Oznaka: kriminalistički roman

Objavljeno

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Lažni svjedok: ©Znanje

Prevela Dubravka Pleše

I najbolji i najlošiji alibiji ponekad su zvučali kao potpune slučajnosti. (str. 74.)

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Lažni svjedok

Leigh Collier uspješna je odvjetnica, predana majka i, prema vlastitom mišljenju, ne baš tako dobra supruga. Od muža Waltera razdvojena je već neko vrijeme, ali nikako se ne uspijeva natjerati finalizirati razvod.

Svakodnevno zaokupljena sitnicama, uporno se trudi duboko u sebi potisnuti sjećanje na jednu noć iz djetinjstva. Jednu stravičnu noć koja bi je, ako se ikada otkrije, sasvim i zauvijek upropastila.

Leighin se cijeli život okreće naglavce kada je šef upućuje na novi slučaj. Mladi je i zgodni bogataš uhićen za zvjersko silovanje.

…policija, odvjetnici, suci, svi će reći da je željela taj odnos jer, što god se dogodilo ženi, muškarci uvijek, uvijek jedni drugima čuvaju leđa. (str. 110.)

Postavlja se pitanje – zašto, pokraj toliko boljih i poznatijih odvjetnika, mladi Andrew želi baš Leigh?

Nakon što ga susretne, Leigh vrlo brzo shvaća da se dogodilo ono čega se već godinama boji. Njezina užasna tajna mogla bi biti otkrivena. Naime, Andrew je poznaje. I zna što je učinila.

Pitam se (…) kada bi ti namjeravala počiniti strašan zločin, zločin koji bi uništio život druge osobe, bi li znala kako se iz toga nekažnjeno izvući? … Nije to kao kad smo bili djeca. Onda se čovjek mogao izvući s hladnokrvnim ubojstvom. (str. 84.)

I ako ga ne uspije obraniti, pustit će u javnost sve ono što Leigh pokušava sakriti, a ona će izgubiti puno više od pukog slučaja.

Jedina koja joj može pomoći njezina je mlađa sestra. A ona ima toliko svojih problema da u njima nema mjesta za Leighine. Ili ipak ima?

Dvije sestre počinju igrati igru mačke i miša s poremećenim psihopatom. Mogu li pobijediti? 

Dvije sestre

Motiv dviju sestara jedan je od najsnažnijih i najboljih motiva na kojima Karin Slaughter, moja obožavana autorica, gradi svoje romane. Sestre i neki vid sestrinstva makar se spominju u većini romana, a meni je najdraži (usudila bih se reći, uz ovaj) Dobra kći, koji prati dvije sestre tinejdžerice, čiji su životi brutalno i nepovratno uništeni u samo jednoj noći.

Osjećala je kako joj se noge odižu od poda. Ruke su joj počele lamatati zrakom kao da joj je krv zamijenjena helijem. Prepoznala je isti onaj osjećaj koji je iskusila prije nekoliko dana, lakoću koja je pratila činjenicu da njezina duša više nije mogla izdržati ono što se zbivalo pa je napuštala njezino tijelo i ostavljala ga da se nosi s posljedicama. (str. 323.)

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Lažni svjedok roman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Leigh i njezina sestra morat će dati sve od sebe kako bi se riješile sadističkog psihopata koji im visi nad glavom. Njihova sestrinska povezanost nikada ne dolazi u pitanje, čak ni kada su godinama razdvojene, čak ni kada su suučesnice u neizrecivom, čak i kada je jedna (možda) kriva za sve zlo koje je snašlo ovu drugu.

Preporuka vam ne treba

Znate me već dovoljno dobro da su, kada je riječ o ovoj autorici, moje riječi irelevantne i neće vam ponuditi ništa novo. Svaki njen roman mogu vam preporučiti i bez prethodnog čitanja, jer ZNAM da će biti dobar. Jedna je od rijetkih autorica čije riječi i godinama nakon prvog romana ne gube snagu i vau-efekt. Uvijek je sposobna izmisliti nešto novo, neko drugačije zlo koje čovjek može nanijeti čovjeku, najčešće muškarac ženi.

Čak i kada pleše oko istih motiva, kao što su silovanje, ubojstvo, pedofilija i razne vrste sakaćenja (vjerujte mi, svjesna sam da ova rečenica zvuči lepršavije nego što bi trebala) uvijek ih uspijeva upakirati u nešto što želimo pročitati. Sve te okrutne zločine, kao nekom čarolijom, na kraju isplete u priču koja zapravo i nije o njima. Češće je riječ o emocijama – o ljubavi, povezanosti, odanosti. Kao i uvijek, ova se autorica dotiče i nekih aktualnosti, pa tako u ovom romanu imamo osvrt na pandemiju virusa covid-19, a jedan od, nažalost, uvijek aktualnih motiva jest i ovisnost o drogama.

Iako ima gotovo petsto stranica, Lažni svjedok jedan je od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.

Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.

Uz Dobru kći, ovo mi je jedan od najdražih romana Karin Slaughter.

Dovoljno rečeno.

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći (link je gore drugom odjeljku) doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

Gdje kupiti roman Lažni svjedok:

Znanje

Objavljeno

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Nakladnik: Egmont Puls, 2023.

Naslovnica romana Sve sami dobri ljudi: ©Egmont Puls

Prevela Valentina Markasović

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Sve sami dobri ljudi

U Wakarusi, gradiću iz kojeg Margot Davies potječe, sve su sami dobri, bogobojazni ljudi. Zato su, kad se dogodi strašan zločin i djevojčica January Jacobs nestane, sve dobre i bogobojazne oči uprte u njezinu obitelj. January Jacobs vrlo je brzo pronađena ubijena i wakaruški jezici počinju lamatati. Neslužbeni je zaključak, i javna tajna, da ju je zatukla vlastita majka, Krissy Jacobs.

Stanovnici Wakaruse, u Indiani, znali su širiti tračeve brže nego što pauk plete svoju mrežu. Svaki put kada bi netko njihov učinio nešto što nije trebao … tračerski lanac Wakaruse zaklepetao bi i svaku sitnicu nemilog događaja prežvakao toliko temeljito da je, kada bi je naposljetku ponovno ispljunuli, Istina bila izobličena i neprepoznatljiva, iskrivljena u priču. (str. 7.)

Dvadeset i pet godina kasnije, Margot se vraća u svoj gradić kako bi se brinula o voljenom ujaku Lukeu, koji boluje od demencije.

