Kategorija: Mozaik knjiga

Objavljeno

Robert Galbraith: Nemirna krv

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Nemirna krv: ©Mozaik knjiga

Robert Galbraith: Nemirna krv
Cormoran i Robin: fotgrafija u okviru preuzeta je s Pinteresta (profil Frasca)

Prije početka:

Oprostite mi, ovo će vjerojatno biti najdulji osvrt koji sam ikada napisala. Što mogu, sama knjiga ima gotovo tisuću stranica, zakučasta je, začudna, fascinantna i peti nastavak serijala. Mogla bih o njoj pričati danima!

Strikea i Robin obožavam od prvog nastavka i moj su omiljeni književni (ne)par.

Ako dosad niste imali priliku čitati ovu književnu senzaciju, na ovom linku možete pronaći popis knjiga po kojima ćemo nas dvije Male pamtiti 2020. godinu. Na samom sam početku uvrstila serijal Roberta Galbraitha pa škicnite ako vas zanima (veoma šturi) opis radnje te moj dojam o prva četiri nastavka serijala.

Nemirna krv

Privatni istražitelj Cormoran Strike proživljava tešku privatnu situaciju – bolest bliskog člana obitelji. Usred tih nedaća, obrati mu se žena čija je majka nestala prije četrdeset godina.

-… usput, ja sam Anna… – duboko je udahnula – zanima me… bih li mogla doći k vama zbog svoje majke.  …

-Nestala je – nastavila je Anna. – Ime joj je Margot Bamborough. Bila je liječnica opće prakse. Jedne večeri završila je posao, izašla iz ambulante i otad je nitko nije vidio. … Nestala je 1974. – (str. 24.)

Strike je svjestan da će biti veoma teško, ako ne i nemoguće otkriti što se dogodilo ženi kojoj se izgubio svaki trag prije toliko vremena. Prihvaća slučaj, ali na godinu dana. Ako nakon tog roka ništa ne nađe, prestaje s istragom. Anne se složi pa se Strike i Robin, njegova partnerica u detektivskoj agenciji, bacaju na istraživanje ovog zamršenog, starog, nevjerojatnog slučaja.

Čini se da je slučaj nerješiv jer Margot:  

… život je naizgled provela okružena mogućim ubojicama. … svaki je muškarac povezan s Margot bio sumnjiv, bio on „šarmantan, ali neodgovoran Stevie Douthwaite…“, „tiranski hematolog Roy Phipps“, „ogorčeni silovatelj Jules Bayliss“, „naprasiti ženskar Paul Satchwell“ ili „zloglasno seksualno čudovište Dennis Creed“. (str. 306.)

Osim serijskog ubojice psihopata koji sada čami u psihijatrijskoj ustanovi, u priču se upliću i magijski rituali, astrologija, tarot-karte i svjedoci koji lažu čim zinu.

… vidjeli smo pentagrame na zidovima i zapaljene svijeće. Maknuo je sag i na podu nacrtao magični krug za neki obred, i tvrdio je da je… mislio je da je prizvao nekog demona… (str. 200.)

Ima li to išta uopće smisla?

Detektivska agencija radi punom parom i slučaj davno nestale Margot Bamborough nije jedini kojim se Strike i Robin bave.

A da i ne spominjemo ono čime se ne bave, a oduzima im najviše vremena!

Strike i Robin – hoće li više…

Robin se upravo prolazi težak razvod i svakog se dana pokušava uvjeriti da joj je Strike samo poslovni partner.

Divila se svom partneru, bila mu je zahvalna i bio joj je drag. To je bilo to. To je bilo sve.

Samo… sjetila se koliko se razveselila kad ga je nakon tjedan dana odsutnosti vidjela… i koliko je sretna, bez obzira na okolnosti, kad vidi da njezin mobitel svijetli Strikeovim pozivom. … bilo je nekog olakšanja u priznanju bolne istine: duboko je marila za svoga partnera. (str. 564.)

Robert Galbraith: Nemirna krv
Stranica s bilješkama bivšeg detektiva Talbota, koji rješenje Margotina nestanka traži u astrologiji.

Strike je, recimo, svjestan svojih osjećaja prema Robin, no nema šanse da ih ikome prizna.

Kako je mogao reći, slušaj, trudim se ne osjećati privlačnost prema tebi od prvog dana kad si skinula kaput u ovom uredu. Nastojim ne imenovati ono što osjećam prema tebi, jer već znam da osjećam previše, a želim mir od sranja koja ljubav donosi sa sobom. Želim biti sam, neopterećen i slobodan. Ali, ne želim da budeš ni s kim drugim. … Volim znati da postoji mogućnost da nas dvoje možda… (str. 759.)

Na ljubav se opekao više nego jednom i boji se upropastiti najbolje što trenutno ima – prijateljstvo s Robin.

Njihov hoću-neću odnos progonio me u prvim nastavcima i progoni me još uvijek. Čitavo vrijeme čekamo i čekamo tu eksploziju međusobne privlačnosti, a do nje nikako ne dolazi.

Naravno, i slučajevi su ekstra zanimljivi, i naravno da ni zbog njih ne možemo knjigu ispustiti iz ruku, ali taj njihov odnos… Ta iskra koja se čitavo vrijeme osjeti, taj naboj koji titra ne samo između njih, nego i između nas i njih, nešto je što vas vuče iz stranice u stranicu, a ova ih bucka ima poprilično.

Nemirna krv – tisuću stranica čistog užitka

Ne mogu pisati o romanu Nemirna krv, a da se barem malo ne osvrnem na njegove prethodnike. Svi su ti romani brojem stranica poprilično korpulentni, a ovaj nam je zasad najkompleksniji (baš poput samog Strikea!). Oduvijek volim istraživanje starih slučajeva, a glavna nit romana Nemirna krv upravo je to.

Nestanak tada dvadeset devetogodišnje Margot nikad nije razjašnjen – zašto? Zbog psihopatskog serijskog ubojice koji je tada harao?

Na spomen Creeda, lica triju žena na sofi snuždila su se. Samo njegovo ime kao da je u prostoriji stvorilo svojevrsnu crnu rupu, u kojoj su žive žene nestale da više nikad ne budu viđene, manifestaciju gotovo nadnaravnog zla. (str. 454.)

Zbog detektiva koji, bolešću odguran u ludilo, krivce traži uz pomoć horoskopa, arheologije i okultnog? Zbog Margotinih kolega, prijatelja i poznanika kojima se uopće ne može vjerovati?

Bilo bi čudo da je uspijete naći nakon toliko vremena. Ali, sretan sam što netko to ponovo istražuje. Da, presretan sam što netko to istražuje. (str. 119.)

Dok se Strike i Robin pokušavaju probiti kroz naizgled nesuvisle, luđačke bilješke bivšeg inspektora Talbota, dok pokušavaju pronaći svjedoke koju su danas veoma stari, dementni ili u najgorem slučaju mrtvi; dok slušaju koloplet različitih priča i iz njih pokušavaju izdvojiti istinu, naši junaci moraju se posvetiti i ostalim svojim poslovima.

Jer, nije Margotin nestanak jedini slučaj ove sada ekstra uspješne detektivske agencije – pratimo ih nekoliko od kojih je najzanimljiviji slučaj Jegulje. Pratit ćete ga s jednakom napetošću i zanimanjem kao što pratite razotkrivanje Margotine sudbine, vjerujte mi!

Robert Galbraith: Nemirna krv

Top 5 trenutaka romana Nemirna krv

Kako bih vam najkraće moguće dočarala svoje ushićenje ovim romanom i potakla i vas da ga pročitate, odlučila sam odabrati pet meni najdražih trenutaka radnje romana Nemirna krv.

