Loreth Anne White: Plivačica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Plivačica: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Loreth Anne White Plivačica

Kad autor napiše knjigu u kojoj je glavna junakinja introvertirana, osamljena žena, šetačica pasa, koja nema prijatelje i koju svi smatraju čudakinjom, pitate se kako ta osoba može privući čitatelja. Dajući antijunakinji glavnu ulogu u svom novom romanu Plivačica, Loreth Anne White dokazala je da i takozvani marginalci mogu biti itekako zanimljivi nositelji radnje, pokazavši ovim potezom popriličnu spisateljsku lukavost.

Chloe

Chloe je tip žene koju biste najradije izbjegli ako možete. Osamljenica, djevojka koja nema prijatelja niti ih se trudi stvoriti. U slobodno vrijeme šeta pse i promatra okolinu pitajući se što se događa u susjedstvu i životima ljudi u nizu kuća kojima je okružena. Chloe nije samo bolesno znatiželjna, ona je na trenutke paranoična i sklona je zamišljati stvari koje nisu utemeljene na stvarnosti. Tako skreće misli od bolesne majke koju njeguje u svojoj kući.

Ali ipak, u svom poslu, Chloe je savršena. Kao barmenica u lokalnom pubu zna sve svoje goste i pamti narudžbe baš svakoga od njih.

Ona je bolesni voajer. Prokleti bolesni voajer. Bolesni voajer. Bolesni. Bolesni.
str. 226.

Jemma i Adam

U Chloeino susjedstvo doseljava se bračni par Spenglerovih. Neostvarena plesačica Jemma, sada influenserica, i poznati kirurg Adam, nadaju se novom početku u novom gradu. Chloe ih znatiželjno promatra,  ali iz nekog razloga. uz znatiželju osjeća još neobjašnjivi nemir. Najviše u susretu s Adamovim prodornim očima.

Dok tako svakodnevno prati Spenglerove, Chloe svjedoči ubojstvu plivačice u obližnjem zaljevu i šokirano shvaća da ništa nije onako kako se čini na početku.

On se trgne. Srce mu ubrzano lupa. No onda začuje ono što je čekao. Nježno i usklađeno pljuskanje ruku plivačice u zaljevu. str. 151.

Dojam o djelu Plivačica

Plivačica je mračan, atmosferičan i slojevit roman čija je radnja sukus nepredvidivih likova, ubojitih obrata i dokumentarističkih izvještaja iz policije. Radnju pratimo u više perspektiva – pričom Jemme, pričom Chloe i detektivskim ispitivanjem svjedoka.

Sve to čini knjigu vrlo zanimljivim i dinamičnim štivom. Chloe je čudakinja, neprilagođena, neuklopljena. Žena koja se boji ostvariti prisne odnose s muškarcima. Pitate se zašto? Odgovor dobivate tek na kraju knjige i tada komadići slagalice sjedaju na mjesto.

Promatrajući Jemmu i Adama te povremeno radeći kod Jemme kako bi joj čuvala pse, Chloe otkriva da se njihov brak pretvara u opasnu igru ​​manipulacije i moći. Tragedije iz prošlosti  i obostrana krivnja s kojom se  Spenglerovi nose svatko na svoj način, ne mogu se izliječiti promjenom mjesta boravka. Štoviše, njihove napetosti postaju sve veće i oni tonu sve dublje i dublje do dana kada više nema povratka. Netko je ubijen, a netko je i svjedok.

U cijelom tom košmaru, Chloe postaje osumnjičenik jer tko bi drugi mogao biti krivac osim čudne, introvertirane žene koja promatra svoje susjede. Ali policijska inspektorica nije baš sigurna da u njezinoj postaji sjedi pravi krivac.

Knjiga donosi dubok uvid u ljudsku psihu u raznim situacijama. Chloe kao glavni lik neće pridobiti svakoga čitatelja, ne toliko zbog njezinog stila života, povučenosti i emocionalne ranjivosti,  koliko  zbog toga što ne znate možete li joj vjerovati; sve projekcije koje ona doživljava djelomično su slike u njezinoj glavi.

Plivačica je još jedna uspješnica Loreth Anne White, autorice bestselera Sluškinjin dnevnik, Nemirne kosti,  Pacijentova tajna i Ispod đavoljeg mosta.

Meni se najviše svidio roman Ispod đavoljeg mosta, a vi slobodno virnite u naše recenzije.

Loreth Anne White Plivačica

O autorici

Loreth Anne White višestruko je nagrađivana autorica kriminalističkih trilera, poput Pacijentove tajne, Sluškinjina dnevnika,  Ispod đavoljeg mosta i Nemirne kosti. S više od tri milijuna prodanih knjiga diljem svijeta i prijevodima na preko dvadeset jezika, pobrala je mnoge prestižne nagrade. Živi i radi u Kanadi.

Gdje kupiti roman Pacijentova tajna

Mozaik

Ljetovanje kljunaste ptice

Napisala  Željka Pintar

Ilustrirao Danijel Žabčić

Nakladnik: Alka script, 2025.

Naslovnica slikovnice Ljetovanje kljunaste ptice: ©Alka script

Pintar, Žabčić: Ljetovanje kljunaste ptice

Ljetovanje kljunaste ptice

Ljetovanje kljunaste ptice prekrasno je ilustrirana slikovnica još ljepše pouke. Govori o prijateljstvu Mede i Ptice i tome kako biti pravi prijatelj.

Ovo je već treća slikovnica Željke Pintar i Danijela Žabčića koja prati avanture ovog zanimljivog dua. Ne znam je li tako i u ostalima, ali u ovoj je Medo onaj mirniji, razumniji i miroljubiviji. Ptica je malo nervozna, lako se naljuti, ali brzo shvaća da griješi pa se Medi odmah i ispriča.

A što nam pripovijeda radnja?

Ljeto je, vruće je. Medo i Ptica idu na plažu. U torbi su časopisi i neizostavni SPF. Medo sjedne u hlad, malo čita i uživa. Ptica je u moru i sve je dobro dok ne odluči izići.

Al kamenje joj smeta
dok iz vode ide,
medu gleda
u pomoć da joj stigne.
(str. 13.)

Ali Medo ne vidi da Ptici treba pomoć i tu dolazi do problema.

Hoće li uspjeti izgladiti svoje nesuglasice i nastaviti biti najbolji prijatelji?

Pintar, Žabčić: Ljetovanje kljunaste ptice

Kratko, ali slatko

Ljetovanje kljunaste ptice poučna je slikovnica za naše najmlađe. Govori o važnosti prijateljstva i međusobnog uvažavanja. Isto tako, uči nas kako nam naši voljeni ne mogu čitati misli te da trebamo reći ono što nas muči, a ne držati u sebi i bezveze se ljutiti.

Priča kao takva jako mi se svidjela, a posebno bih pohvalila stihove koji su ritmični i lako pamtljivi pa će ih dječica s užitkom slušati i kladim se, vrlo brzo naučiti napamet.

Smeo ju je jedan
kamen posred puta
i to što čvrsto šuti
kada baš je ljuta.
(str. 25.)

