Oznaka: kriminalistički roman

Objavljeno

Robert Galbraith: Vodeni grob

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Vodeni grob: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

Ona sluša. Znat će ako lažeš. Doći će i naći će te u tami. (str. 211.)

Robert Galbraith: Vodeni grob

Vodeni grob – UHC

Privatnog istražitelja Cormorana Strikea i njegovu partnericu Robin Ellacott  angažira zabrinuti otac čiji se sin pridružio neobičnoj Univerzalnoj humanitarnoj crkvi.

UHC se na prvi pogled čini kao miroljubiva organizacija koja pomaže siromašnima, pokušava iskorijeniti glad u svijetu i sve to, no kako Strike istražuje sve dublje, tako na površinu izlaze prave stvari – užasne stvari.

Duhovi su stvarni. Zagrobni svijet postoji. To posve sigurno znam. UHC je zla i pokvarena crkva, ali to ne znači da neka njegova učenja nisu istinita. Vidio sam nadnaravne događaje koji nemaju „razumnog“ objašnjenja. Jonathan i Mazu loši su ljudi i još uvijek nisam siguran jesu li prizvali duhove ili demone, ali vidio sam da to čine. (str. 77.)

Postaje jasno da je to kult – i to ne jedan od onih simpatičnih. Sve više i više osoba umire, sve više osoba nestaje.

Na čelu crkve karizmatični je Jonathan, kojeg članovi zovu tata J. A tu je i njegova supruga Mazu, na prvi pogled odbojna spodoba koju, naravno, zovu mama Mazu. Njih dvoje imaju i moći kojima svim skepticima mogu dokazati da su baš oni odabrani. Izabrani od Boga kako bi vodili svoje stado sljedbenika.

I ja… čovjek mu je jednostavno vjerovao. To što je rekao zvučalo je… u tome nije bilo ničeg s čim se nisi mogao složiti, jer govorio je o okončanju siromaštva i postajanju najboljom inačicom svog bića, a on je… jednostavno je bio netko s kim si se želio družiti. … bio je tata kakvog bi čovjek izabrao, da može birati. (str. 176.)

A u središtu religije UHC-a njihova je pokojna kći. Djevojčica se prije više godina utopila, a Jonathan i Mazu digli su je na razinu božice, sada poznate kao Utopljena Božica.

Strike i Robin

Strike i Robin znaju da je kult opasan, ali ni ne slute prave razmjere gadosti koje se kriju na Chapmanovoj farmi – sjedištu UHC-a. I zato, misleći da će sve proći glatko, Robin  se infiltrira na farmu kao nova članica Crkve.

Ali bojala se. Sumnjala je da će ikad moći prenijeti Strikeu – svom mjerilu, osobi koja joj je čuvala zdrav razum – koliko je zastrašujuća atmosfera na Chapmanovoj farmi, koliko je strašno znati da si okružen dragovoljnim sudionicima i koliko se sad bojala poziva u sobu za osamu. (str. 435.)

Strah, zlostavljanje, manipuliranje, samo su mali dio kolača koji tata J. i mama Mazu svakodnevno serviraju svojim članovima. Robinin je život u opasnosti kao nikad do sada.

Odvojena od stvarnosti, Robin treba svu svoju mentalnu snagu kako bi se oduprla teroru kulta. Hoće li iz njega uspjeti pobjeći na vrijeme? I kakve će sve tragove na njoj ostaviti boravak na takvom mjestu?

…jaz između onoga što se UHC pravio da jest i onoga što je uistinu bio nikad joj nije bio očitiji i jedan mali dio nje poželio je vrisnuti… (str. 788.)

Vodeni grob – sedmi nastavak serijala

Vodeni grob sedmi je nastavak serijala o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Netko mi je rekao da autorica planira napisati deset nastavaka i svaki od njih iščekujem s jednakom dozom histeričnog uzbuđenja i tugaljivosti.

Zašto sam uzbuđena, ne treba posebno napominjati. Ovo je jedan od najboljih, najzanimljivijih, najneobičnijih serijala koje sam ikada čitala. Svaki je nastavak jednako dobar pa čak i, usudila bih se reći, svaki je mrvicu bolji od prethodnoga.

Zašto tugujem? Zato što će, kad-tad, ovoj književnoj poslastici doći kraj. A najiskrenije, ne znam hoću li ikad biti spremna pustiti ovo dvoje istražitelja…

Jako je važno ne upotrijebiti inkriminirajuće informacije u njihovu pogrešnu kontekstu, čak ni kad su u službi lažne priče. Mnogi lažljivci tako se odaju. One su putokazi do stvari za koje možda ne želiš da ih itko primijeti. (str. 997.)

Osim toga, uvijek me i nekako pomalo strah da će novi nastavak podbaciti… Hvala Bogu, Vodeni grob nije jedan od takvih nastavaka. Oh, kako je dobar! Jednako dobar kao prethodnici, kažem, možda mrvicu bolji, a ako ne bolji, onda mrvicu napetiji, luđi, uzbudljiviji.

Ima li netko tko još nije čitao?

U osvrtima na prethodne romane ove planetarno popularne autorice (da, da, Robert Galbraith je žena i to ni manje ni više nego J.K. Rowling, a nju svi znamo) već sam sve rekla pa imam osjećaj da se neprestano ponavljam, ali ne može škoditi.

Serijali kao ovaj ne susreću se često. Vjerujem da je teško kvalitetu održavati na istoj razini, ali autorica to uspijeva s lakoćom. Rekla bih da je stvar u tome što su svi slučajevi potpuno različiti i apsolutno nedokučivi. Strikeov je privatni život kaotičan kao i uvijek, ali Vodeni grob i tu donosi razrješenje.

Njemu je istina bila nepovrediva. Pravda je bila jedina druga vrijednost do koje je jednako držao. (str. 362.)

Ono što mi se naj-najviše svidjelo jest psihologija kulta. Autorica na izvrstan, dubok i detaljan način opisuje sve što se u Crkvi događa. Način na koji vođe kulta uspijevaju privući i još važnije – zadržati svoje članove lud i koliko i strašan. Sve što se događa u UHC-u neću reći da budi jezu, ali definitivno nas čini nervoznima i u nama pobuđuje duboku nelagodu.

I na kraju, za sve nas koji opsesivno čekamo kad će se Robin i on spetljati… Pa… Pomaka ima, ali više sreće u osmom nastavku, hahaha.

Robert Galbraith: Vodeni grob

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.

Pod tim je imenom napisala zasad pet romana koji čine serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. To su:

Klikom na osvrte prethodnih romana saznat ćete razloge moje zaluđenosti ovim duom, a i otkrit ću vam treba li serijal čitati po redu (treba 😀 ) ili možete kako vam puhne (nemojte).

Gdje kupiti roman Vodeni grob:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani o kultovima, a moram priznati da ja takve priče jako volim, pročitajte osvrte na romane Linija između autorice Tosce Lee i Posljednju udovicu neponovljive Karin Slaughter.

Objavljeno

Victoria Kielland: Moji muškarci

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Moji muškarci: ©Petrine knjige

Prevela Anja Majnarić

Victoria Kielland Moji muškarci

Bella Gunness poznata je kao prva žena serijski ubojica u povijesti. Rođena je kao Brynhild Storset 1859. u skromnoj norveškoj obitelji u kojoj je vjera igrala važnu ulogu. Victoria Kielland, zvijezda u usponu norveške književne scene, rekonstruira Bellinu sudbinu i njezin unutarnji svijet spektakularnim načinom, prozom koja graniči s poezijom.

