Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Izgubljene djevojčice: ©Mozaik knjiga

Koliko volite svoju kćer? Izmjerite to u funtama. Zdrava
konkurencija izvuče najbolje iz ljudi. Par koji da veću
ponudu ponovo će vidjeti kćer. Par koji izgubi neće.
To su pravila i neće se mijenjati. Javit ću vam se. I
nemojte se zavaravati. Jedno će dijete umrijeti. (str. 155.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Izgubljene djevojčice

Otete su dvije djevojčice. Najbolje prijateljice. Njihovim je roditeljima poslana jeziva poruka. Jedna od majki izričito traži da se slučaj dade detektivki inspektorici Kim Stone.

Kim se ukočila. To je ime obitavalo u njezinoj prošlosti, mjestu koje je rijetko posjećivala.
-Stone, vaš izraz lica kaže mi da zapravo poznajete tu ženu. (str. 19.)

Ponavlja se slučaj otprije godinu dana, kada je jedna djevojčica vraćena roditeljima, a druga nikada nije pronađena.

Kim oko sebe okuplja svoj vjerni tim, u kojem je i Bryant, njezin najbolji i jedini prijatelj.

Timu se pridružuju stručnjakinja za bihevioristiku Alison i stručnjak pregovarač Matt. 

-Čvrstog sam uvjerenja da je dobra istraga mješavina promatranja, dedukcije i znanja.
-Aha, pristup Sherlocka Holmesa.
-Pa, ne baš, jer on nije stvarna osoba. Ali u neke stvari može se biti siguran. Svaki počinitelj ima motiv. Razni počinitelji mogu se ponašati na slične načine zbog potpuno različitih razloga. Ljudsko ponašanje razvija se kao jedinstven odgovor na okruženje i biologiju.  (str. 153.)

Malo je reći da Kim njima nije oduševljena, ali napravit će sve i prihvatiti sve kako bi pronašla dvije nestale djevojčice. Žive.

Detektivka inspektorica Kim Stone

Kim se okrenula i otišla. Prisjetila se stare izreke da ako ne možeš reći ništa lijepo, a ti se makni prije negoli kažeš nešto jako krivo. Ili tako nešto. Nije bila sigurna kako točno glasi jer se nikada nije služila njome. (str. 114.)

Kim Stone imali smo priliku upoznati u prethodnim romanima Angele Marsons, Nijemi vrisak i Izopačene igre. Ona je veoma zatvorena žena, nesklona puštati ljude u svoj život i zbližavati se s njima. Naizgled hladna i distancirana od svih, Kim je progonjena i obilježena svojom teškom prošlošću koju ni na trenutak ne zaboravlja. Odrasla u udomiteljskim obiteljima, Kim je prošla puno toga i vidjela onu najgoru stranu ljudi. Ono pozitivno što je detektivka inspektorica izvukla iz svojih trauma jesu upornost i mentalna snaga, izvrsno poznavanje ljudi i nadljudski napori koje koristi kako bi riješila slučaj. Čak i kad posumnja u sebe, nepatvorena i stalna odanost njezina tima vraća joj vjeru nadu u pozitivan ishod slučaja.

-Naći ćemo ih, znate – rekao je Bryant zagledan naprijed.
-Kako možeš biti tako siguran?
-Jer nećete odustati dok ih ne nađemo.
Kim se nije mogla oduprijeti smiješku koji joj je zatezao usne. Eto. Jednostavna istina koja je rastjerala sve sumnje. (str. 292.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Kim rijetkima vjeruje, ali pripadnici njezina tima ušli su među te rijetke. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati Alison i Matt, novi članovi tima. Kim ih zasad još uvijek poštuje, ali ne prihvaća, no ostaje nam čekati nove nastavke i vidjeti hoće li se što promijeniti. Slutim i nadam se da hoće. ?

Već je odlučila da joj nije drag. Bilo je u njemu nekakve hladne odvojenosti od emocija koja joj je stvarala napetost. Tijekom razgovora nije ni jednom promijenio izraz lica. Nije joj bio drag i nije mu vjerovala… (str. 224.)

Izgubljene djevojčice – dojam

Kao i prethodni romani ove autorice, i Izgubljene djevojčice su me oduševile! Roman je izvrstan, pravi punokrvni krimić! Uživala sam u svakom koraku detektivke inspektorice Kim Stone i njezinog tima! Neki su nam krivci od početka bili poznati, no neki se otkrivaju tek na posljednjim stranicama i moram reći da sam ostala poprilično iznenađena.

Ovaj je roman iz još jednog razloga bio taman po mom guštu, ali neću vam reći koji je to razlog. Otkrijte sami – bit će vam jasno čim zatvorite posljednju stranicu.

Već po običaju, u sjeni glavnog, velikog slučaja naš tim istražuje i jedan manji, pozadinski slučaj koji je podjednako uzbudljiv i napet te nam puno toga otkriva o Kim i članovima njezina tima.

Sama Kim Stone lik je koji nije toliko rijedak u književnosti- neprilagođenih glavnih junakinja već je toliko da mi je osvježenje naići na jednu koja nema privatnih, obiteljskih problema niti trauma iz djetinjstva. Sjetimo se Lisbeth Salander iz trilogije Millenium ili Mile Vasquez, junakinje koju donosi Donato Carrisi. No, Kim je junakinja koja vam se zavuče pod kožu. Toliko se trudi držati ljude dalje od sebe da uopće ne shvaća koliko ih zapravo privlači, koliko im je stalo do nje te koliko joj vjeruju i stoje uz nju.

Sve u svemu, ovo je još jedan uspješan, uzbudljiv i nepredvidiv kriminalistički roman prepun napetosti, pomalo brutalnih scena i emotivnih epizoda koje ćete pročitati u jednom dahu!

Ostali naslovi ove autorice:

Budući da slučajevi nisu povezani, mogu se čitati proizvoljnim redoslijedom. Naravno, moj je savjet čitanje gore navedenim redom jer se tako bolje upoznaju likovi, a i reference na prethodne slučajeve jasnije su ako se romani čitaju od prvog prema posljednjem.

Intervju s Angelom Marsons, objavljen na portalu Večernjeg lista povodom hrvatskog izdanja romana Izgubljene djevojčice, možete pronaći ovdje.

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Gdje kupiti roman Izgubljene djevojčice:

Mozaik knjiga

Lucy Foley: Popis uzvanika

Nakladnik: Mozaik knjiga 2021.

Naslovnica knjige Popis uzvanika: ©Mozaik

Lucy Foleey popis uzvanika

Trebalo je to biti savršeno vjenčanje, sve je napravljeno da tako i bude, ali ipak nije. Trebala je to biti priča o ljubavi dvoje ljudi, a ispala je priča o boli, prevari, iskorištavanju, ponižavanju i mržnji. Neki će reći…zasluženo!

Dok ga gledam i koračam prema njemu, ne mogu vjerovati da je taj muškarac išta drugo osim ono što znam da jest. Nasmiješih se… str. 176.

Popis uzvanika- atmosferičan triler pun obrata

Popis uzvanika atmosferičan je roman kojim nam se još jednom, nakon romana Lovačka družina, autorica Lucy Foley uvukla pod kožu. U maniri dobrih detektivskih romana koji podsjećaju na stil Agathe Christie, Popis uzvanika drži nas u napetosti tijekom cijele knjige. Usamljeni Kormoranov otok s kojeg nije moguć samostalni odlazak, uzvanici koji imaju svoje tajne, vjenčanje koje je pošlo po zlu, oluja koja pojačava i na kraju ubojstvo, kao da su filmski izrežirane scene kako bi čitatelju (ili gledatelju, ako ste maštoviti) priuštili vrhunski adrenalinski doživljaj.   

Vjenčanje se planira – popis uzvanika je sastavljen

Mladoženja Will Slater, naočit i šarmantan, televizijska zvijezda u usponu, zvijezda realitya Preživjeti noći  i mladenka Julija Keegan, pametna, ambiciozna, urednica i izdavačica časopisa The Download, odlučili su se za atipično vjenčanje. Vjenčat će se na romantičnom otočiću blizu obala Irske u dvorcu Folly sagrađenom u 18. stoljeću. Gosti i mladenci bit će smješteni u tom zdanju bez prisustva medija i novinara. Za sve se pobrinula Aoife, organizatorica vjenčanja. Popis uzvanika je sastavljen i gosti počinju pristizati na otok….

