Ruth Ware: Okretaj ključa

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Okretaj ključa: ©Mozaik knjiga

Prevela: Nada Mirković

Ruth Ware: Okretaj ključa

Okretaj ključa u zatvoru

Mlada djevojka nalazi se u zatvoru i pokušava napisati pismo svom odvjetniku. U pismu tvrdi, dakako, da je nevina i da nije napravila ono za što je optužena. Nije ubila dijete kojemu je bila dadilja.

Jer toliko je toga što ne znam, ali postoji i nešto što točno znam. Nisam ubila tu malu djevojčicu. Nisam. Ma koliko policija grčevito pokušavala izvrtati činjenice i krivnju svaliti na mene, to ipak ne mogu promijeniti.
Nisam je ja ubila. Što znači da je to učinio netko drugi. I da je taj i dalje na slobodi.
(str. 16.)

U svojim pismima djevojka se vraća u prošlost, u vrijeme kada je slučajno pronašla oglas za savršen posao – bogata obitelj Elincourt traži dadilju za svoje četiri kćeri. Osim što će primati ogromnu plaću, dadilja će i živjeti s obitelji u velebnoj, no osamljenoj kući Heatherbrae u Škotskom visočju, koja je renovirana i toliko osuvremenjena da se njome gotovo u cijelosti upravlja preko ekrana.

Nešto je doista čudno, možda i uznemirujuće u načinu na koji se u ovoj kući spaja staro i novo. Nije to kao u većini kuća gdje se suvremeni dodaci dodiruju s originalnim detaljima iz drugog vremena i tvore ugodnu eklektičnu cjelinu. Ovdje se dogodila ona kombinacija ulja i vode, ili je sve opsesivno staro i autentično ili upadljivo suvremeno bez ikakvog pokušaja da se to dvoje integrira. (str. 79.)

I tako Rowan Caine dolazi na razgovor za posao koji i dobiva, no čini se da sa savršenim poslom ipak nešto ne štima.

Cijela ova priča s dadiljama. Evo, to je to. Prvi put se spominje ta čudna činjenica koja mi je bila negdje u primozgu čitavim putem prema sjeveru: četiri žene već su napustile ovu poziciju. (str. 40.)

Okretaj ključa na imanju

Roditelji vrlo brzo odlaze na poslovni put i ostavljaju dadilju samu s djecom. Isprva pretjerano entuzijastična, Rowan uskoro uviđa mane kuće koja je i previše „pametna“.

Ovdje vani barem mogu razmišljati i osjećati i govoriti bez te nelagode što me se promatra i što se analizira svaka moja riječ, svaki izraz lica, svako raspoloženje.
Mogu naprosto biti ja bez straha da ću napraviti neku pogrešku.
(str. 287.)

Ne samo da ju se čitavo vrijeme snima i promatra, već se čini da kuća ima vlastiti život. Noću se čuje škripa koraka, svijetlo se samo pali i gasi, vrata se sama zaključavaju…

Probudila sam se usred noći, naglo, s osjećajem da nešto nije kako treba – ali nisam mogla točno odrediti o čemu se radi. Samo sam ležala, s srce mi je tuklo. Pitala sam se što me zapravo probudilo. Ne sjeća se da sam nešto sanjala – samo da sam se naglo trgnula u stanje svijesti. (str. 109.)

A kad otkrije da je u blizini kuće otrovni vrt te da kuća ima dugu povijest smrti, Rowan shvaća da se uplela u nešto iz čega se neće tako lako izvući.

Besane noći i naporni dani uzimaju danak i čini se da Rowan ludi.

A onda jedna od djevojčica umire.

Ruth Ware: Okretaj ključa

Gotički roman u svom najboljem izdanju

Budući da sam, prije ove, pročitala sve prethodno objavljene knjige Ruth Ware, očekivala sam dobar, ali ni po čemu poseban triler. Međutim, Okretaj ključa itekako me iznenadio – i postaje moje najdraže i najbolje djelo ove autorice!

I ne, nije to još jedan gotički triler kakvih smo se već možda i načitali! Doduše, taj mi žanr nikad neće dosaditi, ali – za vas koji mislite da vam je već dosta mističnosti gotike – uhvatite se ovog romana, nećete pogriješiti!

Nema toga što mi se nije svidjelo – osim glavne likuše, ali meni se glavni likovi najčešće ne sviđaju pa to nije ništa čudno.

Oduševio me koncept pametne kuće koja se okreće protiv svojih stanara! Od samog početka, način na koji spisateljica opisuje kuću Heatherbrae u čitatelju budi klaustrofobiju. Osamljeno je to imanje, visoko u brdima. Pogled je doista spektakularan, no kilometrima nema nikog u blizini. Isplati li se?
A onda – iznutra – deseci kamera i mikrofona koji snimaju svaki korak dadilje i djevojčica. Sigurnost ili brutalno kršenje privatnosti? A još kad Rowan sazna da je i u njezinoj sobi kamera, postavlja se pitanje, za čiju su sigurnost te digitalne oči zapravo postavljene?

Priča puna obrata koja se ne zaboravlja

U suvremenu priču o dadilji spisateljica upliće nagovještaj nadnaravnog, svijet duhova i jezovitu povijest kuće… Puna obrata, priča toliko privlači da je teško prestati čitati, a kad se napokon (nažalost) približimo kraju, on je toliko iznenađujuć, šokantan i sasvim moguć, da ostajemo razrogačenih očiju i vraćamo se unatrag, opet i opet iščitavajući određene dijelove, kako bi nam sve sjelo i kako bismo povjerovali.

Čim uspijete, pročitajte Okretaj ključa. Očarat će vas misteriozna atmosfera, isprepletenost fantazije i realnosti te kraj koji je jedan od onih koji se pamte.

Moram reći istinu, potpunu istinu i ništa osim istine. … Kad bih Vam pričala samo one dijelove priče koji me oslobađaju sumnje, našla bih se u toj staroj, prastaroj zamci. Jer su me laži ovamo i dovele, od njih je sve počelo. i moram vjerovati da će me istina odavde izbaviti. (str. 205.)

Ruth Ware: Okretaj ključa

Ostali naslovi ove autorice:

Ruth Ware britanska je spisateljica poznata po svojim romanima:

Više o autorici možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Okretaj ključa:

web shop Znanje

Gotičke triler romane puno smo čitale, a ovo su recenzije nekih od njih:

Laura Purcell – Korzet

Shirley Jackson – Oduvijek živimo u dvorcu

Bridget Collins – Uvez

Stacey Halls – Familijari

Coleen Hoover – Verity

Henning Mankell: Bijela lavica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Bijela lavica: ©Mozaik knjiga

Odjednom se sjetio bijele lavice koju je vidio… To je bio simbol Afrike, pomislio je. Životinja koja miruje, tišina, prije nego što ustane i stavi u pogon svu svoju snagu. Zvijer koju nikad ne smijete raniti, nego odmah ubiti kako vas ne bi napala.
(str. 491.)