Brynhild

Na početku upoznajemo Brynhild, skromnu sedamnaestogodišnjakinju iz konzervativne i siromašne norveške obitelji. Brynhild čezne za ljubavlju nekoga kome će ona biti posebna. Međutim, kada ostvari ljubavnu vezu, ta je veza jednostrana. Nakon što ostaje trudna, šokirana shvaća da je nekome  bila samo tjelesna zadovoljština. Ali stvarno otrježnjenje dolazi kada poslije nasilnog seksualnog čina doživi pobačaj. Emocionalno i psihički slomljena djevojka odlazi na dugotrajno i iscrpljujuće putovanje brodom od Norveške do Sjedinjenih Država.

Ima toga što nikad ne mogu priznati, šapnula je, ima toga što je preveliko. str. 12.

Bella

Dolaskom u SAD, Brynhild mijenja ime u Bella, a zatim Belle. Privremeno se nastanjuje kod sestre, ali ni tu ne nalazi mir. Radi kao krojačica i ponovno se nada da bi mogla upoznati nekog tko će joj podariti ljubav. Usamljena i psihički nestabilna Bella pronalazi utočište u crkvi. Slučajno upoznaje Madsa Sørensena, i unatoč njegovoj ljubavi prema njoj, Bella osjeća nemir kojem se ne može oduprijeti. Istovremeno, prati oglase koje usamljeni muškarci objavljuju u lokalnim glasilima…

Od tuge se nitko ne može izliječiti, ona zauvijek sve mijenja, ali koliko precizno može biti sjećanje? str. 89.

Bellin je život sačinjavala tanka membrana slučajnosti. Uvijek bi novi muškarac pokucao na vrata, spokojan i odlučan, gotovo mučno točan svaki put. str. 139.

Dojam o djelu Moji muškarci

Ne nailazim često na djelo koje je istovremeno jasno i nejasno kao što je to knjiga Moji muškarci. Takav dojam ostavlja nakon čitanja i onda shvaćate da se ne radi o stilu pisanja jer djelo je, premda prozno, napisano veoma poetično. Prepuno pjesničkih figura, usporedbi i metafora, Moji muškarci spremaju vas za nešto lirično, eterično, ali ono što dobivate vrlo je teško, gusto, misaono i meditativno. Djelo je napisano u snažnoj poetskoj prozi i tijekom čitanja shvaćate da je autorica jednostavno izvanredan pripovjedač.

Knjiga nije laka za čitanje. Nimalo. Ni zbog teme kojom se bavi, ni zbog unutarnjeg monologa žene čiji je poremećeni svijet kombinacija nesretnih okolnosti i psihičke bolesti.

Pokušala sam razumjeti Bellu. Rođena u krajnje fanatičnoj, vjerskoj, da ne kažemo “zatucanoj” obitelji, Bella (prvotno Brynhild) pokušava slijediti pravila koja se očekuju od mladih djevojaka u to doba: biti pokorna, radišna, vrijedna, na usluzi roditeljima. Također se očekuje od nje da nađe prikladnog ženika, vjenča se, rodi djecu i skrbi o obitelji. U ranim djevojačkim godinama, Belli se događa seksualno nasilje koje ona isprva ne razumije i brka ga s ljubavlju, ali kada shvati da je samo predmet za zadovoljenje muškaraca, javlja se prva pukotina u njezinoj krhkoj psihi. To je početak  procjepa koji postepeno dovodi do raspada ličnosti i posvemašnjeg ludila.

Pojam serijski ubojica obično povezujemo s krajnjim odsustvom emocija, psihopatskim profilom ličnosti i hladnokrvnim egzekutorom. Sve to Bella nije.

Djevojka je prvenstveno tragičan lik čija djela ukazuju na krajnju surovost. Njezina nezasitna potreba da bude voljena i bol koju osjeća zbog toga odredili su njezinu kaznenu putanju mnogo prije prvog ubojstva. U knjizi nećete pročitati opise niti jednog čina ubojstva. Sve što dobivate posljedica je onoga što se upravo dogodilo. Čak i kad pročitate da su te osobe ubijene zapitate se: zar je ta krhka žena uistinu počinila takve zločine?

Još jednom: knjiga je lijepa i strašna na neki način. Takav dualitet ne možete vidjeti u puno knjiga. To čini Moje muškarce neobičnom, mračnom, a opet nekako senzualnom knjigom.

Bella je bila odgovorna samo za sebe, to je počela shvaćati. str. 63.

Victoria Kielland Moji muškarci

O autoru:

Victoria Kielland (Fredrikstad, 1985.) norveška je spisateljica. Magistrirala je kazališne studije na Sveučilištu u Kopenhagenu, a pohađala je i studij pisanja. Do sada je objavila tri knjige, zbirku priča te dva romana. Njezina debitantska zbirka kratkih priča, I Lyngen (2013.), ušla je u uži izbor za nagradu Tarjei Vesaas First Book Prize, a njezin prvi roman, Dammyr (2016.), bio je u užem izboru za Nagradu mladih kritičara. Posljednji roman, Mine menn (2021., Moji muškarci, Petrine knjige 2024.) naišao je na jako dobar prijem norveške kritike te je preveden na 16 jezika.  Autorica živi i radi u Oslu.

 Gdje kupiti:

Petrine knjige

Objavljeno

Kanae Minato: Ispovijedi

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Ispovijedi: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Kanae Minato Ispovijedi

Prvo, veliko hvala nakladničkoj kući Znanje što je ovako renomiranu autoricu objavila u KDS biblioteci. Na taj način omogućeno je da je pročita što veći broj čitatelja, jer knjiga to uistinu zaslužuje. Svaki put kada na naše tržište dođe roman japanskog autora, radi se o vrhunskim djelima. Knjiga Ispovijedi fantastična je studija o osveti. Zaslužuje svu našu pažnju. Radnja je izuzetno zanimljiva, prepuna obrata, manipulacije, ljudske zloće, slabosti i površnosti i nadasve osjećaja beznađa i tjeskobe koja pogađa mladu generaciju u razvijenim društvima.

Početak Ispovijedi

Glavni je lik učiteljica Yuko Moriguchi čija se kći Manami utopila u školskom bazenu. Yuko Moriguchi bila je samohrani roditelj. Nakon mučnog raskida zaruka, sama se brinula o kćeri. Manami  joj je bila sve. Posljednjeg dana polugodišta, odluči razredu reći istinu. Manami se nije utopila slučajno, a krivci su učenici njezinog razreda. Premda ne imenuje nikoga, cijeli razred vjeruje da zna tko su krivci. A krivci šute.

Započeo sam citatom Dostojevskog iz Zločina i kazne:” Izvanredni ljudi imaju pravo kršiti konvencionalna moralna pravila kako bi svijetu donijeli nešto novo.” str. 167.

Razred

Razred vrlo brzo shvaća tko je osoba A, a tko osoba B koje Moriguchi proziva. S druge strane, u svom obraćanju razredu, Moriguchi ukazuje na strašnu kaznu koja će stići počinitelje tog zločina. Moriguchi želi da osumnjičeni učenici shvate težinu  oduzimanja ljudskog života te odgovarajući istom mjerom sprema nemilosrdnu osvetu.  Razred se postepeno polarizira i počinju uvrede, spačke i zlostavljanje navodnih ubojica.

Nikad nismo bili prijatelji, ionako ne podnosim klince kakav si ti-potpuno beskorisne, ali tako pune sebe. U usporedbi s genijem poput mene, ti si u priličnoj mjei potpuni propalica. str. 162.