Neobične i živopisne ilustracije doprinose osjećaju koji stvara priča – osjećaju blagosti, nježnosti i topline. Možda čak i osjećaju ljeta, jer sve su nekako plavkaste i valovite, poput mora.

Premda predviđena za djecu, vjerujem da bi iz ove slikovnice i odrasli mogli ponešto naučiti. Na primjer, kako se ispričati. Kako ostati miran kada netko naš burno reagira. I kako ostati prijatelj, što se kaže, u dobru i zlu.

Pintar, Žabčić: Ljetovanje kljunaste ptice

Ostali naslovi ovih autora

Željka Pintar i Danijel Žabčić dosad su objavili tri slikovnice o prijateljstvu Mede i Ptice – Rođendan kljunaste ptice, Ručak trbušastog mede i Ljetovanje kljunaste ptice.  

Željka je odgajateljica u vrtiću i dobro zna što djeca vole, što ih zabavlja i kako uče. Zato je i napisala priču u pitkim stihovima koje male glave vrlo lako pamte.

Danijel je ilustrator, diplomirani slikar Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Gdje kupiti slikovnicu Ljetovanje kljunaste ptice

Alka script

J.D. Kirk: Leglo kosti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Leglo kosti: ©Mozaik knjiga

Preveo Andrej Bukarica

Leglo kosti

Svaki mjesec ili tako nekako, inspektor Jack Logan prolazi sve sigurnosne protokole kako bi ušao u najstrože čuvanu psihijatrijsku bolnicu na jugu Škotske. Tamo se liječi Gospodin Šapat, ubojica iz slučaja otmice i ubojstava dječaka koji je Loganovu karijeru vinuo u zvijezde.

Ali to ima svoju cijenu… Inspektor Logan već deset godina posjećuje Gospodina Šapata i pokušava doznati gdje se krije posljednji trag slagalice.

A onda, stotinama milja sjeverno, u Škotskom visočju, nestaje još jedan dječačić.

Prisjećajući se, Duncan ne bi mogao sa sigurnošću reći zašto je potrčao. Ne baš. Ništa nije upućivalo na to da se nešto dogodilo. Nije postojao nijedan jasan razlog za iznenadan nalet panike. (str. 13.)

Logan je pozvan da vodi istragu. Toliko je sličnosti sa slučajem Gospodina Šapata da se i sam inspektor mora zapitati – čami li u ustanovi pogrešan muškarac?

Unatoč svim sličnostima, Logan je siguran da je pravi ubojica zatvoren. No, tko je onda oteo dječačića i tko se toliko potrudio da sve izgleda baš kao prije deset godina?

Ovo je slučaj od kojeg ćete se naježiti i roman koji nećete moći prestati čitati!

A iz ormara su izašle noćne more. Iz ormara je izašla tuga.
Iz ormara su izašle kosti.
(str. 147.)

J.D. Kirk: Leglo kosti

Leglo kosti – prvi nastavak serijala

Leglo kosti jedno je od najugodnijih iznenađenja ove jeseni! Nisam imala neka prevelika očekivanja, ponajprije jer društvene mreže i nisu baš o njemu pričale, ali ovaj je roman nešto što se svakako isplati pročitati. Evo, prva rečenica.

Potpuni slom duše Duncana Reida započeo je jednim željeznim vratima usred ničega. (str. 5.)

Kad sam je pročitala, znala sam da neću prestati dok ne riješim čitavu knjigu, pa makar morala čitati do alarma. Hvala Bogu, roman je kratak i (pre)brzo se čita! Nisam trebala žrtvovati svoj beauty-sleep, ali i da jesam, ne bih žalila! Leglo kosti jako je napet i odlično napisan kriminalistički triler. Prvi je nastavak serijala koji zasad broji dvadeset i jedan roman, a ja se jako veselim ostalim naslovima! Nadam se da će kvaliteta ostati na nivou, ali realno gledajući, gotovo se svi serijali pokvare pa se nastavaka mrvičicu i pribojavam…

Ali – nemojmo gledati u (crnu i neprovjerenu) budućnost, nego pustite da vam još malo pričam o romanu Leglo kosti.

Summa summarum – sve mi se svidjelo, sve je super i od mene velike preporuke!

A sad – detalji

Oduvijek volim klimave inspektore i lude ubojice. Ovdje imamo oboje, premda je inspektorov karakter još uvijek nepoznanica. Znamo da je dobar, uporan, zabavan, ali mane tek naslućujemo.

Ubojica je lud skroz-naskroz. Jako me zanima hoće li se pojaviti u još kojem nastavku jer Leglo kosti za to ostavlja itekakav prostor. Sličan je trop kao u Fitzekovom Zatvoreniku, samo što mi ovdje sve ima smisla, a u Zatvoreniku ništa.

Uglavnom… Spomenula sam da je Logan zabavan. Roman je mračan, ali dašak crnog humora atmosferu čini podnošljivijom. Škotsko visočje sjajno je mjesto radnje pa zamišljam visoke crne šume, komadiće sivoga neba koji se jedva probijaju kroz tamne borove i maglu… Puno magle. Poglavlja su kratka, jednostavno, ali efektno napisana, puno se toga događa i svaka rečenica vuče na čitanje.

Znam da postoji mnoštvo ovakvih serijala (Marsonica mi prva pada na pamet), ali ovaj mi se roman zaista izdvaja. Čini mi se da nije napisan nabrzaka, već da se autor stvarno posvetio dočaravanju atmosfere, jeze, jada i tuge. Inspektor je kompleksan, no nije superjunak. Običan je, poput nas, samo pametniji.

Kraj je izvrstan! Već sam na mrežama spomenula da sam shvatila tko je krivac negdje na stotoj stranici. I vama će to poći za rukom, ali vjerujte mi, neće vam umanjiti užitak čitanja.

Baš kao kad slažemo puzzle. Iako i prije slaganja znamo kako slika izgleda, to ne umanjuje njenu ljepotu.

I da završim. Leglo kosti savršen je, ali baš SAVRŠEN roman za jesensko čitanje uz šalicu kave i najmekšu dekicu. Još ako vas, dok čitate, potrefi bura, kiša ili kakva oluja, osjećat ćete se kao da ste i vi negdje u Škotskom visočju, utrkujete se s vremenom i pokušavate pronaći malog dječaka prije nego mu se nešto dogodi.

Preporuka – definitivno pročitati!

J.D. Kirk: Leglo kosti

Ostali naslovi ovog autora

J. D. Kirk pseudonim je bivšeg autora dječjih knjiga i stripova Barryja Hutchisona. Pod pseudonimom piše kriminalističke romane o glavnom inspektoru Jacku Loganu, čija je radnja smještena u Škotsko visočje i koji, dosad, broji čak dvadeset i jedan nastavak!

Ne mogu vam opisati kako me taj broj veseli jer me Leglo kosti oduševilo! Nadam se da će kvaliteta romana ostati ista i da se inspektor Logan i ja čitamo još puno, puno godina!

E da, i nadam se da će Mozaik objaviti sve nastavke, a ne stati nakon jednog ili dva jer to bi me uništilo…

Gdje kupiti roman Leglo kosti

Mozaik knjiga

Freida McFadden: Profesorica

Nakladnik: Egmont d.o.o., 2025.