Henning Mankell: Bijela lavica

Bijela lavica

Godine 1918. u Južnoj je Africi osnovano Bratstvo – rasistička organizacija koja se zalaže na nadmoć Bura – bijelog naroda, potomaka nizozemskih hugenota koji su se na prostore Južne Afrike doselili krajem 17. stoljeća. Od te 1918., ništa nije moglo proći bez blagoslova Bratstva. Smatraju se izabranim narodom, iznad svih ostalih.

Izabrani narod nikad se neće pokoriti. Radije će umrijeti nego s Afrikancem ili kojim drugim obojenim sjesti za stol i podijeliti s njim obrok. To je bilo njihovo temeljno načelo. … fanatično poslanje nije iščeznulo. (str. 21.)

No, u 20. stoljeću smanjuje se i utjecaj Bratstva i temelji aparthejda polako su, ali sigurno poljuljani.

Ipak, iz sjene još uvijek djeluju Buri koji su uvjereni u to da su bolji, pametniji, nadmoćniji crncima na čijoj zemlji zapravo žive. I učinit će sve da crnce vrate gdje im je mjesto – u pokornost, tišinu, nevidljivost.

Dijete mora rasti, biti sve veće, ali u mojoj su zemlji crna djeca morala učiti kako biti sve manja. Gledao sam roditelje kako se guše u vlastitoj nevidljivosti, u vlastitoj nagomilanoj ogorčenosti. Bio sam poslušno dijete i naučio sam biti Nitko među drugima. … Naučio sam ono što nitko nije trebao naučiti. Živjeti s neiskrenošću i prezirom; laž koja je u mojoj zemlji postala jedinom istinom. … rijeka riječi o prirodnoj razlici između crnih i bijelih, o nadređenosti bijele civilizacije. (str. 205.)

I zato sada planiraju atentat koji će Južnu Afriku prodrmati iz temelja, pokrenuti rasne i građanske nerede, crnce opet pretvoriti u neprijatelje, a bijelce vratiti na vrh gdje – prema vlastitom vjerovanju – i pripadaju.

Atentator dolazi u Švedsku, uvježbati napad.

Treći slučaj inspektora Wallandera

U Švedskoj nestaje lijepa, mlada, bogobojazna agentica za nekretnine Louise Akerblom.

Majka dvoje djece koja pripada slobodnoj crkvenoj zajednici, pomislio je. Takva žena ne nestaje dobrovoljno. … Majka dvoje djece neće tako lako otići u šumu i oduzeti si život. …
Wallander je znao što to znači.
Ili je doživjela nesreću, ili je Louise Akerblom postala žrtvom zločina.
(str. 40.)

Henning Mankell: Bijela lavica

Isprva se to čini kao jednostavan zločin, ni prvi ni zadnji, no inspektor Wallander, zadužen za rješavanje slučaja, osjeća da u svemu tome ima nešto više. Osjeća da taj nestanak u sebi krije neku tajnu.

Negdje u Wallanderovoj glavi stalno je bio prisutan osjećaj da u njezinu nestanku postoji nešto vrlo čudno. Većina slučajeva nestanaka ima posebne popratne okolnosti. Ali ovaj put je tu bilo nešto što se razlikovalo od prijašnjih iskustava i on je želio znati što je to. (str. 68.)

Kakve veze imaju posrednica za nekretnine, crni prst pronađen na tratini kuće koja je netom eksplodirala i skorašnji politički atentat u Južnoj Africi?

Koliko god to bilo nevjerojatno, čini se da su čvrsto povezani.

Inspektor Kurt Wallander nalazi se na možda najtežem slučaju karijere.

Slučaju koji će itekako utjecati na njegov privatni život.

Može li ovaj sposobni istražitelj razmrsiti klupko čije se niti vuku različitim godinama, različitim kontinentima, različitim zemljama?

Bijela lavica – 560 stranica težak slučaj

Iako priznajem da nisam veliki fan Henninga Mankella, moram reći da mi se Bijela lavica svidjela više nego prethodni njegov roman Psi iz Rige. Mislim da bi bila puno bolja da ima dvjestotinjak stranica manje jer bi onda djelovala življe, ali i ovako je skroz solidan krimić, pravi izbor za čitatelje koji vole usporeniju radnju, detaljno pripovijedanje o svemu – pa makar ti događaji bili i nevažni za radnju te duboko karakteriziranje likova koje, nakon čitanja, imamo osjećaj da doista i poznajemo.

Već po običaju, jako mi se sviđa inspektor Wallander. Zahvaljujući Mankellovoj sposobnosti konciznog portretiranja likova, Wallandera vidimo gotovo kao stvarnog čovjeka, sa svim vrlinama i manama, sa svim nijansama psiholoških stanja koja more jednog inspektora u kompleksnom slučaju nestanka, ubojstva, otmice, sprječavanja atentata…

Jadni Wallander jedva stiže sve što mora, a onda mu se slučaj umiješa u privatni život i sve prijeti da ode k vragu…Moram reći da ću, čim stignem, uzeti i četvrti nastavak priče o inspektoru Wallanderu, jer me živo zanima kako će se izboriti sa svojim demonima.

Kad smo već kod demona, iz romana Bijela lavica ponešto sam i naučila. Vidi se da je pisac proučavao afrička vjerovanja i rituale, koji doista bogate ovaj roman, boje ga nekim novim bojama i čine pomalo mističnim.

Duhovi, to su naši preci koji bdiju nad nama. Oni žive kao nevidljivi članovi obitelji. … Zato je neopisiv zločin što su nas bijelci prisilili da napustimo tlo na kojem smo živjeli naraštajima. Duhovi ne vole kad ih prisiljavaju da napuste zemlju koja je nekoć bila njihova. (str. 322.)

Dakle, jasno mi je zašto Mankell i Wallander imaju svoju vjernu publiku. Roman je, premda sporiji i ne toliko napet, vješto napisan. Likovi su inteligentni i životni, na trenutke zabavni, a priča je dovoljno nevjerojatna da se udubimo u čitanje.

Henning Mankell: Bijela lavica

Ostali naslovi ovog autora:

Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena. Na našem ste blogu dosad mogli pročitati recenzije romana Psi iz Rige, Povratak učitelja plesa, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga. Klikom na ovaj prvi doći ćete do popisa ostalih romana ovog cijenjenog autora pa virnite, ako vas zanima.

Gdje kupiti roman Bijela lavica:

webshop Znanje

Rosamun Lupton: Tri sata

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2022.

Naslovnica knjige Tri sata: ©Mozaik knjiga

Rosamund Lupton Tri sata

U radnju  romana Tri sata ulazite silovito, isti čas, prvom stranicom knjige. Nema uvoda, nema objašnjavanja, nema postepenog zapleta. Odmah ste gurnuti u vatru zajedno sa svim akterima: učenicima, učiteljima i napadačima koji su zaposjeli školu. To stanje „kuhanja u istom loncu“ drži vas u tenziji i adrenalinskoj napetosti cijelim romanom.

Uzbuna prvog stupnja, napadač u šumi, pucao u policijski automobil. str. 73.