Ubojice

Dvoje prozvanih učenika različito podnose pritisak razreda. Jedan se zatvara u kuću i danima ne želi izaći, zapustivši se fizički i emocionalno. Shvaća da je bio samo instrument u rukama drugog dječaka koji je iskoristio njegovu povodljivost i želju da bude prihvaćen. Psihički se polako raspada. Gubi interes za školu i komunikaciju s ukućanima. 

Drugi dječak ostaje u razredu i stoički trpi uvrede vršnjaka. Njegov jedini cilj je da bude poznat na bilo koji način kako bi vijesti o njemu doprle do njegove majke koja je napustila njega i oca. Sve što napravi radi s istim ciljem. Njegova će majka čuti za njega i vratit će mu se puna ljubavi. Ali to su smo puke tlapnje nevoljenog djeteta.

Jer, vidite, meni majka nikad u životu nije ispričala ni jednu bajku. str. 168.

Jedino žalim što u novinama neće biti mojeg pravog imena jer sam maloljetan.
str. 166.

Shuy, ti si veoma pametan dječak. Računam na to da ćeš ostvariti sve ono što ja nikad nisam mogla. str. 170.

Dojam o djelu Ispovijedi

Knjiga je toliko intenzivna da vas protrese do same srži. Kvaliteta romana Ispovijedi je neupitna. Ovo je fascinantan i snažan kriminalistički roman, osvetnički, mračni triler. Jednostavno, roman je fantastična studija o okrutnosti.

Likovi su toliko slikoviti da ih čitajući možete zamisliti toliko stvarne, žive, da ste jednostavno šokirani. Ispričano iz šest različitih perspektiva, čujemo svačije viđenje onoga što se dogodilo. Toliko je briljantno i jezivo seciranje dinamike tinejdžerske skupine i pritiska vršnjaka da se morate zapitati kako žive, razmišljaju, nose se sa stresom ti mladi ljudi u Japanu.

Ovo što smo vidjeli u Ispovijedima prilično je uznemirujuća perspektiva.

Sam roman ima vrlo zanimljivu strukturu. Čitatelj odmah na početku shvaća, na osnovu pripovijedanju razrednice Moriguchi, da ona zna da joj je kćerka ubijena. Zna da se ne radi o slučaju, već o namjeri. Ubrzo saznajemo i koji su učenici osumnjičeni. Raste pritisak razreda, a razrednica nakon oproštajnog govora odlazi. Daje otkaz, nestaje. Pitate se što će se dogoditi u idućih dvjesto stranica. A tek onda nastaje prava drama.

Osim dvojice dječaka, bjelodano upletenih u zločin, upoznajemo još nekoliko sporednih likova. Djevojčicu iz razreda, ostale učenike, novog razrednika i jako, jako  dobro profilirane likove triju majki.

Prva, sama Moriguchi, izuzetno inteligentna žena, svjesna je da čak i ako podastre dokaze koje terete učenike, sustav ih ne može pravedno kazniti. S obzirom na to da su maloljetni, izbjeći će strožu kaznu. U tom svjetlu znate da Moriguchi neće dozvoliti da se dvojica dječaka izvuku.

Druga je majka koja ne može prihvatiti da njezin sin nije najbolji, besprijekoran i bez greške. Čak i kod vrlo očiglednih, istina ona zatvara oči i brani sina pod svaku cijenu.

Treća je ona koja napušta svoju obitelj kako bi započela novi život, lažući pritom i ostavivši nevoljeno dijete kojem je unatoč svemu bila uzor.

Moralna dilema kazne

Autorica se u knjizi poigrava moralnom dilemom kazne. Smije li pojedinac u nedostatku sustava uzeti pravdu u svoje ruke? Je li Moriguchi trebala prijaviti učenike odgovorne za smrt njezine kćeri? Koliko je osveta moralni čin? Sve su to pitanja koja vas dočekaju odmah nakon pročitane knjige.

Nakon brojnih obrta, kada mislite da se više ništa ne može dogoditi, završetak vas potpuno zavara šokantnim finalom tjerajući vas da preispitujete sve što ste upravo pročitali.

Nakon pročitane knjige mogu samo reći: Kakva knjiga!!

Kanae Minato Ispovijedi

O autorici:

Kanae Minato japanska je spisateljica rođena 1973. Još od djetinjstva čitala je krimiće poput onih Rampa Endogawe i Agathe Christie. Radnja njezinih romana misterije smještena je u okružje japanskog doma ili škole. Kanae Minato uživa ugled kraljice iyamisua, žanra koji predstavlja kombinaciju krimića, trilera i psihološkog romana. Ispovijedi su 2009. osvojile uglednu nagradu Hon’ya Taisho koju dodjeljuje japanska udruga knjižara.

Roman je ekraniziran 2010. godine. Film je ostvario odličan uspjeh. Višestruko je nagrađivan pa je tako osvojio i 4 od 11 nagrada Japanske filmske akademije (japanski Oscar), među kojima su i one ‘glavne’ – za najbolji film, scenarij, režiju i montažu. No, zasigurno je najveća nagrada bila to što je film bio japanski kandidat za nagradu Oskar.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Lucy Clarke: Uspon

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica romana Uspon: ©Mozaik knjiga

Prevela Vida Milek

Lucy Clarke: Uspon

U divljini nema svjedoka. (str. 169.)

Uspon

Četiri dugogodišnje najbolje prijateljice, Liz, Maggie, Helena i Joni svake godine odlaze na putovanje. Inače to budu wellnessi, bazeni i slično, ali ovaj put Liz odabire nešto puno opasnije i zahtjevnije. Ove godine Liz želi četiri dana planinarenja po Blafjellu, hladnoj norveškoj planini koja skriva pregršt tajni.

Planine ne otkrivaju ni jednu svoju tajnu. Ipak ondje, skriven među kamenim procjepima, netko točno zna kako je ta žena poginula. I zašto. (Uvod, str. 7.)

I tako njih četiri dolaze u Norvešku, zaustavljajući se najprije u planinarskom domu gdje upoznaju mnoštvo zanimljivih, no mutnih likova. Saznaju da je baš na Blafjellu prije točno godinu dana nestala jedna žena te da se baš uz to mjesto vežu brojna mjesna vjerovanja i legende.

Kaže se da je Blafjell… tanko mjesto. Znate li što to znači? …
To su mjesta na kojima je granica između ovoga i onoga svijeta mala, tanja.
(str. 47.)

Njih se četiri, gonjene svaka svojim razlozima, ipak odlučuju popeti.

No priroda je okrutnija nego su to mogle zamisliti. Kad u bizarnoj nesreći ostaju bez šatora i zaliha, kad nabasaju na nešto što je trebalo ostati skriveno, četiri najbolje prijateljice shvatit će da je prijateljstvo fleksibilna riječ. I da ni jedna od njih nije onakva kakvom se prikazuje.

Planina je surova. Nepredvidiva. Svejedno joj je tko leži polomljen i krvav. Svejedno joj je plače li netko ili se raduje.
To je razlog zašto se ljudi ovdje gube. Nema tu osude. U divljini možeš biti bilo tko. (str. 181.)

Uspon i četiri prijateljice

Liz je liječnica, naoko živi najstabilnijim, mirnim životom. Zašto onda odabire toliko tešku rutu za putovanje koje bi trebalo biti odmor?

Na brzinu je zatreptala spustivši pogled na uredno svezane planinarske cipele. Duboko je udahnula, potom se okrenula i izašla iz svog života. (Liz, str. 14.)

Joni je rock-zvijezda kojoj svi zavide. Ali ona samu sebe prezire.

Osjećala je gađenje, sram i uzavrelu mržnju prema samoj sebi, dovoljno jaku da joj se činilo da će se raspasti. S druge strane, u njoj više nije bilo ničega što bi se moglo izliti iz nje i ta praznina bila je zastrašujuća. (Joni, str. 27.)

