Oznaka: kriminalistički roman

Objavljeno

Samuel Bjork: Otok vrana

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Otok vrana: ©Znanje

Preveo Luka Miličević

Samuel Bjork Otok vrana

Nakon prve knjige Putujem sama, Otok vrana najbolja mi je Bjorkova knjiga. Otok vrana pravi je nordijski noir, a opet nije tako mračna i puna bizarnih detalja kao Vuk ili Dječak koji je volio jelene.

U ovoj knjizi autor se iz gradskog miljea seli na slikoviti otok Hidru (što je i naslov originala) uz norvešku obalu u blizini Trondheima. Živopisnost otoka, lokalna zajednica koja se dobro poznaje, uvježbani tim istražitelja, sve je to pridonijelo dobrom osjećaju uz čitanje ove knjige. Knjiga me nije iznevjerila. Otok vrana uistinu je dobar roman.

Hidra

Kako joj je predah od osobnih trauma i policijskog posla bio veoma potreban, Mia se povukla na slikoviti otok Hidru u nadi da će pronaći mir. Otok je osvojio ljepotom prirode i ljudima koji su jako međusobno povezani, ali i pričama koje otok prenosi. Već po dolasku, Mia čuje priču o dječaku Jonathanu koji je netragom nestao prije tri godine. Tada je otočka zajednica poduzela sve da se dječak pronađe, ali bez uspjeha. Uskoro se Jonathanovo ime ponovno spominje.

Četiri mogućnosti:
Jonathan je doživio nesreću.
Jonathan je ubijen.
Jonathan je otet i mrtav je.
Jonathan je otet i živ je. str. 53.

Vrane

Na oltar mjesne crkve netko je objesio tri mrtve vrane, a Jonathanovo je ime ispisano krvlju u brodici na obali. Tu je pronađeno tijelo brutalno ubijene tinejdžerice Jessice Bakken. U isto vrijeme, Mia dobiva zamolbu mlade Sofije, Jonathanove prijateljice, da istraži Jonathanov nestanak.  Mia prihvaća zadatak, ali postepeno shvaća da su slučajevi povezani i uključuje Holgera u istragu. Holger i Mia ponovno se ujedinjuju i istražuju slučajeve. Napetost na otoku raste, a pritisak da se slučajevi riješe sve je veći. Mia i Holger Munch ubrzo otkrivaju da naizgled idiličan otok krije daleko više mračnih tajni koje neki lokalni stanovnici vješto skrivaju.

Promatračnice za ptice.
To mu se činilo kao najbolje mjesto za čekanje. Iz počiniteljeve perspektive.
str. 377.

Dojam o djelu

Otok vrana vrlo je dobro strukturirana priča. Nije brze radnje, napetost se gradi postupno kako s vremenom upoznajemo stanovnike i odnose u maloj otočkoj zajednici. Sporedni su likovi kompleksni i nijedan nije napisan plošno, kao uostalom ni likovi istražitelja. Mia i Holger standarno su dobri, s iznimkom što je u ovom romanu Mia znatno omekšala, kao da se pomirila sa sudbinom, ne razmišlja više o suicidu i žalu za sestrom kao u prethodnim romanima. Nestali dječak, a zatim ubijena tinejdžerica, zaokupljaju u potpunosti Mijinu pažnju. Holger je, kao i uvijek, sklon pomoći Miji bez obzira na to bio na dužnosti ili ne.

Radnja je dosta realistična i podsjeća na ambijent iz najboljih skandinavskih serija. Mia i Holger moraju se snaći u labirintu skrivenih tajni, duboko zakopanih. U radnji ima i malo okultnih, misterioznih znakova te poslanica iz Biblije koje su samo mistični touch na događaje na otoku Hidru.

Simbolika vrana kao vjesnika smrti daje nagovještaj nečeg zlosutnog i misterioznog. Uz to, autor koristi udaljenost i i izoliranost otoka prekrivenog maglom kao lirsku metaforu, kako bi naglasio unutarnje stanje same Mije pri dolasku na otok. Mijina su razmišljanja jako introspektivna i emocionalno nabijena. Nakon nekog vremena, Mia se malo pomalo psihički stabilizira u kontaktu s lokalnom zajednicom. Vlastitu emocionalnu zbrku ostavlja po strani i baca se na rješavanje nestanka dječaka, a zatim i smrti tinejdžerice.

Knjiga je dosta opširna, gotovo petsto stranica, ali to ne osjećate jer ste lako uvučeni u radnju. Poglavlja su kratka i drže pažnju pa samo čitanje stvarno ne predstavlja problem.

Opisi otoka jako su lijepi tako da možete mentalno putovati na udaljeni norveški otok, zamišljajući ljepotu i intenzitet prirode na izoliranom otoku koji predstavlja mali ornitološki raj.

Što se tiče samog autora, zanimljiva mi je njegova usredotočenost, da ne kažem opsjednutost životinjama koje su uvijek personifikacija određenog značenja. U ovoj knjizi to su vrane, a u prethodnima sova, vuk, jelen.

Ako želite čitati i druge Bjorkove knjige, stavljam redom kod nas prevedene:

Samuel Bjork Otok vrana

O autoru:

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Oien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha, a Otok vrana njegov je najnoviji roman u izdanju nakladničke kuće Znanje.

Gdje kupiti roman Otok vrana:

Znanje

Objavljeno

Tess Gerritsen: Špijunska obala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Špijunska obala: ©Mozaik knjiga

Preveo Mladen Jurčić

Tess Gerritsen Špijunska obala

Kako je nastala Špijunska obala? To je pitanje koje izaziva znatiželju kod većine čitatelja Tess Gerritsen. Autorica je u nekoliko intervju objasnila zašto je odlučila pisati roman o grupi umirovljenih špijuna. Prvo, oduvijek je zanimaju trileri, a do sada su akteri uvijek bili ljudi u naponu snage, mlađe životne dobi. Stoga se autorica zapitala što je s onima koji su nekad bili aktivni, a sad su umirovljeni, ali “sive ćelije”, da parafraziram Agathu Christie, još im itekako rade.

Drugo, autorica je u krugu prijatelja doživjela tragični događaj koji je počinila njoj bliska osoba kojoj je vjerovala. To joj je iskustvo osvijestilo da nikad ne znaš koji su okidači da netko počini neku strašnu stvar.

Maggie

Kad se bivša špijunka Maggie Bird povukla u primorsko seoce Purity u Maineu, namjera joj je bila bezbrižno provoditi umirovljeničke dane. Briga o kući i vrtu te uzgoj pilića jedine su Maggiene preokupacije. Međutim, jednog dana na njezinom prilazu osvane neidentificirano žensko tijelo. Maggie zna da je to posjetnica iz starih vremena kada je radila kao špijunka.

Znam gdje živiš, Maggie. Uvijek se mogu predomisliti. str. 347.

Martini Club

Maggie shvaća da je burna prošlost sustižete. Povjerava svoje sumnje umirovljenim prijateljima okupljenim oko književnog kluba zvanog Martini Club.
Mreža puna tajni, laži i opasnosti koja je bila dio Maggienine prošlosti brzo se odmotava i širi na više mjesta diljem svijeta – od Bangkoka do Istanbula, od Londona do Malte.