Škola pod opsadom

Mećava je. Možda i najhladniji dan zime u ruralnom Somersetu. Učenici se nalaze u više različitih zgrada, međusobno izoliranima. Stara škola, nova škola, kazalište i keramički atelje prepuni su učenika i učitelja. Odjednom, hitac odjekuje školskim hodnicima i ranjava ravnatelja Matthewa Marra. U šumi se čuje eksplozija.

Nastavnici i školsko osoblje podižu razinu uzbune na stupanj jedan nastojeći evakuirati većinu mlađih učenika prema prema grebenima, kako bi ih prihvatili patrolni čamci.

Ali, napadač u školi ima i pomoćnika izvana. Isti puca prema patrolnim kolima i ometa policajce u spašavanju učenika.

Hanna i Rafi predvode maturante

Hanna je maturantica. U vezi je sa sirijskim izbjeglicom Rafijem koji zajedno s malim bratom pohađa ovu školu. Dok Hanna zbrinjava ranjenog ravnatelja i kontaktira s tv-postajama tražeći pomoć, Rafi pokušava zaštititi mlađeg brata i saznati tko se sve nalazi u šumi. Za to vrijeme, ostali pokušavaju naći mjesto za sklonište. Dio njih ostaje u kazalištu i u prividnom miru nastavljaju probu za izvedbu  kazališnog komada Macbetha.

Djeca neće umrijeti. To se jednostavno ne smije dogoditi. I ona će pobrinuti da se ne boje. str. 112.

Napadači

Dva ili tri napadača pucaju po svemu što se miče. Policijski službenik je za dlaku izbjegao metak. Iako dugo ne znamo tko su napadači, škola i policijski službenici dolaze do sumnjivaca. Jedan je izbačeni maturant psihopat, a drugi uplašeni nježni šesnaestogodišnjak kojemu je izbačeni dječak bio najbolji prijatelj. Što je njihov motiv, nejasno je. Ali znamo da mrze izbjeglice…

Djeca i profesori u Staroj školi moraju se boriti protiv nekoga tko osporava našu predodžbu o tome što znači biti čovjek. str. 197.

Dojam o djelu

Tri sata je slojevita i napeta knjiga koja ukazuje na problem osamljenih i depresivnih tinejdžera koji su nezadovoljni sobom i svojim životom te koji vjeruju da lokalna i zakonodavna vlast vode lošu politiku prema svojim građanima dopuštajući imigrantima ulazak u zemlju i dajući im sva prava kao i ostalima. Takvi nedovoljno zreli mladi ljudi jako su podložni radikalizaciji i ulasku u bijele suprematističke forume koji podržavaju čisto arijevske stavove.

Knjiga, po meni, ima vrlo ozbiljnu i dobro osmišljenu poruku. Ali sama izvedba mogla je biti puno bolja. Preveliki broj likova (nastavnika i učenika), smještenih na puno lokacija u školskom kampusu uistinu je teško pratiti. Uz to, ima i podosta neuvjerljivih momenata. Proba školske družine unutar opsadnog stanja u školi pod uzbunom, uistinu ne drži vodu, iako je zgodna poveznica s Macbethom. Također, samo nekoliko policajaca i istražitelja koji štite školu u kojoj je više stotina učenika u trenutku uzbune prvog stupnja daleko je od očekivanog.

Zbog gore navedenih pojedinosti, knjizi bih dala vrlo dobru ocjenu. Knjiga se brzo čita, ali glavna premisa – mržnja prema izbjeglicama, pogotovo muslimanima – i neprihvaćanje različitosti, mogla se, po mom mišljenju, još bolje odraditi.

Rosamun Lupton Tri sata

O autoru:

Rosamund Lupton autorica je četiriju romana. Diplomirala je na Sveučilištu Cambridge 1986. godine.
Nakon što je recenzirala knjige za Literary Review i bila pozvana da se pridruži Royal Court Theatreu, pobijedila je na natjecanju za televizijske predstave, a zatim je radila kao scenaristkinja. Njezin debitantski roman Sestra preveden je na više od trideset jezika i ima međunarodnu prodaju od preko 1,5 milijuna primjeraka. Bio je to najbrže prodavani prvijenac britanskog autora 2010. godine, a dobitnik je nagrade Richarda i Judy za najbolji debitantski roman 2011. i nagrade za prvi roman kritičara časopisa Strand . U tijeku su i pregovori za snimanje filma prema romanu Sestra.

Njezin novi roman Tri sata ušao  je u deset najboljih bestselera Sunday Timesa i najbolju knjigu 2020. kao  triler mjeseca.

Tri sata je, nakon knjiga U tišini, Sestra i Poslije svega, četvrti objavljeni roman Rosamund Lupton na hrvatskom tržištu.

Gdje kupiti:

Mozaik

Tess Gerritsen: Umri dvaput

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Umri dvaput: ©Mozaik

Tess Gerritsen Umri dvaput

Radnju ovog romana  Tess Gerritsen smješta na dvije pozornice. Jedna je egzotična i nalazi se u okrugu delte Okavango u Bocvani, a druga u Bostonu i dijelom u Londonu. Pitate se što može spajati foto-safari u Bocvani s par bizarnih ubojstava u Bostonu? To je svakako ubojica koji na jednom i drugom mjestu ostavlja svoj osebujni pečat. Napada žrtve kao divlja zvijer poput leoparda, a taj  užasni biljeg ne može  promaći istražiteljici Jane Rizzoli i forenzičarki Mauri Isles.

Bocvana

Sedmero ljudi krenulo je na egzotičan odmor iz snova – afrički safari u srcu Bocvane. Prepuni adrenalina, putnici nisu mogli dočekati polazak. Pustolovina uz vodiča i pratitelja, promatranje divljih životinja sa sigurne udaljenosti i kampiranje u divljini, činilo se fascinantnim iskustvom sudionicima putovanja. A onda započinje niz neobjašnjivih smrti. Nakon smrti prve žrtve, vjerovali su da se radi o napadu divlje životinje, pume ili hijene, a kad se dogodi i druga, jasno je da je riječ o ubojstvu. Od sedmero putnika i dva voditelja, s putovanja se vratila samo  Millie Jacobson. Obična djevojka, prodavačica u knjižari. I samo je ona mogla prepoznati ubojicu.

Čovjek je čovjeku vuk. Opstanak najjačih. U našoj je naravi da ubijamo. Ljudi si to ne žele priznati. str. 95.

Millie

Millie nije osoba koja voli promjene. Odmor u Africi je zapravo uopće nije ni zanimao. Na putovanje je otišla na nagovor zaručnika, pisca trilera Richarda. Afrika je bila njegov san. Nevolje su počele odmah na početku. Tragovi divljih zvijeri blizu šatora, nesnosni komarci, vrućina, nedostatak osobnog prostora za higijenu, sve je to nerviralo Millie. Osim vodiča. Johnnya. On je bio stvarno zgodan. I vrlo kompetentan. Ali nakon što je dvoje ljudi ubijeno, a džip se neobjašnjivo pokvari, grupa se okreće protiv njega. Svi osim Millie. Možda je on ipak kriv? Mille mora odlučiti, ali nema vremena. Dah smrti  više ništa ne može zaustaviti.

