Uklonimo li metafore … preostaje ti neobjašnjivo. Nadnaravno.
Samo što to nije moguće. Nadnaravno možda postoji u knjigama i filmovima, ali ne i u stvarnome svijetu.
str. 234.
Uljez – najgora noćna mora
Brutalno oskvrnjeno tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka pronađeno je u mjesnom parku.
To nikada neću uspjeti izbaciti iz glave. Nikada. Čini mi se da bi mi dobro došla neka tableta. Možda Valium. Nikada nisam pio takve stvari, ali sad bi mi baš dobro došlo. I dalje imam dojam da mi je srce u grlu. Vašim forenzičarima treba reći da su bljuvotine na mjestu događaja, ako ih pronađu, a vjerojatno hoće, moje. I ne stidim se. Svatko bi ostao bez večere da vidi tako nešto.
str. 8.
Svjedoci, otisci i DNA nedvosmisleno kažu – ubojica je omiljeni lokalni trener i učitelj engleskog jezika Terry Maitland. Vođen dokazima, detektiv Ralph Anderson odlučuje se na javno uhićenje, neka cijeli gradić vidi da je poremećeni ubojica maknut s ulica. Ta odluka pokreće lavinu užasnih događaja koja se više ne može zaustaviti…
Građani, do jučer Terryjevi odani prijatelji i dobri susjedi, okreću se protiv njega.
Vidi ljude koje poznaje… Ljude čijim je klincima predavao, ljude čije je klince trenirao, ljude koji su k njemu na kraju sezone dolazili na roštilj. I svi oni sada traže da ga se ubije.
str. 173.
Trener Terry policiji daje svoj alibi; iako detektiv Anderson sumnja, alibi se pokaže neoborivim. Kako?
Kako jedna osoba može biti na dva mjesta?
Čuvar Keene odveo je Terryja. Ralph je nepomično sjedio, čekao da se Keene vrati i kroz troja ga vrata između te prostorije i svježega zraka isprati iz zgrade. Sada tako ima odgovor … a taj odgovor Terry je izgovorio dok ga je gledao u izravno oči i nije ni u jednom trenutku trepnuo. Glasio je Nisam.
Ralph mu je htio vjerovati.
Ali nije mogao.
str. 161.
Kopajući sve dublje i dublje po naizgled riješenom, jednostavnom slučaju, čak i pod cijenu vlastitog života, detektiv Ralph Anderson odlučan je otkriti istinu. Istinu koja je jezovitija, strašnija i gadnija od svega što možemo zamisliti!
King je kralj!
Oduvijek volim Kinga. Još od prvog njegovog romana koji sam pročitala (Potrebne stvari), preko tisućustraničnog romana Ono do najnovijih romana kao što su Gospodin Mercedes i Tko nađe, njegovo.
Kingovi su romani sve! I napeti i jezivi. Brutalni, ludi, humoristični, pomaknuti…
Imajući na umu nešto slabije (po mom mišljenju) Uspavane ljepotice, malo sam se bojala da će me i Uljez razočarati.
O, kako sam se prevarila!
Ne pamtim kad me je zadnji put neki roman ovako uplašio, naježio, zarobio. Jednom kad počnete, naprosto ne možete prestati čitati. Toliko je zanimljivo da sam ponekad morala nasilu prekidati čitanje jer nisam željela pročitati prebrzo, a onda me mučila želja za nastavkom čitanja. I tako ukrug!
Uljez je sve što želite od nadnaravnog trilera koji potpisuje King. Na početku vas ošamari brutalnom, sadističkom, perverznom smrću malog dječaka. Niste se ni oporavili, on vas nastavlja udarati savršenim poznavanjem ljudske psihe. A ljudi su i dobri i zli.
Završni udarac dolazi najavljeno, ali zapanjujućom snagom. Znate tko je (ŠTO JE?) negativac, ali ni ne slutite razmjere zla na koje je spreman.
Nikad više neću sumnjati u Kinga! Nije on kralj bez razloga.
Što je uljez?
Uljez nije samo izvrsno napisan nadnaravni triler, on je i izvrsna analiza ljudskih karaktera i psiholoških stanja. Kada se dogodi zločin i kada je za njega optužen netko koga poznajemo, koliko smo se brzo spremni okrenuti protiv te osobe?
Koliko je otvoren ljudski um? Što se mora dogoditi da napokon prihvatimo postojanje onostranog?
Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina. … Ali je li je moguće prilagoditi i promijeniti tako da kaže Nakon što eliminirate prirodno, što god preostane mora biti nadnaravno?
str. 199.
U želji da zaštitimo sebe, jesmo li spremni nauditi drugima?
I tko je naposljetku uljez? Je li to zlo koje dolazi odnekud izvana ili je to zlo koje postoji u svakom čovjeku, u svima nama?
Borba dobra i zla
Predivno je opisana i ljubav između likova i to je nešto što me baš oduševilo. Točno se vidi da je King već godinama u stabilnom braku te da ga je supruga izvukla iz mnogih problema u koje je upadao zbog tadašnjeg stila života. Ljubav između supružnika Anderson te supružnika Maitland zadivljujuća je. Odani su i vjerni, uvijek su tu jedno za drugo – u dobru i zlu.
Iako se na prvi pogled čini da su Kingovi romani uglavnom strava i užas, na drugi pogled jasno nam je da su svi ti romani zapravo o ljubavi i vjeri.
Ljubavi između bračnih partnera, roditelja i djece, prijatelja, kolega.
Vjeri u dobro, u ljude, u poštenje.
Ističem i humor – King je majstor svog zanata, u to ne treba sumnjati. Vidi se da piše s lakoćom i da u svaki roman utka i dio sebe. Uopće ne sumnjam da je se o tom radi i kada je riječ o humoru. Iako je situacija loša da ne može biti gora, likovi uvijek tu i tamo bubnu neku foricu da vam ublaže napetost, nasmiju vas i ohrabre vas u nastavku čitanja.
Sile dobra u romanu Uljez
Kopanje po sranjima, uz isprike Sherlocku Holmesu, osnova su većeg dijela detektivskog rada.
str. 212.
Uljez je samo jedan, a njih je puno. Najistaknutiji među njima je detektiv Ralph Anderson – na početku čini grešku ogromnih razmjera i sve što radi, čini zato da ju koliko-toliko ublaži. Simpatičan je, pametan, ali nikako ne može povjerovati u izvanzemaljsko.
U romanu Uljez javlja se i Holly Gibney, neobična istražiteljica iz trilogije o Billu Hodgesu, detektivu koji živi i umire za svoj posao. Ona se, pak, već susrela sa silama koje nisu s ovog svijeta i više je nego spremna na borbu s njima.
Baš je ona taj jezičac na vagi koji donosi prevagu na stranu naših junaka i između nje i Ralpha javlja se doživotno prijateljstvo.
Sve je moguće… Baš sve. Svijet je prepun neobičnih pukotina i zakutaka.
Mila Vasquez ponovno u akciji u romanu Pretpostavka zla!
Roman Pretpostavka zla novi je jezoviti triler talijanskog pisca Donata Carrisia objavljen nekoliko godina nakon hvaljenog romana Šaptač istog autora. I ovog puta glavna je istražiteljica mlada Mila Vasquez. Iako drugi roman obično bude slabiji od prvijenca, roman Pretpostavka zla to zasigurno nije. Ovo je izuzetno inteligentno napisan roman za prave štovatelje kvalitetnog kriminalističkog štiva. Roman Pretpostavka zla može se čitati zasebno, ali likovi su povezani s romanom Šaptač pa ukoliko niste čitali Šaptača, započnite ipak s njim.
O romanu Pretpostavka zla
Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.
Čistilište
U romanu Pretpostavka zla Čistilište je odjel za nestale slučajeve u saveznoj upravi policije. Na godinu tu pohrane dokumentaciju više desetaka slučajeva osoba koje su iznenada nestale iz svojih domova. Policija čuva njihove osobne predmete u ovom odjelu nadajući se da će kad tad otkriti neki novi trag. Jesu li te osobe nestale svojom voljom ili ih je netko prisilio? Njihovi roditelji, djeca i prijatelji misle da im je život bio toliko težak da su sami odlučili nestati. Ali, Mila Vasqez ne slaže se s tim. Započinje opsežnu potragu o nekoliko slučajeva nestanka.