…izostanak očeve nježnosti, kao i majčine, kad smo već kod toga, za Margot nije bio ništa novo. Njezin je dom u djetinjstvu bio ispunjen vikom i svađom isprekidanima razbijanjem čaša zavitlanih u zidove. (str. 14.)

Ni nakon svih ovih godina, Margot ne može zaboraviti Januaryno ubojstvo. Naime, January je bila Margotina najbolja prijateljica i prva susjeda. I zato Margot neprekidno proganja misao na ubojicu koji stoji između dva prozora, Januarynog i njenog, i bira u koju će kuću provaliti, koju će djevojčicu ubiti.

A onda, Wakarusu potresa vijest o još jednoj djevojčici koja je nestala u susjednom gradiću. Ima li to veze s January? Margot počinje istraživati davni zločin. Mora se probiti između istine i priča koje su odavno ispreli mještani. Kad nabasa na neočekivano, šokantno otkriće, iako više nije šestogodišnja djevojčica, njezin se život nađe u velikoj opasnosti…

Prije čitanja

Prije čitanja romana Sve sami dobri ljudi o njemu sam čula puno toga. I pohvale i pokude. Nekima je bio izvrstan, drugima ajme majko. Ali svi, BAŠ SVI, isticali su kraj.

I tako sam prionula na čitanje, čitavo se vrijeme veseleći kraju! Kakav je to kraj, kad je ostavio toliki dojam na čitatelje?

I da, kraj je doista pamtljiv. Neću reći da mi se ne sviđa, ali frustrira.

Toliko o tome.

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

A sad u maniri ovog romana, koji se događa između prošlosti i sadašnjosti, vratimo i se i mi na početak. Rekla sam vam svoj dojam o kraju, a sad malo više o onome što vodi do tog kraja.

Bivši detektiv odmahnuo je glavom. „Ne treba vam motiv da dokažete ubojstvo. Dokazi to čine umjesto vas.“
Dok je to možda bila istina što se tiče rješavanja zločina, Margot je bila novinarka. Bavila se pričama, a likovi u pričama trebali su motive. (str. 116.)

Nigdje nisu sve sami dobri ljudi

Sve sami dobri ljudi roman je koji mi se jako svidio. Ljudi uglavnom spominju sporu radnu, meni je bila ok. Ima par onako baš napetih dijelova i moram reći da sam se veselila trenutcima u kojima bih uzela knjigu u ruke. Nije mi ovo nešto najbolje ikad, ali triler je skroz solidan, bolji od trećine pročitanih prošle godine.

Kao što znate, jedan od omiljenih motiva u trilerima i krimićima svakako mi je mala zajednica sklona nabrzaka osuditi ljude. Obožavam osjećaj klaustrofobije koji mi takva priča izaziva!

Stoga će ljudi pričati, svakako, ali nećeš moći vjerovati nijednoj njihovoj riječi.
(str. 42.)

Osim toga, volim i kada se istražuje neki zločin iz prošlosti, to romanu daje neki posebni šarm i kao da pojačava jezu ili, bolje rečeno, boji radnju nekim zloslutnim osjećajem. Taj osjećaj zle kobi pojačava i pripovijedanje u dva vremenska razdoblja. U prošlosti, točno u danu u kojem je umrla January Jacobs. I u sadašnjosti, kada Margot shvaća da se mora, ne pretjerano oduševljeno, vratiti u rodni grad. Zanimljivo što je Margot jedini lik kojem možemo vjerovati, premda ona nije jedina koja nam priča što se dogodilo. Svi ostali likovi potpuno se nepouzdani jer svi nešto kriju, čak i oni od kojih to ne biste očekivali.

I za zaključak – Sve sami dobri ljudi roman je idealan za ljeto i čitanje na plaži pa ga stavite na svoju tbr listu za ovo ljeto – naravno, ako ga još niste pročitali. Neće vas opteretiti, a uvući će vas u sebe. Željet ćete saznati više, ali ne toliko da biste zanemarili plivanje i brčkanje u moru. Meni je bio skroz ok i nije mi žao što sam mu poklonila vrijeme za čitanje.

Ashley Flowers: Sve sami dobri ljudi

Ostali naslovi ove autorice:

Ashley Flowers voditeljica je popuarnog podcasta o stvarnim zločinima Crime Junkie, a Sve sami dobri ljudi njezin su debitantski roman. Vjerovali ili ne, jedan od zločina koji je bio tema tog podcasta, postao je inspiracija za ovaj roman.

Gdje kupiti roman Sve sami dobri ljudi:

Egmont Puls, webshop Znanje

Romana o (zaboravljenim) zločinima u malim, pitomim gradovima ima more sinje i nema šanse da nabrojim sve koje smo pročitale i recenzirale.

Navest ću samo sljedeće:

Objavljeno

Angela Marsons: Dječja igra

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Dječja igra: ©Mozaik knjiga

Prevela Nikolina Palašić

Angela Marsons Dječja igra

Knjiga Dječja igra jedanaesti je dio serijala o Kim Stone. Ovaj put autorica je u kriminalističkoj priči obradila temu djece genijalaca. Njezino polje interesa pri pisanju ovog romana bila su ta nadarena djeca, genijalci, njihov život od mladosti pa sve do zrelih godina. U romanu pratimo inspektoricu Kim Stone koja rješava slučajeve ritualnog serijskog ubojice. Kakve veze imaju inspektorica, serijska ubojstva i djeca genijalci?

Tijelo na igralištu

Na dječjem igralištu pronađeno je tijelo starije okrutno ubijene gospođe. Inspektorica Kim Stone sa svojim timom stiže na poprište događaja. Ubrzo shvaća da  ubojstvo nije nasumičan napad, već podrobno planiran scenarij u režiji poremećenog uma. Na potiljku žrtve urezan je znak X. Zašto bi netko hladnokrvno ubio umirovljenu profesoricu dječje psihologije? Da bi to saznala, Kim mora istražiti tko je bila žrtva i čime se bavila.

Stvarno si se trebala igrati sa mnom – kažem joj opet iako znam da više ne čuje. str. 7.

