Ruth Rendell: Društvo svete Zite

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Društvo svete Zite: © Mozaik knjiga, Zagreb 2021.

Ruth Rendell Društvo svete Zite

Društvo svete Zite – koloplet likova iz Hexam Placea

Upravo izašla knjiga Ruth Rendell, Društvo svete Zite, zanimljivo je napisan kriminalistički roman koji nema odlike klasičnog krimića. Mnoštvo likova, koji su svi redom zapravo susjedi u ulici Hexam Place, koja se sastoji od nekoliko stambenih zgrada i pivnice Dugong,  i njihovi svakodnevni životi, prikazani su na poseban način bez uplitanja spisateljice u osobnosti  i karakter likova. Ovakav način pisanja koji je gotovo dokumentaristički, u stilu novinarskih kartica, koji govori o događajima, ali ne i o psihološkim i emocionalnim aspektima ličnosti, stvorio je roman za koji vam se čini da je na prvu površan, možda čak i hladan (jer se ne možete, bar ja, poistovjetiti ni s  jednim likom), ali uz koji se možete zabaviti, iščekujući kako će se rasplesti radnja.

Društvo svete Zite- osnivanje kluba

Stanari ulice Hexam Place uglavnom su iz redova britanske aristokracije: lordovi (obitelj Studly), bogataške obitelji koje su imetak dobile nasljeđivanjem (samoprozvana princeza Suzan),  bankarskim mešetarenjem (Preston i Lucy Still) ili javnim poslovima (homoseksualni par Damian i Roland). Svih njih opslužuje hrpa pomoćnih radnika: vozača, njegovatelja, au pair djevojaka-pratiteljica, vrtlara, kuhara i domaćica. Nezadovoljstvo koje oni osjećaju zbog svog podređenog položaja i diskriminacije od strane aristokracije, nagnalo ih je na osnutak kluba u kojem će jednom tjedno razgovarati o svojim problemima. Sastanci su se održavali u pivnici Dugong.

Šaroliko društvo u međusobnim vezama

Nakon što upoznamo sve stanare i pomoćno osoblje ulice Hexam Place (kako bi nam pomogla u tome autorica na početku knjige prilaže zgodnu mapu), saznajemo da su njihovi odnosi duboko isprepleteni. Vozač spava s lordovom kćeri i ženom, homoseksualni par se želi vjenčati i planira veliku svadbu, vrtlar koji je psihički bolesnik radi kod više poslodavaca, dadilja kod Stillovih više je majka djeci nego njihova vlastita majka, a Preston Still saznaje da njegova žena ima ljubavnika koji je nećak bogate starice iz susjedne kuće. Uz to je i glumac u tv-sapunicama.

Preston Still rješava se ženinog ljubavnika

Uhvativši ženu s ljubavnikom, Preston Still ubija istog, nehotice ga gurnuvši niza stepenice. Nehotično ubojstvo potiče niz raznih događaja. U pomoć mu stiže pratiteljica, au pair djevojka Montserrat, koja opet ima svoje planove vezane za Prestona Stilla. Pomaže mu sakriti tijelo i radnja se počinje razvijati…

Počela se pitati zašto se uopće uplela u to. Ali je tada rekla samoj sebi kako možda ima određenu budućnost s Prestonom Stillom. Ako se policija usredotoči na njega. Ona će ga možda spasiti i tada će početi njegova zahvalnost. str. 117.

Ruth Rendell Društvo svete Zite

Dojam o djelu:

Knjiga je drugačija. Ako bih Ruth Rendell već uspoređivala s nekim drugim autorima, najsličnija bi joj po stilu pisanja bila Agatha Christie, s razlikom što knjiga nema klasičnog ubojicu ili negativca. Odnosno, na neki način svi likovi  imaju neke svoje interese od kojih su neki vrlo moralno upitni. Meni osobno ova knjiga nije najbolje ostvarenje Ruth Rendell, ali ostavljam čitateljima da sami procijene. Mnoštvo likova koji nisu psihološki razrađeni smatram nedostatkom knjige, ali kako knjiga nije nezanimljiva, sigurno će naći svoje poklonike.

O autorici:

Britansku autoricu odlično prodavanih psiholoških krimića, Ruth Rendell, rođenu 1930. u Londonu, književni krugovi i kritičari smatraju dostojnom nasljednicom velike dame krimića Agathe Christie. Po Rendellinim romanima snimljeno je nekoliko kriminalističkih filmova i tv-serija, a na hrvatski su prevedeni romani Presuda u kamenu, Demon u mojoj zjeni, Živo meso, Ključevi ulice, Jezero tame, Brojalica, Dimnjačarov sin, Nijedna noć nije preduga, Oko koje vidi u tami, Godišnjica i Taština teško umire. Neke romane napisala je pod pseudonimom Barbara Vine. Ruth Rendell je preminula u svibnju 2015. godine.

Gdje kupiti roman Društvo svete Zite:

Mozaik knjiga

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Devet potpunih neznanaca: ©Mozaik knjiga

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Devet potpunih neznanaca

Devet potpunih neznanaca dolazi na desetodnevni odmor u toplice Tranquillum House tražeći promjenu. Neki žele zaboraviti, neki smršavjeti, neki se oporaviti…

… kuća je bila prelijepa. Bijeli balkoni s ogradama poput čipke blistali su na suncu. Vrt je bio bujan i zelen čak i usred ljetne žege…

str. 55.

Neobična vlasnica toplica i organizatorica čitavog programa, karizmatična Ruskinja Masha, obećava im iskustvo kakvo nikada do sada nisu doživjeli.

-Za deset dana nećete biti osoba koja ste danas – ponovila je Masha.

Nitko se nije ni pomaknuo. …

Kakvog li obećanja: biti netko novi, netko drugi, netko bolji.

-Iz Tranquillum Housea izaći ćete sretniji, zdraviji, lakši, slobodniji – rekla je Masha.

Svaka je ta riječ zvučala kao blagoslov.

str. 121.

Svaki od tih devet potpunih neznanaca nosi neki križ – Frances je spisateljica ljubavnih romana kojoj propada karijera, Lars je odvjetnik koji zastupa samo žene u brakorazvodnim parnicama i dvoumi se oko ostvarivanja u očinstvu. Ben i Jessica mladi su par čiji se brak raspada, Tony je bivši ragbijaš kojemu je ozljeda koljena okončala karijeru. Carmel jedino želi smršavjeti jer misli da je to razlog zbog kojeg ju je ostavio suprug. Heather, Napoleon i Zoe tri su člana obitelji koja je nekad bila četveročlana.

Svatko od njih zahtjeva drugačiji pristup, a Masha misli da ima točno ono što im treba.

Masha ih je već zavoljela. Voljela je njihove umišljene mane i prezir prema sebi samima, njihov očigledne laži, njihove šale koje su trebale sakriti bol dok se lome i pucaju pred njezinim očima. Idućih deset dana svi oni pripadaju njoj. Ona će ih poučiti, zaliječiti, pretvoriti u ljude koji bi mogli i trebali biti.

str. 100.

No, Mashine metode nisu nimalo uobičajene.

Čini se da ona, za svoje drage goste, ima na umu nešto više od običnih spa tretmana…

Masha i devet potpunih neznanaca

Masha je žena tajanstvene prošlosti koja nam se tek na kraju otkriva. Bivša nemilosrdna poslovna žena, sada totalno zen i smirena. Kako je to moguće? I koje su to (ilegalne) metode kojima želi podvrgnuti svoje goste?