Početak romana Pretpostavka zla
Knjigovođa Roger Valin nestao je prije sedamnaest godina, a onda iznenada uskrsnuo i ubio četveročlanu obitelj. Da bi osigurao da ga se prepozna, ostavlja na životu najmlađeg dječaka umorene obitelji kojemu govori svoje ime. Nakon počinjenih ubojstava, ubojica ponovno nestaje. U policiji se pali zvono za uzbunu. Iako nevoljko, Mila Vasquez prihvaća slučaj. Uskoro se niz ubojstava nastavlja, a počinitelji su sve osobe nestale godinama ranije. Čak se i Milin bivši kolega policajac, koji je jednog dana nestao jer se nije mogao nositi s beznađem i surovosti policijskog života, ponovno pojavljuje kao nositelj tragova.
Mila
Snažan ženski lik kakvih nema puno u novijoj kriminalističkoj literaturi. Po otuđenosti, samoranjavanju i mračnim tajnama iz svog privatnog života podsjeća malo na lik Lisbeth Salander iz Larssonovog serijala Millennium. Mila nije prihvaćena među kolegama policajcima, te je često zaobilaze kod informiranja o važnim činjenicama vezanim za istragu. Ni ona se sama ne može uklopiti u policijsku hijerarhiju, već radije bira društvo izopćenih kolega kao što je Simon Berrish.
Simon Berrish
Simon Berrish majstor je na području antropologije, čitanju ljudi i ispitivanju osumnjičenih. Specijalac koji je izopćen od strane kolega i kojeg prati mračna tajna moguće koruptivne afere iz prošlosti. Mila i on postaju izvrstan tim koji malo pomalo steže obruč oko tajanstvenog Kairusa.
Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, bi li on bio dobar ili zao?
Ni jedno ni drugo…iIi možda oboje.
Tako je. Pretpostavka zla stoga glasi: Ono što je za nekoga dobro uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo, ali vrijedi i obrnuto. Sr.224.
Dojam nakon pročitanog romana:
Pretpostavka zla nasljednik je romana Šaptač koji me bio oduševio originalnom idejom i savršeno iznijansiranim likovima. Pretpostavka zla nastavlja na tragu prvog romana, ali priča je još zapetljanija, zakučastija. Morate pažljivo čitati kako biste ušli u bolestan um kreatora ovih ubojstava. Po mom mišljenju, autor je previše “zakomplicirao” radnju, ali bez obzira na to, knjiga je vrlo zanimljiva i originalna. Najveću vrijednost joj daje savršeno napisan lik mlade Mile Vasquez koja postoje još jedna netipična heroina u borbi protiv zločina.
O autoru
Donato Carrisi suvremeni je talijanski pisac. Diplomirao je pravo i kriminalistiku. Svjetski poznat postao je romanom Šaptač koji je osvojio nekoliko nagrada i fascinirao ljubitelje mračnih psiholoških trilera. Pretpostavka zla njegov je drugi roman koji prati karizmatičnu istražiteljicu Milu Vasquez i njezin tim istražitelja.
Saberi se. Uroni u košmar. Daj sve od sebe. Tako ćemo razotkriti lice zla.
str. 25.
Grimizne rijeke
Iskusni policajac Pierre Niemans pozvan je u izolirani gradić Guernon kako bi pomogao riješiti stravično ubojstvo. Mladi poručnik Karim Abdouf istražuje oskvrnjenje dječje grobnice 300 kilometara dalje, u seocetu Sarzac.
Mogu li ti slučajevi biti povezani?
Kakvu užasnu tajnu krije zatvorena sveučilišna zajednica u Guernonu?
Je li rasplet zapravo strašniji nego što pretpostavljamo?
Knjiga ili film Grimizne rijeke?
Uzimajući u ruke ovu knjigu, znala sam da mi slijedi nimalo lak posao – čitanje knjige nakon odgledanog filma. Ako vam smijem dati mali savjet, ne činite to. Da je bar film bio loš, bilo bi mi lakše, ali film je fantastičan i naprosto nisam znala mogu li isto očekivati od knjige. Plus, stalno sam pred očima imala Jeana Renoa i Vincenta Cassela, što uopće nije loše (ako me razumijete), ali zna vas omesti u čitanju.
Dakle, ako još niste pogledali film, ni nemojte. Najprije pročitajte knjigu. Stvorite mišljenje o knjizi, a potom, ako imate volje, pogledajte film. Neće vam biti žao ni zbog jednog ni zbog drugog.
E, sad…
Nakon što sam Renoa i Cassela izbacila iz glave, bacila sam se na čitanje. Radnja je stvarno dinamična i uživala sam. Sve se događa u vrlo kratkom vremenu i događa se puno toga, a scene su mjestimice stvarno jezive i ostat ćete paf.
Palcem i kažiprstom Niemans lagano rastvori vjeđe žrtve. Tada se dogodi nemoguće: polagana i svijetla suza poteče iz desnog oka. Komesar ustukne: lice je plakalo.
str. 19.
Čitajući, pratimo dva različita inspektora i dva različita slučaja i super mi je kako svako poglavlje govori o svojoj istrazi dok se ne sretnu pretkraj knjige. Ako želimo pratiti Niemansov slučaj, moramo čitati Abdoufov i obrnuto. Tako nas pisac tjera da tražimo povezanosti između ta dva naizgled nepovezana zločina i na kraju, kada se dvije istrage spajaju u jednu i dva policajca počinju raditi zajedno, uočavamo kako su zapravo neraskidivo povezane i dio su jednog velikog, strašnog zločina.
str. 79.
U planine!
Radnja romana smještena je u francuske Alpe, u dva izolirana gradića od kojih nam je važniji Guernon, centar kojega je zatvoreno sveučilište koje se ponosi svojom intelektualnom elitom. Visočja Alpi prekrivena su snijegom i okovana ledom, što je veoma važno za radnju, a ja ne mogu da se ne zapitam zašto je ovo već treći roman o hladnoći i zimi, a kod mene ljeto i 40 stupnjeva?
Šalu na stranu, još jedna od kvaliteta ovog romana su baš ti opisi krajolika. Oni nisu tu kako bi nam dosađivali, što je česta predrasuda vezana uz opise krajolika. Ovdje krajolik dočarava atmosferu, utječe na radnju, ponekad je ubrzava, ponekad usporava. U ozračju nemilog slučaja i psihotičnog ubojice, funkcionira savršeno.
Dobar, loš, zao
Iako sam u jednoj recenziji negdje na bespućima interneta (link na dnu objave) pročitala kako je komesar Niemans nepravedan te čak i malo zao, ne bih se s tim složila. Komesar, naravno, ima svoje mane, ali tko ih nema? Baš te mane daju mu dubinu i čine ga čovjekom, zbog njih razumijevamo njegovu motivaciju i ponašanje. Meni se Niemans baš svidio, simpatičan mi je i ne mogu reći da ne razumijem njegove postupke.
Razmišljao je o tim napadima nekontrolirana bijesa što mu pomrače svijest, ponište vrijeme i prostor, tako da je u stanju uraditi najgore.
str. 13.
Volim knjige koje nas tjeraju ne samo da se bavimo događajima unutar knjige, nego i da promišljamo o događajima u stvarnom svijetu – tako nas privatni život komesara Niemansa tjera da se zapitamo što mi zapravo očekujemo od policije, što očekujemo od snaga reda, kakvi bi oni trebali biti, bi li nas trebali štititi u svakom trenutku pod svaku cijenu, ili samo do jedne određene mjere. Pitamo se: gdje zapravo završava autoritet policije?
Ono što je sigurno jest da naša dva policajca nikako nisu klasični junaci. Nisu bezgrešni, pravedni i besprijekorni. Oni su samo ljudi. Ali, znaju svoj posao.
Problem prijevoda romana Grimizne rijeke
Opet ću ja – najveći problem u čitanju stvarao mi je prijevod. Oprostit ću poneko pogrešno napisano ije i je, ali zarezi? Razbacani su bez ikakve funkcije i to mi je, vjerovali ili ne, otežavalo čitanje i razumijevanje pročitanog.
Isto tako, riječ otkvačen rabi se u pogreškom kontekstu, odnosno, ne znam kako glasi riječ na francuskom, ali zasigurno je bilo boljih alternativa od riječi otkvačen. Ona nam sugerira nešto neobično, ali simpatično. Međutim, ovdje se na ubojstva referira kao na OTKVAČENA. Mislim, kako? Bolesna, zapanjujuća, začuđujuća, neobična, čak i čudna, ali nikako, za ime Boga, otkvačena.
Ostali naslovi ovog autora:
Grimizne rijeke
Kameno vijeće
Carstvo vukova
KLIKNI TEK NAKON ČITANJA KNJIGE:
Ponovo, pogriješila sam što sam istraživala knjigu prije čitanja pa sam tako naletjela na ovo. Mislim, tko u recenziji knjige navodi spoilere? Gdje će vam duša?