A ja ustvari ovaj otok poznajem bolje nego što misle. Nekako čak bolje nego bilo koje drugo mjesto u mom životu. I ne brinem se proganjaju li ga duhovi. Imam ja vlastite duhove. Nosim ih sa sobom kamo god išla. str. 66.

Gosti se smještaju i istražuju otok

Kormoranov otok izgleda negostoljubivo i za ljude iz grada predstavlja novo iskustvo. Nisu svi oduševljeni mladenkinim izborom. Dok većina sanja o gradskoj vrevi, neki ipak žele osamu da bi razmislili o svojim problemima – kao što je Julijina polusestra Olivia, anoreksična i depresivna djevojka koju  progone njezini vlastiti demoni. Charlie, najbolji mladenkin prijatelj, također nije oduševljen vjenčanjem, pogotovo nakon sramne momačke večeri, na kojoj je postao žrtva okrutnog iživljavanja. Njegova žena Hannah osupnuta je raskoši kojom se priprema vjenčanje i oduševljena zgodnim mladencima, pogotovo Willom. Kum Johnno, šarmer je, alkoholičar i šaljivdžija, koji svima ide na živce, ali Willov je vjerni prijatelj još iz srednje škole. Djeveruše, djeveri, roditelji mladenaca, svi su spremni za veliki čin. Čini se, ipak, mladenka najmanje. Poruka koju je dobila  par tjedana prije vjenčanja unijela je nemir i strepnju u njezine misli…

Poruka je stigla kroz poštanski otvor na vratima prije tri tjedna. Pisalo je neka se ne udam za Willa . Neka otkažem vjenčanje. str. 22.

Nije čovjek za kojega se izdaje…lažljivac…varalica.. Nemoj se udati. str. 128.

Noć vjenčanja

Vjenčanje je to na visokom nivou. Mladenka nije štedjela novac. Haljina je dizajnerska, piće teče u potocima, torta je glamurozna. Organizatorica vjenčanja osmislila je baš svaki detalj. Ali, pod utjecajem pića i atmosfere gosti pomalo odbacuju sve inhibicije. Na površinu isplivaju stare ljubomore, zavisti, okrutne igre školskih kolega iz srednjoškolskih dana, financijske prevare i preljubi. Malo po malo sve se raspada, a oluja pojačava. Svjetlo se odjednom posvuda gasi i tišinu propara  krik… Netko je ubijen.

Lucy Foley Popis uzvanika

A onda se svjetla ugase. Str. 299.

Dojam o knjizi

Knjiga Popis uzvanika triler je brze i dinamične radnje koja se odvija u svega dva dana na usamljenom otoku. Nešto što je trebalo biti spektakularno vjenčanje mainstream osoba pretvara se u potpuni kaos sa smrtnom posljedicom. Prije ove, čitala sam knjigu Lovačka družina iste autorice za koju moram priznati da mi se malo više svidjela. Autorica je ponovila istu formu pisanja romana: puno osoba na manjem izoliranom mjestu s kojeg nije lako otići, svi imaju svoje tajne, netko je ubijen, a čini se da da svi imaju dobar motiv postati ubojica. U ovoj knjizi poprilično su dobro iznijansirani glavni likovi. Svatko od njih ima svoje male tajne koje su donijeli na proslavu vjenčanja. Neki su izrazito frustrirani, neki osjećaju krivnju, neki olakšanje, a neki mržnju koju nose duboko u sebi.

 Autorica je stilom pisanja jako podigla dramatičnost cijele radnje. Ponavljanjem rečenica na strateški zanimljivim mjestima učinila je da knjigu čitamo sve brže i brže očekujući rasplet. Mora se priznati da je ova autorica u tome pravi majstor. Zato željno očekujemo nove naslove Lucy Foley.

O autorici:

LUCY FOLEY studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, i nakon toga provela nekoliko godina u izdavaštvu kao urednica beletrističkih naslova. Taj posao je napustila kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Njezin debitantski kriminalistički roman Lovačka družina nadahnulo je jedno zabačeno mjesto u Škotskoj, a roman Popis uzvanika proglašen je jednim od najboljih trilera 2020. godine. Također je autorica triju povijesnih romana koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ES Magazine, Sunday Times Style, Grazia i mnogim drugima.

Gdje kupiti knjigu Popis uzvanika:

Hoću knjigu

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Posljednje što mi je rekla: ©Mozaik knjiga

A kada ljudi kažu da bi stvari zakopane u prošlosti tamo trebale i ostati, zapravo žele reći da se ne žele suočiti s njima. Užasava ih razorna snaga kojom tajne često znaju uništiti živote. Međutim, i skrivanje tajni jednako vas lako može uništiti iznutra. (prolog)

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Posljednje što mi je rekla

Nicola bdije uz svoju voljenu baku Betty jer je baka na samrti.

Zadnjim dahom, Betty povjeri unuci kako se u kutu dvorišta nalaze dječica.

Isprva, Nicola misli da da su to besmislice umiruće žene, no nešto u njoj kopka je i ne da joj zaboraviti te jezive bakine riječi.

Je li doista moguće da se u vrtu nalaze zakopana djeca?

… jer mi se, s prvim tupim zvukom udarca zemlje o drvo koji sam začula, u glavi rodila pomisao koja je nastavila odjekivati prazninom mojeg uma; pomisao da ne ukapaju samo bakino tijelo nego da s njom odlaze i sve tajne njezina života. (str. 51.)

Na njezinu nesreću, Nicolina kćerkica, igrajući se baš u dijelu dvorišta koje je spomenula baka, pronalazi koščicu. I premda se Nicola uvjerava da je kost životinjska, protivno majčinim željama ipak alarmira policiju koja je, nakon analize, obavještava da je kost ljudska. Kost dojenčeta stara između pedeset i sedamdeset godina.

Što se to dogodilo u bakinoj kući prije toliko godina?

Čija su djeca?

I kako su se našla zakopana u vrtu, pod kipovima razigranih vila?

-Počinjem uviđati – odgovorila sam – da je problem kod prekapanja nečijeg života upravo to što nikad ne znaš što ćeš iskopati. (str. 104.)

Nicola je uporna u otkrivanju obiteljske tajne, iako joj to ne donosi ništa dobra.

Majka ju odbacuje, starija kći odbija razgovarati s njom, a počinje dobivati i prijeteće poruke.

Netko me pokušavao prisiliti da prestanem kopati, a ipak, jedini ljudi na koje je ovo imalo ikakvog utjecaja bili su članovi moje obitelji. Osim ako se ne varam, osim ako ne postoji još netko, netko tko nije dio obitelji, netko s tajnom za koju ne želi da izađe na vidjelo. (str. 143.)

Kakve tajne krije Nicolina obitelj?

Je li možda bolje da neke tajne nikada ne izađu na vidjelo?

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Posljednje što mi je rekla – obiteljska drama koja se čita bez daha

Nakon određenog perioda, evo napokon romana koji mi se stvarno svidio!

Uvijek volim čitati o obiteljskim tajnama, o brižljivo skrivanoj prošlosti i ljudima koji su više od onoga što se čini na prvi pogled.

Posljednje što mi je rekla obiteljska je psihološka drama s elementima kriminalističkog romana i priča je to u kojoj ćete uživati.

… prstima druge ruke i dalje dodirujući poruku u svojem džepu te osluškujući divlje udaranje svojeg srca dok su mi pred očima još uvijek igrale riječi s papira, ispisane crnim markerom: „Tajne će ti uništiti obitelj. Prestani. Smjesta.“ (str. 142.)

Klupko se počinje razmotavati kad baka na samrti unuci šapne strašne riječi: Dječica su u vrtu…

I iako joj svi govore da ne istražuje obiteljsku prošlost jer će joj donijeti samo zlo, unuka Nicola uporna je u otkrivanju tajne jer vjeruje da je to zapravo bila bakina posljednja želja.

Ono najbolje u ovom romanu jest to što, čitajući, otkrivamo da je bakina tajna nešto sasvim sporedno. Puno važnija otkrića vrebaju sa stranica ovog romana i to je razlog zbog kojeg je ne možemo ispustiti iz ruku!

Priču nam pripovijeda više pripovjedača što joj daje na misteriji (jer ne shvaćamo tko nam zapravo govori) i dinamici. Isprepliću se sadašnjost, prošlost i stara ljubavna pisma upućena baki Betty.

U sadašnjosti govori Nicola, tužna zbog bakine smrt, iznenađena snagom i utjecajem tajni koje odjednom počinju isplivavati oko njezine obitelji, prestrašena prijetećim porukama koje joj upućuje netko anoniman, ali opasan.