Naslovnica knjige Profesorica: ©Egmont

Prevela Dijana Štambuk

Freida Mc Fadden Profesorica

Profesorica

S autoricom Freidom McFadden već sam se susretala u serijalu Kućna pomoćnica. U knjizi Profesorica autorica je odlučila malo promijeniti kulise pa je radnju svoje nove priče postavila u srednju školu u kojoj rade oba glavna lika. Oni su profesori i oboje predaju problematičnoj učenici. Kako i sama dolazim iz prosvjetnog miljea i dugi sam niz godina radila sam s tinejdžerima, jako me zanimalo kako će Freida McFadden napraviti domaću zadaću.

Eve

Naizgled, Eve ima sve. Posao profesorice matematike u srednjoj školi, lijep dom i vrlo zgodnog supruga, također profesora. Međutim, duboko u sebi Eve nije ispunjena. Njezin je suprug Nate (profesor književnosti, u originalu engleskog jezika) atraktivan i za razliku od nje, izrazito omiljen u školi, pogotovo među učenicama.

Eve nije zadovoljna ni u obiteljskom domu. Njezin se brak nalazi na rubu dosade.

Najviše uzbuđenja Eve nalazi u povremenim kleptomanskim pokušajima i zabranjenoj vezi s prodavačem cipela. Evina kompulzivna opsesija su cipele, i to one najskuplje, koje baš i ne može priuštiti. S druge strane, Nate je prezgodan i besprijekornog ponašanja gotovo u svemu.  Jedina mu je mana – vlastita ga žena ne privlači.

Jer moj profesor engleskog voli Poea koliko i ja. I namignuo mi je. str. 37.

Addie

Addie je problematična djevojka kojoj se ne može vjerovati, ali istovremeno i žrtva vršnjačkog nasilja u školi. Zbog priča da je stariji profesor dobio otkaz zbog Addie, svi je učenici izbjegavaju. Brutalno je ismijavaju i rade joj razne psine. Jedino što Addie uistinu zanima je poezija. Kad je profesor književnosti Nate zapazi i predloži joj sudjelovanje u radu literarne skupine, Addinoj sreći nema kraja. Kako se djevojčin spisateljski talent sve više prepoznaje, vodeća grupa učenica u školi počinje je maltretirati. Istovremeno, Eve je hvata u prepisivanju ispita…

U ovom trenutku svejedno mi je što me svi u školi mrze. str. 37.

Dojam o djelu Profesorica

Freida McFadden pred nas je postavila pravi matematički zadatak, baš kao njezina junakinja u romanu, profesorica matematike Eve. Roman je zadatak s više rješenja od kojih ni jedno nije ispravno jer negativaca ima podosta.

Roman se brzo i lako čita, a poglavlja su relativno kratka. Priča ima određenu napetost, mada su neke stvari jako predvidljive. Likovi sami po sebi nisu najsimpatičniji (bar meni), tako da uistinu nisam mogla navijati ni za koga od njih. Činjenica je da nitko među njima nije iskren i svi imaju neku svoju tajnu.

Likovi u romanu Profesorica

Knjiga postavlja pitanja o moralu, lažima i ulogama koje ljudi igraju u svakodnevnom životu. Ipak, nije to neka dubinska analiza, nego samo grebanje po površini. Odmah na početku imamo lik djevojke za koju se pretpostavlja da je manipulatorica. Sugerira se da je možda namamila bivšeg učitelja u vezu sa seksualnim konotacijama. Premda, nigdje u knjizi nije jasno što se točno dogodilo i je li to istinita priča ili nije.

S druge strane, imamo isfrustriranu nastavnicu koju baš ne vole u školi i savršenog, zgodnog, karizmatičnog profesora koji je predobar da bi bio istinit. Iz svega ovoga jasan nam je smjer u kojem knjiga kreće. Autorica ubacuje uobičajene stereotipe kako djeca obično mrze matematiku i kako je općenito nastavnik koji predaje matematiku neomiljen. To nipošto ne podržavam.

Usporedba- škole kod nas

Premda su neki aspekti vršnjačkog nasilja pogođeni i djeluju vjerodostojno (punjenje Addinog školskog ormarića pjenom za brijanje), većina radnje i obrati koji slijede nisu mi se svidjeli jer nemaju doticaja s realnim životom niti školskom klimom u našim školama.

Dozvoljavam da je u nekim zemljama moguće da, na primjer, učitelj ostaje nasamo s učenicom i piše poeziju, prozu ili esej bez svjedoka. Znajući atmosferu i klimu u našim školama, ne mogu se “ufurati” u taj film. Zapravo, knjiga ima pomalo amerikaniziranu filmsku priču koja izgleda kao da gledamo zanimljiv, ali malo umjetnički vrijedan i niskobudžetni krimić iz B produkcije.

Pozitivno

Kao pozitivnu stvar istakla bih skretanje čitateljeve pažnje na sveprisutno vršnjačko nasilje u školama i posljedice koje te radnje imaju na krhki i ranjiv lik pojedinca, mladog bića, tinejdžera.

Ako želite pročitati neku drugu knjigu iste autorice, stavljam osvrt na Kućnu pomoćnicu koja se meni više svidjela.

Učinit ću sve što traži od mene. A kad bude gotovo, napokon ćemo moći biti zajedno. str. 237.

Freida McFadden Profesorica

O autorici

Freida McFadden, autorica je bestselera broj 1 na listama New York Timesa, USA Todaya, Wall Street Journala, Publishers’ Weeklyja i Amazon Chartsa. Iako po zvanju liječnica, obožava pisati. Napisala je više psiholoških trilera i medicinskih romana. Najpoznatiji njezin serijal je onaj o kućnim pomoćnicama. Živi sa svojom obitelji i mačkom u stoljetnoj trokatnici s pogledom na ocean.

Gdje kupiti:

Egmont

Alex Aster: Ljeto u gradu

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Ljeto u gradu: ©Stilus knjiga

Prevela Ela Horvat

Alex Aster: Ljeto u gradu

Ljeto u gradu

Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Kad od studija dobije zahtjev za pisanjem visokobudžetne romantične komedije, to je prilika o kakvoj je uvijek sanjala! Međutim, postoji caka.  Mora se vratiti u grad koji prezire – New York.

U New Yorku je svaki vikend nova prilika da živiš u filmu. Pića na krovu u sjeni nebodera koji kao da je izrezan po tvojoj mjeri i blista samo za visoko zasićenu i pomno filtriranu fotografiju koju se upravo spremaš objaviti i na kojoj tek sličiš na sebe. (str. 7.)

Tamo se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti.

Odlazim u krevet pitajući se kako sam dopustila da mi život postane ovoliko dosadan – i kad sam to uopće počela primjećivati. (str. 32.)

Elle ga kao mrzi, no spletom okolnosti stalno su negdje jedno oko drugog. Parkeru treba lažna djevojka na koju se mediji mogu usredotočiti, umjesto da njuškaju oko njegova najnovijeg poslovnog pothvata. Elle očajnički treba inspiraciju, što joj Parker obećava. I tako pada dogovor. Parker će s Elle obići sve zadane njujorške znamenitosti, a ona će mu za to vrijeme na zabavama glumiti do ušiju zaljubljenu djevojku.