Pogledala je svoje goste, devetero ljudi koji su sad sklopljenih očiju poslušno čekali njezine upute. Njihove sudbine bile su u njezinim rukama. Promijenit će ona njih, i to ne samo privremeno nego zauvijek.

str. 140.

U svemu joj bespogovorno pomaže bivši bolničar Yao. U Mashu gleda kao u Boga i vjeruje joj svaku riječ.

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Goste sam već spomenula u sažetku fabule, no otkrit ću vam još nešto. Jako volim kada su likovi ljudi od krvi i mesa, s pravim problemima, nesavršeni i obični. Naših devet potpunih neznanaca baš su takvi – svatko od njih može biti jedan od nas. Njihovi nam se problemi možda čine mali i beznačajni, ali njima su najveći. Žele ih riješiti, no bez muke i truda. Do kraja romana, naučit će da život ne čine samo problemi već sve one sitnice koje nas usrećuju, iznenađuju i povezuju. I da čar životu zapravo daje baš način na koji rješavamo probleme, bili oni veliki ili mali.

Najdraži lik mi je Frances – spisateljica ljubavnih romana u svijetu koji želi samo trilere. Ona je toliko simpatična, zaljubit ćete se u nju već od prve rečenice! Ima dva bivša muža, nedavno je doživjela „ženidbenu prevaru“, muče je valunzi, a ona kroza sve to prolazi zabavljajući se na vlastiti račun, s osmijehom na usnama.

Ovdje nema klasičnih negativaca. Svi su likovi sivkasti. U svakom ćete naći nešto što ćete voljeti. Dobro, možda ne baš voljeti, ali svakako razumjeti.

Za kraj – kraj

Budući da sam pročitala sve naslove Liane Moriarty koji su kod nas prevedeni, i prije čitanja znala sam da će mi se roman Devet potpunih neznanaca svidjeti.

Volim stil pisanja ove autorice – nisu to ni krimići i trileri. To su romani o životu. O malim stvarima koje nas često znaju odvesti na neobična, teška mjesta; u nekom novom, neočekivanom smjeru. Obične stvari često se pretvore u ono što potpuno preokrene naš život. Njezini su romani o ljudima i svemu što je ljudsko – tuzi, gubitku, krivnji, ali i ljubavi, potpori i zajedništvu.

Bio je previše mlad i previše sretan da zna kako ljubav nije dovoljna, premlad da zna kako život može slomiti čovjeka.

str. 222.

Tako je i u ovom romanu. Desetodnevni boravak u neortodoksnim toplicama naših devet potpunih neznanaca mijenja do kosti. Ništa ne ostaje kao što je bilo.

Mashine metode možda jesu malo psihotične, ali izgleda da su polučile uspjeh.

-Večeras počinje mračna noć njihove duše –

-Mračna noć duše?-

-Mračna noć duše nužna je za brz duhovni napredak. … Moramo ih slomiti da bismo ih ponovo izgradili. –

str. 363.
Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Najdraži dio romana svakako mi je kraj. Iskreno, obično me krajevi razočaraju – gotovo nikad nije sve rečeno, uvijek ostaju neki upitnici, valjda si autori ostavljaju mjesta za nastavak…

Ovaj roman nije jedan od takvih – kraj je izvrstan! Pratimo što se s našim strancima dogodilo nakon tjedan dana, nakon dva mjeseca, nakon pet godina. Sve je to prožeto finim humorom koji vas naprosto tjera na smiješak.

Svatko doživi kraj baš onakav kakav zaslužuje – i to je ono što nas ispunjava dubokim zadovoljstvom.

Čitajući ovaj debeljuškasti roman, vezala sam se za većinu likova i kad sam vidjela kako im je spisateljica osmislila epilog, bila sam sretna i zbog njih i zbog sebe.

Naravno, devet potpunih neznanaca više nisu neznanci.

A ono što se tek sluti u posljednjem poglavlju, pokazuje koliko ih je zapravo povezao Mashin ludi pokušaj njihova mijenjanja.

Ostali naslovi ove autorice:

Pročitala sam sve naslove Liane Moriarty i moram reći da mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.

Naravno, i ostali su romani odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.

Roman Male laži čak je pretočen je u mini-seriju s Reese Witherspoon i Nicole Kidman u glavnim ulogama:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Cara Hunter: Izbliza

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izbliza: ©Mozaik knjiga

Cara Hunter: Izbliza

Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva – otmice djeteta – u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposredna okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još.

Ali zna. Zna.

str. 9.

Izbliza

Osmogodišnja Daisy Mason nestala je s vrtne zabave svojih roditelja, iz vrta vlastite kuće u dobrom dijelu grada. Nitko od brojnih uzvanika na zabavi ništa nije vidio. Čak ni roditelji nisu odmah primijetili da je djevojčica nestala. Kako je to moguće?

Pozvan je inspektor Adam Fawley. Bogato policijsko iskustvo naučilo ga je da je krivac za otmicu djeteta u najvećem broju slučajeva – netko izbliza.

Od prvog je trenutka inspektoru očito da su roditelji čudni likovi koji nešto kriju. Ali što? Jesu li zaista krivi za otmicu vlastitog djeteta?

Što skriva uplašeni stariji brat?

Kako je djevojčica mogla nestati svima ispred nosa?

Tko zna o otmici više nego što govori?

I zašto se roditelji ponašaju kao da su nešto skrivili?

Dok policija pokušava istražiti sve tragove i saznati tajne iz prošlosti, sat polako otkucava…

Vremena je sve manje.

Inspektor Adam Fawley

Kad inspektor dolazi na mjesto zločina, trudi se ne popustiti pred svojim predrasudama. Iz iskustva zna da su u ovakvim slučajevima najčešće odgovorne bliske osobe, ali trudi se ne dopustiti da mu to saznanje pomuti pogled na istragu.

… ljudi poput mene vidjeli su samo ono što su željeli vidjeti i čuli samo ono što su željeli čuti. Ne mogu dopustiti da ponovo tako pogriješimo.

str. 177.

Neke dijelove romana pratimo baš iz njegove perspektive, u prvoj osobi, tako da on postaje lik koji najbolje razumijemo.

Od početka nam je jasno da se inspektoru nedavno dogodilo nešto veoma traumatično i da svi oko njega još uvijek hodaju „kao po jajima“. Nažalost, vrlo brzo nam je dano naslutiti kakva ga je to tragedija zadesila i od koje se ne može oporaviti.

Osim te tuge koja ga prati na svakom koraku, inspektor Adam Fawley zapravo je poprilično simpatičan lik. Često daje crnohumorne opaske o stanju oko sebe i to mi je najbolji dio njegove osobnosti. Autorica ga stvara baš kao čovjeka od krvi i mesa, koji svijet vidi onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi možda volio da bude. Inspektor ima i živce od čelika – to ćete vidjeti kad dohvatite ovaj roman. Inspektor ima i prekrasno srce – to već slutite i iz mojih riječi, ali saznat ćete i iz njegovog odnosa ne samo prema kolegama, nego i prema onima koji bi mogli imati „putra na glavi“.

Cara Hunter: Izbliza

Roman današnjice

Osim radnje pune iznenađenja, preokreta i mjestimice jezive atmosfere (Onako kao kad slutite da nešto nije u redu. Ne znate što, ali jasno vam je da nešto ne štima.), roman vas drži uza se i načinom na koji je napisan – osim klasičnog pripovijedanja, tu su i tweetovi, novinski članci, SMS poruke. Dok čitate, stranice se okreću same od sebe, a slučaj vam se čini življi baš zbog toga. Gotovo osjećate da ste i vi dio istraživačkog tima!