  1. Stara prostitutka daje iskaz – ako nešto nisam očekivala u kriminalističkom romanu, onda su to salve smijeha. A vjerujte mi, umrla sam od smijeha čitajući ispitivanje stare prostitutke! Dobrodošao lahor humora u inače mračnom svijetu kriminala, ovaj dio ubit će vas svojom brutalnošću, iskrenošću i neposrednošću.
  2. Bilješke detektiva Talbota – koketiranje s okultnim uvijek je zanimljivo, a bilješke bivšeg detektiva Talbota sile vas da uronite u njih i pokušate pronaći zrno razuma i logike. Tu su crteži, horoskopski znakovi, demoni i bogovi… Definitivno je smjer koji budi nelagodu, zlu slutnju i osjećaj nadnaravne prisutnosti.
  3. London 70ih godina 20. stoljeća – gangsteri, telefonske govornice, žene u balonerima, s maramama na glavi. Kombiji, automobili i prljave ulice Londona. Ima li bolje scene za poprište misterioznog zločina? Još kada se u sve to umiješa serijski ubojica koji možda jest, a možda i nije kriv…
  4. Niste u pravu – što god mislili, o čemu god mislili, niste u pravu. Toliko o tome.
  5. Strike kupuje poklon – nisam imala pojma koliko se toga mota u muškoj glavi kad pokušavaju kupiti poklon za ženu koja im se možda sviđa, ali osjećaje ne žele priznati ni sebi, ni njoj ni drugima. Uf… Što implicira cvijeće? Bombonijera? Možda nešto skuplje? A jeste li znali da i imena parfema nešto znače, kada pokušavamo sakriti ono što već svi znaju?

I za kraj, jedna simpatična pouka (!) našeg ubojice:

Ako mene pitate, ta lekcija korisna je … posvuda. Djela … imaju posljedice. (str. 939.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.

Pod tim je imenom napisala serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Kod nas objavljeni nastavci su:

Pročitala sam ih sve i uopće neću naglašavati koliko sam oduševljena. Reći ću vam samo da sam za vrijeme prvog lockdowna progutala prva tri nastavka, kad su otvorile knjižnice trčala po četvrti i sad, kad je izišao i peti, zgrabila ga odmah u pretprodaji!

Savjetujem vam čitanje prema gore navedenom redoslijedu, kako biste s lakoćom pratili razvoj odnosa između Strikea i Robin. Nisam sigurna da bih se ovoliko vezala uz njih da nisam čitala po redu.

Više o serijalu saznajte na službenoj stranici Roberta Galbraitha.

A evo i trailer za seriju snimljenu prema ovim književnim hitovima. Nema na čemu ?

P.S. J.K. Rowling zaista je vrsna autorica i skidam joj kapu. Žena je uspjela napraviti ne jedan, nego već dva serijala za kojima luduje cijeli svijet! I tko zna gdje joj je kraj!

Go, J.K.!

I daj požuri sa šestim nastavkom, hehehe!

Gdje kupiti roman Nemirna krv:

webshop Znanje

Objavljeno

Lucy Foley: Lovačka družina

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Lovačka družina: ©Mozaik knjiga

Lucy Foley Lovačka družina

Lovačka družina – susret starih školskih prijatelja povodom dočeka Nove godine

Lovačka družina, devet prijatelja, zabačeno selo odsječeno od svijeta, jedno ubojstvo i mnogo nepoznanica, sažetak je ovog vrlo inteligentnog kriminalističkog romana. Lovačka družina debitantski je roman autorice Lucy Foley i odmah nakon objave izazvao je veliku pažnju javnosti. Atmosferičan roman, pun prevrata, u kojem sumnjate čas na jedan, čas na drugi lik, uz selo kojem je nemoguće prići zbog daljine i loših vremenskih uvjeta, garancija su napetog štiva u stilu Agathe Christie. Roman vas naprosto mami da stranice okrećete sve brže i brže kako biste otkrili tko je uopće ubijen (nemojte podlegnuti kušnji da to pročitate unaprijed), a pogotovo tko je ubojica. To se, naravno, neće otkriti do samog kraja i vjerojatno ćete pretpostaviti pogrešno.

Nitko ne može doći. No, nitko ne može ni otići. Čak ni ubojica.

Prijatelji na okupu nakon godinu dana

U Lovačkoj družini upoznajemo devet dobrih prijatelja, školskih kolega i njihovih partnera, koji planiraju  zajednički doček Nove godine na imanju u zabačenoj kolibi, negdje u visočju izvan naseljenih mjesta. Društvo čine: Julien i Miranda, bračni par, zajedno još od studija, u braku u kojem je ponestalo strasti; Mark i Emma – Mark je najbolji Julienov prijatelj, potajno zaljubljen u Mirandu i njegova supruga Emma, lošija kopija Mirande; tu je i samozatajna Katie koja se teško uklapa u razuzdano društvo i ima svoje tajne, gay par Nick i Bo, vatrena Samira sa suprugom Gilesom i šestomjesečnom kćerkicom Priyom…

Nemoguće se oteti dojmu- koliko god izlizan taj klišej bio- da ovdje nismo sami. Str. 205.

Kako noć odmiče veseli početak ide prema katastrofi

Unajmljena koliba, uz pucketanje vatre i more alkohola, obećava dobar provod. Kako noć odmiče, atmosfera se zahuktava, stare priče i mnoge tajne izlaze polako na vidjelo. Nekad složna ekipa prijatelja osjeća da je vrijeme učinilo svoje, povezanost više nije ista, a neke rane su suviše bolne. Prijateljstvo se lagano rasplinulo kao kap vode u jezeru. Razočaranja među nekad najboljim prijateljima su neminovna. Pronevjere, preljubi i mutni investicijski poslovi, svakodnevnica su njihovih prijateljstava. Na površini su ostala samo sjećanja o nekim sretnijim, a nekim i jako stresnim i teškim trenucima.

Rane nanesene u tom osjetljivom razdoblju naših života, dok se još izgrađujemo, često su najdublje-i ostavljaju za sobom najružnije ožiljke. str. 209.

Domaćini u Lovačkoj družini

Doug, Heather i Ian nisu dio družine, već su zaposlenici i domaćini Brvnare…

O Dougu dugo vremena ne znamo ništa, osim da je nekad bio u vojnim specijalcima. Taj posao vojnika, koji uključuje nasilje i ubijanja, nepovratno je ostavio posljedice na njega. Od zabavnog, društvenog momka, postaje osamljenik koji izbjegava društvo drugih ljudi, a na imanju živi u najudaljenijoj kolibi, poput pustinjaka.

Heather isto ima svoju tužnu priču iz prošlosti. Nekad je radila kao liječnica i spašavala živote. Bila je u sretnoj vezi s vatrogascem, sve dok se nije dogodila tragedija. Nakon toga Heather bira biti sama, raditi posao daleko od ljudi i polako iscjeljivati ranjenu dušu.

O Ianu malo znamo, osim da je neuhvatljiv i pomalo mutan tip..

Sjećam se da sam se uvukla u krevet i navukla poplun  preko sebe. Jedna stvar koju sam naučila o tišini- ili barem ovdašnjoj tišini, onoj koja vlada u divljini- jest da je iznenađujuće glasna. Str. 193.

Lucy Foley Lovačka družina

Dojam o romanu

Kako sam ja fan Agathe Christie, a ovaj je roman na tom tragu, samim time za mene je odličan. Ali, ako ne volite veći broj likova  i teško vam je to slijediti, možda će vam biti malo naporno. Meni nije bilo, odnosno, s lakoćom sam prelazila u ulogu svakog lika koji priča priču u prvom licu. Možda je ipak najbolja u cijeloj knjizi atmosfera nelagode, jeze, nečega neopipljivog u zraku,  što se proteže kroz cijeli roman. Stalno me pratio osjećaj  sveprisutne zebnje, kao da znate da se osim svih prisutnih na posjedu nalazi još netko, nevidljiv i skriven, koji pomno prati što se događa i vreba žrtvu. Ta atmosfera nečega opasnog u okolici iz koje ne možete pobjeći, uz dramski rasplet, zapravo mi je najbolji dio knjige.

O autorici romana Lovačka družina:

Lucy Foley studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, provevši nakon toga nekoliko godina u izdavačkoj industriji na mjestu urednice beletrističkih naslova, prije nego je napustila taj posao kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Lovačka družina njezin je debitantski kriminalistički roman čiji je nastanak nadahnulo jedno zabačeno mjesto u Škotskoj koje joj je rasplamsalo maštu. Lucy je također autorica triju povijesnih romana, koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ES Magazine, Sunday Times Style, Grazia i mnogim drugima.

Gdje kupiti roman Lovačka družina:

Znanje

Objavljeno

Lucinda Berry: Savršeno dijete

Nakladnik: Mozaik knjiga 2021.

Naslovnica knjige Savršeno dijete: ©Mozaik knjiga

Lucinda Berry Savršeno dijete

Savršeno dijete – usvojiti dijete, rizik ili humanost?