Gdje kupiti:
Knjiga je dosta stara i uglavnom je nema na web stranicama, ali stavljam link na stranicu izdavača:
Sutra prestajem! pravi je chick-lit roman za popodnevno opuštanje uz kavicu ili desert. Komične i nadasve zabavne zgode mlade Julie Tournelle osvojile su čitatelje diljem Europe, a knjiga Sutra prestajem! bila je sedam tjedana najprodavanija knjiga u samoj Francuskoj.
Ako ste voljeli serijal ili knjige o Bridget Jones, ovo je knjiga slične tematike. Glavna junakinja je nakon propale veze u potrazi za savršenim muškarcem kojeg uskoro otkriva u vlastitom stubištu. Što je sve Julie spremna učiniti kako bi upoznala, zavela i zadržala savršenog muškarca, pročitat ćete u ovom romanu.
Julie
Julie je djevojka kakve srećemo svakodnevno na svakom koraku. Obična, gradska djevojka s velikim brojem prijateljica koje vole društvo, izlaske, tulume i koje sve od reda imaju ljubavne probleme. Ni Julie nije izuzetak. Iskrena, na trenutke zbrkana i nadasve simpatična djevojka pokazuje ipak veliku dozu hrabrosti i želje da napravi rez i započne neke nove stvari u životu.
Tako, nezadovoljna poslom u banci, daje otkaz i odlučuje se okušati kao zamjenski prodavač u obližnjoj pekarnici. Netko će misliti da je to stepenica prema dolje u njezinom profesionalnom razvoju, ali ne i Julie.
Njena je najveća želja komunicirati s ljudima, dijeliti životna iskustva i savjete s mještanima i prijateljima i ponekad u dućanu vidjeti svog obožavanog susjeda Ricka.
Richard Bumtres (Rick)
Rick je tajanstveni mladić koji se doseljava u Julieino susjedstvo. Vrlo je samozatajan, pristojan, dobro odgojen mladić koji je Juliu zainteresirao čim ga je vidjela. Rick uredno trenira, bavi se fotografijom, razumije se u popravljanje stvari u kućanstvu, uljudan je prema Julieinim roditeljima. Čovjek bi rekao – idealan momak. Moram priznati da mi je Rickov lik puno manje sjeo nego lik Julie jer je mladić jednostavno presavršen, a takvi, naravno, ne postoje. Skoro do zadnjih stranica romana čitatelj ne zna ništa pobliže o njemu, ni odakle dolazi ni čime se bavi, ni tko su mu roditelji. Istovremeno, sve smo to saznali o Julie pa mi Rick ne djeluje autentično.
To ime govori mnogo toga, ali nikako ne predstavlja običnog susjeda u zgradi. Tako da sam, pod tušem, odjednom otkrila novi cilj u životu: saznati kakav je on. str. 13.
O romanu Sutra prestajem!
Zaplet počinje kad se u Julieinu zgradu uselio tajanstveni mladić. Privučena njegovom tajnovitošću, a istovremeno u potrazi za pravom ljubavlju, Julie počinje praviti različite ludosti kako bi ga više i bolje upoznala i približila se tom neznancu. Njezina opsjednutost tim muškarcem na trenutke prelazi granice „poželjnog“, ali sve joj opraštamo jer je Julie beskrajno simpatična.
Najljepši i najdirljiviji dijelovi su mi kad se Julie brine o teško bolesnoj susjedi koja nema nikoga bližnjeg, posjećujući je u bolnici i održavajući njezin mali vrt. Ti dijelovi otkrivaju Julieino plemenito i humano srce.
Neki dijelovi romana su jako naivni, na primjer – Julie se sprema upustiti u krađu vrijednog nakita kako bi spasila Ricka da on sam ne počini razbojstvo?!
Ipak, knjiga Sutra prestajem! iskričav je i dirljiv roman. To je roman koji promovira ljubav i normalnu ljudsku potragu za osobom koja će biti naša druga polovica i to mu je najveća vrijednost. Roman ističe i druge važne poruke od kojih je jedna da uživamo u životu i cijenimo život.
Nemoj nikada zaboraviti, mala moja, bez obzira na sve nedaće, da imaš sreću što si živa i što je sve moguće.
O autoru:
Gilles Legardinier francuski je pisac i scenarist rođen 1965. u Parizu. Nakon što je radio u engleskim i američkim filmskim studijima, posebice kao pirotehničar, režirao je reklamne spotove, filmske najave i dokumentarce o filmskim hitovima. Danas se posvećuje uređivanju scenarija i pisanju vlastitih romana. Prvo se istaknuo u književnosti za djecu i mlade, da bi zasjao trilerima poput Egzila anđela (L’Exil des Anges) i Bili smo ljudi (Nous étions les hommes), a nedavno i humorističnim romanima. Roman Sutra prestajem! (2011.) tako je doživio međunarodni uspjeh, a slijedile su uspješnice Complètement cramé! (2012., prijevod u pripremi), Et soudain tout change (2013.) i Ça peut pas rater! (2014.).
Svi ljudi, kršteni i čestiti, svih staleža i zanata! Po staroj navadi i starim pravicama našim zapovijeda se na slavnom kraljevskom gradu Griču za dvije sedmice dana Božji mir! Umuknite, opaki jezici, zaustavite mržnju, odgodite osvetu! Tko opsuje, okleveće, napadne, rani ili ubije bližnjega, odsjeći će mu se jezik, ruka i glava – po starim zakonima i pravicama našim!
str. 9.
Tko je Kći Lotrščaka?
U dnu krčme pojavila se djevojka u ružičastoj haljini. Mlada je i jedra. Lica su joj ruže proljetne, a oči dva rosna krasuljka. Zlatokose pletenice sjaju niz ramena kao da ih je splela od zlatnih sunčanih zraka. Sva je mlada i ružičasta kao grančice mlade kajsije kad procvatu u proljeće.
str. 12./13.
Mlada Manduša, kći gričkog kneza Plemenščaka, najljepša je i najbolja djevojka na Griču. Zaručena je za ptičara Bolteka i sve ide dobro, do jednom! Gričem se pročuje da je Manduša nezakonito dijete koje je majka izložila u kuli Lotrščak, pod zvonom, a Plemenščak ju je našao i posvojio.
U isto vrijeme, na Grič dolazi mladić Divljan, za kojeg svi tvrde da je antikrst. Uhvaćen je i osuđen na smrt.
Osramoćena svojim podrijetlom, raskidom zaruka i osuđujućim gradskim pogledima, Manduša odlučuje od svog života napraviti makar nešto dobro i spašava lijepog Antikrsta jer – zakon kaže – nevina djevojka može spasiti osuđenika na smrt udajući se za njega.
Divljan i Manduša, protjerani, odlaze s Griča.
Njihova ljubav rađa se malo-pomalo, ali nad njom visi strašan Divljanov zavjet. Zavjet zbog kojeg će, sasvim sigurno i vrlo skoro, Manduša postati udovica…
Legenda o nastanku grada Zagreba
Ljubavno-povijesni roman Kći Lotrščaka protkan je brojnim legendama, od kojih izdvajam onu o nastanku grada Zagreba.
Na mjestu današnjeg Zagreba bio je nekoć pusti brijeg. Prolazeći tuda, mladom se hrvatskom banu od žeđi osušila usta. Jedva se dovukavši do malog izvora, ugleda tamo prekrasnu djevu.
On padne na zemlju pa uzdahne: – Oj, djevojko, tko si? –
A ona se oglasi pa kaže: – Manda mi je ime. –
-Man – dušo – zagrabi…! – više nije mogao i klone kao mrtav.
str. 27.
Djevojka zagrabi vode s vrela i napoji bana. Njemu se vrati snaga, oženi Mandu i osnuje grad nazvavši ga po riječima koje je uputio lijepoj djevici kad ju je ugledao: Zagrabi – Zagreb.
Zagorka širi legendu kako je je čvršće povezala sa svojom pričom: Jednog dana k njima dolazi banov brat, a njih se dvojica posvade i ubiju jedan drugog.
Mandin duh, držeći u ruci zvijezdu Danicu, još uvijek traži duše zavađene braće jer, dok se njihove duše ne pomire, u gradu neće biti ni mira ni sloge.
Slikovitost opisa
Šumom zavija vjetar, gone se veprovi, jure divlje mačke, a noćne sove dozivlju se s grane na granu. Negdje izdaleka čuju se nejasni glasovi od kojih se ježi lišće. Dolje škripi šikarje kao da se po njemu valjaju noćne nemani, gore ustalasali zrak lomi granje ogromnih stabala i pišti i zviždi kroz beskraju tamnu šumu.
str. 85.