Anne Merrivale @Annie_Merrivale_                         16:42

@ForWhomtheTollis Znam. Mislim da je sad jedino pitanje tko ju je ubio #DaisyMason   

str. 45.

Dio koji će vas doista taknuti, onako da se zamislite, jest utjecaj društvenih mreža koji prožima roman Izbliza. Kad cure informacije – krive su društvene mreže. Kad zavlada govor mržnje i kad se poziva na linč – opet društvene mreže!

Beat Pete @dontgivemethatshit                                   14:15

Svijet bi odahnuo da netko ubije to dvoje smradova – da barem odjebu i crknu @TheGameBladder666 @Rottweiller_1982 @Nuckleduster1989  

str. 141.

Ta neka mala pod-priča o utjecaju društvenih mreža na čitav naš život aktualizirala je klasičnu temu nestanka djeteta i učinila da se čitatelj osjeća kao da se sve ovo događa sad. Možda čak i negdje u našoj blizini. Nama, sada, izbliza.

Roman Izbliza – izbliza

Roman Izbliza jedan je od boljih trilera koje sam čitala ove godine. Doduše, Izbliza nije samo psihološki triler, on je i kriminalistički roman te sudska i obiteljska drama. I iako možda mislite da takva mješavina ne može funkcionirati, iznenadili biste se. Iako se na prvu zaplet čini neoriginalan i već pomalo otrcan, jamčim vam, fabula je prepuna iznenađenja i nećete moći prestati dok ne pročitate sve do zadnje stranice.

Spisateljica Cara Hunter iznimno je talentirana jer je u svom prvijencu uspjela stvoriti sve ono što želite od romana – napeti slučaj, potragu za zločincem i epilog na sudu. Dakako, tu je i vrhunski kraj! Ne samo da me oduševio, nego sam ostala zatečena smjerom u kojem je priča otišla, i autorici skidam kapu. Ni u zakutku mozga nisam naslutila kako će potraga za malom Daisy završiti!

Od srca preporučujem roman Izbliza i nadam se da ćete se i vi, dok budete čitali, osjećati onako kako sam se ja osjećala – iznenađeno, šokirano, iziritirano (neki likovi su ajme, želite ih ošamariti jednom, pa onda opet i opet i opet!) i u iščekivanju!

Jer toliko je toga što se krije u malim zajednicama, u finim obiteljima, u dobrim dijelovima grada. A rješenja dolaze polako. Taman kada odlučite zatvoriti knjigu.

Pa nastavljate čitati… Bez obzira na to koliko je sati.

Cara Hunter: Izbliza

Ostali naslovi ove autorice:

Izbliza je prvi roman Care Hunter iz serije o inspektoru Fawleyju. Drugi roman, U mraku, dolazi uskoro.

Gdje kupiti roman Izbliza:

Mozaik knjiga

Christina McDonald: Noć kad je Olivia pala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Noć kad je Olivia pala: © Mozaik knjiga

Christina McDonald Noć kad je Olivija pala

Noć kad je Olivia pala – roditeljstvo, snaga i bol

Roman Noć kad je Olivia pala napeta je i emocionalno topla, odlično ispričana priča samohrane majke Abi koja se bori za održavanje života kćeri Olivie, koja je praktički već mrtva. Razlog zbog kojeg Olivia nije već isključena s aparata je trudnoća tinejdžerice. Olivijin život završava tamo gdje  počinje život njezinog djeteta. Roman je dirljiv i jako potresan, a propituje i neke moralne dileme u medicinskom svijetu i ljudskom promišljanju uopće. Priču pratimo kroz dva glavna lika: djevojku Oliviu i majku Abi. Ispričane su paralelno, svaka iz svog rakursa. U priči se isprepliću prošlost i sadašnjost, život Abi i život Olivie, a sve je to spojeno u jedan odličan psihološki triler s elementima obiteljske drame.

Prošlost – Abi

Abi je samohrana majka djevojke Olivie. Abi je u mladosti bila emocionalno nezrela djevojka, bez majke koja je učinila suicid i iza koje su ostala mnoga neodgovorena pitanja. Odgajala ju je starija sestra. Abi je zatrudnjela sa sedamnaest godina. Iako je otac djeteta platio Abi da učini pobačaj, Abi je bez imalo oklijevanja odlučila zadržati dijete. Oliviji nikad nije htjela otkriti ime oca. Sve što je željela bilo je da Olivia bude sretna, odgovorna i normalna mlada djevojka. Zbog svojih loših iskustava  u mladosti Abi je bila pretjerano stroga i oprezna kad je Olivia u pitanju.

Prošlost – Olivia

Olivia je tinejdžerica koja završava srednju školu i koja bi proživljavala srednjoškolska iskustva prvih ljubavi, izlazaka i tuluma kao i svi tinejdžeri svijeta da nema dvije stvari. Prva je potraga za čovjekom koji joj je otac, a druga je neplanirana mladenačka trudnoća. Sve je ovo veliko breme za mladu Oliviu, ali ona je snažna djevojka koja se zna nositi s ovim teškoćama. Slučajni susret s djevojkom koja izgleda kao ona, potaknuo je potragu za čovjekom koji je odbacio nju i njezinu majku. Istovremeno, dok traži oca, Olivia doživljava i prolazi kroz burne mladalačke veze koje ne mogu sve sretno završiti. Kad se dogodi trudnoća, Olivia je u problemu.

Sadašnjost- Abi i Olivia

Abi se dogodila najgora noćna  mora svakog roditelja. Poziv iz bolnice u kasnim noćnim satima. Olivia je stradala pri padu s mosta u zaleđenu rijeku. Nema šanse za oporavak. Priključena je na aparate za održavanje života, ali njezin mozak je ugašen. U bolnici Abi doznaje da je Olivia trudna tri mjeseca. Abi je shrvana. Njezin život je Olivia. Kako i zašto je pala? Kad otkrije masnice na Oliviinim rukama, u Abi se uvuče ogromna sumnja. To je učinjeno namjerno. Netko je Oliviu gurnuo s mosta. Policija započinje potragu, ali tragovi se zataškavaju. Abi odluči sama uzeti stvar u svoje ruke. Kreće u potragu za osobom koja je uništila Oliviin život.

Dojam o knjizi Noć kad je Olivia pala

Knjiga mi se jako svidjela. Volim kad roman ima paralelnu radnju i priče više pripovjedača. Tako čitatelj može dobiti bolji uvid u karakter likova i razmišljati o postupcima istih. Roman je potresan i otvara mnoga pitanja. Čitala sam da se autorica prije pisanja same knjige informirala i istražila medicinsku dokumentaciju više osoba koje su održavane u životu nakon kliničke smrti i to zapravo knjigu čini autentičnom. Knjiga pokazuje žensku snagu, kako majke, tako i kćeri tinejdžerice i donosi ih kao izuzetno jake likove. S obzirom na to da je ovo autoričin prvijenac, svaka preporuka za ovaj roman.

Očekujemo od ove autorice još novih, odličnih romana.

