Kategorija: Jesen

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Vještičji sat: ©Znanje

Preveo: Mladen Jurčić

Uvijek je moguće da je đavao prisutan. (str. 3.)

Vještičji sat

Boston, 1662. godina.

Dvadeset četverogodišnja Mary druga je supruga bogatog, naoko simpatičnog postarijeg Thomasa Deerfielda. Thomas je sklon popiti čašicu previše, no i tada jako pazi da njegova prava narav ne iziđe na vidjelo ni pred kim, osim pred njegovom mladom suprugom. A kada je pod sigurnim krovom vlastite kuće, kad služinčad zaspi i kad nema svjedoka, Mary trpi pljuske, udarce i svakojaka poniženja.

Pitala se odnose li se drugi muževi prema svojim ženama onako kako se Thomas odnosi prema njoj. Znala je da to nije istina, ali nije mogla dokučiti ponaša li se on tako samo zbog svoje sklonosti prema neumjerenu piću (…) ili postoji kakav drugi razlog. (…) Vjeruje li doista da mu je žena tupa, a on je svojom nasilnošću „podučava“? (str. 39.)

Maryn otac je bogati uvoznik sklon novitetima pa jednoga dana uvozi vilice – jedaći pribor s tri zupca.

Jedan set poklanja svojoj kćeri i tada sve kreće po zlu. Ne samo da bogobojazni mještani odbijaju koristiti ono što nazivaju đavoljim zupcima, nego i Thomas uskoro ozljeđuje Mary zabivši joj vilicu u nadlanicu.

Mary odlučuje da više neće trpjeti i podnosi zahtjev za razvod braka.

Žena – vještica

Naravno, u 17. stoljeću razvodi nisu česti, a pogotovo ih se ne odobrava ženama, bez obzira na to koliko one bile u pravu.

Na sudu, umjesto da se propitkuju Thomasovi postupci – propitkuju se njezini. Sluškinja svjedoči kako se Mary bavi vještičarenjem, ljubomorne susjede bacaju ljagu na njezin moral, a Thomas je slika i prilika dobrog, milosrdnog supruga. Uskoro mlada žena shvaća u što se upetljala. Mizogine suce više brinu đavolji zupci nego bračno nasilje pa se Mary nađe s mogućom omčom oko glave jer prijeti joj optužba da je – vještica.

Odjednom je sve shvatila… Sve joj je postalo jasno kad je vidjela da se pastor John Norton i njezini roditelji pogledavaju… U očima im je vidjela da bi, ne bude li oprezna, mogla doživjeti mnogo goru sudbinu nego što je život s Thomasom Deerfiledom. (str. 144.)

Vještičji sat, povijesni aktualni roman

Vještičji sat nije jezivi horor roman, mada bi se to iz njegova naslova moglo zaključiti. To je povijesni roman koji za okosnicu radnje uzima vještice i njihov progon, a način na koji se priča raspliće aktualan je i danas.

Žena koja misli svojom glavom nikad nije poželjna, čak ni danas, a kamoli 400 godina ranije. Mary se samo želi riješiti nasilnog supruga, no sloboda joj je onemogućena, a kada se ogole razlozi suda i mahom muških sudaca – jasno je kao dan. Mary će nastaviti trpjeti jer je žena, jer je manje vrijedna.

… ali jedno znam: kao žena, suočit ćeš se s ljudima koji bi bili sretni da te vide kako (…) visiš. (str. 121.)

Spletom banalnih okolnosti koje u glavama glupana postaju dokazi za udruživanje sa Sotonom, Mary biva optužena za vještičarenje. Umjesto braka, sada mora izbjeći vješala.

U svijetu u kojem se svaka ženska želja tumači vražjom opsjednutošću, i sama se Mary dvoumi oko toga s koje strane dolaze njezine želje. Ako želi da ju muž ne maltretira, ako voli gledati mlade mornare, ako osjeća žudnju prema muškarcu koji joj nije muž – možda je doista vještica?

Zamišljala je da u njoj poput djeteta u utrobi čuči čudovišni vražić, smežurana nakaza kojom gospodari đavao, a sprema joj se kandžama razderati meso. Skutrio se i čeka poziv svojega gospodara. (str. 313.)