Žrtva

Žrtva, Belinda Evans, bila je umirovljena sveučilišna profesorica dječje psihologije. Kim se obrati njezinoj sestri kako bi saznala što više o preminuloj, ali na njezino zaprepaštenje, saznaje da sestre ne samo da uopće nisu bile bliske, nego je među njima postojao animozitet i napetost. Dok Kim, Bryant i Stacey rade na jednoj istrazi, njihov kolega Penn  rješava slučaj ubojstva mladića. Ubrzo se pojavljuju još dva tijela obilježena znakom X. Kim i njezina ekipa moraju biti brzi.

Inspektorice, žao mi je što vas moram razočarati, ali moja sestra i ja zapravo se nismo podnosile. str. 35.

Dojam o djelu

Da bi povezala žrtve, Kim mora zakoračiti dublje u prošlost, u vrijeme kada su ti ljudi bili djeca. Otkriva da je poveznica svim žrtvama postojanje bar jednog djeteta u obitelji koje je bilo u nečemu nadareno. Sva ta djeca, mali genijalci, već u ranim godinama bili su uključeni u razna događanja na kojima se procjenjivala i ocjenjivala njihova nadarenost.

Ako zanemarimo kriminalnu pozadinu koju roman nosi, Angela Marsons zagrebla je jednu veoma ozbiljnu temu, a radi se o nadarenoj djeci, njihovom statusu u obitelji, odnosima s drugom “prosječnom” djecom u obitelji i sazrijevanje te djece, od osjetljivih djetinjih godina do zrelosti. Pitamo se kakvo je uopće djetinjstvo djece genijalaca, normalno i uobičajeno ili ipak drugačije?

Zapitamo se i o roditeljskim ambicijama koje guraju tu nadarenu djecu (kao uostalom i djecu male glumce ili male manekene) pred pozornost javnosti koja ih proučava i vrednuje, bilo za pljesak, bilo za kakvu nagradu (koja je najčešće novčana).

Novo je pitanje, što je s braćom i sestrama koji nisu toliko pametni?  Cijelo vrijeme čitanja romana pitate se  kako se krajnje brutalan prolog uklapa u sve to. Kad već mislite da vam ništa nije jasno, Angela Marsons otkriva vam intrinzičnu motivaciju ubojice, dosegnuvši ga na zadnjem koraku.

Dječja igra na tragu je ranijih Angelinih knjiga. Ideja mi je bila sociološki zanimljiva jer nikad nisam razmišljala kako se u obitelji ultra-genijalnih pojedinaca, koje roditelji forsiraju, osijeća ono drugo ili treće dijete u obitelji koje u svemu prosječno. Sigurna sam, loše.

Po mom iskustvu, drugoj djeci u obitelji uopće nije tako bajno. str. 304.

Ostala djela Angele Marsons prevedena kod nas:

Angela Marsons Mrtve uspomene

O autorici

Angela Marsons, britanska spisateljica kriminalističkih romana, svjetsku je slavu stekla serijalom o inspektorici Kim Stone. Do danas je objavila 23 romana, koji su prodani u više od tri i pol milijuna primjeraka i prevedena na 28 jezika. Radnja njezinih knjiga smještena je u britanski Black Country, gdje je i odrasla, a poznata je po majstorski oblikovanim kriminalističkim istragama, intrigantnim zločinima i psihološki složenim likovima.

Gdje kupiti

Mozaik knjiga

Objavljeno

Alex Michaelides: Furija

Nakladnik: V.B.Z., 2024.

Naslovnica knjige Furija: ©V.B.Z.

Prevela Andrea Šimunić

Alex Michaelides Furija

Koliko vam se puta dogodilo da vam, dok čitate neku knjigu, glavni lik bude iznimno antipatičan? Što ste onda napravili? Ostavili knjigu po strani ili, poput mene, mazohistički pročitali knjigu do kraja?

Upravo takva je kod mene bila situacija s Furijom. Knjigu sam pročitala nakon izvrsne Nijeme pacijentice i nešto lošije Djeve moraju umrijeti. Furija je drugačije napisan roman po tome što nam ovu priču priča pripovjedač, Elliot, koji je također jedan od likova u priči. Evo kako kreće priča:

Lana

Lana Farrar glamurozna je holivudska filmska zvijezda koju prati  more obožavatelja diljem svijeta. Zasićena filmskom karijerom i zvjezdanom prašinom, Lana pozove nekolicinu prijatelja i dio obitelji da provedu mirni Uskrs na malenom grčkom otoku Aura, gdje ima ljetnikovac. S Lanom na otok dolaze njezin suprug Jason, sin Leo iz prvog braka i prijatelji Kate, također glumica, sklona teatralnim ulogama i upadljivom načinu odijevanja te Elliot, dramatičar koji je zapravo Lanin dugogodišnji prijatelj. Na otoku se nalazi još i osoblje koje održava malu otočku zajednicu .

Ona je bila vjetar. I došla je po mene. Postao sam furija. str. 276.

Furija – početak

Dok se vrijeme na otoku postepeno mijenja, priču nam priča dramatičar,  Elliot, preskačući vremenska razdoblja kako bi nas upoznao s karakterima likova. S obzirom na to da sam radi predstave, pada mu na pamet napraviti jednu za sve sudionike. Svi na otoku postaju i publika i glumci. I žrtve i ubojice. Saznajemo da je Elliot nepovratno zaljubljen u Lanu, ali ne znamo što mu je važnije-  neuzvraćena ljubav ili dobra predstava. Možda oboje.

Kreće predstava prema Elliotovom scenariju, a onda se dogodi ubojstvo.

Kreativan sam zato što sam kao dijete bio nezadovoljan stvarnošću koju sam bio prisiljen podnositi. str. 283.

Dojam o djelu

Furija u ovom slučaju nije vjetar nego stanje uma glavnog protagonista. Pisac je sve napravio, namjerno ili slučajno, da nam se glavni lik, koji je pripovijedač, uopće ne svidi. Elliot je iskompleksiran, pomalo ljigav, manipulativan i moralno dvojben, ali činjenica je da je vrstan dramatičar koji zna napraviti i prodati dobru priču.

Upravo je taj osjećaj drame najbolji u knjizi koja je po mom sudu osrednja. Cijela je postava likova nekako glumačka pa niste sigurni jesu li svi glumci ili samo neki od njih. Pisac nam je u svakom slučaju pokazao da su i poznate osobe ljudi od krvi i mesa te da i oni imaju svakodnevne životne, ljubavne, financijske i ostale probleme, kao i ostali ljudi čiji životi nisu na pozornici.