Christina McDonald Noć kad je Olivija pala

O autorici

Christina McDonald radila je kao freelance novinarka za nekoliko novina u Irskoj i Seattleu, uključujući The Sunday Times (Dublin), The Connacht Tribune (Galway), The Galway Independent, The Seattle Post Intelligencer i Colures Magazine. Kasnije se preselila u London i otvorila tvrtku za digitalni copywriting te radila kao savjetnica i copywriter za British Telecom (BT), Travelex, Wood Mackenzie, Pearson Publishing, TUI Travel, Expediju i USATodaycom. Živi u Londonu sa suprugom, dva sina i obiteljskim zlatnim retriverom. Noć kad je Olivia pala prva joj je knjiga.

Poruka autorice čitateljima u Hrvatskoj:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Kate Morton: Urareva kći

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Urareva kći: ©Mozaik knjiga

Kate Morton: Urareva kći

Urareva kći

1862.

U Birchwood Manor došli smo jer je Edward rekao da je ta kuća ukleta. Nije bila, ne tada, i samo dosadni ljudi dopuštaju da istina stane na put dobroj priči…

str. 9.

Skupina mladih slikara, predvođenih karizmatičnim i šarmantnim Edwardom Radcliffeom, dolazi provesti ljeto u bajkovitoj kući Birchwood Manor, okruženoj rijekom, livadama i šumom. No, dogodilo se nešto strašno.

Ne duh, o ne, ne duh – učinjeno djelo bilo je posve ljudsko.

Dva neočekivana gosta.

Dvije dugo čuvane tajne.

Jedan pucanj u tami.

str. 11.

Lijepa Edwardova zaručnica je mrtva. Njegova muza je nestala, kao i Plavi Radcliffe – skupocjeni plavi dijamant Edwardove obitelji.

1899.

Birchwood Manor postaje škola za mlade dame, kojoj se pridružuje tvrdoglava Ada Lovegrove. Ada, malo pomalo, krijući se od školskih nasilnica, otkriva tajne neobične kuće.

1940.

Juliet i njezino troje djece bježe od užasa rata u Birchwood Manor. Kuća je to koju odmah osjećaju kao dom. Tip, najmlađi od troje djece, odmah uoči da kuća krije još jednog stanara.

2017.

Elodie je kći slavne violončelistice koja je prije dvadeset i pet godina poginula u prometnoj nesreći. Uskoro se udaje, no kako se datum bliži, tako je Elodie sve manje i manje sigurna u svoju odluku. Kad u arhivu u kojem radi pronađe crtež kuće koju prepoznaje kao kuću iz bajke koju joj je majka pripovijedala kad je bila dijete, Elodie neće stati dok ne otkrije tajnu – tajnu Birchwood Manora.

Rasplitanje čudesnih niti romana Urareva kći

Staviti ovaj roman u ladicu žanra ne samo da je nemoguće, nego bi prema njemu bilo i bezobrazno. Bezbroj priča, bezbroj likova, bezbroj vremena i jedno mjesto čine ovaj roman i čarobnom bajkom, i ljubavnim romanom, i napetim krimićem.

Iako mi je na trenutke sve to bogatstvo likova, radnji, opisa i vremena bilo previše i morala sam odložiti knjigu da ne dođe do prezasićenja, priznajem da u tom šarenilu, šušuru i obilatosti i leži ljepota romana Urareva kći.

Na ovom je svijetu malo toga izvjesno … ali ću vam reći nešto što znam: istina ovisi o tome tko pripovijeda priču.

str. 245.
Kate Morton: Urareva kći

Iako naslov sugerira suprotno, Urareva kći nema samo jedan glavni lik, ne! Ovdje su svi likovi jednako važni, čak i oni koji se samo ovlaš spomenu. Svatko od njih ima svoj glas kojim pripovijeda dio radnje, kojim opisuje jedan komadić slagalice koji vam se možda u tom trenutku ne čini previše važan, ali kad-tad sjest će na svoje mjesto i šokirati vas spoznajom da nešto, dotad, niste shvatili.

Najsnažnije glasove ovog romana nose, naravno, žene. Prekrasna urareva kći, pametna Lucy Radcliffe, hrabra majka Juliet, uporna Elodie… Sve njih upoznat ćete u jednom trenutku i svaka će vam povjeriti dio svog života, dio koji predstavlja komadić čudnovate priče o Birchwood Manoru.

Priču ovako kompleksnu nemoguće je prepričati, no pokušat ću, makar malo, rasplesti niti koje je tvore.

Priča o ljubavi

Bila sam njegova muza, njegova sudbina. I on je bio moja.

Bilo je to davno; bilo je to jučer.

Oh, ljubav pamtim.

str. 10.

Prvo čega se sjetite kad zatvorite korice ovog romana jest ljubav – strastvena, luda, vječna ljubav između urareve kćeri i slikara Edwarda. Ljubav je to koja nije poznavala granice, koja je bila sudbinska i neizbježna i veća od života.

Pronašao sam je, ženu toliko zapanjujuće lijepu… Ona ostavlja bez daha. Sada  kad sam je vidio, sve druge bile bi lažne. Ona je istina; istina je ljepota; a ljepota je božanska.

str. 243.

Urareva kći lažnog imena služila je Edwardu kao model za njegove slike, slike koje su ga proslavile. Bila je model i za onu koja je nestala, a za koju se smatra da bi bila njegovo najveće djelo.

Bili su suđeni jedno drugom i sve je trebalo završiti sretno, no pucanj u kojem gine Edwardova zaručnica prekida sve što je tog ljeta isplanirano.

Nije ljubav između muškarca i žene jedina. Veliki dio radnje čini i ljubav djece prema roditeljima – i roditelja prema djeci. Koliko smo spremni oprostiti jedni drugima? Koliko će dugo roditelji biti junaci svoje djece? Mogu li djeca doista poznavati svoje roditelje, a i dalje ih bezuvjetno voljeti?

Roditelji i djeca. Najjednostavniji odnos na svijetu, ali i najsloženiji. Jedan naraštaj sljedećem predaje kovčeg pun ispremiješanih komada nebrojenih slagalica, skupljenih tijekom vremena, i kaže: – Vidi što možeš učiniti s ovime.

str. 339.
Kate Morton: Urareva kći

Priča o čaroliji

Na ovom svijetu sve je drugačije. Ljudska bića su kustosi. Svatko lašti svoja omiljena sjećanja te ih raspoređuje kako bi stvorio priču koja im godi. Neki se događaji popravljaju i lašte za izlaganje, a drugi se smatraju nedostojnim i odbacuju, spremaju se u podrum, u prepuno spremište uma. Ondje se, uz malo sreće, brzo zaborave. Taj proces nije nepošten: to je jedini način da ljudi žive sami sa sobom i s teretom svojih iskustava.

str. 63.

Zašto je Birchwood Manor dotaknuo tolike živote? Zašto ga vide kao dom, mjesto na kojem su sigurni i mirni? Priča je to o vilinskoj djeci koja su nekad davno tamo pronašla skrovište i vilinskoj kraljici koja je blagoslovila kuću koja ih je čuvala.

Priča je to o noći gonjenja, o svjetlu na prozoru na katu, o kovanici dva penija i o amuletima koji te pronađu pa te čuvaju do kraja života.

Priča o tajnama

-Svaki sat je jedinstven – govorio mi je. – A kao i kod ljudi, njegovo lice, obično ili lijepo, samo je maska koja skriva složeni mehanizam.

str. 67.

Bezbroj se tajni isprepliće na ovim stranicama. Svaku želimo otkriti, u svaku proniknuti.

Otkud se stvorila urareva kći i zašto nosi lažno ime? Gdje je nestala, ostavivši voljenog u tuzi i žalosti?