Iako većina čitatelja smatra brojne opise slabijim dio romana, kod Zagorke to nije slučaj. Svaki je njezin opis na mjestu. Uz to, slikovitošću i poetičnošću te brojnim stilskim izražajnim sredstvima, spisateljica dočarava atmosferu tako da doista osjećamo da smo tamo, trčimo šumom bježeći od lukavačke veparice, skrivamo se na groblju od kastelana Kosackoga i zvonimo s Mandušom u kuli Lotrščak.
Ljubav i erotika u romanu Kći Lotrščaka
Imajući na umu stil pisanja današnjih ljubavnih romana, primijetit ćemo da se Zagorka razlikuje u jednoj bitnoj stvari – kod nje nema nikakvih eksplicitnih opisa vođenja ljubavi. Ipak, to ne znači da nema erotike. Dakako, ona je prikladna dobu u kojem je roman nastao – sva erotičnost i odnosi među likovima ostaju na insinuacijama.
Ako bolje razmislimo, opisati zaljubljenost i želju među likovima tako je zapravo puno teže – treba pomno birati riječi kako bi se reklo puno, a napisalo malo. Treba biti veoma, veoma vješt kako bi se biranim riječima prenijeli osjećaji likova:
Od te joj misli udari krv u lice. Htjela je pobjeći, ali ostane. Dok one večeri nije ni mislila kakva stoji pred njim, sad se pred njegovim pogledom rumenjela od stida. str. 127.
Kemija među likovima Dodole i Mirše te, naravno, Manduše i Divljana, neupitna je i vjerno dočarana. Čitatelj lako može zamisliti sve ono što Zagorka opisuje, iako to ostaje vrlo čedno i ljupko:
Glava joj pade na prsa, krv joj poleti u blijeda lica, srce joj zakuca, a nije znala zašto. Divljan se sagne i utisne na njezinu ruku cjelov.
Njezinim bićem preleti nešto poput munje; sva se smete i zastidi.
str. 180.
Zagorka i Crkva
Ali znaj, nitko na svijetu ne može počiniti tako strahoviti zločin kao pop kad u njega ljudi vjeruju kao u Boga.
str. 209.
Ono što je sigurno uznemirilo neke zagrebačke duhove jest odnos Zagorke i Crkve koji se zrcali i u romanu Kći Lotrščaka.
Glavni negativac je svećenik, opisan kao debeo, tust, pohlepan čovjek koji ne preže ni pred najgadnijim zločinima kako bi udovoljio sebi i svojim prohtjevima.
Manduša je isprva čvrsta u svojoj vjeri prema Crkvi. Bezuvjetno vjeruje svećeniku Šimunu i svakoj riječi rečenoj s oltara.
-Ispovjedila sam se svetom čovjeku.
-Otkuda ti znaš da je on bio sveti čovjek?
-Imao je na sebi svetu halju.
-Misliš da je svatko tko se zaodjene svetom haljom svet?
str. 191./192.
Prezire Divljana koji se uselio u crkveni dvor, prezire i samu sebe jer vjeruje da je nezakonito dijete, a svećenik je rekao da su nezakonita djeca zlo i zlo nose svima koji s njima imaju posla.
–Ja sam u kući koja pripada svecu, moje noge gaze po svetom domu, moj duh obeščašćuje zidine, pokućstvo, svete slike po stijenama, čitav ovaj dvorac koji je svet poput hrama Božjeg. – … U glavi joj je zašumjelo, oči su joj se zamaglile i pričinilo joj se kao da iz okvira silaze sveci, sipaju po njoj strašan gnjev i proklinju je do groba.
str. 72.
Ali, kako je nevolje sve više i više lome te ona saznaje da je za njih kriv ni manje ni više nego netko s crkvenog vrha, Manduša shvaća da Bog i Crkva nisu nužno ista stvar i da nije bitno nosi li tko svetu halju, već kakva mu je duša ispod nje.
Emancipacija u romanu Kći Lotrščaka
Vrag je zaposjeo sve putove u žensku glavu.
str. 172.
Zagorka je svoje likove krojila po sebi: njezine su žene, kao i ona, emancipirane, samosvjesne i bore se za sebe.
U ovom romanu to se prvenstveno vidi u liku lijepe Dodole. Iako se zaljubila u čovjeka u kojeg nije smjela, uspjela je privoljeti oca i brata da joj dopuste da se uda za voljenog muškarca.
-Ako mi se sviđa – nasmije se Dodola – do srca je dalek put, a tko zna je li on koji će ga naći.
str. 116.
Glavni lik Manduše isprva nam je malo naporan i dosadan jer onda samo pada u nesvijest i dopušta da joj drugi kroje sudbinu, ali tu tamo i ona se bori za sebe, kao kad spašava Divljanja od pogubljenja, bježi od njega u močvaru i daje mu blagoslov za ispunjenje zavjeta kojim je vezan.
Iz Zagorkinih romana možemo naučiti puno toga, ponajprije to da se moramo boriti za sebe i one koje volimo, da uvijek moramo biti hrabri i suočavati se s preprekama koje nam život nosi i uvijek, baš uvijek, moramo vjerovati u ljubav.
Ostala djela ove autorice:
Marija Jurić Zagorka, poznata hrvatska spisateljica, u mnogočemu je bila prva. Prva hrvatska novinarka, osnivačica prvog hrvatskog časopisa za žene, bila je velika protivnica mađarizacije i germanizacije te borkinja za ženska prava.
Živjela je težak život – majka ju je zlostavljala, morala se udati za starijeg čovjeka kojeg nije voljela i koji je bilo toliko škrt da ju je izgladnjivao; morala se skrivati radeći u novinama da netko slučajno ne vidi da je žena…
Unatoč svemu tome, čitatelji su je obožavali – jedva su čekali kupiti novine u kojima je, u nastavcima, objavljivala svoje romane. Njezini čitatelji vole je i danas te Zagorka nastavlja živjeti u svojim brojnim romanima, među kojima su najpoznatiji:
Grička vještica, ciklus u sedam romana
Republikanci
Kći Lotrščaka
Gordana
Plameni inkvizitori
Vitez slavonske ravni
Ako želite saznati više o životu ove naše velike spisateljica, pogledajte odličnu dokumentarnu emisiju Hrvatski velikani – Marija Jurić Zagorka.
Otmica djeteta : Noćna mora koje se boji svaki roditelj, ali može biti još i gore!
Primili ste poziv s nepoznatog broja: Vaše dijete je oteto! Ako ga želite ponovno vidjeti, morat ćete oteti nečije tuđe dijete. Tako započinje hit roman Lanac, napeti triler sjevernoirskog autora Adriana McKintya.
Lanac je dijaboličan, uznemirujući roman koji se čita najvećom mogućom brzinom i spada u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u prošloj godini. Autor je vrlo zanimljivom i inteligentnom pričom ukazao na zastrašujuće postojanje cyber zločinaca koji rade različita kriminalna djela putem napredne računalne tehnologije, a vrlo ih je teško otkriti jer su zaštićeni sofisticiranim metodama cyber tehnologije kojima štite svoju anonimnost.
Radnja romana Lanac:
Trinaestogodišnja Kylie biva oteta s autobusnog stajališta čekajući školski bus. Njezina majka Rachel Klein dobiva uznemirujući poziv s nepoznatog broja. Nepoznata žena na liniji obavještava je da je Kylie oteta, vezana i sakrivena na nepoznatoj lokaciji, a jedini način na koji će Rachel ponovno vidjeti svoju kćerku jest da točno slijedi njezine upute: Platite otkupninu i pronađite drugo dijete za otmicu! To nije uobičajena otmica: pozivatelj je i sama majka čiji je sin odveden, a ako Rachel ne učini kako joj se kaže, dječak će umrijeti.
Uskoro Rachel kontaktiraju ljudi koji vode tajanstveni Lanac:
“Niste prvi. I sigurno nećete biti posljednji.” str. 14.
Rachel je sada dio Lanaca, beskrajne i izuzetno domišljate organizacije koja žrtve pretvara u kriminalce dok se stvoritelji Lanca enormno bogate. Pravila su jednostavna, moralna pitanja stavljena na kušnju; brzo pronađite novac, pronađite svoju žrtvu, a zatim počinite užasan čin za koji ste prije samo dvadeset i četiri sata mislili da niste sposobni. Uz sve to, novac za otkupninu pretvoren je u kriptovalutu i uplatitelji ne znaju gdje zapravo ide.