Svijet je stvoren za muškarce

Vještičji sat roman je koji sam toliko dugo priželjkivala i mada nije ono što najavljuju korice, nisam razočarana. Volim povijesne romane, pogotovo one u koje se čitatelj(ica) može toliko uživjeti da  zaboravi kada se sve zbiva i ima osjećaj da su svi problemi 17. stoljeća, s manjim preinakama, isti kao i oni danas.

Muškarac se ničega ne boji više od žene koja ne živi sretno pod njegovim krovom. (str. 286.)

Kad pogledate masovnu histeriju koja se javlja zbog vilica, kad pogledate kako ih ljudi, i učeni i nepismeni, zovu đavoljim zupcima i gledaju kao đavolje oružje, smiješno vam je. No to nije onaj iskreni smijeh. To je gorčina koja izlazi u obliku osmijeha jer ne postoji drugačiji način na koji biste je pustili van. Pitate se – kako je moguće osuditi ženu na vješala zbog jedaćeg pribora?

No kada taj pribor u očima vladajućih postaje zabranjen, postaje zao i đavolji znak, jasno vam je da sve ide u puno mračnijem smjeru.

No ako pažljivo pogledate oko sebe, nije li sve nekakav znak? (str. 233.)

I što god Mary napravi, od prihvaćanja vilice pa nadalje, osuđeno je na propast. Jer sude joj muškarci bez ikakva razumijevanja za išta što nosi predznak ženskog.

Naš savez s Bogom duhovne je naravi, a usporednica je tome kad se muž vjenča sa ženom. (…) Bog ljubi smrtnika, unatoč njegovoj gluposti i grijehu, kao što bi muž trebao voljeti ženu, unatoč njezinoj nerazboritosti i grijehu. Bog voli smrtnike unatoč njihovim slabostima i niskim nagonima, baš kao što bi muž morao voljeti ženu unatoč njezinim nedostacima i niskim porivima. (str. 249.)

Da je makar…

Jedina mana koju nalazim romanu Vještičji sat jest njegova duljina. Roman ima 500 stranica i ne mogu se oteti dojmu da bi bio još efektniji kada bi imao stotinu stranica manje. Čini mi se da su neki dijelovi prerazvučeni, a Maryne misli predetaljno opisivane, čak i kada se ona sama u njima gubi.
Kraj sam pretpostavila, ali voljela bih da je više razrađen.

Međutim, uživala sam u čitanju. Volim povijesne romane s natruhom trilera, one koji duboko poniru u psihu likova i dočaravaju njihovu zbunjenost, podijeljenost, rastresenost. Mary mjestimice ni sama ne zna što bi sa sobom. Kako se riješiti mrskog muža, kako slijediti svoje srce, kako otresti ogovaranja zlih jezika koji svaki njezin postupak tumače kao bludnost i pohotu?

Ako vam Vještičji sat dođe pod ruku, svakako ga pročitajte. Bit će vam smiješno, bit ćete ljuti, mjestimice ogorčeni. Neki će vam dijelovi biti banalni, neki mrvičicu i bezvezni. No svi oni zaista tvore jednu zanimljivu priču o položaju žena u zajednici koja bi, za ono doba, trebala biti napredna. Ipak, kad se zagrebe ispod površine, ta je zajednica jednako ograničena kao i sve one u kojima se žene ušutkavaju, ponižavaju, bacaju na drugo mjesto. I sve se mi u Mary možemo prepoznati.

Pitanje je samo, koja bi od nas bila prokazana kao vještica da smo se rodile 400 godina ranije?

Ostali naslovi ovog autora:

Chris Bohjalian suvremeni je američki autor poznat po romanu The Flight Attendant, prema kojem je HBO snimio seriju Stjuardesa.

https://www.youtube.com/watch?v=OP_WC5oOCe8

Prema romanima Secrets of Eden, Midwies i Past the Bleachers snimljeni su filmovi.
Kod nas je, zasad, preveden samo roman Vještičji sat.

Gdje kupiti roman Vještičji sat:

Znanje