Maggie je samohrana majka. Nesigurna je, uvjerena da su sve njene prijateljice bolje od nje.

I Helena, još uvijek slobodna, naoko bezbrižna. Ipak, i ona svoju tajnu nosi sa sobom, na vrhove nemilosrdne planine.

Četiri prijateljice kreću na put, zanemarivši upozorenja o divljoj oluji koja se približava. Njihovo prijateljstvo bit će stavljeno na kušnju. Njihove tajne izaći će na površinu. Njihovi životi bit će dovedeni u pitanje.

Takva je bila.
Netko tko učini tako nešto svojoj prijateljici.
Netko tko bi učinio i nešto gore. (str. 265.)

Jer, nemojmo zaboraviti, planina Blafjell već je uzimala žrtve.

Lucy Clarke: Uspon

Uspon…

Prije nego samo i sama počela čitati Uspon, pročitala sam dosta i pozitivnih i negativnih recenzija pa sam baš bila uzbuđena oko toga kako će se meni svidjeti. Da skratim priču, moji su dojmovi negdje između. Nisam nešto bogzna kako oduševljena, ali nije mi bila ni toliko loša. Bila mi je ok i nije mi žao vremena koje sam u nju utrošila.

Uspon je još jedna klasična priča o nekoliko najboljih prijateljica koje se, kako čitanje odmiče, pokazuju sve manje i manje najboljima. Ono što mi je, recimo, bilo izvrsno jest atmosferičnost romana. Ne zaboravimo da se velika većina odvija na maglovitim stijenama planine za koju se priča da je granica između ovoga i onoga svijeta. Sve to zloslutno šuškanje, nesreće koje to nisu, uske, oštre stijene zbog kojih i mi čitatelji malo teže dišemo… Sve mi je to jako dobro oslikavalo klaustrofobiju u kojoj se nalaze četiri prijateljice.

Dalje od sjaja vatre i svojih prijateljica, neugodan osjećaj golicao joj je osjetila. Imala je osjećaj da joj leđa nisu zaštićena, da joj je kralješnica na udaru, da je s leđa vreba neka neimenovana prijetnja. (Liz, str. 127.)

…i pad

Ono što mi se nije toliko svidjelo jest duljina romana, koji je definitivno mogao (trebao) biti kraći. Iako radnja nije bila dosadna, čak ni toliko spora, mrvicu manji broj stranica učinio bi čuda za napetost i dinamiku fabule. Doduše, sve su te rečenice napisane pitko, razumljivo i lako pa se nećete ni osvrnuti, a već ćete biti na trećini.

Ipak, količina teksta zanemariva je mana. Puno više problema imam s raspletom. Imam osjećaj da je zamišljen puno bolje nego je ostvaren. Apsolutno je nerealan i graniči s apsurdom. Nakon toliko zavrzlama, riješen je vrlo jednostavno i nabrzaka.

Moram priznati, više mi se svidjela Kuća na hridi, prvi kod nas objavljen roman Lucy Clarke. Uspon mi je bio ok, i kao razbibriga je super, no imam dojam da nije nešto što će se dugo pamtiti. Unatoč tome, ako tražite nešto lagano za lijeno listopadsko popodne, mislim da nećete pogriješiti ako odaberete baš ovaj roman.

Ako lagano zažmirite na mane i odlučite ne propitkivati kraj, mogli biste se čak i zabaviti.

Lucy Clarke: Uspon

Ostali naslovi ove autorice:

Spisateljicu Lucy Clarke na pisanje romana Uspon nadahnulo je pješačenje divljim, surovim dijelovima Norveške. Autorica je još devet romana čija se radnja zbiva na određenim geografskim područjima. Roman Jedna od djevojaka događa se u Grčkoj.

Prema njenom romanu The blue/No escape snimljena je TV serija, a trenutno se pišu scenariji prema još dvama njenim romanima.

Čitatelji s našeg područja Lucy Clarke upoznali su romanom Kuća na hridi.

Gdje kupiti roman Uspon:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Tess Sharpe: Sva moja lica

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Sva moja lica: ©Znanje

Prevela Sandra Nikoletić

Tess Sharpe: Sva moja lica

Sva moja lica

Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.

Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.

Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)

Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.

Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom.  Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)

Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.

Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.

Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.

A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.

Osvježavajuće i jako, jako pitko

Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!

Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…

Tess Sharpe: Sva moja lica

Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)

Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.

Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…

-Što ja obično govorim o nedaćama?
-Ako si pametna, čine te boljom. (str. 215.)

Teške teme

Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.

Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.

Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.

Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela! 

P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…

Tess Sharpe: Sva moja lica

Ostali romani ove autorice:

Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.

Gdje kupiti roman Sva moja lica:

Znanje

Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:

Objavljeno

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica romana Srce crno kao tinta: ©Mozaik knjiga

Prevela Mirna Čubranić

TB: Što mislite, zašto je Srce crno kao tinta ovako uspješno?
Edie: Ni nama to nije nimalo jasnije nego vama. …
Josh: Možemo samo pretpostaviti da je na svijetu znatno više poremećenih ljudi nego što smo mislili. (str. 46.)

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta

Detektivska agencija Strike i Ellacott radi punom parom na mnoštvu slučajeva. Zato nije ni čudo što Robin, kada joj u ured ulazi uplašena Edie Ledwell, odbija preuzimanje njezina slučaja. Edie je koautorica popularnog animiranog serijala Srce crno kao tinta, gotovo luda od straha jer je progoni Anomija, misteriozni internetski trol koji mrzi Edie i želi joj uništiti život. Ne samo da to pokušava, nego i uspijeva pa Edie očajnički moli Robin da ona i Strike otkriju tko se krije iza nadimka Anomija.

Anomija je na internetu objavio fotografiju mog stana. Uvjerio je ljude da sam se prostituirala kad sam bila bez prebijene pare. … A fanovi sve to vjeruju i napadaju me zbog stvari koje nikad nisam učinila, nikad rekla, stvari koje ne vjerujem.
(str. 70.)

Budući da Robin uime agencije zaključuje da joj ne mogu pomoći, zaboravlja na slučaj dok par dana kasnije ne naiđe na članak o brutalnom ubojstvu Edie Ledwell. I to baš na groblju Highgate, koje je inspiriralo radnju za Srce crno kao tinta.

Robin i Strike sada, htjeli-ne htjeli, moraju preuzeti slučaj i otkriti Anomijin pravi identitet. Je li on odgovoran za Edieno ubojstvo? Jesu li njegovi zločesti komentari nagnali nekoga da uzme pravdu u svoje ruke?

Istražitelji Strike i Ellacott upliću se u složenu mrežu internetskih nadimaka, poslovnih suradnji i obiteljskih sukoba. Na prvi pogled, bilo tko mogao je nauditi Edie.

Međutim, što istražitelji više kopaju, postaje sve jasnije da je Anomija korijen sveg zla koje je zadesilo Edie. I da on, iako dobro skriven iza pseudonima, vuče konce istrage i orkestrira onima koji su (još uvijek) na životu.

Ako poremećena osoba nađe nešto što joj se obraća na razini koju dotad nikad nije iskusila, svaka kritika od autora tog djela ili svaka promjena tog djela može se činiti osobnim napadom. (str. 187.)

Šesti nastavak voljenog serijala

Od svih parova koji su tog četvrtka sjedili u baru Rivoli londonskog Ritza, par koji se najprimjetnije najbolje zabavljao zapravo nije bio par.
Cormoran Strike i Robin Ellacott, privatni istražitelji, poslovni partneri i samoproglašeni najbolji prijatelji… (str. 11.)