Rachel postaje meta opasne skupine nalogodavaca, ona mora počiniti zločin da bi spasila svoju otetu kćer – ili riskirati da je zauvijek izgubi. Ne može se obratiti bivšem mužu Martyu koji ne živi s njima, već pomoć traži od Martyevog brata Petea, bivšeg vojnika koji se bori s ovisnošću. Uz pomoć Petea, Rachel otima djevojčicu Ameliju i Kylie je vraćena. Ali, to je tek početak. Ni Kylie ni Rachel nisu više iste. Grozna trauma ostavlja posljedice i Rachel odlučuje uzvratiti udarac…
Prijetnja u romanu Lanac:
Sada znaš što moraš učiniti ako želiš ponovno vidjeti slatku malu Kylie. Taj posvemašnji strah koji osjećaš? Ta navala adrenalina? Ta potreba da djeluješ? Lanac ti je to dao. Lanac te oslobađa.
Zlonamjerni softver kao sredstvo cyber kriminalaca
Jedna od najprofitabilnijih i stoga najpopularnijih vrsta zlonamjernih softvera među cyber zločincima jest softver kojim se iznuđuje otkupnina. Taj se zlonamjerni softver sam instalira na žrtvin uređaj, šifrira datoteke i potom se traži otkupnina (obično u Bitcoinima). Zlonamjerni softver obuhvaća sve vrste zloćudnog softvera, uključujući viruse, a cyber zločinci ih koriste za varanje žrtava, za krađu identiteta, krađu podataka o kreditnoj kartici, preuzimanje kontrole nad više računala, zarazu računala i njihovu uporabu za korištenje bitcoina ili drugih kriptovaluta.
O romanu Lanac:
Dugo nisam čitala ovako napet i uzbudljiv triler. Pisac piše s lakoćom, radnja je napeta, a stvari se brzo događaju. Roman se čita u jednom dahu, a čitatelj je svjestan da je takva zlonamjerna, ekstremno sofisticirana prijetnja itekako moguća u svijetu punom uznapredovale tehnologije iza koje ponekad stoje iznimno inteligentni, ali bolesni umovi. Meni se roman jako svidio i jedva čekam prijevod novih romana ovog autora.
O autoru:
Adrian McKinty rođen je u Sjevernoj Irskoj 1968. godine, a odrastao je u Carrickfergusu. Studirao je pravo na Sveučilištu Warwick, a politiku i filozofiju na Sveučilištu Oxford. 1990-ih Adrian se preselio u Sjedinjene Države. Dok je živio u Coloradu, Adrian McKinty počeo je pisati romane. Godine 2008. s obitelji se preselio u Melbourne u Australiji. Najpoznatiji je po nagrađivanom trileru Lanac i romanima Seana Duffyja smještenih u Sjevernu Irsku.
Recenziju njegova romana Otok možete pročitati ovdje.
… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …
Gdje smo mi to?
Dobro došla u Vrt leptira.
str. 12./13.
Vrt leptira
U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.
Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.
Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.
Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.
Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.
Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …
Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.
str. 9.
Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.
Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.
str. 35.
Naravno:
Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.
str. 68.
Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.
Ipak, jasno je da Maya nešto krije.
Što?
Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.
Iluzije
Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.
Nisu slobodne – zatočene su.
One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.
Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.
Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu.
str. 136.
One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.
Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.
str. 122.
Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.
… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost…
str. 190.
Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.
Callophrys eryphon
Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.
Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.
str. 189.
Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.
Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.
Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.
Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.
Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.
Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.
Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.
Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?
Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?
Koliko smo slični svojim roditeljima?
Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?
Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?
Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.
Ostali naslovi ove autorice:
Vrt leptira
Svibanjske ruže
Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.
Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.
Roman Plivač prekrasan je antiratni roman. Dok čitate ovaj roman o mladiću koji prezire rat, koji ne želi nositi oružje, pucati u bilo koga, mladiću koji samo želi mirno živjeti, koji nikoga ne ugrožava i koji ne želi biti „hrana za rat“, zapitate se koliko bi svijet bio bolje mjesto kad bi bilo više ljudi kao što je Andrej.
Radnja romana Plivač
Glavni junak romana Plivač, Andrej Šetka, dolazi s roditeljima Jelenom i Vladom na neimenovani jadranski otok na kojem njegovi roditelji imaju ljetnu vikendicu. Godina je 1991., kasno ljeto i već se naziru vjetrovi rata. Uskoro Andrej dobiva poziv za mobilizaciju kojim ga obavještavaju o skorom pozivu za odlazak na ratište. Osobna previranja: otpor prema ratovanju, strah za život i tek pronađena ljubav predstavljaju koloplet motiva koji se smjenjuju kroz cijeli roman. Jedinac u roditelja, Andrej ne želi biti sudionik radnih zbivanja. Trenutke opuštanja i bijega od surove stvarnosti i nadolazeće ratne opasnosti nalazi u svakodnevnom plivanju prema obližnjem nenastanjenom otočiću na kojem se nalazi samo staro groblje. U druženju mu se pridružuje Anna, studentica dizajna iz Stockholma koja ljetuje u otočkom kampu s djedom i bakom. Andrej i Anna proživljavaju kratku ljetnu romansu. Krajem ljeta Anna se vraća u svoju državu, a Andreja čeka mobilizacija.
Ne želim biti“ hrana za rat“
Besmislenost rata osnovna je misao koja se proteže cijelim romanom Plivač. Andrej je miran, nedovoljno ambiciozan mladić, propali student veterine, jedinac u roditelja, zaljubljenik u more, plivanje i osamu, pomalo introvertiran s jakim smislom za introspekciju. Sve jasnijim nadolaskom rata i pozivom za mobilizaciju biva gurnut u žrvanj događanja kojih se cijelom svojom nutrinom gnuša. Slike kaosa koje ga okružuju u medijima i idila malog otoka koji nudi utočište smjenjuju se, i čitatelj prati kako se Andrejev spokojni i mirni svijet polako raspada, a stanje svijesti po pitanju slobode i smisla urušava se do razine mirenja sa sudbinom. Andrejev defetizam ide tako daleko da na malom otočiću obilježava „svoj“ grob i traži od roditelja da ga pokopaju tamo ukoliko pogine.
„Nemam ja ništa u rukama. Nikakvu snagu. Osim da poslušam i isporučim se plotunu kad za to dođe vrijeme. str. 173.
Birati pacifizam, a ne nasilje u romanu Plivač
Ovo je knjiga o samoći i strahu, ali i knjiga o normalnoj ljudskoj težnji za mirotvorstvom, nenasiljem i mirnom suživotu među narodima. Ovo je knjiga o ljudima koji za svoje životno opredjeljenje biraju pacifizam umjesto prijetnji i zveckanja oružjem.
Stilromana Plivač
Ivica Prtenjača ima bogat i osebujan stil pisanja. Rečenice su pune pjesničkih slika, predivnih opisa kako prirode tako i suptilnih dubina ljudske duše. Divno koristeći slikovita izražajna sredstva, autor je napisao uistinu moćan i izuzetno kompleksan antiratni roman.
O roditeljima:
Oni su imali samo mene, svojim su morem tuge i sredovječnog ravnodušja plovili oko mene kao oko oštre i visoke hridi, neprestano. Naše zajedništvo bila je ta plovidba, njihov pokušaj da se usidre u mom srcu bez prikladne luke, niti su oni znali kako toj hridi prići, niti je hrid znala kako se umiriti….str. 12.
O vojnoj regrutaciji:
Plivao sam prema obližnjem otočiću, bio sam sam u moru, na svijetu, sam u svom pozivu za vojsku, sam u svome strahu za život i gađenju prema svemu što vojna uniforma predstavlja. str. 28.
O ljubavi:
Meni treba toplina koju osjetim svaki put kad pogledam kosu na Anninom vratu. Meni treba da sjedim na svojoj terasi nakon što sam se pozdravio s njom, dok ona preko cijele Evrope putuje kući, a ja tugujem. Obična tuga, kraj ljetne ljubavi…str. 149.
O ratnom profiterstvu:
Njihova imovina je krv drugih ljudi, Ako sve ovo dovoljno dugo potraje, poslije toga u našoj zemlji živjeti će samo bezobrazni bogataši. Neće biti siromašnih, oni će biti mrtvi, o njima će se snimati filmovi, oni će dobivati ulice i trgove, a život će i dalje pripadati onima koji su trgovali krvlju drugih. str. 173.
O autoru
Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.
Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik.
Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu.
Nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998. Zagreb Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti, Sisak, 2001.
Suvremeni hrvatski autori u mjesecu hrvatske knjige
U mjesecu hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga, najbolje se ušuškati pod dekicom, sa šalicom toplog čaja ili kave, a u ruci roman nekog hrvatskog autora. Naravno, na svoj popis nismo stavile Krležu, Marinkovića ni Brešana; nakon puno vijećanja, zaključile smo da su oni klasici i svima itekako poznati. Suvremeni hrvatski autori koje smo odlučile predstaviti pisci su 21. stoljeća, ljudi koji još uvijek rade, stvaraju i obogaćuju ne samo hrvatsku i regionalnu književnost, nego i onu europsku.