Kad klinička psihologinja koja se godinama bavila dječjim traumama napiše knjigu, onda dobijete odličnu knjigu koja se duboko bavi tamnim stranama ljudske psihe. Takva je knjiga Savršeno dijete. Napeta i na trenutke jezovita knjiga koja prati život bračnog para, medicinske sestre Hannah i kirurga Christopera, koji nakon godina bezuspješnih pokušaja da dobiju dijete, usvajaju zlostavljanu djevojčicu. Koliko je ta odluka promijenila njihove živote i traumatično utjecala na dvije obitelji pročitajte u ovom šokantnom trileru.

Moram zaštititi svoju obitelj-rekla je. Ali ona ti je obitelj. Nije, Christopere. Nije. Nisam ju ja posvojila. Ti si. str. 328.

Hannah i Christoper

Savršeno dijete prati, na početku, život bračnog para Bauer. Imali su gotovo sve. Skladan brak pun ljubavi, radna mjesta na kojima su bili uspješni i odgovorni mladi ljudi, cijenjeni od kolega, uz potporu roditelja s jedne i druge strane. Jedina stvar koja im uistinu nedostaje je dijete. Hannah je obožavala svoja dva nećaka, blizance svoje sestre Allison. Odlučivši se za postupak umjetne oplodnje koji nije davao rezultate, sve su češće razmišljali o posvajanju djeteta. Kad se u bolnici pojavi napuštena šestogodišnjakinja Janie, Christopher se odmah poveže s njom i uvjeri Hannah da ju posvoje. U dogovoru sa socijalnom radnicom Piper postaju najprije udomitelji, a zatim i posvojitelji malene djevojčice.

Puzala je prema meni, a ja sam raširio ruke kako bi mi se popela u krilo. Stisnula se uz mene. Zagrlio sam je, tako sitnu. Nikad se nisam osjećao tako velikim. str. 31.

Tko je Janie?

Isprva se mislilo da se radi o trogodišnjakinji, a zatim je utvrđeno da je to znatno starija djevojčica. Majka joj je pronađena mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima i dijete je predano socijalnoj službi na daljnju skrb, ali tek nakon što se dovoljno oporavi u bolnici. Janie je potpuno zapuštena i vidno zlostavljana djevojčica, prljava, neuhranjena, djevojčica koja nije naučena osnovnim higijenskim navikama (koja još uvijek nosi pelene i tako vrši nuždu), koja ima strašne ispade bijesa koji svaki dan postaju sve gori i gori. Ali, to je djevojčica koja se očito na prvi pogled zaljubila u doktora Christopera kao i on u nju. S Hannah je nešto drugačije. Janie je teško i vrlo postepeno prihvatila Hannu, a i Hannah je skeptična u odnosu na Janie. Hannah je svjesna da je Janie teško emocionalno oštećeno dijete, ali želja za majčinstvom i Christoperovo nagovaranje donose prevagu te se oni odlučuju na usvajanje Janie.

Što će biti s njom? Hoće li moći nadoknaditi sve što je propustila u razvoju? Nismo to mogli dopustiti. Sigurno je postojalo nešto što možemo učiniti. str. 60.

Janie pokazuje svoju ćud

Nakon prilagodbe i uz maksimalno moguće vrijeme posvećivanja djevojčici, Hannah i Christoper sve su umorniji i umorniji. Christoper se ubrzo mora vratiti na posao u bolnicu, a Hannah otkriva da njen umor potiče iz još jednog razloga. Otkriva da je spontano ostala trudna, kada se više nije ni nadala. Christoper je zbunjen tom viješću, a Janie… Janie je vrhunska manipulatorica. Kako je to doživjela Janie, možete samo i pretpostaviti, ali ostavit ću vam da sami pročitate naredne događaje, koji će ovu nekada sretnu obitelj gurnuti preko ruba.

Janie se koprcala na krevetu kao da je opsjednuta vragom, divljeg pogleda. Zavijala je poput ranjene zvijeri. Nastavila je bezumno vrištati. str.44.-45.

Lucinda Berry Savršeno dijete

Od sretne do uništene obitelji

Piper Goldstein socijalna je radnica zadužena za Janie. Ona prati čitavo posvajanje i savjetuje Hannah i Christopera, u koje ima neograničeno povjerenje i za koje je uvjerena da su savršeni posvojitelji. Njezina je uloga vrlo odgovorna. Premda je vidjela različitu emocionalno i tjelesno oštećenu djecu u svojoj dugogodišnjoj praksi, na ovako nešto Piper nije bila spremna. Osjeća strašnu grižnju savjesti zbog događaja koji su krenuli po zlu.

Bio je to najsloženiji slučaj u mojoj karijeri i nije mogao završiti lošije. Toliko sam puta posumnjala u sebe, zapitala se jesu li moje odluke bile pravilne za sve upletene- što ako sam imala krivo? Str. 9.

Dojam o romanu Savršeno dijete

Ovo bi bio izvrstan roman da nema lošeg kraja. Ovako je vrlo dobar. Vidi se da autorica duboko poznaje sustav koji opisuje i rad s traumatiziranom djecom. Kako sam i sama dvadeset godina radila u sustavu socijalne skrbi, imam posebnu vrstu senzibiliteta prema radu socijalnih radnica. To je odgovoran i vrlo težak posao gdje se greške skupo plaćaju, a djelatnici su uvijek na udaru bioloških roditelja, potencijalnih posvojitelja i zlostavljane i zanemarene djece. Lik Pipper opisan je gotovo savršeno, upravo onako kakav je i stvaran posao socijalnih radnika. Stalna preispitivanja – je li je donijela dobre odluke i kakve će to posljedice ostaviti na obitelji koje usvajaju, kao i moguće posljedice za samo dijete, neminovna su u ovom poslu. I svatko tko misli da je to posao koji zaključiš u trenutku kada si predao dijete obitelji, jako griješi.

Također je odlično opisano emocionalno i fizičko propadanje obitelji i rascjep ličnosti koji je dovelo Hannah do sloma živaca. Lik Christopera konstantno mi je išao na živce, jer se očekuje od uspješnog medicinskog djelatnika, super senzibiliziranog i humanog, da prepozna znakove zlostavljanja u svojoj obitelji. Ova je knjiga svojevrsno upozorenje da nikada ne znate kakve sve posljedice nosi nasilje u obitelji, kako za odraslu osobu tako i za dijete. I dok fizičko tijelo nakon više dana, mjeseci i godina zacijeli, traume koje mozak pamti, traume su koje ostaju zauvijek.

Knjiga je možda ostala malo nedorečena, ali kako saznajemo u pripremi je nastavak, tako da s nestrpljenjem čekamo nove knjige iz pera Lucinde Berry.

O autorici romana Savršeno dijete:

Dr. LUCINDA BERRY bivša je klinička psihologinja koja se bavila dječjim traumama. To joj iskustvo sada pomaže u pisanju knjiga kojima čitatelje vodi kroz tamne strane ljudske psihe. Živi u Los Angelesu, voli provoditi vrijeme sa sinom i trčati maratone. Više o autorici možete doznati na njezinoj stranici ili na Facebooku.

Recenzije njenih romana Među prijateljima i Naše tajne možete pročitati klikom na naslove.

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Objavljeno

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Tko sije vjetar: ©Mozaik knjiga

Jer tko sije vjetar … taj će žeti oluju! str. 275.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Peti slučaj – tko sije vjetar

Tko sije vjetar peti je slučaj istražitelja Pie Kirchhoff i Olivera von Bodensteina.

Sve počinje prilično bezazleno – u tvrtki koja se bavi proizvodnjom vjetrenjača pronađeno je tijelo noćnog čuvara. Naizgled nesretan slučaj. Međutim, istražiteljici Piji nešto smrdi – a to nije samo mrtvi hrčak ostavljen na stolu vlasnika te tvrtke. Broj mrtvih polako se povećava, a istražiteljica ne zna otkud početi.

Odjednom se uzrujala kao i svaki put kad bi dobili slučaj čije razmjere nisu mogli ni predvidjeti. Jedno je bilo očito: ovo nije istraživanje nesretnog slučaja. Lovili su ubojicu. str. 47.

Kako je tvornica vjetrenjača povezana s livadom u blizini Bodensteinova imanja? Jesu li klimatske promjene stvarni problem ili samo zavjera svjetskih razmjera?

Rasplet ovog romana mogao bi vas iznenaditi…

Borba s vjetrenjačama

Roman je već na prvih par stranica kompleksniji od svog prethodnika Snjeguljica mora umrijeti (recenzija na linku dolje), ali sam mi je slučaj bio manje zanimljiv. Nisam fan romana koji govore o ekološkim temama, smatram da je teško napisati takav roman da bude napet, no ova je spisateljica tu napravila dobar posao. Roman isprva ide polagano, ali kako se klupko otpetljava, radnja postaje sve napetija. Nele Neuhaus ima talent da svako poglavlje završi tako da nas tjera na nastavak čitanja. Svako poglavlje završava nekom bombastičnom rečenicom i naša nas znatiželja tjera naprijed, bez obzira na to koliko je sati i imamo li nekog drugog posla.

