Dama s kamelijama nadahnuta je pravom pariškom kurtizanom iz 19. stoljeća, Marie Duplessis, ljubavnicom autora romana, Alexandrea Dumasa sina. Armand Duval, glavni lik i zapravo alter ego Alexandrea Dumasa sina, priča o ljubavi prema kurtizani Marguerite Gautier (osmišljenoj prema Mariji Duplessis) koju su nazivali Dama s kamelijama. Bezvremenski klasik učinit će vam se danas pomalo naivan i pretjeran u iskazivanju emocija, ali upravo zbog toga priča je prekrasna, tužna i vrlo realistična, tako da osjećate istinsku tugu i žal prema oboje protagonista.
Dvadeset pet dana u mjesecu kamelije su bile bijele, a pet dana crvene. Nitko nikad nije saznao razlog tog mijenjanja boje. str. 12.
Nakon smrti
Priča počinje aukcijom stvari nakon smrti Marguerite Gautier, poznate kao Dama s kamelijama, i susreta s Armandom, nesretnim ljubavnikom koji se lud od boli vraća na početak svoje tragične ljubavne priče s poznatom pariškom kurtizanom. Marguerite, teško bolesna, umire od tuberkuloze koja je u to doba bila smrtonosna bolest. Mladi Armand ne može si oprostiti što je u trenutku njezine smrti bio daleko. Svjedoci smo pisma koje Marguerite piše Armanu i koje opisuje beskrajnu agoniju, psihičku i fizičku, u kojoj Marguerite, napuštena od svih, govori o njihovoj ljubavi.
Armand
Mladi buržuj Armand pada pod Margueriteinu čaroliju čim je ugleda. Međutim, svjestan je da bez obzira na dobar društveni status ne može uzdržavati takvu djevojku. Marguerite je navikla na život na visokoj nozi, bogatog mecenu koji je izdržava i bučne pariške provode. S razlogom je jedna od najpopularnijih kurtizana. Ali ponesen strašću, Armand smišlja kako zadržati Marguerite. Odlazak na selo jedan je od načina kako da se ljubavnici posvete samo sebi uz minimalne životne troškove. Ali Margueritino vrijeme polako prolazi. Zbog veze s mladim Armandom gubi sponzore, a njezino zdravlje sve je slabije.
One vole profesionalno, a ne iz zanosa. str. 123.
Dojam o djelu
Dama s kamelijama puno je više od romana o nesretnoj ljubavi. Alexandre Dumas (sin), propituje vrijednosti i moral društva 19. stoljeća. Muškarci su mogli imati ljubavnice bez društvene osude dok za žene koje muškarci uzdržavaju u zamjenu za putene užitke, zvane kurtizane, nema simpatija, već samo osuda javnosti.
Dok su mlade i lijepe, kurtizane su žrtve ljubomore i zavisti, a kad im ljepota ocvate ili obole, dočeka ih prezir i ravnodušnost okoline. U tom svijetu nema mjesta za ljubav. Odnosno, ljubav je društvena činjenica podložna buržujskom moralu. Granice srca ovdje su čvrsto zatvorene. Armand i Marguerite jednostavno nisu imali šanse.
Žrtva predrasuda, Marguerite Gautier, pokazala se kao žena velikog srca spremna žrtvovati vlastitu sreću i bogatstvo kako bi pomogla voljenom muškarcu oslobodivši ga.
Dama s kamelijama dirljiva je, romantična i realna priča u isto vrijeme. Alexandre Dumas opisuje nadu mladih ljubavnika, ali prije svega okrutnost za koju su sposobni kad se umiješa ljubomora. Opisuje reakciju okoline na „neprimjerenu“ ljubav, strastvene osjećaje, ljubav, mržnju, patnju i samožrtvovanje.
Žao vam je istovremeno i Armanda i Marguerite. Margueriteino iskupljenje i njezina želja za opravdavanjem Armandove ljubavi te licemjeran društveni milje oko ljubavnika toliko su u suprotnosti da vam knjiga postaje sve dirljivija i bolnija. Ne možete, a da vam ne zaiskri suza na Marguerite i njezinu nesretnu sudbinu.
Dama s kamelijama bila je inspiracija za Chopinov istoimeni balet, Verdijevu operu La traviata, Oscarom nagrađen mjuzikl Moulin Rouge te brojne druge balete, kazališne komade i filmove (sa zvijezdama poput Lillian Gish, Eleonore Duse, Sare Bernhardt, Grete Garbo i Isabelle Huppert u naslovnoj ulozi).
Ovaj književni klasik 19. stoljeća nikako ne smijete propustiti.
Ako odlučim uzeti novog ljubavnika, taj mora imati tri vrlo rijetke osobine. Mora biti povjerljiv, pokoran i diskretan. str. 103.
o autoru
Alexandre Dumas (sin), rođen 27. srpnja 1824. i preminuo 27. studenog 1895., francuski je romanopisac i dramatičar, izvanbračni sin slavnog i istoimenog oca, spisatelja Alexandrea Dumasa. Dumas sin bio je plodan književnik, kao i otac mu, ali opus dvojice muškaraca teško da bi mogao biti različitiji. Prvi mu je uspjeh roman Dama s kamelijama (La Dame aux camélias, 1848.), no svoj istinski poziv pronašao je tek kad je adaptirao tu pripovijest u dramu, prvi put izvedenu na kazališnim daskama 1852. godine. Giuseppe Verdi utemeljio je libreto svoje glasovite opere La Traviata upravo na toj drami.
Bilješke o tvom iznenadnom nestanku dirljiva je priča o sestrinskoj ljubavi koja prelazi granice života i smrti. Svi mi koji imamo sreću imati braću i sestre možemo se pronaći u odnosu Sally i Kathy. Imati starijeg brata ili sestru odnos je toliko pun antagonizma kao rijetko koji ljudski odnos. Širok je to dijapazon osjećaja, od obožavanja bespogovornog autoriteta do ljutnje, zavisti, netrpeljivosti, netolerancije, ali u osnovi svakog bratskog ili sestrinskog odnosa neporeciva je ljubav. To su dobro znale Sally i Kathy.
