. U stanu ostaju pištolj i lokva krvi. Ali ne i pljačkaš? Kako je uspio nestati iz zaključanog stana?
Netko ovdje besramno laže…
Jesu li taoci pomogli svom pljačkašu?
Svi smo mi tjeskobni ljudi
Tjeskobni ljudi još su jedan hit roman švedskog autora Fredrika Backmana, i to vam ne govorim samo kao zagrižena obožavateljica! Sve ono što inače volimo kod ovog autora, nalazimo i u Tjeskobnim ljudima. Uvrnut humor, toplina, emocije… I grupa naizgled nepovezanih čudaka o kojima ćemo otkriti više nego što oni isprva žele, no svakako manje nego što bismo mi čitatelji htjeli. Kako tonemo u priču, tako upoznajemo prošlost i njene fine niti koje povezuju naše junake. Oni su ti tjeskobni ljudi iz naslova. Sve njih muči strah – netko se boji onoga što je napravljeno davno, no utjecalo je i još uvijek utječe na mnoge. Netko se boji razvoda, netko da će biti loš roditelj. Tjeskobni ljudi boje se ljubavi, bliskosti, istine, no ništa od toga, do kraja ovoga divnog romana, neće moći izbjeći.
Ovaj se roman bavi problemima suvremenog čovjeka. Krivnjom koja nagriza i zbog koje oko sebe radimo neprobojne zidove. Nevjerom, otkazom, siromaštvom. Bankama koje ne daju kredite onima koji nemaju nego onima koji imaju – pa vi koji nemaju uvijek nemaju, a ovi koji imaju uvijek imaju i tako unedogled… I internetom. Fucking internetom zbog kojeg nam se čini da su naši životi sranje, a ostali cvijeće. Backman nam pokazuje da životi svima podjednako smrde i mirišu – ovisi u kojem ih trenutku promatramo.
Problem je samo u tome što je sve relativno i sreća se zasniva na očekivanjima, a sada imamo Internet. Čitav svijet koji nas neprestano zapitkuje: „Je li i tvoj život ovako savršen? A? Molim? Je li OVAKO savršen? Ako nije, moraš se mijenjati!“ (str. 71.)
Humor i emocije – kombinacija koja osvaja
Kod Backmanova pisanja najviše volim dvije stvari – humor uz koji se cerimo kao budale i emociju od koje nam se grlo steže svakom novom rečenicom i otkrićem.
Humora je ovdje napretek – mogli ste ga uočiti u citatima koje sam izdvojila. No, prava komedija počinje kada je talačka kriza gotova i policajci, tata Jim i sin Jack, pokušavaju ispitati svjedoke. Vještom igrom riječi svatko se zapliće u svoje pa policija priča o jednom, svjedoci o drugom i na kraju nitko nikome ne odgovara na pitanja, nitko nikoga ne razumije, a mi se hihoćemo i onome što treba i što ne treba, napose definiciji „Štokholmljana“.
Osjećaji su ono čega Tjeskobni ljudi imaju napretek, a volimo ih jer su oni mi, unatoč svim mogućim razlikama. Srce mi se steglo nekoliko puta, a kako i neće kad u likovima prepoznajemo svoju baku, svoje prijateljice, svoju majku…
Ovo je roman koji doista ne smijete preskočiti, posebno ako volite priče od kojih vam srce postaje veće. I cijela se priča događa u jednom danu, što nam pokazuje da je samo par sati dovoljno da nam se život stubokom promijeni. I koliko god se sve čini loše, uvijek ima nade. U to moramo vjerovati.
Backman je tu da nam tu nadu i osvijetli.
Ako ste ikad u životu bili tjeskobni, niste vidjeli izlaz niti svjetlo na kraju tunela, uzmite ovaj roman. Neka vas ogrne svojom toplinom i sjajem i pokaže da, koliko god se situacija činila bezizlazna, uvijek postoji rješenje. I postoje dobri ljudi, znanci i neznanci, koji će pomoći. Samo trebamo pružiti ruku.
Ostali naslovi ovog autora:
Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!
Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea, nastavilo se svim ovim navedenim romanima i eto, došla sam i do Tjeskobnih ljudi. Budući da pratim Backmanovu stranicu, saznala sam da je napisao i roman Pobjednici, treći i završni dio trilogije o Medvedgradu. Trebam li reći da jedva čekam?
- Čovjek zvan Ove
- Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao
- Britt-Marie je bila ovdje
- Medvedgrad
- Mi protiv vas
- Sve što moj sin treba znati o svijetu
- Svakog jutra put do kuće sve je duži
- Tjeskobni ljudi
Na Netflixu je dostupna i serija Tjeskobnu ljudi, snimljena upravo prema ovom romanu. Sudeći prema traileru, nekih razlika ima, ali uvjerena sam da je izvrsna, baš poput svog predloška!
