Zvala se Rose psihološki je triler u kojem pratimo dvostruku liniju pripovijedanja. Jednu priča Emily, a drugu Rose. Za Rose odmah na početku romana saznajemo da je stradala i njezina priča retrospektiva je njezina života prije tragične nesreće. Emilyna priča pak počinje od trenutka kada Rosina staje.
Rose
Rose je mlada majka, živi san svake zaljubljene i sretne žene: uspješan suprug, pisac Cian, sinčić Jack i savršeno uređen dom koji vas gleda s naslovnica tabloida. Život iz snova. Kako naočiti Cian postaje sve poznatiji i popularniji, Rose postaje njegova prelijepa slika koja upotpunjuje imidž idealne obitelji. Ali ono što je na početku bio prekrasan šareni mjehurić prepun ljubavi i sreće, uredno dokumentiran i popraćen na internetskim portalima, rasplinjuje se u kapljicama na stranicama tajnog dnevnika. Naletom nepoznatog automobila završio je život koji je trebao početi iz početka, ali Rose jednostavno nije imala sreće.
Dok me unutarnji osjećaj tjerao da se nasmiješim, da osjetim uzbuđenje što se želi naći sa mnom, što cijeni kako sam ga slušala, nešto u meni govorilo mi je da nešto u vezi s tim jednostavno nije u redu. str. 87.
Emily
Isprva je užasnuta Rosinom tragedijom misleći da je ona trebala biti žrtva, a zatim u njoj prevladava znatiželja: Tko je bila Rose? Rosein savršeni život i fotografije na društvenim mrežama ne daju Emily mira. Postaje opsjednuta Roseinom životom. Nestabilna i emocionalno ranjena Emily želi sve što je imala Rose. Posao na kojem ima puno prijatelja, uspješan suprug koji je obožava i slatki sinčić čine joj se kao ispunjenje sna. Na nagovor prijateljice Maud, Rose se javlja u dentalnu ambulantu konkurirajući za Rosein posao. I dobije ga. Ono što dalje slijedi je upoznavanje Ciana…
Cian
Muškaraca kao što je Cian ima na gomile. Dok se penju stepenicama vlastite karijere, uzdržava ih žena koju naravno obožavaju, a čim postanu samostalni, uspješni i počnu zarađivati više od žene postaju osorni, zajedljivi, drski i okrutni manipulatori. Ali slika koju javnost vidi ona je koju gledate na internetu: savršena slika dvoje lijepih i uspješnih ljudi koji žive savršen život.
Dojam o djelu
Roman zastupa teze: Zašto i mi ne bismo imali savršen život kao neka druga osoba? Zašto se samo nama uvijek događaju nevolje i problemi dok neko drugi živi prelijep život pun sloge, zadovoljstva i sreće?
Zašto neke osobe imaju sve, a ja nemam nikoga i ništa? To je otprilike Emilyno pitanje nakon kojeg prestaje dvojba hoće li preuzeti Rosinu ulogu u životu njezine obitelji. Ali Emily zaboravlja da ničiji život nije savršen i da ništa nije kakvim se čini.
Roman je zanimljiv, a dvostruka perspektiva lijepo prati Rose i Emily do tančine nijansirajući njihove likove. Naročito je dobro napisan lik Emily. Toliko dobro da vam se ona kao osoba sigurno neće svidjeti. Emily je tip osobe koja se poput parazita nalijepi na nekoga i iskoristi ga uz minimalne moralne dvojbe. Njena opsjednutost Rose ide toliko daleko da joj odlazi na sahranu, žarko želi dobiti Rosein posao što na koncu i uspijeva, a kad sve to uspije, nije joj strana zamisao da bi mogla zamijeniti Rose kao supruga Cianu i majka Jacku.
To prelaženje preko leševa (doslovno i figurativno) toliko je degutantno da vam je Emily na trenutke odbojna. Čak i kad progleda i shvati u što se uvalila, nemate velike simpatije prema njoj. Uglavnom je dobila što je i zaslužila.
Istina je da Emily ima niz poniženja u prošlosti i očito nedovoljnu čvrstinu i samopouzdanje, ali postupci kojima očajnički želi postati netko uistinu su jadni.
Stil pisanja romana mi se svidio. Svidjela mi se i ideja. Osobe koje su doživjele poniženja i traume u prošlosti teško mogu pronaći mentalnu ravnotežu i često teže imati u životu ono što imaju drugi. Knjiga to jako lijepo potencira. Jedino što mi se nije svidjelo jest glavna junakinja, odnosno njezin lik.
Samo mi je bio potreban netko tko će me razumjeti. Netko tko zna što znači izgubiti nekoga i zauvijek se promijeniti. Netko nalik na mene. str. 146.
O autorici:
Prvu knjigu “Rainy Days & Tuesdays” Claire Allan napisala je za svoj trideseti rođendan, da bi već iduće godine (2007.,) odmah po objavljivanju, postala književnom senzacijom među ljubiteljima chick lita. U deset godina, koliko je bila vjerna tom žanru, objavila je osam romana. Veliki preokret dogodio se 2018. kada je odlučila početi pisati psihološke trilere. Zvala se Rose njezin je prvi psihološki triler, a do sada ih je objavila pet. Allan trenutno radi na televizijskoj adaptaciji svojeg romana iz 2020. godine “The Liar’s Daughter” i završava novi triler “The Kindling” koji bi se uskoro trebao naći na policama brojnih knjižara.
Iako je potpuno drugačija od ostalih njegovih romana, od Gorana Tribusona nisam očekivala ništa manje! Zbogom, Izabel dokaz je da su domaći autori itekako plodni u pisanju dobrih krimića. Crnohumorni krimić Zbogom, Izabel, osim krimi scenarija, otkrio nam je duboko nesređen svijet glavnog junaka koji on sam opisuje ironično, s dozom humora i bez patetike. Jako mi se svidio roman, pogotovo stil pisanja koji je kombinacija noira, crne komedije i gradskog krimića, a sve začinjeno primjerenom dozom nihilizma i prezirom prema društvenim konvencijama.