Izgradila sam život izvan svog pisanja i izvan stana. Dogodilo se tako naglo, bez upozorenja. Jednog sam se dana probudila i već je oko mene postojao čitav maleni grad.
Više nisam pusti otok.
(str. 195.)

Dogovor je jasan – sve to traje do kraja ljeta.
Nakon toga, svatko ide svojim putem i više ne nikada neće vidjeti.
Ali… Ljeto je, dugo, toplo i zavodljivo.
U tren oka, njihova se igra okreće protiv njih. Ili baš u njihovom smjeru.

Zabavna ljetna romansa

Svaku recenziju ljubavnog romana započnem istim riječima… „Vi znate da nisam ljubitelj ovakvog štiva… Bla bla bla…“ I doista nisam. A od svih ljubića, najgori su mi oni suvremeni. Puna sam predrasuda. Često su mi vulgarni. Rječnik im je ubij, Bože. A ako više puta pročitam riječi na k i p, nego riječ na lj (ljubav, je li), treba mi ogromna snaga volje da takav roman dovršim.

Ljeto u gradu upravo je suvremena romansa i imala sam najniža moguća očekivanja. No, ljeto je, trebalo mi je nešto lagano, pitko i za plažu. Osim toga, Ljeto u gradu ima onako obojene stranice i sve mi je to bilo toliko lijepo da sam pokleknula.

I ljudi moji, baš mi je drago zbog toga! Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi!

Promatra me, kao opčinjen, kao da mu iz nekog razloga pričinja radost što me gleda sretnu. (str. 161.)

Ljeto još nije gotovo, pogotovo uz ove vrućine, i ako trebate izlaz iz svoje komfor-zone, odmor od trilera ili ako samo tražite nešto lijepo i vrckasto, navalite na Ljeto u gradu!

Alex Aster: Ljeto u gradu

Glavni likovi

Elle ima svojih problema, bog joj je svjedok. Unatoč njima, nije mi bila nesimpatična. Naravno da me živcirala, neki su joj stavovi skroz glupi, ali nakon što saznate njezinu prošlost, stvari će vam postati jasnije.

Svakoga koga sretnem tretiram kao da je lopov, kao da će me neizbježno izdati budem li toliko glupa da ga pustim u svoju kuću. Opirem se promjeni, volim sjediti čvrsto na mjestu i da je sve oko mene vrlo mirno, da ništa novo ne prođe kroz mrežu koju sam ovila oko svoga malog života, a to znači da me ništa ne može ni povrijediti. (str. 39.)

Jako mi se svidjela njezina majka i način na koji je Elle odgojena. Doduše, kod Elle je sve skrenulo u ekstrem, ali bez toga ne bismo imali priču.

Možda me to ne bi toliko mučilo da me majka nije odgojila tako da uvijek budem nepokolebljivo neovisna. … Da mi nije govorila, otkad sam bila djevojčica, da se nikad ne oslanjam ni na koga drugog i da ne dopuštam ikome drugom da me kontrolira, pogotovo ne muškarcu. (str. 29.)

Parker Warren krasan je mladi momak. Blago majci što ga rodi i tako to. Nema mana, a pun je vrlina. Mlad, zgodan, bogat… Može li bolje? Naravno, našoj Elle to nije dovoljno, odnosno, toga joj je previše, ali njegovo zlatno srce i velike geste ljubavi uvjerit će je da mu ipak dade šansu.

Život možda jest kompliciran, ali ljubav nije. Prilično je jednostavna. Ona je koplje koje probada kroz sve planove, moral i ponos. Probija kroz sve. Ne mari za nered koji za sobom ostavlja. Boli, ali mi to dopuštamo. (str. 247.)

Nakon bezbroj nesporazuma, scena punih strasti, nježnosti, ljutnje i ljubavi, mi čitatelji naći ćemo se uhvaćeni u zabavne povuci-potegni igre ovoga para i Ljeto u gradu nećemo ispuštati iz ruku dok ga ne pročitamo!

A New York kao kulisa… Top!

Ljeto u gradu – ljetni hit

Kao što sam već napomenula, ljeto definitivno nije gotovo! Čeka nas još mnogo vrućih, dugih dana, ma proveli ih na plaži, bazenu ili na kauču pod klimom. Kako biste se rashladili u glavi, a zavrućili u obrazima, svakako uzmite Ljeto u gradu.

Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove!
Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Likovi (uglavnom Elle) će vas ljutiti, no istodobno, sviđat će vam se i za njih ćete navijati. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice.

Da skratim priču. Nisam fan ljubića, ovaj mi se ekstra-jako svidio!

Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!

Alex Aster: Ljeto u gradu

Ostali naslovi ove autorice

Alex Aster književni je pseudonim Alexandre Pierson, književnice kolumbijsko-američkog podrijetla.

Ljeto u gradu njezin je prvi kod nas prevedeni roman, ali to nipošto nije jedino što je napisala. Zapravo, najpoznatija je po YA serijalima Lightlark Saga i Emblem Island.

Gdje kupiti roman Ljeto u gradu

Stilus knjiga

Još jedna moderna romansa koja mi se svidjela – Ljubavna obmana u Španjolskoj Elene Armas. Aha, tu je i Ljubav u teoriji Ali Hazelwood, obožavala sam je. Neki romani Sarah Morgan također su mi bili ok.

Suvremeni ljubići koji mi se apsolutno nisu svidjeli definitivno su Kubanska afera Priscille Oliveras, Samo prijatelji Abby Jimenez, Mrski cimer Penelope Ward i Pozivnica te Iskra Vi Keeland.

Abraham Verghese: Obećanje vode

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Obećanje vode: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Abraham Verghese Obećanje vode

Obećanje vode prati razdoblje razdoblje od 1900. do 1977. godine, a radnja se događa u Keralu, u južnoj Indiji. Glavni je lik djevojčica Marriamma koju upoznajemo u dobi od dvanaest godina, neposredno prije vlastitog vjenčanja. Njezinu sudbinu, obitelj, potomke i rodbinu pratimo tijekom šestotinjak stranica ove epske sage. Knjiga je intimno putovanje nevjerojatnim krajolicima i kulturom u kojima upoznajemo narode, starosjedioce i kolonijalne osvajače, a svima njima poveznica je voda.

Sve su vode povezane i jedino su zemlje i ljudi u diskontinuitetu. str. 77.

Velika Ammachi

Kada dvanaestogodišnjakinja iz kršćanske zajednice u Kerali odlazi brodom na vjenčanje gdje će prvi put upoznati svojeg četrdesetogodišnjeg supruga, zna da je to nešto što se od nje očekuje jer je dio njihove kulture i običaja. Udaje se za čovjeka udovca koji već ima malog sina i kojem postaje pomajka. Puna zebnje zbog ulaska u novi dom, Marriamma ni ne sluti da je pred njom plodan i neobičan životni put u kojem će mnogo godina biti glava obitelji nazvana Velika Ammachi (velika majka).

 Dvanaest joj je godina i ujutro će se udati. str. 3.