Prošlost nam priča neimenovana djevojka za koju slutimo tko je, ali ne znamo to sa sigurnošću do samoga kraja.

Ljubavna pisma baki Betty potpisana su, no muškarci su manje važni likovi romana Posljednje što mi je rekla. U neku ruku, oni su pokretači radnje, ali vrlo brzo odlaze s pozornice i ostaju samo žene.

Četiri generacije žena jedne obitelji

Počevši s bakom Betty, preko otuđene majke Irene i kćeri Nicole do unučice Ruby, gotovo svaka od njih ima tajnu koju pažljivo, uporno skriva i problem koji iz te tajne proizlazi.

Ne želim otkrivati puno toga kako biste mogli potpuno uživati u radnji, ali reći ću vam da ništa nije onako kako vam se čini. I baš kad pomislite da ste shvatili zaplet, spisateljica vas vodi u sasvim drugom smjeru.

Linda Green: Posljednje što mi je rekla

Osim što je napet, roman Posljednje što mi je rekla jako je dirljiv. Nećemo se povezati s likovima, a razumjet ćemo ih. Njihovi će nam postupci postati jasni tek kada zatvorimo korice i kada nam malo sjedne potresna situacija u kojoj su se likovi našli.

Svaki ženski lik nosi neki križ – neku tajnu koja grize i peče iznutra.

Tajnu žele sačuvati pod svaku cijenu, no moramo se zapitati, isplati li se?

Može li se dobro živjeti čuvajući tajnu?

Može li se mirno spavati?

I kada tajna napokon pronađe svoj put u svijet, hoće li nas ona doista upropastiti?

Ili možda spasiti?

Pouka je to koju će ove žene, a i mi skupa  s njima, itekako naučiti.

Tajne su teške.

Lome.

Uništavaju.

A kada prestanu biti tajne, gube svoju snagu.

I mi naposljetku mi, čuvarice tajni, postajemo slobodne.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Igra skrivača
  • Posljednje što mi je rekla

Prije koju godinu čitala sam roman Igra skrivača i ostao mi je u dobrom sjećanju. I on je, kao i Posljednje što mi je rekla, mješavina kriminalističkog romana i obiteljske, psihološke drame. Govori o majci koja je zatvorila oči u igri skrivača i dok je izbrojila do sto, njezina četverogodišnja kćerkica je nestala.

Gdje kupiti roman Posljednje što mi je rekla:

webshop Znanje

Tarryn Fisher: Supruge

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Supruge: ©Mozaik knjiga

On dolazi četvrtkom. To je moj dan. Ja sam Četvrtak. (str. 9.)

Tarryn Fisher: Supruge

Supruge

Četvrtak je, u najmanju ruku, u neobičnoj bračnoj situaciji. Njezin suprug Seth je, osim njome, oženjen još dvjema ženama, Ponedjeljak i Utorak.

I Četvrtak je relativno zadovoljna svojom situacijom. Seth je čovjek pun ljubavi, a ona ga voli više od svega. No, kao da je nešto počinje kopkati…

Jutra su teška. U normalnom braku probudiš se pored osobe, potvrdiš svoju vrijednost njihovim uspavanim tijelom. … Ja nemam tu utjehu normalnosti… Setha se ne može osjetiti u vlaknima ovog doma i većinu vremena to me rastužuje. Jedva da je tu, a onda ode u krevet drugoj, dok se moj hladi. (str. 21.)

Četvrtak ne poznaje druge supruge niti zna išta o njima.

Sve do jednom.

Četvrtak nešto saznaje i ne može odoljeti znatiželji. Kopa sve dublje i dublje. No ono što saznaje, uopće joj se ne svidi.

Takve su žene, zar ne? Uvijek razmišljaju jedne o drugima, znatiželja i inat slijevaju se u malene lokve osjećaja. Malo dobroga to donosi; ako previše razmišljaš, sve ćeš zabrljati. (str. 9.)

Čini se da čak trostruko sretni suprug Seth nije onakav kakav je Četvrtak mislila da jest.

Zašto sam tražila Sethove ostale supruge? Sve sam upropastila. Ali zbog koga?, upitam samu sebe. Zbog sebe same ili zbog Setha? … Raspadam se, kopam po svom braku kao po krasti. (str. 112.)

Mračne tajne izlaze na vidjelo.

Znaju li prekrasna mlada Ponedjeljak i tajnovita karijeristica Utorak jedna za drugu?

Što skrivaju svi članovi ovog ljubavnog četverokuta?

I zašto nam se čini da nikome ne možemo vjerovati?

Tarryn Fisher: Supruge

Supruge – uvrnuti psihološki triler

Roman Supruge dobio je same pozitivne, čak oduševljene recenzije i jedva sam čekala početi čitati. No, čini se da je meni doletio u krivom trenutku. Najprije, čitala sam ga nekoliko dana, a za ovako dinamičan roman to je previše. Supruge naprosto traže da ih se pročita u dan-dva!

Zatim, sve te najave o šokantnosti i uvrnutosti…

Vidite, otkad znam za sebe bavim se knjigama – za zabavu, za život, u slobodno vrijeme. Nema te knjige koja mene više može šokirati. Neke me pozitivno iznenade, kao na primjer Klub istražitelja ubojstava četvrtkom, ali vjerujte, rijetko me koja šokira.

A što je još gore, kad mi se na naslovnicu odmah stavi da je „najšokantnija“ – moj mozak smisli milijun i jednu šokantnost i jedna od njih, najčešće, bude pogodak.

Tako da… Nisam se šokirala, čak ni iznenadila. Možda sam se malo razbjesnila, ali ne mogu vam reci zašto jer ne želim spoilati…

Ono što mi se svidjelo jest taj neobični zaplet, rijetke su knjige koje se bave poligamijom, makar onom sporazumnom.

Nitko ne mora znati. Ne moraš se odreći nečega što voliš samo zato što drugi ljudi to ne odobravaju. (str. 23.)

No, dakako, ni ovaj psihološki triler nije ono što se na prvi pogled čini pa očekujte neočekivano. Bit će to veseli miks svega i svačega i neće vam biti dosadno.

Iako sam pretpostavila o čemu se radi, ne uzimam to samom romanu za zlo. Ako čitate isključivo za zabavu, pretpostavljam da će vam se svidjeti. Priča je uglavnom dobro ispričana i stvarno se puno toga događa. Kad jednom počnete, željet ćete ga progutati od prve do posljednje stranice. No, ako stvarno puno čitate i bavite se knjigama, ovo će biti tek jedan mlačkasti triler koji ne da vas neće oduševiti, nego ćete ga za koji dan zaboraviti.

O muškarcima i ženama

Najjači adut romana Supruge definitivno je jedna fina nijansa cinizma koja polako počinje izvirati iz naše isprva pokorne stepfordske supruge Četvrtak. Suočena s mogućnom muževom izdajom, ona sve više sumnja u njegove riječi, propitkuje ih i polako počinje uočavati nelogičnosti u njegovu ponašanju.

To je mana svih muškaraca; očekuju da ćete zauvijek ostati iste, pouzdane krave, ali žene se čitav život mijenjaju. Naša promjena može vam ili ići u korist ili vam biti na štetu, ovisno o tome kako se odnosite prema nama. (str. 149.)

Seth je neobičan svat. Doduše, kaže moj muž, svatko tko se odluči imati više od jedne žene nije sav svoj. Takvu  nam vibru odašilje i Seth. Nešto nam se kod njega ne sviđa, čak i kad se čini da je naprosto savršen. A onda još i ovo:

Sve vas volim jednako, ali svaku na svoj način. (str. 27.)

Daj, molim te…

Tarryn Fisher: Supruge

Sviđa mi se što je ovo priča u kojoj žena preuzima uzde svog života, odbija poslušati „svete“ riječi supruga i pokuša učiniti nešto što bi je ako ne usrećilo, onda barem smirilo.

-Žene znaju biti vrlo lukave, ako znaš na što mislim. … Ali da, ako obratiš pažnju na televiziju i filmove, žene su prikazane kao vrlo nepovjerljiva bića. …

-Pa, ništa me ne bi iznenadilo kada su one u pitanju. (str. 95.)

Smeta mi sam kraj romana. Nije mi iznenađujući, nije mi pravedan i nije mi logičan.

Valjda je zato toliko „šokantan“.

Što se tiče preporuke, naravno da preporučujem čitanje.