Igor Crneković
Igor zvani Crni mladić je koji se u ničemu nije posebno istakao. Dijete prosvjetnih radnika, konac svojih dvadesetih dočekao je u Zboru narodne garde. Povratkom u Zagreb bavi se različitim poslovima, sve bez svrhe i cilja, izgubljen kao i čitava njegova generacija. Uz to, Igor živi u stanu svojih roditelja s kojima nema puno dodirnih točaka jer su i oni sami disfunkcionalni i otuđeni kao supružnici. Nemajući ništa pametnije za raditi, Crni se priključuje zaštitarskoj firmi Mustela gdje je angažiran u neobičnu svrhu: bit će tjelohranitelj dobro štićene djevojke, prelijepe i fatalne Izabel, kćeri tajkuna Rudija Vulasa.
Moji starci se, bar koliko ja pamtim, nikada nisu voljeli; bar nisu pokazivali da im je to čuvstvo poznato. str. 12.
Izabel
Izabel je lijepa mlada djevojka, studentica arheologije. Kćerka je Rudija Vulasa, bivšeg minhenskog investitora i sadašnjeg poduzetnika. Živi u golemoj kući na Gornjem Prekrižju. Njezin se svaki korak pomno prati zbog očevog bogatstva, a još više zbog mutnih poslova kojima se bavi otac Rudi. Nakon što je već jednom zamalo postala žrtva otmice, Rudi odlučuje angažirati tjelohranitelja koji će Izabel pratiti u stopu.
Tjelohranitelj
Uloga tjelohranitelja lijepoj djevojci Igoru se na početku čini beskorisna. Prati je na predavanja, kupovine, čak i po privatnim tulumima. Izabel je nekonvencionalna, opuštena i čini se nesvjesna opasnosti i očevih mutnih veza. Nakon što duže vremena provedu zajedno, između mladih se postepeno razvija emotivna veza nakon koje Izabel iznese neobičan prijedlog: pobjeći će zajedno i fingirati otmicu u kojoj će od oca tražiti pozamašni iznos za njezino oslobađanje. Crni je u čudu zbog Izabelinog prijedloga, ali nemoćan je. Izabel vodi igru.
Ubio sam čovjeka radi novca i žene. Na koncu nisam dobio ni novac ni ženu. str. 188.
Dojam o djelu
Zbogom, Izabel, podnaslovljen kao roman noir, još je jedna od Tribusonovih uspješnica. Glavni junak je tipičan predstavnik bezidejne zagrebačke mladeži koja se nakon Domovinskog rata egzistencijalistički i psihički traži živeći iz dana u dan. Prezirući društvene konvencije, s velikom dozom samoironije i iskrenosti, Crni je vrlo simpatičan lik čije putešestvije pratite s osmijehom. Čak i kad naizgled hladno i introspektivno progovara o neuspjelom braku svojih roditelja, vršeći samoprocjenu i sebe i roditelja, vrlo je iskren i samokritičan.
Knjiga je inspirirana filmskim žanrom noira koji glavni lik spominje svakih nekoliko stranica, a pripremajući ovaj roman sam je Tribuson, po vlastitim riječima, pogledao 40-ak noir filmova. Tako je noir poslužio kao žanrovski okvir ovom romanu što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Naravno, u knjizi ima i autobiografskih elemenata. Glavni junak je običan i svakidašnji mladić, zaštitar koji prihvaća posao tjelohranitelja, ni previše pametan, ni previše marljiv, ni ambiciozan, gotovo autsajder. Ali zbog toga je silno autentičan.
Goran Tribuson rođen je 6. kolovoza 1948. u Bjelovaru. Živi i radi u Zagrebu. Prvu knjigu kratkih priča Zavjera kartografa objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki (Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea), kao i izabrane priče Osmi okular. Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja (Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in USA, Povijest pornografije, Siva zona, Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada, Susjed u nevolji, Propali kongres, Sestrica s jezera, Otac od bronce, Vilinska priča), kao i autobiografsku tetralogiju – Rani dani, Trava i korov, Mrtva priroda i Vrijeme ljubavi. Nakladnička kuća Mozaik knjiga objavila je i njegova izabrana djela u deset knjiga.
Pravo ili pravda, dva su različita pojma kojima se na jedan način bavi knjiga Ispod đavoljeg mosta. Prije dvadeset godina sud je proglasio krivim učitelja Claytona Jaya Pelleya za slučaj ubojstva djevojke Leene Rai. On je doduše i priznao djelo, ali ostalo je more nejasnoća. Čini se da pravda za maloljetnu Leenu nikad nije ugledala svjetlo dana. Slučaj je zaintrigirao mladu novinarku Trinity Scott, koja počinje kopati po ubojstvu Leene Rai tražeći odgovore od njenog ubojice.
Izuzetno napet roman, inspiriran istinitim događajima, dolazi nam iz pera Loreth Anne White. Mene je na prvu osvojio.
Biti voljen. Pripadati. Nije li to najosnovnija stvar preživljavanja? Str. 79.
Trinity
Trinity Scott mlada je ambiciozna novinarka, autorica podcasta o istinitim zločinima. Ubojstvo Leene Rai predstavlja joj profesionalni izazov. Trinity je odlučna da otkrije što je prethodilo ubojstvu i kako se ubojstvo zapravo dogodilo. Za to joj treba ubojica Clayton Jay Pelley koji već deset godina sjedi u zatvoru i ne daje izjave. Neočekivano, on ipak pristaje na seriju intervjua s novinarkom i Trinity je presretna. Na pragu je zvjezdanog uspona u novinarstvu. Trinity dolazi u zatvor i snima podcast, prvi u nizu intervjua. Već na prvom susretu Clayton baca bombu. Tvrdi da nije ubio Leenu Rai.
Sviđalo se to nama ili ne, Trinity Scott iskopat će loša sjećanja. Njezin podcast bit će poput velikog kamena bačenog u mirno jezerce.