A tata je mamin muž. I oni vole jedno drugo onako kako nas dvije volimo Billya Barnesa. str. 24.
Sestre
Šesnaestogodišnja Kathy bila je sve ono što je njezina trinaestogodišnja sestra Sally željela poslati. Lijepa, uspješna, elokventna, sveprisutna na školskim zabavama, zapamćena na priredbama. Kathy je bila zvjezdica koju su baš svi primjećivali. Za introvertnu, racionalnu i pouzdanu Sally nije bilo dileme. Sestra je njezina nit vodilja kroz život. S Kathy je uvijek sve bilo lako. Kathy je imala snove koji su se redom ostvarivali. Kathy je voljela Billya Barnesa pa ga je voljela i Sally. Samo što je Billy bio Kathyn momak.
Kad ostane jedna
Život nije idiličan. Život je grub, surov i neizbježan. Kad Kathy ode, Sallyin se život nastavlja. Mala obitelj i dalje živi zahvaljujući Sally koja o svemu što joj se događa obavještava Kathy. Nema dana da joj Sally ne ispriča svoj dan. Gdje je bila, što je obukla, koga je srela, kako je bilo u školi, sve se prenosilo Kathy. Sally nikad ništa nije krila od sestre. Uvijek joj je govorila istinu pa makar se starija sestra naljutila. Sally nikad nije pokušala nešto zanijekati Kathy. Kathy je zaslužila istinu. I nikad nije prigovorila.
Tvoja šutnja, to mi je uvijek bila najteža kazna. str. 330.
Billy
Živjeti s krivnjom kad imaš samo osamnaest godina pretežak je teret. Billy ne zna hoće li se moći nositi s tim. Možeš se zapustiti, ne raditi ništa, napustiti školu, živjeti kao klošar, ali krivnja te prati i prati kud god kreneš, u koju god prostoriju uđeš, kojom god cestom krećeš. Kad god zatvoriš oči, vidiš Kathy, što god radiš, spavaš, jedeš ili dišeš vidiš Kathy. A kad pomisliš da bi je možda mogao zaboraviti, vidiš Sally.
Mislio sam da ću osjetiti da mi je oprošteno. Ali nikad to nisam osjetio. str. 323.
Dojam o djelu
Bilješke o tvom iznenadnom nestanku roman je nakon kojeg ostanete s pročitanom knjigom u ruci i razmišljate o tome kako nam jedan trenutak može obilježiti čitav život. I nakon što se on dogodi, više nikad ništa nije isto. Zatim razmišljate o tome kako je život niz sretnih trenutaka i samo jednog nesretnog koji nas određuje.
Knjiga je izuzetno emotivna. Dirljiva i potresna istovremeno i na neobičan način lijepa. Ispričana u prvom licu, a pripovijeda je Sally, koja sestri govori sve što se događa u životima onih koji su ostali. Radnja je toliko jaka i emotivno jasna da vam se čini da je ovo jedna od obitelji koju poznajete u stvarnom životu. Sally i Billy doživotno su vezani svojim okrznutim dušama zbog kojih nigdje ne nalaze mir. Ni u vezama, ni u poslu, ni u svojim obiteljima. Njihovo prijateljstvo duboko je vezano Kathynim rukama koje ih spajaju i kada oni nisu toga svjesni.
Ovo je priča koja osim što priča o mladenačkoj ljubavi, priča i o prijateljstvu dugom petnaest godina koje je rođeno u patnji i koje nitko ne može prekinuti.
Ovo je priča o samospoznaji, emocionalnom i duhovnom rastu jedne tinejdžerice, od njezinog odrastanja do odrasle osobe. Sally je shvatila da nisu tragedije te koje nas ojačaju. Ojača nas život koji ostaje nakon tragedije i ljudi koji nisu samo svjedoci našeg života već taj isti život putuju zajedno s nama.
O autoru
Claire Lombardo Alison Espach autorica je hvaljenih romana The Adults i Bilješke o tvom iznenadnom nestanku. Objavljuje kratke priče i eseje u časopisima Vogue, Joyland, Glamour i Salon. Predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Providence na Rhode Islandu.
Već dugo vremena kanim napisati recenziju za ovu knjigu i nikako. Zašto? Jer to uopće nije lako. Pomislit ćete, zbog čega bi bilo teško napisati osvrt za knjigu o jednom mačku? Pa nije to Dostojevski ili Krleža!
Priča o mačku Nani najmanje je jednostavna priča. Priča je to koja će vas izuti iz cipela od prvog Naninog mačjeg skoka u kojem je povrijedio nogu. Mačak čudnog, ženskog imena, koji govori ljudskim glasom i posjeduje sve ljudske emocije od radosti, ushita, tuge pa sve do ljutnje i povrijeđenosti, daleko je više od kućnog ljubimca mladiću Satoru.
Satoru udomljuje Nanu
Satoru primjećuje uličnog mačka koji najčešće lješkari na haubi njegova automobila. Ne razmišlja o kućnom ljubimcu, ali kad se mačak ozlijedi pod kotačima automobila, Satoru se sažali i uzima ga k sebi. Daje mu znakovito ime Nana što na japanskom znači sedam. Nakon što je obilježio mačka imenom, Nana postaje Satoruov mačak. Važno je reći da nam ovu priču priča Nana, a ne Satoru. Nana, osim što je izvrstan pripovjedač, ima sve ljudske karakteristike i vrlo osebujan karakter. Suživot mačka i mladića traje punih pet godina. Ali kao i u životu ljudi, tako valjda i kod mačaka, svemu lijepom ponekad dođe kraj.
Kako je uopće mogao i pomisliti da bih ja otišao od njega. To se ni za što na svijetu ne bi moglo dogoditi. str. 162.
Satoru i Nana putuju Japanom
Satoru objašnjava Nani da će putovati zajedno Japanom i posjetiti neke njegove stare prijatelje. Nana ne razumije baš, ali prihvaća putovanje. Uostalom, on voli Satoura, a Satoru ga ionako nije pitao za mišljenje. Satoru i Nana putuju prekrasnim japanskim krajolicima. Neki kod Nane izazivaju pravo divljenje, a neki ga plaše, kao na primjer more. Svašta je Nana vidio putujući sa Satoruom, od različitih ljudi do različitih životinja, čak i nekih njegove vrste, ali svugdje se kratko zaustavljaju i nastavljaju put. Nana shvaća da je Satoru na posebnom zadatku. A to je da pronađe smještaj za Nanu.