Roman je čitak i pitak, stranice se okreću same od sebe, a ako tražite psihološki triler koji će vas prikovati uza se, a da opet nije pretežak i kompliciran, ovo je roman za vas.

Idealno je štivo za plažu i izazvat će reakciju.

A možda vas i šokira, zašto ne?

Ženin najveći neprijatelj nada je da je sve umislila. Da je ona ta koja je luda, a ne okolnosti njezina života. (str. 281.)

Ostali naslovi ove autorice:

Tarryn Fisher objavila je nekoliko ljubavnih romana (koji kod nas nisu prevedeni), a Supruge su njezin prvi triler. Bolja polovica također je triler, objavljen 2024.

Gdje kupiti roman Supruge:

webshop Znanje

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Anatomija jednog skandala: ©Mozaik knjiga

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Anatomija jednog skandala

Kad privlačni, slatkorječivi i sve u svemu zanosni ministar bez portfelja James Whitehause bude optužen za silovanje, slučaj se nađe na stolu kraljevske savjetnice, odvjetnice Kate Woodcroft.

Bez vlasulje sam više svoja. Više ja. Ona ja koja sam u srcu, a ne ja u sudnici ili u bilo kojoj prijašnjoj inkarnaciji moje osobnosti. Ovo sam ja … odvjetnica za kazneno pravo … iznimno iskusna stručnjakinja za progon seksualnih kaznenih djela. Četrdeset i dvije godine, razvedena, bez partnera, bez djece. (str. 10.)

Kate je odlučna da šarmantnog ministra privede pravdi, no više je nego i svjesna njegova djelovanja ne samo na žene, nego na ljude općenito. Može li uopće oblikovati slučaj tako da ga porota osudi?

Ministrova supruga Sophie bezuvjetno stoji uza svog supruga i vjeruje mu potpuno. No, optužba za silovanje mlade, privlačne suradnice mogla bi biti kap koja će preliti čašu. Što još Sophie zna o svom suprugu?

… on mnogo toga prešućuje, da. To je dio njegova posla: spremnost da s istinom bude ekonomičan. To je čak i preduvjet za ministra. (str. 19.)

Kako se bliži dan presude, na površinu izlaze tajne, brižljivo i dugo zakopavane, koje čvrstim čvorom vežu odvjetnicu, ministra i njegovu suprugu.

Može li više ljudi čuvati tajnu?

Na što je spremna povrijeđena žena?

Koliko smo dugo sposobni čuvati bijes u sebi, prije nego on nagrne iz nas u valovima?

I koga će ti valovi pomesti?

Snažne žene

Anatomija jednog skandala sudska je drama s elementima psihološkog trilera u kojoj ćete uživati.

Izuzetno zanimljiva priča, s natruhama neke davne, strogo čuvane tajne okupirat će vas i tjerati na čitanje. Ono čime je mene navedeni roman osvojio jest odlična portretiranost ženskih likova – one su uvjerljive, žive, stoje pred nama čitateljima sa svim svojim vrlinama i manama.

Kate je pomalo introvertirana, ali veoma strastvena u poslu koji obavlja. Želi da svi negativci završe gdje im je i mjesto – iza rešetaka, no nije to samo iz običnih moralnih pobuda. Kate krije tajnu, tajnu koja ju goni da ide dalje, više, upornije. Ona je jedini lik čija nam je perspektiva donesena u prvoj osobi.

U odvjetništvu je najvažnije biti uvjerljiviji od protivnika… Ako bolje obrazlažete, možete pobijediti čak i ako su svi dokazi protiv vas. A pobjeda je najvažnija, dakako. (str. 13.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Sophie je isprva primjer stepfordske supruge – uvijek dotjerana, nasmiješena, majka dvoje preslatke djece i supruga ministra kojeg obožava. Nakon što njegov skandal sa silovanjem izlazi u javnost, Sophie u svom suprugu uviđa nešto na što je godinama uporno zatvarala oči. No, ne može ga ostaviti, može li? Njezino emocionalno stanje nakon prvog dana suđenja toliko je dobro prikazano da ju vidimo – tu otužnu ženu koja se vedro smiješi dok je u javnosti, i koja plače tek u privatnosti i tišini svoje kupaonice.

Odlazi u kupaonicu, prska se hladnom vodom i poseže za sredstvom za čišćenje lice. Velikom blazinicom pomnjivo uklanja sve tragove tog jutra – maskaru, podlogu, olovku za oči, strah, krivnju, sram i tu intenzivnu tugu koja je izjeda. (str. 119.)

Ministar bez portfelja

James Whitehouse političar je bez ijedne mane – dok se ne otkrije jedna. Zatim, mrlje njegova identiteta počinju se širiti i obuhvaćati sve ljude oko njega pa i one na najvišim instancama. Zašto britanski premijer uvijek drži Jamesovu stranu. Zašto mu to duguje? Što krije premijer?

Karizmatični ministar smatra da je uvijek i svugdje u pravu, da je sve što napravi ispravno. I to mu funkcionira, očito.

Rekao sam istinu, gotovo istinu. Ili istinu kako sam je ja vidio. … Svi s vremena na vrijeme prilagođavamo istinu. (str. 267.)

Ipak, žene na koje se namjerio i za koje smatra da ni u čemu nikad nisu dovoljno ustrajne, ustrajno će se potruditi da ministar osjeti čvrstu ruku pravde. Recimo.

Od čega se sastoji anatomija jednog skandala

Ako volite suđenja, napetu radnju i tajne iz prošlosti, voljet ćete i ovaj roman. On nije samo običan sudski progon, nego i obiteljska drama i psihološki triler te u sebi nosi brojna pitanja.

Pitanje nevjere – kad je „prava“, a kad se može oprostiti?

Jer, kako bi ijedna veza mogla preživjeti slušanje najintimnijih pojedinosti druge veze? … A znala je da opetovane nevjere može preživjeti ako se uvjeravate da u njima nema emocija. Da su isključivo fizičke i da vaš suprug voli vas i samo vas. (str. 120.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Pitanje prošlosti – koliko ona utječe na osobu koja smo danas?

Pitanje istine – koliko doista, svakoga dana, lažemo sami sebi? Postaje li laž istina ako je ponavljamo dovoljno dugo? Je li skrivanje istine uopće laž?

I naravno, ono najvažnije, pitanje pristanka – u kojem trenutku se računa NE kao NE? Kada muško ponašanje protumačiti kao šalu, a kada kao prijetnju?

...mlada žena koju je šef prepipao ili tobožnji prijatelj koji ju je poljubio može pokušati umanjiti težinu toga što se dogodilo. Misliti najbolje: da je to bila nekarakteristična pogreška koju je najbolje zaboraviti ili pomesti pod tepih, neovisno o tome što lupanje njezina srca – i val straha koji struji njome – možda otkriva.

Ali, ona je budalasta – i to nije čudno.

Muškarci nas sve mogu učiniti budalastima. (str. 147.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Vaughan autorica je nekoliko romana, no na našem je području preveden sam jedan – Anatomija jednog skandala.

Gdje kupiti roman Anatomija jednog skandala:

webshop Znanje

Robert Galbraith: Nemirna krv

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Nemirna krv: ©Mozaik knjiga

Robert Galbraith: Nemirna krv
Cormoran i Robin: fotgrafija u okviru preuzeta je s Pinteresta (profil Frasca)

Prije početka:

Oprostite mi, ovo će vjerojatno biti najdulji osvrt koji sam ikada napisala. Što mogu, sama knjiga ima gotovo tisuću stranica, zakučasta je, začudna, fascinantna i peti nastavak serijala. Mogla bih o njoj pričati danima!

Strikea i Robin obožavam od prvog nastavka i moj su omiljeni književni (ne)par.

Ako dosad niste imali priliku čitati ovu književnu senzaciju, na ovom linku možete pronaći popis knjiga po kojima ćemo nas dvije Male pamtiti 2020. godinu. Na samom sam početku uvrstila serijal Roberta Galbraitha pa škicnite ako vas zanima (veoma šturi) opis radnje te moj dojam o prva četiri nastavka serijala.

Nemirna krv

Privatni istražitelj Cormoran Strike proživljava tešku privatnu situaciju – bolest bliskog člana obitelji. Usred tih nedaća, obrati mu se žena čija je majka nestala prije četrdeset godina.