Clayton
Clayton Jay Pelley bio je omiljen srednjoškolski učitelj. Mlad i zgodan, privlačio je pažnju većine učenica pa tako i Leene Rai. Iako je imao obitelj, suprugu i malu kćerkicu, to ga nije sprječavalo da očijuka s učenicama. S nekima je možda otišao i korak dalje. Ali je li baš on ubio Leenu? Ako nije, zašto je priznao ubojstvo? Sve su to pitanja koja muče Trinity, ali i Rachel, bivšu policajku koja je uhitila Claytona.
Rachel
Rachel Walczak umirovljena je detektivka koja je svojedobno, s partnerom Lukeom O’Learyjem, uhitila Claytona. Otkrićem novih informacija o ubojstvu, Rachel mora preispitati svoje zaključke i slijediti novi pravac istrage koji vodi i do njezine vlastite obitelji. Pretežak je to teret, ali Rachel zna da to mora učiniti zbog sebe, svoje obitelji i obitelji Leene Rai.
Slijedi istinu, Rachel. Čak i ako je bolna. Čak i ako te dovede tamo gdje ne želiš. str. 247.
Dojam o djelu
Jako mi se svidio ovaj roman. Navodno je inspiriran istinitim događajima što mu daje određenu težinu. Prikazuje kako je ubojstvo mlade djevojke poremetilo dotada blisko povezanu zajednicu, zatrovalo odnose među mještanima i prijateljima i zauvijek uništilo idilu sigurnosti života u malom mjestu.
Radnju pratimo kroz dvije perspektive, one novinarke Trinity i njezinog podcasta i veteranke, umirovljene detektivke Rachel Walczak. U međuprostoru, između njihova kuta pripovijedanja, pokušavamo saznati tko je bila Leene Rai. A Leena je bila neuklopljena tinejdžerica, netko koga nitko ne želi u društvu, totalni autsajder. Njena je jedina želja bila da je negdje žele i i da negdje pripada. Maltretirana u školi, nepoželjna u svakom društvu, jedino razumijevanje nalazi kod mladog učitelja. Odbacivanje Leene iz školskog društva i strašna želja da se uklopi kod nje izaziva paradoksalnu reakciju, ona se počinje opijati, vucarati i krasti pa njezin nestanak nitko ne shvaća ozbiljno.
Knjiga je puna zaokreta, dinamičnih skokova naprijed-nazad kroz priču. Sadrži više teških tema, od vršnjačkog nasilja, odbacivanja vršnjaka, okrutnosti mladih, do pedofilije i bolesnih umova kojima su na meti mlade djevojke.
Element podcasta uveden je ovu priču na zanimljiv način što je donijelo osvježenje u samom sadržaju. Istraživanje novinarke koja ponovno otvara slučaj otvorilo je Pandorinu kutiju i mirna idila u koju se uljuljkala zajednica gradićaTwin Falls zauvijek je urušena. Nitko tu ne ostaje pošteđen, čak ni Trinity.
Jako preporučujem ovaj krimić. Ljubitelji žanra će uživati.
O autorici:
Loreth Anne White višestruko je nagrađivana autorica kriminalističkih trilera koji su prodani u više od dva milijuna primjeraka diljem svijeta. Kad ne piše ili ne smišlja nove slučajeve, može je se pronaći s njezinim psom na jezerima ili šumskim puteljcima Pacifičkog sjeverozapada.
Sve je materijal koji se može iskoristiti za književna djela. I komedija je jednako tragedija plus vrijeme. Str. 239.
Tiha vatra novi je roman Paule Hawkins, autorice velikog svjetskog hita Djevojka u vlaku. Djevojka u vlaku objavljena je na više od četrdeset jezika i bila svjetski bestseller i hit na kino blagajnama, u istoimenom filmu sEmily Blunt u glavnoj ulozi. Nakon nje, čitali smo i odličan triler U vodu, a sad nam je stigla Tiha vatra. I novi je roman psihološki triler i donosi priču o tri junakinje kojima se život mijenja kada se pred njihovim pragom dogodi ubojstvo mladića kojeg su poznavale. Carla Myerson, Laura Kilbride i Miriam Lewis različite su po izgledu, životnim iskustvima i opredjeljenjima, ali svakoj od njih je u nekom trenutku Daniel Sutherland ušao u život.
Carla
Carla Myerson je Danielova teta. Nakon smrti Angele, Carline sestre, Carla se udaljila od nećaka. Angela je pala niz stepenice i slomila vrat samo nekoliko tjedana prije i Carla si predbacuje mnogo toga, a najviše što nije oprostila sestri neodgovorno ponašanje prema malenom sinu. Carla Myerson je ogorčena žena koja teško izražava osjećaje, a bolne obiteljske tajne progone je toliko da ne uspijeva imati mir i stabilnost. Prema Danielu ima ambivalentne osjećaje. Carlin otuđeni suprug, pompozni romanopisac prevelikog ega Theo Myerson, uvjeren je da je vidio mladu djevojku prekrivenu krvlju, kako hoda stazom za vuču u vrijeme kada je počinjeno ubojstvo.
Ono sto joj je uzeo, nikad neće vratiti. str. 165.
Laura
Laura Kilbride je neprilagođena, zbrčkana i svima antipatična mlada žena. Neuredna i prljava, loše kontrole emocija i agresivnih ispada, Laura je kratko vrijeme bila u vezi s Danielom. Ali kao i sve osobe u njenom životu, ljudi su je razočarali. Niskog samopouzdanja, ulazi u površne seksualne veze tražeći ljubav i poštovanje, svaki put na krivi način. Laura radi u praonici kako bi mogla platiti stanarinu za najam zapuštenog stančića u kojem živi sama. Jedina istinska prijateljica joj je umirovljenica, susjeda Irena. Nakon noći provedene s Danielom, on je izvrijeđa i izbaci iz svog riječnog broda. Laura je viđena kako krvava napušta pristanište.