Isprva mi je slučaj s vjetrenjačama bio malo nejasan, nisam shvaćala zašto se vjetrenjače grade ako ne donose profit ni zašto se građanska inicijativa buni protiv njih, a one su ekološki prihvatljiv, obnovljiv izvore energije, ali sredinom knjige to se objasni pa radnja napokon „sjedne“.

U ovom slučaju, don kihotovska borba protiv vjetrenjača i doslovna je i figurativna. Ipak, vidimo da i jedan mali čovjek, pojedinac, može napraviti razliku i može utjecati na moćne i velike tvrtke, ako je dovoljno uporan i siguran u ispravnost stajališta koje zastupa.

Pia & Oliver u romanu Tko sije vjetar

Zanimljivo je čitati kako se odnos dvaju glavnih istražitelja mijenja iz knjige u knjigu i taj odnos zapravo zrcali njihove karakterne osobine. Super mi je što njihov odnos ne ide u smjeru ljubavne priče, nego oni su kolege, prijatelji i imaju svoje privatne živote, razdvojene i različite. Iako je Pijin ljubavni život interesantan i pomalo nas navodi na neke zaključke koji bi se mogli pojaviti u sljedećem nastavku Zao vuk, u ovom smo romanu ipak fokusiraniji na Olivera. U prethodnom je nastavku doživio razna osobna previranja i sada se traži u situacijama koje su mu na neki način nepoznate. Ta njegova ponašanja ponekad nam malo idu na živce, ali u biti ga razumijemo jer vidimo da je jadničak zbunjen i da pokušava početi iznova.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Koliko košta obraz?

Kao i u prethodnim romanima, krivac nikad nije samo jedan i do samoga kraja ne znamo kome vjerovati. To je zapravo jedna od jačih strana romana – nekoliko manjih slučajeva, nekoliko manjih pričica koje se međusobno isprepliću. Svaka ima svoju žrtvu, krivca, rasplet, kraj.

Shvaćamo kako je lako manipulirati ljudima pod krinkom dobročinstva, kako je lako zaljubiti se u osobu koju niti ne znamo. Pomalo šokirani, vidimo što nedostatak roditeljske ljubavi može učiniti djetetu i kako je lako prodati integritet za milijune.

Postavlja se pitanje, što smo sve spremni napraviti za novac? Koliko košta obraz?

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Klikom na naslov Snjeguljica mora umrijeti otkrijte jesu li knjige povezane i treba li ih čitati redom.

Gdje kupiti roman Tko sije vjetar:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Ljubav poslijepodne: ©Mozaik knjiga

-Zapamti moje riječi… oženit ću se ženom koja je napisala ovo pismo.

-Držim te za riječ… Vidjet ćemo hoćeš li ih biti dostojan. (str. 128.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ljubav poslijepodne

Beatrix je najmlađa pripadnica klana Hathaway. Otkad zna za sebe, bolje se snalazi među životinjama nego među ljudima.

Palo joj je na pamet zašto joj je društvo životinja draže od ljudskoga. Životinje nisu prijetvorne. Ne odaju krive i suprotstavljene dojmove o sebi. I čovjek se nikada ne nada da bi životinja mogla promijeniti narav. (str. 76./77.)

Zaigrana je, velikodušna, hrabra i svjesna da ni jedan londonski gospodin ne želi takvu ženu. Svi oni žele nekog konvencionalnijeg.

Njezina prekrasna prijateljica Prudence dopisuje se s Christopherom Phelanom, hrabrim vojnikom koji je trenutno na ratištu. No, Pru je plitka, razmažena i usmjerena na udaju za najbolju i najbogatiju priliku što Christopher trenutno nije. Ne želi mu više pisati, na što se Beatrix sažali i nastavlja mu slati topla pisma koja malo pomalo postaju ljubavna. No, Beatrix piše u Pruino ime… 

Beatrix nikada nikoga nije namjerno zavarala. Bilo bi joj bezgranično lakše da je Phelanu pisala pod svojim imenom. Ali još uvijek se sjećala omalovažavajućih primjedbi koje je on jednom izrekao na njezin račun. Ne bi sigurno poželio pismo od te „čudne Beatrix Hathaway“. On je tražio pismo od prekrasne, zlatokose Prudence Mercer. (str. 23.)

I kad se Christopher vrati iz rata, odlučan je pronaći Pru i oženiti je. No, on više nije čovjek kakav je bio prije. Iako postaje višestruko odlikovani ratni junak, muče ga noćne more i ratne traume. Pru nije oduševljena njegovom promjenom, iako joj imponira udvaranje vojnog junaka.

Beatrix je pak, zaljubljena. Potajno. Jer zna da je previše čudna da bi ga zanimala.

Ono što još ni se sluti jest to da je Christopher, baš poput životinjica kojima je posvetila život, duboko ranjen. I da treba ozdravljenje i nježnu ruku da mu u tome pomogne.

Hoće li ovo dvoje mladih uspjeti razmrsiti klupko laži u koje su zapleteni?

Beatrix i Christopher – laž postaje ljubav

Prije rata, Christopher je bio vragolast, šarmantan i zavodljiv muškarac.

Bio je lijep poput Lancelota. Gabrijela. Možda Lucifera, ako netko vjeruje u to da je bio najljepši anđeo na nebu. Phelan je bio visok muškarac srebrnih očiju, a kosa mu je imala boju tamne ozime pšenice obasjane suncem. Figura mu je bila snažna i vojnička, ramena uspravna i jaka… (str. 14.)

No, Christopher sada vuče brojne traume. Premda onda nije postojala dijagnoza PTSP-a, mi ju danas vrlo brzo pronalazimo u osobinama koje taj snažni vojnik pokazuje nakon povratka iz rata. Obilježen je zauvijek ne samo onim što je vidio, nego i onim što je sam činio.

Zavrijedio sam mjesto u paklu zbog stvari koje sam počinio, a rat je tek započeo. Mijenjam se, i to ne nabolje. Čovjek kojega si poznavala više se neće nikad vratiti, a bojim se da ti se ova zamjena  neće ni približno svidjeti. (Ulomak iz pisma koje Christopher šalje Prudence, odnosno Beatrix, str. 17.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Dok je bio na ratištu, snagu su mu davala jedino pisma koja su uporno stizala, puna lijepih misli i ohrabrenja žene koja ga je očito zavoljela. I on je zavolio nju. Iako ga je grijala slika privlačne Pru, srce mu je opsjela žena iz pisma.

Kad je rat napokon gotov i Christopher se vraća kući, želi se čim prije oženiti tom ženom. No Pru koju zatječe površna je i glupasta, usmjerena samo na bogatstvo i medalje.

Ali, tu je Beatrix. Djevojka s kojom se stalno prepire, koja mu zapovijeda i pomaže. Djevojka koja je izrasla u pravu ljepoticu.

Nije mu bila mrska. Beatrix je bila čudno stvorenje, ali i prilično zanimljivo i znatno privlačnije nego što je se sjećao. Zapravo, pretvorila se u ljepoticu dok ga nije bilo, a njezina nespretno građena figura sad se zaoblila i postala elegantna… (str. 77.)

Ljubav poslijepodne – kraj Hathaway serijala

Ljubav poslijepodne jedan je od dražih mi nastavaka ovog serijala. Nekako ima najviše šarma, baš kao i sama Beatrix. A ona i Christopher tvore jedan od najsimpatičnijih parova priče o obitelji Hathaway. Sviđa mi se što je Beatrix drugačija. U prethodnim je romanima bila tek nezrelo dijete, a sada je djevojka pomalo razočarana i rastužena činjenicom da se vjerojatno nikada neće udati jer je previše neobična za uštogljenu londonsku gospodu.

No, ne pada joj na pamet mijenjati se.

Tada susreće Christophera, bivšeg kicoša i šarmera progonjenog noćnim morama, odlučnog u pronalasku žene iz pisama. Iz rata se vraća s prijateljem koji ga i spaja s Beatrix. Taj prijatelj je kuštrav, neodgojen, lajav i pun buha – ima sve osobine koje Beatrix cijeni.