Ako ne iskoristiš priliku kad možeš nešto naučiti, možda to nikad u životu ni ne naučiš. str. 77.
Knjiga koja zaslužuje poštovanje
Putni zapisi jednog mačka, koje upravo čitamo na hrvatskom jeziku, bestseler su jedne od najpopularnijih japanskih spisateljica Hiro Arikawe, samo u Japanu prodanih u više od milijun primjeraka. Knjiga je to koja zaslužuje poštovanje čitatelja, a to je najviše što možemo očekivati od bilo koje knjige.
Napisana jednostavnim jezikom i stilom, knjiga nas je sklona zavarati mišlju da se radi o bezazlenoj pustolovini. A to uopće nije tako. Geste ljubavi, nježnosti i privrženosti koje pokazuje jedan mačak (istina, humanoidni mačak) i ekvivalent (da se poslužim matematičkim jezikom) istih takvih osjećaja, koji Satoru pruža Nani, razvijaju se postupno nježnim i finim strunama. Svakodnevni život momka i mačka čine male radosti, odricanja i samožrtvovanja s obje strane. Sve je to lišeno bilo kakve drame, patetike, uzrujavanja ili visokih tonova.
Dojam o djelu
Putni zapisi jednog mačka knjiga je o dobroti na koju smo davno zaboravili, o izborima koje moramo donijeti u svijetu toliko dalekom od našeg bučnog, zapadnjačkog načina života. U Japanu se sve događa tiho i pristojno, sa smiješkom i bez žurbe, čak i kad se nema puno vremena. Upoznajemo jednu drugačiju kulturu i jednu sasvim posebnu zemlju. Autorica se pobrinula da ljepote Japana na topao način prenese čitateljima na ovom putovanju od Honshua do Hokkaida pa je knjiga svojevrsni hommage Japanu.
A izbor glavnog lika, mačka, isto je tako specifičan i karakterističan za ovu kulturu. Naime, Japanci obožavaju mačke. Prvi su put tamo stigle oko 500. godine n. e., i to kao slijepe putnice na brodovima koji su se vraćali iz Kine, gdje su već bile pripitomljene stoljećima. Mnogi japanski pisci, pa čak i sam Murakami, uzimali su mačke za likove u svojim romanima. Ali Hiro Arikawa ide dalje. Njezin glavni lik je mačak koji ima osobnost i ima svog čovjeka. Osim tipičnih ljudskih emocija, ovaj mačak ima i određenu ulogu u romanu. On je izvrstan pripovjedač koji ima zadatak ispričati nam ovu toplu i neobičnu priču.
Putni zapisi jednog mačka knjiga je koja će se, vjerujem, svima svidjeti. Njezina je vrijednost prvenstveno emotivna. Autorica je lukavim korištenjem personifikacije, likom mačka pripovjedača, taknula one tanke strune u nama koje nemaju veze s razumom ili racionalnim. Imaju veze samo s prijateljstvima koja nas kao ljude oblikuju bez obzira jesu li iz ljudskog ili životinjskog svijeta.
O autoru
Hiro Arikawa (1972.) jedna je od najpopularnijih suvremenih japanskih spisateljica. Njezin roman Putni zapisi jednog mačka u Japanu je prodan u više milijuna primjeraka, da bi potom bio preveden na mnoge jezike i postao veliki hit širom svijeta. Prema romanu je 2018. godine snimljen i istoimeni film u kojem se Arikawa potpisuje kao scenaristica. Živi i radi u Tokiju.
Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.
Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.
Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.
Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše. Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.
I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!
Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri
Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.
Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih. Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjetiWilla Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljećaNancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijeteRomyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.
Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond,Sobaricai Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!
Spooktober – strašni listopad
Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.
Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salemauz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.
Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.
Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hilltočno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!
Domaći autori
Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora. Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmeteNedovršenuMarine Gudelj, Pedeset cigareta za ElenuMarine Vujčić, Horror vacuiStaše Aras i Mater DolorosaJurice Pavičića.
Tu su i izvrstan, dirljiv i strašanPacijent iz sobe 19Zorana Žmirića te DoručakDinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubavZorana Pilića.
Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemlai Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.
Knjige o knjigama
Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjigaCarstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši. Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna MiseryStephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.
Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!
Ove jeseni – putujemo
Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.
Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanicii Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.
A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.
Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansiu kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.
Šarmantno i od pomoći
Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnostkoja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.
Takva kakva jesije i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.
Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.
Ljubavna obmana u Španjolskojseksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.
Je li jesenski intermezzo već počeo?
Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.
Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.
Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?
Gdje kupiti sve navedene romane:
Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.
Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.
Kao da je sve u mom životu vodilo do tog mjesta, do te jedinstvene kuće. Do njega. str. 7.
Zaključana je najavljen kao južnjački, gotički, viktorijanski roman koji se dijelom oslanja na klasik Charlotte Brontë, Jane Eyre. Moram priznati da sam odmah nakon čitanja uzela knjigu Jane Eyre kako bih napravila usporedbu. Nisam ni sumnjala da je Jane iz romana sestara Brontë pobjednik u ovoj neravnopravnoj dilemi. Klasik Jane Eyre izvanredno je književno ostvarenje, a Zaključana (u originalnom prijevodu The Wife upstairs) je samo solidan krimić koji doista nije ono što piše na naslovnici.
Jane
Jane je šetačica pasa za ljude u bogatoj četvrti Thornfield Estates u Birminghamu, Alabama. Želja joj je da je netko prepozna kao osobu i prihvati u svoje društvo. Ali žitelji Thornfield Estatesa uglavnom su bogati snobovi čiji stil života, uz stjecanje novca, pokriva uređenje interijera te praćenje mode i stranica za uljepšavanje. Muškarci su bogati poduzetnici koji puno piju, a žene prave stepfodske supruge. S druge strane, Jane (za koju odmah saznajemo da joj to nije pravo ime) ima problemčić s kleptomanijom i očajničkom potrebom za brisanjem svoje prošlosti u udomiteljskim domovima. Jane želi biti bogata, ali i sigurna i poštovana. San joj je živjeti u jednoj od imućnih kuća uz koje šeta pse.