Gdje je nestao Plavi Radcliffe, dijamant neprocjenjive vrijednosti?

Tko je ubio plahu Fanny Brown i zašto? Što se dogodilo tog ljeta 1862., kada se sve jedan dan činilo tako lijepo i vedro, a već se sutradan stropoštalo u crnilo i jad?

Zašto Elodie tako uporno traži kuću iz bajke? Hoće li je naći?

Kako su svi ti likovi međusobno povezani?

A tko je urareva kći?

Ona je tajna koju morate otkriti sami.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Magla se diže
  • Zaboravljeni vrt
  • Davni trenuci
  • Čuvar tajni
  • Kuća na jezeru
  • Urareva kći

Poruka autorice čitateljima u Hrvatskoj:

Gdje kupiti roman Urareva kći:

Mozaik knjiga

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Kuća na hridi: ©Mozaik knjiga

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Dat ću vam mali savjet. … Riječ je o sljedećem: ako se bavite mišlju da nekoga pustite u svoj dom, odvojite trenutak i stanite na loptu. Razmislite.

Dobro razmislite o tomu što otvaranje vašeg doma strancu – ili strancima, podrazumijeva.

Zamislite tog stranca dok ležerno šeta vašim domom…

Razmislite o tomu gdje bi se njegov pogled mogao zadržati…

Pomislite na tu osobu dok leži u vašem krevetu…

str. 7.

Kuća na hridi

Slavna spisateljica Elle vraća se kući nakon dvotjedne turneje po Francuskoj.

Za to vrijeme, kuću je iznajmila preko Airbnb-a.

No, kada Elle ponovno uđe u svoju obožavanu kuću, nešto nije u redu.

Ne znam zašto se tako osjećam. Kuća navrh hridi oduvijek je bila moje utočište. A ipak… otkako sam se god vratila iz Francuske, nešto mi se čini drugačijim. Kao da više nije moja.

str. 114.

Sobe koje su trebale biti zaključane čine se drukčijima. Stvari koje uvijek stoje na jednom mjestu, javljaju se na sasvim drugom. Zatvoreni prozori bivaju otvoreni…

Ellina sestra Fiona uvjerava ju da je sve to u njezinoj glavi, jer Elle upravo prolazi kroz težak period – brojna predstavljanja hit-romana, rok za novi roman koji se opasno približava i razvod od voljenog supruga Flynna.

A sad još i ta velebna kuća na hridi…

Svjetlo je ovdje nevjerojatno, čak i u suton. Dva galeba bezbrižno lebde na povjetarcu, a more se ispod njih pjeni. Upravo sam se zbog toga zaljubila u ovu kuću, nekoć oronulu ribarsku kolibu…

str. 12.

Elle je sigurna da ne umišlja. Negdje u pozadini vreba sjena uljeza.

Nekoga tko je, za njezina izbivanja, ušao u njezinu kuću, i čini se da nikad nije otišao.

I odlučan je dati joj do znanja da je tu.

I da zna Ellinu najmračniju tajnu.

Ključ u tuđim rukama

Iako svaku recenziju počinjem analizom likova ili malo dubljim ulaskom u radnju, ovaj put ću započeti preporukom – ne pamtim kada sam zadnji put pročitala nešto ovoliko napeto!

Ovo je jedna od prvih knjiga koje sam pročitala u 2021. godini i ako je suditi po njoj, nova će nam godina biti puna odličnih književnih iznenađenja!

Ne nalazim ništa što mi se u ovom romanu nije svidjelo – zaplet je originalan i svatko se od nas može zamisliti u koži spisateljice Elle. Ta tko još nije iznajmio svoj stan ili makar unajmio tuđi?

Svi smo, nadam se, ključeve tuđih kuća na kraju i vratili, ali… Promislite dobro. Zamislite tu situaciju. Neki možda, samo možda – nisu.

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Zamislite da negdje na svijetu, možda u istoj državi ili čak gradu, postoji osoba koja još uvijek u džepu nosi ključ vaše kuće. Kuće koju ste s ljubavlju kupili, izgradili, uredili. Kuće u koju ste utkali sebe. Kuće koja krije vaše brojne tajne…

Mislite možda da ključ malo kome služi, ako ne zna vaš dnevni raspored? Jer neće vam nitko upasti u kuću ako ste vi u njoj?

A imate li profil na nekoj od društvenih mreža?

Kao slavna spisateljica, Elle mora biti aktivna u virtualnom svijetu. Zbog toga, svako toliko objavljuje slike dijelova svoje kuće, pogleda iz radne sobe, omiljene plaže… Naravno, upoznaje svoje obožavatelje i pratitelje o svojim planovima. Iz njezinih je riječi jasno kada će kuća biti prazna.

Elle si ne postavlja pitanje – jesu li svi moji prijatelji doista prijateljski raspoloženi?

Dok ne bude prekasno…

Život se ne bi trebao vrtjeti oko filtriranih fotografija i natpisa ispod njih, zar ne? Ono što bi trebalo biti važno jesu rođenje i smrt, i prekrasno, brutalno vrijeme koje se proteže između njih.

str. 171.

Spisateljske zavrzlame

Spisateljica Elle Fielding izuzetan je lik. Svako toliko, na početku poglavlja daje nam svoje savjete o pisanju i ironično je da je ona sama oblikovana prema jednom od savjeta – Lik se čitatelju ne mora sviđati, ali za njega mora navijati.
Takva je sama Elle. Nisam njome bila oduševljena, no za nju sam zdušno navijala. Željela sam da sazna tko joj se to vrzma kućom, željela sam da uspije napisati taj drugi roman. No, više od svega, željela sam proniknuti u njezine tajne.
Jer, Elle je žena sačinjena od mnogih, mnogih tajni. I nisu sve bezazlene.

Ali u tom trenutku još to nije znala. …

Nije znala da će uskoro htjeti samo jednu stvar na ovome svijetu; potpuno zaboraviti na djevojku u zagasito plavoj haljini.

str. 143.

Predivni su, ali i atmosferični, opisi same kuće na hridi.

Kuća se impozantno propinje navrh hridi, usidrena čeličnim upornjacima zarivenim u kamen zbog kojih se čini da strana kuće okrenuta moru lebdi u zraku nad rubom stijene. Oprečnost svježe topline kojom kuća odiše i tamnih tonova oštrih stijena podno nje daje joj neku dodatnu kvalitetu, čineći je nevjerojatnim podvigom i postignućem arhitekture.

str. 19.

Oni nam dočaravaju Ellinu opsjednutost samom kućom, ali utječu i na čitav niz drugih doživljaja. Dok nad morem bjesni oluja, čujemo zavijanje vjetra kroz usamljenu kuću na hridi, zapljuskivanje valova o oštre stijene u podnožju, udarce kišnih kapi po prozorima koji grle radnu sobu…

Gotovo kao da je i sama kuća jedan od likova. Što, zapravo, na neki način i jest.