Čitajući Ljubav poslijepodne, nasmiješila sam se više puta nego u sva četiri prethodna nastavka. Divna je ovo priča o dvoje neprilagođenih ljudi koji oslonac, strast i ljubav nalaze jedno u drugom.
Sviđa mi se zaigranost koja izvire iz ovog romana, iako i on progovara o teškim temama, kao i njegovi prethodnici. Ovdje se najviše bavimo PTSP-om i načinima ozdravljenja. Podrškom, ljubavlju i nježnošću. I nije Christopher jedini koji treba ozdraviti – i supruga njegova brata, Audrey, ima svoje demone koje će, bar nam tako ovaj roman šapuće, uspjeti nadvladati.

Strasti, naravno, ne manjka, kao ni igrica u krevetu. Ipak, kod ovog nam se para to čini nekako nježnije nego kod ostalih, valjda zato što su tako veseli i zaigrani, predani jedno drugom, pomalo luckasti, a opet povrijeđeni, ranjeni i preplašeni.

Za njih sam dvoje baš iskreno navijala i silno sam se zabavila čitajući o njihovim igricama, zavođenju, upoznavanju i prelasku iz glumljena prezira u strastvenu ljubav.

I što ću sad, kad sam poudala i poženila Hathawaye?

Ima li tko kakav prijedlog za novi serijal? 😊

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman Ljubav poslijepodne:

webshop Znanje – stavila sam link za meki, ali imate ju i u tvrdom uvezu.

Objavljeno

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana U braku do jutra: ©Mozaik knjiga

Razmišljaš kao da imaš izbora… Ali obratno ti je. Ljubav izabire tebe. Sjena se ravna prema suncu. (str. 121.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

U braku do jutra

Svatko tko je pročitao nekakav roman zna da bi guvernante trebale biti pokorne i obespravljene. Od njih se također očekivalo da budu tihe, podređene i poslušne, da ne spominjemo slijepo poštovanje prema gospodaru kuće. Leo, lord Ramsay, pitao se ogorčeno zašto ga nije dopala jedna od takvih. Umjesto toga, obitelj Hathaway angažirala je Catherine Marks, koja je, po Leovu mišljenju, bacala neprijatnu sjenu na čitavu profesiju. (str. 7.)

I tako se Leo i Cat svađaju, prepiru i otvoreno mrze već dvije godine. Cat na Leu iritira cjelokupna pojava – arogancija i nadmenost, razvratna prošlost, neumjesni komentari… Lea na Cat živcira njezina neprivlačna vanjština, ukočena leđa, stisnute usnice, konstantno pametovanje i suprotstavljanje svemu što on kaže… No mržnja lako prelazi u ljubav, samo kada se oči i srce malo bolje otvore:

Marks se ponašala tako uzdržljivo i čvrsto da se lako zaboravljalo na to da je ona još uvijek mlada žena… Kad ju je Leo prvi put ugledao i upoznao, izgledala mu je kao savršeno utjelovljenje isušene usidjelice s naočalama, ljutim i mrkim pogledom… Ali prošla godina donijela je izvanrednu promjenu kod Marks. Nabacila je koji kilogram… a i obrazi su joj postali rumeniji. … Kad je Leo stigao iz Londona, bio je zapanjen kad je vidio Marks sa svijetloplavim uvojcima. (str. 9.)

No, Cat uopće nije otvorena ni spremna za ljubav. Ona krije veliku tajnu iz prošlosti koja ju tjera da se neprestano skriva. Ni Leo nije oduševljen idejom ljubavi – davno je volio i srce mu se raspalo u tisuću komada.

Tada na imanje Ramsay dolazi vijest da Leo ima još samo godinu dana da se oženi i dobije sina ili će posjed pripasti drugima.
Hoće li Leo i Cat zaboraviti svoju prošlost i baciti se jedno drugom u zagrljaj?

Ili su davne tajne previše strašne da bi ih se zaboravilo?

Cat i Leo – suprotnosti se privlače

Već nakon uvoda, svima nam je bilo jasno da će se međusobna netrpeljivost vrlo brzo pretvoriti u privlačnost. Čim je Leo vidio Catinu pravu, sjajnu boju kose i bujne uvojke umjesto stroge punđe koju inače nosi, znala sam da je vrag odnio šalu.

Ni ona nije ostala hladna na njegove vatrene poglede i ukradene poljupce – koje uskoro uopće nije trebalo krasti!

Da je život imalo pošten, pomislila je (Catherine Marks) turobno, Leo bi bio debeljuškast, s tragovima akni i ćelav. Ali bio je zgodan i visok muškarac. Imao je tamnu kosu, svijetloplave oči i očaravajući osmijeh. (str. 32.)

Njihov toplo-hladan odnos daje dinamiku čitavom romanu i tjera nas da čitamo dalje. Ako se svađaju, želimo pročitati kako se mire i obrnuto. Svidjelo mi se kako spisateljica često ističe Catine pozitivne unutarnje osobine. Kao da je htjela izbjeći da čitatelji misle da se Leo, nekadašnji razvratnik, u nju zagledao samo zbog izvanjske ljepote.

Moraš znati da sam te ja oduvijek želio, Cat. Imao sam tako opake maštarije da bismo oboje završili u paklu kad bih ti ih ja ispričao. I način na koji te ja želim nema veze s bojom tvoje kose ni ovom groznom odjećom koju nosiš. (str. 99./100.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Preokret njihovom međusobnom hoću-neću odnosu daje odvjetnički ultimatum – ili će se Leo u roku godine dana oženiti ili gubi imanje koje im je postalo dom!

Leo, zakleti neženja, odjednom se zatiče kako razmišlja o braku.

Cat, odlučna u namjeri da se sakrije od svijeta i još jednom pobjegne, odjednom razmišlja o puštanju korijenja.

U braku do jutra – četvrti nastavak Hathaway sage

Povijesno-ljubavno-erotski roman U braku do jutra veoma mi se svidio, mada sam ipak očekivala mrvičicu više. Leo i Cat stalni su likovi u prethodnim nastavnica sage o obitelji Hathaway. Jedva sam čekala da napokon pročitam njihovu ljubavnu priču. Htjela sam saznati kakvu to tajnu čuva Cat i hoće li njihova ljubav uspjeti prevladati traumatične i tragične prošlosti.
Možda me sve to prethodno spominjanje misterija i intriga previše zainteresiralo pa sam zato malo razočarana, ali njezina mi je tajna bila malo… Blah… Ništa strašno niti toliko traumatično.
Ide mi na živce kad se u ljubićima od muhe radi slon. Očekivala sam malo pikantniju, goru, sramotniju, mračniju tajnu. To nisam dobila i to mi je nekako ublažilo dojam cijelog romana.

Dakako, ljubavi, strasti i erotike ima i u ovom nastavku, čime spisateljica nastavlja golicati našu maštu i potiče nas da se vežemo za likove i navijamo za njih.

Dodatni začin ove romantične priče, osim krevetnih eskapada glavnih likova koje će nam zarumenjeti obraze, jest i spominjanje likova iz prethodnih romana. Tako, usput, pratimo nastavak i njihovih ljubavnih priča.

Iako Leo i Cat imaju zanimljivu priču, pomalo drugačiju od ostalih, Iskušaj me u sumrak još uvijek ostaje najdraži mi nastavak ovog serijala.

Ono što mi je najbolje u ovim romanima o obitelji Hathaway jest kraj – ne samo da je sretan (naravno), nego uvijek ima i epilog – nakon tjedan dana, mjesec dana, godinu dana… Ništa me ne razveseli više nego uvid u ono što se dogodilo kasnije! Osim toga, u tom epilogu često dobijemo nagoviještaj radnje i likova sljedećeg nastavka pa me i to dodatno motivira na brzo čitanje romana koji je sljedeći u nizu!

Ostao mi je još posljednji dio, Ljubav poslijepodne.

Točno ne znam kako ću se, nakon ovog dugog ciklusa ljubića, uopće vratiti svojoj prvoj ljubavi – trilerima.

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman U braku do jutra:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Rhys Bowen: Dječak iz Toskane

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Dječak iz Toskane: © Mozaik, 2020.

Rhys Bowen dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane knjiga je čija se radnja događa u čarobnoj Toskani. Pokrajina puna raskošnih boja, brda koja odmaraju oči, mali gradići okupani suncem, dobro vino i tradicionalna jela koja spravljaju vješte mještanke i koja su tako slična  našoj mediteranskoj kulturi, seoske fešte i sajmovi – najbolja su scenografija koju je Rhys Bowen mogla postaviti  kao pozadinu događanjima u knjizi Dječak iz Toskane.