Iako je namjera pripovjedača bila da nam ispriča priču o ljubavi, pa makar neuzvraćenoj, zapravo nam je ispričao priču o jednoj opsesiji, nezdravoj žudnji prema ženi koja toga uopće nije svjesna. Dosta smo saznali i o karakterima glavnih likova o kojima bi se moglo svašta reći. Šteta što sporedni likovi, domaćica i čuvar otoka, nisu malo razvijeniji jer su se činili zanimljivi i neobični.

Godinama sam mislio da sam limenko. Vjerovao sam da mi nedostaje nešto životno u nutrini, srce ili sposobnost da volim. str. 190.

Alex Michaelides Furija

Furia – summa summarum

Kao loše strane istaknula bih sljedeće: U priči ima dosta nesimpatičnih likova. Pripovjedač stalno prekida radnju tumačeći sebe ili svoje postupke, što malo živcira. Cijela radnja je pomalo teatralna i dramatičar vrlo vješto razmješta glumce po pozornici.

S druge strane, evo i dobrih strana. Osjećaj drame je stvaran. Postavljena je scena za pravu grčku tragediju. Sve imate – glumce, atmosferu, nevjeru, bolesnu opsesiju, ubojstvo, izolirani otok, čak i furiju, ogroman vjetar koji će sve to pomiješati.

Iako mi je Nijema pacijentica bila Michaelidesov najbolji roman, Furija nije nezanimljiva. Pisac se vratio svojim mediteranskim korijenima kako bi nam ponudio poprište za tragediju na holivudski način.

Cijeli sam život žudio za ljubavlju, štogod to značilo. Žudio sam za tim da me druga osoba vidi i prihvati-da joj bude stalo do mene. str. 189.

O autoru

Nepredvidljiva i uzbudljiva, Furija najnoviji je triler ciparsko-engleskog pisca Alexa Michaelidesa, koji je romanima Nijema pacijentica i Djeve moraju umrijeti zauzeo ljestvice bestselera, među kojima i onu New York Timesa.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

Anna Bailey: Visoke stijene

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Visoke stijene: ©Znanje

Prevela Alica Bjeli Duduković

Anna Bailey: Visoke stijene

Visoke stijene

Jedne noći Emma ostavlja svoju najbolju prijateljicu Abigail podno Visokih stijena, misleći da će se ova, kao i mnogo puta dotad, sama vratiti doma.

No Abigail se nikad ne vraća. Policija počinje istragu, no Abigail se gubi svaki trag.

Kako vrijeme odmiče, istraga se hladi, no Emma je puna pitanja. Što se dogodilo njezinoj najboljoj prijateljici? Tko je momak čiju je sjenu vidjela uz Abigail one kobne noći? Kakve veze s nestankom djevojke ima vrećica kokaina pronađena u blizini?

Tko je kriv za Abigailin nestanak? Možda Rat, mladi privlačni Rumunj koji se mota gradićem? Možda Hunter, bogataški sin poznat po dilanju droge? Možda i sama Abigailina obitelj koja, kako vrijeme prolazi, više ne može skrivati zlo koje u njoj čuči…

Ako je Bog uistinu uzeo moju curicu, to je zato što zna da je svugdje bolje nego ovdje. (str. 52.)

Visoke stijene roman su laganog ritma i poezije u rečenicama. Ipak, kako potraga za tinejdžericom napreduje, ali ne daje ploda, čitatelj je uhvaćen u zamku grozničavog okretanja stranica. Zlostavljanje, mržnja, netrpeljivost prema strancima, rasizam i gotovo bolesna pokornost uskogrudnom pastoru prelijevaju se sa svake stranice ravno u naša srca i misli. I kad god priča postane previše teška, nastavljamo dalje. Abigailin nestanak nije jedina zagonetka u gradiću punom tajni. A mi, čitatelji, želimo ih rasplesti sve. Zato nastavljamo čitati. I kad postane teško, i kad se čini da se sve raspliće, nastavljamo čitati.

Prijateljstvo, ljubav i sve najgore u ljudima

Čitanje romana Visoke stijene odgađala sam unedogled, ni sama ne znajući zašto. A onda, nekako su našle put do mene – i neka su!

Radnja ovog neobičnog, ali izvrsnog trilera nije nešto o čemu dosad nismo čitali, no način na koji autorica tka priču drugačiji je i pamtljiv, da ne kažem nezaboravan.

Tinejdžerica nestaje, no nije njezin nestanak ono na što se fokusiramo. Naš je pogled na truleži provincijskog gradića, na tajnama koje ljudi kriju, na mržnji koju održavaju živom čak i kad zaborave zašto su uopće počeli mrziti.

Nitko ne zna ništa o tebi. To čini ljude nervoznima, razumiješ? Ljudi će pronaći nešto što će ti prišiti, ovako ili onako. To ovdje jednostavno tako funkcionira.
(str. 154.)

Anna Bailey: Visoke stijene

Emma je napola latina, tamnije je boje kože i kao takva, drugačija je od većine. Podrugljivi pogledi i komentari na račun oca koji je iz nekog razloga pobjegao prate je otkad je bila djevojčica.

Rat, Rumunj, u očima zatvorene zajednice samo je Ciganin i ništa drugo. Do kraja romana, pretrpjet će pakao SAMO zbog svog podrijetla.

A Abigailina bogobojazna obitelj i otac koji u mjesnoj crkvi najglasnije izgovara AMEN priča su za sebe. Ta poglavlja gotovo fizički bole svakog iole emotivnijeg čitatelja.

I meni su bila teška, meni koja sam navikla čitati stravu i užas.

Jer Abigailina nesretna obitelj nije strava i užas na koji se vrišti. To je jeza od koje se šuti. Ali složit ćete se, takva je gora nego ona glasna.

Visoke stijene roman su koji razotkriva sve najgore u čovjeku i zajednici.

Visoke stijene ogoljuju do kosti

Visoke stijene emotivan su, potresan roman koji do kosti ogoljuje sve ono što je loše u malim zajednicama. Dakako da u svakoj od njih žive i dobri ljudi, ali nekako su duboko zakopani ispod dominantne hrpe koja, ne vidjevši sebe, osuđuje i prezire druge. A drugi su svi oni koji su različiti.

Uvijek je mislila da su ove visoke, blijede stijene jezovite, ali sada joj izgledaju poput ogledala čitavog svijeta: dopola su ukopane u zemlju, dopola sežu prema nebu, one su mjesto gdje se sastaju dva svijeta – stvarni i mogući, prošli i budući. (str. 305.-306.)