Nabrojani suvremeni hrvatski autori nisu se na našem popisu našli samo tako. Neke od njih čitale smo nedavno, a neke davnije. Ipak, svi su oni na nama ostavili neki trag.
Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je – stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji – ali knjige moraš čitati da bi to shvatio.Miro Gavran
Suvremeni hrvatski autori po preporuci vaše Male su:
Kristian Novak: Črna mati zemla; Ciganin, al’ najljepši
Književna se kritika nimalo ne dvoumi, Kristian Novak jedan je od nakvalitetnijih hrvatskih suvremenih pisaca. Svojim romanomČrna mati zemlaosvojio je i publiku i kritiku – originalan i mračan, drži vas prikovanima do posljednje stranice. Djelomično napisan na kajkavskom narječju, počinje nizom samoubojstava koja potresaju Međimurje, a nitko ne zna što ih je pokrenulo. Duboko potresna, strašna i dirljiva, Črna mati zemla je priča koju nećete zaboraviti.
Mali Hešto i Pujto ostat će s vama još dugo nakon što zatvorite korice ovog izvanredno napisanog romana.
Topla preporuka i za roman Ciganin, al’ najljepši od istog autora. To je naturalistički roman, u naravi krimić, ali i puno više od toga. Međimurski supkulturni milje oslikan je u pričama četvero pripovjedača. Ljubavna priča Ciganina Sandija i Milene, žene srednjih godina, koja se odigrava na krvavoj pozornici prepunoj ubojstava pamti se još dugo nakon čitanja.
Ante Tomić: Čudo u Poskokovoj Dragi
Premda navodimo samo jedan roman, odmah na početku ističemo, preporučujemo sve njegove romane! Ako želite nešto duhovito i zabavno, a opet životno, uzmite Tomića.
Čudo u Poskokovoj Dragi nasmijat će vas do suza! Humor prožet ironijom, apsurdne situacije u koje likovi upadaju, suptilna (a ponekad i ne toliko suptilna) kritika društva, sve to Tomić smješta u zabačeno seoce Poskokova Draga. Gdje je smješteno to selo? U Dalmatinskoj zagori, dakako, poprištu brojnih Tomićevih romana. Tamo žive Poskoci – otac Jozo i četiri sina pravih hrvatskih imena: Krešimir, Branimir, Zvonimir i Domagoj. Živeći bez ženske ruke, momci su navikli jesti samo puru (jer to jedino znaju skuhati), nositi ružičasto rublje (jer peru bijelo i šareno skupa) i – ne plaćati račune. Zaplet kreće kada se jedan sin odluči oženiti i kreće u potragu za Lovorkom, ženom s kojom je bio jedan jedini put, prije petnaest godina! U priču se upliću jedan radnik Elektre, dvije sestre lude za oružjem, načelnik policijske uprave, apostolski nuncij i mnoštvo likova uz koje ćete plakati od smijeha!
Slavenka Drakulić: Kao da me nema
Premda se čini da se pojam suvremeni hrvatski autori odnosi samo na muškarce, tome nije tako. Među njima itekako kvalitetnih spisateljica! Jedna od njih je i Slavenka Drakulić.
Iako se ova spisateljica najčešće spominje u kontekstu svoje uspješnice Frida ili o boli, mi bismo istaknule roman Kao da me nema. Mučno, teško, stravično svjedočanstvo mlade S., zatvorene u logoru, silovane, mučene, ostavit će vam gorak okus u grudima. Sa snažnom antiratnom porukom, ovo je roman koji govori o tome što su sve ljudi sposobni napraviti jedni drugima, ali i što su sve spremni pretrpjeti jedni za druge. Unatoč tome, uči nas kako uvijek, ali uvijek pobjeđuje – ljubav.
Slavenka Drakulić i inače se bavi teškim temama, bolešću, odnosom duha i tijela, a to je itekako vidljivo i u ovom romanu.
Nećemo reći da ćete uživati čitajući ovaj potresan roman, ali svakako ga, kad ga pročitate, nećete zaboraviti.
Hrvoje Šalković: Zec na mjesecu
Premda se Šalković već dulje vrijeme ne bavi pisanjem i bacio se u neke druge vode, još uvijek ne možemo zaboraviti njegov roman Zec na mjesecu. Emotivna je to priča o mladom Teu Medeniću, diplomiranom komparatistu književnosti. On nakon očeve smrti preuzima građevinsku firmu, a zatim je prodaje jer želi postati pisac. Priča je to o njegovoj ispraznoj djevojci, momačkoj večeri, prijateljstvu i ljubavi. Na trenutke će vam se činiti da ne čitate, već da gledate slavni Mamurluk. Začinjen humorom, mnoštvom emocija i ljubavlju prema svom gradu, ovaj će roman naći svoje mjesto u vašim srcima.
Osim navedenog romana, Šalković je napisao i nekoliko putopisa, a okušao se i u pisanju kriminalističkih romana.
A što je zekonja na mjesecu? Jedna prekrasna legenda koju Teo nikad nije zaboravio. Nećete ni vi.
Ivica Prtenjača: Plivač
Plivač je prekrasan antiratni roman koji svakako morate pročitati. Roman naglašava besmisao rata i potiče pacifizam i mirotvorstvo među ljudima. Radnja se događa u kasno ljeto 1991., kada je već svima jasno da će započeti rat. Glavni lik, student Andrej Šetka, zbunjen je i introvertiran momak. Proživljava osobnu intimnu dramu nakon poziva za mobilizaciju. Jedino opuštanje koje je za njega svojevrsna meditacija, nalazi u svakodnevnom plivanju do malog nenaseljenog otočića na kojem je staro groblje. Nalazi li se tamo i njegov grob?
Roman je predivno pisan, prepun pjesničkih izražajnih sredstava, ali izuzetno kompleksan i dubok. Našu cjelovitu recenziju pročitajte ovdje.
Ivica Prtenjača je autor više nagrađivanih romana. Vrlo poznat i nagrađen je i njegov roman Brdo.
Maja Hrgović: Pobjeđuje onaj kojemu je manje stalo
Maja Hrgović zapažena je novinarka i autorica. Piše za Novi list, uređuje Zarez, a književnu kritiku i tekstove o ženskim pravima objavljuje u nizu domaćih novina, časopisa i portala. Dobitnica je prve nagrade za novinarsku izvrsnost (BIRN Journalistic Excellence Award, 2009.) i zastupljena u brojnim međunarodnim publikacijama. Ono u što vjeruje jest pisanje. Za knjigu priča Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo, dobila je nagradu Kiklop za najbolje debitantsko djelo.
Knjiga Pobjeđuje onaj kojemu je manje stalo sadrži šest ljubavnih priče te jednu novelu. Priče su stilski jako lijepo nijansirane, prikazuju hrvatsku supkulturnu stvarnost, sudbine na rubu marginalnog življenja bez obzira radi li se o Zagrebu ili manjem mjestu u provinciji. Branitelj koji štrajka glađu, muškarac koji napušta obitelj kako bi s neznankom proživio reminiscenciju mladosti, djevojka koja u pijanom noćnom pohodu iz vlasnikova naručja otima psića… autorica pripovijeda na zanimljiv način. Koristi kontrast između povremenog cinizma i toplih empatičnih tonova, a likovi nikako nisu crno-bijeli, već u najvećoj mjeri sivi, životni i jako realistični.
Priče Maje Hrgović prekrasna su kombinacija lirike i okrutnosti, humora i cinizma, ispričane lijepim i britkim stilom koji osvaja čitatelja.
Ivana Bodrožić: Hotel Zagorje
Hotel Zagorje knjiga je o odrastanju devetogodišnje djevojčice iz Vukovara i njezine obitelji za vrijeme rata. Pisana u prvom licu iz pozicije djeteta koje odrasta u ratnim okolnostima u izbjeglištvu daleko od svog doma, to ipak nije knjiga o ratu. To je knjiga o djetinjstvu i mladenaštvu koje je, istina, prepuno straha i neizvjesnosti, ali u kojem ima mjesta i za smijeh, djevojačku bezbrižnost i prvu ljubav. Knjiga je autobiografska, autentična i opisuje odrastanje djevojčice koja je u izbjeglištvo stigla s devet godina, a život u progonstvu napustila s petnaest.