Miriam
Miriam Lewis je neugledna, debeljuškasta žena srednjih godina. Nikad ljepotica, uvijek negdje u prikrajku, sudionik je teške traume koja joj se dogodila u mladosti, kada je njezina prijateljica stradala u rukama seksualnog predatora, a sama Miriam se jedva izvukla bijegom. Grozno iskustvo iz mladosti progoni je cijeli život i ona mora staviti na papir svjedočanstvo o tome kako je to biti plijen. Miram živi na brodiću u pristaništu i vrlo je znatiželjna. Ništa joj ne ostaje sakriveno. Informacije koje ima Miriam pak neće otkriti policiji. Radije će njima manipulirati za vlastitu korist.
Dojam o djelu
Prvo, jako volim romane koji na početku imaju mapu mjesta sa svim bitnim odrednicama i uvidima tko je tko. Tako je uistinu lakše pratiti radnju romana i same likove. Nadalje, mnogi su čitatelji razočarani ovim romanom Paule Hawkins, nakon spektakularnog hita Djevojka u vlaku. Ali ja ne. Tiha vatra meni je baš sjela, a autorica mi je toliko dobra u karakterizaciji likova da se možete uživjeti u baš svaki lik, glavni ili sporedni u ovoj knjizi. Ono što su nekima nepotrebni detalji, meni je baš dalo „ono nešto“ što čini svaki lik toliko osoban, specifičan i potpuno drugačiji. Tri žene i još nekoliko sporednih likova pričaju događaje koji su prethodili i koji su slijedili ubojstvu mladića za kojim nitko zapravo ne žali previše.
Mala zamjerka bila bi mi što su zapleti malčice razbacani pa vam će radnja čini ponešto zbrkanom jer se autorica kreće naprijed-natrag kroz vrijeme, ali maestralna paleta tragičnih, nesretnih, nesređenih i pokvarenih likova te potisnute traume koje se malo po malo pojavljuju na površini kao čepovi koji isplivaju iz boce pod pritiskom, toliko su mi dobro napisane da sam zbrkanost u vremenskom slijedu zanemarila. Sve u svemu, uz dobru ideju i dobro osmišljen zaplet, ja sam uživala u ovoj knjizi.
O autoru
Paula Hawkins petnaest je godina radila kao novinarka prije no što se okušala u pisanju romana. Rođena i odrasla u Zimbabveu, 1989. se preselila u London i otad živi ondje. Njezin prvi triler, Djevojka u vlaku, postao je veliki svjetski hit i prodao se u gotovo 20 milijuna primjeraka diljem svijeta. Tiha vatra njezin je treći kriminalistički roman.
(Ne)sretna obitelj krimi je uspješnica autorice Shari Lapene. U središtu radnje zanimljiva je obitelj Merton, otac Fred i njegova supruga Sheila, te njihovo troje djece Catherine, Dan i Jenna. Obitelj Merton rasadište je otrovnih i poremećenih odnosa između roditelja i djece. Velika količina ljutnje i prezira koju otac obitelji Fred Merton odašilje prema vlastitoj djeci proporcionalna je onome što dobiva natrag. Sve troje djece mrze oca, a prema majci imaju indiferentan stav. Nevolja je jedino u tome što nasljednici ovise o očevu i majčinu bogatstvu.
Sve će se ovo uskoro smiriti, a mi ćemo biti bogati. str. 234.
Večera
U Brecken Hillu u New Yorku žive samo najimućnije obitelji. Jedna od njih je i obitelj Merton. Na tradicionalnoj uskršnjoj večeri u domu Mertonovih okupilo se uz roditelje i sve troje njihove djece, sa svojim supružnicima i partnerima. Umjesto vesele i opuštene atmosfere, večera se pretvara u katastrofu. Prkosni i inatljivi Fred Merton grubo uvrijedi djecu spočitavajući im da su ga duboko razočarali poslovnim neuspjesima i životnim opredjeljenjima. Sheila Merton, po običaju, ne staje na stranu svoje djece ne želeći se suprotstaviti suprugu. Vrhunac večeri je Fredova objava da želi prodati kuću kako je ne bi ostavio obitelji, smatrajući da je ne zaslužuju. Uvrijeđeni, Catherine, Dan i Jenna, napuštaju obiteljski dom.
Volio je imati osjećaj moći nad ljudima, spoznaju da im ima mogućnost nešto dati i oduzeti. str. 270.
Ubojstvo na uskršnju noć
Ubrzo nakon odlaska djece, obiteljska domaćica pronalazi Freda i Sheilu brutalno ubijene. Sumnjivci su djeca i njihovi partneri jer ovim ubojstvima postaju bogati nasljednici. Priča se dodatno zahuktava kad se utvrdi da oporučno postoji još jedna nasljednica, Fredova izvanbračna kćer. Pred detektivima Reyesom i Barr težak je posao jer moraju prodrijeti kroz kaljužu otrovnih obiteljskih veza i otkriti tko je ubojica.
Znam da je krivac netko od vas. A znam i sve vaše male prljave tajne. Možda je vrijeme da svi doznaju kakva je zapravo ova obitelj. str. 183.
Dojam o djelu
Roman je zanimljiv i dinamičan. Duboko prodire u srž poremećenih obiteljskih odnosa. Nitko od likova, ni roditelji ni bogati nasljednici, nisu osobe kojima biste vjerovali i ukazali povjerenje. Cijela se priča zapravo vrti oko novca i što svatko od njih dobiva nasljedstvom. Žal za roditeljima koja ne postoji i hladnoća koju nasljednici iskazuju nakon smrti roditelja kakvi god bili, čine ih krajnje nesimpatičnim likovima. Kad se još doda i izvanbračna kćer i sestra ubijenog Freda, koje također računaju na imutak, cijela vam se pozornica ovog romana zgadi.