Ja sam jedini preživjeli svjedok onoga što se dogodilo. Uspravim se i nastavim bježati nizvodno. str. 214.

Boston

Detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles istražuju bizarno ubojstvo poznatog taksidermista (čovjek koji preparira životinjske kože) u Bostonu. Nakon što pronađu ostatke i druge žrtve, postane im jasno da ubojica operira već godinama, ne samo u Bostonu. Potpis ubojice svugdje je isti. Jane i Maura pokušavaju naći poveznicu. A to je samo jedna osoba. Osoba koja se uspjela živa izvući iz afričke divljine. Millie Jacobson. Ali ona se nije ni vratila u Europu. Ostala je živjeti u Cape Town u Africi. Jane je odluči potražiti.

Pogledate li posebnosti ovih vaših ubojstava, početi ćete primjećivati nit koja ih povezuje: lov kao izraz moći. str. 233.

Dojam o djelu

S nestrpljenjem sam čekala novi roman Tess Gerritsen. Umri dvaput odličan je roman, ali mi nije jedan od najboljih. Volim knjige koji imaju alternativnu pripovjedačku nit kao što je ovdje slučaj (Boston-Bocvana) koja se na kraju spaja u jednu. Autorica posjeduje značajno medicinsko i antropologijsko znanje. Zbog toga su scene s poprišta ubojstva vrlo  autentične u usporedbi s životinjskim svijetom. Ipak, na trenutke sam zatvorila oči na najsurovijim detaljima.

Između dvije glavne protagonistice jako je dobar odnos međusobnog dopunjavanja koji nas vodi u brzom ritmu kako bismo što prije saznali rasplet. Premda naslućujete ishod, radnja romana ne gubi na napetosti uz vrlo atmosferičan dio koji se ponajviše  odnosi na zbivanja u Bocvani.

Roman u kojem je samo jedna osoba svjedok  strašnih događaja, a osumnjičeni ubojica nikada više nije viđen, garantira vrhunski „lovačku“ napeticu u kojoj ona koja je preživjela mora umrijeti dvaput da bi mogla nastaviti slobodno živjeti.

Tess Gerritsen Umri dvaput

O autoru:

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica forenzičkih trilera. Hrvatski čitatelji upoznali su je čitajući romane: Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje, Nijema djevojka, Posljednji preživjeli. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku.

Gdje kupiti:

Mozaik

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Elizabeth je nestala: ©Mozaik knjiga

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Elizabeth je nestala

Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)

Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.

Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)

Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.

Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.

Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.

Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.

Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?

Da nije možda nestao netko drugi?

-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)

Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…

Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.

I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.

Kriminalistički roman

Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.

U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?

U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?

To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.

Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)

Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.

Obiteljska drama

Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.

Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.

Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.     

Elizabeth je nestala – naposljetku

Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.

Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.

Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.

Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.

Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.

Gdje kupiti roman Elizabeth je nestala:

web shop Hoću knjigu

Lisa Jewell: Obitelj s gornjeg kata

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica knjige Obitelj s gornjeg kata: ©Mozaik

Lisa Jewel Obitelj s gornjeg kata

Jeste li ikad razmišljali o tome kako ste možda brzopleto pustili neke ljude u svoj život koji to uopće ne zaslužuju? Nešto slično, ali zapravo i puno gore, dogodilo se obitelji Lamb, Martini, Henryu i njihovoj djeci. Roman Obitelj s gornjeg kata počinje dosta nepovezano, s mnoštvom likova koji naizgled nemaju nikakve veze. Ali,  kad jednom povežete konce i počnete hvatati zalet, cijela se priča otvara u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti.

No,te prve noći, kad se Birdie pojavila na našim ulaznim stubama s dva velika kovčega i mačkom u pletenoj kutiji, nismo mogli niti nagađati kakav će utjecaj imati na nas, koje će nam sve ljude dovesti u život i da će se sve skončati onako kako je skončalo. Str. 25.

Libby

Libby Jones je moderna mlada djevojka koja živi svakodnevnim životom radeći u agenciji za nekretnine sve do dana kada saznaje za nasljedstvo. Odvjetnik je obavještava da je naslijedila kuću, odnosno  napuštenu vilu na obali Temze u Chelseaju. Libby zna da je usvojena i da su u toj kući nađena mrtva tijela njezinih roditelja i još jednog neznanca, brat i sestra su netragom nestali, a ona je pronađena kao beba u kolijevci do dolaska policije. Kraj kolijevke je bila oproštajna poruka u kojoj je pisalo da se zove Serenity. Nakon što saznaje identitet svojih roditelja, Libby odluči pronaći vilu i razgledati nasljeđe. Pomaže joj prijatelj novinar koji je već jednom pisao o misteriju nađenih triju tijela i žive bebe u zlokobnoj kući.

Lucy

Lucy je samohrana majka dvoje djece koja se svakodnevno bori za egzistenciju. Prvi muž Michael bio je nasilnik, a drugi je jednostavno otišao. Iz tih brakova Lucy je izašla potpuno financijski opustošena, s dvoje djece, ali sa snažnom željom za životom. I Lucy je nekad davno živjela u zlokobnoj vili. Uspomene koje otamo ima prestrašne su. Lucy ih se ne želi ni sjećati. Zna samo da su njezini roditelji bili preslabi i nisu se mogli ni znali oduprijeti. Ali Lucy nema izbora. Mora se vratiti u Englesku, u kuću koja joj je jedini krov nad glavom. Zato joj trebaju putovnice za sebe i djecu. Odluči iskoristiti Michaela.

Henry

Mladić  koji nam priča svoje viđenje života u vili u Prilazu Cheyne 16. u vrijeme dolaska stranaca bio je tek nesiguran adolescent. Henry je živio s roditeljima (majkom ljepoticom i ocem poznatim posjednikom) i sestrom sve dok u njihov život nisu došli stranci. Prva obitelj popularne pjevačice došla je na kratko vrijeme od nekoliko dana i ostala. Druga obitelj sa svojih dvoje djece, Phinom i Clemency, došla je par mjeseci kasnije. Ni oni nisu nikad otišli. Pridošlice su malo po malo počele zaposjedati svaki kutak kuće koji su imali domaćini. Henryeva majka i otac su, malo po malo, potpadali pod utjecaj neznanaca.

Dok neznanci žive u kući, Henry prolazi kroz najbolnije godine svog odrastanja. Mučno odrastanje za nesigurnog dječaka koji ispituje svoju seksualnost u trenutku kada nove obitelji zaposjedaju kuću loše djeluje na Henrya. Ni sam nije siguran tko je, u Phinu vidi idola u kojeg se zaljubljuje. Neshvaćen, Henry se osamljuje, uglavnom slabo komunicira sa sestrom i roditeljima. Uči o  ljekovitim travama i njihovim svojstvima.

Postepeno Henry shvaća da njihova kuća više nije njihova već postaje kult čudnih ljudi s čudnim pravilima. Ali izlaz ne postoji. Osim ako netko ne umre…

Sjećam se kako je sve počelo, ali poima nemam kako smo došli od tada do onog trenutka devet mjeseci poslije kad su nam stranci preuzeli svaki kutak doma, a moji su im roditelji to dopustili. Str. 112.