Tajne romana Kuća na hridi

Ono što me stvarno oduševilo u romanu Kuća na hridi jesu bezbrojni preokreti! Taman kad nešto naslutite, kad pomislite – Aha, sad te imam!, otkrije se neka nova tajna. Svako poglavlje otkriva nam nešto novo pa sam se tako zatekla u jedan poslije ponoći kako, gotovo opsesivno, okrećem stranice u želji da saznam odgovor makar na jednu! A ne moram vam ni govoriti kako sam cijelu jednu noć sanjala da se neki sjenoviti neznanac šulja mojom kućom, a nikako ga ne mogu uhvatiti…

Postoje trenutci u životu kada će vas situacija, ili pojedinac, koji su se prethodno činili krajnje poznatima, iznenaditi tako korjenito da će vam iskustvo izbiti zrak iz pluća. Ti vas trenutci – ako se dogode – promijene, tjerajući vas da posumnjate u sebe, svoju moć rasuđivanja, svoju sigurnost.

str. 252.
Lucy Clarke: Kuća na hridi

Ovo je pravi, punokrvni psihološki triler. Igra se sa psihom glavnog lika, i s vašom psihom. Nije baš da sam se bojala čitati roman dok sam bila sama, ali mogu vam reći da sam stvari po kući počela gledati nekim drugim očima… Na primjer, počela sam se pitati tko je i kada premjestio posudu s cvijećem i što se to čuje u hodniku?

Definitivno nije ugodno znati da postoji puno laganih načina na koje se uljez može uvući u vaš osobni prostor…

Ako za početak godine tražite nešto što će poljuljati vašu svakodnevicu, nešto napeto i pomalo jezivo, od čega će vas podilaziti srsi, ovo je prava knjiga za vas!

Kuća na hridi od mene ima čistu peticu!

Ostali naslovi ove autorice:

Lucy Clarke autorica je pet romana, ali Kuća na hridi njezin je najveći uspjeh. Kod nas su prevedeni još i romani Uspon te Jedna od djevojaka.

Na linku možete pogledati i poruku Lucy Clarke čitateljima u Hrvatskoj. Spisateljica mi se čini jako simpatična i veoma se radujem njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Kuća na hridi:

Mozaik knjiga

Samantha Downing: Moja voljena žena

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Moja voljena žena: ©Mozaik knjiga

Samantha Downing: Moja voljena žena

Zurim u nju. U svoju dragu suprugu.

-To je poremećeno – kažem.

Ona podigne obrvu. Prije nego što stigne išta reći, položim joj prst na usne.

-I briljantno – kažem.

str. 73.

Moja voljena žena

Dugogodišnji bračni par više srednje klase ima, u najmanju ruku, neobičan hobi – ubijaju žene. Sve je počelo slučajnim ubojstvom:

Svaki bih put razmišljao kako je taj dan bio sjajan, kako smo združili snage i učinili što je trebalo kako bismo se zaštitili. Zaštitili našu obitelj. Bilo je to sjajno.

I tako seksi.

str. 119.

Zatim, još jednim slučajnim ubojstvom i onda, na kraju, dovelo ih je do odabira, promatranja i naposljetku, ubojstva svojih žrtvi.

Dok su u očima sugrađana uglađen i atraktivan par, brižni roditelji dvoje djece, unutar zajedničkog ludila oni su ubojice.

No, iako se čini da sve rade zajedno i da jedno pred drugim nemaju tajni, sve kreće nizbrdo kada se otkrije da tome ipak nije tako.

Tko je luđi među parom poremećenih ubojica?

Možemo li uopće s njima suosjećati?

Može li ubojica biti pozitivac?

Ovo je roman koji nećete moći ispustiti iz ruku.

Znam to – jer ja nisam mogla.

U sve dane života svoga

Moja voljena žena izvrstan je triler koji pomiče granice – napisan je kao rijetko koji dosad, iz perspektive ubojice. Naš pripovjedač je suprug, kojemu do kraja romana ne saznajemo ime.

Ljepšoj polovici ovog psiho-para saznajemo ime. Ona je Millicent, vitka, visoka, crvenokosa, prelijepa.

Izvana oni djeluju kao sasvim običan par. Svako se toliko bore s kućnim budžetom jer žive mrvicu iznad svojih mogućnosti, imaju poslove, klince tinejdžere. Imaju prijatelje parove, jedu organsko i život je dosadnjikav, pomalo kolotečina.

Ispod te uglancane, svakodnevne vanjštine, Millicent i suprug nisu slični ni jednom paru kojeg ste dosad upoznali.

Samantha Downing: Moja voljena žena

Budući da nam samo suprug pripovijeda, događaje gledamo isključivo njegovim očima. Saznajemo da se zaljubio u Millicent i njenu sjajnu riđu kosu čim ju je vidio i od tada je ostao opčinjen njome.

Kad sam se vratio, moji su snovi o putovanju bili ostvareni, ali ništa ih nije zamijenilo – sve dok nisam ugledao Millicent. Doimala se kao da tek započinje vlastiti san. U tom sam trenutku poželio biti njegov dio.

str. 17.

Suprug voli svoju ženu, bezrezervno joj vjeruje i sretan je što su pronašli još jedan način da se dublje povežu.

Ipak, pukotine na tom sjajnom bračnom oklopu itekako postoje – naziremo ih već u prvom poglavlju kad se suprug bunovan ustaje iz kreveta žene koja nije moja voljena žena.

Vidimo ih u tajnama koje se malo pomalo počinju otkrivati i naziremo u odgoju njihove djece.

Djece koja su, čini se, itekako djeca svojih roditelja.

Moja voljena žena – sinonim za uvrnuto

Ovo je uvrnuta priča, prepuna crnog humora i bizarnih situacija. Iako radnja teče od svog čudnog početka prema još čudnijem kraju, česta su vraćanja u prošlost koja nam naizgled pojašnjavaju kako su naši vrli supružnici došli do toga gdje su sad.

A kraj? Ooooo, kraj je to o kojem ćete razmišljati.

Iako je možda sve vodilo prema takvom kraju, ja sam ga doista previdjela i baš sam se iznenadila pročitavši ga. No nije samo kraj šokantan. Cijela je priča puna neobičnih zapleta, naglih obrata, pomalo patoloških situacija iz kojih likovi dolaze i u koje upadaju.

Život s Millicent oduvijek je takav. Život ide kako bi trebao, bude povremeno neka rupa na cesti, ali većinom se vozi glatko i mirno. A onda se odjednom tlo pretvori u ponor dovoljno širok da proguta sve. Ponekad je to u ponoru dobro, gotovo sjajno; ponekad nije.

str. 223.

Čini mi se da je glavna poenta ovog romana izdaja – nikad ne smijemo izdati svog bračnog druga.

I ona malo manje jasna, ali definitivno prisutna, trebamo dobro paziti za koga se vjenčajemo.

Samantha Downing: Moja voljena žena

Moja voljena žena roman je veoma originalne fabule, jednostavno napisane, prepune napetosti i neke groteskne atmosfere koja se iščitava od prve do zadnje stranice.

Uživala sam u čitanju i ova morbidna priča doista me je držala budnom do kasno u noć, naprosto nisam mogla odložiti knjigu i dočekati sutra da nastavim čitati.

Vjerujem da će se i vama svidjeti, pogotovo ako ste već pomalo siti klasičnih trilera i who-did-it krimića. Rijetko ćete koju situaciju moći predvidjeti i to će vas u potpunosti zaokupiti.

Ovo je prava poslastica za sve nas književne sladokusce!

Ostali naslovi ove autorice:

Moja voljena žena prvi je roman autorice Samanthe Downing kojim je postigla velik uspjeh u cijelome svijetu.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Catherine McKenzie: Nikome neću reći

Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Nikome neću reći: © Mozaik knjiga

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Što se dogodilo Amandi Holmes u romanu Nikome neću reći?