Ivana Bodrožić piše jednostavnim i lako čitljivim stilom i roman se čita lagano. Upravo ta karakteristika da o teškim temama piše na jednostavan i nenametljiv način stavlja Ivanu Bodrožić u vrh suvremenih hrvatskih autora, a roman Hotel Zagorje s pravom zauzima istaknuto mjesto u školskoj lektiri.
Zoran Ferić: Smrt djevojčice sa žigicama
Smrt djevojčice sa žigicama crnohumorni je roman o ubojstvu lokalne prostitutke i pokušajima da se otkrije njezin ubojica.
Roman se sastoji od 5 dijelova. Započinje pričom ”Anđeli u ofsajdu”, koju autor koristi kao uvod i početak romana. U drugom dijelu romana saznamo o smrti glavne junakinje Marilleni, rumunjske prostitutke transvestita, koju na otoku (Rabu) zovu djevojčica sa žigicama.
Cijelim romanom profilira cijeli niz bizarnih i komičnih likova te priča ponekad postaje groteskna. Na trenutke izokrenuta i odmaknuta stvarnost uz primjese humora začinjenog seksom te različita opskurna događanja (istjerivanje duhova), čine ovog autora zanimljivim i intrigantnim spisateljem.
Ako ste voljeli seriju Twin Peaks, svidjet će vam se knjige ovog autora. Objavio je djela: Mišolovka Walta Disneyja, Quattro stagioni (izbor priča s Miroslavom Kišom, Robertom Mlinarcem i Borisom Perićem), Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Otpusno pismo i Kalendar Maja.
Miro Gavran: Jedini svjedok ljepote
Miro Gavran etablirani je hrvatski pisac kojeg nije potrebno posebno predstavljati. Poznat je po svojim dramskim djelima, romanima za djecu i mlade te romanima za odrasle. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen izvan matične zemlje te na kojem se izvode njegove vlastite drame. Djela su mu prevedena na tridesetak jezika, a dobio je i preko dvadeset književnih i kazališnih nagrada. Iako snažno preporučujemo i njegovu izvrsnu biblijsku trilogiju Judita, Krstitelj i Poncije Pilat, u ovoj ćemo objavi svrnuti vašu pozornost na roman Jedini svjedok ljepote.
Napisan je različitim pripovjedačkim perspektivama, jednostavnim, ali liričnim jezikom. Ako i inače volite Gavrana, voljet ćete i ovaj roman!
U ovoj neobičnoj ljubavnoj priči pratimo četrdesetogodišnjeg profesora književnosti, zaljubljenog u misterioznu ženu. Njihova ljubav leti između Zagreba, Malog Lošinja i Malte, između istine i laži. Iz nje učimo o tome što smo sve spremni napraviti za ljubav – nas prema drugome, i drugoga prema nama.
Olja Savičević Ivančević: Adio kauboju
Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu. Za roman Adio kauboju nagrađena je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, a prema njemu je postavljen istoimeni kazališni komad.
Dok čitate ovaj roman, čini vam se kao da gledate vestern. I niste u krivu jer je glavna junakinja Ruzinava prototip djevojke s Divljeg zapada kojoj su glavna životna načela borba za pravdu, istinu i čast. Ruzinava i Danijel naslijedili su interes za kauboje od oca koji je obožavao kaubojske filmove. Ruzinava je toliko duboko prihvatila način života usamljenog kauboja odmetnika da se i sama ponaša na isti način, odlazi i dolazi, nigdje ne uspijeva baciti sidro.
Radnja romana vrti se oko dolaska glavne junakinje kući iz metropole u Dalmaciju nakon što se ubio njezin brat Danijel. Ruzinava ostavlja sve i vraća se u provinciju u mjesto u kojem vlada dosada, nezaposlenost, povremeno napušavanje, besperspektivnost. Ruzinava traži odgovore. A kad ih nađe ponovno odlazi ne osvrćući se kao usamljeni kauboj iz vesterna.
Olja Savičević Ivančević osvojila nas je specifičnom interpretacijom ženskog lika ispričanog bujicom riječi i rečenica s nizom asocijacija u kojima glavni ženski lik odlučuje kad je dosta. Tada spakira kofere i bez osvrtanja i žaljenja odlazi…
Julijana Matanović: Zašto sam vam lagala
Knjiga Julijane Matanović Zašto sam vam lagala do sada je – 22 godine od objavljivanja- prodana u 56 000 primjeraka. Ova činjenica svrstava ovaj roman u sam vrh hrvatske suvremene književnosti.
Za roman Zašto sam vam lagala nismo sigurni je li autobiografija ili je sadržaj plod autoričine prozne imaginacije u koje je ubacila neke poznate likove i elemente. Ali, to naposljetku nije ni važno. Važno je da je knjiga sukus toplih, intimnih priča kojima je glavna odrednica vječna potraga za ljubavlju. Knjiga se pomalo s nostalgijom vraća u doba kada se drugačije živjelo, sporije i bez stresova, ekonomskom i socijalnom uređenju i školskim danima.
Po ovom djelu uprizorena je i kazališna predstava, a naslovnu ulogu odigrala je glumica Vlasta Ramljak.
Julijana Matanović sa suprugom, također književnikom Pavlom Pavličićem, živi i radi u Zagrebu.
Pavao Pavličić: Koraljna vrata
Ako pomislite na hrvatski kriminalistički roman, zasigurno vam na pamet pada Pavao Pavličić. Opus mu broji gotovo sto djela, a među njima su fantastični romani, kriminalistički romani, zbirke pripovijedaka, romani za djecu i mlade…
Iako bismo mogle preporučiti sve njegove romane, odlučile smo ipak predstaviti Koraljna vrata, uzbudljiv fantastično-kriminalistički roman o filologu Krsti Brodnjaku koji na starom tavanu pronalazi ni manje ni više nego izgubljena pjevanja Gundulićeva spjeva Osman! Kako radnja napreduje, u romanu se isprepliću stvarno i nestvarno, moguće i nemoguće, a čitatelj se gubi u brojnim preokretima, neobičnim situacijama i želji da, skupa s Brodnjakom, otkrije kakav to utjecaj imaju Gundulićeva pjevanja na svijet.
Goran Tribuson: Snijeg u Heidelbergu
Ovaj rođeni Bjelovarčanin poznat je ne samo po svojim romanima, već i po filmskim scenarijima i zbirkama novela. Kao i Pavao Pavličić, pripada generaciji hrvatskih fantastičara koja se javlja sedamdesetih godina 20. stoljeća. Suvremeni hrvatski autori bez njih dvojice naprosto nisu potpuni, zar ne?
Predstavit ćemo vam roman baš iz te fantastičarske faze: Snijeg u Heidelbergu. Duboko vjerujem da nešto takvo rijetko čitamo. Roman koji kao da graniči s ludilom, bavi se demonima, sotonizmom i općenito okultnim. Zbilja se prelijeva u nestvarno i fantastično se vraća natrag u stvarno. Ruši sve konvencionalne uloge – ulogu učitelja, učenika, žrtve, ubojice. Kao da briše granice između dobra i zla.
Sasvim različit od Snijega u Heidelbergu jest roman Povijest pornografije, također Tribusonovo remek-djelo. Ako volite romane u kojima glavni lik, pomalo razočaran životom, rekonstruira događaje iz svoje prošlosti i prošlosti svoje ekipe, voljet ćete Povijest pornografije.
Renato Baretić: Osmi povjerenik
Osmi povjerenik prvi je roman Renata Baretića. Njime je odmah dospio u centar pažnje i publike i kritike. Uz Kiklopa za najbolju proznu knjigu, dobio je još mnoštvo nagrada i tako postao najnagrađivanija domaća knjiga.
Osmi povjerenik priča je o izmišljenom otočiću Trećiću koji, naposljetku, i ne mora biti izmišljen. Može to biti bilo koji naš otočić, samo pod drugim imenom. Na Trećiću nema nikakvih organa vlasti i tako sve funkcionira sasvim dobro. Ipak, Vlada svako toliko šalje svog povjerenika, ovaj put već osmog, kako bi organizirao izbore i uspostavio kakvu-takvu vlast. Naravno, na Trećiću ništa ne ide lako pa ni ovo, a osmi će povjerenik uskoro shvatiti da se u neka mjesta vlast ne može upetljati, ma koliko se trudila.
Posebno draž romanu daje i jezik – mješavina standarda i tretjitjuonskog, dijalekta kojim govore na Trećiću. Neka vas jezik ne svrne s čitanja – ono što ne budete razumjeli glavom, razumjet ćete – srcem.