Lisa Jewel Obitelj s gornjeg kata

Dojam o djelu

Autorica vrlo polako gradi zlokobnu scenu prikazujući način na koji kuća postaje središte kulta koji vode neznanci. Infiltracija neznanaca u dom obične obitelji i neznanci koji malo po malo preuzimaju kuću savršeno je prikazana. Zlokobnost same kuće i mračna, gotovo gotička atmosfera, također odlično nose priču.

 Ali, ima i stvari koje mi nisu tako dobro prikazane. Nešto su mi slabije prikazani likovi djece, pogotovo Lucy koja je najveća žrtva. Ni lik Phila nije mi cjelovit, kao da je nekako nedorečen. Najbolji mi je bio Henryjev lik. Njemu se autorica i najviše posvetila. Nije mi ni logična emotivna veza između novinara i Libby  koja je sigurno dvadesetak godina mlađa od njega.

Sve ostalo, propadanje imućne obitelji, rascjep ličnosti nekih od ukućana i potpuno podčinjavanje neznancima autorica je donijela jako dobro. Složena priča koja klizi u tragičan kraj za posljedicu ima potpuno propadanje obitelji kojoj treba više od dvadeset godina da poveže konce ove mračne priče i da se ponovno sastave.

Obitelj koja je disfunkcionalna postaje previše slaba  i ranjiva da se odupre utjecaju neznanaca koji na parazitski način, beskrupulozno ulaze u jednu obitelj s ciljem da je pretvore u svoju. Knjiga je mračna,  s nasiljem koje nije eksplicitno, ali koje vas ljuti na način da želite dobro prodrmati domaćine koji su sve to dopustili.

O autorici romana Obitelj s gornjeg kata

Godine 1999. svjetska književna scena upoznala je Lisu Jewell koja sada već punih 20 godina piše romane koji ne silaze s vrhova lista najprodavanijih naslova. Ova britanska autorica u dva desetljeća stvaranja velikih uspješnica objavila je gotovo dvadeset romana, ljubavne ili kriminalističke tematike.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Nele Neuhaus: Zao vuk

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2016.

Naslovnica romana Zao vuk: ©Mozaik knjiga

Vrata su se otvorila i ona je strašno kriknula kad je ugledala vuka. No, tada se morala smijati. To uopće nije bio pravi vuk, to je bio tata, koji se preodjenuo u vuka! Kako je bilo lijepo što je samo ona dijelila tu tajnu s tatom. Ali i glupo, jer se poslije nije sjećala ničega. To je zaista bilo tužno. (str. 62.)

Nele Neuhaus: Zao vuk

Zao vuk

Istražiteljica Pia Kirchhoff upravo je promaknuta u glavnu kriminalističku inspektoricu.

Odlazi na proslavu mature i tamo susreće svoju staru prijateljicu Emmu, trudnu do zuba. Ugodno druženje i prisjećanje na stare dane prekida, dakako, Pijin mobitel.

-Kako je prošla proslava godišnjice? – …
-Ah, proslava godišnjice.
Pia je na to potpuno zaboravila. Žene koje se smiju i pričaju na terasi vile Borgins pod tamnim zvjezdanim nebom činile su joj se kao bezazlena igra za horor koji se zove stvarnost. A u toj stvarnosti umrla je jedna mlada djevojka. (str. 57.)

U rijeci je pronađeno tijelo mlade djevojke koja je, prema tragovima, bila teško fizički i seksualno zlostavljana.

U isto vrijeme, slavna tv-novinarka Hanna Herzmann brutalno je ozlijeđena u napadu dvojice maskiranih muškaraca. Ima li taj okrutni napad veze sa, blago rečeno, škakljivom pričom na kojoj je radila?

Pia i njezin šef Oliver von Bodenstein shvaćaju da su ta dva naoko nepovezana slučaja itekako povezana. I ne samo to, slučaj je teži, gori, podliji i strašniji od svega na čemu su dosad radili.

Kakvi su to morali biti monstrumi sposobni za tako zvjersku okrutnost? Više od dvadeset godina Bodenstein se bavio ubojicama i nikad nije mogao dokučiti što čovjeka navodi na to da ubije drugog čovjeka. (str. 208.)

Zlo je ušlo u sve pore društva i svi su umiješani.

Pia i Oliver moraju se izboriti za istinu. Istinu koju moćnici žele sakriti. I za koju su spremni mučiti, silovati, ubiti… Sve, samo da se ne sazna.

Zao vuk – šesti slučaj istražitelja Pie i Olivera

Zao vuk posljednji je kod nas objavljen slučaj istražitelja Pie i Olivera. I moram priznati, meni najdraži. Premda je bucmast i broji gotovo 500 stranica, vrlo sam ga brzo pročitala jer je slučaj takav da mami na čitanje. Već sam pisala o sposobnosti ove spisateljice da svako poglavlje završi rečenicom koja onda tjera na novo poglavlje i tako uvijek i opet iznova. Tu je vrlinu zadržala i u romanu Zao vuk te ju još začinila i likovima za koje gotovo do samoga kraja ne znamo jesu li pozitivci ili negativci.

Bilo mu je jasno što to znači ako je ono, što je upravo čuo, bila istina. To je nedvojbeno nešto najgore što se moglo dogoditi. Noćna mora počinje iznova.
(str. 201.)

Nele Neuhaus: Zao vuk

Zao vuk usmjeren je više na Piju nego na Olivera, koji je svoj dio kolača pobrao u prethodnim romanima. Od sporednih likova iz prethodnih dijelova serijala tu su grubi Behnke te kriminalistička savjetnica Nicola Engel. I njihovi će životi biti itekako dotaknuti radnjom ovog romana – nekome dobro, nekome loše.

Isplivat će stare, duboko zakopane i brižno čuvane tajne.

Iako se svaki nastavak serijala o Piji i Oliveru može čitati zasebno, savjetujem ipak čitanje po redu (u popisu sam navela redoslijed) jer tako najlakše i najpotpunije pratimo razvoj likova i odnosa među njima.

Još nešto o slučaju

Iz uvodnog citata pretpostavljam da vam je jasno čime se roman bavi. Ipak, kako vam ne bih spoilala, neću govoriti konkretno o slučaju, već ću samo reći da su pojedini dijelovi romana poprilično brutalni i šokantni. Svi su likovi dobro okarakterizirani, toliko da neke doslovno vidimo pred očima i idu nam na živce. Ima puno likova i svaki od njih nosi neku svoju priču, svoju tajnu. Svatko je na neki način umiješan. Svi su mali djelić slike koja je na kraju odvratna, ali čini uzbudljiv slučaj. Inače ne volim puno likova jer onda teško pratim radnju i međusobne odnose. Isprva sam i u romanu Zao vuk bila malo zbunjena, ali vrlo je brzo sve sjelo na mjesto.