-… usput, ja sam Anna… – duboko je udahnula – zanima me… bih li mogla doći k vama zbog svoje majke.  …

-Nestala je – nastavila je Anna. – Ime joj je Margot Bamborough. Bila je liječnica opće prakse. Jedne večeri završila je posao, izašla iz ambulante i otad je nitko nije vidio. … Nestala je 1974. – (str. 24.)

Strike je svjestan da će biti veoma teško, ako ne i nemoguće otkriti što se dogodilo ženi kojoj se izgubio svaki trag prije toliko vremena. Prihvaća slučaj, ali na godinu dana. Ako nakon tog roka ništa ne nađe, prestaje s istragom. Anne se složi pa se Strike i Robin, njegova partnerica u detektivskoj agenciji, bacaju na istraživanje ovog zamršenog, starog, nevjerojatnog slučaja.

Čini se da je slučaj nerješiv jer Margot:  

… život je naizgled provela okružena mogućim ubojicama. … svaki je muškarac povezan s Margot bio sumnjiv, bio on „šarmantan, ali neodgovoran Stevie Douthwaite…“, „tiranski hematolog Roy Phipps“, „ogorčeni silovatelj Jules Bayliss“, „naprasiti ženskar Paul Satchwell“ ili „zloglasno seksualno čudovište Dennis Creed“. (str. 306.)

Osim serijskog ubojice psihopata koji sada čami u psihijatrijskoj ustanovi, u priču se upliću i magijski rituali, astrologija, tarot-karte i svjedoci koji lažu čim zinu.

… vidjeli smo pentagrame na zidovima i zapaljene svijeće. Maknuo je sag i na podu nacrtao magični krug za neki obred, i tvrdio je da je… mislio je da je prizvao nekog demona… (str. 200.)

Ima li to išta uopće smisla?

Detektivska agencija radi punom parom i slučaj davno nestale Margot Bamborough nije jedini kojim se Strike i Robin bave.

A da i ne spominjemo ono čime se ne bave, a oduzima im najviše vremena!

Strike i Robin – hoće li više…

Robin se upravo prolazi težak razvod i svakog se dana pokušava uvjeriti da joj je Strike samo poslovni partner.

Divila se svom partneru, bila mu je zahvalna i bio joj je drag. To je bilo to. To je bilo sve.

Samo… sjetila se koliko se razveselila kad ga je nakon tjedan dana odsutnosti vidjela… i koliko je sretna, bez obzira na okolnosti, kad vidi da njezin mobitel svijetli Strikeovim pozivom. … bilo je nekog olakšanja u priznanju bolne istine: duboko je marila za svoga partnera. (str. 564.)

Robert Galbraith: Nemirna krv
Stranica s bilješkama bivšeg detektiva Talbota, koji rješenje Margotina nestanka traži u astrologiji.

Strike je, recimo, svjestan svojih osjećaja prema Robin, no nema šanse da ih ikome prizna.

Kako je mogao reći, slušaj, trudim se ne osjećati privlačnost prema tebi od prvog dana kad si skinula kaput u ovom uredu. Nastojim ne imenovati ono što osjećam prema tebi, jer već znam da osjećam previše, a želim mir od sranja koja ljubav donosi sa sobom. Želim biti sam, neopterećen i slobodan. Ali, ne želim da budeš ni s kim drugim. … Volim znati da postoji mogućnost da nas dvoje možda… (str. 759.)

Na ljubav se opekao više nego jednom i boji se upropastiti najbolje što trenutno ima – prijateljstvo s Robin.

Njihov hoću-neću odnos progonio me u prvim nastavcima i progoni me još uvijek. Čitavo vrijeme čekamo i čekamo tu eksploziju međusobne privlačnosti, a do nje nikako ne dolazi.

Naravno, i slučajevi su ekstra zanimljivi, i naravno da ni zbog njih ne možemo knjigu ispustiti iz ruku, ali taj njihov odnos… Ta iskra koja se čitavo vrijeme osjeti, taj naboj koji titra ne samo između njih, nego i između nas i njih, nešto je što vas vuče iz stranice u stranicu, a ova ih bucka ima poprilično.

Nemirna krv – tisuću stranica čistog užitka

Ne mogu pisati o romanu Nemirna krv, a da se barem malo ne osvrnem na njegove prethodnike. Svi su ti romani brojem stranica poprilično korpulentni, a ovaj nam je zasad najkompleksniji (baš poput samog Strikea!). Oduvijek volim istraživanje starih slučajeva, a glavna nit romana Nemirna krv upravo je to.

Nestanak tada dvadeset devetogodišnje Margot nikad nije razjašnjen – zašto? Zbog psihopatskog serijskog ubojice koji je tada harao?

Na spomen Creeda, lica triju žena na sofi snuždila su se. Samo njegovo ime kao da je u prostoriji stvorilo svojevrsnu crnu rupu, u kojoj su žive žene nestale da više nikad ne budu viđene, manifestaciju gotovo nadnaravnog zla. (str. 454.)

Zbog detektiva koji, bolešću odguran u ludilo, krivce traži uz pomoć horoskopa, arheologije i okultnog? Zbog Margotinih kolega, prijatelja i poznanika kojima se uopće ne može vjerovati?

Bilo bi čudo da je uspijete naći nakon toliko vremena. Ali, sretan sam što netko to ponovo istražuje. Da, presretan sam što netko to istražuje. (str. 119.)

Dok se Strike i Robin pokušavaju probiti kroz naizgled nesuvisle, luđačke bilješke bivšeg inspektora Talbota, dok pokušavaju pronaći svjedoke koju su danas veoma stari, dementni ili u najgorem slučaju mrtvi; dok slušaju koloplet različitih priča i iz njih pokušavaju izdvojiti istinu, naši junaci moraju se posvetiti i ostalim svojim poslovima.

Jer, nije Margotin nestanak jedini slučaj ove sada ekstra uspješne detektivske agencije – pratimo ih nekoliko od kojih je najzanimljiviji slučaj Jegulje. Pratit ćete ga s jednakom napetošću i zanimanjem kao što pratite razotkrivanje Margotine sudbine, vjerujte mi!

Robert Galbraith: Nemirna krv

Top 5 trenutaka romana Nemirna krv

Kako bih vam najkraće moguće dočarala svoje ushićenje ovim romanom i potakla i vas da ga pročitate, odlučila sam odabrati pet meni najdražih trenutaka radnje romana Nemirna krv.

  1. Stara prostitutka daje iskaz – ako nešto nisam očekivala u kriminalističkom romanu, onda su to salve smijeha. A vjerujte mi, umrla sam od smijeha čitajući ispitivanje stare prostitutke! Dobrodošao lahor humora u inače mračnom svijetu kriminala, ovaj dio ubit će vas svojom brutalnošću, iskrenošću i neposrednošću.
  2. Bilješke detektiva Talbota – koketiranje s okultnim uvijek je zanimljivo, a bilješke bivšeg detektiva Talbota sile vas da uronite u njih i pokušate pronaći zrno razuma i logike. Tu su crteži, horoskopski znakovi, demoni i bogovi… Definitivno je smjer koji budi nelagodu, zlu slutnju i osjećaj nadnaravne prisutnosti.
  3. London 70ih godina 20. stoljeća – gangsteri, telefonske govornice, žene u balonerima, s maramama na glavi. Kombiji, automobili i prljave ulice Londona. Ima li bolje scene za poprište misterioznog zločina? Još kada se u sve to umiješa serijski ubojica koji možda jest, a možda i nije kriv…
  4. Niste u pravu – što god mislili, o čemu god mislili, niste u pravu. Toliko o tome.
  5. Strike kupuje poklon – nisam imala pojma koliko se toga mota u muškoj glavi kad pokušavaju kupiti poklon za ženu koja im se možda sviđa, ali osjećaje ne žele priznati ni sebi, ni njoj ni drugima. Uf… Što implicira cvijeće? Bombonijera? Možda nešto skuplje? A jeste li znali da i imena parfema nešto znače, kada pokušavamo sakriti ono što već svi znaju?

I za kraj, jedna simpatična pouka (!) našeg ubojice:

Ako mene pitate, ta lekcija korisna je … posvuda. Djela … imaju posljedice. (str. 939.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.

Pod tim je imenom napisala serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Kod nas objavljeni nastavci su:

Pročitala sam ih sve i uopće neću naglašavati koliko sam oduševljena. Reći ću vam samo da sam za vrijeme prvog lockdowna progutala prva tri nastavka, kad su otvorile knjižnice trčala po četvrti i sad, kad je izišao i peti, zgrabila ga odmah u pretprodaji!