Prokletstvo

Nakon udaje, u suprugovu domu, Marriamma čuje za prokletstvo vode, odnosnu obiteljsku tradiciju utapanja, obično sinova, koja dohvati skoro svaku generaciju. Kako se ta priča obnavlja, svi se potomci boje vode, ne žele učiti plivati, zaobilaze je.

Mariamma ne vjeruje puno pričama, uzda se u vjeru u Boga i dobar život sa znatno starijim suprugom. Život je na Parambilu čudesan. Pun boja, životinja, ljudi,  tradicije, običaja. Stanovnici su siromašni i neuki ljudi koji vrijedno rade na zemlji i poljima. Istina, zemlja obično nije njihova, već kolonijalnih osvajača, ali ljudi su naučeni da se hrabro nose sa svojim problemima.  Međutim, kad se dogodi prva smrt, Marriamma skoro poklekne, ali vjera i nada koju ima u Boga daju joj snagu da preuzme na svoja pleća mnoga iskušenja.

Sve su vode povezane i njihov je svijet beskonačan. A on stoji na njegovom rubu. str. 43.

Abraham Verghese Obećanje vode

Dojam o djelu Obećanje vode

U knjizi se smjenjuju životni ciklusi kao što se smjenjuju godišnja doba. Obećanje vode romaneskna je saga o jednoj obitelji koja živi uz vodu, a ona je i prokletstvo i nit života i maya, opsjena, koja čuči u umovima stanovnika čekajući koga će sljedećeg voda odnijeti.

Život koji nije lagan, kastinske podjele, vladavina manjine i zemlja u koju je potrebno uložiti mnogo truda da bi ubrali plodove, sve su to teme koje se provlače ovom epopejom.
A najveća je tema obitelj kao stup, obitelj koja pada i uvijek se ponovno diže i jaka žena na čelu te obitelji. Likovi su arhetipski – otac, suprug, materijalno skrbi za obitelj teškim radom, a žena drži ognjište, obitelj, brine o djeci i u ovom slučaju, o cijelom imanju, uključujući i osobe iz drugih kastinskih struktura koji su radnici na imanju. Iako autor ne daje direktnu kritiku kastinskom sustavu, emocionalnim pričama i sudbinama likova proteže se nepravda i nehumanost kastinske podjele.

Britanski kolonizatori i siromaštvo naroda

Vrijeme koje knjiga prati svjedočanstvo je teškog života običnih ljudi pod vladavinom britanskih kolonizatora. Narod je nepismen, nedovoljno educiran, sela su bez struje, a u blizini se nalaze lazareti s kolonijama gubavaca. Marriamma rađa kćerku s Down sindromom, ali ne zna ništa o tom poremećaju sve dok ne prođe mnogo godina. Zna samo da je njezina beba Mol uvijek sretna beba.

Kako njezino zanimanje za medicinu raste i ona postaje educiranija, mnoge teme i tabui to više nisu. Marriamma shvaća da za sve postoji uzrok i posljedica koja se može medicinski objasniti. A samim tim saznanjem, nestaje i strah od vode i postaje jasnije shvaćanje o povezanosti vode kao elementa života.

Knjiga je puna emocionalnih rana koje nose likovi. Ali nećete pročitati da se ijedan lik žali. Oni su naučili nositi svoje rane u srcu kao što svakodnevno nose duboke krčage vode na glavama. A nijedan od njih nije heroj. To su sve odreda obični ljudi. Upravo zbog toga su i vjerodostojni.

Kako je tako malen otok ovladao polovicom svijeta, to je ono što želim znati.
str. 326.

O autoru

Abraham Verghese profesor je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford, SAD. Njegova prva knjiga My Own Country, koja govori o AIDS-u u ruralnom Tennesseeju, ušla je u završni izbor za nagradu Nacionalnog kruga književnih kritičara za 1994. i imala filmsku adaptaciju u istoimenom filmu u režiji Mire Nair. Druga knjiga, The Tennis Partner, proglašena je nacionalnim bestselerom po izboru New York Timesa. Vrata suza, njegov treći roman, na listi bestselera New York Timesa bio je više od 110 tjedana. Njegov najnoviji roman Obećanje vode također oslikava autorovu strast prema znanosti i medicini, kao i fascinaciju poviješću i duhom vremena koji oblikuje ljudske sudbine.

Gdje kupiti:

Znanje

Još jedan roman o vodi koji mi je ostao u sjećanju jest I nebom teku rijeke Elif Shafak.

Abraham Verghese Obećanje vode

Ante Tomić: Nada

Nakladnik: Hena com, 2024.

Naslovnica romana Nada: ©Hena com

Ante Tomić: Nada

Nada

Priča započinje mladim sirijskim izbjeglicom koji se, nakon brodoloma, nasuče na jednom malom hrvatskom otoku. Otočić je poznat po svojoj zaštitnici, svetoj Margareti, kojoj se od davnina utječu parovi bez djece. Jozefina i Mijo tu su kako bi molili za dijete. Hodočastili su svim poznatim i nepoznatim svetištima, ali ništa nije pomoglo. Sveta je Margareta njihova zadnja nada.

„Nekako u trećoj godini braka, kad smo shvatili da od djece, unatoč našim usrdnim nastojanjima, nema ništa, zavjetovali smo se prvo svetom Anti“, počela je Jozefina. …
„Sveti Ante je najbolji. S njim ne možeš da pogrešiš“, kimnula je Rada. „On za sve pomaže, za ljubav, brak, decu, putnike, siromašne, bolesne, opsednute…“
„Sveti Ante je univerzalan kao gedora“, sažeo je zgodnom prispodobom šef austrijskog pogona za obradu metala.
„Svetac džoker“, dobacio je Vinko…
(str. 12.)

Nesretni par unajmio je apartman kod Rade i Vinka, Srpkinje i nekadašnjeg vojnika hrvatske vojske što za ovu priču nije toliko bitno, osim u jednom poglavlju.

U paleti živopisnih likova, imamo i Krstu, policajca koji ovo ljeto odlučuje prodavati ćevape kako bi popunio kućni budžet, njegovu ženu Željku koja, iznenađujuće, slika vrlo lijepe akvarele te njihovu kći Silviju. Nije važno, ali nije zgorega reći da djevojka ima lijepe, pune grudi koje će također biti jedan od bitnijih faktora raspleta romana Nada.

„Sve je u redu. I ja sam trkač.“
„Stvarno?… Dugoprugaš ili kratkoprugaš?“
„Ovisi.“
„Ovisi o čemu?“
„Ovisi o policiji. Nekad je duže, nekad kraće.“
(str. 89.)

Recimo još da na otočiću prisilno ljetuje šezdesetogodišnji Nenad, bogataš koji je upravo ostao bez zadnje pare, te njegova djevojka, trostruko mlađa Gabi.

Svi će se oni zbrajati, oduzimati, naganjati, bježati, svađati i miriti dok na kraju i mi i oni ne dođemo do zaključka zašto se roman zove baš Nada.

Ante Tomić: Nada

Ljetni klasik

Nada je toliko zabavan, smiješan, jednostavan i dirljiv roman koji će, nadam se, jednoga dana postati ljetni klasik. Gdje god se okrenemo, ljudi će u rukama držati ovu knjižicu plavo-bijelih korica i smješkati se od uha do uha. Na ručnicima, ležaljkama, uz more, uz rijeku, u kafiću, ne zidiću… Ovo je jedna od onih laganih, a toliko toplih priča koja ostaje s vama i dugo nakon što ste proživjeli rasplet.

Likovi su divni, ali nisu (jedino) oni ono u što se zaljubite. Čitava ta atmosfera otoka, otočkog života i piz**rija koje Tomić nabaca na svega 170 stranica, sposobna je razgaliti i najtvrđe, najhladnije srce.

Nema toga što mi se nije svidjelo! Od likova koji su toliko životni da mi se čini da žive i u mom mjestu, od apsurdnih situacija koje samo valjda kod Tomića zvuče kao da su ne samo moguće, nego evo – upravo se negdje i događaju. Pa do emocija… Teških, lakih, bizarnih…

Sve je u Nadi pravo i ljudski, lišeno licemjerja i zlobe. Svi se nadaju da će drugome biti dobro. Nitko nikoga ne osuđuje. Svi se svima rugaju, ali onako, prijateljski, bez zle krvi.

Uživala sam doslovno od prve do posljednje stranice!

I premda Nada nije Čudo u Poskokovoj Dragi, koje će mi zauvijek ostati nešto najbolje proizišlo iz Tomićeva pera, svakako vam je od srca preporučujem!

Ta nada… Pun je roman. Izvire sa svake stranice, ta čudesna i vječna nada. Nemoguće je na nju ostati imun.

Tko bi mislio da će mi ovaj tanki romančić toliko uljepšati ljeto?

Ante Tomić: Nada

Ostali naslovi ovog autora

Ante Tomić jedan je od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika i jedan od mojih najdražih. Njegovi su romani urnebesno smiješni i na njih se čitatelj doista glasno, grohotom smije. Meni najbolji, najsmješniji, naj-sve njegov roman je Čudo u Poskokovoj Dragi koji, ako već niste, apsolutno morate pročitati. Na neke sam dijelove piškila od smijeha!

Rođen je 1970. godine i živi u Splitu.

Njegova dosad objavljena djela su sljedeća:

  • Zaboravio sam gdje sam parkirao, zbirka priča
  • Što je muškarac bez brkova, roman – Odličan, svi ga znate, makar kao film. Roman je puno duhovitiji, a i završi drugačije, gorko-slatko, i svakako ga preporučujem.
  • Smotra folklora, knjiga feljtona
  • Ništa nas ne smije iznenaditi, roman
  • Veliki šoping, priče
  • Klasa optimist, knjiga feljtona
  • Ljubav, struja voda i telefon, roman – Odličan, preporučujem, jako sam se smijala!
  • Građanin pokorni, priče
  • Dečko koji obećava, kolumne
  • Čudo u Poskokovoj Dragi, roman – Najbolji ikad, umrijet ćete od smijeha, pogotovo kad pročitate recepte Poskokovih za palentu!
  • Nisam pametan kolumne
  • Punoglavci, roman
  • Veličanstveni Poskokovi, roman – Ok je, ali ni blizu Poskokovoj Dragi. Najbolji je dio kad se svi hvale svojim sinovima, pa se hvali i biskup.
  • Nada, roman.

Gdje kupiti roman Nada:

Hena com, web shop Znanje

Lucy Clarke: Jedna od djevojaka

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Jedna od djevojaka: ©Mozaik knjiga

Prevela Biljna Gabrić

Lucy Clarke Jedna od djevojaka

Jedna od djevojaka

Jedna od djevojaka. Njih šest. Djevojačka večer. Grčki otok. Luksuzna vila, glazba i kokteli. Zajedništvo koje slavi prijateljstvo u kojem se komadić po komadić pojavljuju sitne, pa onda sve veće i veće pukotine.

Na kraju se cijela ta prekrasna slika šarenih laži počne ubrzano raspadati. Sve dok ne pukne. A tada je sve već prekasno.

To bi ukratko bio sažetak knjige Jedna od djevojaka.

Djevojačka večer

Jedna od djevojka započinje tako što Lexi odluči da njezina djevojačka večer mora biti nešto uistinu posebno. Poziva pet prijateljica na sunčani grčki otok kako bi uz tirkizno more, prelijepu vilu i nezaboravan provod proslavile nadolazeće vjenčanje. Bella i Robyn su Lexine prijateljice iz srednje škole, Fen je Bellina djevojka, a Ana i Lexi se poznaju gotovo slučajno (a znamo da ništa nije slučajno). Posljednja djevojka je Eleanor, sestra Lexina zaručnika Eda.

Otok

Vrijeme na otoku za djevojke protječe gotovo čarobno. Izobilje hrane i pića, kokteli uz bazen, vožnja čamcem po uvali, smijeh i pošalice prisutni su cijelo vrijeme. Lexi voli sve djevojke, ali shvaća da su sve, svaka na svoj način, posebne i drugačije. Što se tiče djevojaka, otkrivamo da svaka ima svoje razloge zašto je tamo. Neke su željele iskočiti iz svojih uobičajenih života i ponovno pronaći divlju verziju sebe, a druge su samo htjele preživjeti. Jedna od djevojaka ipak ima sasvim specifičan razlog svog boravka na otoku.

Sve smo imale različite razloge zašto smo ondje. Ali jedna od nas – e, ona je imala vrlo specifičan razlog zašto je rekla da ovom vikendu. str. 24.

Raspukline

Kad se nakon prvog dana pojave prve pukotine u odnosima među djevojkama, nitko se ne zabrinjava vjerujući da se radi samo o sitnim trzavicama i različitim mišljenjima. Ali šarena obmana satkana od površinskih odnosa polako se rasteže i na njoj se pojavljuju prve pukotine. Kad se u velikom finalu sve raspadne, netko se neće vratiti s otoka, a život ostalih promijenit će se i nikad više neće biti isti.

Možda bismo sve trebale prestati pokušavati ispuniti tuđa očekivanja – i samo to učiniti s vlastitima. str. 287.

Dojam o djelu Jedna od djevojaka

Volim knjige Lucy Clarke. Nisu to knjige neke velike težine i dubokoumnih razmišljanja, već knjige koje imaju određeni šarm i pitkost zbog kojih ih ne možete ispustiti iz ruku.

Ukratko, savršene knjige za ljetno čitanje. Po već provjerenom modelu, autorica koristi narativnu strukturu u kojoj djevojke naizmjenično pričaju priču, svaka iz svog kuta gledanja. Priča je isprva lepršava i zabavna, a zatim se postepeno predivna slika otočkog raja pretvara u đavolski obrat.

Šest djevojaka, svaka posebna i svaka drugačija, svaka sa svojom pričom i tajnama, svojim traumama i dilemama, uvlače nas u dinamiku djevojačke večeri. Uz to, Clarke koristi prekrasan grčki ambijent, boje ljeta, mora i borova kao kontrast mračnim tajnama likova.

Što se tiče samih likova, bilo bi mi draže da autorica nije koristila predvidljive obrasce u razradi karaktera. Tako imamo problematičnu partijanericu, savršenu domaćicu koju maltretiraju roditelji, introvertnu umjetnicu, joga vježbačicu koja krije tajne i još neke zanimljive osobnosti.

Šest je žena jednostavno previše različito pa je sasvim očekivano da stvari nakon nekog vremena pođu po zlu.

Najbolja je u knjizi, uz scenografiju, atmosfera koja od početka nagoviješta da se neće svi vratiti svojim kućama i stavlja vas u poziciju da birate koja vam se djevojka najviše sviđa i za koju biste voljeli da se izvuče.  Praćenje kompliciranih ženskih odnosa drži vašu napetost sve do kraja knjige.

Lucy Clarke Jedna od djevojaka

O autorici

Lucy Clarke britanska je spisateljica poznata po svojim psihološkim trilerima smještenima u egzotične i atmosferske lokacije. Njezine knjige objavljene su u dvadeset zemalja, a njezin sedmi roman, Jedna od djevojaka, opisan je kao „elektrizirajući, sunčani triler“. Autorica je hita Uspon trilera koji je osvojio čitatelje diljem svijeta.

Ostale knjige Lucy Clarke

Kuća na hridi

Uspon

Gdje kupiti roman Jedna od djevojaka:

Mozaik knjiga

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica romana Crni časoslov: ©Fraktura

Prevela Silvana Roglić

Zovem se Unai, zovu me Kraken. Krv koja se pojavila kraj trupla pripadala je mojoj majci, preminuloj 1982., barem sudeći prema nadgrobnoj ploči groblja u Villaverdeu nad kojom se cijeli život molim dok stavljam lavandu kraj slova koja se pokazuju neistinitima.
Eto, tu započinje moja priča.
(str. 7.)

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Crni časoslov

I tako jedan anonimno poziv mijenja sve ono što inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken zna o sebi, svojoj prošlosti i svojoj obitelji.

Pozivatelj tvrdi da ima njegovu majku – majku koja bi trebala biti davno umrla i davno pokopana. U zamjenu za majku, traži Crni časoslov, mističnu knjigu za koju čak nije ni sigurno da uopće postoji.

Osjetio sam kako u meni ponovno raste adrenalin, kako mi se želudac penje prema grlu. Mrzio sam i volio taj osjećaj, osjećaj bivanja na poprištu zločina i pokušavanja rješavanja zagonetke koju mi ostavi kakav prokletnik. (str. 26.)

Istodobno, počinju umirati bibliofili. Sve ih povezuje krv Krakenove majke i rijetka, zagonetna knjiga, Crni časoslov. Iako više nije inspektor, Unai je uvučen u igru skrivača – jer traži ženu koja bi mu trebala biti (neumrla) majka i lovice – jer pokušava uhvatiti ubojicu ljubiteljā starih, rijetkih, basnoslovno skupih, legendarnih knjiga.

Ja sam morao odgovoriti na sva pitanja koja su ubojice stavljali preda me: tko sam? Zašto sam to učinio? Kako sam ubio? Hoćeš li me uloviti?
Bio sam navikao rješavati zagonetke, otvarati kutije i govoriti: „Zoveš se iks ipsilon, ubio si slijedeći ovaj modus operandi, i to iz ovih razloga. I, da, budi posve siguran: ulovit ću te. Ja uvijek ulovim.“
(str. 71.)

Između prošlosti i sadašnjosti, uranjamo u hipnotičan svijet krivotvorenja, prevara, laži, podmetanja, ubojstava i ostalih zala koje povezuju svijet zaljubljenika u stara izdanja i običnih ljudi. Putujući između voljene Vitorije i beskrupuloznog Madrida, Kraken pokušava još jednog zločinca privesti pravdi. Samo, ovaj put… Granice između dobrih i loših više i nisu toliko jasne…

Hodao sam oštricom između dvaju svjetova, jednog miroljubivog i drugog opasnog. Preostalo je da vidim na koju će me stranu vjetrovi sudbine zanijeti.
(str. 139.)

Otkad je ovo tetralogija?

Trilogija Šutnja bijeloga grada osvojila me na prvo čitanje. Inspektor Kraken postao je lik koji se prati, a romani u kojima je glavni junak bjesomučno se čitaju do kasno u noć. Svugdje je pisalo da je riječ o trilogiji i zato sam se, razumjet ćete, iznenadila kad je Fraktura izbacila i četvrti dio.

Otkad je ovo tetralogija?

No, dobrih romana nikad dosta pa sam sa strašću koju samo veliki knjigoljupci poznaju navalila na čitanje.

I dalje je dobar. Inspektor Kraken i dalje je dobar. Ne kao prije (možda se malo ofucao s godinama?), ali meni je i dalje roman jako, jako štimao. Kraken je i dalje prilično šarmantan i vrlo, vrlo dramatičan.

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Ovo je usrana realnost našega posla. Tako je svejedno koliko smo dobri. Oni su uvijek ispred nas.
Nisam imao pojma koliko će te riječi biti proročanske. Sjetio sam ih se u sljedećim danima. Mnogo puta. I mnogo sam ih puta prokleo jer su mi uništile život.

(str. 182.)

Priča nema puno stranica, ne kao tri prethodna nastavka, ali radnja je vrlo teška. Teška u smislu da je teško pohvatati sve likove, tko je tko i tko je kome tko. Vidite li kako je i sama rečenica bila teška? Volim što je ovo roman koji se čita više puta jer sve nešto znači, tako da ću ga sigurno proći još jednom kad uhvatim malo vremena. Osim što je dosta zahtjevan za čitanje, prilično je i kompliciran. Priča se vrti o Krakenove možebitne majke, oko Crnog časoslova, oko ubojstava trgovaca i sakupljača knjiga… Sve je to nekako povezano, a polako se povezuje kratkim poglavljima iz prošlosti, koja i sama kriju tajnu i zločin.

Časoslov, crni časoslov

Je li itko od vas ikad prije čuo za „časoslov“? Evo, ja nisam u životu. Ne bih ni znala da što je to da nije ovog romana. Dakle, časoslov je knjiga molitvi. Unutra se nalaze molitve koje se mole u određeni sat u danu, tijekom cijele godine.

Potraga za tom mitskom knjigom, cijeli taj vibe potrage za književnim „svetim gralom“ jedan je od meni najdražih dijelova romana.

Ovdje nudim dušu knjiga, a one liječe dušu mojih pacijenata, mojih mušterija čitatelja. Svi smo mi pomalo izgubljeni, svi smo pomalo izranjavani. Ne poznajem bolji lijek, bez nuspojava, bez kemije. Samo glas nekog neznanca koji je dao sve od sebe pišući priču koja sažima ono što je naučio o životu, a što bi tebi moglo pomoći. … Kad uđemo u knjižaru, okruženi smo tisućama životnih zaključaka… (str. 80.)

Premda su mi prva dva nastavka, Šutnja bijeloga grada i Rituali vode i dalje puno kvalitetniji od Gospodara vremena i Crnog časoslova, ne mogu reći ni da u ova zadnja dva nisam uživala. Eva Garcia Saenz de Urturi ima stvarno specifičan stil pisanja koji čitatelja vuče na čitanje. Fabula koju ona osmisli uvijek je privlačna, zagonetna, eterična, zahtjevna i traži angažiranog čitatelja. Ni Crni časoslov nije štivo preko kojeg ćete lako proći. Dva popodneva čitanja i gotovo, ovdje to stvarno nije slučaj. Morat ćete čitati pažljivo, koncentrirano, ali ne vjerujem da će vam biti žao. Meni nije ni najmanje. 