Samo ubojstvo Mertonovih polazište je cijele priče, ali knjiga je zapravo vrhunska studija poremećenih karaktera. Cijelo vrijeme čitanja knjige postavljala sam si pitanje: Rađa li psihopatska struktura isto tako psihopatske nasljednike ili oni takvima postaju zbog života s psihopatom i brutalnim zlostavljačem?
U svakom slučaju, roman obiluje velikom količinom bijesa, zlobe i nepovjerenja između svih likova da očekujete kako je svatko od njih sposoban učiniti zločin. Stoga mi sam kraj nije predstavljao iznenađenje, dapače, malo sam i razočarana jer je ubojica mogao doslovno biti bilo tko. Jednostavno, svi su imali motiv.
Pročitajte, zanimljiv je roman iako više volim romane u kojima mogu navijati za nekog lika. U ovom romanu nisam imala za koga.
O autoru
Shari Lapena radila je kao odvjetnica i nastavnica engleskoga jezika prije nego što se okušala kao spisateljica.
(Ne)sretna obitelj njezin je osmi roman, a do sada su na hrvatski prevedene velike uspješnice Par iz susjedstva i Strankinja u kući, romani koji su okrunjeni titulom bestselera prema odabiru New York Timesa i UK Sunday Timesa.
Mlada djevojka nalazi se u zatvoru i pokušava napisati pismo svom odvjetniku. U pismu tvrdi, dakako, da je nevina i da nije napravila ono za što je optužena. Nije ubila dijete kojemu je bila dadilja.
Jer toliko je toga što ne znam, ali postoji i nešto što točno znam. Nisam ubila tu malu djevojčicu. Nisam. Ma koliko policija grčevito pokušavala izvrtati činjenice i krivnju svaliti na mene, to ipak ne mogu promijeniti. Nisam je ja ubila. Što znači da je to učinio netko drugi. I da je taj i dalje na slobodi. (str. 16.)
U svojim pismima djevojka se vraća u prošlost, u vrijeme kada je slučajno pronašla oglas za savršen posao – bogata obitelj Elincourt traži dadilju za svoje četiri kćeri. Osim što će primati ogromnu plaću, dadilja će i živjeti s obitelji u velebnoj, no osamljenoj kući Heatherbrae u Škotskom visočju, koja je renovirana i toliko osuvremenjena da se njome gotovo u cijelosti upravlja preko ekrana.
Nešto je doista čudno, možda i uznemirujuće u načinu na koji se u ovoj kući spaja staro i novo. Nije to kao u većini kuća gdje se suvremeni dodaci dodiruju s originalnim detaljima iz drugog vremena i tvore ugodnu eklektičnu cjelinu. Ovdje se dogodila ona kombinacija ulja i vode, ili je sve opsesivno staro i autentično ili upadljivo suvremeno bez ikakvog pokušaja da se to dvoje integrira. (str. 79.)
I tako Rowan Caine dolazi na razgovor za posao koji i dobiva, no čini se da sa savršenim poslom ipak nešto ne štima.
Cijela ova priča s dadiljama. Evo, to je to. Prvi put se spominje ta čudna činjenica koja mi je bila negdje u primozgu čitavim putem prema sjeveru: četiri žene već su napustile ovu poziciju. (str. 40.)
Okretaj ključa na imanju
Roditelji vrlo brzo odlaze na poslovni put i ostavljaju dadilju samu s djecom. Isprva pretjerano entuzijastična, Rowan uskoro uviđa mane kuće koja je i previše „pametna“.
Ovdje vani barem mogu razmišljati i osjećati i govoriti bez te nelagode što me se promatra i što se analizira svaka moja riječ, svaki izraz lica, svako raspoloženje. Mogu naprosto biti ja bez straha da ću napraviti neku pogrešku. (str. 287.)
Ne samo da ju se čitavo vrijeme snima i promatra, već se čini da kuća ima vlastiti život. Noću se čuje škripa koraka, svijetlo se samo pali i gasi, vrata se sama zaključavaju…
Probudila sam se usred noći, naglo, s osjećajem da nešto nije kako treba – ali nisam mogla točno odrediti o čemu se radi. Samo sam ležala, s srce mi je tuklo. Pitala sam se što me zapravo probudilo. Ne sjeća se da sam nešto sanjala – samo da sam se naglo trgnula u stanje svijesti. (str. 109.)
A kad otkrije da je u blizini kuće otrovni vrt te da kuća ima dugu povijest smrti, Rowan shvaća da se uplela u nešto iz čega se neće tako lako izvući.
Besane noći i naporni dani uzimaju danak i čini se da Rowan ludi.
A onda jedna od djevojčica umire.
Gotički roman u svom najboljem izdanju
Budući da sam, prije ove, pročitala sve prethodno objavljene knjige Ruth Ware, očekivala sam dobar, ali ni po čemu poseban triler. Međutim, Okretaj ključa itekako me iznenadio – i postaje moje najdraže i najbolje djelo ove autorice!
I ne, nije to još jedan gotički triler kakvih smo se već možda i načitali! Doduše, taj mi žanr nikad neće dosaditi, ali – za vas koji mislite da vam je već dosta mističnosti gotike – uhvatite se ovog romana, nećete pogriješiti!
Nema toga što mi se nije svidjelo – osim glavne likuše, ali meni se glavni likovi najčešće ne sviđaju pa to nije ništa čudno.
Oduševio me koncept pametne kuće koja se okreće protiv svojih stanara! Od samog početka, način na koji spisateljica opisuje kuću Heatherbrae u čitatelju budi klaustrofobiju. Osamljeno je to imanje, visoko u brdima. Pogled je doista spektakularan, no kilometrima nema nikog u blizini. Isplati li se? A onda – iznutra – deseci kamera i mikrofona koji snimaju svaki korak dadilje i djevojčica. Sigurnost ili brutalno kršenje privatnosti? A još kad Rowan sazna da je i u njezinoj sobi kamera, postavlja se pitanje, za čiju su sigurnost te digitalne oči zapravo postavljene?