Čim ovaj stravični rat završi, a po vijestima se čini da će to biti uskoro, doći ću po tebe, ljubavi moja. Do tada, moram te obavijestiti da je lijepi dječak na sigurnom. Skriven je tamo gdje ga samo ti možeš naći. Str. 66.

Dječak iz Toskane – 1944., priča prva

Dječak iz Toskane započinje 1944. kada je avion britanskog pilota sir Huga Langleya pogođen negdje na području Toskane. Skočivši padobranom, Hugo se spušta blizu mjestašca San Salvatore. Teško ranjen, skriva se od Nijemaca među ruševinama starog samostana gdje ga pronalazi i njeguje mještanka Sofija Bartoli. Sofija živi dolje u selu sa sinom Renzom i starom suprugovom majkom. Muž joj je nestao u ratnom vihoru. Sofija se sažalila nad Hugom jer je shvatila da bez njene pomoći neće preživjeti. Pomagala mu je, kradom mu donosila hranu i odjeću, liječila ga. Iz svega toga razvila se ljubav dvoje mladih ljudi u čudnim i tragičnim okolnostima. No, njihova ljubav naprasno je prekinuta izdajom ili nesretnim spletom okolnosti. Huga spašavaju saveznici, a Sofija je zadnji put viđena na njemačkom kamionu..

Budi hrabar. Vratiti ću se kad budem mogla. Nemoj ni pokušati paliti vatru. Netko će vidjeti. Neka te Bog čuva. Nakon toga je otišla. str. 52.

Dječak iz Toskane – London trideset godina poslije, priča druga

Dječak iz Toskane nastavlja se trideset godina kasnije, kada Joanna Langley dolazi kući sa studija, u Langley Hall, organizirati očev pogreb. Rano ostala bez majke, bez jake prisnosti s ocem, Joanna arhivira očeve stvari na starom tavanu. Pronalazi pismo adresirano na Sofiju Bartoli, iz mjesta San Salvadore u Toskani. Ali, pismo nikada nije isporučeno, jer je Sofija napustila San Salvadore i pismo je vraćeno pošiljatelju. Iz pisma je vidljivo da je njezin hladni, suzdržani otac nekad bio zaljubljen u djevojku Sofiju Bartoli. Štoviše, čini se da je imao ljubavnu vezu s njom! Još više ju je potreslo otkriće da postoji „zlatni dječak“ za čije postojanje znaju samo njezin otac Hugo i mještanka Sofija. Osupnuta ovim otkrićem, Joanna prodaje očev cadillac i putuje u Toskanu ne bi li saznala nešto više o događajima koji su uslijedili nakon što se srušio očev avion i on boravio na području San Salvadorea.

Moj otac- moj suzdržani, distancirani otac- dobio je dijete u Italiji. Dijete s Talijankom koja se zove Sofija. str. 67.

Joanna dolazi u Toskanu – sadašnjost

Joannin dolazak u Toskanu nije primljen s oduševljenjem od strane mještana. Svi žele zaboraviti ratna stradanja, a neki od njih i ne žele da se neke ratne priče ponovno pokrenu. Nitko se ne želi sjećati Sofije Bartoli jer su uvjereni da je napustila selo s Nijemcima. Joanna se smjestila kod mještanke Paole Rossini i njene kćerke Angeline. Dolazak  u mjesto i ustrajanje na traženju odgovora dovode u opasnost i samu Joannu. Čovjek koji se ponudio da joj ispriča čega se sjeća vezano za Sofiju Bartoli, uskoro je nađen mrtav.

Rhys Bowen Dječak iz Toskane

Joanna i Renzo

Renzo je sin Sofije Bartoli koji se majke gotovo i ne sjeća. Posvojio ga je bogati veleposjednik Cosimo. Na početku suzdržan prema Joanni, Renzo se malo po malo počinje otvarati. Uskoro Renzo i Joanna shvaćaju da imaju zajedničke uspomene od svojih roditelja, on od majke, a ona od oca. Njihova veza malo po malo se razvija…

Željela bih ti nešto pokazati. Ovaj medaljon na vrpci pronašla sam među očevim stvarima. Sigurna sam da mu je to dala tvoja majka. Str. 231.

Joanna i Renzo pronalaze stari samostan na brijegu u čijim se srušenim kriptama  za vrijeme rata sakrivao Joannin otac Hugo. Ali, tko je lijepi dječak kojeg Hugo spominje u pismu? Kako biste to otkrili, trebate pročitati ovu šarmantnu knjigu.

Dojam o knjizi Dječak iz Toskane:

Knjiga je pisana u dvije perspektive i zanimljivo strukturirana. Zbivanja u Drugom svjetskom ratu isprepliću se sa zbivanjima u sadašnjosti i to doprinosi dinamici knjige. Prelijepi opisi Toskane začinili su ovu knjigu mirisima i okusima ove pokrajine gdje se jede neslani kruh i pije crno vino Chianti, uz ovčje sireve sa mediteranskim začinima. Sve to dalo je pečat radnji knjige. Iako je gradić San Salvadore izmišljeni gradić, takvih malih gradića sličnih njemu puna je Toskana.

Ljubavna veza Huga i Sofije lijepo je opisana, rađala se u patnji, boli, oprezu i strahu, ali je puno vjerodostojnija nego veza Joanne i Renza koja je po mom mišljenju ostala nedorečena, a nisam osjetila ni nužnu „kemiju“ između njih koja bi me ponijela.

Sve u svemu, knjiga je lijepo ispripovijedana i vuče nas da se što prije otputujemo u ovu lijepu regiju. Ako ne možemo u stvarnosti, onda da uživamo bar u mislima. Ako uz to imamo još i čašu crnog vina i komadić ukusnog sira, onda je to to.

O autorici

Rhys Bowen (pravim imenom Janet Quin-Harkin) rođena je  pripovjedačica. Njezin stil pisanja je jednostavan, ali lijep. Ljubavna priča doživljena u vihoru rata i potraga za istinom trideset godina poslije ne može nas ostaviti ravnodušnima. Osim romana s ljubavnom tematikom, autorica je brojnih romana iz mystery žanra, za koje je osvojila razne nominacije i nagrade (Agatha, Anthony rewards). Najpoznatiji su joj serijali Molly Murphy Mysteries i Her Royal Spyness Mysteries (za koji se uskoro očekuje izlazak novog, 14. romana u serijalu).

Osvrt na njezin roman Pariški zadatak možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Djevojka iz pisma: ©Mozaik knjiga

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Djevojka iz pisma

Mlada novinarka Sam Harper u popriličnim je problemima – čini se da se njen brak približava kraju, šef ju ne poštuje i otkako je rodila, daje joj najgore zadatke. Nakon još jedne svađe s mužem, preselila se k baki kod koje, sasvim slučajno, nalazi pisma koja će je šokirati.

Iz njih progovara glas djevojke Ivy koju obitelj, jer je trudna i neudana, smješta u samostan Svete Margarete – dom za majke i novorođenčad.

Izdaleka je izgledala kao kućica od medenjaka koji su zagorjeli. Bila je visoka i razvučena i imala šiljate kupole za zaštitu od leda, zavrnute šećerne štapiće umjesto stupova i velike vitrajne prozore. Teški križevi na svima dijelovima kuće dominirali su nebom, dok se bršljan uspinjao prema krovu od šindre, preuzimajući ga poput nepozvana gosta. (str. 44.)

Sve se to događa krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća, a ono što Ivy piše Sam će potresti do kosti.

Nije nam dopušteno razgovarati tijekom večere; nije nam uopće dopušteno govoriti.

Časne sestre su i više nego okrutne. Tuku nas štapovima i svime što im se nađe pri ruci ako samo pisnemo. … Smijemo se samo moliti ili reći: „Da, sestro“. Molimo se prije doručka, na misi nakon ručka i prije spavanja. Zatim slijedi crno ništavilo prije nego nas zvono  na zidu spavaonice opet probudi u 6:00.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 102.

Sigurna da bi priča o Svetoj Margareti, koju ispisuje djevojka iz pisma, mogla biti priča kojom će se probiti u novinarskom poslu, Sam kopa sve dublje i dublje po prošlosti.

A primorana je kopati brzo, jer se Sveta Margareta ruši za par dana. Hoće li tajne tog užasnog mjesta ostati zakopane u ruševinama, ili će Sam ipak uspjeti saznati istinu?