Savjetujem vam čitanje prema gore navedenom redoslijedu, kako biste s lakoćom pratili razvoj odnosa između Strikea i Robin. Nisam sigurna da bih se ovoliko vezala uz njih da nisam čitala po redu.

Više o serijalu saznajte na službenoj stranici Roberta Galbraitha.

A evo i trailer za seriju snimljenu prema ovim književnim hitovima. Nema na čemu ?

P.S. J.K. Rowling zaista je vrsna autorica i skidam joj kapu. Žena je uspjela napraviti ne jedan, nego već dva serijala za kojima luduje cijeli svijet! I tko zna gdje joj je kraj!

Go, J.K.!

I daj požuri sa šestim nastavkom, hehehe!

Gdje kupiti roman Nemirna krv:

webshop Znanje

Lucy Foley: Lovačka družina

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Lovačka družina: ©Mozaik knjiga

Lucy Foley Lovačka družina

Lovačka družina – susret starih školskih prijatelja povodom dočeka Nove godine

Lovačka družina, devet prijatelja, zabačeno selo odsječeno od svijeta, jedno ubojstvo i mnogo nepoznanica, sažetak je ovog vrlo inteligentnog kriminalističkog romana. Lovačka družina debitantski je roman autorice Lucy Foley i odmah nakon objave izazvao je veliku pažnju javnosti. Atmosferičan roman, pun prevrata, u kojem sumnjate čas na jedan, čas na drugi lik, uz selo kojem je nemoguće prići zbog daljine i loših vremenskih uvjeta, garancija su napetog štiva u stilu Agathe Christie. Roman vas naprosto mami da stranice okrećete sve brže i brže kako biste otkrili tko je uopće ubijen (nemojte podlegnuti kušnji da to pročitate unaprijed), a pogotovo tko je ubojica. To se, naravno, neće otkriti do samog kraja i vjerojatno ćete pretpostaviti pogrešno.

Nitko ne može doći. No, nitko ne može ni otići. Čak ni ubojica.

Prijatelji na okupu nakon godinu dana

U Lovačkoj družini upoznajemo devet dobrih prijatelja, školskih kolega i njihovih partnera, koji planiraju  zajednički doček Nove godine na imanju u zabačenoj kolibi, negdje u visočju izvan naseljenih mjesta. Društvo čine: Julien i Miranda, bračni par, zajedno još od studija, u braku u kojem je ponestalo strasti; Mark i Emma – Mark je najbolji Julienov prijatelj, potajno zaljubljen u Mirandu i njegova supruga Emma, lošija kopija Mirande; tu je i samozatajna Katie koja se teško uklapa u razuzdano društvo i ima svoje tajne, gay par Nick i Bo, vatrena Samira sa suprugom Gilesom i šestomjesečnom kćerkicom Priyom…

Nemoguće se oteti dojmu- koliko god izlizan taj klišej bio- da ovdje nismo sami. Str. 205.

Kako noć odmiče veseli početak ide prema katastrofi

Unajmljena koliba, uz pucketanje vatre i more alkohola, obećava dobar provod. Kako noć odmiče, atmosfera se zahuktava, stare priče i mnoge tajne izlaze polako na vidjelo. Nekad složna ekipa prijatelja osjeća da je vrijeme učinilo svoje, povezanost više nije ista, a neke rane su suviše bolne. Prijateljstvo se lagano rasplinulo kao kap vode u jezeru. Razočaranja među nekad najboljim prijateljima su neminovna. Pronevjere, preljubi i mutni investicijski poslovi, svakodnevnica su njihovih prijateljstava. Na površini su ostala samo sjećanja o nekim sretnijim, a nekim i jako stresnim i teškim trenucima.

Rane nanesene u tom osjetljivom razdoblju naših života, dok se još izgrađujemo, često su najdublje-i ostavljaju za sobom najružnije ožiljke. str. 209.

Domaćini u Lovačkoj družini

Doug, Heather i Ian nisu dio družine, već su zaposlenici i domaćini Brvnare…

O Dougu dugo vremena ne znamo ništa, osim da je nekad bio u vojnim specijalcima. Taj posao vojnika, koji uključuje nasilje i ubijanja, nepovratno je ostavio posljedice na njega. Od zabavnog, društvenog momka, postaje osamljenik koji izbjegava društvo drugih ljudi, a na imanju živi u najudaljenijoj kolibi, poput pustinjaka.

Heather isto ima svoju tužnu priču iz prošlosti. Nekad je radila kao liječnica i spašavala živote. Bila je u sretnoj vezi s vatrogascem, sve dok se nije dogodila tragedija. Nakon toga Heather bira biti sama, raditi posao daleko od ljudi i polako iscjeljivati ranjenu dušu.

O Ianu malo znamo, osim da je neuhvatljiv i pomalo mutan tip..

Sjećam se da sam se uvukla u krevet i navukla poplun  preko sebe. Jedna stvar koju sam naučila o tišini- ili barem ovdašnjoj tišini, onoj koja vlada u divljini- jest da je iznenađujuće glasna. Str. 193.

Lucy Foley Lovačka družina

Dojam o romanu

Kako sam ja fan Agathe Christie, a ovaj je roman na tom tragu, samim time za mene je odličan. Ali, ako ne volite veći broj likova  i teško vam je to slijediti, možda će vam biti malo naporno. Meni nije bilo, odnosno, s lakoćom sam prelazila u ulogu svakog lika koji priča priču u prvom licu. Možda je ipak najbolja u cijeloj knjizi atmosfera nelagode, jeze, nečega neopipljivog u zraku,  što se proteže kroz cijeli roman. Stalno me pratio osjećaj  sveprisutne zebnje, kao da znate da se osim svih prisutnih na posjedu nalazi još netko, nevidljiv i skriven, koji pomno prati što se događa i vreba žrtvu. Ta atmosfera nečega opasnog u okolici iz koje ne možete pobjeći, uz dramski rasplet, zapravo mi je najbolji dio knjige.

O autorici romana Lovačka družina:

Lucy Foley studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, provevši nakon toga nekoliko godina u izdavačkoj industriji na mjestu urednice beletrističkih naslova, prije nego je napustila taj posao kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Lovačka družina njezin je debitantski kriminalistički roman čiji je nastanak nadahnulo jedno zabačeno mjesto u Škotskoj koje joj je rasplamsalo maštu. Lucy je također autorica triju povijesnih romana, koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ES MagazineSunday Times StyleGrazia i mnogim drugima.

Gdje kupiti roman Lovačka družina:

Znanje

Lucinda Berry: Savršeno dijete

Nakladnik: Mozaik knjiga 2021.

Naslovnica knjige Savršeno dijete: ©Mozaik knjiga

Lucinda Berry Savršeno dijete

Savršeno dijete – usvojiti dijete, rizik ili humanost?

Kad klinička psihologinja koja se godinama bavila dječjim traumama napiše knjigu, onda dobijete odličnu knjigu koja se duboko bavi tamnim stranama ljudske psihe. Takva je knjiga Savršeno dijete. Napeta i na trenutke jezovita knjiga koja prati život bračnog para, medicinske sestre Hannah i kirurga Christopera, koji nakon godina bezuspješnih pokušaja da dobiju dijete, usvajaju zlostavljanu djevojčicu. Koliko je ta odluka promijenila njihove živote i traumatično utjecala na dvije obitelji pročitajte u ovom šokantnom trileru.

Moram zaštititi svoju obitelj-rekla je. Ali ona ti je obitelj. Nije, Christopere. Nije. Nisam ju ja posvojila. Ti si. str. 328.

Hannah i Christoper

Savršeno dijete prati, na početku, život bračnog para Bauer. Imali su gotovo sve. Skladan brak pun ljubavi, radna mjesta na kojima su bili uspješni i odgovorni mladi ljudi, cijenjeni od kolega, uz potporu roditelja s jedne i druge strane. Jedina stvar koja im uistinu nedostaje je dijete. Hannah je obožavala svoja dva nećaka, blizance svoje sestre Allison. Odlučivši se za postupak umjetne oplodnje koji nije davao rezultate, sve su češće razmišljali o posvajanju djeteta. Kad se u bolnici pojavi napuštena šestogodišnjakinja Janie, Christopher se odmah poveže s njom i uvjeri Hannah da ju posvoje. U dogovoru sa socijalnom radnicom Piper postaju najprije udomitelji, a zatim i posvojitelji malene djevojčice.