Priča puna obrata koja se ne zaboravlja
U suvremenu priču o dadilji spisateljica upliće nagovještaj nadnaravnog, svijet duhova i jezovitu povijest kuće… Puna obrata, priča toliko privlači da je teško prestati čitati, a kad se napokon (nažalost) približimo kraju, on je toliko iznenađujuć, šokantan i sasvim moguć, da ostajemo razrogačenih očiju i vraćamo se unatrag, opet i opet iščitavajući određene dijelove, kako bi nam sve sjelo i kako bismo povjerovali.
Čim uspijete, pročitajte Okretaj ključa. Očarat će vas misteriozna atmosfera, isprepletenost fantazije i realnosti te kraj koji je jedan od onih koji se pamte.
Moram reći istinu, potpunu istinu i ništa osim istine. … Kad bih Vam pričala samo one dijelove priče koji me oslobađaju sumnje, našla bih se u toj staroj, prastaroj zamci. Jer su me laži ovamo i dovele, od njih je sve počelo. i moram vjerovati da će me istina odavde izbaviti. (str. 205.)
Ostali naslovi ove autorice:
Ruth Ware britanska je spisateljica poznata po svojim romanima:
Odjednom se sjetio bijele lavice koju je vidio… To je bio simbol Afrike, pomislio je. Životinja koja miruje, tišina, prije nego što ustane i stavi u pogon svu svoju snagu. Zvijer koju nikad ne smijete raniti, nego odmah ubiti kako vas ne bi napala. (str. 491.)
Bijela lavica
Godine 1918. u Južnoj je Africi osnovano Bratstvo – rasistička organizacija koja se zalaže na nadmoć Bura – bijelog naroda, potomaka nizozemskih hugenota koji su se na prostore Južne Afrike doselili krajem 17. stoljeća. Od te 1918., ništa nije moglo proći bez blagoslova Bratstva. Smatraju se izabranim narodom, iznad svih ostalih.
Izabrani narod nikad se neće pokoriti. Radije će umrijeti nego s Afrikancem ili kojim drugim obojenim sjesti za stol i podijeliti s njim obrok. To je bilo njihovo temeljno načelo. … fanatično poslanje nije iščeznulo. (str. 21.)
No, u 20. stoljeću smanjuje se i utjecaj Bratstva i temelji aparthejda polako su, ali sigurno poljuljani.
Ipak, iz sjene još uvijek djeluju Buri koji su uvjereni u to da su bolji, pametniji, nadmoćniji crncima na čijoj zemlji zapravo žive. I učinit će sve da crnce vrate gdje im je mjesto – u pokornost, tišinu, nevidljivost.
Dijete mora rasti, biti sve veće, ali u mojoj su zemlji crna djeca morala učiti kako biti sve manja. Gledao sam roditelje kako se guše u vlastitoj nevidljivosti, u vlastitoj nagomilanoj ogorčenosti. Bio sam poslušno dijete i naučio sam biti Nitko među drugima. … Naučio sam ono što nitko nije trebao naučiti. Živjeti s neiskrenošću i prezirom; laž koja je u mojoj zemlji postala jedinom istinom. … rijeka riječi o prirodnoj razlici između crnih i bijelih, o nadređenosti bijele civilizacije. (str. 205.)
I zato sada planiraju atentat koji će Južnu Afriku prodrmati iz temelja, pokrenuti rasne i građanske nerede, crnce opet pretvoriti u neprijatelje, a bijelce vratiti na vrh gdje – prema vlastitom vjerovanju – i pripadaju.
Atentator dolazi u Švedsku, uvježbati napad.
Treći slučaj inspektora Wallandera
U Švedskoj nestaje lijepa, mlada, bogobojazna agentica za nekretnine Louise Akerblom.
Majka dvoje djece koja pripada slobodnoj crkvenoj zajednici, pomislio je. Takva žena ne nestaje dobrovoljno. … Majka dvoje djece neće tako lako otići u šumu i oduzeti si život. … Wallander je znao što to znači. Ili je doživjela nesreću, ili je Louise Akerblom postala žrtvom zločina. (str. 40.)
Isprva se to čini kao jednostavan zločin, ni prvi ni zadnji, no inspektor Wallander, zadužen za rješavanje slučaja, osjeća da u svemu tome ima nešto više. Osjeća da taj nestanak u sebi krije neku tajnu.
Negdje u Wallanderovoj glavi stalno je bio prisutan osjećaj da u njezinu nestanku postoji nešto vrlo čudno. Većina slučajeva nestanaka ima posebne popratne okolnosti. Ali ovaj put je tu bilo nešto što se razlikovalo od prijašnjih iskustava i on je želio znati što je to. (str. 68.)
Kakve veze imaju posrednica za nekretnine, crni prst pronađen na tratini kuće koja je netom eksplodirala i skorašnji politički atentat u Južnoj Africi?
Koliko god to bilo nevjerojatno, čini se da su čvrsto povezani.
Inspektor Kurt Wallander nalazi se na možda najtežem slučaju karijere.
Slučaju koji će itekako utjecati na njegov privatni život.
Može li ovaj sposobni istražitelj razmrsiti klupko čije se niti vuku različitim godinama, različitim kontinentima, različitim zemljama?
Bijela lavica – 560 stranica težak slučaj
Iako priznajem da nisam veliki fan Henninga Mankella, moram reći da mi se Bijela lavica svidjela više nego prethodni njegov roman Psi iz Rige. Mislim da bi bila puno bolja da ima dvjestotinjak stranica manje jer bi onda djelovala življe, ali i ovako je skroz solidan krimić, pravi izbor za čitatelje koji vole usporeniju radnju, detaljno pripovijedanje o svemu – pa makar ti događaji bili i nevažni za radnju te duboko karakteriziranje likova koje, nakon čitanja, imamo osjećaj da doista i poznajemo.