Jako mi se sviđa što su situacije, iako užasne, itekako realne. I nažalost, vjerujem da svega ovoga ima i među nama. Možda ne u ovolikoj mjeri, ali ipak…

Nebo se zarumenilo na istoku, ubrzo će izaći sunce kao što to čini milijardama godina svakoga jutra, bez obzira na tragedije koje se događaju u svijetu. (str. 474.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pročitala sam sve gore navedene naslove i od srca vam ih preporučujem. Ako volite prave kriminalističke romane – s ovim serijalom nećete pogriješiti. Ono što mi je dodatni plus jest to da je radnja svakog romana drugačija. Autori se uglavnom drže uvijek istih zločina, manje ili više krvavih, i ako pratimo opuse istih autora, onda nam nakon nekog vremena radnja postane predvidljiva, a negativac očekivan. U romanima Nele Neuhaus to nam se neće dogoditi jer svaki roman prati drugačiji zločin. Imamo tu ubojstvo u zoološkom vrtu, nacističke zločine, ekološke zločine, pedofilski lanac… Naravno, u svakom je romanu pokretač radnje ubojstvo, ali fabula se uvijek raspliće u drugom mjeru i time sam stvarno oduševljena.

Kad sam čitala prva tri romana nisam imala blog pa nema ni njihovih recenzija, ali moje mišljenje o romanima Snjeguljica mora umrijeti i Tko sije vjetar možete pročitati klikom na njihove naslove u popisu.

Nele Neuhaus: Zao vuk

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Sandie Jones: Druga žena

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Druga žena: ©Mozaik knjiga

Riječ „zajedništvo“ ne postoji kada je riječ o njegovoj majci. … S jedne su strane njih dvoje, a s druge ja. Dolaze u paru. (str. 118.)

Sandie Jones: Druga žena

Druga žena

Kad Emily upozna Adama, njezinoj sreći nema kraja. On je naprosto savršen, a ona je toliko zaljubljena, naprosto očarana njime i već vidi sretnu budućnost – brak, kućicu u cvijeću, djecu i ono slavno „živjeli su sretno do kraja života“.

Imala sam osjećaj da smo oduvijek zajedno, a ipak mi je ono početno uzbuđenje izazvano njegovom prisutnošću još uvijek kolalo tijelom, čineći da svako živčano vlakno u njemu bridi. Poželjela sam da taj osjećaj nikada ne prestane. (str. 28.)

Ipak, pred Emily je jedna prepreka. Čim upozna Adamovu majku Pammie, naoko skromnu, ugodnu, nježnu udovicu, Emily instinktivno osjeća da joj se ne sviđa i da, blago rečeno, neće biti najbolje prijateljice. Pammie čini sve što je u njezinoj moći kako bi razdvojila Emily i Adama, a ovaj kao da je slijep na sve njezine mane i smicalice.

-Reci mi, kakva je? – priupitala sam. …
-Ništa drukčija od bilo koje majke, rekao bih. Miroljubiva domaćica, krajnje odana i požrtvovna kada su njezina djeca u pitanju. Nadam se da joj njezinu odanost vraćam istom mjerom. Ne trpim prigovore na njezin račun. Dobra je osoba.
(str. 39.-40.)

Emily i Adam uskoro se zaručuju i čini se da njihovoj sreći nema kraja, no ako se Pammie pita, ne trebaju se pretjerano radovati jer do vjenčanja neće doći. Služeći se najprepredenijim trikovima kojima se majka može poslužiti, Pammie čini sve da zagorča život budućoj snahi.

A Emily je prisiljena šutjeti jer zna da joj Adam neće povjerovati ni riječ.

Kad svekrvini postupci preliju čašu strpljenja, snaha odlučuje uzvratiti udarac.

Igra mačke i miša

Druga žena zabavno je i napeto štivo koje će vas već od prve stranice tjerati na čitanje. Premda je roman pun psiholoških igrica koje se i čitatelju uvuku u glavu, ne bih ga baš okarakterizirala kao psihološki triler, ali nije ni daleko od toga. Budući da stvarno volim romane ovog tipa, klaustrofobične i pomalo jezive, a opet lagane i šarmantne, pročitala sam ga u svega dva popodneva. Sve mi se sviđa, a najviše izvrsno opisane sitnice koje buduća svekrva čini budućoj snahi – uvredljive dovoljno da je povrijede, a opet dvojbene dovoljno da se mogu objasniti na sasvim nevin, racionalan način. I to je ono u čemu sam najviše uživala! Sva ta odvratna podbadanja, aluzije na ovo ili ono, suptilne uvrede… Pammie nam se uskoro čini kao najgora svekrva na svijetu! Prava manipulatorica, toliko vješta da je nitko ne može pročitati. Osim Emily. I nas čitatelja.

Sandie Jones: Druga žena

A onda, tu je i Adam. Otpočetka mi se nije svidio, mada ga Emily vidi isključivo kao savršenog muškarca.
Nisam htjela nikakve tajne među nama, no što sam mu trebala reći? – Mislim da bi tvoja mati mogla biti osvetoljubiva kuja? – Riječi bi zazvučale suludo, uostalom, kakve sam mu dokaze mogla podastrijeti u prilog svoje tvrdnje? … Ne, bilo kakvo mišljenje koje bi njegovu majku prikazalo kao poremećenu osobu, morat će ostati neizrečeno, barem zasad. (str. 83.)

Majci vjeruje u potpunosti jer za svaku Emilyinu riječ Pammie ima bolje, razumnije objašnjenje. Na kraju, čini se da je luda snaha, a ne svekrva. Čak i Emily počinje sumnjati u samu sebe, svoje osjećaje i zapažanja. Možda joj se čini?

Možda je stvar ipak bila u meni. Možda Pammie uopće nije bila problem. Što ako je stvar u meni? Ili čak i gore od toga, što ako me Pammie uspjela uvjeriti da je problem u meni? (str. 355.)

Snaha i svekrva – arhetip neprijateljica

Odnos snahe i svekrve kao iskonskih neprijateljica golica maštu svakome tko voli kvalitetan sukob. Druga žena nije prvi roman koji se bavi tom tematikom, a svakako nije ni zadnji. Ako se sjećate, na blogu ste već mogli pročitati i recenziju romana Svekrva autorice Sally Hepworth koji mi se također veoma svidio. I dok je Svekrva obiteljska drama, Druga žena koketira sa psihološkim trilerom, i to veoma uspješno. Osjećaj klaustrofobije i nekog maglovitog straha koji se javlja u čitatelja najjača je karika ovog romana. Način na koji se svekrva poigrava snahinim umom i doživljajem stvarnosti maestralno je prikazan i baš me dotaknuo jer sam se potpuno suživjela sa sirotom Emily kojoj rijetki vjeruju. Na trenutke ona ne vjeruje ni samoj sebi jer kako je moguće da je Pammie sa svima tako ljubazna, pristojna i fina, a s Emily joj rastu rogovi?

Tu je i kraj… Ooooo, kraj je udarac samo takav. Iako sam znala da nije sve takvo kakvim se na prvi pogled čini (naravno), finale dolazi naglo i meni neočekivano! Možda je taj kraj ostao malčice nedorečen i vjerujem da će čitatelji s njim imati najviše problema, meni je skroz u redu i funkcionira, čak me i veseli.