Susret
Nakon slučajnog susreta, Jane započinje romansu s Eddiejem Rochestorom, bogatim udovcem koji je poziva da živi u njegovoj kući. Jane je oduševljena jer kuća odiše glamurom i pažljivo osmišljenom elegancijom. Saznaje da je kuću i sve u okruženju osmislila i uredila Eddiejeva žena Bea, koja je s prijateljicom Blanche poginula u brodskoj nesreći prije šest mjeseci. U tragičnoj nesreći na brodu, Beino tijelo nikad nije pronađeno. Bea, prelijepa Eddieva supruga, bila je osnivačica i izvršna direktorica tvrtke Southern Manors, web stranice i kataloške tvrtke koja je potrošačima nudila punu estetiku južnjačkog stila života. Jane osjeća da nije dorasla sjeni preminule supruge, ali zaljubljena je u Eddija. Sve do dana kada začuje misteriozno lupkanje na gornjem katu kuće…
Ja nisam s vama. Kažem mu, ipak, jer to je istina. Da, stojimo tu, ruka mu je na mojoj ruci, ali nismo zajedno. str. 33.
Dojam o djelu
Ako je namjera romana bila da dočara gotički duh, tmurne ambijente, lupanje prozora i zavjesa u oluji, iznenadno zatvaranje vrata, egzotičnost i nadnaravne elemente, onda je Zaključana potpuni promašaj.
Radi se o solidnom krimiću napisanom po uzoru na književni klasik i to mi je, kao ideja, u redu. I drugi su se pisci (sjetimo se samo Nesboa i Macbetha) okušali u pisanju romana na osnovi poznatog književnog predloška. Knjiga ima nekoliko dobrih zapleta, ali likovi nisu dovoljno uvjerljivi da bi navijali za njih ili ih simpatizirali. Jane je još najbolji lik. Uvrnuta i oštećena na svoj način zbog svoje prošlosti i mučnog djetinjstva, nekako mi je najvjerodostojnija. Ostali likovi, pogotovo bogataška klika, isprazni su mi i prenapuhani.
Zaključana nije ljubavni roman, to je sigurno, i nije lirski napisan, ali ima radnju koja se ubrzava sve do neizvjesne završnice i vi želite pročitati roman do kraja. Dojam umanjuje dosta psovki koje koriste glavni likovi, a nije baš korektno od autorice što nam pod nos stavlja i svoje političko opredjeljenje (on je pijanac, pa još i republikanac…).
Preporučujem pročitati pa da sami možete napraviti usporedbe s pravom Jane Eyre. Mislim da nećete imati dileme.
O autorici
Rachel Hawkins je autorica bestselera New York Timesa više knjiga za mlade čitatelje, a njezini su radovi prevedeni u više od desetak zemalja. Studirala je u viktorijanskoj književnosti na Sveučilištu Auburn, a trenutno živi u Alabami sa suprugom i sinom i pet mačaka. Zaključana je njezin prvi roman za odrasle.
Još jedan klasik na koji Zaključana mrvicu podsjeća jest i RebeccaDaphne du Maurier. Ako niste čitali taj izvrsni gotički roman, virnite u našu recenziju pa usporedite dvije radnje.
Mali vinograd u Provansi opuštajući je roman idealan za ljetno-jesenski dio godine. Ako želite pročitati lijepu, laganu ljubavnu priču, a usput naučiti kako se izrađuje vrhunski rosé (sve potanko opisano), onda je ovo knjiga za vas.
Moram priznati da me knjiga vukla na čitanje ne toliko zbog ljetne romanse, koliko zbog mjesta na kojem se sve odvija. Provansa, jedna od najljepših regija u Francuskoj, katedrala maslina, vina i polja lavandi, najbolja je pozornica za slatku i očaravajuću ljubavnu priču. Ali ne počinje sve glatko…
Ava
Ava nije zadovoljna svojim životom. Posao je ne ispunjava, suprug troši zajednički kapital tako da im prijeti hipoteka, a kći Sophie sprema se za studij i bliža je ocu nego vlastitoj majci.
Kad dobije pismo i ostavštinu preminulog djeda, Avine uspomene iz djetinjstva počinju navirati poput bujice.
Uspomene na djetinjstvo i rad s djedom u raskošnom vinogradu u Provansi, Avi izazivaju oprečne osjećaje. Radost što je provodila djetinjstvo s djedom u tom predivnom kraju i tugu zbog naprasnog odlaska. Nažalost, Ava i majka su otišle davno. Djed je u međuvremenu umro, a vinograd je nagrizao zub vremena. Vrhunski rosé koji je iz ovih trsova u Provansi osvajao najveće nagrade, ostao je samo u Avinom sjećanju.
Kad dobiješ ovo pismo, mene više neće biti. Ostavljam tebi i kuću i vinograd. Znam da si dijelila moju ljubav prema vinogradu. str. 33.
Provansa
Nema toga tko bi u ovom predivnom djeliću svijeta ostao ravnodušan. Ava se misli zadržati kratko i prodati imanje, ali gradić je obuzima malo po malo. Ubrzo se vidi kako uživa razgledavati voće i povrće, šetati među štandovima, kupovati lokalne delicije i pričati o vinskim sortama s mještanima… Svježa kava i kroasan za doručak, čaša roséa s privlačnim konobarom Jacquesom i Ava se u Provansi uskoro počinje osjećati kao kod kuće.
Ali, djedov vinograd je zapušten i treba mnogo truda da se obnovi. Može li Ava naći prijatelje koji će joj pomoći obnoviti vinograd koji bi proizvodio vrhunski rosé kao što je bio djedov?