Istinu toliko strašnu, okrutnu i tužnu.

Istinu za koju vrijedi umrijeti.

Istinu za koju vrijedi ubiti.

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Biti žena

Djevojka iz pisma potresan je roman, mahom potresniji jer je bit fabule preuzeta iz stvarnog života. Neću reći da sam bogzna kako uživala u čitanju, no ovo i nije takva vrsta romana. Djevojka iz pisma napisana je kako bi vas prodrmala i ostavila dojam, natjerala vas da se zamislite, zgrozite, rastužite, razbjesnite – sve odjednom!

Radnju nose žene – novinarka Sam, njezina baka, televizijska zvijezda Kitty u sadašnjosti te Ivy, Elvira i časne sestre u prošlosti.

Sam je veoma mlada, ima tek dvadeset pet godina, no razvod joj visi nad glavom kao oštrica giljotine. Ni sama više ne zna želi li tog svog muža ili ne.

Upravo je to razlog zašto ljudi prekidaju… Radi se o tome da odustanu i odu. Ostati s nekime tko je vidio najgore od tebe i da ti to onda sve predbacuje bilo je užasno. (str. 163.)

Nakon što pronađe Ivyna pisma i nanjuši priču, dat će sve od sebe kako bi proniknula u njezinu srž. Vremena je sve manje jer je dom pred rušenjem. Sam će morati kopati duboko da spoji tragove koje joj Ivy ostavlja unatrag šezdeset godina. Kako je povezan dom Sveta Margareta s kostima starog svećenika pronađenima u tunelu ispod doma? Kakve veze ima stara prometna nesreća s utapanjem? Dok joj se privatni život raspada, Sam ne odustaje od priče karijere.

Priče koja bi je mogla skupo koštati…

Tema je teška – mlade su djevojke – trudne, a neudane, zatvarane u domove kako bi tamo rodile, daleko od očiju javnosti. Daleko od roditelja koje su osramotile. Daleko od muškaraca kojima je sve to bilo baš jako nezgodno i u krivo vrijeme.

Bilo je toliko mnogo smrti. Porodi su bili česti i znali su poći po zlu. Bilo je nemoguće organizirati pokop za svako mrtvorođeno dijete; jednostavno nisu imali ni novca, a ni vremena. (str. 181.)

Djevojka iz pisma – činjenice

Na kraju romana autorica nam daje uvid u činjenice koje su je potakle na pisanje. Malo je reći da sam ostala osupnuta saznanjem kako su u Irskoj i Velikoj Britaniji doista postojali ovakvi domovi. Zatečena sam postojanjem ustanova u kojima su žene bile držane kao roblje (autorica ih zove magdalenskim praonicama) te zatvorene, izrabljivane i zlostavljane od strane časnih sestara. Najgore od svega, istinit je i onaj dio u kojem su im djeca bila oduzimana. Te su se žene bile prisiljene odreći svoje djece, potpisati papire o posvajanju i dokumente u kojima stoji da nikad neće tražiti tu djecu. I to sve prije šezdesetak godina!

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Ono što ostavlja gorak okus u ustima nije samo postojanje takvih ustanova, već ono što ističu i autorica u svojoj bilješci, i Ivy u svom pismu. Za te zločine nisu zapravo krive časne, iako su one izvanjsko lice zla. Krivi su oni koji su djevojke tamo slali – ljubavnici, roditelji – oni koji su ih trebali voljeti.

Ponekad promatram lica časnih sestara, prepuna su mržnje dok tuku mršave, slomljene djevojke i razmišljam o tome koliko su samo one očajnički nesretne kad se ovako ponašaju. Ali, zbilja mi ih je žao. One su jednako žrtve kao što sam i ja; kakav tek one jad moraju tolerirati. Časne su sestre lica institucije, ali one ne predstavljaju ljude koji su nas ovdje poslali. Ovdje su nas poslali naši ljubavnici, roditelji, liječnici, vikari, svi kojima bi trebalo biti stalo do nas, svi koji su nas napustili. Da nam nisu okrenuli leđa, kreveti u Svetoj Margareti bili bi prazni.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 237.

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojka iz pisma roman je prvijenac autorice Emily Gunnis. Nakon njega, objavila je i roman Izgubljeno dijete, no on kod nas, još uvijek, nije preveden.

Radujem se i nadam se skorom prijevodu!

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani koji se bave sličnom tematikom, pogledajte i našu recenziju za roman S našim blagoslovom, autorice Jo Spain. I taj se roman, poput romana Djevojka iz pisma, bavi magdalenskim praonicama i djevojkama koje su tamo (prisilno) radile, rađale i umirale.

Objavljeno

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana Iskušaj me u sumrak: ©Mozaik knjiga

Nikad te neću voljeti, to mu je rekla na dan vjenčanja. A njegov odgovor…

Nikad nisam želio biti voljen. A i sam Bog zna da me nitko nikad nije volio. (str. 272.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Iskušaj me u sumrak

Poppy Hathaway želi samo jedno: udati se za dobrog čovjeka i živjeti do kraja života u miru. Bez skandala. Bez uzbuđenja. Bez svih onih peripetija koje u stopu prate njezinu obitelj.

-Ovo ti se događa kad si Hathaway – promrmljala je sebi u bradu. – Nevolje… divlje životinje… požari… kletve… skandali…

Poppy je jako voljela svoju obitelj, ali žudjela je za tihim i normalnim životom koji kao da je izmicao Hathawayima. Željela je mir. Predvidljivost. (str. 9.)

I čini se da je to našla. Gospodin Michael Bayning slika je i prilika mirne luke – bogat, strahovito konvencionalan, ukrao je Poppyno srce, a čini se i ona njegovo. No, zašto toliko odugovlači sa zarukama?

U hotelu Rutledge, gdje njezina obitelj odsjeda, Poppy slučajno upoznaje njegova vlasnika, misterioznog, kompliciranog i pomalo opasnog Harryja Rutledgea.

Bilo je teško odrediti njegove godine – izgledao je kao da je u ranim tridesetima, ali oko sebe je širio atmosferu nekoga tko je i te kako vidio svijeta, odavao je osjećaj kao da je toliko toga vidio u životu da ga više ništa ne može iznenaditi. Kosa mu je bila gusta, dobro podšišana, crna kao noć… Bio je zgodan kao sam vrag… (str.17.)

Harry može imati ženu koju god poželi. No sve su one tako dosadne… Za razliku od šarmantne, pametne Poppy koju odmah poželi. Ali njezino srce pripada Michaelu – koji ju naprasito ostavlja, a ona biva upetljana u ogroman skandal koji može završiti samo na dva načina:

Udati se za zlikovca ili se uopće ne udati. Biti žena Harryja Rutledgea ili živjeti kao predmet poruge, gledati kako majke kore svoju djecu što joj se obraćaju kao da će im nevinost ukaljati sama njezina prisutnost. Primati ponude od muškaraca koji će misliti da je nemoralna ili očajna. Takva će joj biti budućnost ako ne postane njegova žena. (str. 160.)

Poppy i Harry – iskričavi par koji će vam zarobiti srce

Iskušaj me u sumrak treći je dio ciklusa o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas i moram priznati, meni najdraži.

Poppy i Harry divan su par, a strast pršti iz stranice u stranicu.

Ona je prelijepa mlada žena koja samo želi biti obična. Želi se, poput svih svojih prijateljica, udati i imati djecu. Naravno, svjesna je da nije premija, ponajviše zbog svoje luckaste obitelji sklone skandaloznom ponašanju. Pa za ime Božje, sestre su joj se udale za Rome i to im društvena krema Londona još uvijek nije oprostila!

Poppy je bila i te kako svjesna da po pitanju udaje ima svoje dobre i loše strane.

Ono što ide u njezinu korist: obitelj joj je bogata, a to pak znači da je očekuje izdašan miraz.

Ono što ne ide u njezinu korist: Hathawayi nisu baš istaknuta obitelj i nemaju plave krvi…

Ono što ide u njezinu korist: zgodna je.

Ono što ne ide u njezinu korist: brbljava je i nespretna… (str. 51.)

Nakon što joj Michael slomi srce, čini se da joj se snovi o udaji nikada neće ostvariti.

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Harry nosi svoje demone iz prošlosti. Teške naravi, na prvi pogled hladan i okrutan, čini se da nikako ne može biti par toploj Poppy.

Ipak, sudbina ima drugačije namjere i njih su dvoje naprasno spojeni u zajednicu koja im se nikako ne sviđa.