Ovom rečenicom počinje šesti roman o privatnim istražiteljima Cormoranu Strikeu i Robin Ellacott, i kako se ne zaljubiti i ne navući već od prvog retka?

Za one koji ne znaju, ako takvi postoje, Robert Galbraith pseudonim je planetarno popularne autorice J. K. Rowling. I slažem se, prozirno je i pomalo glupo koristiti riječ magija opisujući njezino pisanje, ali Bože… Ta žena stvarno ima čaroliju u prstima i glavi kad može napisati ne jedan, nego dva serijala koji očaravaju čitatelje diljem svijeta!

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Već na prvo čitanje, od prvog romana o Strikeu i Robin, meni je to bilo to. I znate kako inače nastavci serijala postaju sve lošiji i lošiji dok pisac napokon ne odustane? E pa ovdje to uopće nije slučaj! Iako su mi neki pratitelji na fejsu rekli da je njima ovo najmanje drag dio, meni je bio odličan.

Unatoč ogromnom broju stranica, njih gotovo 1100, Srce crno kao tinta lako se i brzo čita jer je slučaj prezanimljiv! I ne samo to, Robin i Strike opet su u toplo-hladno fazi pa nas i to vuče na daljnje čitanje.

Anomija je savršeno osmišljen lik negativca koji svoji pravo lice krije iza tipkovnice. Pokvaren i zao, pun mržnje prema svima, manipulativan i drzak; njegov internetski identitet gotovo nema manu. Međutim, sitna će  pukotina biti dovoljna da naši voljeni istražitelji uoče njegovo srce crno kao tinta i naposljetku, izvuku ga na danje svjetlo.

Korisnički profil imao je sva obilježja ultradesničara koje je Strike dobro upoznao: zabrinutost zbog broja imigranata, marginalizacije bijelaca, ograničavanja slobode misli i govora, i narcisoidnosti, pohlepe i dosadnosti žena. (str. 475.)

Klasika u suvremenom ruhu

Ono po čemu su Strike i Robin drugačiji od ostalih književno-filmskih istražitelja jest to da su oni klasični igrači. Nema tu istraživanja preko interneta, upadanja u baze podataka i svih onih suvremenih gluposti kojima nas se bombardira u posljednje vrijeme. Ma kakvi! Kod njih je sve to onako „po starinski“. Notes u ruci, praćenje, prerušavanje, vruća kava i razgovor. I polagano napredovanje u kojem i mi, kao čitatelji sudjelujemo! Jer recite iskreno – kad gledate sve ono silno hakiranje, uopće se ne trudite prokljuviti krivca, zar ne? Znate da će ga računalo izbaciti na gotovo. Ali kad čitamo Strikea, kad skupa s njim polako hodamo mračnim ulicama Londona, kad zajedno prisluškujemo razgovore u baru i ispitujemo osumnjičene… I sami istražujemo, uvučeni smo u priču toliko duboko da ne možemo van sve i da želimo! I tako istražuju oni, istražujemo mi. Oni su budni do kasno u noć zbog slučaja, mi zbog čitanja i voila! Slučaj je riješen!

Odlika prethodnog nastavka serijala, Nemirna krv, bili su brojni crteži i dijagrami umetnuti u klasičan, tekstualni dio romana. Autorica se i sada poigrava suvremenim načinom pisanja pa nam zbivanja na internetu dočarava transkriptima privatnih razgovora unutar igrice, prijepisima objava na Twitteru i Redditu i slično. Moram priznati, ti su dijelovi mjestimice zahtjevni za čitanje, ali jednom kad uhvatite ritam, sve ide glatko i bez problema.

Robert Galbraith: Srce crno kao tinta

Srce crno kao tinta – završni dojam

A što da vam kažem, a da to dosad niste shvatili? Obožavam ovaj serijal i jako se veselim prijevodu sedmog nastavka, The running grave. Uzbuđena sam ne samo jer me zanima u kojem smjeru kreće odnos Strikea i Robin, već i jer želim vidjeti dokad će ova iznimno talentirana autorica moći izbacivati hitove jednake kvalitete. Možda vama nije tako, ali meni su svi romani o Strikeu podjednako dobri, zabavni, napeti, uzbudljivi. U nekima sam uživala mrvicu više, u nekima mrvicu manje, ali to su nijanse.

Strike i Robin moja su velika ljubav od prvog čitanja i veselim se novim, zajedničkim istraživanjima!

Ostali naslovi ovog autora

Robert Galbraith pseudonim je spisateljice J. K. Rowling, autorice svjetski poznatog serijala o malom čarobnjaku Harryju Potteru. Neću duljiti s popisom djela, već vam nudim naslove dvaju nastavka serijala o Cormoranu Strikeu, Nemirna krv i Vodeni grob, a tamo ćete naći popis svih dijelova serijala te natruhu tumačenja moje zaluđenosti ovim neobičnim istražiteljem.

Gdje kupiti roman Srce crno kao tinta

Mozaik knjiga

Objavljeno

Drago Hedl: trilogija Šutnja

               Izborna šutnja

               Ispovjedna tajna

               Kijevska piletina

Nakladnik: Ljevak, 2023.

Naslovnica trilogije Šutnja: ©Naklada Ljevak

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja I. – Izborna šutnja

Kad na obale Drave rijeka izbaci tijelo tinejdžerke, inspektoru Vladimiru Kovaču i policijskoj tehničarki Vesni Horak vrlo je brzo jasno da to nije samoubojstvo. Iako obdukcija pokazuje da je djevojčica bila trudna i iako šef policije inzistira na zatvaranju slučaja, ovaj policijski duo nastavlja s kopanjem.

Cijenim vašu promućurnost, inspektore, i razumijem želju da se proslavite. Ipak ste vi iskusan policajac, no za karijeru o kakvoj sanjate fali vam kompliciran slučaj. Gajite nadu da je netko ucmekao obje cure, nekakav serijski ubojica kakav se u Osijeku još nije pojavo. Opak je, ubija maloljetnice, cure iz doma. Radi to bez tragova, sve sliči na samoubojstvo ili nesretan slučaj. (Izborna šutnja, str. 103.)

U kopanje se uključuje i novinar Stribor Kralj koji igrom slučaja pronalazi veoma važan dokaz koji istragu pogura u pravcu ubojstva, a ne samoubojstva.

Dok Stribor istražuje s novinarske, a Vladimir i Vesna s policijske strane, otkrivaju se strašne, užasne stvari. Uskoro je mrtva još jedna djevojka, najbolja prijateljica ove prve. Obje su iz Doma za nezbrinutu djecu, obje su se bavile nekom vrstom prostitucije. Kad postane očito da je u sve uključen i Horvatić, trenutno najsjajnija zvijezda hrvatskog političkog neba, stvari postaju gadne. Vrlo gadne.

Već dvije godine Horvatić se vješto penjao kliskom političkom uzbrdicom. Iako Stribor nije volio desničare, morao mu je priznati rijedak politički instinkt. Znao je reagirati u pravom trenutku, govorio je jasno i jednostavno, ono što ljudi vole čuti. (Izborna šutnja, str. 22.)

Šutnja II. – Ispovjedna tajna

Horvatić i dalje nije iza rešetaka i ne samo to, smiješi mu se ministarska fotelja. Vladimir, Vesna i Stribor trude se spriječiti to pod svaku cijenu, no čovjek je neuhvatljiv. Za svaki dokaz ima objašnjenje, a slučaj mrtvih maloljetnica polako se hladi.

Uskoro je mrtva još jedna djevojka. Ovaj put ne iz Doma, već kći cijenjenog suca. Na policiju se vrši velik pritisak kako bi se ubojica što prije uhvatio.