Već po običaju, jako mi se sviđa inspektor Wallander. Zahvaljujući Mankellovoj sposobnosti konciznog portretiranja likova, Wallandera vidimo gotovo kao stvarnog čovjeka, sa svim vrlinama i manama, sa svim nijansama psiholoških stanja koja more jednog inspektora u kompleksnom slučaju nestanka, ubojstva, otmice, sprječavanja atentata…
Jadni Wallander jedva stiže sve što mora, a onda mu se slučaj umiješa u privatni život i sve prijeti da ode k vragu…Moram reći da ću, čim stignem, uzeti i četvrti nastavak priče o inspektoru Wallanderu, jer me živo zanima kako će se izboriti sa svojim demonima.
Kad smo već kod demona, iz romana Bijela lavica ponešto sam i naučila. Vidi se da je pisac proučavao afrička vjerovanja i rituale, koji doista bogate ovaj roman, boje ga nekim novim bojama i čine pomalo mističnim.
Duhovi, to su naši preci koji bdiju nad nama. Oni žive kao nevidljivi članovi obitelji. … Zato je neopisiv zločin što su nas bijelci prisilili da napustimo tlo na kojem smo živjeli naraštajima. Duhovi ne vole kad ih prisiljavaju da napuste zemlju koja je nekoć bila njihova. (str. 322.)
Dakle, jasno mi je zašto Mankell i Wallander imaju svoju vjernu publiku. Roman je, premda sporiji i ne toliko napet, vješto napisan. Likovi su inteligentni i životni, na trenutke zabavni, a priča je dovoljno nevjerojatna da se udubimo u čitanje.
Ostali naslovi ovog autora:
Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena. Na našem ste blogu dosad mogli pročitati recenzije romana Psi iz Rige, Povratak učitelja plesa, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga. Klikom na ovaj prvi doći ćete do popisa ostalih romana ovog cijenjenog autora pa virnite, ako vas zanima.
U radnju romana Tri sata ulazite silovito, isti čas, prvom stranicom knjige. Nema uvoda, nema objašnjavanja, nema postepenog zapleta. Odmah ste gurnuti u vatru zajedno sa svim akterima: učenicima, učiteljima i napadačima koji su zaposjeli školu. To stanje „kuhanja u istom loncu“ drži vas u tenziji i adrenalinskoj napetosti cijelim romanom.
Uzbuna prvog stupnja, napadač u šumi, pucao u policijski automobil. str. 73.
Škola pod opsadom
Mećava je. Možda i najhladniji dan zime u ruralnom Somersetu. Učenici se nalaze u više različitih zgrada, međusobno izoliranima. Stara škola, nova škola, kazalište i keramički atelje prepuni su učenika i učitelja. Odjednom, hitac odjekuje školskim hodnicima i ranjava ravnatelja Matthewa Marra. U šumi se čuje eksplozija.
Nastavnici i školsko osoblje podižu razinu uzbune na stupanj jedan nastojeći evakuirati većinu mlađih učenika prema prema grebenima, kako bi ih prihvatili patrolni čamci.
Ali, napadač u školi ima i pomoćnika izvana. Isti puca prema patrolnim kolima i ometa policajce u spašavanju učenika.
Hanna i Rafi predvode maturante
Hanna je maturantica. U vezi je sa sirijskim izbjeglicom Rafijem koji zajedno s malim bratom pohađa ovu školu. Dok Hanna zbrinjava ranjenog ravnatelja i kontaktira s tv-postajama tražeći pomoć, Rafi pokušava zaštititi mlađeg brata i saznati tko se sve nalazi u šumi. Za to vrijeme, ostali pokušavaju naći mjesto za sklonište. Dio njih ostaje u kazalištu i u prividnom miru nastavljaju probu za izvedbu kazališnog komada Macbetha.
Djeca neće umrijeti. To se jednostavno ne smije dogoditi. I ona će pobrinuti da se ne boje. str. 112.
Napadači
Dva ili tri napadača pucaju po svemu što se miče. Policijski službenik je za dlaku izbjegao metak. Iako dugo ne znamo tko su napadači, škola i policijski službenici dolaze do sumnjivaca. Jedan je izbačeni maturant psihopat, a drugi uplašeni nježni šesnaestogodišnjak kojemu je izbačeni dječak bio najbolji prijatelj. Što je njihov motiv, nejasno je. Ali znamo da mrze izbjeglice…
Djeca i profesori u Staroj školi moraju se boriti protiv nekoga tko osporava našu predodžbu o tome što znači biti čovjek. str. 197.
Dojam o djelu
Tri sata je slojevita i napeta knjiga koja ukazuje na problem osamljenih i depresivnih tinejdžera koji su nezadovoljni sobom i svojim životom te koji vjeruju da lokalna i zakonodavna vlast vode lošu politiku prema svojim građanima dopuštajući imigrantima ulazak u zemlju i dajući im sva prava kao i ostalima. Takvi nedovoljno zreli mladi ljudi jako su podložni radikalizaciji i ulasku u bijele suprematističke forume koji podržavaju čisto arijevske stavove.
Knjiga, po meni, ima vrlo ozbiljnu i dobro osmišljenu poruku. Ali sama izvedba mogla je biti puno bolja. Preveliki broj likova (nastavnika i učenika), smještenih na puno lokacija u školskom kampusu uistinu je teško pratiti. Uz to, ima i podosta neuvjerljivih momenata. Proba školske družine unutar opsadnog stanja u školi pod uzbunom, uistinu ne drži vodu, iako je zgodna poveznica s Macbethom. Također, samo nekoliko policajaca i istražitelja koji štite školu u kojoj je više stotina učenika u trenutku uzbune prvog stupnja daleko je od očekivanog.
Zbog gore navedenih pojedinosti, knjizi bih dala vrlo dobru ocjenu. Knjiga se brzo čita, ali glavna premisa – mržnja prema izbjeglicama, pogotovo muslimanima – i neprihvaćanje različitosti, mogla se, po mom mišljenju, još bolje odraditi.