Što se tiče preporuke – definitivno pročitati! Druga žena neće vas umoriti, ali će zaokupiti vašu pažnju, dobro vas iživcirati, zabaviti i ostati vam u sjećanju.  

Sandie Jones: Druga žena

Ostali romani ove autorice:

Sandie Jones slobodna je novinarka, a Druga žena njezin je roman prvijenac.

Gdje kupiti roman Druga žena:

webshop Znanje

Chris Whitaker: Počinjemo na kraju

Nakladnik: Mozaik

Naslovnica knjige Počinjemo na kraju: ©Mozaik

Chris Whitaker Počinjemo na kraju

Znaš li što je pravda?

Prije 30 godina, kao petnaestogodišnjak, Vincent King bio je odgovoran za smrt sedmogodišnje djevojčice  Sissy Radley. Nakon tog događaja, Vincent je u zatvoru sve te godine. Od dana kad je stradala Sissy život se promijenio za sve stanovnike malenog Cape Havena u Kaliforniji. Nekad prijatelji, kolege iz srednje škole koji su izlazili zajedno, družili se, prijateljevali, odlazili na tulume, zaljubljivali se, nakon Sissyine smrti odrasli su preko noći. Vincent, njegov najbolji prijatelj Walk, Star, Sissyna starija sestra, prijateljica Martha, činili su  malu složnu grupicu koja se  nakon ovog događaja naprasno raspala.

Trideset godina poslije

Počinjemo na kraju roman je gdje na početku saznajemo da se nakon trideset godina u rodni gradić u Kaliforniji vraća iz zatvora Vincent King. Sada je Walk Walker tamo šerif koji još uvijek vjeruje da je Vincent nevin. Ali nisu svi Vincenta spremni dočekati raširenih ruku. Dolaskom Vincenta u Cape Haven uskomešali su se davno probuđeni duhovi. Njegov dom, kuća njegovih roditelja, na strateški je zanimljivom mjestu i glavna meta za investitore poput Dickieja Darkea, naprasitog i zlokobnog čovjeka koji ostvaruje svoje ciljeve bez osvrtanja. Tu je i Star, Sissyina sestra, emocionalno oštećena mlada žena koja nikako ne može zaboraviti ožiljke prošlosti. Star je sama izabrala biti žrtva. Često je viđaju pod utjecajem alkohola i droga, a vezuje se za sumnjive muškarce koji je zlostavljaju. Star ima dvoje djece, stariju Duchess Radley i mlađeg Robina. Duchess se uglavnom brine za sve: za brata, za kućanstvo pa i za problematičnu majku. I to sve do dana kada je Star pronađena mrtva, ustrijeljena iz pištolja.

Znaš li što je pravda?

Pravda je kraj. Znam da bih mogla svesti svoje postojanje na disanje. Ali znam da mi to ne bi bilo dovoljno. str. 33.

Prošlost se vraća

Ubojstvu Star prethodi paljenje lokala u kojem ona radi kao konobarica. Lokal je zapalila Duchless kako bi napakostila Dickiju Darkeu, uvjerena da joj zlostavlja majku. Nakon toga više nitko ne može zaustaviti tragične događaje koji slijede. Tijekom godina Walk je učinio sve što je mogao učiniti kako bi držao na oku Star i njezinu djecu pa kad se dogodi tragedija, daje sve od sebe da ih odveze njihovom otuđenom djedu Halu, u Montanu. Na mjestu Starinog  ubojstva uhićen je ponovno Vincent King koji se brani šutnjom…

Prošlost ponovno kuca na vrata Vincenta Kinga, a Walk je ponovno uvjeren da mu je prijatelj nevin.

Duchess

Duchess, glavna junakinja, trinaestogodišnja je djevojčica koja se naziva Odmetnicom. Vanjski izgledom, djelima  i grubim, sirovim riječima, Duchess pokušava otjerati sve oko sebe i  izgraditi čvrsti lik koji se ne boji nikoga i koji može sve. Ali to je samo privid. Radi se o ranjivoj, izuzetno inteligentnoj djevojčici koja si podiže samopoštovanje neprestanim prikazivanjem sebe kao odmetnice,  a sve kako se ne bi raspala. Duchess je spremna bratove interese staviti iznad svojih i sve će učiniti da zaštiti Robina. Duchess  je u trinaest godina doživjela više boli nego većina ljudi u čitavom životu. Bilo je bolno čitati o ovoj djevojčici koja se toliko strašno trsi da bude jaka.

Star je rekla da si okrutan. Da u tebi nema nježnosti. Da je nije ostalo nakon svega. Da si pijanac.

Svi mi počinjemo na kraju Duchess. str. 241.

Chris Whitaker Počinjemo od kraja

Dojam o djelu

Počinjemo na kraju neobično je i teško djelo. Kazuje nam kako nesreća nekim ljudima puno puta pokuca na vrata. Odrasli se ne znaju ili ne mogu nositi sa životnim iskušenjima, a djeca preuzimaju uloge odraslih koje prelaze njihove snage i sposobnosti. Neki ljudi biraju biti žrtve i cijeli svoj život zapravo uništavaju sve šanse da promjene okolnosti koje ih okružuju. Dapače, čine i više od toga. Svojom destruktivnošću na kraju dovode do vlastitog samouništenja. Takva je bila Star. S druge strane, Duchess je dijete prerano odraslo, dijete koje sve dobro, sve loše i sve ružno što joj se događa u životu stoički podnosi. I to nije normalno.

Knjiga je potresna. Nagnala me da razmišljam o tome kako neki ljudi jednostavno nemaju sreće u životu. Takve su karte od početka imali  Vincent, Star, a i  Duchess. Ali za razliku od odraslih koji su se prepustili plimi života Duchess je ta koja je odlučila boriti se protiv struje i isplivati na drugu stranu rijeke. Jer, ona je Odmetnica.

Pročitajte, iako je na momente tužna, prepuna emocija i životnih trauma, knjiga je lijepo napisana s neočekivanim raspletom. Dirnut će vas do srca.

Napomena: Kad sam pročitala autorov životopis, sve mi je bilo jasno.

O autoru

Chris Whitaker britanski je spisatelj čija je životna priča gotovo jednako mračna i napeta kao njegovi romani. S devetnaest godina napao ga je i izbo ulični napadač. Preživio je, ali ne bez posljedica. Depresija, nesanica i borba s ovisnošću samo su neke od poteškoća s kojima se nosio nakon napada. Pisanje mu je pomoglo da se riješi psihičkih problema s kojima se suočavao.

Postao je burzovni mešetar, napredovao do vrha poslovne ljestvice, oženio se, dao otkaz, odselio se u Španjolsku i napisao svoj prvi roman Tall Oaks, kojim je osvojio prvu nagradu Udruženja spisatelja kriminalističke književnosti.

Otad je napisao još tri romana: All the Wicked Girls, The Forevers i Počinjemo na kraju, njegov prvi naslov izdan na hrvatskom jeziku. Studio 20th Television, čiji je vlasnik Disney, otkupio je prava na produkciju ekranizacije u obliku televizijske serije.