Misterij ubijene žene priča priču koja je daleko izvan okruga malog Puritya u kojem Maggie živi. Shvaća to i mlada istražiteljica Jo Thibodeau, kojoj su Maggie i njezini prijatelji jednako sumnjivi kao i ubijena žena na Maggienom prilazu.

Jo započinje istragu, ali Martini Club je uvijek za jedan korak ispred.

U tim glavama punim sijedih vlasi svakako je skrivena prava riznica tajni što ih neće podijeliti s njom. str. 276.

Dojam o romani Špijunska obala

Špijunska obala autoričin je 31. roman. Tess Gerritsen, nakon uspješnog serijala kriminalističkih romana o detektivki Rizzoli i forenzičarki Isles, predstavlja novi serijal za sve ljubitelje špijunskih intriga s neočekivanim preokretima.

Lik Maggie Bird, ironičan i umoran glas iskustva, autorica će iskoristiti i u budućim romanima.

Špijunska obala šarmantan je roman koji čitate s osmijehom na usnama, bez obzira na ozbiljnost sadržaja.  Grupa umirovljenih operativaca CIA-e koja rješava zločine iz ugodne atmosfere književnog koktel kluba apsolutna je poslastica izašla iz pera Tess Gerritsen.

Radnja je dobro tempirana, osmišljena, s ravnotežom napetosti, akcije i misterije uz duhovite i pomalo ironične upadice samih aktera, umirovljenih istražitelja.

Knjiga se prebacuje između različitih vremenskih linija i perspektiva, otkrivajući pozadinsku priču likova i događaja koji su doveli do sadašnje situacije.

Svidjelo mi se što knjiga govori o osobama treće dobi koje itekako imaju što ponuditi, pronicljivog su uma i inteligencije kojima pariraju mnogo mlađim likovima. Tema starenja koje je u opreci s godinama obrađena je na šarmantan, topao i vrlo pristupačan način.

Ova kombinacija humora, ironije i napetosti uistinu je osvježenje pa mi je Špijunska obala bila vrlo opuštajuće i zanimljivo štivo za vruća ljetna poslijepodneva. Veselim se novim romanima s Maggie Bird i prijateljima u glavnim ulogama.

Tess Gerritsen Špijunska obala

Ako želite, pročitajte osvrte na prethodne romane ove autorice:

Umri dvaput

Posljednji preživjeli.

O autorici

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica trilera. Do sada smo čitali Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje i Nijema djevojka. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku o inspektorici Jane Rizzoli i forenzičarki dr. Mauri Isles. Nove knjige su Poslušaj me, Znam tajnu, Umri dvaput i Posljednji preživjeli.

Gdje kupiti roman Špijunska obala

Mozaik

Objavljeno

Nita Prose: Tajna iz dnevnika

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Tajna iz dnevnika: ©Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pred nama je završni dio serijala o sobarici Molly, djevojci koja voli rutinu i strogo određena pravila. Djevojci koja vrijedno radi svoj posao i želi biti svijetu nevidljiva.  U ovom, završnom dijelu, koji mi je za nijansu ipak slabiji od prethodnih, Molly čekaju samo dobre stvari. Naime, Molly se priprema za vlastito vjenčanje, ali pod svjetlo reflektora ipak ne dolazi zbog toga već zbog pljačke u njezinom hotelu, u kojoj je ukradeno nešto za što Molly zna da joj oduvijek pripada.

Pa krenimo.

Skrivena blaga

Molly je glavna sobarica u hotelu Regency Grand. Vješto prati i organizira sva posebna događanja pa ju direktor hotela postavlja kao pratnju televizijskoj ekipi koja dolazi snimiti poznatu emisiju Skrivena blaga. Emisiju vode popularni voditelji Brown i Beagle, poznati kao lovci na antikvitete. Oni potiču gledatelje da prijavljuju vrijedne predmete, sačuvane iz prijašnjih generacija, koje zatim procjenjuju i putem licitacija prodaju.

Bakino nasljeđe

Na nagovor zaručnika, Molly odluči procijeniti dio bakinih antikviteta nadajući se da bi eventualnom prodajom mogla namaknuti novac potreban za vjenčanje i dugove stanodavcu za trošni stan u kojem živi zajedno sa zaručnikom Juanom. Na Mollyno ogromno iznenađenje, ispostavi se da je jedan predmet u njezinoj ostavštini neprocjenjive vrijednosti i tako Molly postaje senzacija pred javnošću koja je percipira kao bogatu nasljednicu.

Kada se koristi za dobro, vjera može pomicati planine, ali kada služi nepravdi, opaka je sila. Budi oprezna u što vjeruješ, Molly. str. 256.

Pljačka

Međutim, na sam dan aukcije dragocjeni predmet biva ukraden, a Molly se nađe u velikoj opasnosti. Kako će se priča dalje raspetljati, vidjet ćete kada zaronite u povijest Mollyne obitelji i pročitate, zajedno s Molly, bakin dnevnik.

Draga Molly, prodaj jaje ili ćeš umrijeti. str. 235.

Dojam o djelu Tajna iz dnevnika

Već sam u uvodu rekla da mi je Tajna iz dnevnika najslabiji dio iz serijala. Nakon izvrsne Sobarice i odličnog Gosta iznenađenja (Tajnu pod imelom nisam čitala) teško je bilo držati istu razinu autentičnosti i neobičnosti koju nam je u prva dva nastavka prezentirao glavni lik. Ipak, Tajna iz dnevnika ima određene kvalitete. Priča je empatična, topla, puna humora i lijepe ljubavne energije između dvoje zaručnika i sve to stoji.

Ono što mi je najviše nedostajalo u ovoj knjizi je zapravo ono što me osvojilo u prvoj knjizi.  To je Mollyn karakter i njezino neobično, ponekad i neprilagođeno ponašanje. Sve je to u ovom nastavku autorica značajno umanjila.  Molly je postala otvorenija, dostupnija ljudima i svijetu, manje sumnjičava, manje oprezna i promišljena. A to jednostavno nije stara Molly koju smo zavoljeli upravo zbog onoga što je bila – naivna, suzdržana djevojka koja nije znala prepoznati geste i mimiku okoline, koja teško čita ljude jer je jednostavno drugačija.

Naravno, tijekom cijelog serijala, Molly je sazrela i u poslu i u ophođenju s ljudima. S druge strane, okolina je shvatila kakav ljudski dragulj ima oko sebe. Jer malo je tako dobrih i poštenih ljudi kakva je Molly. I stvarno sam joj zaželjela svu sreću.

Da bismo razumjeli povijest Mollyne obitelji, važan je dio događanja koji nam priča bakin dnevnik. Uviđamo koliko je jaka bila Mollyna baka, koliko se u životu žrtvovala i što je sve podnijela. Ona je u stvari “srce priče“, kako je to u intervjuu rekla sama Prose. „Već sam nagovijestila njezinu prošlost; u ovoj knjizi vidimo veliko razotkrivanje.“

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pa, dragi knjigoljupci, otkrijte zajedno sa mnom, čitajući Tajnu iz dnevnika, kako je započela, a kako će završiti priča o neobičnoj sobarici čistog srca, poštenog karaktera i nevidljive osobnosti.