Motiv i nije baš mali. Vlasnik najboljeg roséa dobiva pozamašnu novčanu nagradu. Ali i konkurencija je jaka…
Dojam o djelu
Mali vinograd u Provansi knjiga je koju čitamo na plaži, rijeci, livadi ili proplanku, svim mjestima gdje smo opušteni. To je upravo knjiga za opuštanje i razonodu. Predivan krajolik, mala romansa koja se postupno razvija, srdačni ljudi, hrana i vino koje se u Provansi proizvodi više od 2600 godina, dovoljna su garancija da ćete uživati u ovoj knjizi.
Da ne bi bilo sve idilično, autorica se pobrinula i za malo drame. Vinsko natjecanje i konkurencija koja igra prljavo, kao i neočekivana veza s mlađahnim konobarom, učinili su da knjiga ima potreban touch koji joj daje tračak neizvjesnosti, kao kapljica roséa na nepcu prije negoli ga kušate.
Ne znamo je li autorica Ruth Kelly i privatno poznavateljica vinskih sorti, ali svakako je pohvaljujem što nas je malo educirala o vinu, konkretno o roséu, njegovom sazrijevanju, preradi i proizvodnji, pa smo nešto i naučili o ovoj cijenjenoj kapljici.
O autorici:
Ruth Kelly školovana je novinarka s više od deset godina iskustva u tiskanom novinarstvu i na televiziji. Radila je kao slobodni novinar za Daily Mail, Daily Mirror i The Sun. Njezino iskustvo u dnevnim novinama koristi joj u nizu časopisa za žene kao što je Grazia, časopis Look gdje je radila kao urednica i pokretanje časopisa More. Na televiziji je radila kao producentica vijesti te spisateljica za Endemol.
Kristen i Josh upoznaju se tako što će biti kumovi svojim najboljim prijateljima, Sloan i Brandonu, na njihovom vjenčanju. Od prvog trenutka ludo se svide jedno drugom, no Kristen je u ozbiljnoj vezi s vojnikom Tylerom koji se uskoro vraća s misije i tada će započeti zajednički život.
Budi u blizini. Kad se taj tip vrati kući, dogodit će se jedna od dvije stvari. Ili će prekinuti ili će se vjenčati. A ako prekinu, ti ćeš to prvi saznati. Ne postoji rok. Voliš se družiti s njom. … Onda se druži s njom. Budi joj prijatelj. (str. 39.)
Budući da ga Brandon, mladoženja, savjetuje da bude u Kristeninoj blizini jer se svašta može dogoditi, Josh joj pristaje pomoći s poslom dok ne nađe pravog majstora. Kako sve više i više vremena provode zajedno, shvaćaju da imaju isti smisao za humor i mnoštvo zajedničkih interesa. Jedva drže oči, ruke i misli odvojene jedno od drugog, a Kristen jedva čeka Tylerov povratak jer ne zna koliko se dugo može odupirati iskušenju u obliku seksi vatrogasca Josha.
Nisam se mogla oduprijeti pomisli da si odgovaramo na mnogo načina. A loše smo upareni na najgori mogući način. ( str. 47.)
A tada, potpuno neočekivano, Tyler prekida s Kristen i odlazi u novu misiju.
Samo prijatelji
Kristen i Josh padaju jedno drugom u naručje, no ona je ustrajna na tome da između njih smije biti samo seks i ništa drugo. Oni nikad neće biti u vezi – uvijek će, unatoč svemu, ostati SAMO PRIJATELJI. Josh pristaje, misleći da će se ona predomisliti, no nije svjestan da Kristen krije veliku, veliku tajnu zbog koje njih dvoje nikad i nikako ne mogu biti skupa.
Tako sam i s Tylerom učinila ono što sam činila s većinom usranih stvari u svom životu. Stavila sam ih … svaku u svoj sobičak. Bacila sam Tylera u njegov podrum, povukla špagicu da ugasim svjetlo, zatvorila teška metalna vrata i povukla zasun da ne bih morala gledati stvari koje me bole te da bih mogla neokrznuta nastaviti sa svojim životom. Zbog toga nisam plakala. (str. 162.)
Samo prijatelji – vrckavo ljetno štivo?
Čitajući većinu ovog romana, po glavi mi se vrtjelo jedno – tko, za ime Isusovo, može čitati ovakvo nešto i onda napisati da je „savršeno ljetno štivo koje će vas oduševiti svojim humorom i vrckavošću“?! Jer na koricama romana Samo prijatelji stoji baš ta recenzija iz Cosmopolitana i evo, mogu samo i jedino zaključiti da onaj tko je recenziju pisao – roman čitao nije!
Ako vam se mili čitati realnu recenziju, bacite oko na Instagram profil @mali_dnevnik_čitanja. Ta me recenzija potakla na čitanje, ali i dala naslutiti da nije sve tako šarmantno i lagano kako korice aludiraju.
Moja preporuka
Što se tiče preporuke, Samo prijatelji natjerali su me da osjećam mnoštvo toga, dobrog i lošeg, i svakako će mi ostati u dugoročnom pamćenju.
Mnogo se toga ovdje događa, osim u onoj trećini romana u kojoj se ne događa apsolutno ništa nego igra lovice između Kristen i Josha, koja čak nije ni zabavna. Ali ok, Kristen ima velik problem i razumijem zašto je autorica njezinim promišljanjima i upornim odbijanjima zgodnog vatrogasca htjela dati na važnosti.
Postoji nešto što trebaš znati o meni, Josh. Ja kažem ono što mislim. Ja nisam od onih sramežljivih. Da, ti si seksi. Uživaj u komplimentu, jer neće ti se uvijek sviđati ono što ti imam reći, a mene i ovako i onako neće biti briga sviđa li ti se ili ne. (str. 36.)
Onda kraj. Toliko klišeiziran da imam osjećaj da je autorica potkopala sve dobro što je pokušala napraviti izborom teške teme.
Naime, znala sam kako će završiti. Znala sam! I čitavo se vrijeme molim u sebi da autorica ipak ne skrene u te vode, nego da likovima pokuša dati realniji kraj. Ali ne, pod svaku cijenu morao je biti klišej. Toliko sam se razbjesnila na kraju jer – zašto? Ne mogu li neke priče biti drugačije? Ako je već počelo tako kako je počelo, zar ne zaslužuje posebniji kraj?