Puzala je prema meni, a ja sam raširio ruke kako bi mi se popela u krilo. Stisnula se uz mene. Zagrlio sam je, tako sitnu. Nikad se nisam osjećao tako velikim. str. 31.

Tko je Janie?

Isprva se mislilo da se radi o trogodišnjakinji, a zatim je utvrđeno da je to znatno starija djevojčica. Majka joj je pronađena mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima i dijete je predano socijalnoj službi na daljnju skrb, ali tek nakon što se dovoljno oporavi u bolnici. Janie je potpuno zapuštena i vidno zlostavljana djevojčica, prljava, neuhranjena, djevojčica koja nije naučena osnovnim higijenskim navikama (koja još uvijek nosi pelene i tako vrši nuždu), koja ima strašne ispade bijesa koji svaki dan postaju sve gori i gori. Ali, to je djevojčica koja se očito na prvi pogled zaljubila u doktora Christopera kao i on u nju. S Hannah je nešto drugačije. Janie je teško i vrlo postepeno prihvatila Hannu, a i Hannah je skeptična u odnosu na Janie. Hannah je svjesna da je Janie teško emocionalno oštećeno dijete, ali želja za majčinstvom i Christoperovo nagovaranje donose prevagu te se oni odlučuju na usvajanje Janie.

Što će biti s njom? Hoće li moći nadoknaditi sve što je propustila u razvoju? Nismo to mogli dopustiti. Sigurno je postojalo nešto što možemo učiniti. str. 60.

Janie pokazuje svoju ćud

Nakon prilagodbe i uz maksimalno moguće vrijeme posvećivanja djevojčici, Hannah i Christoper sve su umorniji i umorniji. Christoper se ubrzo mora vratiti na posao u bolnicu, a Hannah otkriva da njen umor potiče iz još jednog razloga. Otkriva da je spontano ostala trudna, kada se više nije ni nadala. Christoper je zbunjen tom viješću, a Janie… Janie je vrhunska manipulatorica. Kako je to doživjela Janie, možete samo i pretpostaviti, ali ostavit ću vam da sami pročitate naredne događaje, koji će ovu nekada sretnu obitelj gurnuti preko ruba.

Janie se koprcala na krevetu kao da je opsjednuta vragom, divljeg pogleda. Zavijala je poput ranjene zvijeri. Nastavila je bezumno vrištati. str.44.-45.

Lucinda Berry Savršeno dijete

Od sretne do uništene obitelji

Piper Goldstein socijalna je radnica zadužena za Janie. Ona prati čitavo posvajanje i savjetuje Hannah i Christopera, u koje ima neograničeno povjerenje i za koje je uvjerena da su savršeni posvojitelji. Njezina je uloga vrlo odgovorna. Premda je vidjela različitu emocionalno i tjelesno oštećenu djecu u svojoj dugogodišnjoj praksi, na ovako nešto Piper nije bila spremna. Osjeća strašnu grižnju savjesti zbog događaja koji su krenuli po zlu.

Bio je to najsloženiji slučaj u mojoj karijeri i nije mogao završiti lošije. Toliko sam puta posumnjala u sebe, zapitala se jesu li moje odluke bile pravilne za sve upletene- što ako sam imala krivo? Str. 9.

Dojam o romanu Savršeno dijete

Ovo bi bio izvrstan roman da nema lošeg kraja. Ovako je vrlo dobar. Vidi se da autorica duboko poznaje sustav koji opisuje i rad s traumatiziranom djecom. Kako sam i sama dvadeset godina radila u sustavu socijalne skrbi, imam posebnu vrstu senzibiliteta prema radu socijalnih radnica. To je odgovoran i vrlo težak posao gdje se greške skupo plaćaju, a djelatnici su uvijek na udaru bioloških roditelja, potencijalnih posvojitelja i zlostavljane i zanemarene djece. Lik Pipper opisan je gotovo savršeno, upravo onako kakav je i stvaran posao socijalnih radnika. Stalna preispitivanja – je li je donijela dobre odluke i kakve će to posljedice ostaviti na obitelji koje usvajaju, kao i moguće posljedice za samo dijete, neminovna su u ovom poslu. I svatko tko misli da je to posao koji zaključiš u trenutku kada si predao dijete obitelji, jako griješi.

Također je odlično opisano emocionalno i fizičko propadanje obitelji i rascjep ličnosti koji je dovelo Hannah do sloma živaca. Lik Christopera konstantno mi je išao na živce, jer se očekuje od uspješnog medicinskog djelatnika, super senzibiliziranog i humanog, da prepozna znakove zlostavljanja u svojoj obitelji. Ova je knjiga svojevrsno upozorenje da nikada ne znate kakve sve posljedice nosi nasilje u obitelji, kako za odraslu osobu tako i za dijete. I dok fizičko tijelo nakon više dana, mjeseci i godina zacijeli, traume koje mozak pamti, traume su koje ostaju zauvijek.

Knjiga je možda ostala malo nedorečena, ali kako saznajemo u pripremi je nastavak, tako da s nestrpljenjem čekamo nove knjige iz pera Lucinde Berry.

O autorici romana Savršeno dijete:

Dr. LUCINDA BERRY bivša je klinička psihologinja koja se bavila dječjim traumama. To joj iskustvo sada pomaže u pisanju knjiga kojima čitatelje vodi kroz tamne strane ljudske psihe. Živi u Los Angelesu, voli provoditi vrijeme sa sinom i trčati maratone. Više o autorici možete doznati na njezinoj stranici ili na Facebooku.

Recenzije njenih romana Među prijateljima i Naše tajne možete pročitati klikom na naslove.

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Tko sije vjetar: ©Mozaik knjiga

Jer tko sije vjetar … taj će žeti oluju! str. 275.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Peti slučaj – tko sije vjetar

Tko sije vjetar peti je slučaj istražitelja Pie Kirchhoff i Olivera von Bodensteina.

Sve počinje prilično bezazleno – u tvrtki koja se bavi proizvodnjom vjetrenjača pronađeno je tijelo noćnog čuvara. Naizgled nesretan slučaj. Međutim, istražiteljici Piji nešto smrdi – a to nije samo mrtvi hrčak ostavljen na stolu vlasnika te tvrtke. Broj mrtvih polako se povećava, a istražiteljica ne zna otkud početi.

Odjednom se uzrujala kao i svaki put kad bi dobili slučaj čije razmjere nisu mogli ni predvidjeti. Jedno je bilo očito: ovo nije istraživanje nesretnog slučaja. Lovili su ubojicu. str. 47.

Kako je tvornica vjetrenjača povezana s livadom u blizini Bodensteinova imanja? Jesu li klimatske promjene stvarni problem ili samo zavjera svjetskih razmjera?

Rasplet ovog romana mogao bi vas iznenaditi…

Borba s vjetrenjačama

Roman je već na prvih par stranica kompleksniji od svog prethodnika Snjeguljica mora umrijeti (recenzija na linku dolje), ali sam mi je slučaj bio manje zanimljiv. Nisam fan romana koji govore o ekološkim temama, smatram da je teško napisati takav roman da bude napet, no ova je spisateljica tu napravila dobar posao. Roman isprva ide polagano, ali kako se klupko otpetljava, radnja postaje sve napetija. Nele Neuhaus ima talent da svako poglavlje završi tako da nas tjera na nastavak čitanja. Svako poglavlje završava nekom bombastičnom rečenicom i naša nas znatiželja tjera naprijed, bez obzira na to koliko je sati i imamo li nekog drugog posla.

Isprva mi je slučaj s vjetrenjačama bio malo nejasan, nisam shvaćala zašto se vjetrenjače grade ako ne donose profit ni zašto se građanska inicijativa buni protiv njih, a one su ekološki prihvatljiv, obnovljiv izvore energije, ali sredinom knjige to se objasni pa radnja napokon „sjedne“.

U ovom slučaju, don kihotovska borba protiv vjetrenjača i doslovna je i figurativna. Ipak, vidimo da i jedan mali čovjek, pojedinac, može napraviti razliku i može utjecati na moćne i velike tvrtke, ako je dovoljno uporan i siguran u ispravnost stajališta koje zastupa.