Visoke stijene su i napet, veoma zanimljiv roman u kojem glavno pitanje nije gdje je Abigail nestala. Glavno je pitanje – ZAŠTO je nestala. A to zašto neće nam dati spavati. Kopkat ćemo dok ga ne otkrijemo. Dok se dobro ne razbjesnimo na likove, skoro sve. Dok se ne naljutimo i dok ne oprostimo. Sve to, u tristotinjak stranica.

Joj, kako sam uživala! Nadam se da ste i vi.

Ako još niste, nadam se da uskoro čitate Visoke stijene. I da će vas obuzeti, baš kao što su obuzele i mene.

Anna Bailey: Visoke stijene

Ostali naslovi ove autorice:

Anna Bailey rođena je 1995. u Bristolu. Njezin debitantski roman Visoke stijene inspiriran je životom u provincijskom američkom gradiću. Trenutno živi u Francuskoj i radi na svom drugom romanu.

Gdje kupiti roman Visoke stijene:

Znanje

Poetski, neobični trileri moja su ljubav. Ako se i vama sviđaju, ne propustite moje osvrte na romane Kad zvijezde potamne Paule McLain i Rijeka svjetla i tame Liz Moore.

Jedan od meni najboljih trilera u kojem su likovi tinejdžeri, a radnja je dovoljno strašna da bude za odrasle jest Vrisak i tišina Codyja Andersena pa bacite oko i na taj osvrt.

Objavljeno

Malin Stehn: Sretni zauvijek

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Sretni zauvijek: ©Znanje

Prevela Martina Klobučar

Makln Stehn Sretni zauvijek

Autoricu Malin Stehn zapamtila sam po romanu Sretna nova godina koji mi se baš svidio. Po sličnom obrascu napisan je i roman Sretni zauvijek, samo po mom sudu, s nešto slabijom izvedbom. I ovdje imamo par glavnih likova koji pripovijedaju prošle i sadašnje događaje, svatko iz svog rakursa. Pa krenimo redom.

Emily

Emily je cijeli život sanjala raskošno vjenčanje s voljenom osobom. Kad se taj dan konačno približio, Emily je u zebnji da joj dugo očekivani san netko ili nešto ne pokvari. A ta zebnja nije bez osnova. Emilina majka Annika i brat Erik imaju što prigovoriti Emilynom izboru odabranika.

Prošlost

Prije osam godina dogodila se prometna nesreća zbog koje je Erik ostao u invalidskim kolicima, a za upravljačem je bio nitko drugi nego William, Emilyn ljubljeni, budući muž.  Nakon tog tragičnog događaja, promijenili su se odnosi u obitelji Brandt, a stara prijateljstva prestala su postojati. Ipak, vjenčanje kćerke i sestre se ne propušta pa na vjenčanje odlučuju doći Emilina majka Annika, brat Erik i otac Mats, dok sa strane mladoženje dolaze njegovi roditelji, obitelj Nihlzén.

Vjenčanje

U velebnom dvorcu Örenäs, sjeverno od Landskrone (dvorac uistinu postoji i danas je u svojstvu hotela), održava se vjenčanje pod napetim okolnostima. Dok uzvanici naizgled uživaju u skupocjenim jelima i pićima te neobavezno čavrljaju, osam godina stare tajne izlaze na površinu i odjednom postaje jasno da nijedna rana nije zacijelila. A jedna tragedija slijedi drugu i svadbena se kola počinju kotrljati unatrag.

Prošlo je tek osam godina, ali ništa nije kao što je bilo prije. Mnogi su mi od ovih ljudi-izravno ili posredno-uzeli sve što je nekad bilo moje. str. 51.

Dojam o djelu

Roman Sretni zauvijek ide skokovito iz prošlosti u sadašnjost, a radnju nam pripovijedaju četiri glavna lika, svaki iz svoje perspektive. Jedna je mladenačka nepromišljenost završila kobno i to je jednog od mladića pretvorilo u invalida, a drugi se izvukao s kratkom zatvorskom kaznom. Za dvoje najboljih prijatelja, perspektivnih nogometaša, mnoge su želje ovim činom ostale samo pusti snovi. Za njihove obitelji koje su se do te večeri družile, prijateljevale, provodile svaki slobodni trenutak zajedno, vrijeme je stalo.

Roman se i u prošlosti i u sadašnjosti događa u uskom obiteljskom krugu na svega nekoliko lokacija (većina radnje u sadašnjosti događa se na vjenčanju). Veliku ulogu u prošlosti obaju momaka ima bavljenje nogometom što je i osnovna poveznica između dviju obitelji. Međusobno natjecanje, želja da se izbore za mjesto u momčadi, momačko rivalstvo, sve se to na neki način preslikava na obitelji.

Među obiteljima, Erikova majka Annika najzagriženiji je nogometni fan. Ona se bori da njezin Erik izbori mjesto u prvoj momčadi, ali i u obitelji Nihlzén za  Williama imaju slične planove. Tenzije polagano rastu, a onda se događa tragedija i sve nestaje dok se osam godina kasnije duh iz boce ponovno ne probudi.

Roman nas još jednom opominje kako je moguće da nam se život promijeni u samo nekoliko sekundi zbog jedne nesmotrene odluke, obijesnog i nepažljivog trenutka o kojem ne razmišljamo. Uzimajući život zdravo za gotovo.

Uz to, ovo je roman upozorenja kako niti jedna tajna ne može ostati tajna dovijeka.

Ono skriveno, prešućeno, izbit će čep od boce na znak prvog šampanjskog mjehurića ako se predugo mućka. Upravo to se dogodilo u romanu Sretni zauvijek.

Ako vas zanima, bacite oko i na osvrt prvog romana Malin Stehn Sretna nova godina

Malin Stehn Sretni zauvijek

O autorici

Malin Stehn (1969.) švedska je spisateljica napisavši više od 40 knjiga za srednjoškolce i mlade, a često drži i književna predavanja. Magistrirala je komparativnu književnost i humanističke znanosti te je dugo radila kao urednica. Objavila je hit triler Sretna nova godina, a Sretni zauvijek njezin je drugi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Ashley Elston: Prva laž pobjeđuje

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Prva laž pobjeđuje: ©Znanje

Prevela Jelena Pelin

Ashley Elston Prva laž pobjeđuje

Gledali ste Gospodin i gospođa Smith? Svidjela vam se filmska naivnost priče o dvoje špijuna koji se, naravno, zaljubljuju jedno u drugo unatoč tome što su igrači suprotstavljenih strana?