Vedrana Rudan: Uho, grlo nož
Zadnja, ali ne i posljednja po vrijednosti, svoje mjesto na našem popisu našla je i Vedrana Rudan sa svojim romanom Uho, grlo, nož koji je objavljen prije gotovo dvadeset godina (2002. godine). Spisateljica koja je osvojila i publiku i kritiku svojim britkim jezikom i neposrednim stilom pisanja nije se promijenila do danas. I dalje progovara o teškim temama teškim jezikom: zlostavljanja, silovanja, prevare, bračni (ne)život… Sve su to teme koje su našle mjesto u njezinim romanima.
Uho, grlo, nož prati junakinju u pedesetima, Tonku Babić, koja može biti i ne mora svojevrstan Rudaničin alter-ego. Ona sjedi na kauču, mlati čokoladu i lamentira o svom životu – iskreno, postojano, bez dlake na jeziku.
Kratak, ali snažan, surov, prožet humorom, ovaj će vam se roman utisnuti u pamćenje.
Suvremeni hrvatski autori – umjesto zaključka
Nadamo se da ste zadovoljni našim odabirom. Naravno da suvremeni hrvatski autori nisu samo ovi nabrojani. Naša književnost veoma je bogata i raste iz dana u dan, prelijeva se iz zemlje u zemlju pa prestaje biti samo hrvatska i postaje svjetska.
Imate li vi kojeg svog omiljenog hrvatskog autora, a da nije na našem popisu?
… uvijek smo suočeni s dvjema suprotstavljenim istinama. Evolucijska istina predviđa da dio populacije uvijek umire da bi omogućio opstanak drugog dijela. Ljudska istina kaže: svi moraju preživjeti, ili točnije: svi imaju pravo na preživljavanje. Besmisleno je pitati: zašto?
str. 50./51.
Roman Indigo
Ovaj je roman nemoguće prepričati. Ne znam otkud početi niti gdje bih završila.
Fabula nije jasna ni linearna, miješaju se sadašnjost i budućnost (ili prošlost i sadašnjost, kako se uzme).
U sadašnjosti (prošlosti?) pratimo profesora matematike Clemensa J. Setza koji, nakon kratkog zaposlenja u Institutu Helianau, počinje istraživati događaje koji su se zbili prije nego je naprasno napustio radno mjesto.
Ona odurna planinska atmosfera tamo gore, taj seoski zrak, trava… čak je i trava neprijateljska. Samo raste. Nije ju briga za ljude, za zgrade. Nije kao gradska trava. Gradska trava puna je poštovanja.
str. 201.
Institut Helianau je neka vrsta internata, škole za djecu s neobičnim indigo poremećajem. Indigo poremećaj zapravo ne utječe na djecu koja ga nose, nego na njihove bližnje, kod kojih uzrokuje mučninu, vrtoglavice, glavobolje, osipe… Obitelji indigo djece fizički ne mogu podnijeti njihovu blizinu, barem ne neko duže vrijeme i zato ih smještaju u navedeni internat.
Profesor Setz prisjeti se kako su djeca, odjevena u neobične maske, napuštala internat – bivala relocirana.
U budućnosti (sadašnjosti?), petnaestak godina kasnije, pratimo bivše indigo dijete Roberta Tätzela. Kažem „bivše“ jer je Robert sagorio, izgubio svoje indigo djelovanje.
Edison je imao poseban stav… Dok je radio na izumu žarulje, morao je prevladati jedan propali pokušaj za drugim, ali nijedan od tih udaraca nije ga uzdrmao. Naprotiv, neuspjeli pokušaji vjerojatno su ga još više poticali. Bio je, barem u tom pogledu, baš kao i sama priroda. Priroda je stvorila tu djecu i ona su u izvjesnom smislu poput žarulja. Prije ili poslije izgore, sagore, djelovanje se ugasi.
str. 160./161.
Robert je zbunjen, u neobičnoj ljubavnoj vezi s djevojkom Cordulom, usmjeren na iBalls, javne kamere koje ga prate gdje god krene.
U novinama vidi članak o svom bivšem profesoru matematike Setzu, koji je upravo oslobođen optužbi za ubojstvo…
Njih se dvojica uskoro i susreću.
Indigo djeca kao pojam New age pokreta
Pojam „indigo djeca“ nije nešto novo – javlja se krajem dvadesetog stoljeća kao tumačenje za djecu koja su na neki način natprosječna, hipersenzibilna, empatična, kreativna i visokog kvocijenta inteligencije. Naziv indigo dolazi od vidovnjakinje koja je tvrdila da takva djeca imaju auru indigo boje.
Indigo djeci često je bio pogrešno dijagnosticiran ADHD ili čak i autizam.
Brojni znanstvenici pobijaju postojanje indigo djece, no pojam kako takav postoji, kao i alternativne grupe koje se time bave te odgajaju djecu njegujući njihove indigo sposobnosti.
U romanu Indigo, kao što vidimo, indigo djeca nešto su sasvim drugo. Oni sami direktno ne pate od svog sindroma, već njihovi bližnji koji imaju značajne zdravstvene probleme kada su u njihovoj blizini.
Umjetna, lažirana stvarnost
Način na koji je napisan ovaj roman prkosi svakoj definiciji fabule, pa čak i književnosti. Čak sam i u samom romanu pronašla citat koji savršeno opisuje stil kojim je napisan:
Rečenice su stajale jedna do druge, a svaka je preko točke zavirivala u iduću, poput bića koje zuri u biće neke druge vrste pokušavajući proniknuti u njegovu tajnu.
str. 284.
Priznajem, dobar dio romana uopće nisam razumjela. Ipak, to ne znači da je roman loš, upravo suprotno, toliko je originalan i začudan, ovakvo nešto zasigurno nikada prije niste pročitali.
Radnja kao da dokumentira stvarnost – prepuna je fotografija, novinskih članaka, faksimila, izvješća. Čak se i glavni lik zove kao autor, učitelj je matematike kao i autor (koji je studirao matematiku), izgledao ako autor (!) i svako se toliko morate podsjetiti: Ovo što čitam nije stvarnost!
Stvarnost romana je umjetna, lažirana; to je izmišljena priča oblikovana kao stvarnost. Na trenutke sam se znala pogubiti u svomu tome…
Ovo je definitivno knjiga koja se čita dvaput, pa i triput ako treba. Svako novo čitanje otkriva nam neki novi sloj koji isprva nismo uočili.
Zaista je zanimljivo i strašno s kakvim se situacijama čovjek zna nositi. … Možemo živjeti čak i u utrobi Zemlje, …, u uvjetima potpunoga mraka, u područjima zagađenog zraka i zatrovane vode, na polarnim postajama u vječnome ledu ili u samostanima na tisućama metara nadmorske visine na kojoj je količina kisika u zraku toliko niska da svi postanu religiozni. Da, prije ili poslije čovjek se navikne mimo svega.
str. 174.
Indigo i mi
Čak i danas imam dojam da sam tek nedavno naučio što je to suosjećanje i proživljavanje tuđe patnje i da se još uvijek moram privikavati na svjetlinu kojom ono obavija svijet.
str. 295.
Neću se praviti da sam shvatila pouku ovog romana. Čak nisam ni sigurna ima li je uopće…
Čini mi se da sam skupila neke mrvice radnje i zaključujem da usamljenost i empatija zauzimaju visoko mjesto na ljestvici mogućnih zaključaka i pouka romana.
Dakle, usamljenost… Veoma aktualna u današnje vrijeme, distanca je prisutna u životu indigo djece od samog njihova rođenja. Osuđeni su na usamljenost i život daleko od ostalih, što na kraju rezultira psihičkim problemima koji se očituju u ponašanju sagorjelog Roberta, ali čini mi se, čak i profesora Setza, koji i sam na trenutke djeluje kao indigo dijete.
Likovi su ezoterični, želimo ih razumjeti, ali oni su magličasti, onkraj našeg shvaćanja i razumijevanja. Ipak, tako su sami. U svojoj „zoni“, znaju točno koliko minuta mogu provesti u društvu druge osobe, prije nego ona pobjegne pred naletom mučnine, glavobolje i vrtoglavice. Suosjećamo s njima jer, zar nismo i sami u sličnoj situaciji?
Sa svih strana čujemo upozorenja, nema dodira, nema ljubljenja, zagrljaja. Ne smijemo provesti više od petnaest minuta u bliskom druženju. Ne smijemo se približiti starijim članovima obitelji…
Zar nismo i mi, na neki način, indigo ljudi?
Kako ne suosjećati, kada smo mi oni?
… ne postoje sretni svršeci, nego tek tu i tamo fer svršeci.
str. 20.
Ostala djela ovog autora:
Clemens J. Setz austrijski je autor koji je napisao podosta toga. Kod nas je preveden samo roman Indigo.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