Molly moja draga, život je bajka. Čudima nikad kraja. A ljubav-ljubav je najveći od svih darova. str. 342.

O autorici

NITA PROSE autorica je bestselera New York Timesa. Roman Sobarica prodan je u više od dva milijuna primjeraka diljem svijeta, uz romane Gost iznenađenja i Tajna pod imelom . Roman Sobarica, koji je izabrao časopis Good Morning America Book Club, osvojio je nagradu Ned Kelly za međunarodnu kriminalističku fikciju, nagradu Fingerprint za debitantski roman godine, nagradu Anthony za najbolji prvi roman i nagradu Barry za najbolji prvi misterij. Sobarica je također bila finalistica nagrade Edgar za najbolji roman. Gost iznenađenja bio je u užem izboru za nagradu CWA Dagger. 

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Jo Nesbo: Vučji sat

Nakladnik: Fokus, 2025.

Naslovnica knjige Vučji sat: ©Fokus

Preveo Igor Solunac

Jo Nesbo Vučji sat

Dok sam čitala ovu knjigu, po glavi su mi se stalno motale dvije stvari. Jedna je pitanje: je li SAD zemlja u kojoj najviše ljudi u svijetu legalno posjeduje oružje, zbog vrlo liberalnih zakona? I drugo: Jesu li iste te Sjedinjene Američke Države zemlja u kojoj ima najviše usamljenih ljudi na svijetu, unatoč gradovima koji vrve od ljudi?

Vučji sat bavi se upravo tim temama. Priča je to o usamljenosti koja dolazi kao posljedica traume koja nastaje kada izgubiš nekog za koga si bio siguran da će čitav život provesti uz tebe. I to nije bila samo nada, već čvrsto uvjerenje. Kad se dogodi taj gubitak, otvara se rana u čijem je središtu ništavilo, nedostatak pripadnosti nekome i negdje, a oružje je dostupno svugdje oko tebe.

Diler oružja

Dante je kriminalac koji se bavi preprodajom oružja pod krinkom voditelja kvartovskog dućana. Jednog ga dana po život opasno rani snajperist s jedne od susjednih zgrada. Nakon što nekoliko dana kasnije bude ustrijeljen poznati političar koji podržava zakon o dozvoli oružja građanima, policiji je jasno da imaju posla s nekim tko želi osvetu.

Policija angažira doušnike kako bi ušla u trag serijskom ubojici. Sve upućuje na bivšeg pripadnika bande koji se odmetnuo, nadimka Vuk. Ali njemu se davno izgubio trag.

Što je sloboda?
Imati oružje za ubijanje ljudi, jer ga možda ima i tvoj susjed? Ili je sloboda nemati oružje, jer možeš biti siguran da ga nema ni on? str. 228.

Bob Oz

Glavni inspektor neprilagođeni je i buntovni detektiv Bob Oz, koji započinje istragu zajedno s crnom kolegicom Kay Myers. Bob je usamljen i depresivan nakon prekida dugogodišnje veze i sklon izazivati kavgu. To neuspijevanje kontrole bijesa košta ga suspenzije, ali Bob ne odustaje od slučaja pa makar ga vodio inkognito. Jedini trag misterioznog Vuka Boba vodi u radionicu gdje se prepariraju životinje. Bob se nada da će se ubojica prije ili kasnije tamo pojaviti.

Sad moram ući u policajčevu glavu. Pokušavam zamisliti kako je to izgledalo, što je rečeno i učinjeno unutra tog jutra prije šest godina. str. 22.

Pitanje koje me muči jest je li ga sama usamljenost mogla natjerati da poželi osvetu. str. 281.

Dojam o djelu Vučji sat

Nesbo baš voli neprilagođene i pomalo asocijalne detektive. Harry Hole bio je alkoholičar koji je pićem odagnao tugu, dok je Bob Oz usamljeni depresivac sklon tuči i vezama za jednu noć. Oba su savršeno nesavršena  i zapamtljiva pa je jasno da Nesbo ne mijenja svoju dobitnu kombinaciju što se tiče glavnog lika.

Što se tiče samog romana, to je druga priča. Prva trećina knjige prilično je konfuzna i malo ju je teže pratiti jer ima vremenskih skokova na koje se morate navikavati. Nesbo uvodi ulogu pripovjedača koja je po meni višak samoj knjizi jer je detektiv Bob Oz toliko živopisan da je dovoljno da čitatelj slijedi samo njega, bez dodatnog tumača događaja.  Ovako, prva trećina knjige ispala je konfuzna i djelomično nejasna. I kad sam već razmišljala da odustanem, radnja naglo dobiva zamah i počinje ubrzavati. Nakon toga knjiga postaje stvarno zanimljiva i drži vašu pažnju.

Jo Nesbo Vučji sat

Vučji sat (u izvorniku Minessota) preslika je današnje Amerike. Kvartovske bande, legalizacija i prevelika dostupnost oružja svim dobnim skupinama, korumpiranost policije i beskrupuloznost političara prikazana je vrlo jasno očima jednog krimića. I premda je krimić što se tiče radnje  prosječan,  a Nesbo je do sada imao mnogo boljih romana, sama poruka koju roman nosi i društvena pitanja koja otvara, nemjerljivo su iznad vrijednosti same knjige.

Uz sve to, Nesbo je iznio jedan gorući problem koji nije samo problem Amerikanaca, a to je osobna, društvena i međugeneracijska usamljenost. Njome su u jednakoj mjeri pogođeni i pozitivci i negativci u knjizi. U tome je sličnost između inspektora i ubojice. Na opće zaprepaštenje, inspektor otkriva da ga ubojica podsjeća na njega samog.

U sociološkom smislu, ovaj je roman analiza i odlična preslika modernog zapadnjačkog društva. U književnom smislu, to je solidan krimić.

Pouka je jasna po onoj narodnoj: Tko se mača laća, od mača i pogiba.

Pročitajte Nesboa, vrijedi.

Ostali njegovi naslovi za koje sam pisala osvrt su sljedeći:

O autoru

Jo Nesbø (1960.) norveški je pisac, glazbenik, bivši ekonomist i novinar. Od 2014. godine, u Norveškoj je prodano više od 3 milijuna primjeraka njegovih romana, a djela su mu prevedena na više od 40 svjetskih jezika.

Gdje kupiti:

Fokus

Objavljeno

Alex Dahl: Prijateljice

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Prijateljice: ©Znanje

Preveo Vojko Plovanić

Alex Dahl Prijateljice

Sigurna sam da ste u životu imali bar jednu toksičnu prijateljsku vezu s osobom muškog ili ženskog spola. Nekoga tko vam se uvukao u život toliko da je želio znati sve o vama, bio dio vašeg društva u ama baš svakoj prilici, nekoga tko je upoznao sve pore vašeg života u kratkom vremenu, a da vi toga niste bili svjesni. Sve dok vas ta veza nije počela gušiti. A kad ste jednom sve to osvijestili, kako ste se riješili te osobe? Naglim rezom ili strateškim povlačenjem? Upravo o takvoj jednoj toksičnoj vezi priča nam roman Prijateljice.