Roman Nikome neću reći započinje nepoznanicom: što se dogodilo u kampu za mlade koju vodi obitelj MacAllister, u ljeto 1998.? Nesretni događaj se nije rasvijetlio cijelih dvadeset godina. Teško ozlijeđena i zatučena mlada djevojka dvadeset godina vegetira između života i smrti, a da za njezino ranjavanje nitko nije odgovarao. Tajne koje su prešućene, ljubavi koje nikad nisu otkrivene, zamršeni odnosi između nasljednika MacAllisterovih, okosnica su radnje ovog zanimljivog romana. Amanda je bila najbolja prijateljica s jednom od kćeri MacAllisterovih, Margaux. Redovito je boravila u kampu Ara zajedno s Macallisterovim kćerima Margaux, Kate, Liddie, Mary i sinom Ryanom. Djevojke su radile kao voditeljice mlađoj djeci koja su ljetovala u kampu. Sve su to bila bezbrižna i vesela ljetna druženja koja su svi obožavali, a onda se dogodila nesreća.

Oporuka

Dvadeset godina nakon tog nerazjašnjenog događaja u kampu Ara, tragično pogibaju supružnici MacAllister. Na početku romana Nikom neću reći, njihovi potomci, kao i stalni zaposlenici kampa, okupljaju se u kampu na čitanju oporuke. Kamp je godinama u vlasništvu obitelji MacAllister i sada nasljednici moraju donijeti odluku: prodati ga ili nastaviti s radom. Ali, oporuka ima jednu začkoljicu: ona ili onaj tko je naudio Amandi nema pravo na svoj dio nasljedstva. Da bi se nasljedstvo podijelilo, potrebno je utvrditi kako su se odigrali događaji u toj kobnoj noći prije dvadeset godina. I tko je naudio Amandi? Sumnjivaca je mnogo, ali samo je jedan uistinu odgovoran. A to nećemo saznati do samog kraja romana….

Samo napišite „kriv“ ili „nevin“, presavijte papir i bacite ga u sandučić. Pišite velikim tiskanim slovima da vas ne prepoznam po rukopisu.

„Ne moramo ovako.“

„Stvarno moramo. Tako je tata htio. Obavimo to da smo mirni.“ str. 137.

Svi nasljednici, a jedan krivac

Margaux

Djevojka koja najviše žali za Amandom. Bile su bliske prijateljice koje se povjeravaju jedna drugoj. Voli brata, ali mu ne vjeruje. Ne uspijeva srediti emocionalni život, kao ni poslovnu karijeru. Nakon strašne noći, Margaux se ne želi više vraćati u kamp, premda je u njemu odrasla.

Mary

Ozbiljna djevojka, zaljubljenica u prirodu i konje. Sklona alkoholu i depresiji. Najradije boravi sama. Zaljubljena u Seana, ali ta ljubav nije uzvraćena. Od kampa je zanima samo štagalj i treniranje životinja.

Kate i Liddie

Blizanke, ali potpuno različite osobnosti. Kate, ljepuškasta, odgovorna djevojka. Želi biti voditeljica kampa, ali nitko joj nije povjerio tu zadaću. Liddie je pomalo neprilagođena, muškobanjasta, znatiželjna, živi s rokerom. Dok bi jedna zadržala imanje, druga bi ga se rado riješila.

 Ryan

Osumnjičen od strane vlastitog oca da je naudio Amandi, što on opovrgava. Treba mu novac pa se zalaže za prodaju imanja. Nesretan je jer ga prati teret prošlosti i pogibja još jedne djevojke. Ima problema s alkoholom. U braku je  s Kerry i ima tri djevojčice koje obožava.

 Sean Booth

Domar u kampu, kojem je kamp jedini dom još od vremena od kada ga je gospodin McAllister praktički posvojio nakon što mu je umrla majka. Zaljubljen je u Margaux, ali ta je simpatija jednostrana. Jedino što želi je ostati živjeti i raditi u kampu.

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Moj dojam o knjizi Nikome neću reći

Ova mi se knjiga jako svidjela. Ne radi se o klasičnom trileru, već o obiteljskoj drami s elementima trilera. Autorica je jako dobro psihološki portretirala likove. Nitko nije crno-bijel. Svi imaju dobre i loše strane. Likovi su nesavršeni kao što su to uostalom i ljudi u stvarnom životu. Pročitala sam neke kritike da su dijalozi razvučeni, ali meni se baš svidjela ta neodređenost u međusobnom komuniciranju između likova gdje se sve otkriva malo po malo, na kapaljku. Voljela bih  čuti vaše komentare. Moja je preporuka: Pročitajte. Lako se čita, ima dosta prevrata, rasplet se događa tek u zadnjih desetak strana pa iako naslućujete tko je krivac, to ništa ne mijenja na  dramskoj napetosti koja nas drži sve do kraja romana. Uz to, autorica je objavila skicu, odnosno mapu samog kampa koja vas vodi da sve lijepo vizualno povežete u jednu cjelinu.

O autorici:

Catherine McKenzie diplomirala je na Sveučilištu McGill i bavi se pravom u svom rodnom gradu Montrealu. U slobodno vrijeme rado skija i trči. Prvih osam njezinih romana prevedeno je na brojne jezike. Najnoviji, The GoodLiar, odmah je skočio na popis bestselera dnevnika Globe and Mail Toronto Star, postao je knjiga mjeseca travnja na stranici Goodreads (u kategoriji Suspense & Thrillers) i dobio sjajne kritike u časopisu Publisher’s Weekly. Catherine redovito piše za internetsku stranicu Writer Unboxed.

Gdje kupiti:

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Mozaik knjiga

Liz Lawler: Ne budi se

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica knjige Ne budi se: © Mozaik knjiga, Zagreb 2019.

Liz Lowler ne budi se

Vidite li ga?

Ne, ali ga čujem! Njegovi su koraci sve bliži! -vikne Alex

Okrenite se! Suočite se s njim. Pitajte ga što hoće od vas.

Nevidljiv je. Nitko ga ne može vidjeti. Nitko ne vjeruje da postoji. No, on je stvaran. str. 144.

Zašto nitko ne vjeruje Alex u romanu Ne budi se?

U romanu Ne budi se glavni je lik Alex Taylor, mlada liječnica zaposlena na hitnom prijemu gdje svaki dan spašava ljudske živote. U sretnoj je vezi s veterinarom Patrickom Fordom. Jedne noći, nakon povratka s dežurstva, doživljava napad na bolničkom parkiralištu. Budi omamljena i zavezana na jednom od bolničkih kirurških stolova, a nepoznati liječnik napastuje je. Uskoro se budi u bolničkoj sobi okružena prijateljicama Fionom i Carolinom koje su također medicinske djelatnice. Alex ispriča nevjerojatnu priču o napadu, ali osjeća da joj nitko ne vjeruje. Na njezinom tijelu nema tragova zlostavljanja. Što se događa? Izmišlja li Alex sve to ili se radi o nekom tko je izuzetno pametan i lukavo briše sve tragove? Kako vrijeme prolazi, ni njezina veza sa zgodnim Patrickom ne uspijeva opstati, a udaljava se i od prijateljica koje sumnjaju da je Alex emocionalno nestabilna. Uskoro se u bolnici počinju događati ubojstva. Žrtve su na neki način povezane s Alex. Istragu vode viši policijski policijski inspektor Greg Turner i istražiteljica Laura Best.

Nalazi se u nekoj bolnici? Netko će je već pronaći. Netko će čuti njen vrisak. Ovaj tip je luđak. Pacijent pobjegao iz ludnice. Pravi liječnik ili se tako predstavlja? str. 9.