O autoru:
Rosamund Lupton autorica je četiriju romana. Diplomirala je na Sveučilištu Cambridge 1986. godine. Nakon što je recenzirala knjige za Literary Review i bila pozvana da se pridruži Royal Court Theatreu, pobijedila je na natjecanju za televizijske predstave, a zatim je radila kao scenaristkinja. Njezin debitantski roman Sestra preveden je na više od trideset jezika i ima međunarodnu prodaju od preko 1,5 milijuna primjeraka. Bio je to najbrže prodavani prvijenac britanskog autora 2010. godine, a dobitnik je nagrade Richarda i Judy za najbolji debitantski roman 2011. i nagrade za prvi roman kritičara časopisa Strand . U tijeku su i pregovori za snimanje filma prema romanu Sestra.
Njezin novi roman Tri sata ušao je u deset najboljih bestselera Sunday Timesa i najbolju knjigu 2020. kao triler mjeseca.
Tri sata je, nakon knjiga U tišini, Sestra i Poslije svega, četvrti objavljeni roman Rosamund Lupton na hrvatskom tržištu.
Radnju ovog romana Tess Gerritsen smješta na dvije pozornice. Jedna je egzotična i nalazi se u okrugu delte Okavango u Bocvani, a druga u Bostonu i dijelom u Londonu. Pitate se što može spajati foto-safari u Bocvani s par bizarnih ubojstava u Bostonu? To je svakako ubojica koji na jednom i drugom mjestu ostavlja svoj osebujni pečat. Napada žrtve kao divlja zvijer poput leoparda, a taj užasni biljeg ne može promaći istražiteljici Jane Rizzoli i forenzičarki Mauri Isles.
Bocvana
Sedmero ljudi krenulo je na egzotičan odmor iz snova – afrički safari u srcu Bocvane. Prepuni adrenalina, putnici nisu mogli dočekati polazak. Pustolovina uz vodiča i pratitelja, promatranje divljih životinja sa sigurne udaljenosti i kampiranje u divljini, činilo se fascinantnim iskustvom sudionicima putovanja. A onda započinje niz neobjašnjivih smrti. Nakon smrti prve žrtve, vjerovali su da se radi o napadu divlje životinje, pume ili hijene, a kad se dogodi i druga, jasno je da je riječ o ubojstvu. Od sedmero putnika i dva voditelja, s putovanja se vratila samo Millie Jacobson. Obična djevojka, prodavačica u knjižari. I samo je ona mogla prepoznati ubojicu.
Čovjek je čovjeku vuk. Opstanak najjačih. U našoj je naravi da ubijamo. Ljudi si to ne žele priznati. str. 95.
Millie
Millie nije osoba koja voli promjene. Odmor u Africi je zapravo uopće nije ni zanimao. Na putovanje je otišla na nagovor zaručnika, pisca trilera Richarda. Afrika je bila njegov san. Nevolje su počele odmah na početku. Tragovi divljih zvijeri blizu šatora, nesnosni komarci, vrućina, nedostatak osobnog prostora za higijenu, sve je to nerviralo Millie. Osim vodiča. Johnnya. On je bio stvarno zgodan. I vrlo kompetentan. Ali nakon što je dvoje ljudi ubijeno, a džip se neobjašnjivo pokvari, grupa se okreće protiv njega. Svi osim Millie. Možda je on ipak kriv? Mille mora odlučiti, ali nema vremena. Dah smrti više ništa ne može zaustaviti.
Ja sam jedini preživjeli svjedok onoga što se dogodilo. Uspravim se i nastavim bježati nizvodno. str. 214.
Boston
Detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles istražuju bizarno ubojstvo poznatog taksidermista (čovjek koji preparira životinjske kože) u Bostonu. Nakon što pronađu ostatke i druge žrtve, postane im jasno da ubojica operira već godinama, ne samo u Bostonu. Potpis ubojice svugdje je isti. Jane i Maura pokušavaju naći poveznicu. A to je samo jedna osoba. Osoba koja se uspjela živa izvući iz afričke divljine. Millie Jacobson. Ali ona se nije ni vratila u Europu. Ostala je živjeti u Cape Town u Africi. Jane je odluči potražiti.
Pogledate li posebnosti ovih vaših ubojstava, početi ćete primjećivati nit koja ih povezuje: lov kao izraz moći. str. 233.
Dojam o djelu
S nestrpljenjem sam čekala novi roman Tess Gerritsen. Umri dvaput odličan je roman, ali mi nije jedan od najboljih. Volim knjige koji imaju alternativnu pripovjedačku nit kao što je ovdje slučaj (Boston-Bocvana) koja se na kraju spaja u jednu. Autorica posjeduje značajno medicinsko i antropologijsko znanje. Zbog toga su scene s poprišta ubojstva vrlo autentične u usporedbi s životinjskim svijetom. Ipak, na trenutke sam zatvorila oči na najsurovijim detaljima.
Između dvije glavne protagonistice jako je dobar odnos međusobnog dopunjavanja koji nas vodi u brzom ritmu kako bismo što prije saznali rasplet. Premda naslućujete ishod, radnja romana ne gubi na napetosti uz vrlo atmosferičan dio koji se ponajviše odnosi na zbivanja u Bocvani.
Roman u kojem je samo jedna osoba svjedok strašnih događaja, a osumnjičeni ubojica nikada više nije viđen, garantira vrhunski „lovačku“ napeticu u kojoj ona koja je preživjela mora umrijeti dvaput da bi mogla nastaviti slobodno živjeti.
O autoru:
Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica forenzičkih trilera. Hrvatski čitatelji upoznali su je čitajući romane: Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje, Nijema djevojka, Posljednji preživjeli. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku.
Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)
Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.
Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)
Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.
Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.
Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.
Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.
Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?
Da nije možda nestao netko drugi?
-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)
Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…
Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.
I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.
Kriminalistički roman
Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.
U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?
U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?
To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?
Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.
Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)
Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.
Obiteljska drama
Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.
Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.
Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.
Elizabeth je nestala – naposljetku
Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.
Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.
Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.
Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.
Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?
Ostali naslovi ove autorice:
Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