Charlotte

Charlotte je kraljica Keto ishrane, vrlo uspješna voditeljica kulinarskih emisija čija slava je prerasla granice Wimbledona u kojem živi. Uz brzo rastuću karijeru, Charlotte ima strogo organiziran obiteljski život kako bi zadržala imidž uspješne javne osobe koja s lakoćom “hendla” između karijere i obitelji.  Ali javno mnijenje samo je privid jer je Charlottin brak zahvatila doza rutine i učmalosti.

Na jednom primanju koje organizira njezin suprug Andreas, bankarski direktor, Charlotte upozna Emila, novog šefa svog supruga, i njegovu suprugu Bianku.

Bianka

Bianka je odmah opčinjena Charlotte, diveći se njezinoj karijeri, stilu života i činjenicom da je Charlotte poznata i opće prihvaćena, kako u skandinavskoj zajednici iseljenika Wimbledon, tako i šire, posredstvom javnih nastupa u medijima. Bianka je drska, seksi, nametljiva, bez skrupula i drugačija od svih s kojima se Charlotte druži. Sve je to opreka Charlotte koja je kontrolirajući individuum. Ali s druge strane, upravo takva Blanka privlači Charlotte kao noćna svjetiljka leptira.

Svakako, žensko prijateljstvo jedno je od najjačih ljudskih veza koje postoje, pa povezivanje između žena može izazvati snažne i intenzivne osjećaje kao i zaljubljivanje. str. 65.

Ibiza

Jedini odmak od Charlottinog strogo organiziranog života odlazak je na tjedan dana na Ibizu s prijateljicama. Anette i Linda su, zajedno s Charlotte, uigrani tim koji se svake godine prepušta ludim provodima na Ibizi.  Ovaj se put, na prijedlog Carlottinog supruga, prijateljicama pridružuje i Bianka. Stare prijateljice nisu oduševljene Biankom, ali Charlotte je previše zaslijepljena i očarana Biankom da bi odustala. Nažalost, ova se njezina odluka pokazuje kobnom i potpuno joj mijenja život. Stvari koje su se dogodile na Ibizi okrenule su naglavačke Charlottin uređeni život i od njega napravile kaos koji je postao najgora noćna mora.

Možeš misliti da sve držiš pod kontrolom, ali nikad nećeš kontrolirati mene. Baš suprotno. str. 162.

Sad smo povezane, rekla je. U tom je slučaju još opasnija. str. 317.

Dojam o djelu Prijateljice

Priču nam pričaju tri lika, Charlotte, Bianka i Biankin posinak Storm.

Storm je daleko najsimpatičniji lik. Dječak u najosjetljivijim godinama, bez majke čije se smrti košmarno sjeća, osjeća da se u odnosu oca i Bianke događa nešto puno dublje. Njegov je lik jako dobro portretiran ulogom tinejdžera koji odrasta i mijenja se u fizičkom i psihičkom smislu sazrijevajući. Ostali muški likovi djeluju udaljeno, bez inicijative u ulogama koje imaju. Ponašaju se kao statisti koji su kulisa u napetom filmu.

Odnos Charlotte i Bianke pratimo gotovo od početka romana i on nam donosi cijeli dijapazon osjećaja i emocija – od simpatija, obožavanja, ljubavi i opsjednutosti  do krivnje, očaja i mržnje. Svaku od tih emocija proživljavaju naizmjenično obje protagonistice romana.  Nijedna od njih nije ni crna ni bijela. Obje su dobre i loše u jednakoj mjeri.

Ono što je karakteristično za ženske likove u romanu veliki je nedostatak samopouzdanja, bez obzira za trenutnu društvenu poziciju. Vidimo ih kao osobe koje moraju negdje pripadati i biti prihvaćene u nekom krugu, inače se osjećaju izgubljeno i osamljeno.

Autorica je u razgovoru o ideji romana iznijela svoju viziju bogatog raja koji to u stvari nije. Kokteli, primanja, tulumi i druženja u dobro pozicioniranoj zajednici koja egzistira između intriga i glamura, dovode nam mnogo likova, karakterno vrlo nesavršenih.

Prijateljice su zanimljive jer je ova vrsta odnosa česta u stvarnom životu. Možda ne tako drastična kao kod Charlotte i Bianke, ali na osobe koje kolokvijalno zovemo pijavice svatko od nas naišao je bar jednom u životu.

Alex Dahl Prijateljice

O autorici

Alexandria Bockfeldt Dahl (rođena 1982.), poznata kao Alex Dahl, američko-norveška je spisateljica kriminalističkih romana koja piše u nordijskom noir žanru. Djela su joj prevedena na dvanaest jezika, a norveški ju je list Dagbladet 2019. opisao kao novu zvijezdu nordijske noir književnosti.

Gdje kupiti roman Prijateljice

Znanje

Sličnu dinamiku prijateljstva nalazimo i u romani Sve ovo je laž autorice Lise Jewell.

Objavljeno

Jason Rekulak: Posljednji gost

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Posljednji gost: ©Mozaik

Prevoditelj: Ira Martinović

Jason Rekulak Posljednji gost

Nakon velikog uspjeha romana Teddy, željno smo očekivali novi roman Jasona Rekulaka. I da Teddy nije bio onako sjajan, rekla bih da je Posljednji gost pristojan roman. Ovako, pod dojmom Teddyja, reći ću samo da je Posljednji gost osrednji roman.

Poziv na vjenčanje

Nakon smrti supruge, Frank Szatowski sam je odgajao jedinicu Maggie. To nije bio lagan posao jer je Maggie bila u tinejdžerskim godinama pa su nesporazumi između oca i kćeri bili relativno česti. Nakon završetka srednje škole, Maggie odlazi na studij i postepeno se udaljuje od oca.

Stoga je Frank jako iznenađen kad ga, nakon tri godine od zadnjeg javljanja, Maggie iznenada nazove i pozove na vjenčanje. Maggina je želja da je Frank odvede do oltara.

Ako nastaviš njuškati, možda se uvališ u nevolje. Već sam u nevolji – podsjetio sam je. – Maggie se sutra u tri udaje za tog tipa.- str. 193.

Obitelj Gardner

Frank je presretan. Raspituje se o budućem zetu i njegovim roditeljima, ali Maggie je vrlo tajnovita. Nakon napornog puta, na kojem ga prati sestra i nezina mala štićenica, Frank otkriva da su Gardnerovi daleko iznad njegove lige. Naime, mladoženja Aidan Gardner, koji je inače slobodni umjetnik, slikar, sin je slavnog tehnološkog milijardera.

Nakon primanja na luksuznom imanju i nekoliko uznemirujućih otkrića o obitelji Gardner, Frank je uvjeren da Maggie čini veliku grešku. Pokuša je nagovoriti da preispita odluku o vjenčanju, ali Maggie je neumoljiva. Lokalno stanovništo mrzi Gardnere, a crni oblak predstojeće smrti polako se nadvija nad imanjem na kojem se odigrava vjenčanje.