Kad ne piše knjige, radi u lokalnoj knjižnici. Danas živi u Hertfordshireu sa suprugom i troje djece.

Gdje kupiti:

Mozaik

Silvia Moreno-Garcia: Meksički roman strave

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Meksički roman strave:© Mozaik knjiga

Silvia Moreno Garcia Meksički roman strave

Za pisanje horora, osim dobre priče autor mora imati i onaj istančan osjećaj za dramatiku koja izaziva jezu i nelagodu u pravom trenutku. Tada se čitatelj osjeća zaštićen, ali istovremeno jako involviran u radnju. Silvia Moreno-Garcia dokazala je romanom Meksički roman strave da se horor može izvanredno prikazati iz ženskog ugla. Time staje uz bok mnogim iskusnijim muškim horor autorima. Još, kad je uz to i glavni lik mlada, samouvjerena, odlučna žena u liku  Noemí Taboadi  koja potpuno mijenja percepciju žena u poslijeratnom Meksiku, uspjeh ovog romana je zajamčen.

Feministički roman ili ne?

Ovaj roman kritika naziva feminističkim, iako on po meni to nije. Roman naglašava položaj žena nakon Meksičke revolucije gdje su glave obitelji uvijek bili muški članovi obitelji. Činjenica je da su žene u Meksiku tek 1953. godine dobile pravo glasa. Radnja romana smještena je u 1950. godinu, a lik  Noemí Taboardi je ispred svog vremena. 

…on me pokušava otrovati. Moraš doći po mene Noemí. Moraš me spasiti. str. 12.

A počinje ovako…

Meksički roman strave započinje pismom koje imućnoj obitelji Taboardi šalje udana rođakinja Catalina, tražeći pomoć jer je uvjerena da je životno ugrožena. Catalina izričito želi da je posjeti rođakinja Noemí s kojom je ona odrasla i smatra ju prijateljicom. Pismo je zbrkano, nejasno, pisano u žurbi i bunilu, što nagna Noemínog oca da hitno pošalje Noemí u udaljeni El Triumfo. Tamo se nalazi Kurija Catalinonog supruga Virgila Doyla i njegove obitelji. Noemína probitačnost, snaga, znatiželja i ljubopitljivost ne nailazi na razumijevanje obitelji Doyle, pogotovo kad je uspoređuju s tišom i nježnijom Catalinom.  Virgil, suprug njezine rođakinje, naočiti Englez, potpuni je stranac, a Noemí dolazi u potpuno nepoznat, slabo naseljen gradić. 

Noemí

Noemí nije heroina kakvu očekujete. Ona je mlada djevojka iz visokog društva koja obožava tulume, gala haljine, štikle i koja zapali cigaretu na zgražanje malograđanske publike. Dolaskom u Kuriju Doylovih, upozoravaju je na stroga pravila koja ona ne misli poštovati. Šutnja za vrijeme večere, čudni domaćini, zabrana pušenja, zabrana komuniciranja s osobljem, prastara neodržavana kuća puna tajni, groblje iza imanja i napušteni rudnik, sve su to izazovi za Noemí. Ni kad se počnu događati čudni i neobjašnjivi događaji u samoj kući koji nemaju razumno objašnjenje, Noemí ne osjeća strah. Poslije nekog vremena, Noemí kao i Catalina prije nje, počinje imati vizije u snovima za koje nije sigurna koliko su snovi, a koliko realnost. Noemí je odlučna istražiti o čemu se ovdje radi. Ali gotička atmosfera u kući, puna  nelagode, crnila i atmosfere jeze koja koketira s bolesnom putenošću i pohotom, jača je od Noemí i ona više ne može natrag, jedino ako joj netko ne pomogne..

To živi na groblju. Trebala bi se vratiti u kuću. str. 108.

Obitelj Doyle i Kurija

Virgil Doyle, mračan, ali izuzetno zgodan Catalinin suprug, njegov otac Howard Doyle, zaljubljenik u eugeniku, rođakinja, hladna gospođa Florence i njezin sin, nježni i nesigurni Francis, uz nekoliko šutljivih slugu, domaćini su Kurije.

Kurija je zapravo kuća i cijeli posjed, nekad  bogato imanje puno života, blagostanja i prosperiteta, a sada zapuštena kuća u propadanju koju mještani izbjegavaju. Priče o sumornoj kući punoj tajni i nasilnoj prošlosti dopiru do mještana samo u tragovima. Kuća je potpuno izolirana i čuva svoje tajne.

Tajne Kurije

Kako atmosfera postaje napetija i uznemirujuća, Noemí postepeno shvaća da se nalazi u opasnosti, kao i njezina rođakinja Catalina. Otkrivajući strašnu povijest obitelji prepunu sukoba, krvi , nasilja, kanibalskih obreda i ubojstva nedonoščadi, Noemí uočava kako se u kući zlo budi i preuzima vlast. Krajnje je vrijeme je da pobjegne zajedno s Catalinom, ali plan joj je osujećen. Domaćini sprječavaju Noemí  da napusti imanje, a Catalina je preslaba da joj pomogne. Noemí mora naći saveznika za bijeg….

Bilježim ove misli na papir jer je to jedini način da se ne pokolebam u svojoj odluci. Stalno čujem njihove glasove, njihovo šaputanje. Sjaje noću. str. 189.

Dojam o djelu Meksički roman strave

Roman mi se jako svidio. Iako horori nisu moj prvi izbor, ova kombinacija horora i realnog života u poslijeratnom Meksiku držala me napetom do samog kraja. Kolonijalizam, jeftina radna snaga koja radi za bogate veleposjednike za bijednu nadnicu, napušteni rudnici i sveprisutni patrijarhat u kojem je žena isključivo vlasništvo muškarca, učinili su ovaj roman socijalno angažiranim.

Autorica pričom naglašava podređen položaj žena u to doba likom Cataline, koja je potpuno u vlasti supruga. Ni lik Noemí nije pošteđen utjecaja muškaraca. Premda naizgled suvremena mlada djevojka, Noemí za svaku odluku treba blagoslov oca. Dolaskom u obitelj Doyle, Noemi se nalazi na sramnoj tjelesnoj i intelektualnoj procjeni muških članova obitelji Doyle. Ali i uz Virgilov neprestani nadzor, neustrašiva Noemí  sposobna je povući poteze koje ne bi učinio ni hrabriji muškarac.

Velika preporuka za čitanje. Ako volite ovaj žanr, uživat ćete. Ali, čitajte po danu.

Sivia Moreno Garcia Meksički roman strave

O autorici

Silvia Moreno-Garcia osvojila je svijet nakon što je 2020. objavila Meksički roman strave. Njezin horor-roman i publika i kritika opisuju superlativima, što potvrđuju brojne nagrade. Ova očaravajuća feministička verzija romana strave prodala se u više od pola milijuna primjeraka s obje strane Atlantika. New Yorker, NPR, Washington Post, Book Page, Book Riot, AudioFile, Library Journal, Electric Lit, Vanity Fair i Marie Claire proglasili su ovu horor-poslasticu najboljom knjigom 2020. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik