Andrea Bartz: Izgubljena noć

Nakladnik: Indigo, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Izgubljena noć: ©Indigo

Andrea Bartz Izgubljena noć

Najpopularnija djevojka

Jeste li ikad imali prijateljicu koja je bila duša svakog društva? Prijateljicu oko koje su se svi sakupljali kao leptiri oko noćne svjetiljke? Prijateljicu, na koju ste ponekad bili ljubomorni, ali koju ste neizmjerno voljeli? Ja jesam. A vjerojatno i svatko od vas. Takva je bila Edie u romanu Izgubljena noć.

Izgubljena noć psihološki je triler koji duboko analizira sve ono što smo znali o prijateljstvu. Tko su naši prijatelji i poznajemo li ih baš dobro? Tko su ljudi na koje se možemo osloniti? Jesmo li iznevjerili svoje prijatelje nekad, kada nismo bili u pravom trenutku uz njih? Sve su to pitanja koja postavljamo sami sebi čitajući ovu knjigu. Knjiga Izgubljena noć prati grupu mladih ljudi koji su se intenzivno družili do tragičnog događaja i koji, svatko potpuno različito, vidi događaje koji su prethodili tragičnom kraju, smrti jedne od najpopularnijih djevojaka.

Edie


I tako jedne noći, Edie je umrla. Počinila je samoubojstvo prijateljevim pištoljem. Tu je zauvijek bio kraj opuštenog, veselog hipsterskog društva studenata različitih kolegija koji su uglavnom dijelili zajednički smještaj, družili se, zaljubljivali se, zabavljali se i tulumarili. Edie je bila poveznica koja ih je sve spajala. S mnoštvom prijatelja, najpopularnija, karizmatična djevojka, Edie je bila duša svakog društva. Nakon što je Edie umrla, svatko je otišao na svoju stranu pitajući se zbog čega se to dogodilo i jesu li mogli što učiniti da to spriječe. Ono što najviše tišti većinu prijatelja je činjenica da se te noći uopće ne mogu ni sjetiti, jer su bili pijani ili napušeni. Izgubljena noć ostala je u alkoholnoj izmaglici svih sudionika.

Edie je ostavljala dojam da je ni najmanje ne zanima što drugi misle o njoj, zbog čega su, naravno, svi očajnički tražili njezino odobravanje. str. 48.

Lindsay


Priču pratimo kroz lik Lindsay koja ju priča u prvom licu. Lindsay je depresivna, zbrčkana, na momente suicidalna djevojka koja ne zna kontrolirati bijes, naročito kad malo popije, ali Lindsay je voljela Edie. Lindsay je mislila da je ona najbolja Ediena prijateljica, ali sad, deset godina nakon događaja, više nije sigurna u to. Štoviše, Lindsay otkriva neke nove stvari o životu svoje prijateljice o kojima nije znala ništa. Edie je imala svoj život i svatko od prijatelja je znao samo djelić. Lindsay uskoro počinje sumnjati da je Edie počinila samoubojstvo i kontaktira nekadašnje prijatelje iz mladosti…

Dopisivale smo se gotovo bez stanke. Mailove je prožimao osjećaj intime, naš mali privatni svijet. Ljudi su mi ovako opisivali romantične veze; možda je ovo najbliže u čemu sam do toga došla. Str. 49.

Prijatelji


Lindsay, Alex, Sarah, Kevin, lloyd, Greg, Tessa…. svaki je lik ispričao svoje viđenje ove nesretne noći i svaki je rekao nešto novo o Edie, ali svatko od njih otkrio je nešto i o sebi. Ovo je priča o njihovoj mladosti, nezrelim razmišljanjima, sukobima s roditeljima, jednoj neshvaćenoj generaciji koja nije imala perspektivu, ali imala je zajedničko vrijeme i zajedničke snove. Samo, snovi se ponekad raspuknu kao mjehuri od sapunice.


Dojam o knjizi Izgubljena noć


Knjiga je izazvala veliki interes čitatelja jer potiče na razmišljanje o vlastitoj mladosti, prijateljima i danima kada nismo osjećali odgovornost za vlastite živote, karijere ili obitelji, jer smo imali sve vrijeme svijeta samo za nas. Naravno, kako odrastamo, postajemo zreliji i odgovorniji, postavljamo pitanja. Između ostalog i pitanje: Znamo li tko su nam prijatelji i kako su oni obogatili naš život, koliko su zapravo utjecali na nas, naše stavove i uvjerenja? Ova knjiga promišlja o tome što znači biti prijatelj, u pozadini jednog nesretnog događaja.

Andrea Bartz izgubljena noć

O autorici:


Andrea Bartz je novinarka iz Brooklyna i autorica nagrađivanog trilera THE HERD. Za njezin debitantski triler, THE LOST NIGHT (Crown, 2019), otkupljena su televizijska prava, a glavnu ulogu priprema Mila Kunis. Najboljom knjigom godine proglasili su je Real Simple, Glamour, Marie Claire, Library Journal, Crime Reads, Popsugar, She Reads i druge publikacije. Njezini tekstovi pojavljivali su se u časopisima The Wall Street Journal, Vogue, Cosmopolitan, Women’s Health, Martha Stewart Living, Elle i mnogim drugim tiskovinama, a bila je, između ostalih naslova, na uredničkim pozicijama u časopisima Glamour, Psychology Today i Self.

Gdje kupiti?

Znanje

Liv Constantine: Posljednji susret

Nakladnik: Vorto Palabra, 2020.

Naslovnica romana Posljednji susret: ©Vorto Palabra

Liv Constantine: Posljednji susret

„U tome i jest problem. Sad više nikome ne vjerujem i mislim da je svatko mogući ubojica“, reče Kate, očito iživcirana i iscrpljena.

Anderson polako kimne. „Tako je, svatko je mogući ubojica.“

str. 111.

Umjesto uvoda

Liv Constantine zapravo su dvije sestre, Lynne i Valerie, koje pišu pod navedenim pseudonimom.
Njihov prvi roman Posljednja gospođa Parrish izuo me iz cipela – bila sam oduševljena! Taj zaplet, ti preokreti! Progutala sam ga za tili časak! Preporučujem vam ga od sveg srca! Rijetki su romani koji uspiju toliko očarati i izbezumiti čitatelja onako kako je to Posljednja gospođa Parrish uspjela.

Naravno, čim sam vidjela da su sestre Constantine objavile novu knjigu, poletjela sam u knjižnicu i hvala Bogu, nisam dugo čekala na čitanje.

Čiji je posljednji susret?

Prijateljice Kate i Blaire posljednji su se put vidjele prije petnaestak godina. Tada su se rastale u velikoj svađi i više se nisu čule.

Ljutnja joj prostruji tijelom poput kiseline, suknuvši iz želuca i paleći je dok se penjala u grlo. Uspomena na ono što se dogodilo pri posljednjem susretu zapljusne je snagom plimnog vala, ali ona joj se odupre. Mora ostati smirena i prisebna.

str. 23.

Danas, prijateljice se ponovno susreću na sprovodu Kateine majke Lilly koju su obje veoma voljele.

Lilly je ubijena udarcem u glavu, a ubojica je pobjegao i moguće je da nikad ne bude uhvaćen.

Blaire se vraća kao velika spisateljska zvijezda, napokon bogata i bok-uz-bok sa svim tim nadmenim ljudima koje je poznavala u djetinjstvu.

Iako je razlog njezina povratka bio tužan, nije mogla zanijekati da joj godi – da joj itekako godi – što je sad svi gledaju drukčije. Više nije bila došljakinja iz zabiti…

str. 38.

Kate i Blaire obnavljaju svoje prijateljstvo.

Kate počinje dobivati prijeteće poruke. Ubojica piše – dani su joj odbrojeni. Sluđena strašnom prijetnjom koja joj visi nad glavom, više nikom ne vjeruje. Ni ocu, ni mužu, čak ni dadilji.

A možda je još ovdje. To bi doista mogao biti bilo tko. Opet se strese od pomisli na to da bi hladnokrvni ubojica mogao biti na samo nekoliko centimetara od nje.

str. 81.

Blaire, uspješna spisateljica kriminalističkih romana, odluči iskoristiti svoje znanje i pronaći ubojicu.

Mora s nekim razgovarati. Mora postojati neka veza ili trag koji je previdjela, nešto joj je zasigurno promaklo.

str. 53.

Sve više i više ulazi u Katein svijet i shvaća da on i nije tako savršen kako izgleda na prvi pogled.

Ali, i Blaire ima svojih tajni za koje želi da ostanu skrivene.

Liv Constantine: Posljednji susret

Ništa nas ne smije iznenaditi. Ili?

Iako slabije kvalitete nego već spomenuti roman Posljednja gospođa Parrish, i Posljednji je susret roman u kojem ćete uživati.

Preokreti su brojni. Neki su iznenađujući, a neki baš i ne. Doduše, možda je stvar u meni jer moje je prokletstvo to što sam već pročitala previše trilera i krimića i malo što me može iznenaditi.

Premda sam predosjećala temeljni preokret na kojem je izgrađen roman, on nije loš, dapače, savršeno funkcionira i daje nam puno toga za razmišljanje.

Najveća mana romana Posljednji susret je, po mom mišljenju, što su svi ti preokreti zbijeni na zadnjih pedesetak stranica. Neki od njih su čak i nepotrebni, ali ‘ajde, tu su kako bi nam dočarali motivaciju „glavnog“ negativca.
Ovo „glavnog“ stavljam u navodne znakove jer, dakako, ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Negativaca ima više, svatko je zlikovac na neki način. Svaki je lik, tijekom svog života, na neki način utjecao na ostale likove i skrivio nešto što im se ne može zaboraviti. Niti oprostiti.

Veseli miks svega

Posljednji susret kombinacija je obiteljske drame, psihološkog trilera i klasičnog who did it krimića. Likovi su odlično razrađeni i vjerovat ćete im.

Svidjelo mi se kako spisateljice imaju dar svakoga učiniti sumnjivcem – svako nam toliko ubaci neku bubu u uho i, odjednom, svi su sumnjivi! I muž, i otac, i prijatelji, pa čak i ona dadilja!

Volim kada triler nije samo triler, već je dodano i malo obiteljske drame. Uvijek je zanimljivo gledati kako se obitelji raspadaju pa ponovno sastavljaju. Neke iz svega izađu jače, a neke… Neke se nikad ne oporave.

I što je zapravo obitelj? Jesu li to ljudi koji su nas odgojili ili oni koji su nas usrećili?

Frienemies

Ovaj roman promišlja i o prijateljstvu – koliko toga prijatelj može napraviti i dobiti oprost? Kada je stvarno dosta? Kada prijatelji postanu neprijatelji, i zašto? Mogu li se ljudi ponovo zbližiti kad između njih stanu zavist, ljubomora i krivnja?

Kate i Blaire prijateljice su koje naizgled imaju sve. Ali nemaju, jer nitko nema sve.

Kraj romana me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

Obje su prijateljice dobile svoj sretan kraj – kraj koji su zaslužile.

Ali, jesu li doista?

Liv Constantine: Posljednji susret

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Mats Stranberg : Kraj

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica romana Kraj: ©Fokus, Zagreb, 2020.

Mats Strandberg Kraj

JOŠ TRI MJESECA I ….KRAJ!

Što biste učinili da znate da vam preostaju još tri mjeseca života? Štoviše, da cijelo čovječanstvo i planet Zemlja imaju još samo tri mjeseca do potpunog uništenja? Što biste učinili da znate da se sve što ste uzimali zdravo za gotovo upravo raspada i srlja u neminovnu katastrofu?

Vjerujem da je svatko od nas bar jednom u životu razmišljao o zastrašujućoj mogućnosti da se neki asteroid, meteor ili meteorit nađe upravo na Zemljinoj putanji i zaprijeti čitavom čovječanstvu neizbježnim udarom. Uostalom, jedan takav udar nekad, jako davno, uzrokovao je i prvo ledeno doba kada su nestale mnoge životinjske vrste, između ostalog i dinosauri.

Što biste učinili? Kako biste se ponašali? Biste li se pridružili nekoj crkvi moleći u zajednici, sekti koja na čudnovatim mjestima sačekuje kraj svijeta (kako su to predivno osmislili momci iz TBFovog Smaka svijeta) ili biste se možda prepustili svim zabranjenim porocima, alkoholu, drogama, seksu ili nečemu što vam u normalnim okolnostima nikad ne bi palo na pamet?

Ova se knjiga bavi upravo time. Ljudskim ponašanjem u vrijeme nadolazeće katastrofe.

METEOR

U romanu Kraj golemi meteor Foxwort ubrzano se približava Zemlji. Udarit će u Zemlju za tri mjeseca i 15 dana. Ništa ga ne može zaustaviti. Primijećen je nedavno. Skrivao se u Zemljinoj atmosferi, prekriven tamnim česticama, potpuno nevidljiv dok nije bilo prekasno. Prekasno da se preusmjeri njegova putanja, prekasno da ga se razbije najjačim mogućim oružjem. Udar je neizbježan.

Simon i Tilda

U pozadini priče u romanu Kraj, priče o uništenju ljuske civilizacije, nalazi se prava tinejdžerska drama. Lokalni dečko Simon i perspektivna, mlada plivačica Tilda bili su ljubavni par sve dok se nije saznalo za meteor. Nakon toga, Tilda ostavlja Simona želeći posljednja tri mjeseca proživjeti bez prohibicija. Drogira se, mijenja dečke, prestaje s treninzima, tulumari. Simon je više ne prepoznaje. Pokušava utjecati na nju, ali Tilda se odvaja iz njihovog društva i upada u društvo ovisnika i dilera želeći u posljednjim mjesecima nadoknaditi sve što je propustila zbog strogih treninga i zabrana. Uskoro, u općem metežu koji vlada po ulicama, Tilda je pronađena mrtva. Simon je očajan. Premda zna da svima vrijeme curi, želi pronaći Tildinog ubojicu prije smaka svijeta. U tomu mu pomaže smrtno bolesna Lucinda.

Djevojka s kojom si hodao…ona više ne postoji. Možda nikad i nije. str. 226.

Lucinda

Lucinda je nekoć bila najbolja Tildina prijateljica. U plivačkoj je ekipi, zajedno s Tildom, doživljavala mnoge uspjehe. Sve dok nije oboljela. Podmukao rak koji je ubio i Lucindinu mamu širi se njenim tijelom. Za Lucindu nema još puno vremena. Uostalom, i svi drugi su u istoj situaciji. No, Lucinda želi saznati što se dogodilo s Tildom. Pridruži se Simonu i započnu istraživati što je sve radila i s kim se sve družila Tilda prije smrti. Simon i Lucinda postepeno se zbližavaju.

Ali, ovo je ljubav bez budućnosti.

Katastrofe obično izvuku iz nas ono najbolje i ono najgore.  A većina samo pokušava živjeti svoj život kako najbolje umije.

A što sam ja učinila sa svojim životom od posljednjeg zapisa? Što sam učinila da postanem bolja osoba, što sam učinila da pomognem drugima? Str. 30.

Stine i Judette

Simon ima dvije mame. Stine i Judette. Zove ih mamama. Autor na velika vrata oslikava život istospolne veze. Njihovi su problemi isti kao i problemi heteroseksualnog para. Ljubomora, patnja, ostanak u vezi zbog djeteta, nevjera, žrtvovanje. U romanu je napravljen jako dobar i detaljan prikaz svakodnevnog života ljubavnog para homoseksualne orijentacije. Za autora nije bitno radi li se o homoseksualnom ili heteroseksualnom paru. Problemi su isti. Kao i patnja. Nepodilaženje tradicionalnim, očekivanim obrascima, dodatna je vrijednost romana.

Mats Strandberg Kraj

Dojam o romanu Kraj

Ako zanemarimo povod (meteorit koji uništava čovječanstvo), ovo je knjiga koja se bavi ponašanjima ljudi koji se nalaze u bezizlaznim situacijama. Stres i trauma različito djeluju na ljude i oni se ponašaju na različite načine. Neki pokušavaju na svaki način nastaviti s prividom normalnosti, dok su drugi nasilni, depresivni, očajni ili potpuno u stuporu. Sva ta ponašanja dotakao je autor u knjizi Kraj. Pisac ne nudi savjete kako se ponašati, već samo ukazuje na različita ponašanja koja su u jednoj nenormalnoj situaciji ipak jako normalna. Roman je zanimljiv, potiče na razmišljanje i preispitivanje vlastitih granica.

O autoru

Mats Strandberg (rođen 1976.) švedski je autor. Strandberg je bio kolumnist u Aftonbladetu. Njegov debitantski roman bio je Jaktsäsong, objavljen 2006. godine. Njegov fantastični roman za odrasle Cirkeln, prva knjiga u trilogiji Engelsfors napisana zajedno sa Sarom Bergmark Elfgren i objavljena 2011. godine, bio je nominiran za nagradu u kategoriji književnosti za mlade. Strandberg je napisao i horor romane. Godine 2015. objavljen je njegov roman Färjan, čija se radnja odvija na brodu za krstarenje Baltičkim morem. Na engleski je preveden kao Blood Cruise. Hemmet, o domu za skrb koji progone duhovi, objavljen je 2017. godine; Slutet, na hrvatskom preveden kao ‘Kraj’, preapokaliptični je roman za mlade o posljednjih nekoliko tjedana života na Zemlji, prije nego što meteor uništi sav život. Objavljen je 2018. godine i dobio je vrlo pozitivne kritike u časopisima Dagens Nyheter i SVT.

Gdje kupiti:

Fokus

Stephen King: Uljez

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Uljez: ©Znanje

Uklonimo li metafore … preostaje ti neobjašnjivo. Nadnaravno.

Samo što to nije moguće. Nadnaravno možda postoji u knjigama i filmovima, ali ne i u stvarnome svijetu.

str. 234.
Stephen King: Uljez

Uljez – najgora noćna mora

Brutalno oskvrnjeno tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka pronađeno je u mjesnom parku.

To nikada neću uspjeti izbaciti iz glave. Nikada. Čini mi se da bi mi dobro došla neka tableta. Možda Valium. Nikada nisam pio takve stvari, ali sad bi mi baš dobro došlo. I dalje imam dojam da mi je srce u grlu. Vašim forenzičarima treba reći da su bljuvotine na mjestu događaja, ako ih pronađu, a vjerojatno hoće, moje. I ne stidim se. Svatko bi ostao bez večere da vidi tako nešto.

str. 8.

Svjedoci, otisci i DNA nedvosmisleno kažu – ubojica je omiljeni lokalni trener i učitelj engleskog jezika Terry Maitland. Vođen dokazima, detektiv Ralph Anderson odlučuje se na javno uhićenje, neka cijeli gradić vidi da je poremećeni ubojica maknut s ulica. Ta odluka pokreće lavinu užasnih događaja koja se više ne može zaustaviti…

Građani, do jučer Terryjevi odani prijatelji i dobri susjedi, okreću se protiv njega.

Vidi ljude koje poznaje… Ljude čijim je klincima predavao, ljude čije je klince trenirao, ljude koji su k njemu na kraju sezone dolazili na roštilj. I svi oni sada traže da ga se ubije.

str. 173.

Trener Terry policiji daje svoj alibi; iako detektiv Anderson sumnja, alibi se pokaže neoborivim. Kako?

Kako jedna osoba može biti na dva mjesta?

Čuvar Keene odveo je Terryja. Ralph je nepomično sjedio, čekao da se Keene vrati i kroz troja ga vrata između te prostorije i svježega zraka isprati iz zgrade. Sada tako ima odgovor … a taj odgovor Terry je izgovorio dok ga je gledao u izravno oči i nije ni u jednom trenutku trepnuo. Glasio je Nisam.

Ralph mu je htio vjerovati.

Ali nije mogao.

str. 161.

Kopajući sve dublje i dublje po naizgled riješenom, jednostavnom slučaju, čak i pod cijenu vlastitog života, detektiv Ralph Anderson odlučan je otkriti istinu. Istinu koja je jezovitija, strašnija i gadnija od svega što možemo zamisliti!

King je kralj!

Oduvijek volim Kinga. Još od prvog njegovog romana koji sam pročitala (Potrebne stvari), preko tisućustraničnog romana Ono do najnovijih romana kao što su Gospodin Mercedes i Tko nađe, njegovo.

Kingovi su romani sve! I napeti i jezivi. Brutalni, ludi, humoristični, pomaknuti…

Imajući na umu nešto slabije (po mom mišljenju) Uspavane ljepotice, malo sam se bojala da će me i Uljez razočarati.

O, kako sam se prevarila!

Ne pamtim kad me je zadnji put neki roman ovako uplašio, naježio, zarobio. Jednom kad počnete, naprosto ne možete prestati čitati. Toliko je zanimljivo da sam ponekad morala nasilu prekidati čitanje jer nisam željela pročitati prebrzo, a onda me mučila želja za nastavkom čitanja. I tako ukrug!

Uljez je sve što želite od nadnaravnog trilera koji potpisuje King. Na početku vas ošamari brutalnom, sadističkom, perverznom smrću malog dječaka. Niste se ni oporavili, on vas nastavlja udarati savršenim poznavanjem ljudske psihe. A ljudi su i dobri i zli.

Završni udarac dolazi najavljeno, ali zapanjujućom snagom. Znate tko je (ŠTO JE?) negativac, ali ni ne slutite razmjere zla na koje je spreman.

Nikad više neću sumnjati u Kinga! Nije on kralj bez razloga.

Stephen King: Uljez

Što je uljez?

Uljez nije samo izvrsno napisan nadnaravni triler, on je i izvrsna analiza ljudskih karaktera i psiholoških stanja. Kada se dogodi zločin i kada je za njega optužen netko koga poznajemo, koliko smo se brzo spremni okrenuti protiv te osobe?

Koliko je otvoren ljudski um? Što se mora dogoditi da napokon prihvatimo postojanje onostranog?

Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina. … Ali je li je moguće prilagoditi i promijeniti tako da kaže Nakon što eliminirate prirodno, što god preostane mora biti nadnaravno?

str. 199.

U želji da zaštitimo sebe, jesmo li spremni nauditi drugima?

I tko je naposljetku uljez? Je li to zlo koje dolazi odnekud izvana ili je to zlo koje postoji u svakom čovjeku, u svima nama?

Borba dobra i zla

Predivno je opisana i ljubav između likova i to je nešto što me baš oduševilo. Točno se vidi da je King već godinama u stabilnom braku te da ga je supruga izvukla iz mnogih problema u koje je upadao zbog tadašnjeg stila života. Ljubav između supružnika Anderson te supružnika Maitland zadivljujuća je. Odani su i vjerni, uvijek su tu jedno za drugo – u dobru i zlu.

Iako se na prvi pogled čini da su Kingovi romani uglavnom strava i užas, na drugi pogled jasno nam je da su svi ti romani zapravo o ljubavi i vjeri.

Ljubavi između bračnih partnera, roditelja i djece, prijatelja, kolega.

Vjeri u dobro, u ljude, u poštenje.

Ističem i humor – King je majstor svog zanata, u to ne treba sumnjati. Vidi se da piše s lakoćom i da u svaki roman utka i dio sebe. Uopće ne sumnjam da je se o tom radi i kada je riječ o humoru. Iako je situacija loša da ne može biti gora, likovi uvijek tu i tamo bubnu neku foricu da vam ublaže napetost, nasmiju vas i ohrabre vas u nastavku čitanja.

Sile dobra u romanu Uljez

Kopanje po sranjima, uz isprike Sherlocku Holmesu, osnova su većeg dijela detektivskog rada.

str. 212.

Uljez je samo jedan, a njih je puno. Najistaknutiji među njima je detektiv Ralph Anderson – na početku čini grešku ogromnih razmjera i sve što radi, čini zato da ju koliko-toliko ublaži. Simpatičan je, pametan, ali nikako ne može povjerovati u izvanzemaljsko.

U romanu Uljez javlja se i Holly Gibney, neobična istražiteljica iz trilogije o Billu Hodgesu, detektivu koji živi i umire za svoj posao. Ona se, pak, već susrela sa silama koje nisu s ovog svijeta i više je nego spremna na borbu s njima.

Baš je ona taj jezičac na vagi koji donosi prevagu na stranu naših junaka i između nje i Ralpha javlja se doživotno prijateljstvo.

Sve je moguće… Baš sve. Svijet je prepun neobičnih pukotina i zakutaka.

str. 284.
Stephen King: Uljez

Trailer HBO serije:

The Outsider

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti:

Znanje

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Pretpostavka zla: ©Znanje

Donato Carissi Pretpostavka zla

Mila Vasquez ponovno u akciji u romanu Pretpostavka zla!

Roman Pretpostavka zla novi je jezoviti triler talijanskog pisca Donata Carrisia objavljen nekoliko godina  nakon hvaljenog romana Šaptač istog autora. I ovog puta glavna je istražiteljica mlada Mila Vasquez. Iako drugi roman obično bude slabiji od prvijenca, roman Pretpostavka zla to zasigurno nije. Ovo je izuzetno inteligentno napisan roman za prave štovatelje kvalitetnog kriminalističkog štiva. Roman Pretpostavka zla može se čitati zasebno, ali likovi su povezani s romanom Šaptač pa ukoliko niste čitali Šaptača, započnite ipak s njim.

O romanu Pretpostavka zla

Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega  Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.

Čistilište

U romanu Pretpostavka zla Čistilište je odjel za nestale slučajeve u saveznoj upravi policije. Na godinu tu pohrane dokumentaciju više desetaka slučajeva osoba koje su iznenada nestale iz svojih domova. Policija čuva njihove osobne predmete u ovom odjelu nadajući se da će kad tad otkriti neki novi trag. Jesu li te osobe nestale svojom voljom ili ih je netko prisilio? Njihovi roditelji, djeca i prijatelji misle da im je život bio toliko težak da su sami odlučili nestati. Ali, Mila Vasqez ne slaže se s tim. Započinje opsežnu potragu o nekoliko slučajeva nestanka.

Početak romana Pretpostavka zla

Knjigovođa Roger Valin nestao je prije sedamnaest godina, a onda iznenada uskrsnuo i ubio četveročlanu obitelj. Da bi osigurao da ga se prepozna, ostavlja na životu najmlađeg dječaka umorene obitelji kojemu govori svoje ime. Nakon počinjenih ubojstava, ubojica ponovno nestaje. U policiji se pali  zvono za uzbunu. Iako nevoljko, Mila Vasquez prihvaća slučaj. Uskoro se niz ubojstava nastavlja, a počinitelji su sve osobe nestale godinama ranije. Čak se i Milin bivši kolega policajac, koji je jednog dana nestao jer se nije mogao nositi s beznađem i surovosti policijskog života, ponovno  pojavljuje kao nositelj tragova. 

Mila

Snažan ženski lik kakvih nema puno u novijoj kriminalističkoj literaturi. Po otuđenosti, samoranjavanju i mračnim tajnama iz svog privatnog života podsjeća malo na lik Lisbeth Salander iz Larssonovog serijala Millennium. Mila nije prihvaćena među kolegama policajcima, te je  često zaobilaze kod informiranja o važnim činjenicama vezanim za istragu. Ni ona se sama ne može uklopiti u policijsku hijerarhiju, već radije bira društvo izopćenih kolega kao što je Simon Berrish.

Simon Berrish

Simon Berrish majstor je na području antropologije, čitanju ljudi i ispitivanju osumnjičenih. Specijalac koji je izopćen od strane kolega i kojeg prati mračna tajna moguće koruptivne afere iz prošlosti. Mila i on postaju izvrstan tim koji malo pomalo steže obruč oko tajanstvenog Kairusa.

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, bi li on bio dobar ili zao?

Ni jedno ni drugo…iIi možda oboje.

Tako je. Pretpostavka zla stoga glasi: Ono što je za nekoga dobro uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo, ali vrijedi i obrnuto. Sr.224.

Dojam nakon pročitanog romana:

Donato Carrisi Pretpostavka zla

Pretpostavka zla nasljednik je romana Šaptač koji me bio oduševio originalnom idejom i savršeno iznijansiranim likovima. Pretpostavka zla nastavlja na tragu prvog romana, ali priča je još zapetljanija, zakučastija. Morate pažljivo čitati kako biste ušli u bolestan um kreatora ovih ubojstava. Po mom mišljenju, autor je previše “zakomplicirao” radnju, ali bez obzira na to, knjiga je vrlo zanimljiva i originalna. Najveću vrijednost joj daje savršeno napisan lik mlade Mile Vasquez koja postoje još jedna netipična heroina u borbi protiv zločina.

O autoru

Donato Carrisi suvremeni je talijanski pisac. Diplomirao je pravo i kriminalistiku. Svjetski poznat postao je romanom Šaptač koji je osvojio nekoliko nagrada i fascinirao ljubitelje mračnih psiholoških trilera. Pretpostavka zla njegov je drugi roman koji prati karizmatičnu istražiteljicu Milu Vasquez i njezin tim istražitelja.

Gdje kupiti:

Znanje

Recenziju druge Male možete pronaći na linku ovdje.

Jean-Christophe Grange: Grimizne rijeke

nakladnik: EDICIJE BOŽIČEVIĆ, 2001.

naslovnica romana Grimizne rijeke: ©Edicije Božičević

J. C. Grange: Grimizne rijeke, GIF

Saberi se. Uroni u košmar. Daj sve od sebe. Tako ćemo razotkriti lice zla.

str. 25.

Grimizne rijeke

Iskusni policajac Pierre Niemans pozvan je u izolirani gradić Guernon kako bi pomogao riješiti stravično ubojstvo. Mladi poručnik Karim Abdouf istražuje oskvrnjenje dječje grobnice 300 kilometara dalje, u seocetu Sarzac.

Mogu li ti slučajevi biti povezani?

Kakvu užasnu tajnu krije zatvorena sveučilišna zajednica u Guernonu?

Je li rasplet zapravo strašniji nego što pretpostavljamo?

Knjiga ili film Grimizne rijeke?

Uzimajući u ruke ovu knjigu, znala sam da mi slijedi nimalo lak posao – čitanje knjige nakon odgledanog filma. Ako vam smijem dati mali savjet, ne činite to. Da je bar film bio loš, bilo bi mi lakše, ali film je fantastičan i naprosto nisam znala mogu li isto očekivati od knjige. Plus, stalno sam pred očima imala Jeana Renoa i Vincenta Cassela, što uopće nije loše (ako me razumijete), ali zna vas omesti u čitanju.

Dakle, ako još niste pogledali film, ni nemojte. Najprije pročitajte knjigu. Stvorite mišljenje o knjizi, a potom, ako imate volje, pogledajte film. Neće vam biti žao ni zbog jednog ni zbog drugog.

E, sad… 

Nakon što sam Renoa i Cassela izbacila iz glave, bacila sam se na čitanje. Radnja je stvarno dinamična i uživala sam. Sve se događa u vrlo kratkom vremenu i događa se puno toga, a scene su mjestimice stvarno jezive i ostat ćete paf.

Palcem i kažiprstom Niemans lagano rastvori vjeđe žrtve. Tada se dogodi nemoguće: polagana i svijetla suza poteče iz desnog oka. Komesar ustukne: lice je plakalo.

str. 19.

Čitajući, pratimo dva različita inspektora i  dva različita slučaja i super mi je kako svako poglavlje govori o svojoj istrazi dok se ne sretnu pretkraj knjige. Ako želimo pratiti Niemansov slučaj, moramo čitati Abdoufov i obrnuto. Tako nas pisac tjera da tražimo povezanosti između ta dva naizgled nepovezana zločina i na kraju, kada se dvije istrage spajaju u jednu i dva policajca počinju raditi zajedno, uočavamo kako su zapravo neraskidivo povezane i dio su jednog velikog, strašnog zločina.

J. C. Grange: Grimizne rijeke, citat, str. 79.
str. 79.

U planine!

Radnja romana smještena je u francuske Alpe, u dva izolirana gradića od kojih nam je važniji Guernon, centar kojega je zatvoreno sveučilište koje se ponosi svojom intelektualnom elitom. Visočja Alpi prekrivena su snijegom i okovana ledom, što je veoma važno za radnju, a ja ne mogu da se ne zapitam zašto je ovo već treći roman o hladnoći i zimi, a kod mene ljeto i 40 stupnjeva?

Šalu na stranu, još jedna od kvaliteta ovog romana su baš ti opisi krajolika. Oni nisu tu kako bi nam dosađivali, što je česta predrasuda vezana uz opise krajolika. Ovdje krajolik dočarava atmosferu, utječe na radnju, ponekad je ubrzava, ponekad usporava. U ozračju nemilog slučaja i psihotičnog ubojice, funkcionira savršeno.

Dobar, loš, zao

Iako sam u jednoj recenziji negdje na bespućima interneta (link na dnu objave) pročitala kako je komesar Niemans nepravedan te čak i malo zao, ne bih se s tim složila. Komesar, naravno, ima svoje mane, ali tko ih nema? Baš te mane daju mu dubinu i čine ga čovjekom, zbog njih razumijevamo njegovu motivaciju i ponašanje. Meni se Niemans baš svidio, simpatičan mi je i ne mogu reći da ne razumijem njegove postupke.

Razmišljao je o tim napadima nekontrolirana bijesa što mu pomrače svijest, ponište vrijeme i prostor, tako da je u stanju uraditi najgore.

str. 13.

Volim knjige koje nas tjeraju ne samo da se bavimo događajima unutar knjige, nego i da promišljamo o događajima u stvarnom svijetu – tako nas privatni život komesara Niemansa tjera da se zapitamo što mi zapravo očekujemo od policije, što očekujemo od snaga reda, kakvi bi oni trebali biti, bi li nas trebali štititi u svakom trenutku pod svaku cijenu, ili samo do jedne određene mjere. Pitamo se: gdje zapravo završava autoritet policije?

Ono što je sigurno jest da naša dva policajca nikako nisu klasični junaci. Nisu bezgrešni, pravedni i besprijekorni. Oni su samo ljudi. Ali, znaju svoj posao.

Problem prijevoda romana Grimizne rijeke

Opet ću ja – najveći problem u čitanju stvarao mi je prijevod. Oprostit ću poneko pogrešno napisano ije i je, ali zarezi? Razbacani su bez ikakve funkcije i to mi je, vjerovali ili ne, otežavalo čitanje i razumijevanje pročitanog.

Isto tako, riječ otkvačen rabi se u pogreškom kontekstu, odnosno, ne znam kako glasi riječ na francuskom, ali zasigurno je bilo boljih alternativa od riječi otkvačen. Ona nam sugerira nešto neobično, ali simpatično. Međutim, ovdje se na ubojstva referira kao na OTKVAČENA. Mislim, kako? Bolesna, zapanjujuća, začuđujuća, neobična, čak i čudna, ali nikako, za ime Boga, otkvačena.

J. C. Grange: Grimizne rijeke

Ostali naslovi ovog autora:

Grimizne rijeke

Kameno vijeće

Carstvo vukova

KLIKNI TEK NAKON ČITANJA KNJIGE:

Ponovo, pogriješila sam što sam istraživala knjigu prije čitanja pa sam tako naletjela na ovo. Mislim, tko u recenziji knjige navodi spoilere? Gdje će vam duša?

Gdje kupiti:

Knjiga je dosta stara i uglavnom je nema na web stranicama, ali stavljam link na stranicu izdavača:

Edicije Božičević

Giles Legardinier: Sutra prestajem!

Nakladnik: Znanje, Zagreb

Naslovnica knjige Sutra prestajem!: © Znanje

Gillles Legardinier Sutra prestajem

Bridget Jones na francuski način!

Sutra prestajem! pravi je chick-lit roman za popodnevno opuštanje uz kavicu ili desert. Komične i nadasve zabavne zgode mlade Julie Tournelle osvojile su  čitatelje diljem Europe, a knjiga Sutra prestajem! bila je sedam tjedana najprodavanija knjiga u samoj Francuskoj.

 Ako ste voljeli serijal ili knjige o Bridget Jones, ovo je knjiga slične tematike. Glavna junakinja je nakon propale veze u potrazi za savršenim muškarcem kojeg uskoro otkriva u vlastitom stubištu. Što je sve Julie spremna učiniti kako bi upoznala, zavela i zadržala savršenog muškarca, pročitat ćete u ovom romanu.

Julie

Julie je djevojka kakve srećemo svakodnevno na svakom koraku. Obična, gradska djevojka s velikim brojem prijateljica koje vole društvo, izlaske, tulume i koje sve od reda imaju ljubavne probleme. Ni Julie nije izuzetak. Iskrena, na trenutke zbrkana i nadasve simpatična djevojka pokazuje ipak veliku dozu hrabrosti i želje da napravi rez i započne neke nove stvari u životu.

Tako, nezadovoljna poslom u banci, daje otkaz i odlučuje se okušati kao zamjenski  prodavač u obližnjoj pekarnici. Netko će misliti da je to stepenica prema dolje u njezinom profesionalnom razvoju, ali ne i Julie.

Njena je najveća želja komunicirati s ljudima, dijeliti životna iskustva i savjete s mještanima i prijateljima i ponekad u dućanu vidjeti svog obožavanog susjeda Ricka.

Richard Bumtres (Rick)

Rick je tajanstveni mladić koji se doseljava u Julieino susjedstvo. Vrlo je samozatajan, pristojan, dobro odgojen mladić koji je Juliu zainteresirao čim ga je vidjela. Rick uredno trenira, bavi se fotografijom, razumije se u popravljanje stvari u kućanstvu, uljudan je prema Julieinim roditeljima. Čovjek bi rekao – idealan momak. Moram priznati da mi je Rickov lik puno manje sjeo nego lik Julie jer je mladić jednostavno presavršen, a takvi, naravno, ne postoje. Skoro do  zadnjih stranica romana čitatelj ne zna ništa pobliže o njemu, ni odakle dolazi ni čime se bavi, ni tko su mu roditelji. Istovremeno, sve smo to saznali o Julie pa mi Rick ne djeluje autentično.

To ime govori mnogo toga, ali nikako ne predstavlja običnog susjeda u zgradi. Tako da sam, pod tušem, odjednom otkrila novi cilj u životu: saznati kakav je on. str. 13.

Gilles Legardinier Sutra prestajem

O romanu Sutra prestajem!

Zaplet počinje kad se u Julieinu zgradu uselio tajanstveni mladić. Privučena njegovom tajnovitošću, a istovremeno u potrazi za pravom ljubavlju, Julie počinje praviti različite ludosti kako bi ga više i bolje upoznala i približila se tom neznancu. Njezina opsjednutost tim muškarcem na trenutke prelazi granice „poželjnog“, ali  sve joj opraštamo jer je Julie beskrajno simpatična.

Najljepši i najdirljiviji dijelovi su mi kad se Julie brine o teško bolesnoj susjedi koja nema nikoga bližnjeg, posjećujući je u bolnici i održavajući njezin mali vrt. Ti dijelovi otkrivaju Julieino plemenito i humano srce.

Neki dijelovi romana su jako naivni, na primjer – Julie se sprema upustiti  u krađu vrijednog nakita kako bi spasila Ricka da on sam ne počini razbojstvo?!

Ipak, knjiga Sutra prestajem! iskričav je i dirljiv roman. To je roman koji  promovira ljubav i normalnu ljudsku potragu za osobom koja će biti naša druga polovica i to mu je najveća vrijednost. Roman ističe i druge važne poruke od kojih je jedna da uživamo u životu i cijenimo život.

Nemoj nikada zaboraviti, mala moja, bez obzira na sve nedaće, da imaš sreću što si živa i što je sve moguće.

O autoru:

Gilles Legardinier francuski je pisac i scenarist rođen 1965. u Parizu. Nakon što je radio u engleskim i američkim filmskim studijima, posebice kao pirotehničar, režirao je reklamne spotove, filmske najave i dokumentarce o filmskim hitovima. Danas se posvećuje uređivanju scenarija i pisanju vlastitih romana. Prvo se istaknuo u književnosti za djecu i mlade, da bi zasjao trilerima poput Egzila anđela (L’Exil des Anges) i Bili smo ljudi (Nous étions les hommes), a nedavno i humorističnim romanima. Roman Sutra prestajem! (2011.) tako je doživio međunarodni uspjeh, a slijedile su uspješnice Complètement cramé! (2012., prijevod u pripremi), Et soudain tout change (2013.) i Ça peut pas rater! (2014.).

Gdje kupiti:

Znanje

Marija Jurić Zagorka: Kći Lotrščaka

Nakladnik: EPH Media d.o.o., 2012.

Naslovnica romana Kći Lotrščaka: © EPH Media d.o.o.

Marija Jurić Zagorka: Kći Lotrščaka

Svi ljudi, kršteni i čestiti, svih staleža i zanata! Po staroj navadi i starim pravicama našim zapovijeda se na slavnom kraljevskom gradu Griču za dvije sedmice dana Božji mir! Umuknite, opaki jezici, zaustavite mržnju, odgodite osvetu! Tko opsuje, okleveće, napadne, rani ili ubije bližnjega, odsjeći će mu se jezik, ruka i glava – po starim zakonima i pravicama našim!

str. 9.

Tko je Kći Lotrščaka?

U dnu krčme pojavila se djevojka u ružičastoj haljini. Mlada je i jedra. Lica su joj ruže proljetne, a oči dva rosna krasuljka. Zlatokose pletenice sjaju niz ramena kao da ih je splela od zlatnih sunčanih zraka. Sva je mlada i ružičasta kao grančice mlade kajsije kad procvatu u proljeće.

str. 12./13.

Mlada Manduša, kći gričkog kneza Plemenščaka, najljepša je i najbolja djevojka na Griču. Zaručena je za ptičara Bolteka i sve ide dobro, do jednom! Gričem se pročuje da je Manduša nezakonito dijete koje je majka izložila u kuli Lotrščak, pod zvonom, a Plemenščak ju je našao i posvojio.

U isto vrijeme, na Grič dolazi mladić Divljan, za kojeg svi tvrde da je antikrst. Uhvaćen je i osuđen na smrt.

Osramoćena svojim podrijetlom, raskidom zaruka i osuđujućim gradskim pogledima, Manduša odlučuje od svog života napraviti makar nešto dobro i spašava lijepog Antikrsta jer – zakon kaže – nevina djevojka može spasiti osuđenika na smrt udajući se za njega.

Divljan i Manduša, protjerani, odlaze s Griča.

Njihova ljubav rađa se malo-pomalo, ali nad njom visi strašan Divljanov zavjet. Zavjet zbog kojeg će, sasvim sigurno i vrlo skoro, Manduša postati udovica…

Legenda o nastanku grada Zagreba

Ljubavno-povijesni roman Kći Lotrščaka protkan je brojnim legendama, od kojih izdvajam onu o nastanku grada Zagreba.

Na mjestu današnjeg Zagreba bio je nekoć pusti brijeg. Prolazeći tuda, mladom se hrvatskom banu od žeđi osušila usta. Jedva se dovukavši do malog izvora, ugleda tamo prekrasnu djevu.

On padne na zemlju pa uzdahne: – Oj, djevojko, tko si? –

A ona se oglasi pa kaže: – Manda mi je ime. –

-Man – dušo – zagrabi…! – više nije mogao i klone kao mrtav.

str. 27.

Djevojka zagrabi vode s vrela i napoji bana. Njemu se vrati snaga, oženi Mandu i osnuje grad nazvavši ga po riječima koje je uputio lijepoj djevici kad ju je ugledao: Zagrabi – Zagreb.

Zagorka širi legendu kako je je čvršće povezala sa svojom pričom: Jednog dana k njima dolazi banov brat, a njih se dvojica posvade i ubiju jedan drugog.

Mandin duh, držeći u ruci zvijezdu Danicu, još uvijek traži duše zavađene braće jer, dok se njihove duše ne pomire, u gradu neće biti ni mira ni sloge.

Slikovitost opisa

Šumom zavija vjetar, gone se veprovi, jure divlje mačke, a noćne sove dozivlju se s grane na granu. Negdje izdaleka čuju se nejasni glasovi od kojih se ježi lišće. Dolje škripi šikarje kao da se po njemu valjaju noćne nemani, gore ustalasali zrak lomi granje ogromnih stabala i pišti i zviždi kroz beskraju tamnu šumu.

str. 85.

Iako većina čitatelja smatra brojne opise slabijim dio romana, kod Zagorke to nije slučaj. Svaki je njezin opis na mjestu. Uz to, slikovitošću i poetičnošću te brojnim stilskim izražajnim sredstvima, spisateljica dočarava atmosferu tako da doista osjećamo da smo tamo, trčimo šumom bježeći od lukavačke veparice, skrivamo se na groblju od kastelana Kosackoga i zvonimo s Mandušom u kuli Lotrščak.

Ljubav i erotika u romanu Kći Lotrščaka

Imajući na umu stil pisanja današnjih ljubavnih romana, primijetit ćemo da se Zagorka razlikuje u jednoj bitnoj stvari – kod nje nema nikakvih eksplicitnih opisa vođenja ljubavi. Ipak, to ne znači da nema erotike. Dakako, ona je prikladna dobu u kojem je roman nastao – sva erotičnost i odnosi među likovima ostaju na insinuacijama.

Ako bolje razmislimo, opisati zaljubljenost i želju među likovima tako je zapravo puno teže – treba pomno birati riječi kako bi se reklo puno, a napisalo malo. Treba biti veoma, veoma vješt kako bi se biranim riječima  prenijeli osjećaji likova:

Od te joj misli udari krv u lice. Htjela je pobjeći, ali ostane. Dok one večeri nije ni mislila kakva stoji pred njim, sad se pred njegovim pogledom rumenjela od stida. str. 127.

Kemija među likovima Dodole i Mirše te, naravno, Manduše i Divljana, neupitna je i vjerno dočarana. Čitatelj lako može zamisliti sve ono što Zagorka opisuje, iako to ostaje vrlo čedno i ljupko:

Glava joj pade na prsa, krv joj poleti u blijeda lica, srce joj zakuca, a nije znala zašto. Divljan se sagne i utisne na njezinu ruku cjelov.

Njezinim bićem preleti nešto poput munje; sva se smete i zastidi.

str. 180.
Marija Jurić Zagorka: Kći Lotrščaka

Zagorka i Crkva

Ali znaj, nitko na svijetu ne može počiniti tako strahoviti zločin kao pop kad u njega ljudi vjeruju kao u Boga.

str. 209.

Ono što je sigurno uznemirilo neke zagrebačke duhove jest odnos Zagorke i Crkve koji se zrcali i u romanu Kći Lotrščaka.

Glavni negativac je svećenik, opisan kao debeo, tust, pohlepan čovjek koji ne preže ni pred najgadnijim zločinima kako bi udovoljio sebi i svojim prohtjevima.

Manduša je isprva čvrsta u svojoj vjeri prema Crkvi. Bezuvjetno vjeruje svećeniku Šimunu i svakoj riječi rečenoj s oltara.

-Ispovjedila sam se svetom čovjeku.

-Otkuda ti znaš da je on bio sveti čovjek?

-Imao je na sebi svetu halju.

-Misliš da je svatko tko se zaodjene svetom haljom svet?

str. 191./192.

Prezire Divljana koji se uselio u crkveni dvor, prezire i samu sebe jer vjeruje da je nezakonito dijete, a svećenik je rekao da su nezakonita djeca zlo i zlo nose svima koji s njima imaju posla.

Ja sam u kući koja pripada svecu, moje noge gaze po svetom domu, moj duh obeščašćuje zidine, pokućstvo, svete slike po stijenama, čitav ovaj dvorac koji je svet poput hrama Božjeg. – … U glavi joj je zašumjelo, oči su joj se zamaglile i pričinilo joj se kao da iz okvira silaze sveci, sipaju po njoj strašan gnjev i proklinju je do groba.

str. 72.

 Ali, kako je nevolje sve više i više lome te ona saznaje da je za njih kriv ni manje ni više nego netko s crkvenog vrha, Manduša shvaća da Bog i Crkva nisu nužno ista stvar i da nije bitno nosi li tko svetu halju, već kakva mu je duša ispod nje.

Emancipacija u romanu Kći Lotrščaka

Vrag je zaposjeo sve putove u žensku glavu.

str. 172.

Zagorka je svoje likove krojila po sebi: njezine su žene, kao i ona, emancipirane, samosvjesne i bore se za sebe.

U ovom romanu to se prvenstveno vidi u liku lijepe Dodole. Iako se zaljubila u čovjeka u kojeg nije smjela, uspjela je privoljeti oca i brata da joj dopuste da se uda za voljenog muškarca.

-Ako mi se sviđa – nasmije se Dodola – do srca je dalek put, a tko zna je li on koji će ga naći.

str. 116.

Glavni lik Manduše isprva nam je malo naporan i dosadan jer onda samo pada u nesvijest i dopušta da joj drugi kroje sudbinu, ali tu tamo i ona se bori za sebe, kao kad spašava Divljanja od pogubljenja, bježi od njega u močvaru i daje mu blagoslov za ispunjenje zavjeta kojim je vezan.

Iz Zagorkinih romana možemo naučiti puno toga, ponajprije to da se moramo boriti za sebe i one koje volimo, da uvijek moramo biti hrabri i suočavati se s preprekama koje nam život nosi i uvijek, baš uvijek, moramo vjerovati u ljubav.

Marija Jurić Zagorka: Kći Lotrščaka

Ostala djela ove autorice:

Marija Jurić Zagorka, poznata hrvatska spisateljica, u mnogočemu je bila prva. Prva hrvatska novinarka, osnivačica prvog hrvatskog časopisa za žene, bila je velika protivnica mađarizacije i germanizacije te borkinja za ženska prava.

Živjela je težak život – majka ju je zlostavljala, morala se udati za starijeg čovjeka kojeg nije voljela i koji je bilo toliko škrt da ju je izgladnjivao; morala se skrivati radeći u novinama da netko slučajno ne vidi da je žena…

Unatoč svemu tome, čitatelji su je obožavali – jedva su čekali kupiti novine u kojima je, u nastavcima, objavljivala svoje romane. Njezini čitatelji vole je i danas te Zagorka nastavlja živjeti u svojim brojnim romanima, među kojima su najpoznatiji:

  • Grička vještica, ciklus u sedam romana
  • Republikanci
  • Kći Lotrščaka
  • Gordana
  • Plameni inkvizitori
  • Vitez slavonske ravni

Ako želite saznati više o životu ove naše velike spisateljica, pogledajte odličnu dokumentarnu emisiju Hrvatski velikani – Marija Jurić Zagorka.

Gdje kupiti:

web shop eKnjižara

Adrian McKinty: Lanac

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica romana Lanac: ©V.B.Z. Zagreb, 2020.

Adrian McKinty Lanac

Otmica djeteta : Noćna mora koje se boji svaki roditelj, ali može biti još i gore!

Primili ste poziv s nepoznatog broja: Vaše dijete je oteto! Ako ga želite ponovno vidjeti, morat ćete oteti nečije tuđe dijete. Tako započinje hit roman Lanac, napeti triler sjevernoirskog autora Adriana McKintya.

Lanac je dijaboličan, uznemirujući roman koji se čita najvećom mogućom brzinom i spada u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u prošloj godini. Autor je vrlo zanimljivom i inteligentnom pričom ukazao na zastrašujuće postojanje cyber zločinaca koji rade različita kriminalna djela putem napredne računalne tehnologije, a vrlo ih je teško otkriti jer su zaštićeni sofisticiranim metodama cyber tehnologije kojima štite svoju anonimnost.

Radnja romana Lanac:

Trinaestogodišnja Kylie  biva oteta s autobusnog stajališta čekajući školski bus. Njezina majka Rachel Klein dobiva uznemirujući poziv s nepoznatog broja. Nepoznata žena na liniji obavještava je da je Kylie oteta, vezana i sakrivena na nepoznatoj lokaciji, a jedini način na koji će  Rachel ponovno vidjeti svoju kćerku jest da točno slijedi njezine upute: Platite  otkupninu i pronađite drugo dijete za otmicu! To nije uobičajena otmica: pozivatelj je i sama majka čiji je sin odveden, a ako Rachel ne učini kako joj se kaže, dječak će umrijeti.

Uskoro Rachel kontaktiraju ljudi koji vode tajanstveni Lanac:

“Niste prvi. I sigurno nećete biti posljednji.” str. 14.

Rachel je sada dio Lanaca, beskrajne i izuzetno domišljate organizacije koja žrtve pretvara u kriminalce dok se stvoritelji Lanca enormno  bogate. Pravila su jednostavna, moralna pitanja stavljena na kušnju; brzo pronađite novac, pronađite svoju žrtvu, a zatim počinite užasan čin za koji ste prije samo dvadeset i četiri sata mislili da niste sposobni. Uz sve to, novac za otkupninu pretvoren je u kriptovalutu i uplatitelji ne znaju gdje zapravo ide.

Rachel postaje meta opasne skupine nalogodavaca, ona mora počiniti zločin da bi spasila svoju otetu kćer – ili riskirati da je zauvijek izgubi. Ne može se obratiti bivšem mužu Martyu koji ne živi s njima, već pomoć traži od Martyevog brata Petea, bivšeg vojnika koji se bori s ovisnošću. Uz pomoć Petea, Rachel otima djevojčicu Ameliju i Kylie je vraćena. Ali, to je tek početak. Ni Kylie ni Rachel nisu više iste. Grozna trauma ostavlja posljedice i Rachel odlučuje uzvratiti udarac…

Adrian McKinty Lanac

Prijetnja u romanu Lanac:

Sada znaš što moraš učiniti ako želiš ponovno vidjeti slatku malu Kylie. Taj posvemašnji strah koji osjećaš? Ta navala adrenalina? Ta potreba da djeluješ? Lanac ti je to dao. Lanac te oslobađa.

Zlonamjerni softver kao sredstvo cyber kriminalaca

Jedna od najprofitabilnijih i stoga najpopularnijih vrsta zlonamjernih softvera među cyber zločincima jest softver kojim se iznuđuje otkupnina. Taj se zlonamjerni softver sam instalira na žrtvin uređaj, šifrira datoteke i potom se traži otkupnina (obično u Bitcoinima). Zlonamjerni softver obuhvaća sve vrste zloćudnog softvera, uključujući viruse, a cyber zločinci ih koriste za varanje žrtava, za krađu identiteta, krađu podataka o kreditnoj kartici, preuzimanje kontrole nad više računala, zarazu računala i njihovu uporabu za korištenje bitcoina ili drugih kriptovaluta.

O romanu Lanac:

Dugo nisam čitala ovako napet i uzbudljiv triler. Pisac piše s lakoćom, radnja je napeta, a stvari se brzo događaju. Roman se čita u jednom dahu, a čitatelj je svjestan da je takva zlonamjerna, ekstremno sofisticirana prijetnja itekako moguća u svijetu punom uznapredovale tehnologije iza koje ponekad stoje iznimno inteligentni, ali bolesni umovi. Meni se roman jako svidio i jedva čekam prijevod novih romana ovog autora.

O autoru:

Adrian McKinty rođen je u Sjevernoj Irskoj 1968. godine, a odrastao je u Carrickfergusu. Studirao je pravo na Sveučilištu Warwick, a politiku i filozofiju na Sveučilištu Oxford. 1990-ih Adrian se preselio u Sjedinjene Države. Dok je živio u Coloradu, Adrian McKinty počeo je pisati romane. Godine 2008. s obitelji se preselio u Melbourne u Australiji. Najpoznatiji je  po nagrađivanom trileru Lanac i romanima Seana Duffyja smještenih u Sjevernu Irsku.

Recenziju njegova romana Otok možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Dot Hutchison: Vrt leptira

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Vrt leptira: ©Stilus

Dot Hutchison: Vrt leptira

… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …

Gdje smo mi to?

Dobro došla u Vrt leptira.  

str. 12./13.

Vrt leptira

U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.

Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.

Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.

Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.

Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.

Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …

Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.   

str. 9.

Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.

Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.

str. 35.

Naravno:

Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.  

str. 68.
Dot Hutchison: Vrt leptira

Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.

Ipak, jasno je da Maya nešto krije.

Što?

Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.

Iluzije

Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.

Nisu slobodne – zatočene su.

One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.

Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.

Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu. 

str. 136.

One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.

Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.

str. 122.

Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.

… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost… 

str. 190.

Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.

Callophrys eryphon

Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.

Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.

str. 189.

Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.

Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.

Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.

Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.

Dot Hutchison: Vrt leptira, CC search

Fotografija je preuzeta s CC Searcha.

Agonija boli i ljepote

Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.

Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.

Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.

Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?

Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?

Koliko smo slični svojim roditeljima?

Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?

Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?

Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Vrt leptira
  • Svibanjske ruže

Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.

Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.

Dot Hutchison: Vrt leptira

Gdje kupiti:

Stilus