Jason Rekulak posljednji gost

Dojam o djelu Posljednji gost

Rekla sam već u uvodu da me se ova knjiga, nakon Teddyja, nije odveć dojmila. Potpuno mi je jasno da je nakon jednog stvarno dobrog romana kao što je to Teddy teško ponoviti isti rezultat novom knjigom. Međutim, biti stalno na vrhu odlika je samo određenog broja izvrsnih pisaca.

Ovaj put, nakon horora, Rekulak je izabrao žanr trilera. Frank pokušava saznati što više o obitelji u koju se Maggie udaje i to mi je, gledajući poziciju oca, vrlo jasno. Ali ide mu teško, Aidan je povučen i izbjegava ga. Maggie je u pripremama za vjenčanje i nema vremena za oca,  mještani su uznemirujuće neprijateljski raspoloženi prema Gardnerovima, a sami Garnerovi ispadaju vrlo ljigavi i moralno dvojbeni likovi.  Frank je svjestan da  mora znati više o obitelji u  koju se njegova kći udaje, ali to mora činiti vrlo oprezno da ponovo ne izgubi Maggie.

Moćnici postavljaju pravila

Čudne stvari događaju se već pri dolasku na luksuzno imanje. Frank, kao i svi uzvanici, mora potpisati „dokument o privatnosti” u kojem se obvezuje da neće iznositi pojedinosti o događajima na imanju. Čak se od njega zahtjeva da pomakne sat  15 minuta unaprijed na “Gardnerovo standardno vrijeme”.

Franku, koji je običan dostavljač, pohvaljen od svoje firme kao vrlo vrijedan i pouzdan radnik, jednostavno je svega previše. A najviše ga zabrinjava da će Maggie udajom ući u obitelj koja mu je od početka bila izrazito mutna i čiji je back up evidentno kriminalan.

A tada sam pogledao svojeg budućeg zeta, koji je sjedio potpuno mirno, ali stiskajući ruke na krilu. A pored njega je ležao ključ vrata iza kojih su čekali odgovori na sva moja pitanja. str. 224.

Roditeljstvo kao kamen kušnje

Posljednji gost ima nekoliko dobrih stvari koje bih istaknula. Odnos Franka i Maggie jako je dobro oslikan kao odnos oca i kćeri koji su se s godinama otuđili do te mjere da se više ne razumiju. Frank, kao i mnogi roditelji, postavlja sebi pitanje: U čemu sam to pogriješio u kćerinu odgoju? Svi oni  koji razmišljaju o vlastitom roditeljstvu također mogu suosjećati s Frankovim problemima.

 Frank se usredotočuje na ponovno povezivanje s Maggie, ali previše je vode proteklo i njihov odnos nepovratno je izgubljen. Ima li Frank pravo na drugu šansu?

Sam roman svrstala bih u one romane u kojima nije nepoznanica tko su dobri, a tko loši momci. Već pri početku knjige to vam je jasno. Ostaje samo da vidite mogu li oni dobri prevladati.

Ako niste pročitali izvrsnog Teddyja ovog autora stavljam vam podsjetnik.

jason rekulak Posljednji gost

O autoru:

Jason Rekulak dugo je radio kao neovisni izdavač u Philadelphiji. Svojim je debitantskim romanom nominiran za brojne nagrade. Nakon svjetske uspješnice Teddy, novi roman Posljednji gost drugačijeg je žanra. Živi u Zapadnoj Philadelphiji s ženom, djecom i previše kućnih ljubimaca.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

S. A. Cosby: Razorne suze

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Razorne suze: ©Mozaik knjiga

Preveo Marin Popović

Tako je to s nasiljem. Kada ga tražiš, neizbježno ga i pronađeš. (str. 118.)

S. A. Cosby: Razorne suze

Razorne suze

Ike Randolph i Buddy Lee Jenkins na prvi pogled nemaju puno toga zajedničkog. Ali – kad se zagrebe ispod površine – i više su nego slični. Obojica gadne naravi, obojica bivši zatvorenici i obojica, prema vlastitom priznanju, usrani očevi.

U nekom je zabačenom kutku uma oduvijek vjerovao da će pronaći zajednički jezik sa sinom. Jednostavno je pretpostavio da će vrijeme otopiti ledenjak između njih i da će obojica doživjeti neku vrstu prosvjetljenja. … No vrijeme je bilo poput rijeke satkane od žive. Klizilo mu je kroz prste… (str. 26.)

Ike duboko zakopava svoju nasilnu prošlost trseći se biti uzoran, imućan građanin. Buddy Lee prihvatio je bivšeg zatvorenika u sebi i svakog se dana opija do besvijesti.

Kada im sinovi bivaju smaknuti, iz razloga koje još ne možemo ni zamisliti, shrvani žalošću i beskrajnim kajanjem, njih se dvojica udružuju u jednom cilju – brutalnoj osveti onima koji su im ubili sinove jedinca.

Jednom kad započnemo, spreman sam učiniti sve što je potrebno kako bismo pronašli tu gamad. Ako moram nekome nanijeti bol, onda ću to i učiniti. … Spreman sam krvariti ako treba. (str. 53.)

I spremni su na sve. Želja za krvožednom osvetom isprva je lagano prekrivena potragom za pravdom, ali taj veo spada kad za njima počne ostajati krvavi trag leševa.

Povratka više nije bilo. Jedini je izlaz vodio dugim putem koji je bio mračan koliko i prva noć u paklu, putem popločanim isključivo lošim namjerama. Mogli su se pretvarati da je ono što traže pravda, no u suštini to nije bila pravda. Htjeli su neutaživu, neumoljivu odmazdu. (str. 132.)

Dvojica različitih očeva, ujedinjeni istom ljubavlju prema sinovima koje su odbacili, neće prezati ni pred čim kako bi pronašli onoga koji je izdao naredbu za ubojstvo.

A kad ga pronađu… Neka mu Bog pomogne…

S. A. Cosby: Razorne suze

Topla ljudska priča – ne

Roman Razorne suze nije me privlačio niti sadržajem niti naslovnicom. A onda sam na Instagramu ovlaš prošla preko osvrta u kojem ga je cura baš jako pohvalila nabrajajući teme koje se u njemu javljaju, i za koje mi se učinilo da bi mogle tvoriti odličnu priču. I tako, potpuno van plana čitanja, uzela sam Razorne suze. Nisam požalila ni trenutka!

Baš kako sam napisala u podnaslovu, Razorne suze nisu topla ljudska priča. Očevi jesu slomljeni, tuga i kajanje jesu golemi, ali nećete pustiti suzu. Ovaj roman čini da stišćete zube u nevjerici i ljutnji. I možda malo gađenju, ako vas plaši krvava staza koji Ike i Buddy Lee ostavljaju za sobom.

Ljudi vole prikazivati osvetu kao pravednu stvar, no zapravo je posrijedi samo mržnja upakirana u ljepšu ambalažu… (str. 330.)