Tko Alex nudi utjehu?

Maggie Fieding, ginekologinja, radi u istoj bolnici kao i Alex. Iako nije bliska s Alex, nakon tobožnjeg napada na nju, jedina je medicinska djelatnica koja joj vjeruje i ohrabruje je da traži napadača. Alex je često kod Maggie u trenucima kad joj nitko drugi ne vjeruje.

Nathan Bell, liječnik u istoj bolnici kao i Alex, neuglednog je izgleda, lica obilježena velikom tamnom mrljom koja odbija ljude. Postepeno se približava Alex koja otkriva da se iza visokog, mršavog i neuglednog lika krije toplo i emotivno srce.

Greg Turner je policijski istražitelj koji odluči vjerovati Alex bez obzira što postoje indicije protiv nje. Zbog toga ulazi u sukobe sa kolegicom Laurom Best koja je uvjerena u Alexinu krivnju.

Liz Lowler Ne budi se

Dojam o romanu Ne budi se

Roman Ne budi se započinje vrlo zanimljivo, intrigantno i odličnim “ulaskom” u dobar triler. Nažalost, po mom mišljenju, radnja se postepeno umrtvljuje, likovi su neuvjerljivi i čitatelj jednostavno više ne vjeruje priči. Ono što donekle ispravlja dojam je činjenica da se spisateljica odlično snalazi u medicinskom miljeu (vidi se da joj je poznat način funkcioniranja bolnice i medicinska terminologija), što ovaj roman čini osrednjim medicinskim trilerom.

Mene roman nije taknuo, a razočaranje je tim veće zbog poleđine knjige (zadnje stranice) koja najavljuje izrazito napet i “jeziv” roman. Za lagano poslijepodnevno štivo može proći, ali to je sve. Rado bih čula i suprotna mišljenja ako ih bude.

Ipak, s obzirom da je ovo prvijenac spisateljice Liz Lawler, dajmo joj još koju priliku.

O autorici

Liz Lawler rođena je u Chathamu i odrasla u Dublinu. Roman Ne budi se njezin je prvijenac i odmah po objavljivanju postao je prava senzacija među obožavateljima psiholoških trilera.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Henning Mankell: Psi iz Rige

nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

naslovnica romana Psi iz Rige: ©Mozaik knjiga

Ali sloboda se rađa u kaosu…, a iz mraka vrebaju nemani sa zlim nakanama. Bila bi strašna zabluda vjerovati da možemo jednostavno biti za ili protiv slobode. Sloboda ima mnogo lica. … Nama je sloboda primamljiva poput lijepe žene kojoj ne možemo odoljeti. Drugima je sloboda prijetnja protiv koje se moraju boriti svim sredstvima.

str. 142.
Henning Mankell-Psi iz Rige

Psi iz Rige:

Na švedsku se obalu jednog zimskog dana nasuče čamac za spašavanje. U njemu su dva muškarca u odijelima. Zagrljeni. Mrtvi.

Dvojica muškaraca u odijelu s kravatom, pomislio je. U čamcu? Tu nešto nije bilo u redu. Vidio je nešto, ali nije razmišljao o tome. Kad se upalilo zeleno svjetlo, sinulo mu je. Ti muškarci nisu ušli u čamac za spašavanje nakon pomorske nesreće. Bili su već mrtvi kad su dospjeli u čamac. Nije mogao to dokazati, nije mogao ni naći argumente. A ipak je znao. Muškarce je netko stavio u čamac kad su već bili mrtvi.

str. 12.

Istražitelja švedske policije Kurta Wallandera tragovi vode u Latviju, zemlju u kojoj traje borba za slobodu. Wallander ne zna kome može vjerovati. Prate ga, prisluškuju…

– Ne mogu dalje ovako živjeti – glasno reče sam sebi. – Moram se razračunati sa životom. Odmah. Sada.

str. 30.

Je li moguće da je latvijska policija iza svega toga?

Je li moguće da stoje iza smrti svog kolege i da su ga ušutkali jer je otkrio previše?

Za Henninga Mankella kažu da je najuspješniji švedski pisac krimića. S njegovim sam se romanima susrela prije par godina, kad sam sasvim slučajno nabasala na roman Ubojica bez lica (prvi slučaj istražitelja Kurta Wallandera). Roman mi se svidio zbog nevjerojatnog motiva koji je ubojicu nagnao da ubije stari bračni par pa sam zato i drugi slučaj istražitelja Wallandera ubacila na popis.

citat: Neke ljude bude pijetlovi, a neke prekomjerna tišina. str. 181.
str. 181.

Što reći o knjizi Psi iz Rige?

Iako roman ima puno dobrih strana i pronašla sam za nj dosta dobrih dojmova i preporuka, mene se jednostavno nije dojmio. Stil pisanja nije mi dovoljno napet, ima previše pripovijedanja, a premalo dijaloga i imam osjećaj kao da radnja ide jaaaako sporo, a zapravo leti.

Što se žanra tiče, čini mi se da je roman nešto između krimića i političkog trilera; dosta se bavi samom politikom Latvije početkom devedesetih godina 20. stoljeća. I prema tom aspektu romana imam podvojene osjećaje – jako sam puno naučila o političkom uređenju Latvije, ali nisam sigurna koliko sam se zabavila učeći. Smatram da je tema izuzetno zanimljiva i nama bliska jer je i Hrvatska prošla nešto slično odcjepljujući se od Jugoslavije (koja se čak i spominje u romanu), ali sama atmosfera straha i prijetnje nije mi dobro dočarana. Mjestimice sam osjećala kao da čitam članak u novinama, a ne beletristiku. Slično ozračje izoliranosti i nepovjerenja vlada i u romanu Dijete 44, autora T.R. Smitha, no tamo je puno bolje i životnije opisano – tako da ga čitatelj doista osjeti i zapita se u kakvom mi to svijetu živimo.

(Un)perfect

Ono što mi se u romanu svidjelo jest glavni lik. Oduvijek volim nesavršene glavne likove, pogotovo inspektore. Volim Harryja Holea, Carla Morcka, Willa Trenta, naravno da mi se svidio i Kurt Wallander – pomalo pretio, razveden, sklon čašici previše… Njegovo nepoznavanje engleskog (i njemačkog) jezika pomalo je humoristično, a u tijekom rješavanja slučaja u mislima se savjetuje sa svojim pokojnim kolegom, bez kojeg, uvjeren je, neće uspjeti riješiti slučaj.

Inspektoru Wallanderu dat ću, naravno, još jednu priliku da popravi dojam. Uskoro čitam i Bijelu lavicu koja, naspram ove knjige od 320 stranica, izgleda kao pravi div (560 stranica!); ako me ni ona ne oduševi, Henninga Mankella stavljam sa strane i bacam se na otkrivanje nekih novih (skandinavskih?) pisaca.

Henning Mankell-Psi iz Rige

Ostali naslovi ovog autora:

Iz ciklusa o istražitelju Wallanderu:

  • Ubojica bez lica, prvi slučaj
  • Psi iz Rige, drugi slučaj
  • Bijela lavica, treći slučaj
  • Čovjek koji se smiješio, četvrti slučaj
  • Na pogrešnom tragu, peti slučaj
  • Ubojstvo na Ivanjsku noć, sedmi slučaj

The fifth woman, knjiga koja bi trebala biti šesti slučaj, kod nas još nije prevedena.

Nevezano za istražitelja Wallandera:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga