Kategorija: Mozaik knjiga

Objavljeno

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana U braku do jutra: ©Mozaik knjiga

Razmišljaš kao da imaš izbora… Ali obratno ti je. Ljubav izabire tebe. Sjena se ravna prema suncu. (str. 121.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

U braku do jutra

Svatko tko je pročitao nekakav roman zna da bi guvernante trebale biti pokorne i obespravljene. Od njih se također očekivalo da budu tihe, podređene i poslušne, da ne spominjemo slijepo poštovanje prema gospodaru kuće. Leo, lord Ramsay, pitao se ogorčeno zašto ga nije dopala jedna od takvih. Umjesto toga, obitelj Hathaway angažirala je Catherine Marks, koja je, po Leovu mišljenju, bacala neprijatnu sjenu na čitavu profesiju. (str. 7.)

I tako se Leo i Cat svađaju, prepiru i otvoreno mrze već dvije godine. Cat na Leu iritira cjelokupna pojava – arogancija i nadmenost, razvratna prošlost, neumjesni komentari… Lea na Cat živcira njezina neprivlačna vanjština, ukočena leđa, stisnute usnice, konstantno pametovanje i suprotstavljanje svemu što on kaže… No mržnja lako prelazi u ljubav, samo kada se oči i srce malo bolje otvore:

Marks se ponašala tako uzdržljivo i čvrsto da se lako zaboravljalo na to da je ona još uvijek mlada žena… Kad ju je Leo prvi put ugledao i upoznao, izgledala mu je kao savršeno utjelovljenje isušene usidjelice s naočalama, ljutim i mrkim pogledom… Ali prošla godina donijela je izvanrednu promjenu kod Marks. Nabacila je koji kilogram… a i obrazi su joj postali rumeniji. … Kad je Leo stigao iz Londona, bio je zapanjen kad je vidio Marks sa svijetloplavim uvojcima. (str. 9.)

No, Cat uopće nije otvorena ni spremna za ljubav. Ona krije veliku tajnu iz prošlosti koja ju tjera da se neprestano skriva. Ni Leo nije oduševljen idejom ljubavi – davno je volio i srce mu se raspalo u tisuću komada.

Tada na imanje Ramsay dolazi vijest da Leo ima još samo godinu dana da se oženi i dobije sina ili će posjed pripasti drugima.
Hoće li Leo i Cat zaboraviti svoju prošlost i baciti se jedno drugom u zagrljaj?

Ili su davne tajne previše strašne da bi ih se zaboravilo?

Cat i Leo – suprotnosti se privlače

Već nakon uvoda, svima nam je bilo jasno da će se međusobna netrpeljivost vrlo brzo pretvoriti u privlačnost. Čim je Leo vidio Catinu pravu, sjajnu boju kose i bujne uvojke umjesto stroge punđe koju inače nosi, znala sam da je vrag odnio šalu.

Ni ona nije ostala hladna na njegove vatrene poglede i ukradene poljupce – koje uskoro uopće nije trebalo krasti!

Da je život imalo pošten, pomislila je (Catherine Marks) turobno, Leo bi bio debeljuškast, s tragovima akni i ćelav. Ali bio je zgodan i visok muškarac. Imao je tamnu kosu, svijetloplave oči i očaravajući osmijeh. (str. 32.)

Njihov toplo-hladan odnos daje dinamiku čitavom romanu i tjera nas da čitamo dalje. Ako se svađaju, želimo pročitati kako se mire i obrnuto. Svidjelo mi se kako spisateljica često ističe Catine pozitivne unutarnje osobine. Kao da je htjela izbjeći da čitatelji misle da se Leo, nekadašnji razvratnik, u nju zagledao samo zbog izvanjske ljepote.

Moraš znati da sam te ja oduvijek želio, Cat. Imao sam tako opake maštarije da bismo oboje završili u paklu kad bih ti ih ja ispričao. I način na koji te ja želim nema veze s bojom tvoje kose ni ovom groznom odjećom koju nosiš. (str. 99./100.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Preokret njihovom međusobnom hoću-neću odnosu daje odvjetnički ultimatum – ili će se Leo u roku godine dana oženiti ili gubi imanje koje im je postalo dom!

Leo, zakleti neženja, odjednom se zatiče kako razmišlja o braku.

Cat, odlučna u namjeri da se sakrije od svijeta i još jednom pobjegne, odjednom razmišlja o puštanju korijenja.

U braku do jutra – četvrti nastavak Hathaway sage

Povijesno-ljubavno-erotski roman U braku do jutra veoma mi se svidio, mada sam ipak očekivala mrvičicu više. Leo i Cat stalni su likovi u prethodnim nastavnica sage o obitelji Hathaway. Jedva sam čekala da napokon pročitam njihovu ljubavnu priču. Htjela sam saznati kakvu to tajnu čuva Cat i hoće li njihova ljubav uspjeti prevladati traumatične i tragične prošlosti.
Možda me sve to prethodno spominjanje misterija i intriga previše zainteresiralo pa sam zato malo razočarana, ali njezina mi je tajna bila malo… Blah… Ništa strašno niti toliko traumatično.
Ide mi na živce kad se u ljubićima od muhe radi slon. Očekivala sam malo pikantniju, goru, sramotniju, mračniju tajnu. To nisam dobila i to mi je nekako ublažilo dojam cijelog romana.

Dakako, ljubavi, strasti i erotike ima i u ovom nastavku, čime spisateljica nastavlja golicati našu maštu i potiče nas da se vežemo za likove i navijamo za njih.

Dodatni začin ove romantične priče, osim krevetnih eskapada glavnih likova koje će nam zarumenjeti obraze, jest i spominjanje likova iz prethodnih romana. Tako, usput, pratimo nastavak i njihovih ljubavnih priča.

Iako Leo i Cat imaju zanimljivu priču, pomalo drugačiju od ostalih, Iskušaj me u sumrak još uvijek ostaje najdraži mi nastavak ovog serijala.

Ono što mi je najbolje u ovim romanima o obitelji Hathaway jest kraj – ne samo da je sretan (naravno), nego uvijek ima i epilog – nakon tjedan dana, mjesec dana, godinu dana… Ništa me ne razveseli više nego uvid u ono što se dogodilo kasnije! Osim toga, u tom epilogu često dobijemo nagoviještaj radnje i likova sljedećeg nastavka pa me i to dodatno motivira na brzo čitanje romana koji je sljedeći u nizu!

Ostao mi je još posljednji dio, Ljubav poslijepodne.

Točno ne znam kako ću se, nakon ovog dugog ciklusa ljubića, uopće vratiti svojoj prvoj ljubavi – trilerima.

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman U braku do jutra:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Rhys Bowen: Dječak iz Toskane

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Dječak iz Toskane: © Mozaik, 2020.

Rhys Bowen dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane knjiga je čija se radnja događa u čarobnoj Toskani. Pokrajina puna raskošnih boja, brda koja odmaraju oči, mali gradići okupani suncem, dobro vino i tradicionalna jela koja spravljaju vješte mještanke i koja su tako slična  našoj mediteranskoj kulturi, seoske fešte i sajmovi – najbolja su scenografija koju je Rhys Bowen mogla postaviti  kao pozadinu događanjima u knjizi Dječak iz Toskane.

Čim ovaj stravični rat završi, a po vijestima se čini da će to biti uskoro, doći ću po tebe, ljubavi moja. Do tada, moram te obavijestiti da je lijepi dječak na sigurnom. Skriven je tamo gdje ga samo ti možeš naći. Str. 66.

Dječak iz Toskane – 1944., priča prva

Dječak iz Toskane započinje 1944. kada je avion britanskog pilota sir Huga Langleya pogođen negdje na području Toskane. Skočivši padobranom, Hugo se spušta blizu mjestašca San Salvatore. Teško ranjen, skriva se od Nijemaca među ruševinama starog samostana gdje ga pronalazi i njeguje mještanka Sofija Bartoli. Sofija živi dolje u selu sa sinom Renzom i starom suprugovom majkom. Muž joj je nestao u ratnom vihoru. Sofija se sažalila nad Hugom jer je shvatila da bez njene pomoći neće preživjeti. Pomagala mu je, kradom mu donosila hranu i odjeću, liječila ga. Iz svega toga razvila se ljubav dvoje mladih ljudi u čudnim i tragičnim okolnostima. No, njihova ljubav naprasno je prekinuta izdajom ili nesretnim spletom okolnosti. Huga spašavaju saveznici, a Sofija je zadnji put viđena na njemačkom kamionu..

Budi hrabar. Vratiti ću se kad budem mogla. Nemoj ni pokušati paliti vatru. Netko će vidjeti. Neka te Bog čuva. Nakon toga je otišla. str. 52.

Dječak iz Toskane – London trideset godina poslije, priča druga

Dječak iz Toskane nastavlja se trideset godina kasnije, kada Joanna Langley dolazi kući sa studija, u Langley Hall, organizirati očev pogreb. Rano ostala bez majke, bez jake prisnosti s ocem, Joanna arhivira očeve stvari na starom tavanu. Pronalazi pismo adresirano na Sofiju Bartoli, iz mjesta San Salvadore u Toskani. Ali, pismo nikada nije isporučeno, jer je Sofija napustila San Salvadore i pismo je vraćeno pošiljatelju. Iz pisma je vidljivo da je njezin hladni, suzdržani otac nekad bio zaljubljen u djevojku Sofiju Bartoli. Štoviše, čini se da je imao ljubavnu vezu s njom! Još više ju je potreslo otkriće da postoji „zlatni dječak“ za čije postojanje znaju samo njezin otac Hugo i mještanka Sofija. Osupnuta ovim otkrićem, Joanna prodaje očev cadillac i putuje u Toskanu ne bi li saznala nešto više o događajima koji su uslijedili nakon što se srušio očev avion i on boravio na području San Salvadorea.

Moj otac- moj suzdržani, distancirani otac- dobio je dijete u Italiji. Dijete s Talijankom koja se zove Sofija. str. 67.

Joanna dolazi u Toskanu – sadašnjost

Joannin dolazak u Toskanu nije primljen s oduševljenjem od strane mještana. Svi žele zaboraviti ratna stradanja, a neki od njih i ne žele da se neke ratne priče ponovno pokrenu. Nitko se ne želi sjećati Sofije Bartoli jer su uvjereni da je napustila selo s Nijemcima. Joanna se smjestila kod mještanke Paole Rossini i njene kćerke Angeline. Dolazak  u mjesto i ustrajanje na traženju odgovora dovode u opasnost i samu Joannu. Čovjek koji se ponudio da joj ispriča čega se sjeća vezano za Sofiju Bartoli, uskoro je nađen mrtav.

Rhys Bowen Dječak iz Toskane

Joanna i Renzo

Renzo je sin Sofije Bartoli koji se majke gotovo i ne sjeća. Posvojio ga je bogati veleposjednik Cosimo. Na početku suzdržan prema Joanni, Renzo se malo po malo počinje otvarati. Uskoro Renzo i Joanna shvaćaju da imaju zajedničke uspomene od svojih roditelja, on od majke, a ona od oca. Njihova veza malo po malo se razvija…

Željela bih ti nešto pokazati. Ovaj medaljon na vrpci pronašla sam među očevim stvarima. Sigurna sam da mu je to dala tvoja majka. Str. 231.

Joanna i Renzo pronalaze stari samostan na brijegu u čijim se srušenim kriptama  za vrijeme rata sakrivao Joannin otac Hugo. Ali, tko je lijepi dječak kojeg Hugo spominje u pismu? Kako biste to otkrili, trebate pročitati ovu šarmantnu knjigu.

Dojam o knjizi Dječak iz Toskane:

Knjiga je pisana u dvije perspektive i zanimljivo strukturirana. Zbivanja u Drugom svjetskom ratu isprepliću se sa zbivanjima u sadašnjosti i to doprinosi dinamici knjige. Prelijepi opisi Toskane začinili su ovu knjigu mirisima i okusima ove pokrajine gdje se jede neslani kruh i pije crno vino Chianti, uz ovčje sireve sa mediteranskim začinima. Sve to dalo je pečat radnji knjige. Iako je gradić San Salvadore izmišljeni gradić, takvih malih gradića sličnih njemu puna je Toskana.

Ljubavna veza Huga i Sofije lijepo je opisana, rađala se u patnji, boli, oprezu i strahu, ali je puno vjerodostojnija nego veza Joanne i Renza koja je po mom mišljenju ostala nedorečena, a nisam osjetila ni nužnu „kemiju“ između njih koja bi me ponijela.

Sve u svemu, knjiga je lijepo ispripovijedana i vuče nas da se što prije otputujemo u ovu lijepu regiju. Ako ne možemo u stvarnosti, onda da uživamo bar u mislima. Ako uz to imamo još i čašu crnog vina i komadić ukusnog sira, onda je to to.

O autorici

Rhys Bowen (pravim imenom Janet Quin-Harkin) rođena je  pripovjedačica. Njezin stil pisanja je jednostavan, ali lijep. Ljubavna priča doživljena u vihoru rata i potraga za istinom trideset godina poslije ne može nas ostaviti ravnodušnima. Osim romana s ljubavnom tematikom, autorica je brojnih romana iz mystery žanra, za koje je osvojila razne nominacije i nagrade (Agatha, Anthony rewards). Najpoznatiji su joj serijali Molly Murphy Mysteries i Her Royal Spyness Mysteries (za koji se uskoro očekuje izlazak novog, 14. romana u serijalu).

Osvrt na njezin roman Pariški zadatak možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Djevojka iz pisma: ©Mozaik knjiga

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Djevojka iz pisma

Mlada novinarka Sam Harper u popriličnim je problemima – čini se da se njen brak približava kraju, šef ju ne poštuje i otkako je rodila, daje joj najgore zadatke. Nakon još jedne svađe s mužem, preselila se k baki kod koje, sasvim slučajno, nalazi pisma koja će je šokirati.

Iz njih progovara glas djevojke Ivy koju obitelj, jer je trudna i neudana, smješta u samostan Svete Margarete – dom za majke i novorođenčad.

Izdaleka je izgledala kao kućica od medenjaka koji su zagorjeli. Bila je visoka i razvučena i imala šiljate kupole za zaštitu od leda, zavrnute šećerne štapiće umjesto stupova i velike vitrajne prozore. Teški križevi na svima dijelovima kuće dominirali su nebom, dok se bršljan uspinjao prema krovu od šindre, preuzimajući ga poput nepozvana gosta. (str. 44.)

Sve se to događa krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća, a ono što Ivy piše Sam će potresti do kosti.

Nije nam dopušteno razgovarati tijekom večere; nije nam uopće dopušteno govoriti.

Časne sestre su i više nego okrutne. Tuku nas štapovima i svime što im se nađe pri ruci ako samo pisnemo. … Smijemo se samo moliti ili reći: „Da, sestro“. Molimo se prije doručka, na misi nakon ručka i prije spavanja. Zatim slijedi crno ništavilo prije nego nas zvono  na zidu spavaonice opet probudi u 6:00.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 102.

Sigurna da bi priča o Svetoj Margareti, koju ispisuje djevojka iz pisma, mogla biti priča kojom će se probiti u novinarskom poslu, Sam kopa sve dublje i dublje po prošlosti.

A primorana je kopati brzo, jer se Sveta Margareta ruši za par dana. Hoće li tajne tog užasnog mjesta ostati zakopane u ruševinama, ili će Sam ipak uspjeti saznati istinu?

Istinu toliko strašnu, okrutnu i tužnu.

Istinu za koju vrijedi umrijeti.

Istinu za koju vrijedi ubiti.

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Biti žena

Djevojka iz pisma potresan je roman, mahom potresniji jer je bit fabule preuzeta iz stvarnog života. Neću reći da sam bogzna kako uživala u čitanju, no ovo i nije takva vrsta romana. Djevojka iz pisma napisana je kako bi vas prodrmala i ostavila dojam, natjerala vas da se zamislite, zgrozite, rastužite, razbjesnite – sve odjednom!

Radnju nose žene – novinarka Sam, njezina baka, televizijska zvijezda Kitty u sadašnjosti te Ivy, Elvira i časne sestre u prošlosti.

Sam je veoma mlada, ima tek dvadeset pet godina, no razvod joj visi nad glavom kao oštrica giljotine. Ni sama više ne zna želi li tog svog muža ili ne.

Upravo je to razlog zašto ljudi prekidaju… Radi se o tome da odustanu i odu. Ostati s nekime tko je vidio najgore od tebe i da ti to onda sve predbacuje bilo je užasno. (str. 163.)

Nakon što pronađe Ivyna pisma i nanjuši priču, dat će sve od sebe kako bi proniknula u njezinu srž. Vremena je sve manje jer je dom pred rušenjem. Sam će morati kopati duboko da spoji tragove koje joj Ivy ostavlja unatrag šezdeset godina. Kako je povezan dom Sveta Margareta s kostima starog svećenika pronađenima u tunelu ispod doma? Kakve veze ima stara prometna nesreća s utapanjem? Dok joj se privatni život raspada, Sam ne odustaje od priče karijere.

Priče koja bi je mogla skupo koštati…

Tema je teška – mlade su djevojke – trudne, a neudane, zatvarane u domove kako bi tamo rodile, daleko od očiju javnosti. Daleko od roditelja koje su osramotile. Daleko od muškaraca kojima je sve to bilo baš jako nezgodno i u krivo vrijeme.

Bilo je toliko mnogo smrti. Porodi su bili česti i znali su poći po zlu. Bilo je nemoguće organizirati pokop za svako mrtvorođeno dijete; jednostavno nisu imali ni novca, a ni vremena. (str. 181.)

Djevojka iz pisma – činjenice

Na kraju romana autorica nam daje uvid u činjenice koje su je potakle na pisanje. Malo je reći da sam ostala osupnuta saznanjem kako su u Irskoj i Velikoj Britaniji doista postojali ovakvi domovi. Zatečena sam postojanjem ustanova u kojima su žene bile držane kao roblje (autorica ih zove magdalenskim praonicama) te zatvorene, izrabljivane i zlostavljane od strane časnih sestara. Najgore od svega, istinit je i onaj dio u kojem su im djeca bila oduzimana. Te su se žene bile prisiljene odreći svoje djece, potpisati papire o posvajanju i dokumente u kojima stoji da nikad neće tražiti tu djecu. I to sve prije šezdesetak godina!

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Ono što ostavlja gorak okus u ustima nije samo postojanje takvih ustanova, već ono što ističu i autorica u svojoj bilješci, i Ivy u svom pismu. Za te zločine nisu zapravo krive časne, iako su one izvanjsko lice zla. Krivi su oni koji su djevojke tamo slali – ljubavnici, roditelji – oni koji su ih trebali voljeti.

Ponekad promatram lica časnih sestara, prepuna su mržnje dok tuku mršave, slomljene djevojke i razmišljam o tome koliko su samo one očajnički nesretne kad se ovako ponašaju. Ali, zbilja mi ih je žao. One su jednako žrtve kao što sam i ja; kakav tek one jad moraju tolerirati. Časne su sestre lica institucije, ali one ne predstavljaju ljude koji su nas ovdje poslali. Ovdje su nas poslali naši ljubavnici, roditelji, liječnici, vikari, svi kojima bi trebalo biti stalo do nas, svi koji su nas napustili. Da nam nisu okrenuli leđa, kreveti u Svetoj Margareti bili bi prazni.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 237.

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojka iz pisma roman je prvijenac autorice Emily Gunnis. Nakon njega, objavila je i roman Izgubljeno dijete, no on kod nas, još uvijek, nije preveden.

Radujem se i nadam se skorom prijevodu!

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani koji se bave sličnom tematikom, pogledajte i našu recenziju za roman S našim blagoslovom, autorice Jo Spain. I taj se roman, poput romana Djevojka iz pisma, bavi magdalenskim praonicama i djevojkama koje su tamo (prisilno) radile, rađale i umirale.

Objavljeno

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana Iskušaj me u sumrak: ©Mozaik knjiga

Nikad te neću voljeti, to mu je rekla na dan vjenčanja. A njegov odgovor…

Nikad nisam želio biti voljen. A i sam Bog zna da me nitko nikad nije volio. (str. 272.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Iskušaj me u sumrak

Poppy Hathaway želi samo jedno: udati se za dobrog čovjeka i živjeti do kraja života u miru. Bez skandala. Bez uzbuđenja. Bez svih onih peripetija koje u stopu prate njezinu obitelj.

-Ovo ti se događa kad si Hathaway – promrmljala je sebi u bradu. – Nevolje… divlje životinje… požari… kletve… skandali…

Poppy je jako voljela svoju obitelj, ali žudjela je za tihim i normalnim životom koji kao da je izmicao Hathawayima. Željela je mir. Predvidljivost. (str. 9.)

I čini se da je to našla. Gospodin Michael Bayning slika je i prilika mirne luke – bogat, strahovito konvencionalan, ukrao je Poppyno srce, a čini se i ona njegovo. No, zašto toliko odugovlači sa zarukama?

U hotelu Rutledge, gdje njezina obitelj odsjeda, Poppy slučajno upoznaje njegova vlasnika, misterioznog, kompliciranog i pomalo opasnog Harryja Rutledgea.

Bilo je teško odrediti njegove godine – izgledao je kao da je u ranim tridesetima, ali oko sebe je širio atmosferu nekoga tko je i te kako vidio svijeta, odavao je osjećaj kao da je toliko toga vidio u životu da ga više ništa ne može iznenaditi. Kosa mu je bila gusta, dobro podšišana, crna kao noć… Bio je zgodan kao sam vrag… (str.17.)

Harry može imati ženu koju god poželi. No sve su one tako dosadne… Za razliku od šarmantne, pametne Poppy koju odmah poželi. Ali njezino srce pripada Michaelu – koji ju naprasito ostavlja, a ona biva upetljana u ogroman skandal koji može završiti samo na dva načina:

Udati se za zlikovca ili se uopće ne udati. Biti žena Harryja Rutledgea ili živjeti kao predmet poruge, gledati kako majke kore svoju djecu što joj se obraćaju kao da će im nevinost ukaljati sama njezina prisutnost. Primati ponude od muškaraca koji će misliti da je nemoralna ili očajna. Takva će joj biti budućnost ako ne postane njegova žena. (str. 160.)

Poppy i Harry – iskričavi par koji će vam zarobiti srce

Iskušaj me u sumrak treći je dio ciklusa o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas i moram priznati, meni najdraži.

Poppy i Harry divan su par, a strast pršti iz stranice u stranicu.

Ona je prelijepa mlada žena koja samo želi biti obična. Želi se, poput svih svojih prijateljica, udati i imati djecu. Naravno, svjesna je da nije premija, ponajviše zbog svoje luckaste obitelji sklone skandaloznom ponašanju. Pa za ime Božje, sestre su joj se udale za Rome i to im društvena krema Londona još uvijek nije oprostila!

Poppy je bila i te kako svjesna da po pitanju udaje ima svoje dobre i loše strane.

Ono što ide u njezinu korist: obitelj joj je bogata, a to pak znači da je očekuje izdašan miraz.

Ono što ne ide u njezinu korist: Hathawayi nisu baš istaknuta obitelj i nemaju plave krvi…

Ono što ide u njezinu korist: zgodna je.

Ono što ne ide u njezinu korist: brbljava je i nespretna… (str. 51.)

Nakon što joj Michael slomi srce, čini se da joj se snovi o udaji nikada neće ostvariti.

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Harry nosi svoje demone iz prošlosti. Teške naravi, na prvi pogled hladan i okrutan, čini se da nikako ne može biti par toploj Poppy.

Ipak, sudbina ima drugačije namjere i njih su dvoje naprasno spojeni u zajednicu koja im se nikako ne sviđa.

Naravno, dok su izvan spavaće sobe. Unutar bračne ložnice, sve frca od strasti i vatre.

Hoće li odnos njih dvoje prerasti u nešto više od strasti?

Ili će Poppy ipak pronaći način da se vrati Michaelu?

Hoće li je Harry pustiti?

Jer, ako nešto znamo o opasnom Harryju, to je da nikad ne pušta ono što želi.

A želi Poppy.

Iskušaj me u sumrak – treći u nizu, prvi u srcu

U ovaj sam se roman zaljubila odmah i nisam ga ispuštala iz ruku dok nisam došla do zadnje stranice. Poppy i Harry neodoljiv su par, naprosto ih se ne možete zasititi!

Toliko su različiti, a toliko slični. Njihova veza raste i razvija se, mijenja se iz poglavlja u poglavlje, a mi ne možemo odvojiti oči od toga!

Poppy je toliko željela biti voljena, biti u paru. I toliko je dugo čekala, još uvijek neudana dok su se prijateljice njezinih godina već poudavale i imale po dvoje ili troje djece. Kao da svi Hathawayevi dijele tu sudbinu da ljubav pronalaze kasnije. (str. 92.)

Iako Poppy traži mirnu ljubav i sigurnu luku, Harry u njoj budi ogromnu privlačnost i žudnju.

Iako se Harry pravi okrutan, hladan i udaljen od sviju, i u njemu kuca srce koje samo želi biti prihvaćeno i voljeno.

Uživala sam u njihovoj igri mačke i miša. Oboje su mi se svidjeli. Drago mi je da u ovom nastavku spisateljica ne forsira nekakav mačizam, iako je Harry i više nego frajerčina! Isto tako, Poppy nije bespomoćna ženica nego žena koja zna što hoće i kako se muškarac treba ponašati prema njoj.

A najbolje od svega jest što, unutar njihove priče, pratimo i prethodne – one njezinih sestara Amelije i Winifred sa zgodnim Romima Camom i Merripenom. Pratimo i neke buduće ljubavi, intrige i tajne – tu je razuzdani brat Hathaway, Leo, koji ne može odoljeti svađama s uštogljenom guvernantom Cat Marks. Zatim i ona sama – kakve tajne skriva? Koga se boji?

Joooj, jedva čekam dohvatiti i četvrti nastavak!

Opet mi ne gine cjelonoćno čitanje!

Konačno joj je postalo jasno da ljubav nema veze s pronalaženjem savršene osobe za udaju. U ljubavi se dopire do istine o nekoj osobi i prihvaćanju svih svijetlih i tamnih nijansi. Ljubav je sposobnost, vještina. (str. 328.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima! Naravno, klikom na Zavedi me u zoru pročitajte našu recenziju i drugog romana sage Hathaway.

Gdje kupiti roman Iskušaj me u sumrak:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ana Johns: Žena u bijelom kimonu

Nakladnik: Mozaik knjiga, veljača 2021.

Naslovnica knjige Žena u bijelom kimonu: ©Mozaik

Ana Johns djevojka u bijelom kimonu

Žena u bijelom kimonu prekrasna je, dirljivo ispričana priča koja bez lažne patetike govori o silnoj, ali teško ostvarivoj ljubavi između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Tada, u tradicionalnoj japanskoj kulturi, Amerikanci Japancima predstavljaju neprihvatljiv izbor za ženike njihovih kćeri. Amerikanci su za njih osvajači i bivši neprijatelji koje pogrdno nazivaju imenom gaijin.

U borbi kamena i vode, voda naposljetku pobjeđuje. Budući da je odluka moje obitelji čvrsta kao stijena, moram biti uporna kao voda ne bi li je promijenila. str. 19.

Japan 1957.

Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav….

Volim Hajimea.-Njegovo ime izgovaram šaptom.-I on voli mene. Toliko da se odrekao svog doma u Americi. str .53.

Amerika, danas

Mlada djevojka Tori Kovač skrbi za oca koji je na umoru. Majka joj je umrla prije nekoliko godina i jedino što joj je ostalo od obitelji umirući je otac. Prije smrti, otac joj povjerava pismo koje joj otkriva nepoznati život njezinog oca kao mladića, u vrijeme dok je imao devetnaest godina. Nakon očeve smrti, Tori odlazi u Japan kako bi pronašla očevu bivšu ljubav i možda upoznala sestru…

Prije ovog života imao sam drugi život. Bilo bi lakše da jednostavno pročitaš moje pismo. str. 160.

Japan 1957. kasnije…

Naoko i Hajime vjenčali su  se na tradicionlnom japanskom obredu pod stablom trešnje, bez prisustva njezine obitelji. Ali Naoko je imala majčin vjenčani kimono koji joj je ona kriomice donijela. Nakon toga, mladi par živi u unajmljenoj kućici u siromašnom dijelu grada. Naoko priznaje Hajmeu da je trudna i predviđa da nosi djevojčicu. Uskoro Hajme dobiva poziv iz mornarice da se vraća u Ameriku, a Naoko ostaje sama. Hajme ne uspijeva dobiti papire za vraćanje u Japan niti dozvolu za brak koji će biti priznat u njegovoj zemlji. Naoko ostaje sama, a uskoro i bez majke. Baka je šalje u Dom za buduće majke djece miješane krvi.

Dijete  će ti biti miješane krvi i zato neće biti blagoslovljeno. str. 87.

Ana Johns Žena u bijelom kimonu

Dom za majke miješane krvi

Naoko je smještena u dom s ostalim djevojkam koje čekaju dijete sa strancima. Dom vodi okrutna upraviteljica Sato. Stvari koje je tamo vidjela i doživjela premašuju granicu ljudskog vjerovanja. Ali, Naomi živi za svoju malu Plavu pticu za koju će se boriti do zadnjeg atoma snage…

Amerika, danas, kasnije…

Tori prodaje očev Cadillac i putuje u Japan kako bi saznala istinu o očevu životu. Od očevih stvari ima samo pismo napisano japanskoj djevojci, orijentalni crven šal i dio crvene vrpce. Potraga za očevom ljubavi iz mladosti je duga, a kad je jednom pronađe, istina je potresna i prepuna boli…

Crvena vrpca sudbine dio je istočno-azijskog vjerovanja. Kaže se da nebo sveže crvenu vrpcu oko malih prstiju onih kojima je suđeno da budu zajedno. str. 55.

Dojam o knjizi Žena u bijelom kimonu

Osim što sam iz ove knjige naučila dosta o japanskoj tradiciji i kulturi, čak i o političkim previranjima nakon Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku, knjiga me osvojila iskrenošću i dirljivošću. Jednostavno pisana, bez zauzimanja jedne ili druge strane, opisuje ljubav dvoje mladih u uvjetima koji su bremeniti zbog vremena i okruženja u kojem se nalaze. Dio u kojem se Naoko bori za život svoje kćerke i koji opisuje strašna događanja u Domu za mlade majke posebno je potresan, poglavito kada se zna da je taj dom uistinu postojao kao i lik čudovišne  upraviteljice (u knjizi Sato). Hrabra Naoko u meni istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.

Riječ spisateljice

Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, utemeljena je na stvarnim događajima uključujući i epizode iz života spisateljičina oca, koji je je bio zaljubljen u lijepu Japanku dok je služio u mornarici SAD-a. Njezina obitelj pozvala ga je na tradicionalni japanski čaj, ali kad su ga upoznali, nisu ga prihvatili. Ovaj događaj bio je povod autorici da napiše priču o ljubavi dvoje mladih različitih nacionalnosti. Japanske nevjeste u SAD-u bile su izložene gruboj diskriminaciji, ali one koje su ostale u Japanu bile su prognanice u vlastitoj zemlji. Više od deset tisuća djece rođeno je iz veza američkih vojnika i Japanki, za vrijeme i poslije okupacije. Mnoga od njih završila su u sirotištima za napuštenu djecu miješane krvi. Čudovišna upraviteljica Sato. pod pravim imenom Miyuki Ishikawa i zvana „vražja primalja“, osuđena je u Tokiu, na  temelju svjedočenja i optužena je za više od 160 smrti novorođenčadi i djece.

O autorici

Ana Johns studirala je novinarstvo i više od dvadeset godina radila na polju kreativnog pisanja. Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Knjiga Žena u bijelom kimonu prevedena je na 22 jezika. Autorica je rođena u Metro-Detroitu, a danas živi i radi u Indianapolisu.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana Zavedi me u zoru: ©Mozaik knjiga

Njegova je ljubav poput munje, pomislila je. Snažna i neumjerena; ne može se suzbiti ni podčiniti. Voljet će ju tako, zauvijek, makar ga i vrag odnio. (str. 268.)

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Zavedi me u zoru

Winifred Hathaway oduvijek je zaljubljena u Merripena, Roma kojeg su njezini roditelji spasili kao dječaka i uzeli pod svoje okrilje.

On i ona bili su različiti kao nebo i zemlja. Ona je bila nježna i krhka, on krupan i tamnoput. Ona profinjena, gotovo eterična, on mrk grubijan. No privlačnost između njih bila je gotovo opipljiva, možda i neizbježna, nagonska. Bili su poput para ptica predodređenih da zajedno sviju gnijezdo u krošnji. (str. 15.-16.)

Budući da još uvijek trpi posljedice šarlaha, strašne bolesti zbog koje je skoro umrla, u pratnji brata Lea odlazi na liječenje u Francusku. Vraća se dvije godine poslije, gotovo potpuno oporavljena. Merripen je, čini se, još uvijek isti i uporno odbija bilo kakvu pomisao na ljubav s Win.

Tamnih očiju, poročnih usana i isposničkih crta lica, bio je vraški naočit, kao i prije. No između obrva, usjekla mu se duboka bora, a pogled mu je postao hladniji i okrutniji. Njezin Merripen nije bio takav. Djelovao je poput muškarca sposobnog činiti stvari kakve on nikada ne bi učinio. (str. 93.)

No zašto je takav prema njoj? Zna da ga voli, i svima je očito da i on voli nju.

Leži li tajna u njegovoj prošlosti?

Hoće li se što promijeniti kad sazna da je Win iz Francuske doputovala u društvu zgodnog liječnika Harrowa koji nije imun na njezinu ljepotu i šarm?

Svaki muškarac koji ju je vidio, bio je zadivljen njezinom ljepotom.

Oni koji ju nisu dobro poznavali, smatrali su ju ledenom kraljicom. Djevojkom koja razmišlja glavom, a ne srcem. Nisu mogli znati da se ispod njezine uvijek staložene površine skriva mali vražićak. (str. 39.)

I koju to dijagnozu Win uporno skriva od ostalih?

Kakva to tajna povezuje Cama, muža najstarije sestre Hathaway, i Merripena?

Do kraja ove strastvene ljubavne priče, brojne će tajne izići na vidjelo…

Win i Merripen – od početka do kraja

Merripen je dječak kojeg je, teško ranjenog, napustilo vlastito pleme. Njegov rom baro bio je veoma okrutan čovjek koji ga je trenirao da živi i ponaša se kao životinja. Zašto? To je tajna koja Merripena danas sprječava da Win iskaže svoju ljubav i da, možda, sretno živi s njom. Zaljubio se u nju dok je ležao na samrti, prije nego ju je uopće i vidio. Samo joj je čuo glas i znao je.

Isto tako, znao je da će zbog njegove strašne, divlje prošlosti ta ljubav morati ostati tajna zauvijek. Jer, čak i više nego je volio Win, bojao se da će ju njegova ljubav ubiti.

Naravno da ju je volio. Nije ju mogao ne voljeti. Ali ne onako kako o tom pišu pjesnici. Njegova ljubav prema njoj prelazila je granice zemlje, neba ili pakla. Sve ljubavne riječi koje je itko ikada napisao, bile su otrcane u usporedbi s onim što je on osjećao prema njoj. (str. 39.)

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Winifred voli Merripena otkad zna za sebe. Taj mrzovoljni dječak, danas isto tako mrzovoljni muškarac jedini je na kojeg je ikada mislila, jedini kojeg je mogla zamisliti pored sebe. No, iako mu je priznala svoje osjećaje i dala svoje usne, a gotovo i više od toga, on ju uporno odbija. Ona zna da ju voli, ali on to nikad ne bi priznao.

Win odlazi u Francusku sa žarkom željom za ozdravljenjem, jer jedino što želi jest živjeti kao normalna žena – udati se i imati djecu. Budući da je, nakon šarlaha, preslaba i prebolesna kako bi izdržala trudnoću i porod, odlazi u europsko lječilište ozdraviti i ukloniti jedinu prepreku za ljubav s voljenim Merripenom. Barem tako ona misli.

Nakon što se vraća, rumena i zdrava, on ju i dalje uporno odbija, mada mu u očima gori plamen koji govori više od njegovih riječi.

Zavedi me u zoru – drugi dio sage o obitelji Hathaway

S obitelji Hathaway imali smo se priliku upoznati romanom Jedne noći u ponoć (klikom na naslov u popisu dolje možete se prisjetiti naše recenzije). To je priča o tome kako je najstarija sestra Amelija upoznala svog muža Cama. Njih dvoje veoma su važni likovi i u ovom nastavku, što me stvarno razveselilo jer sam htjela vidjeti kako napreduje njihov brak.

Moram priznati, Jedne noći u ponoć svidio mi se više nego Zavedi me u zoru, iako je, gledajući fabulu, potonji roman uzbudljiviji. Ovdje imamo i otkrivanje tajne iz prošlosti, ljubavno rivalstvo, otmicu… No, Amelija i Cam jednostavno su mi bili uvjerljiviji par. Merripen mi nikako nije sjeo, jednostavno se nisam povezala s njim i nikako mi ne ulazi u glavu kako se vragolasta i svojeglava Win uspjela zaljubiti u muškarca koji je stalno mrk i namršten. Čak joj je to bilo i seksi, iako je u nekoliko navrata prema njoj bio baš neugodan i bezobrazan. Nije mi se svidjelo njegovo ponašanje prema njoj, posesivnost i ljubomora. U jednom je trenu odbija, a u drugom ju ucjenjuje, prijeti joj i brani da bude s muškarcem koji bi ju možda mogao usrećiti. A da i ne govorim da postoji situacija u kojoj se ponio kao pravi slabić…

Malo me naživciralo i neprestano spominjanje krhke ženstvenosti i snažne muževnosti. Ma daaaaaj…

Na njegovo golemo zaprepaštenje, grlo mu se stegnulo od ushita, a suze ga zapekle u očima. Dovraga, kad je postao takav slabić? Oduvijek je mogao prikrivati osjećaje. Duboko u njem nešto se promijenilo, razbilo se u stotinu djelića. Više nikada neće biti isti. Mislio je da je jak, nesalomljiv. Možda je i bio, ali ne jači od jedne male slabašne žene. (str. 280.)

Lagano štivo o ozbiljnim problemima

Ako ste mislili da su ljubavni romani frivolni i površni, zapravo biste se mogli iznenaditi. Kao i prethodnik, i ovaj nam povijesni ljubić Lise Kleypas pripovijeda o brojnim ozbiljnim temama koje ne bismo očekivali u štivu takve tematike.

Društvo je u tom smislu znatno kritičnije prema ženama. Od njih se očekuje savršeno ponašanje u svakoj situaciji. No ako je riječ o muškarcima, stvari stoje malo drukčije. Osobito onima koji imaju plemićku titulu. Njima nitko ne uzima za zlo ako pod utjecajem alkohola kažu ili učine nešto što se ne pristoji. I nakon toga pozivaju ih u društvo, kao da se ništa nije dogodilo. (str. 103.)

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Imamo tu tako raspredanje o dvostrukim mjerilima društva za žene i muškarce, uvid u život Roma, njihove običaje i način života, problem nasilja nad djecom i posljedica koje to na njima ostavlja… Imamo čak i primjer planiranja obitelji u 19. stoljeću!

Moram priznati, ovaj mi se segment romana Zavedi me u zoru veoma svidio. Volim kad me knjiga iznenadi, a ljubići Lise Kleypas u tome uspijevaju. Volim kad čitajući nešto naučim, opustim se i ugodno provedem vrijeme. Ovoj spisateljici to dobro ide i iako moram reći da mi je drugi dio sage o Hathawayevima slabiji nego prvi, bacam se i na ostale!
Jedva čekam vidjeti što će se dogoditi sa sestrama Poppy i Beatrix te bratom Leom!

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman Zavedi me u zoru:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2017.

Naslovnica romana Jedne noći u ponoć: ©Mozaik knjiga

-Ne vjerujem u sudbinu – rekla je. – Svaki je čovjek vladar svoje sudbine. …

-Ne bih se složio. Svatko, pa i najmoćniji od nas, bespomoćan je u rukama sudbine. (str. 33.)

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

Jedne noći u ponoć

Nakon smrti roditelja, dvadeset šestogodišnja Amelija Hathaway primorana je postati glava obitelji i pobrinuti se za tri mlađe sestre i starijeg brata Lea, koji dane krati pijući, kockajući i smucajući se po sumnjivim dijelovima Londona. Nakon što Leo nenadano naslijedi titulu vikonta, imovinsko stanje naglo im se popravlja, ali ne toliko da bi Amelija mogla uživati u bezbrižnosti.

Želeći pomoći sestri Win da se oporavi od bolesti pluća i Leu da se izliječi od alkohola i velike tuge koja je zaledila njegovo srce, Amelija čitavu obitelj seli na imanje u Hampshireu. Tamo ih dočekuje oronula stara kuća u koju treba uložiti više nego što imaju.

Bila je to zapravo vrlo šarmantna kuća, pomalo čudna i tajnovita, ali s mnoštvom odlika. Trebalo ju je samo dovesti u red. Zapravo, po mnogočem je bila nalik Hathawayevima. (str. 121.)

Tamo ih dočekuje i Cam Rohan, zgodan i iznimno bogat mladić romskog podrijetla s kojim Amelija ima neke neriješene poslove.

Bio je mlad muškarac, nije mu još bilo ni trideset. Punih usnica, snažne uglate čeljusti i očiju boje zlaćano smeđeg topaza, izgledao je poput grješnog anđela. Kosa mu je bila duga i kovrčava, tamni uvojci padali su mu na ovratnik, a jedna ušna resica bila mu je ukrašena brilijantom. (str. 16.)

A kad se kaže da imaju neriješene poslove, misli se na strastveni poljubac koji ni jedno od njih ne može izbaciti iz glave.

Nakon što se jadnim Hathawayima zaredaju nevolje, Cam je uvijek tu da ih iz njih izvuče.

I da se u uvuče u krevet ženi koja mu je zavrtjela glavom.

Bez obzira na podrijetlo, imovinski status i svoje divlje naravi, njih dvoje naći će način kako bi bili skupa.

Unatoč zlim jezicima, unatoč tajnama koje kriju, unatoč prošlosti.

Amalija i Cam – dom i sloboda

Amelija Hathaway glavna je protagonistica romana Jedne noći u ponoć, prvog iz serije o obitelji Hathaway.

Znala je što vidi pred sobom: mladu tamnokosu damu rumenih obraza i raskošnih oblina, odjevenu u običnu, praktičnu haljinu i s udobnim cipelama na nogama. Ukratko, potpuno drukčiju od blijedih, vitkih i krhkih žena kakve su bile u modi. Bila je svjesna da nije od onih koje bi izgledom plijenile pozornost gdje god da se pojave, no ujedno, bez lažne skromnosti, znala je da ju muškarci smatraju privlačnom. Već se odavno mogla udati, no čekala je pravog… (str. 15.)

U prošlosti povrijeđena, odlučuje ostati usidjelica i život posvetiti svojoj obitelji.

Svi njeni planovi padaju u vodu kad upozna Cama, šarmantnog, tajnovitog Roma koji joj istog trenutka zavrti glavom.

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

I Cam je otprve oduševljen Amalijom, ne samo njezinom izvanjskom ljepotom, već onim što ona doista jest.

No, oboje su svjesni i svojih razlika. On je Rom koji više od svega cijeni slobodu i iako trenutno živi životom gadjija, mašta o danu kada će se vratiti slobodi i životu u prirodi, nevezan novcem, kućom, zidovima.

Njezina čvrsta veza s obitelji i spremnost da za njih učini sve što je u njezinoj moći… bilo je to nešto što ga je nagonski privuklo. U tom je bila poput Roma. Poput njega. Ipak, u suštini su bili posve različiti. Znao je da je vezana za dom; sklona pustiti korijenje. Bilo je nadasve ironično što ga je privukla žena koja je predstavljala sve od čega je želio pobjeći. (str. 147.)

Hoće li to dvoje ljubavnika uspjeti pomiriti svoje razlike? I kako?

Tko će se kome predati?

I, kada je ljubav prava, treba li se uopće predavati?

Jedne noći u ponoć – povijesni ljubavni roman

Stvarno ne znam što toliko imam protiv ljubavnih romana. Uvijek o sebi mislim kao o curi koja je rođena za trilere, ali svako toliko naiđem na serijal ljubića koji me oduševi!

Tako je bilo s Maiden Lane serijalom autorice Elizabeth Hoyt, a čini se da će tako biti i s ciklusom o Hathawayima autorice Lise Kleypas.

Mislim da je to zato što su oba serijala povijesni ljubići – Jedne noći u ponoć, kao i ostala četiri nastavka, događaju se u sredinom 19. stoljeća. Valjda mi se sviđa to vrijeme gdje su žene bile dame, a muškarci junaci. Gdje se pazilo na čast, ponos i dostojanstvo, a opet pronalazilo vremena i tajnih kutaka za uživanje u ljubavi, romansi i poljupcima.

Ni u ovom romanu ne nedostaje erotike i vrućih igrica glavnih likova, ali sve je to lijepo zašušureno u vrtuljak prave ljubavi, nježnosti, skrivenih strasti i smjernosti.

Borba protiv predrasuda

U romanu Jedne noći u ponoć sviđa mi se Amalija, glavni ženski lik. Ona je jaka, na leđima nosi cijelu svoju obitelj i za sve se njih brine, misli da je prestara za udaju (što mi je isprva bilo stvarno smiješno, no svako sam se toliko podsjećala da je ipak riječ o nekim drugim vremenima) i čvrsto odlučuje biti usidjelica (ha-ha-ha) sve dok joj mladi, privlačni Rom ne zaljulja tlo pod nogama.

-U biti, grozim se da bih morala živjeti u podređenoj ulozi – priznala je. – Nisam nimalo pokorna, a to je ono što muškarci očekuju od supruge, zar ne? (str. 82.)

Kod Cama mi se sviđa to što prihvaća njezinu zapovjedničku i jaku narav, iako, naravno, i ona tu i tamo poklekne i isplače mu se na ramenu.

Malo mi se manje sviđa njegova posesivnost i ljubomora, ali u romanu je to objašnjeno njegovim romskim zaleđem i zapravo funkcionira, iako u stvarnosti mrzim takve tipove. Kod Cama je taj segment sveden na minimum pa nam, unatoč tim nekim svojim mušicama, i dalje ostaje simpatičan.

Primijetila sam da se i drugi nastavak ciklusa, Zavedi me u zoru, bavi ljubavlju između Roma i djevojke ne-romskog podrijetla i sviđa mi se način na koji ovi romani, premda isprva shvaćeni kao lako štivo za odmor, zapravo šire naše vidike i umanjuju predrasude.

Kao što se serijal Maiden Lane borio protiv predrasuda prema ženama, tako mi se čini da se i ovaj roman na svoj način bori protiv predrasuda prema Romima. Upoznaje nas s njihovom kulturom, običajima, riječima i vjerovanjima i u tome leži jedan dio njegove ljepote.

Jedva čekam baciti se na ostatak serijala!

Serijal o obitelji Hathaway

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Serijal o obitelji Hathaway upravo čitam, tako da ćete na našem blogu uskoro moći pronaći recenzije svih pet nastavaka! E sad, u serijalu o Hathawayevima pojavljuju se različiti simpatični likovi za koje sam otkrila da su zapravo ljubavnici iz prethodnog serijala koji je povezan godišnjim dobima. Ako vas zanima kako su se zaljubili vikont St. Vincent i Evie, grof Westcliff i lijepa Amerikanka Lillian te ostali, u Hathawayevima sporedni likovi, posegnite za sljedećim naslovima:

  • Jedne strasne zime
  • Proljetni skandal
  • Tajne ljetne noći
  • Dogodilo se jedne jeseni
  • Na božićno jutro

Tu je, zatim, serijal o obitelji Ravenel:

  • Hladnokrvni zavodnik
  • Udaja za Winterbornea
  • Igra s vragom
  • Kao stranci

Od suvremenih ljubavnih romana navodim:

  • Slatkorječivi neznanac
  • Vrag plavih očiju
  • Sponzor
  • Djevojka smeđih očiju

Gdje kupiti roman Jedne noći u ponoć:

Mozaik knjiga – Svi gore navedeni naslovi su dostupni, neki i po sniženoj cijeni!

Uživate li u čitanju ljubavno-erotskih povijesnih serijala, bacite oko na Byron serijal autorice Tracy Anne Warren i Maiden Lane serijal autorice Elizabeth Hoyt.

Objavljeno

Ruth Rendell: Društvo svete Zite

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Društvo svete Zite: © Mozaik knjiga, Zagreb 2021.

Ruth Rendell Društvo svete Zite

Društvo svete Zite – koloplet likova iz Hexam Placea

Upravo izašla knjiga Ruth Rendell, Društvo svete Zite, zanimljivo je napisan kriminalistički roman koji nema odlike klasičnog krimića. Mnoštvo likova, koji su svi redom zapravo susjedi u ulici Hexam Place, koja se sastoji od nekoliko stambenih zgrada i pivnice Dugong,  i njihovi svakodnevni životi, prikazani su na poseban način bez uplitanja spisateljice u osobnosti  i karakter likova. Ovakav način pisanja koji je gotovo dokumentaristički, u stilu novinarskih kartica, koji govori o događajima, ali ne i o psihološkim i emocionalnim aspektima ličnosti, stvorio je roman za koji vam se čini da je na prvu površan, možda čak i hladan (jer se ne možete, bar ja, poistovjetiti ni s  jednim likom), ali uz koji se možete zabaviti, iščekujući kako će se rasplesti radnja.

Društvo svete Zite- osnivanje kluba

Stanari ulice Hexam Place uglavnom su iz redova britanske aristokracije: lordovi (obitelj Studly), bogataške obitelji koje su imetak dobile nasljeđivanjem (samoprozvana princeza Suzan),  bankarskim mešetarenjem (Preston i Lucy Still) ili javnim poslovima (homoseksualni par Damian i Roland). Svih njih opslužuje hrpa pomoćnih radnika: vozača, njegovatelja, au pair djevojaka-pratiteljica, vrtlara, kuhara i domaćica. Nezadovoljstvo koje oni osjećaju zbog svog podređenog položaja i diskriminacije od strane aristokracije, nagnalo ih je na osnutak kluba u kojem će jednom tjedno razgovarati o svojim problemima. Sastanci su se održavali u pivnici Dugong.

Šaroliko društvo u međusobnim vezama

Nakon što upoznamo sve stanare i pomoćno osoblje ulice Hexam Place (kako bi nam pomogla u tome autorica na početku knjige prilaže zgodnu mapu), saznajemo da su njihovi odnosi duboko isprepleteni. Vozač spava s lordovom kćeri i ženom, homoseksualni par se želi vjenčati i planira veliku svadbu, vrtlar koji je psihički bolesnik radi kod više poslodavaca, dadilja kod Stillovih više je majka djeci nego njihova vlastita majka, a Preston Still saznaje da njegova žena ima ljubavnika koji je nećak bogate starice iz susjedne kuće. Uz to je i glumac u tv-sapunicama.

Preston Still rješava se ženinog ljubavnika

Uhvativši ženu s ljubavnikom, Preston Still ubija istog, nehotice ga gurnuvši niza stepenice. Nehotično ubojstvo potiče niz raznih događaja. U pomoć mu stiže pratiteljica, au pair djevojka Montserrat, koja opet ima svoje planove vezane za Prestona Stilla. Pomaže mu sakriti tijelo i radnja se počinje razvijati…

Počela se pitati zašto se uopće uplela u to. Ali je tada rekla samoj sebi kako možda ima određenu budućnost s Prestonom Stillom. Ako se policija usredotoči na njega. Ona će ga možda spasiti i tada će početi njegova zahvalnost. str. 117.

Ruth Rendell Društvo svete Zite

Dojam o djelu:

Knjiga je drugačija. Ako bih Ruth Rendell već uspoređivala s nekim drugim autorima, najsličnija bi joj po stilu pisanja bila Agatha Christie, s razlikom što knjiga nema klasičnog ubojicu ili negativca. Odnosno, na neki način svi likovi  imaju neke svoje interese od kojih su neki vrlo moralno upitni. Meni osobno ova knjiga nije najbolje ostvarenje Ruth Rendell, ali ostavljam čitateljima da sami procijene. Mnoštvo likova koji nisu psihološki razrađeni smatram nedostatkom knjige, ali kako knjiga nije nezanimljiva, sigurno će naći svoje poklonike.

O autorici:

Britansku autoricu odlično prodavanih psiholoških krimića, Ruth Rendell, rođenu 1930. u Londonu, književni krugovi i kritičari smatraju dostojnom nasljednicom velike dame krimića Agathe Christie. Po Rendellinim romanima snimljeno je nekoliko kriminalističkih filmova i tv-serija, a na hrvatski su prevedeni romani Presuda u kamenu, Demon u mojoj zjeni, Živo meso, Ključevi ulice, Jezero tame, Brojalica, Dimnjačarov sin, Nijedna noć nije preduga, Oko koje vidi u tami, Godišnjica i Taština teško umire. Neke romane napisala je pod pseudonimom Barbara Vine. Ruth Rendell je preminula u svibnju 2015. godine.

Gdje kupiti roman Društvo svete Zite:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Devet potpunih neznanaca: ©Mozaik knjiga

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Devet potpunih neznanaca

Devet potpunih neznanaca dolazi na desetodnevni odmor u toplice Tranquillum House tražeći promjenu. Neki žele zaboraviti, neki smršavjeti, neki se oporaviti…

… kuća je bila prelijepa. Bijeli balkoni s ogradama poput čipke blistali su na suncu. Vrt je bio bujan i zelen čak i usred ljetne žege…

str. 55.

Neobična vlasnica toplica i organizatorica čitavog programa, karizmatična Ruskinja Masha, obećava im iskustvo kakvo nikada do sada nisu doživjeli.

-Za deset dana nećete biti osoba koja ste danas – ponovila je Masha.

Nitko se nije ni pomaknuo. …

Kakvog li obećanja: biti netko novi, netko drugi, netko bolji.

-Iz Tranquillum Housea izaći ćete sretniji, zdraviji, lakši, slobodniji – rekla je Masha.

Svaka je ta riječ zvučala kao blagoslov.

str. 121.

Svaki od tih devet potpunih neznanaca nosi neki križ – Frances je spisateljica ljubavnih romana kojoj propada karijera, Lars je odvjetnik koji zastupa samo žene u brakorazvodnim parnicama i dvoumi se oko ostvarivanja u očinstvu. Ben i Jessica mladi su par čiji se brak raspada, Tony je bivši ragbijaš kojemu je ozljeda koljena okončala karijeru. Carmel jedino želi smršavjeti jer misli da je to razlog zbog kojeg ju je ostavio suprug. Heather, Napoleon i Zoe tri su člana obitelji koja je nekad bila četveročlana.

Svatko od njih zahtjeva drugačiji pristup, a Masha misli da ima točno ono što im treba.

Masha ih je već zavoljela. Voljela je njihove umišljene mane i prezir prema sebi samima, njihov očigledne laži, njihove šale koje su trebale sakriti bol dok se lome i pucaju pred njezinim očima. Idućih deset dana svi oni pripadaju njoj. Ona će ih poučiti, zaliječiti, pretvoriti u ljude koji bi mogli i trebali biti.

str. 100.

No, Mashine metode nisu nimalo uobičajene.

Čini se da ona, za svoje drage goste, ima na umu nešto više od običnih spa tretmana…

Masha i devet potpunih neznanaca

Masha je žena tajanstvene prošlosti koja nam se tek na kraju otkriva. Bivša nemilosrdna poslovna žena, sada totalno zen i smirena. Kako je to moguće? I koje su to (ilegalne) metode kojima želi podvrgnuti svoje goste?

Pogledala je svoje goste, devetero ljudi koji su sad sklopljenih očiju poslušno čekali njezine upute. Njihove sudbine bile su u njezinim rukama. Promijenit će ona njih, i to ne samo privremeno nego zauvijek.

str. 140.

U svemu joj bespogovorno pomaže bivši bolničar Yao. U Mashu gleda kao u Boga i vjeruje joj svaku riječ.

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Goste sam već spomenula u sažetku fabule, no otkrit ću vam još nešto. Jako volim kada su likovi ljudi od krvi i mesa, s pravim problemima, nesavršeni i obični. Naših devet potpunih neznanaca baš su takvi – svatko od njih može biti jedan od nas. Njihovi nam se problemi možda čine mali i beznačajni, ali njima su najveći. Žele ih riješiti, no bez muke i truda. Do kraja romana, naučit će da život ne čine samo problemi već sve one sitnice koje nas usrećuju, iznenađuju i povezuju. I da čar životu zapravo daje baš način na koji rješavamo probleme, bili oni veliki ili mali.

Najdraži lik mi je Frances – spisateljica ljubavnih romana u svijetu koji želi samo trilere. Ona je toliko simpatična, zaljubit ćete se u nju već od prve rečenice! Ima dva bivša muža, nedavno je doživjela „ženidbenu prevaru“, muče je valunzi, a ona kroza sve to prolazi zabavljajući se na vlastiti račun, s osmijehom na usnama.

Ovdje nema klasičnih negativaca. Svi su likovi sivkasti. U svakom ćete naći nešto što ćete voljeti. Dobro, možda ne baš voljeti, ali svakako razumjeti.

Za kraj – kraj

Budući da sam pročitala sve naslove Liane Moriarty koji su kod nas prevedeni, i prije čitanja znala sam da će mi se roman Devet potpunih neznanaca svidjeti.

Volim stil pisanja ove autorice – nisu to ni krimići i trileri. To su romani o životu. O malim stvarima koje nas često znaju odvesti na neobična, teška mjesta; u nekom novom, neočekivanom smjeru. Obične stvari često se pretvore u ono što potpuno preokrene naš život. Njezini su romani o ljudima i svemu što je ljudsko – tuzi, gubitku, krivnji, ali i ljubavi, potpori i zajedništvu.

Bio je previše mlad i previše sretan da zna kako ljubav nije dovoljna, premlad da zna kako život može slomiti čovjeka.

str. 222.

Tako je i u ovom romanu. Desetodnevni boravak u neortodoksnim toplicama naših devet potpunih neznanaca mijenja do kosti. Ništa ne ostaje kao što je bilo.

Mashine metode možda jesu malo psihotične, ali izgleda da su polučile uspjeh.

-Večeras počinje mračna noć njihove duše –

-Mračna noć duše?-

-Mračna noć duše nužna je za brz duhovni napredak. … Moramo ih slomiti da bismo ih ponovo izgradili. –

str. 363.
Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Najdraži dio romana svakako mi je kraj. Iskreno, obično me krajevi razočaraju – gotovo nikad nije sve rečeno, uvijek ostaju neki upitnici, valjda si autori ostavljaju mjesta za nastavak…

Ovaj roman nije jedan od takvih – kraj je izvrstan! Pratimo što se s našim strancima dogodilo nakon tjedan dana, nakon dva mjeseca, nakon pet godina. Sve je to prožeto finim humorom koji vas naprosto tjera na smiješak.

Svatko doživi kraj baš onakav kakav zaslužuje – i to je ono što nas ispunjava dubokim zadovoljstvom.

Čitajući ovaj debeljuškasti roman, vezala sam se za većinu likova i kad sam vidjela kako im je spisateljica osmislila epilog, bila sam sretna i zbog njih i zbog sebe.

Naravno, devet potpunih neznanaca više nisu neznanci.

A ono što se tek sluti u posljednjem poglavlju, pokazuje koliko ih je zapravo povezao Mashin ludi pokušaj njihova mijenjanja.

Ostali naslovi ove autorice:

Pročitala sam sve naslove Liane Moriarty i moram reći da mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.

Naravno, i ostali su romani odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.

Roman Male laži čak je pretočen je u mini-seriju s Reese Witherspoon i Nicole Kidman u glavnim ulogama:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Cara Hunter: Izbliza

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izbliza: ©Mozaik knjiga

Cara Hunter: Izbliza

Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva – otmice djeteta – u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposredna okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još.

Ali zna. Zna.

str. 9.

Izbliza

Osmogodišnja Daisy Mason nestala je s vrtne zabave svojih roditelja, iz vrta vlastite kuće u dobrom dijelu grada. Nitko od brojnih uzvanika na zabavi ništa nije vidio. Čak ni roditelji nisu odmah primijetili da je djevojčica nestala. Kako je to moguće?

Pozvan je inspektor Adam Fawley. Bogato policijsko iskustvo naučilo ga je da je krivac za otmicu djeteta u najvećem broju slučajeva – netko izbliza.

Od prvog je trenutka inspektoru očito da su roditelji čudni likovi koji nešto kriju. Ali što? Jesu li zaista krivi za otmicu vlastitog djeteta?

Što skriva uplašeni stariji brat?

Kako je djevojčica mogla nestati svima ispred nosa?

Tko zna o otmici više nego što govori?

I zašto se roditelji ponašaju kao da su nešto skrivili?

Dok policija pokušava istražiti sve tragove i saznati tajne iz prošlosti, sat polako otkucava…

Vremena je sve manje.

Inspektor Adam Fawley

Kad inspektor dolazi na mjesto zločina, trudi se ne popustiti pred svojim predrasudama. Iz iskustva zna da su u ovakvim slučajevima najčešće odgovorne bliske osobe, ali trudi se ne dopustiti da mu to saznanje pomuti pogled na istragu.

… ljudi poput mene vidjeli su samo ono što su željeli vidjeti i čuli samo ono što su željeli čuti. Ne mogu dopustiti da ponovo tako pogriješimo.

str. 177.

Neke dijelove romana pratimo baš iz njegove perspektive, u prvoj osobi, tako da on postaje lik koji najbolje razumijemo.

Od početka nam je jasno da se inspektoru nedavno dogodilo nešto veoma traumatično i da svi oko njega još uvijek hodaju „kao po jajima“. Nažalost, vrlo brzo nam je dano naslutiti kakva ga je to tragedija zadesila i od koje se ne može oporaviti.

Osim te tuge koja ga prati na svakom koraku, inspektor Adam Fawley zapravo je poprilično simpatičan lik. Često daje crnohumorne opaske o stanju oko sebe i to mi je najbolji dio njegove osobnosti. Autorica ga stvara baš kao čovjeka od krvi i mesa, koji svijet vidi onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi možda volio da bude. Inspektor ima i živce od čelika – to ćete vidjeti kad dohvatite ovaj roman. Inspektor ima i prekrasno srce – to već slutite i iz mojih riječi, ali saznat ćete i iz njegovog odnosa ne samo prema kolegama, nego i prema onima koji bi mogli imati „putra na glavi“.

Cara Hunter: Izbliza

Roman današnjice

Osim radnje pune iznenađenja, preokreta i mjestimice jezive atmosfere (Onako kao kad slutite da nešto nije u redu. Ne znate što, ali jasno vam je da nešto ne štima.), roman vas drži uza se i načinom na koji je napisan – osim klasičnog pripovijedanja, tu su i tweetovi, novinski članci, SMS poruke. Dok čitate, stranice se okreću same od sebe, a slučaj vam se čini življi baš zbog toga. Gotovo osjećate da ste i vi dio istraživačkog tima!

Anne Merrivale @Annie_Merrivale_                         16:42

@ForWhomtheTollis Znam. Mislim da je sad jedino pitanje tko ju je ubio #DaisyMason   

str. 45.

Dio koji će vas doista taknuti, onako da se zamislite, jest utjecaj društvenih mreža koji prožima roman Izbliza. Kad cure informacije – krive su društvene mreže. Kad zavlada govor mržnje i kad se poziva na linč – opet društvene mreže!

Beat Pete @dontgivemethatshit                                   14:15

Svijet bi odahnuo da netko ubije to dvoje smradova – da barem odjebu i crknu @TheGameBladder666 @Rottweiller_1982 @Nuckleduster1989  

str. 141.

Ta neka mala pod-priča o utjecaju društvenih mreža na čitav naš život aktualizirala je klasičnu temu nestanka djeteta i učinila da se čitatelj osjeća kao da se sve ovo događa sad. Možda čak i negdje u našoj blizini. Nama, sada, izbliza.

Roman Izbliza – izbliza

Roman Izbliza jedan je od boljih trilera koje sam čitala ove godine. Doduše, Izbliza nije samo psihološki triler, on je i kriminalistički roman te sudska i obiteljska drama. I iako možda mislite da takva mješavina ne može funkcionirati, iznenadili biste se. Iako se na prvu zaplet čini neoriginalan i već pomalo otrcan, jamčim vam, fabula je prepuna iznenađenja i nećete moći prestati dok ne pročitate sve do zadnje stranice.

Spisateljica Cara Hunter iznimno je talentirana jer je u svom prvijencu uspjela stvoriti sve ono što želite od romana – napeti slučaj, potragu za zločincem i epilog na sudu. Dakako, tu je i vrhunski kraj! Ne samo da me oduševio, nego sam ostala zatečena smjerom u kojem je priča otišla, i autorici skidam kapu. Ni u zakutku mozga nisam naslutila kako će potraga za malom Daisy završiti!

Od srca preporučujem roman Izbliza i nadam se da ćete se i vi, dok budete čitali, osjećati onako kako sam se ja osjećala – iznenađeno, šokirano, iziritirano (neki likovi su ajme, želite ih ošamariti jednom, pa onda opet i opet i opet!) i u iščekivanju!

Jer toliko je toga što se krije u malim zajednicama, u finim obiteljima, u dobrim dijelovima grada. A rješenja dolaze polako. Taman kada odlučite zatvoriti knjigu.

Pa nastavljate čitati… Bez obzira na to koliko je sati.

Cara Hunter: Izbliza

Ostali naslovi ove autorice:

Izbliza je prvi roman Care Hunter iz serije o inspektoru Fawleyju. Drugi roman, U mraku, dolazi uskoro.

Gdje kupiti roman Izbliza:

Mozaik knjiga