Roman je agresivan, gotovo bih ga nazvala „muškim romanom“ da nije svih tih emocija koje se pojave čim zagrebete noktom po udarcima i ubojstvima. I nemojte me krivo shvatiti – nisam mislila ovo „muški roman“ kao nešto loše. Recimo da u tu kategoriju svrstavam Lee Childa i njegova junaka Jacka Reachera, kao i Sivog čovjeka Marka Greaneya. Eto, nadam se da razumijete što sam htjela reći. Puno je lova, nasilja i akcije, ali likovi imaju sjajnu motivaciju i s njima ćete se lako povezati. Njihovi će vam postupci, iako ponekad nepotrebno užasni, biti razumljivi. Pola nas reagiralo bi isto u situaciji u kojoj su se našli Ike i Buddy.

Nježno i strašno u isti tren

Razorne suze bave se veoma, veoma teškim temama. Tu je, za početak, rasizam. Savršeno je objašnjen u situaciji  u kojoj Buddy Lee, pripadnik onoga što se u Americi zove „bijelo smeće“, priznaje da se ne bi mijenjao s Ikeom, koji je imućan i u sretnom braku, ali – crnac.

Razgovor s policijom sve je samo ne ugodan, a kada si crnac u dobrim starim Sjedinjenim Američkim Državama, tada taj osjećaj poprima sasvim novu dimenziju. Svaki doticaj s predstavnicima zakona neminovno nosi osjećaj da stojiš na rubu nekog imaginarnog ponora. (str. 9./10.)

Zatim, homofobija. Ona boji ovaj roman ne veselim bojama duge, nego crnom bojom mržnje i crvenom bojom krvi. Ona je pokretač svega lošega što će se dogoditi. Teška je to i zahtjevna tema koju ovaj pisac opisuje s toliko osjećaja i potpuno drugačije od onoga što sam očekivala. Naime, on nam homofobiju ne prikazuje iz perspektive žrtve, već s gledišta onog drugog.

Ike i Buddy Lee, povezani istim svjetonazorom i istom nesrećom, postaju nešto poput najboljih prijatelja. Njihov lov na pravdu (ili osvetu) ostavlja za sobom ne samo tijela, već i zrnca humora, empatije i sazrijevanja. Sumornog shvaćanja da se prošlost ne može promijeniti i optimistične nade da budućnost može.

Od mene imate preporuke.

Možda nije najbolji roman koji sam dosad pročitala, možda mu nedostaje onaj neki začin da bude baš za pet, ali nećete požaliti što ste ga pročitali.

Takav sam. Ne mogu se promijeniti. Zapravo i ne želim. Ali, za promjenu, ovog ću puta vraga u sebi usmjeriti u nešto dobro. (str. 116.)

S. A. Cosby: Razorne suze

Ostali naslovi ovog autora:

S. A. Cosby višestruko je nagrađivani autor s jugoistoka savezne države Virginije. Autor je nekoliko romana, a kod nas je preveden onaj naslova Svi grešnici krvare, koji me čeka na polici godinu dana.

Gdje kupiti roman Razorne suze:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Yangsze Choo: Žena lisica

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Žena lisica: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

yaangsze Choo Žena lisica

Kult lisice

Uvijek me interesiralo koja je unutarnja motivacija autora da napiše knjigu o određenom ljudskom ili životinjskom liku. Autorica je u bilješki sve objasnila. Lik lisice možda je jedan od najambivalentnijih životinjskih likova. S jedne strane obožavana i štovana kao božanstvo u istočnim kulturama, u zapadnoj civilizaciji lisica je poznatija kao svojeglava, lukava i samozatajna životinja koja uglavnom sama obitava u šumskim vrletima.

Ovo je priča o lisici koja može mijenjati oblik iz lisice u ženu i obratno, a polazište joj je u dnevnom kultu lisica koji se proširio iz Kine u Koreju i Japan. U njemu, lisice su spominjane kao nadnaravna bića.

U sjevernoj se Kini lisica, jež, lasica, štakor i zmija nazivaju wudamen, a svrstavaju se u Pet velikih kućanstava- kao niži bogovi bogatstva i napretka. str. 23.

Evo okosnice priče.

Smrznuta kurtizana

Vrijeme je posljednjih godina vladavine dinastije Qing. Narod se dijeli na obični puk i one imućnije koji u svoje bogate hareme dovode mlade kurtizane. Mlada žena za koju se pretpostavlja da je pobjegla iz jednog takvog harema nađena je smrznuta na pragu seoskog konačišta. Istragu preuzima umirovljeni detektiv, nekad policajac, Bao. U mjestu se širi glasina da je žena možda bila lisica u ženskom obliku.

Ljudi govore da su lisice pokvarene žene. str. 8.

Sluškinja

U međuvremenu, u domaćinstvo obitelji koja posjeduje čuvenu ljekarnu stiže privlačna mlada sluškinja imenom Snow (Snježna).  Iako je njezina uloga da bude ispomoć starijoj ženi, mlada žena ima skrivene motive radi kojih je stigla u taj gradić. Tamo je, naime, posljednji put viđen fotograf za kojeg Snow sumnja da je skrivio smrt njezinog djeteta. Vlasnica ljekarne shvaća da je njezina sluškinja vrlo neobična djevojka. Ipak, nada se da će ona pratiti ponašanje njezinog problematičnog unuka.

Već sam vam rekla prvo pravilo lisica: ne govori o lisicama. str. 180.

Dojam o djelu

Žena lisica vrlo je opsežan roman čiji se sadržaj na prvi pogled čini jednostavan. Tema je osvetnički pohod majke koja traži odgovornog za smrt svoga djeteta. Takav sažetak ne bi opravdao ovoliki broj stranica, ali knjiga je posve nešto drugo.

Radi se o duhovnom hodočašću u čijim se korijenima miješaju taoizam, budizam i narodne priče. Istražujući za ovaj roman, autorica je pročitala mnoge priče o lisicama. Neke od njih daju naslutiti da su ta stvorenja vodila bogat i raznolik život. Žena lisica prvenstveno je žena lisica iz legende, sposobna se relativno lako prebacivati ​​između lisičjih i ljudskih oblika.

Priču nam priča naizmjenično žena lisica i detektiv Bao. Iako se na početku čini da oni nemaju dodirnih točaka, žena lisica sasvim se dobro snalazi u svijetu ljudi, dok je Bao također vrlo neobičan. Naime, kao dijete, prisustvovao je seansi u svetištu lisica i nakon toga ima vrlo razvijen špurijus kako prepoznati lisice. Uz to, Bao je dobio moć prepoznati tko laže, a tko govori istinu što predstavlja posebno transcedentalno iskustvo.

Iako roman na kraju skreće u kriminalističke vode, njegove su osnovne poruke daleko od rješavanja zločina. To su položaj žena u Kini početkom 20. stoljeća (ženama su se još podvezivala stopala), sudaranje materijalnog i duhovnog svijeta u svakodnevnim životima te neprestana potraga za autentičnošću ispričana na gotovo limbički način u kojem čitatelj dobiva mnogo dvosmislenih opažanja, nastanjujući prostor „između” postojanja i tako tjerajući čitatelja da napusti uobičajene načine gledanja živo-neživo.