Ako imate sreće pa se tijekom istrage osumnjičenik ubije i imate kakav-takav dokaz da je počinio ubojstva za koja ga se tereti … ne gubite vrijeme tražeći pravog. Mrtav osumnjičenik najbolji je osumnjičenik. (Kijevska piletina, str. 549.)

Istodobno, Stribor piše priču o hrvatskoj i srpskoj mafiji, njihovoj povezanosti te umiješanosti u sve državne sfere, čak i (ponajviše i) politiku.

Opet ispliva poznato ime – Ivan Horvatić.

Uvek se sazna ko je koga roknuo, pa onda roknu i njega, nikad kraja, brate… Ovako, lepo čovek dođe iz inostranstva, obavi posao i srećan se vrati porodici, nema osvete, nema sranja. Tako smo smi osnovali Preduzeće. (Ispovjedna tajna, str. 400.)

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Šutnja III. – Kijevska piletina

I u završnici trilogije, kada bi sve trebalo sjesti na svoje mjesto, događaju se užasi. Neki čak grabe Vladimira osobno, slamajući mu srce, ali ne i volju za rješavanjem zločina. Inspektor je suspendiran jer je šef policije postao Horvatićev poslušnik, ulizica koji čini sve što mu veliki šef, budući ministar unutarnjih poslova naredi.

A Vladimir Kovač ne miri se s tim da će ubojice, pedofili, silovatelji i mafijaši ostati na slobodi.

Znate … sve ovo pomalo sliči na film. Korumpirani šef policije zaključuje istragu o ubojstvu, suspendira inspektora koji ne vjeruje da je otkriven stvarni ubojica, a ovaj samostalno nastavlja istragu… (Kijevska piletina, str. 584.)

Neki odlaze u Beograd, neki u Kijev. Zagreb i Osijek ispreplići se s ta dva grada u silovitoj završnici koja će pokazati da, unatoč uvriježenom mišljenju, nitko nije iznad zakona. Ili ipak?

Neki su ljudi naprosto iznad zakona. U svakoj državi zakoni postoje, ali njihovu primjenu oblikuju novac, politika i društvena moć. … Kroz glavu su mu prolazile stotine slučajeva…: postojali su čvrsti dokazi…, ali zahvaljujući odvjetnicima sa skupim kožnim torbama i korumpiranim sucima pravda bi se izgubila u dugim hodnicima sudova… (Kijevska piletina, str. 792.)

Izvanredno štivo koje se čita bez predaha

Nakon što sam se bezglavo zaljubila u prvu sezonu serije Šutnja, saznala sam da je ona zapravo nastala prema romanima novinara Drage Hedla koji su nedugo zatim objavljeni u obliku istoimene trilogije. Šokiralo me saznanje da su romani inspirirani stvarnim događajima pa sam se bacila na istraživanje i ostala užasnuta stvarima koje su se događale u Osijeku prije svega petnaestak godina!

Sjaj zvijezda najbolje vidiš kad je posvuda oko tebe mrkli mrak. Jedna je od osobina mraka, nažalost, da zna progutati ljude. (Ispovjedna tajna, str. 315.)

I tako, nakon gledanja serije, nije bilo druge – romane samo morala pročitati!

Preko osamsto stranica trilogije Šutnja progutala sam u svega par dana! Ljudi moji, ne mogu vjerovati da se o ovakvoj romančini tako malo piše! Ovo je the kriminalistički roman koji može parirati bilo kojem puno slavnijem stranom krimiću.

Sve, apsolutno sve mi se svidjelo! Izborna šutnja najjači mi je dio ovog književnog trija. Jednostavno, slučaj mi je najuzbudljiviji. Mrtve maloljetnice, prostitucija, političari, uhljebi, ulizice… Korupcija, silovanje, PTSP… Bože, kako je sve to savršeno povezano u napetu priču koja se čita bez predaha!

U sljedećim nastavcima, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, odmičemo od ubojstava cura i istražujemo nove zločine. Naravno, lajtmotiv cijele trilogije je Ivan Horvatić, političar do grla u govnima. Ali kako vješto svaki put ispliva… Ići će vam na živce pa ćete ga mrziti pa ćete jedva jedvice čekati da ga netko nogom napokon šutne tamo gdje mu je i mjesto – u samicu nekog udaljenog zatvora. No, hoće li tome doista biti tako? Ne zaboravite, Horvatić je političar, premazan svim mastima. On je, u zadnjem nastavku, ni manje ni više nego ministar unutarnjih poslova.

Je li pravda jednako slijepa za sve ili radi nekih jedno oko drži otvorenim?

Drago Hedl: trilogija Šutnja

Otuđeni policajac i znatiželjni novinar – nepobjedivi super junaci

Tri su glavna lika u Šutnji.

Inspektor Vladimir Kovač, nedavno razveden, od svih pomalo otuđen, nepokolebljiv u borbi za pravdu.

Policijska tehničarka Vesna Horak, radišna, marljiva, lijepa, slaba na mrzovoljnog Kovača.

Stribor Kralj, smotan, simpatičan, u vječnom strahu od trudne supruge Lane, nezaustavjiv jednom kad nanjuši priču.

Vladimir je pogledao Vesnu, zatim Stribora, i ponovno se nasmiješio.
-Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvijeri ostave tragove.
Napravi stanku pa nastavi:
-To je poslovica. Moj dodatak glasi: sutra, kad padne snijeg, tragove valja samo slijediti. (Ispovjedna tajna, str. 533.)

Njihovi karakteri razrađeni su do savršenstva. I premda tu i tamo upadaju u situacije za koje nam je jasno da su nemoguće i nerealne, sve je izvedeno tako logično. A tamo gdje logika zakaže, nastupa humor koji izgladi sve nejasnoće i priča opet klizi. Jasna, privlačna, divlja.

Od početka nam je očito tko je kriv, ta nismo budale, ali ono u čemu je ljepota Šutnje jest to da potraga za ubojicom i nije primarna. Ono u čemu je bit jesu ovi prostori. Prostor na kojem je normalna korupcija, nesposobnost, zataškavanje. Bit je u mentalnom sklopu naših ljudi, ne svih, ali ipak. Onih koji misle da su bolji, da su iznad. I onih koji im neće dati da se tako lako izvuku.

Za ovu zanimljivu, tešku, izvrsno osmišljenu i na trenutke šokantnu priču – od mene sve preporuke!

Ostali naslovi ovog autora:

Drago Hedl, novinar i književnik, rođen je u Osijeku 1950. godine. Osim romana udruženih u trilogiju Šutnja, napisao je još i romane Donjodravska obala te Vrijeme seksa u doba nevinosti.

Vjerujem da ovo znate, ali ponavljam, Hedl je inspiraciju za kriminalističku trilogiju Šutnja crpio iz strašnih STVARNIH događaja koji su se zbili 2010. godine u Osijeku, vezanih uz dječju prostituciju i trgovinu ljudima.

Prema Hedlovoj izvrsnoj trilogiji snimljena je i jednako dobra serija Šutnja, koju sam obožavala i pobožno pratila obje sezone. Prva se sezona te serije dosta naslanja na prvi dio trilogije, Izborna šutnja, i te su epizode savršene. Druga se sezona samo blago vezuje na radnju preostalih romana, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, i primjetan je pad kvalitete sadržaja.

Ipak, ako niste, svakako, osim čitanja, pogledajte i seriju Šutnja, nećete se pokajati.