Od mene preporuke!

Eva García Sáenz de Urturi: Crni časoslov

Ostali naslovi ove autorice

Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti, Akvitanija. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.

Trilogija se sastoji od sljedećih naslova:

Budući da je roman Crni časoslov također nastavak priče o inspektoru Krakenu, očigledno više nije riječ o trilogiji, ali uporno to pišem jer sam a) navikla i b) tako piše na prethodnim nastavcima.

Iako slučajevi o kojima govore nisu povezani, stvarno preporučujem čitanje po redu jer je povezano sve ostalo. Najdraži dio serijala definitivno mi je onaj prvi. Čitajući Šutnju bijeloga grada, zaljubila sam se u inspektora Krakena, u Vitoriju i u neobične slučajeve koji traže razrješenje.

Gdje kupiti roman Crni časoslov

Fraktura

Neige Sinno: Tužni tigar

Nakladnik: Petrine knjige, 2025.

Naslovnica knjige Tužni tigar: ©Petrine knjige

Prevela Ivana Šojat

Neige Sinno Tužni tigar

Zašto Tužni tigar?

Pročitala sam intervju s urednicom Petrinih knjiga koja je objasnila zbog čega su odlučili objaviti ovu knjigu. Rekla je da je moć književnosti u tome da nas uzdrma i ostavi trag. Mene je ova knjiga baš uzdrmala, a uvjerena sam da će i na svakoga tko je pročita ostaviti trag.

Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha.

Naslov je alegorijski podsjetnik na knjigu Tiger Margaux Fragoso koja piše o djevojčici koju zlostavlja susjed. Tigar, divlja mačka, predator je, krvoločna životinja zastrašujuće ljepote. Naravno, tigar može biti i čovjek.

Kod djeteta su vrata uvijek širom otvorena. Dijete ne može otvoriti ili zatvoriti vrata pristanka. str. 102.

Obitelj

Neige i njezina godinu dana mlađa sestra još su u krhkoj dječjoj dobi kad se rastaju njihovi roditelji. Njihov otac ih posjećuje u početku redovito, a zatim sve rjeđe kad njihova majka pronađe novog partnera. Novi muškarac u njihovom životu je atraktivan, iznimno popularan čovjek, vrlo cijenjen turistički djelatnik, sportaš, planinar.

Neige od početka osjeća zadršku kad je očuh pokušava aktivno uključiti u obiteljski život tvrdeći da joj želi biti pravi otac, da je voli i da sve što radi, radi iz ljubavi. U trenutku kad je počinje seksualno zlostavljati, Neige ima samo sedam ili malo više godina (točan broj godina Neige je potisnula zbog traume). Ranjiva i neiskusna djevojčica postaje objekt u rukama seksualnog predatora. Očuh joj prijeti da ne smije nikome izdati njihovu tajnu. Neige je zabrinuta za mlađu sestru i godinama šuti, dok njezina majka ništa ne sumnja.

Ja koja imam loše vizualno pamćenje, još i danas se sjećam detalja tih mjesta. Ponekad mi se čak vraćaju i mirisi. Jamačno sam dugo bila nepomična i promatrala oko sebe dok je on radio ono što je imao za raditi. str. 99.

Dojam o djelu

Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.

Vrlo iskreno, a istovremeno na jedan analitički, pomalo hladan način, kao da se radi o nekome drugome, a ne o njoj samoj, autorica progovara o zlostavljanju koje je doživjela kada ju je očuh seksualno zlostavljao i silovao tijekom cijelog djetinjstva.
Takav pristup, koji odvaja racionalan um od emocija, sigurno je pomogao autorici da proživi i preživi sve strahote ispričane u knjizi Tužni tigar.

Ovaj autobiografski esej prati djetinjstvo djevojčice koja se cijelo vrijeme pita zašto je baš ona izabrana da bude očuhova seksualna žrtva. Ne nalazi sebe kao lijepu djevojčicu, nije koketna, nije čak ni odveć razvijena. Neige Sinno opisuje očuhovo zlostavljanje do bolnih detalja da nitko, baš nitko, ne može ostati ravnodušan.

Zašto to čini? Objasnila je to autorica u jednom citatu:

Rečenicu koju je izgovorio povjesničar svjetskih ratova, a koja me je godinama progonila- “siluju zato što mogu” – sad osjećam želju primijeniti na vlastitom primjeru. Zašto pišem ovu knjigu? Zato što mogu. str. 185.

Neige Sinno Tužni tigar

Upozorenje autorice

Knjiga je napisana s namjerom da se upozori na činjenicu da upravo sada, u ovom trenutku, postoji netko u našem susjedstvu, okolini, rodbini ili krugu poznanika tko je potencijalni zlostavljač i tko samo vreba svoju nevinu žrtvu. Nažalost, svijet je pun sadista, pedofila i bolesnih umova koje je teško otkriti. Najčešće se to dogodi tek kada se, nakon puno godina zlostavljanja, žrtva odluči povjeriti nekome i prijaviti zlostavljača.

Neige je to učinila tek s dvadeset godina, kada se povjerila majci, i tada zajedno odlučuju prijaviti zlostavljača. Iako je sve priznao i bio osuđen na devet godina zatvora, u zatvoru je bio puno manje. Na kraju je izašao kao slobodan čovjek i normalno nastavio život s drugom ženom s kojom je dobio i djecu.

Što je od svega ostalo Neige? Rekla bih samo gorčina, šutnja i urlik. Urlik na reakciju okoline koja ne vjeruje da je taj tako “dobar i plemenit “ čovjek mogao raditi takvo nešto; urlik na pravosudni sustav koji pomiluje zločinca zbog “dobrog” vladanja, urlik zbog traume koja je cijelom njenom životu promijenila  okus, miris  i boju. Ali, ono što Neige sa sigurnošću zna i zbog čega piše jest ovo – Ignorirati ga ili zaboraviti nije opcija. Jer jednom žrtva – uvijek si žrtva.

O autorici

Neige Sinno (1977.) francuska je spisateljica, prevoditeljica i profesorica književnosti, poznata po hrabrom i snažnom emotivnom pripovijedanju. Rođena je u mjestu Vars u departmanu Hautes-Alpes, a veći dio života provela je između Europe i Latinske Amerike istražujući teme identiteta, sjećanja i traume.

Knjiga Tužni tigar inspirirana je  pjesmom »The Tyger« Williama Blakea. Knjiga je izazvala široke društvene rasprave, osvojila brojne nagrade i postala obavezno štivo za sve koji žele razumjeti duboke traume i proces iscjeljenja preko književnosti.

Gdje kupiti knjigu Tužni tigar

Petrine knjige

Tematski najbliže Tužnom tigru što smo dosad čitale jest knjiga Djevojčica Camille Laurens pa svakako pročitajte i taj osvrt.