Roman je također nježna meditacija o ljubavi, bezgranične ljubavi majke prema djetetu i svijesti o vlastitom identitetu.

Pomagati drugima, onako usput, jedna je od odlika kreposne lisice. Druge uključuju suzdržavanje od laganja, pranja novca i ubijanja ljudi. str. 129.

Yangsze Choo Žena lisica

Knjiga je neobična, prikladna za one koji vole istraživati neke nove svjetove ili bar čitati o duhovnim iskustvima o kojima imamo puno pitanja, a nudi nam se tako malo odgovora. Zapravo, sve je u našoj imaginaciji.

O autorici

Yangsze Choo spisateljica je s liste bestselera New York Timesa iz četvrtog naraštaja Malezijaca kineskog porijekla. Diplomiravši na Harvardu, radila je kao poslovna savjetnica prije nego što je napisala svoj književni prvijenac Ghost Bride koji je nedavno pretvoren i u originalnu Netflixovu seriju. Živi u Kaliforniji.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Filip Georgiev-Štimec, Katia Kozina: Profil zla

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica zbirke Profil zla: ©Mozaik knjiga

Svi smo mi puni zla. Meni je ovaj svijet čisto zlo, moje osobno zlo samo je izašlo na vidjelo. U svima postoji to zlo i jako ga je lako izvući na vidjelo.
(Aileen Wournos, str. 48.)

Filip Georgiev-Štimec, Katia Kozina: Profil zla

Mjesto zločina = Profil zla (iz Predgovora)

Mjesto zločina podcast je koji vode Filip Georgiev-Štimec i Katia Kozina. U tom se true crime podcastu bave serijskim ubojicama te pričaju o najmračnijim stranama ljudske prirode. Ova zbirka skup je na poseban način ispripovijedanih biografija najpoznatijih serijskih ubojica, među kojima su Ed Kemper, Aileen Wournos (sigurno se sjećate filma Čudovište u kojem je glavnu ulogu, ovjenčanu Oscarom, osvojila Charlize Theron), William Bonin, David Berkowitz (poznatiji kao Son of Sam) te, vjerovali ili ne, Ivan Milat, australski Hrvat za kojeg se rado pravimo da nije naše gore list.

Autori kažu da je Profil zla nastao kako bi nam pružio uvid kompleksnost ljudske psihe. Nitko se, kažu, ne rađa kao manijakalni ubojica ili silovatelj. Njih čine skup trauma, fizičko, psihičko ili seksualno zlostavljanje (nerijetko, nažalost, i sve to zajedno) te na kraju, mnoge veoma, veoma loše odluke. Ova nam knjiga ne služi kako bismo suosjećali sa zločincima, već kako bismo razumjeli što se sve mora dogoditi kako bi osoba pukla i skrenula s puta.

Danny je, kao i brojni drugi serijski ubojice, u prvih nekoliko godina života snažno udario glavom o betonske stube, što je moglo staviti trajne posljedice na njegovom mozgu. (Danny Rolling, str. 136.)

Filip i Katia pokušavaju proniknuti u korijene zla i analizirati, poštujući svaku tragediju i sve žrtve, kako pojedinac završi na putu mraka, sijući nesreću, jad i užase svuda oko sebe.

Majka… i otac… imali su skladan brak te je Aileen odrasla u obitelji punoj podrške i ljubavi. Ako ste povjerovali u istinitost prošle rečenice, možda true crime nije žanr za vas, jer horore iz njezinog djetinjstva ne bismo poželjeli ni najgorim neprijateljima. (Aileen Wournos, str. 31.)

Profil zla

Kako običan čovjek postaje čudovište?

Što se u njemu mora slomiti?

Autori zbirke Profil zla pokušavaju nam dati odgovore na ta pitanja raščlanjujući živote deset najpoznatijih serijskih ubojica. Ako vam mnogi nisu poznati, ne brinite, zahvalite Bogu na tome. Ni meni većina nije bila poznata (Hvala Bogu!), znala sam samo za Aileen Wournos i Samova sina. Nakon čitanja, vjerujte mi, većinu nikada neću zaboraviti.

Izmjenjujući kratka poglavlja, od njihova rođenja do uhićenja i/ili smrti, autorski nas dvojac vodi životima čudovišta koji su unesrećili mnoge. Ljudi su to koji su, nakon užasnih, traumatičnih djetinjstva umjesto na put izlječenja, odlučili krenuti putem tame i uništenja.

Ovaj put naučio je lekciju koju većina naših subjekata, nažalost, naposljetku nauči – bolje je ako ne ostaviš svjedoke. (William Bonin, str. 59.)

Filip Georgiev-Štimec, Katia Kozina: Profil zla

Moram priznati, na početku svake nove priče sažalijevala sam ono što će kasnije postati ubojica. Priče o njihovim djetinjstvima lede krv u žilama jednako kao i ono što su kasnije činili drugima. Priče su to o fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, zanemarivanju, kažnjavanju, sve jedan užas veći od drugoga. Jako mi se sviđa što autori to ne koriste kako bi opravdali ubojice, oni sam samo podastiru sve dostupne informacije kako bismo sami formirali svoje stavove. Kažem, isprva mi ih je bilo žao. Kasnije, kad učine jedan krivi izbor za drugim, žao mi je bilo isključivo njihovih žrtava. Nevinih ljudi, nažalost vrlo često djece, koji su se tu slučajno našli i – ništa ne sluteći, ukrstili svoj život s osobom koja će im ga oduzeti.

Stil pisanja – nisam sigurna

Obožavala sam Profil zla od prve stranice! Ipak, dala sam mu ocjenu 4,5 jer jednostavno nisam sigurna sviđa li mi se stil pisanja… Iako autori na početku kažu kako su koristili humor kako bi ublažili užase koji se prelijevaju sa stranice na stranicu, nisam sto posto sigurna funkcionira li mi to… Ponekad mi je taj humor bio malo previše…

Osim toga, valjda kako svi imamo drugačiji smisao za humor, pola fora nije mi uopće bilo smiješno. Uglavnom, vidjet ćete kako su stranice oblikovanje kao neka vrsta dnevnika ili dosjea o određenom ubojici (slika dolje). Uz rubove stranica često su načrčkana zapažanja autora koja mi nisu potpuno legla i nekad su mi se činila mrvičicu „too much“. Ali eto, možda to vama bude simpatično i uz duhovite bilješke lakše progutate gorku pilulu zvjerstava koje subjekti čine.  

Filip Georgiev-Štimec, Katia Kozina: Profil zla
  • „Ajme, pa zašto nije to prijavio, mogao je spasiti toliko života“, čujemo kako pitate ovu knjigu. Knjiga vam ne može odgovoriti! Ali mi možemo. NARAVNO da je podnio prijavu, no kao što možete pogoditi, policija ju je spremila u ladicu…
    (Ivan Milat, str. 88.)

NAJVEĆA preporuka

Zašto preporuka – pitate se, i to NAJVEĆA, a nije mi sjeo način pisanja?

Ekipa, Profil zla jedno je od najvećih knjiških osvježenja i iznenađenja ove godine! Zbirka je toliko zanimljiva, neobična, edukativna!