Naravno, dok su izvan spavaće sobe. Unutar bračne ložnice, sve frca od strasti i vatre.

Hoće li odnos njih dvoje prerasti u nešto više od strasti?

Ili će Poppy ipak pronaći način da se vrati Michaelu?

Hoće li je Harry pustiti?

Jer, ako nešto znamo o opasnom Harryju, to je da nikad ne pušta ono što želi.

A želi Poppy.

Iskušaj me u sumrak – treći u nizu, prvi u srcu

U ovaj sam se roman zaljubila odmah i nisam ga ispuštala iz ruku dok nisam došla do zadnje stranice. Poppy i Harry neodoljiv su par, naprosto ih se ne možete zasititi!

Toliko su različiti, a toliko slični. Njihova veza raste i razvija se, mijenja se iz poglavlja u poglavlje, a mi ne možemo odvojiti oči od toga!

Poppy je toliko željela biti voljena, biti u paru. I toliko je dugo čekala, još uvijek neudana dok su se prijateljice njezinih godina već poudavale i imale po dvoje ili troje djece. Kao da svi Hathawayevi dijele tu sudbinu da ljubav pronalaze kasnije. (str. 92.)

Iako Poppy traži mirnu ljubav i sigurnu luku, Harry u njoj budi ogromnu privlačnost i žudnju.

Iako se Harry pravi okrutan, hladan i udaljen od sviju, i u njemu kuca srce koje samo želi biti prihvaćeno i voljeno.

Uživala sam u njihovoj igri mačke i miša. Oboje su mi se svidjeli. Drago mi je da u ovom nastavku spisateljica ne forsira nekakav mačizam, iako je Harry i više nego frajerčina! Isto tako, Poppy nije bespomoćna ženica nego žena koja zna što hoće i kako se muškarac treba ponašati prema njoj.

A najbolje od svega jest što, unutar njihove priče, pratimo i prethodne – one njezinih sestara Amelije i Winifred sa zgodnim Romima Camom i Merripenom. Pratimo i neke buduće ljubavi, intrige i tajne – tu je razuzdani brat Hathaway, Leo, koji ne može odoljeti svađama s uštogljenom guvernantom Cat Marks. Zatim i ona sama – kakve tajne skriva? Koga se boji?

Joooj, jedva čekam dohvatiti i četvrti nastavak!

Opet mi ne gine cjelonoćno čitanje!

Konačno joj je postalo jasno da ljubav nema veze s pronalaženjem savršene osobe za udaju. U ljubavi se dopire do istine o nekoj osobi i prihvaćanju svih svijetlih i tamnih nijansi. Ljubav je sposobnost, vještina. (str. 328.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima! Naravno, klikom na Zavedi me u zoru pročitajte našu recenziju i drugog romana sage Hathaway.

Gdje kupiti roman Iskušaj me u sumrak:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ana Johns: Žena u bijelom kimonu

Nakladnik: Mozaik knjiga, veljača 2021.

Naslovnica knjige Žena u bijelom kimonu: ©Mozaik

Ana Johns djevojka u bijelom kimonu

Žena u bijelom kimonu prekrasna je, dirljivo ispričana priča koja bez lažne patetike govori o silnoj, ali teško ostvarivoj ljubavi između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Tada, u tradicionalnoj japanskoj kulturi, Amerikanci Japancima predstavljaju neprihvatljiv izbor za ženike njihovih kćeri. Amerikanci su za njih osvajači i bivši neprijatelji koje pogrdno nazivaju imenom gaijin.

U borbi kamena i vode, voda naposljetku pobjeđuje. Budući da je odluka moje obitelji čvrsta kao stijena, moram biti uporna kao voda ne bi li je promijenila. str. 19.

Japan 1957.

Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav….

Volim Hajimea.-Njegovo ime izgovaram šaptom.-I on voli mene. Toliko da se odrekao svog doma u Americi. str .53.

Amerika, danas

Mlada djevojka Tori Kovač skrbi za oca koji je na umoru. Majka joj je umrla prije nekoliko godina i jedino što joj je ostalo od obitelji umirući je otac. Prije smrti, otac joj povjerava pismo koje joj otkriva nepoznati život njezinog oca kao mladića, u vrijeme dok je imao devetnaest godina. Nakon očeve smrti, Tori odlazi u Japan kako bi pronašla očevu bivšu ljubav i možda upoznala sestru…

Prije ovog života imao sam drugi život. Bilo bi lakše da jednostavno pročitaš moje pismo. str. 160.

Japan 1957. kasnije…

Naoko i Hajime vjenčali su  se na tradicionlnom japanskom obredu pod stablom trešnje, bez prisustva njezine obitelji. Ali Naoko je imala majčin vjenčani kimono koji joj je ona kriomice donijela. Nakon toga, mladi par živi u unajmljenoj kućici u siromašnom dijelu grada. Naoko priznaje Hajmeu da je trudna i predviđa da nosi djevojčicu. Uskoro Hajme dobiva poziv iz mornarice da se vraća u Ameriku, a Naoko ostaje sama. Hajme ne uspijeva dobiti papire za vraćanje u Japan niti dozvolu za brak koji će biti priznat u njegovoj zemlji. Naoko ostaje sama, a uskoro i bez majke. Baka je šalje u Dom za buduće majke djece miješane krvi.

Dijete  će ti biti miješane krvi i zato neće biti blagoslovljeno. str. 87.

Ana Johns Žena u bijelom kimonu

Dom za majke miješane krvi

Naoko je smještena u dom s ostalim djevojkam koje čekaju dijete sa strancima. Dom vodi okrutna upraviteljica Sato. Stvari koje je tamo vidjela i doživjela premašuju granicu ljudskog vjerovanja. Ali, Naomi živi za svoju malu Plavu pticu za koju će se boriti do zadnjeg atoma snage…

Amerika, danas, kasnije…

Tori prodaje očev Cadillac i putuje u Japan kako bi saznala istinu o očevu životu. Od očevih stvari ima samo pismo napisano japanskoj djevojci, orijentalni crven šal i dio crvene vrpce. Potraga za očevom ljubavi iz mladosti je duga, a kad je jednom pronađe, istina je potresna i prepuna boli…

Crvena vrpca sudbine dio je istočno-azijskog vjerovanja. Kaže se da nebo sveže crvenu vrpcu oko malih prstiju onih kojima je suđeno da budu zajedno. str. 55.

Dojam o knjizi Žena u bijelom kimonu

Osim što sam iz ove knjige naučila dosta o japanskoj tradiciji i kulturi, čak i o političkim previranjima nakon Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku, knjiga me osvojila iskrenošću i dirljivošću. Jednostavno pisana, bez zauzimanja jedne ili druge strane, opisuje ljubav dvoje mladih u uvjetima koji su bremeniti zbog vremena i okruženja u kojem se nalaze. Dio u kojem se Naoko bori za život svoje kćerke i koji opisuje strašna događanja u Domu za mlade majke posebno je potresan, poglavito kada se zna da je taj dom uistinu postojao kao i lik čudovišne  upraviteljice (u knjizi Sato). Hrabra Naoko u meni istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.

Riječ spisateljice

Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, utemeljena je na stvarnim događajima uključujući i epizode iz života spisateljičina oca, koji je je bio zaljubljen u lijepu Japanku dok je služio u mornarici SAD-a. Njezina obitelj pozvala ga je na tradicionalni japanski čaj, ali kad su ga upoznali, nisu ga prihvatili. Ovaj događaj bio je povod autorici da napiše priču o ljubavi dvoje mladih različitih nacionalnosti. Japanske nevjeste u SAD-u bile su izložene gruboj diskriminaciji, ali one koje su ostale u Japanu bile su prognanice u vlastitoj zemlji. Više od deset tisuća djece rođeno je iz veza američkih vojnika i Japanki, za vrijeme i poslije okupacije. Mnoga od njih završila su u sirotištima za napuštenu djecu miješane krvi. Čudovišna upraviteljica Sato. pod pravim imenom Miyuki Ishikawa i zvana „vražja primalja“, osuđena je u Tokiu, na  temelju svjedočenja i optužena je za više od 160 smrti novorođenčadi i djece.

O autorici

Ana Johns studirala je novinarstvo i više od dvadeset godina radila na polju kreativnog pisanja. Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Knjiga Žena u bijelom kimonu prevedena je na 22 jezika. Autorica je rođena u Metro-Detroitu, a danas živi i radi u Indianapolisu.

Gdje kupiti:

Mozaik