Naravno da ne, zalijepimo kraj tebe-bože-svakog ljubića koji postoji na priču koja je trebala biti mudrija, moćnija, mučnija, ali realnija.
Eto, to sam sve osjećala dok sam čitala.
Strast između Kristen i Josha. Dosadu dok se naganjaju. Tugu, čuđenje i ljutnju zbog nepravde. Bijes zbog raspleta.
Kad vam kažem da ovo pišem tjednima nakon čitanja, a osjećaji još nisu splasnuli, shvatit ćete zašto vas ipak potičem na čitanje.
Nadam se da će vama biti „vrckaviji“ nego meni.
Ostali naslovi ove autorice:
Samo prijatelji debitantski je roman autorice Abby Jimenez.
Magija postoji u svijetu, naprosto je tako… (str. 261.)
Crno sunce – uvod
Roman Crno sunce prvi je dio trilogije Between Earth and Sky. Prati više grana radnje koje se naposlijetku slijevaju u jednu – onu koja se odvija u gradu Tovi, za vrijeme konvergencije, odnosno pomrčine sunca.
„Konvergencija je nebesko poravnanje. Dan kad se sunce, mjesec i zemlja poravnaju, a mjesečeva sjena proguta sunce.“ „Crno sunce“, kimne ona. „… Rijetkost je.“ (str. 265.)
Mjesto radnje je Meridijanski kontinent, čiji su dijelovi, važni za ovaj roman, gorje Obregi, grad Cuecola, grad Tova te neka vrsta geta, sirotinjska četvrt Kojotove Ralje. Četiri klana u koja su podijeljeni ljudi Meridijana, Od Nebesa Stvoreni, su klanovi Crna Vrana, Barska Skakalica, Zlatni Orao i Pernata Zmija. Svaki klan ima svoje glavarice te svoje Svećenike Stražare, koji borave u tornju, daleko od ostalih, i koji vode kontinent. Svaki Svećenik ima svoje područje, pa je tako Naranpa Sunčev Svećenik, iz Reda proroka (najvažniji Svećenik). Tu su i Iktan, Svećenik Noževa, iz Reda noževa, Abah, Svećenik Pomoći, iz Reda društva iscjelitelja i Haisan, Svećenik Zapisa, iz Reda društva povjesničara.
Ljudi koji nemaju klana zovu se Suhozemljaši.
Crno sunce – prva linija radnje
Prva grana radnje prati mladog Obregijanca Serapija koji putuje prema Tovi. Mora stići prije konvergencije jer ima zadatak.
Prevozi ga kapetanica Xiala, iz naroda Teek, čija pjesma smiruje more, ali čovjeku može pomutiti um.
„Sad mi reci koga vodim u Tovu“, reče. „Jednog jedinog Obregijanca“, neopterećeno će on. „Oslijepljelog. Unakaženog. Čini se da se radi o nekoj vjerskoj pomami. Bezopasan je.“ Ovo posljednje izrekao je odveć brzo, kao da nešto skriva. (str. 32.)
Xiala odmah shvaća da je tajanstveni Serapio više od onog što pokazuje, pogotovo kad otkrije njegova obilježja Crne Vrane – crveno obojene zube i svojevrsnu tetovažu vrane urezanu mu u kožu. Serapio je slijep jer su mu kapci na očima zašiveni, no može razgovarati s vranama i vidjeti uz njihovu pomoć.
Crno sunce – druga linija radnje
Drugi smjer prati Sunčevu Svećenicu Narampu, glavnu svećenicu u Tovi. Ona potječe iz Kojotovih Ralja i osjeća da je ostali Od Nebesa Stvoreni nikada nisu prihvatili. Pokušava svećenstvo približiti narodu, što nailazi na otpor, spletke, naposljetku i izdaju.
Uvijek iznova, Tova ju je gonila za zasluži poštovanje, i uspjela je svaki put. Tješila se činjenicom da to nije činila zbog slave ili moći, nego zbog najgoreg mogućeg razloga. Zbog vjere. Vjere u ovo mjesto koje naziva domom. (str. 39.-40.)
Kako se približava konvergencija, jasno nam je da će se njezin i Serapiov put ukrstiti.
Hoće li iz njega izići kao pobjednici ili gubitnici?
Hoće li uopće preživjeti?
Nedostatci
Crno sunce zahtjevna je mistična priča koja će vas namučiti, ali ako volite tu vrstu književnosti, vjerujem da ćete uživati. Mene je isprva dosta mučila, moram priznati. Na kraju me navukla na čitanje i priča mi se jako svidjela, no trebalo mi je vremena.
Budući da sam na društvenim mrežama već komentirala ovaj roman, neki su mi pratitelji rekli da njima nije bio težak, nego da su uživali u svakoj rečenici ove fantazijske sage. Eto, možda je samo stvar u tome kakvu književnost inače volimo čitati.
Ono što mi je otežavalo čitanje svakako je nedostatak karti koje bi mi prikazale kako izgleda Meridijanski kontinent te gdje su smješteni svi ti gradovi. Istraživala sam i ispada da karte postoje pa mi malo nije jasno zašto se nisu našle u našem izdanju. Cijeli taj izmaštani svijet divno je zamišljen, mračan i kompleksan, i vizualizacija bi bila od velike pomoći.
Druga stvar koja me odbijala od čitanja nije konkretno vezana za Crno sunce već za većinu fantasy romana koji nam se danas nude. Sve je u nastavcima! Zašto, Bože dragi? Nemam strpljena čekati nastavke, a ne želim odgađati čitanje jer dok iziđe završni dio, mogu proći godine! Dakle, ne ljubim nastavke…
E da, i još jedna sitnica koja me strašno iritirala, ali sad već stvarno cjepidlačim. Ne znam zašto zanimanja koja obavljaju žene nisu pisana u ženskom rodu… Na primjer, kad pročitam kapetan Xiala ili svećenik Narampa, pomislim da je riječ o muškarcima. U hrvatskom jeziku normalne su riječi svećenica i kapetanica i ne razumijem zašto se nisu koristile.
As I said, cjepidlačim.