Osim što nas podučava o značenju fetiša, uvijek ističe zajedničke faktore nastanka serijskog ubojice – snažan udarac u glavu, mokrenje u krevet, mučenje životinja… Ovaj ispod citat prepisat ću na više mjesta i uvijek ga imati na umu…

Za one koji žele znati više, Macdonaldova trijada je skup indikatora koji se sastoji od pišanja u krevet, paleža i mučenja životinja, koji može od malih nogu odrediti ima li osoba sociopatske tendencije. Sa službene, medicinske perspektive ova je teorija opovrgnuta, ali se i dalje može koristiti kao koristan popis stvari koje ne želite da vaše dijete radi u slobodno vrijeme. (Richard Chase, str. 200.)

Jako, ali JAKO mi se svidjelo što na kraju svake priče o ubojici imamo i Mjesto zločina BINGO (zabava za cijelu obitelj). Ovo je, na primjer, moj tip humora. Crni humor, ali ipak ne toliko crn da vas proguta. Naravno da sam svaki odigrala!

I za kraj, za većinu knjiga savjetujem čitanje – za ovu baš savjetujem kupnju!

Definitivno ćete htjeti podcrtati i označiti neke stvari.

I više od svega, htjet ćete odigrati ubojiti BINGO! Sretno!

Filip Georgiev-Štimec, Katia Kozina: Profil zla

Ostali naslovi ovih autora:

Filip Georgiev-Štimec i Katia Kozina autori su domaćeg true crime podcasta Mjesto zločina. Zbirka priča-biografija o najpoznatijim serijskim ubojicama Profil zla rezultat je njihova rada na navedenom podcastu.

Gdje kupiti knjigu Profil zla:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Loreth Anne White: Nemirne kosti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Nemirne kosti: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Loreth Anne White Nemirne kosti

Roman Nemirne kosti novi je naslov autorice Loreth Anne White. Moja očekivanja bila su velika jer sam prethodno pročitala njezine romane, odličan Sluškinjin dnevnik, Plivačicu te Ispod đavoljeg mosta, izuzetno napet roman, inspiriran istinitim događajima. Ovaj je roman na tragu njezinih prijašnjih romana, s razlikom što se autorica ovaj put poslužila provjerenim receptom o grupi prijatelja, naizgled povezanih, imeđu kojima se očigledno nalazi ubojica.

Jane

Ljudske kosti pronađene su ispod stare kapelice u šumi. Policijska istraga koju vodi inspektorica Jane Munro povezuju ostatke s desetljećima starim slučajem nestale tinejdžerice Annalise Jansen. Tada, davne 1976., smatralo se da je Annalise nakon zabave, s lokalnim dečkom, napustila grad.

Osim rada na slučaju, detektivka odjela za ubojstva Jane Munro nosi svoju osobnu dramu. Njen je zaručnik nestao na planinarenju prije nekoliko mjeseci, a da nije saznao da ona nosi njihovo dijete. Trudnoj Jane istraga daje potreban zamah da ostane u realnosti bez samosažaljenja. Istraga dobiva smrtonosni zaokret kada Jane otkrije drugo tijelo, koje baca potpuno novo svjetlo na ovaj zaboravljeni slučaj.

Šestorka

Godina je 1976. Grupa prijatelja, svi pri završetku srednje škole, žive bezbrižno mladenačkim životom prepunom zabave, veselja, ali i alkohola, prepirki, izrugivanja i međusobnih prevara. Popularno nazvani Šestorka, duše su svakog tuluma. Kad Annalise nestane, u malom gradu kruže glasine da je pobjegla ili da ju je možda ubio lokalni obojeni dečko čiji se roditelji nikad nisu pomirili s njegovim nestankom.

Saznanje da su pronađene kosti Annalisine kod njezinih prijatelja  Rocca, Jill, Care, Boba, Mary i Clauda izaziva iznimnu nervozu. Svi su oni u međuvremenu osnovali obitelji, postali uspješni i ugledni građani, ali Annalisine kosti postepeno pričaju priču.

Dugo zakopane tajne i laži uskoro će se razotkriti, a obećanje dano u jesenskoj noći prije četrdeset sedam godina šestorka će pokušati zaštititi s još više laži.

Što ako nije zao?
Što ako mu najbolji prijatelji nikada nisu bili prijatelji? str. 264.

Loreth Anne White Nemirne kosti

Dojam o djelu

Tko je bila Annalise Jansen?

Vesela djevojka, bezobrazna prijateljica, ljubomorna cura ili djevojka lakog morala promiskutetnog ponašanja?  To je pitanje koje si čitatelj postavlja cijelo vrijeme čitanja.

Knjiga vas dobar dio vremena drži u nedoumici o razlozima Annaliseine smrti i raznim misterijama koje je okružuju. Njezin promiskuitet, njezine iznenadne promjene raspoloženja, odnos s prijateljicama, odnos s obitelji, sve nas to vodi u nekoliko pravaca, do zadnje niti kada posljednji dio slagalice sjedne na svoje mjesto.

Nemirne kosti nam pričaju dvije priče. Jedna se događa 1976. godine, a druga danas.

 Knjiga je jako zanimljiva, atmosferična, radnja je brza s naglim obratima što neprestano drži pažnju čitatelja.

Svidjelo mi se kako je autorica unijela komadić znanosti u napeti krimić. U rješavanju zločina starog desetljećima, detektivka odjela za umorstva Jane Munro i forenzička antropologinja dr. Ella Quinn koriste forenzičku genealogiju i DNK testiranja kako bi riješile stari neriješeni slučaj i tako donijele utjehu obitelji. U tom svjetlu, ideja da kosti mogu pričati svoju priču savršeno je iskorištena.

Na početku vas zbunjuje veliki broj likova, ali kad pohvatate priču, shvaćate da su likovi vrlo dobro razrađeni, vrlo nesavršeni i karakterno dvojbeni, a opet vrlo ljudski. Malo po malo, otkrivaju se slojevi tajni i međusobni odnosi među Šestorkom, a grupa se počinje raspadati. Ako se istina otkrije, bogati  i lagodni životi nestat će, a sa sobom će povući i neke nevine žrtve. Ako nitko ne progovori, njihove tajne ostaju zakopane, zar ne?  Možda da, možda ne.

Istina je da uvijek netko progovori jer ne može izdržati teret grizodušja.

Ako je ovo prva suradnja Jane Munro i forenzičke antropologinje dr. Ella Quinn, s nestrpljenjem želimo još, i to uskoro!

U tom trenutku silno je trebala pripadati toj skupini. Potreba za pripadanjem osnovni je instinkt za preživljavanje. str. 244.

Loreth Annie White Nemirne kosti

O autorici

Loreth Anne White višestruko je nagrađivana autorica kriminalističkih trilera, poput  Pacijentove tajne, Sluškinjina dnevnika,  Ispod đavoljeg mosta i Nemirne kosti. S više od tri milijuna prodanih knjiga diljem svijeta i prijevodima na preko dvadeset jezika, pobrala je mnoge prestižne nagrade. Živi i radi u Kanadi.

Gdje kupiti:

Mozaik