Ova me knjiga jako podsjetila na taj film. Možda zbog toga što se nevidljivi boss koji izdaje naredbe uistinu zove gospodin Smith ili zbog toga što znate da je sve filmski, nerealno i nekako u stilu Arsena Lupina, a opet, knjiga je zabavna i zanimljiva. Takav je bio moj dojam nakon pročitanog romana Prva laž pobjeđuje.

Evie

Evie nije obična djevojka. Ona je, naime, tajna agentica koja radi za izvjesnog poslodavca o kojem znamo samo da se zove gospodin Smith. Evie se preziva Porter, ali to su ime i prezime izmišljeni i predstavljaju njezin tajni identitet. Trenutno je djevojka investitora Ryana Sumnera i bila bi sasvim zadovoljna svojim životom da Ryan nije samo još jedan zadatak koji mora izvršiti.

Večera

 Evie Porter, zajedno sa svojim dečkom Ryanom, organizira večeru za njegove prijatelje. Evie je relativno nova u gradu i sa strepnjom upoznaje Ryanove prijatelje koji je ispituju o njezinoj prošlosti. Evie je vrlo oprezna jer zna da je njezina prošlost izmišljena. Ona se zapravo zove Lucca Marino i do sada je svoje pravo ime čuvala kao zmija noge. Međutim, na primanju se pojavljuje djevojka vrlo slična Evie koja se predstavlja imenom: Lucca Marino. Evie je zaprepaštena.

Nakon što je izgovorena, u nju većina ljudi povjeruje. Prva laž mora biti najjača. Najvažnija. Mora se izreći. str. 24.

Opasnost

Evie shvaća da joj uvođenjem nove djevojke gospodin Smith šalje upozorenje da se uljuljkala. Identitet gospodina Smita Evie ne može otkriti jer on lukavo preko uređaja mijenja glas. Ali Evie je sad jasno: Evie Porter je provaljena i slijedi joj uhićenje. Sada Lucca/Evie nema drugog izbora nego saznati tko je gospodin Smith.

Prva laž pobjeđuje. Uvijek sam spremna. str. 250.

Dojam o knjizi

Knjiga je zanimljiva igra mačke i miša. Čitajući  roman, iz ugodnog naslonjača dobro se zabavljate prateći zanimljiv i napet život mlade prevarantice. Ona zapravo ne želi  biti agentica koja traži prljavštine u životu ljudi, već je ucijenjena nekim događajima u prošlosti.

Pokazuje se nadalje da Evie/Lucca ima i savjest i srce jer ne želi oštetiti one koje smatra poštenima. Malo podsjeća na ženskog Robina Hooda.

Kad joj se momak Ryan uvuče pod kožu, Evie počinje zamišljati drugačiji život za sebe. Ali to neće ostvariti bez poteškoća.

Nakon dosta zavrzlama, kraj je pomalo predvidljiv, pa tako i identitet tajanstvenog gospodina Smitha.

Prva laž pobjeđuje zabavan je roman koji ne bih čak uvrstila u kategoriju trilera, već laganog krimića može vas zabaviti tijekom nekoliko poslijepodneva. Nemojte očekivati više od toga.

Ashley Elston Prva laž pobjeđuje

O autorici:

Elle Ashley Elston dugo je radila kao fotografkinja na vjenčanjima prije nego što se odlučila uposliti pisanjem. Živi u Louisiani sa suprugom i trojicom sinova. Elston je dosad napisala šest romana za mlade, a Prva laž pobjeđuje njezin je roman prvijenac za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Bella Mackie: Kakav način umiranja

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica knjige Kakav način umiranja: ©Stilus

Prevela Tea Tosenberger Lubar

Bella Mackie: Kakav način umiranja

Kakav način umiranja

Kakav način umiranja kombinacija je crne komedije i kriminalističkog romana kakvu rijetko viđamo. Priča koja je jednako mračna i u istoj mjeri smiješna, sa zdravom dozom humora i britkosti, neuobičajena je kombinacija koja vas osvoji na prvo čitanje.

Roman govori o jednoj vrlo nefunkcionalnoj i toksičnoj obitelji na čelu koje je bogati  i ljigavi Anthony Wistern, šezdesetogodišnjak čiju obitelj osim njega čine Olivija, Anthonyjeva žena i njegovo četvero odrasle djece, jednako nepodnošljive i nesimpatične kao i on sam.

Anthony

U trenutku kada započinjemo čitanje saznajemo da je Anthony već mrtav čovjek. Nakon nerazjašnjene smrti koja se dogodila na proslavi šezdesetog rođendana, Anthony se javlja iz zagrobnog života. Tamo se nalazi u redu čekanja za mirni smrtni odlazak u međuprostor koji je sličan birokratskom čistilištu. To je mjesto gdje morate zaslužiti kartu za eventualni odlazak dalje, u raj ili gdje već trebate biti. Da bi se dogodio taj zadnji korak, Anthony mora biti siguran kako je umro, a on to još uvijek ne zna.

Uspješno sam izbjegao zamornu svađu sa suprugom, ali sat vremena poslije bio sam mrtav. Život je neobičan slijed uspona i padova. str. 13.

Obitelj

U međuvremenu, dok čeka da se rasvijetle okolnosti njegove smrti (radi ili se o nesreći ili ubojstvu), Anthony iz zagrobnog života promatra ponašanje svoje obitelji. Događa se upravo ono što je i sam predmnijevao. Njegova obitelj počinje bespoštednu borbu za nasljedstvo.

Trebala bi nam pripasti prilično lijepa svota. Neslužbeno, naravno. str. 336.

Istražiteljica

Upoznajemo istražiteljicu kojoj tek na kraju knjige saznajemo ime. Radi se o mladoj djevojci, aktivnoj na društvenim mrežama, koja je nakon neugodnih poslovnih iskustava s obitelji Wistern odlučila raskrinkati obitelj. Sigurna da će otkriti tko je ubojica, na sve se načine želi približiti obitelji Wistern, ali njezina uplitanja nisu dobrodošla u pokojnikovoj obitelji.

Toga sam dana osjetila nekakvu svrhu kakvu nikada prije nisam iskusila. Što ako bismo uz pomoć društvenih mreža mogli sami rješavati zločine. str. 92.