Mračna fantasy priča
Sama je priča osmišljena briljantno! Mračna je, u „Igra prijestolja“ stilu. Fantasy je to na kakve nismo navikli, ali smo ga trebali. Magija u njemu je krvava, opasna, tamna i neočekivana.
A neočekivani su i oni za koje navijamo. Uglavnom. Crne Vrane su klan koji je u Noći Noževa izgubio gotovo sve, klan koji u tajnosti radi na ustanku i koji sanja o dolasku Boga Crne Vrane. One su nositelji radnje i jedna struja pozitivnih likova. Ajmo reći.
Vrane koje se okupljaju oko Velike kuće imaju osjećaje suradništva i poštenja. Primijetila sam da surađuju s vlastitom vrste ili čak posve drugačijim stvorenjem ne bi li postigle cilj. No budite oprezni, vrana je prevarant i ugrabit će veći dio nagrade, ako pomisli da može. (str. 73.)
Crno sunce puno je okrutnosti i krvi, izdaje i prevrata. Uživala sam prateći Serapiov put do Tove i užasavala se čitajući kako su njegove ozljede nastale. Obožavala sam Kojotove Ralje i opskurne likove koji se tamo skupljaju.
Prvi dio – ali kakav!
Crno sunce roman je koji je najbolje opisati kao – prvi dio. Ništa se u njemu konkretno ne događa, osjećamo samo natruhe neke buduće opasnosti. Te natruhe su, pak, toliko zanimljive da uporno okrećemo stranice iako se malo toga događa. Znamo da je sve što se kaže važno, da su svi odnosi bitni i priča se polako prede, gotovo ni iz čega. Ovaj nas prvi dio nas s likovima, daje natruhe njihovih pozadinskih priča koje su toliko dobre da se najbolje opisuju riječju – navlakuše. Toliko su napete, zanimljive i magične da nas mame na to da s njih skinemo veo tajni i ogolimo ih do kraja. Uh, samo se zbog njih isplati čekati nastavak!
Osim što su likovi savršeno razrađeni, oni su – sivi. Mogu biti dobri i loši, crni i bijeli. Ovi koji bi trebali biti pozitivci, u sebi nose nešto mračno, a negativci imaju zrnce ljudskosti. I svi su jednako zanimljivi. Meni se jako svidjela Xiala i nadam se da će se njezina priča nastaviti i u ostala dva nastavka. Ona je pripadnik naroda Teek, ali neću vam reći tko ili što su oni, neka i vas opčini taj dio priče.
A što se tiče kraja, obećava pravu napeticu i epsku borbu u drugom dijelu!
„Nemam lažnih nada“, tiho uzvrati. „Naravno da imaš“ strpljivo će muškarac. „Život je niz lažnih nada. Svi imamo lažne nade dok ne naučimo bolje.“ (str. 79.)
Ostali naslovi ove autorice:
Rebecca Roanhorse američka je spisateljica fantasy romana. Dobitnica je nagrada Hugo i Nebula. Autorica je brojnih romana i kratkih priča. Roman Crno sunce, preveden kod nas, prvi je dio serijala Between Earth and Sky (Između zemlje i neba).
Posljednje što mi je rekao priča je koja me osvojila premisom o vrijednosti žrtvovanja i iskupljenja i to onda kada to radimo iz ljubavi. To je priča o ljubavi, priča o braku, o iskušenjima, priča o povjerenju, strpljenju i podnošenju žrtve. To je priča o izvanrednoj ženi. I naravno, priča o muškarcu koji je u pozadini cijele radnje romana.
Hannah
Hannah Hall naizgled je obična žena. Kreativka koja tokareći izrađuje drvene predmete u svojoj radionici, sretno je udata za Owena, programera u poznatoj investicijskoj kući. Istina, s njima živi i Bailey, Owenova šesnaestogodišnja kći, koja je kao dijete tragično izgubila majku. Hannah i Bailey tek grade odnos koji je, uz sve Hannino nastojanje, zbog prgave tinejdžerice vječno nategnut. Ipak, život u malenom gradiću Sausalitu s voljenom obitelji za Hannah je ostvarenje američkog sna.
Nikad nije shvatio da se ne bojim biti ostavljena. Bojim se da će pogrešna osoba ostati. str. 77.
Poruka
Jednog običnog dana, dok je Owen trebao biti na poslu, na Hannina vrata kuca djevojčica i daje joj Owenovu napisanu bilješku s rečenicom: Zaštiti je. Hannah je zbunjena, ali zna na koga se poruka odnosi: na Bailey. Hannah pokušava doći do Owena preko svih društvenih mreža, ali on kao da je u zemlju propao. Istovremeno, agenti FBI-a privode Owenova šefa, u čije je poslove Owen morao biti uključen. Pritisnuta činjenicama, Hannah u teškom buđenju shvaća da njezin muž nije onaj za kojeg se predstavljao. Štoviše, istina je zapanjujuća. Owen Michaels ne postoji.
Tu ste, ostavljeni da pokupite komadiće njegovog nereda. str. 56
Hannah i Bailey kreću u potragu
Nevoljne partnerice privremeno zakopaju ratnu sjekiru kako bi otkrile što se dogodilo njihovom suprugu i ocu. Bailey je teška i zahtjevna tinejdžerica, ali Hannah shvaća Baileyine otpore, strahove i emocije jer je i sama kao djevojčica odrastala bez majke. Sloj po sloj, Hannah i Bailey skidaju koprenu s Owenovog života. Trag ih vodi u Austin, grad u Teksasu kojem je Owen studirao i kojeg se nikako nije želio sjećati. Ono na što tamo nailaze je zapanjujuće…
Na ovaj ili onaj način, to je prilagodba koju potpisujemo svaki put kad nekoga volimo. str. 273.
Dojam o djelu
Posljednje što mi je rekao inteligentno je napisan triler koji potanko, nit po nit, otkriva mrežu vrlo vješto napisanog zapleta. Pitanja koja postavljate kao čitatelj ista su ona pitanja koja postavlja njegova supruga Hannah u romanu: Što se dogodilo Owenu Michaelu? Zašto je nestao i ako se skriva, zašto to čini?
Da bi saznala kako će joj izgledati život u budućnosti, Hannah mora zaviriti duboko u Owenovu prošlost, a to uopće nije jednostavno. Postavlja se pitanje, koja je uopće cijena kopanja po nečijoj prošlosti?
Sve u svemu, roman je izvanredan. To je ona vrsta slagalice u kojoj se čini da ništa nema smisla i da se radnja polako događa, čak povremeno i stoji na mjestu, ali i ta mala stajanja u hodu između činova imaju svoju dramsku funkciju. A to je da pojačaju nevjerojatnu završnicu iza koje nam ostaje samo šutjeti, šutjeti do kraja.
Roman nas ostavlja duboko bez riječi u razmišljanju o vrijednosti žrtvovanja i stavljanja sebe u drugi plan, bez obzira jesmo li vjernici ili ne. Drugo pitanje koje će sigurno postaviti svaki čitatelj je: bih li ja postupio isto tako u danim okolnostima?
Svakako pročitajte!
O autoru
Laura Dave suvremena je američka spisateljica i autorica bestselera New York Timesa, među kojima su romani Eight Hundred Grapes i First Husband. Djela su joj objavljena u gotovo četrdeset zemalja, a za pet su njezinih romana, uključujući Posljednje što mi je rekao, kupljena prava za film i televiziju. Živi u Santa Monici u Kaliforniji.
Nije važno što znamo priču, nije važno što smo sto puta pogledali film i plakali skrivećki, ovo je jedna prava bezvremenska ljubavna romansa o dvoje ljudi koji dišu jednako, misle jednako, dvije savršeno kompatibilne duše koje su se odmah prepoznale.
Klasik suvremene ljubavne književnosti, Mostovi u okrugu Madison, prvi je put objavljen 1992. godine. Zatim tri godine nije silazio s top-liste bestselera New York Timesa, od čega je čak 38 tjedana bio na prvome mjestu. Godine 1995. proglašen je najprodavanijim romanom u povijesti američkog nakladništva.
Francesca
Francesca je usamljena Talijanka, kućanica iz Iowe. Suprug i djeca odlaze nekoliko dana na poljoprivredni sajam u Illinois. Nekad davno, kao mlada djevojka u Napulju, Francesca je imala drugačije snove. Ali dogodio se život. Pouzdani i dobroćudni Richard ponudio je prihvatljivu alternativu: nježnost i slatko obećanje Amerike. Ubrzo su došla i djeca, Michael i Carolyn, i Francesca je zatomila svoje snove.
Poželi da to traje dovijeka. Da bude još starih melodija, još plesa, još njegova tijela uz njezino. Opet je postala žena. str. 117.
Robert
Robert je fotograf koji dolazi u okrug Madison tražeći Rosemanov most kako bi snimio foto-kampanju za National Geographic o mostovima iz okruga. Odavno razveden, lutajući fotograf koji se nigdje ne zadržava, stara je duša koja lovi trenutak svjetla kako bi napravio što bolju fotografiju. Slučajan susret s Francescom sudbonosan je za oboje.
Ja sam jedan od posljednjih kauboja. str. 115.
Ja sam cesta i pelegrin i sva jedra što su ikad zaplovila morem. str. 128.
Četiri dana
Za sve što nekome treba čitav život, a nekome se ne dogodi nikad, Francesci i Robertu je trebalo četiri dana. Četiri dana susreta, upoznavanja, zavođenja, ljubavi. Četiri dana koja provode zajedno prekretnica su u njihovim životima. Rastrgana između vlastitih želja i odgovornosti prema obitelji, Francesca mora odlučiti…
Mostovi u okrugu Madison- priča ne staje ovdje
Francescina djeca Michael i Carolyn saznaju za ljubavnu aferu svoje majke nakon njezine smrti, spremajući njezine stvari i čitajući pismo koje im piše s objašnjenjem. Najprije zaprepašteni, a zatim dirnuti, odluče ponuditi izdavaču dnevnik svoje majke kako bi njezina priča o ljubavi, ali i dužnosti i odgovornosti, ugledala svjetlo dana.
Dojam o djelu
Ljubavna priča između Francesce i Roberta priča je kakvih nalazimo sve manje. Način na koji se razvija veza, suptilno zavođenje, lagano, ugodno, lišeno ikakve napetosti i stresa uz zajedničku pripremu večere, lagani ples, pivo i razgovor uz svijeće arhaični su podsjetnici kako bi u ovom užurbanom vremenu trebala izgledati ljepota zavođenja.
Jedan sjetni kauboj, fotograf koji živi slobodu lutanja i usamljena domaćica koja živi dosadan život bez romantike, erotike, plesa u kuhinji uz svijeće i predivnog osjećaja prisutnosti muškarca koji zna voljeti ženu, vratili su nam vjeru u ljubav i romantiku koja ne blijedi bez obzira koliko zemaljskih ili svjetosnih godina prošlo.
Naravno, ako ćemo biti malo kritični, onda moramo reći da je draž knjige i u tome što se radi o zabranjenoj ljubavi koja, da se realizirala, vjerojatno ne bi bila toliko privlačna. A treba spomenuti i dobrog čovjeka Richarda Johnsona koji je u cijeloj priči sporedan lik, ali čovjek je dao najbolje od sebe. Druga je stvar, i sasvim druga priča, što mi svi stremimo nekom nedostižnom idealu.
Hvala Robertu Jamesu Walleru koji je jednostavnim, pitkim, a tako dubokim riječima i stilom dočarao jednu od najljepših ljubavnih priča u novijoj suvremenoj književnosti.
O autoru
Robert James Waller (1939. – 2017.) američki je književnik, fotograf i glazbenik. Prije nego što je postao pisac, radio je kao profesor poslovne administracije na Sveučilištu Sjeverne Iowe i kao direktor sveučilišnog Međunarodnog poslovnog instituta. Doktorirao je poslovanje na Sveučilištu Indiana Bloomington 1968. Svjetski je ugled i slavu stekao romanom Mostovi u okrugu Madison (1993.) prema kojem je 1995. godine snimljen istoimeni film. Deset godina nakon Mostova u okrugu Madison, napisao je i svojevrsni epilog priče pod naslovom Tisuću seoskih putova.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