Evo i trailer:

Gdje kupiti trilogiju Šutnja:

Naklada Ljevak, webshop Znanje

Roman koji me također šokirao i emotivno veoma, veoma dotaknuo, a bavi se korumpiranošću policije, jest Slučaj vlastite pogibelji Kristijana Novaka. Zanimljivo, i u Šutnji inspektor Kovač citira riječi policijske prisege u kojoj stoji da će policija štititi građane, čak i u slučaju vlastite pogibelji.

Objavljeno

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Nakladnik: OceanMore, 2020.

Naslovnica romana Mladenka kostonoga: ©OceanMore

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Mladenka kostonoga

Mladenka kostonoga knjiga je kao nijedna druga…

… u kojoj se kroz lik priprostog guslara predstavlja suštinski karakter ove knjige, koja je ep o vještici Gili, ispripovijedan bez plana i reda, uz sablju i pušku kao instrumente pripovjedne tehnike. (str. 7.)

Sve u njoj je drugačije i varljivo. Ono što nije – jest, a ono što jest – nije. Osim u onim drugim slučajevima kad baš ono što jest – jest, a ono što nije… Shvaćate me.

Ovo je roman koji vas začara, baš kao da je na njegove stranice čari bacila sama Gila kostonoga.

Za načelnika je ona bila ljekarica, za druge travarka, najčešće vilenica – žena kojoj su same vile dale moć liječenja. I ne samo liječenja: kad baca čari, ona je vračara i čarobnica, kad čita sudbinu – gatalica, bahorica i proročica, a tko joj te moći spočitava i naziva ih bezbožnim, zvat će je irudicom, štrigom i na kraju, kao najteža od svih titula – višticom. Vištica Gila. Koliko je imala naziva, toliko je odrađivala i uloga. (str. 88.)

Vrijeme i mjesto radnje

Vrijeme radnje je 19. stoljeće, od Gilina rođenja pa do starosti, no varate se ako mislite da ono ide kronološki. Mladenka kostonoga počinje na kraju, uhićenjem guslara Želimira Periša koji bečkoj obavještajnoj službi, uz porciju batina i gusle, pjeva „pjesmu o vještici Gili // zbog koje su mnogi jadni bili“. Guslar Periš počinje svoje pjevanje pričom o Gili kao odrasloj ženi. Poglavlja se zatim izmjenjuju bjesomučnim ritmom, izlazeći iz Beča i vraćajući se na Velebit, u Liku, gdje je Gila djevojčica. Stranicu za stranicom, Gilin život pretače se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Putujemo Zagorom, dolazimo u Zadar, svraćamo na Silbu, otok Gilinih želja i čežnji. Užasnuti smo u Pazinu, ponovo prestrašeni u Beču…

Poglavlja promiču pred našim očima. Gila je čas žena, čas novorođenče i starica. Ljubavnica, majka, vještica. Ljekarica i trovačica.

Svaki susret s otočanima otvara nam dva čitanja Gile, jedno koje prikazuje Gilu kakva jest: Gila-majka, a drugo kojim se skicira ono što Gila na Silbi nije: Gila-vještica. Giline dvije uloge ovdje su suprotstavljene kao nepreklapajuće. Da bi postala majka, Gila mora odbaciti identitet vještice. (str. 209.)

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Gila – mladenka kostonoga

Gila je lik savršeno oblikovan, istkan jednako od mašte i zbilje. Ona ima sivu, srebrnu kosu. Ime joj je dovoljno neobično da nas opsjeda pitanje o tome kako ga je dobila. Njezin Carević neobičan je koliko i ona. Kako je Gila postala majka? Koga je voljela? Ili je postala majka onako kako to vještice postaju?

Kupeći mrvice i tragove o Gili iz poglavlja u poglavlje, u našim se glavama stvara fascinantna priča o ženi koja je silom prilika postala vještica i prigrlila to kako bi preživjela.

Gila je duhovita, zanimljiva, izvanredna. Mudra, lukava, vješta.

U našem kraju Gila je poznata bar kolko i Gospa. Samo su njezina čuda, za razliku od Gospinih, bila na raspolaganju svima. (str. 291.)

Ipak, najvažnije od svega, Gila je dobra. Gila je čista srca i predodređena za spašavanje, a ne uništavanje. Kako znam? Pročitajte, nećete se pokajati. Svaka od gotovo petsto stranica romana Mladenka kostonoga malo je remek-djelo, mali dragulj hrvatske književnosti i melem za oči nas čitatelja. Vjerujte mi, jednom ste, ili možda čak nikad, pročitali ovakav roman. Nešto ovako pametno, uzbudljivo, dirljivo i privlačno nije često ni na policama najbolje opremljenih knjižara.

Jednako je i s ljudima. Kad ih se stavi pred sablast, oni reagiraju. Postaju strašljivi ili hrabri, postaju neodlučni ili nepokolebljivi, čvrsti ili se raspadnu, a kako god reagirali, uvijek sebe razotkrivaju pred tim ogledalom. Čudovište je slika istine. Pred čudovištem se teško laže. (str. 37.)

Fascinantan stil pisanja

Opisati osjećaje koji su me prožimali dok sam čitala nezahvalan je posao pa neću ni pokušati. Reći ću samo da sam se poželjela vratiti na fakultet i uzeti ovu knjigu kao temu diplomskog rada. U njoj je toliko slojeva, toliko likova, toliko različitih stilova pisanja… Ti stilovi pisanja fascinirali su me i na čitateljskoj i na stručnoj razini. Ima tu pastoralnih dijelova Zoranićevih Planina, različitih dijalekata koji nam pomažu uživjeti se u različite epizode Gilina života i povezati se s likovima. Neke su glave pisane poput bajki, neke poput najoštrijih stranica realizma. Neke su stranice kao ravna crta na onom uređaju koji mjeri otkucaje srca – okrutne su i bole – ali tempo je ravan, likovi rade ono što moraju kako bi preživjeli.

Najviše su mi se svidjele dvije tehnike pisanja.
Prva je glava 22., „…u kojoj je ritam riječi takav da se čitateljima ne dopušta udahnuti pa da i sami osjete kako teško diše grkljan kojem prijeti sablja.“ To su skoro tri stranice bez točke. Čitamo, i stvarno, samo zbog riječi, teško dišemo.

…bilo kojeg boga muške sile, koji puca, koji zastrašuje, koji prijeti snagom, jer muško se uvijek oslanja na silu, jer je to esencija muške moći: siliti, dokazivati silu, trajno je isticati, stalno je nametati, njome prijetiti, biti glasan, nadimati se nad malima i nemoćnima, posebno nad ženama, posebno nad djecom… (str. 193.)

Druga je glava 48., napisana gotovo poput dječje knjige u kojoj sami birate jedan od mogućih završetaka. Ako dosad čitatelj nije bio u knjizi, nakon glave 48. bezglavo upada u nju i baš poput Gile, neprestano se osvrće preko ramena.

Ne može, dobra volja ne može biti prevaga između života i smrti jer to nije pitanje volje. Čovjek ne smije okrenuti leđa drugom čovjeku. Čovjek ne smije imati opravdanje da postane zvijer. (str. 189.)

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Čudesna priča o čudesnoj ženi

Bog ne voli vještice, toliko je znala o Bogu. Samo nije znala zašto. (str. 20.)

Kao što znate, ono što je savršeno teško je opisati običnim riječima. Meni je Mladenka kostonoga baš takva. Uz Črnu mati zemlu Kristijana Novaka, ona je najbolje, najjače i najzanimljivije djelo suvremene hrvatske književnosti.

Ovaj je roman poput slagalice čiji su dijelovi skriveni po stanu. Tražite, slažete. Nekad nađete kut, nekad sredinu. Priča nije cjelovita dok ne upijete i zadnju stranicu, ne pronađete tu zadnju puzzlu koja nedostaje.