Dojam o djelu

Format u kojem je knjiga napisana doista je specifičan jer izmjenjuje živuće i umrle protagoniste.

Upoznajemo dekadentnu bogatu obitelj vrlo niskih moralnih skrupula, a njen niti jedan član ne izaziva simpatije čitatelja. To bi nas trebalo odbiti od čitanja, ali ne, događa se upravo suprotno! Knjigu čitamo s osmijehom na usnama, beskrajno uživajući u spoju crnog humora, ironičnih upadica te obiteljske drame s elementima kaosa i urnebesnih sličica iz zagrobnog života.

I dok vam se čini da bi netko tko je umro i osvijestio svoje postojanje u zagrobnom životu trebao osjećati bar mrvu kajanja i grizodušja zbog prljavih poslova, financijskih prevara raskalašenog života,  to se, naravno,  ne događa. Dolaskom u prijemnu kancelariju zagrobnog života, za Anthonyja nevolje tek počinju.

Jedini lik čije ponašanje donekle možemo razumjeti jest istražiteljica. Radi se o mladoj djevojci koja želi raskrinkati omraženu obitelj zbog neugodnosti iz prošlosti, a da bi to postigla, služi se jedinim mogućim sredstvom koji joj je dostupno, a to su društvene mreže. Naravno, i njezine su akcije svedene na brojna pretjerivanja tako da mi je na kraju poprilično išla na živce.

Eto, na kraju, nakon što romanom prodefiliraju stvarno nesimpatični likovi, Bella Mackie napisala je jednu skroz dobru, netipičnu knjigu. Iako mi je njezin prvi roman Kako ubiti vlastitu obitelj bio nešto bolji, i ovaj svakako zaslužuje pozornost čitatelja. Dobro ćete se zabaviti.

Bella Mackie: Kakav način umiranja

O autorici:

Bella Mackie britanska je novinarka i spisateljica. Surađivala je s medijima kao što su Guardian i Vice News, a trenutačno piše kolumnu za Vogue.

Autorica je svjetskog bestselera Kako ubiti vlastitu obitelj, prodanog u više od milijun primjeraka. Bila je članica žirija jedne od najprestižnijih nagrada namijenjenih spisateljicama – Woman’s Prize. Njezina djela prevode se diljem svijeta, na više od 25 jezika. Živi i radi u Londonu.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Anders Roslund: 100 posto

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige 100 posto: ©Znanje

Prevela Sandra Ljubas

Anders Roslund !00 posto

Ewert Grens slomljen je čovjek, izgubljena, izmučena duša, čovjek na rubu, psihički i fizički izmožden toliko da puca sebi u glavu u trenutku posvemašnjeg crnila. Ali još uvijek je najbolji istražitelj kojeg švedska policija ima. Anders Roslund ima istražitelja koji je zamalo ubio sam sebe, ali koji ne odustaje od potrage za serijskim ubojicom.

Ewert Grens

Pokušaj samoubojstva u samoj policijskoj postaji podigao je na noge cijelu postaju. Ewert Grens, najiskusniji istražitelj došao je do dna. Ne želi više živjeti. Krivnja, tuga i beznađe predugo su u njegovu životu. Ali čak ni vlastitu smrt ne može obaviti kako spada. Metak odlazi u drugom smjeru. Evertu ostaje život iako ga ne želi. U zamjenu za život gubi oko. Sve je to dovoljno da ga šef suspendira i pošalje na liječenje u umobolnicu. A tamo je Ewertu dobro. Čak uspijeva pronaći i prijatelja.

Tko je zdrav, a tko nije u oku je promatrača, dokle god ljudi nastave biti onakvi za kakve pretpostavljamo da jesu. str. 373.

Pomaganje istrazi

Ali ubojstva se događaju i kad istražitelji boluju. Mariana Hermansson vodi posao nakon Ewerta i shvaća da joj Ewert treba zbog novog slučaja ubojstva koji jako podsjeća na stariji slučaj. No Ewert je suspendiran i jedino što može jest raditi incognito kako bi pomogao Mariani.

Sumnja

Dvoje istražitelja, Mariana i Ewert, otkrivaju mrlju krvi koja ih sa stopostotnom sigurnošću povezuje s drugim počinjenim zločinom počinjenim prije dvije godine. Ewert shvaća da je ubojica korak ispred i uvodi u igru starog doušnika, kriminalca i infiltratora Pietera Hoffmanna, s čijom se obitelj tijekom godina sprijateljio.

Očito je na kraju opak poludio.
Izgubio je zdrav razum. str. 112.

Dojam o djelu

Autor nas uvodi u priču tamo gdje je završio prethodni roman. Ewert Grens s pištoljem u ruci donosi odluku da skonča svoj život. Ali čitatelj zna da bez Ewerta  Grensa nema rješenja slučaja pa nije zabrinut. I stvarno, omiljeni istražitelj ponovno je u akciji, iako bez blagoslova nadređenih.

100 posto roman je u Roslundovom tipičnom stilu. Nekoliko uzastopnih ubojstava u kojima ubojica skoro kirurškom preciznošću ubija žrtve i samo jedna mala kap krvi koja je ostala zaboravljena na jednoj od žrtava pokreće istragu. Ewert i Mariana koriste najnovija forenzička dostignuća ne bi li identificirali počinitelja, ali gle čuda, on je već u zatvoru, a ubojstva se nastavljaju.

Roman ima solidan zamah. Ubojicu čitatelj identificira relativno brzo, ali to ne umanjuje zanimljivost romana.

Osnovna vrijednost romana odlično je psihološki iznijansiran lik samog inspektora. Potpuni psihološki slom, odlazak u umobolnicu, mukotrpno liječenje i jako spor i bolan oporavak učinili su da je lik omiljenog inspektora toliko stvaran u svojoj nesavršenosti da se čitatelj može u potpunosti povezati i suosjećati s glavnim likom.

Nikad neće shvatiti zašto je postao ovakav. Netko tko želi doći kući i netko tko želi otići. str. 130.

Ostali romani Andersa Roslunda:

Anders Roslund: Slatko snivaj

Anders Roslund: Sretan rođendan ti

Anders Roslund 100 posto

O autoru:

Anders Roslund (r. 1961.) do danas je objavio trinaest romana, kako u sklopu uspješnih spisateljskih dvojaca Roslund & Hellström i Roslund & Thunberg, tako i posljednjih nekoliko godina pod svojim imenom. Njegove su knjige čitali milijuni, a dobitnik je brojnih prestižnih međunarodnih nagrada. 100 posto njegov je najnoviji roman objavljen pod vlastitim imenom.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Alex Ahndoril: Pronaći ću ključ

Nakladnik: Fraktura Publika, 2024.

Naslovnica knjige Pronaći ću ključ: ©Fraktura

Prevela Lana Momirski

Alex Ahndoril Pronaći ću ključ

Pronaći ću ključ zapravo je zagonetka s ključem u režiji bračnog para Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila, autora poznatijih kao Lars Kepler. Ovo je prva knjiga iz serijala o privatnoj istražiteljici Juliji Stark.

Ovim se romanom dvojac Alex Ahndoril poprilično odmakao od Keplerovog stila. Premda je Ahndorilov spisateljski talent neupitan, u romanu Pronaći ću ključ sigurno nije zlatnog sjaja kao što je to u Keplerovim romanima. Na trenutke roman djeluje poprilično amaterski, kao da se radi o prvoj kopiji koju treba još nekoliko puta doraditi.

Julia

Prvi naš susret s Julijom Stark otkriva da se radi o mladoj ženi, emocionalno i fizički ranjavanoj u prošlosti. O događajima iz njezine prošlosti ne znamo ništa, informacije dobivamo na kapaljku. Julia je djelomični invalid s ožiljcima na licu i kreće se potpomognuta štapom. Bez obzira na tjelesna ograničenja, iskorištava svoj intelekt i znatiželjnu prirodu pa otvara vlastitu detektivsku agenciju kako bi istraživala razne slučajeve.

Njeno je tijelo suviše komplicirano. Zato je otvorila svoju detektivsku agenciju.
str. 12.

PG unajmljuje Juliju

Juliji Stark nenajavljeno na vrata dolazi jedan od nasljednika bogate švedske obitelji i pokazuje joj šokantnu fotografiju na svom mobitelu. Tijelo vezanog muškarca prekrivene glave užasnulo je Per Guntera Motta. On se ne sjeća što se događalo prethodne večeri s obzirom na to da je bio pod utjecajem alkohola. Per Gunter, kojeg svi zovu PG, želi da mu Julia pomogne saznati je li počinio ubojstvo. 
Julia Stark u pomoć poziva bivšega supruga, policajca Sidneyja Mendelsona. Njih dvoje odlaze na raskošno imanje usred šume kako bi razriješiti misterij fotografije i muškarca koji je možda ubijen.

Na imanju

Julia i Sidney gosti su na imanju dvorca Norrland, usred šume koja je postavila temelje obiteljskom bogatstvu zbog bogate drvne industrije. Upoznaju postepeno sve osebujne nasljednike i njihove obitelji te otkrivaju da najstariji Werther nije viđen već neko vrijeme na imanju. Je li Werther muškarac s PG-ovog mobitela? Radi li se o podvali ili je ubojstvo stvarno? Sve su to pitanja ispred Julije koja će, uz Sidovu pomoć, pokušati složiti djeliće slagalice.

Hoćete li nas sad sve okupiti i prokazati ubojicu?
Možda, dogovorila je. str. 172.

Dojam o djelu

Čitala sam da Netflix ozbiljno razmišlja o pretvaranju romana u seriju. Tolika je vjera čelnika popularnog streaming servisa u poznati spisateljski dvojac da su kupnju prava na novi skandinavski krimić obavili i prije nego se roman pojavio na policama knjižnica.

Iako je zanimljivo postavljen kao roman zagonetke, odnosno slagalice u stilu Agathe Christie, Pronaći ću ključ nikako nije ispunio moja očekivanja.

Prvo, naslovnica je neprivlačna, siva i ne potiče na otkrivanje zagonetke. Drugo, ideja da se sakupi sve osumnjičene na jednom imanju, odnosno u jednoj kući, imala je svježinu kada je to radila Agatha Christie, ali s vremenom se već izlizala. Još kad se nadoda da se nasuprot nesavršenoj i brzopletoj Juliji Stark našla obitelj mahom nesimpatičnih osobnosti, većinom neradnika i besposličara koji sjede na naslijeđenom obiteljskom bogatstvu, uistinu nemate za koga navijati.

Ako zanemarimo obitelj skorojevića, o samoj Juliji Stark saznajemo vrlo malo. Znamo da je doživjela traumu, postala invalid i da se boji tjelesnog dodira nepoznatih ljudi. Ne znamo ni kada se ni zašto to dogodilo. Čak ne znamo ni što je uzrok kraha njezinog braka koji je očigledno teško preboljela. Julia i dalje računa na Sida, bar u poslovnom smislu.

Kao istražiteljica, Julia je prilično nevjerodostojna. Očito nedovoljno kvalificirana za otkrivanje zločina. Sama sebi postavlja rok od šest dana za rješavanje slučaja, što je apsurd. Roman se nekako kotrlja do sredine knjige, a kada sam već gotovo odustala, pojavljuje se malo, ali ipak, zahvaljujuće rješenje uz trunkicu napetosti.

Ne mogu reći da je roman loš. Roman je jednostavno staromodan, da se tako izrazim. Par Ahndoril natjerao me da od mnoštva detalja izgubim fokus, a likovi u knjizi svojim karakternim crtama nisu pomogli. Pronaći ću ključ nije uspio zadržati moju pažnju. Ako budem čitala drugi dio, s obzirom na to da je knjiga najavljena kao serijal, to će biti isključivo zbog toga da saznam što se uistinu dogodilo Juliji Stark prije početka njezine detektivske karijere.

Alex Ahndoril Pronaći ću ključ

O piscu

Pronaći ću ključ prvi je u novom nizu krimića Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila, autora Larsa Keplera, ovoga puta pod imenom Alex Ahndoril. Oboje autora imalo je uspješnu samostalnu spisateljsku karijeru prije upuštanja u pustolovinu pod imenom Larsa Keplera. Pod pseudonimom Alex Ahndoril kreću u novu – detektivski serijal koji započinje romanom-slagalicom Jag kommer att hitta nyckeln (Pronaći ću ključ).

Na blogu možete pročitati recenzije romana Lazar i Dvostruki čovjek, koje su napisali pod pseudonimom Lars Kepler.

Gdje kupiti:

Fraktura