Pia & Oliver u romanu Tko sije vjetar

Zanimljivo je čitati kako se odnos dvaju glavnih istražitelja mijenja iz knjige u knjigu i taj odnos zapravo zrcali njihove karakterne osobine. Super mi je što njihov odnos ne ide u smjeru ljubavne priče, nego oni su kolege, prijatelji i imaju svoje privatne živote, razdvojene i različite. Iako je Pijin ljubavni život interesantan i pomalo nas navodi na neke zaključke koji bi se mogli pojaviti u sljedećem nastavku Zao vuk, u ovom smo romanu ipak fokusiraniji na Olivera. U prethodnom je nastavku doživio razna osobna previranja i sada se traži u situacijama koje su mu na neki način nepoznate. Ta njegova ponašanja ponekad nam malo idu na živce, ali u biti ga razumijemo jer vidimo da je jadničak zbunjen i da pokušava početi iznova.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Koliko košta obraz?

Kao i u prethodnim romanima, krivac nikad nije samo jedan i do samoga kraja ne znamo kome vjerovati. To je zapravo jedna od jačih strana romana – nekoliko manjih slučajeva, nekoliko manjih pričica koje se međusobno isprepliću. Svaka ima svoju žrtvu, krivca, rasplet, kraj.

Shvaćamo kako je lako manipulirati ljudima pod krinkom dobročinstva, kako je lako zaljubiti se u osobu koju niti ne znamo. Pomalo šokirani, vidimo što nedostatak roditeljske ljubavi može učiniti djetetu i kako je lako prodati integritet za milijune.

Postavlja se pitanje, što smo sve spremni napraviti za novac? Koliko košta obraz?

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Klikom na naslov Snjeguljica mora umrijeti otkrijte jesu li knjige povezane i treba li ih čitati redom.

Gdje kupiti roman Tko sije vjetar:

Mozaik knjiga

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Ljubav poslijepodne: ©Mozaik knjiga

-Zapamti moje riječi… oženit ću se ženom koja je napisala ovo pismo.

-Držim te za riječ… Vidjet ćemo hoćeš li ih biti dostojan. (str. 128.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ljubav poslijepodne

Beatrix je najmlađa pripadnica klana Hathaway. Otkad zna za sebe, bolje se snalazi među životinjama nego među ljudima.

Palo joj je na pamet zašto joj je društvo životinja draže od ljudskoga. Životinje nisu prijetvorne. Ne odaju krive i suprotstavljene dojmove o sebi. I čovjek se nikada ne nada da bi životinja mogla promijeniti narav. (str. 76./77.)

Zaigrana je, velikodušna, hrabra i svjesna da ni jedan londonski gospodin ne želi takvu ženu. Svi oni žele nekog konvencionalnijeg.

Njezina prekrasna prijateljica Prudence dopisuje se s Christopherom Phelanom, hrabrim vojnikom koji je trenutno na ratištu. No, Pru je plitka, razmažena i usmjerena na udaju za najbolju i najbogatiju priliku što Christopher trenutno nije. Ne želi mu više pisati, na što se Beatrix sažali i nastavlja mu slati topla pisma koja malo pomalo postaju ljubavna. No, Beatrix piše u Pruino ime… 

Beatrix nikada nikoga nije namjerno zavarala. Bilo bi joj bezgranično lakše da je Phelanu pisala pod svojim imenom. Ali još uvijek se sjećala omalovažavajućih primjedbi koje je on jednom izrekao na njezin račun. Ne bi sigurno poželio pismo od te „čudne Beatrix Hathaway“. On je tražio pismo od prekrasne, zlatokose Prudence Mercer. (str. 23.)

I kad se Christopher vrati iz rata, odlučan je pronaći Pru i oženiti je. No, on više nije čovjek kakav je bio prije. Iako postaje višestruko odlikovani ratni junak, muče ga noćne more i ratne traume. Pru nije oduševljena njegovom promjenom, iako joj imponira udvaranje vojnog junaka.

Beatrix je pak, zaljubljena. Potajno. Jer zna da je previše čudna da bi ga zanimala.

Ono što još ni se sluti jest to da je Christopher, baš poput životinjica kojima je posvetila život, duboko ranjen. I da treba ozdravljenje i nježnu ruku da mu u tome pomogne.

Hoće li ovo dvoje mladih uspjeti razmrsiti klupko laži u koje su zapleteni?

Beatrix i Christopher – laž postaje ljubav

Prije rata, Christopher je bio vragolast, šarmantan i zavodljiv muškarac.

Bio je lijep poput Lancelota. Gabrijela. Možda Lucifera, ako netko vjeruje u to da je bio najljepši anđeo na nebu. Phelan je bio visok muškarac srebrnih očiju, a kosa mu je imala boju tamne ozime pšenice obasjane suncem. Figura mu je bila snažna i vojnička, ramena uspravna i jaka… (str. 14.)

No, Christopher sada vuče brojne traume. Premda onda nije postojala dijagnoza PTSP-a, mi ju danas vrlo brzo pronalazimo u osobinama koje taj snažni vojnik pokazuje nakon povratka iz rata. Obilježen je zauvijek ne samo onim što je vidio, nego i onim što je sam činio.

Zavrijedio sam mjesto u paklu zbog stvari koje sam počinio, a rat je tek započeo. Mijenjam se, i to ne nabolje. Čovjek kojega si poznavala više se neće nikad vratiti, a bojim se da ti se ova zamjena  neće ni približno svidjeti. (Ulomak iz pisma koje Christopher šalje Prudence, odnosno Beatrix, str. 17.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Dok je bio na ratištu, snagu su mu davala jedino pisma koja su uporno stizala, puna lijepih misli i ohrabrenja žene koja ga je očito zavoljela. I on je zavolio nju. Iako ga je grijala slika privlačne Pru, srce mu je opsjela žena iz pisma.

Kad je rat napokon gotov i Christopher se vraća kući, želi se čim prije oženiti tom ženom. No Pru koju zatječe površna je i glupasta, usmjerena samo na bogatstvo i medalje.

Ali, tu je Beatrix. Djevojka s kojom se stalno prepire, koja mu zapovijeda i pomaže. Djevojka koja je izrasla u pravu ljepoticu.

Nije mu bila mrska. Beatrix je bila čudno stvorenje, ali i prilično zanimljivo i znatno privlačnije nego što je se sjećao. Zapravo, pretvorila se u ljepoticu dok ga nije bilo, a njezina nespretno građena figura sad se zaoblila i postala elegantna… (str. 77.)

Ljubav poslijepodne – kraj Hathaway serijala

Ljubav poslijepodne jedan je od dražih mi nastavaka ovog serijala. Nekako ima najviše šarma, baš kao i sama Beatrix. A ona i Christopher tvore jedan od najsimpatičnijih parova priče o obitelji Hathaway. Sviđa mi se što je Beatrix drugačija. U prethodnim je romanima bila tek nezrelo dijete, a sada je djevojka pomalo razočarana i rastužena činjenicom da se vjerojatno nikada neće udati jer je previše neobična za uštogljenu londonsku gospodu.

No, ne pada joj na pamet mijenjati se.

Tada susreće Christophera, bivšeg kicoša i šarmera progonjenog noćnim morama, odlučnog u pronalasku žene iz pisama. Iz rata se vraća s prijateljem koji ga i spaja s Beatrix. Taj prijatelj je kuštrav, neodgojen, lajav i pun buha – ima sve osobine koje Beatrix cijeni.

Čitajući Ljubav poslijepodne, nasmiješila sam se više puta nego u sva četiri prethodna nastavka. Divna je ovo priča o dvoje neprilagođenih ljudi koji oslonac, strast i ljubav nalaze jedno u drugom.
Sviđa mi se zaigranost koja izvire iz ovog romana, iako i on progovara o teškim temama, kao i njegovi prethodnici. Ovdje se najviše bavimo PTSP-om i načinima ozdravljenja. Podrškom, ljubavlju i nježnošću. I nije Christopher jedini koji treba ozdraviti – i supruga njegova brata, Audrey, ima svoje demone koje će, bar nam tako ovaj roman šapuće, uspjeti nadvladati.

Strasti, naravno, ne manjka, kao ni igrica u krevetu. Ipak, kod ovog nam se para to čini nekako nježnije nego kod ostalih, valjda zato što su tako veseli i zaigrani, predani jedno drugom, pomalo luckasti, a opet povrijeđeni, ranjeni i preplašeni.

Za njih sam dvoje baš iskreno navijala i silno sam se zabavila čitajući o njihovim igricama, zavođenju, upoznavanju i prelasku iz glumljena prezira u strastvenu ljubav.

I što ću sad, kad sam poudala i poženila Hathawaye?

Ima li tko kakav prijedlog za novi serijal? 😊

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman Ljubav poslijepodne:

webshop Znanje – stavila sam link za meki, ali imate ju i u tvrdom uvezu.