O Mladenki je teško pričati bez otkrivanja nekih važnijih segmenata Giline sudbine, ali ne želim vam kvariti uživanje u čitanju ovakva djela. Periš je majstor navođenja na pogrešne tragove pa vraćanja na pravi put. Ovaj je roman nepredvidiv, začudan, brz i spor. On uvlači u sebe i nemoguće ga je prestati čitati. Meni ni jedno jedino slovce nije bilo previše. Pročitala bih bila i još petsto strana da ih je bilo!

Ovo je feministički roman o vješticama, koliko god to kontradiktorno zvučalo. Gila je tako hrabra, otvorena, požrtvovna. Ni jedan se jedini muški lik ne može mjeriti s njom. Ona je prigrlila svoje „vještičje“ kako bi preživjela, kako bi spasila onog kojeg voli više  od svega. Može li žena uopće više od toga?

Postoje li vještice?
Čemu ima imena, ima i simena. (str. 371.)

Ako nakon svega trebate preporuku, evo je. Nemojte više ni trenutka odgađati, ovo je ono što ste čekali, što vam treba. Nakon čitanja, otkrit ćete malo Gile u sebi. Nemojte je više nikada skrivati.  

Ostali naslovi ovog autora:

Želimir Periš rođen je u Zadru, 1975. godine. Osim romana Mladenka kostonoga objavio je i zbirku priča Mučenice, romane Mima i kvadratura duga, Mima i vaše kćeri te Gracija od čempresa, zbirku pjesama x, društvenu igru Strašne žene i slikovnice Straška postavlja teška pitanja te Straška izvrće neistine.

Mladenka kostonoga nagrađena je nagradama Kočićevo pero i Književnom nagradom tportala za najbolji hrvatski roman 2020. godine.

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Gdje kupiti roman Mladenka kostonoga:

OceanMore

Još jedan dobar roman o vješticama je i Vještičji sat autora Chrisa Bohjaliana. Njegova vještica nije ni blizu našoj Gili, ali roman nije loš i vrijedi ga pročitati.
Od srca vam zatim preporučujem i Weywardice Emilie Clark, Milosti Kiran Milwood Hargrave i Rogus Ivane Šojat.

Objavljeno

Harlan Coben: Velika iluzija

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Velika iluzija: ©Znanje

Prevoditelj: Vojko Plovanić

Harlan Coben Velika iluzija

Knjiga je prevedena kao Velika iluzija, dok je izvorni naziv “Fool me Once” (Namagarči me samo jednom). Mislim da je u ovom slučaju prevedeni naslov bolji od originala jer je sve što pročitate i sve što mislite da se događa u ovoj knjizi velika iluzija. U novom izdanju, knjiga je naslovljena atraktivnom naslovnicom iz istoimene serije.

Coben se još jednom pokazao kao majstor kaosa koji se iz totalne zapetljanije postepeno otpetljava i čuva zadnji trik za sam kraj romana, baš kao mađioničar svoju najbolju točku u velikom finalu.

Maya postaje udovica

Na samom početku knjige upoznajemo Mayu, bivšu vojnu pilotkinju, na sahrani supruga Joea, nedavno ubijenog u Central Parku. Dvojica maskiranih napadača zaskočila su Mayu i Joea i ustrijelila ga pred Mayinim očima. Maya se spasila bijegom, još uvijek iscrpljena od vojne službe i stresnih odluka koje je morala donijeti. Pod kontrolom psihijatra i s dijagnosticiranim PTSP-em, Maya se nastavlja brinuti o dvogodišnjoj kćeri Lily. Ali Joeva  bogata i moćna obitelj Burkett ne želi da Maya sama odgaja Lily.

Željela je Joeu reći nešto duboko, nešto što bi i jednom i drugom zaokružilo priču, ali riječi nisu dolazile. str. 9.

Maya postavlja kameru

Prijateljica Mayi poklanja skrivenu kameru kako bi nadgledala dadilju koja brine o njezinoj dvogodišnjoj kćeri Lily. Pregledavajući snimke, užasnuta Maya ugleda ubijenog supruga kako se igra s Lily. U želji da sazna što se događa i gubi li pamet, Maya shvaća da svi putevi vode do obitelji Burkett. A tamo su Joeva majka Judith, pokojnikov brat Neil i sestra Caroline. Počinje istraživati cijelu obitelj, pogotovo jer je i Joeov brat Andrew prije više godina preminuo u sumnjivim okolnostima.

Prva misao bila joj je vrlo jednostavna, instinktivna i primitivna: ubij neprijatelja. str. 139.

Policija ne vjeruje Mayi

Dok Maya istražuje Burkettove, i nju istražuje policija. Roger Kierce, detektiv za ubojstva NYPD-a koji vodi istragu Joeova ubojstva, uvjeren je da Maya zna više nego što govori. Previše je smrti oko Maye. Prije četiri mjeseca ubijena je i Mayina sestra koja je radila kod Burkettovih i njezina smrt nije do kraja razjašnjenja. Dok Maya prati Burkettove, a detektiv Mayu, još se nekoliko igrača uključuje u samu igru i smrtonosno klupko tek se počinje zapetljavati…

Dojam o knjizi Velika iluzija

Kao i uvijek kad je riječ o Cobenu, ne možete pogoditi u kojem će se smjeru rasplesti radnja romana. Po mom mišljenju, to je  najveći Cobenov adut. 

Roman Velika iluzija, po kojem je snimljena i vrlo popularna serija, vrlo je napet, a radnja  zagonetna i puna obrata. Joeva  bogata obitelj prepuna je tajni i zataškavanja, kao i sve bogate obitelji koje su se održale na vlasti spregom novca i moći,  te razgranale paukovu mrežu u političkim i menadžerskom krugovima. Već od početka jasno je da je obitelj Burkett zbila redove i njihov je oklop teško probiti. Nasuprot zatvorenih i nedodirljivih Burkettovih, autor stavlja otpuštenu vojnikinju.

Kao glavni lik, Coben u radnju uvodi emocionalno ranjivu i oštećenu vojnikinju koja dobiva nečasni otpust zbog krivo donesene odluke i koja boluje od PTSP-a. Na taj način, Coben sugerira da Maya nema dovoljno kapaciteta da istraži što se stvarno događa.

Ali Maya s velikom tvrdoglavošću nastavlja istraživanje iz jednostavnog razloga – nema što izgubiti. Sama završnica romana šokantna je i neočekivana, ali na svoj način genijalna i razumljiva.

Ako ste u napasti prvo pogledati seriju, a zatim pročitati knjigu – sugeriram – NEMOJTE! Knjiga pruža puno više od serije. Moja mala zamjerka knjizi je nedovoljno opisan lik detektiva Rogera Kiercea kojem je u seriji dana puno veća osobnost i značaj nego u knjizi.

S obzirom da volim Harlana Cobena, meni je knjiga odlična. Možda je nećete predugo pamtiti, ali zabavit će vas, zaintrigirati i šokirati na samom kraju. Za mene, dovoljno.

Ako se želite još malo bolje upoznati s ovim piscem, pročitajte recenziju romana Utočište.

Harlan Coben Velika iluzija

O autoru

Harlan Coben (1962.) izdavački je fenomen. Njegovi romani prodani su u više od 60 milijuna primjeraka i zauzeli su vrhove ljestvica bestselera diljem svijeta. U svojim psihološkim trilerima tematizira problematiku američkog suvremenog društva, uz mnoštvo akcije i napetosti koji često završavaju s dvostrukim ili trostrukim obratima.

Gdje kupiti knjigu Velika iluzija:

Znanje

Objavljeno

Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje