Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

10 romana za čitanje ispod imele

Ovih smo vam praznika pripremile nešto posebno – naš izbor 10 romana za čitanje ispod imele. To je, naravno, romantiziran naslov koji odgovara božićnim i novogodišnjim praznicima. Sve se knjige koje navodimo mogu čitati bilo kad, no mislile smo da bi bilo lijepo da im šansu date baš sad! Kada se lijepo ušuškate ispod dekice, uza se imale topli čaj, kavu ili kakao, možda kolačić ili čokoladu. Kada je oko vas hladnoća, kiša ili snijeg, i napokon uhvatite pola sata mira od blagdanskog ludila. E, tada je vrijeme za dobru knjigu!

Virnite na popis koji smo vam pripremile. Ima tu svega – ljubavnih romana, drame, fantasyja pa čak i horora. Neke se događaju taman u doba Božića, druge ni blizu.
Ipak, svima im je jedno zajedničko – uživat ćete u čitanju!

Edith Wharton: Doba nevinosti

Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća. Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Sasvim neočekivano i suprotno svim pravilima konzervativnog bogataškog društva, Newland i Olenska se zaljubljuju…

Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće. Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, crnohumoran… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!

Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!

Joanne Harris: Čokolada

Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom. U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu! Vianne i župnik ukrštavaju svoje metaforičke mačeve – tko će pobijediti? Ljubav i prihvaćanje ili strah od nepoznatog?

Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu i volim ga i dan-danas. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban. I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore. O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se. Ako ovih praznika želite uroniti u dekadenciju svim svojim osjetilima, Čokolada je roman za vas! A kad ste već krenuli s neodoljivim okusima, zavirite i u Kradljivicu jagoda, koja se događa petnaestak godina nakon Čokolade.

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka. Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. Tada joj, naizgled slučajno, stiže ponuda za posao iz snova – u New Yorku!

Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti! Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.

Ako i vi svake godine pišete popis novogodišnjih odluka, a rijetko ih imate snage ostvariti, Belu Lang ne smijete propustiti!

10 romana za čitanje ispod imele

Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi

Dok nas brak ne rastavi nova je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo i Daisy Jones i Šestorka. Njezini su protagonisti Lauren i Ryan, bračni par koji se nalazi na raskrižju kada ne znaju kojim putem dalje krenuti.
Lauren i Ryan prestali su se veseliti jedno drugome i kao jedino rješenje vide “probnu rastavu”. Obvezuju se godinu dana živjeti jedno bez drugoga, bez ijednog kontakta, kako bi zaključili je li njihov brak vrijedan spašavanja.

Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali tako duboko važna. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali mogu li svoj brak ponovno uspostaviti. Lauren kreće na putovanje samootkrivanja, brzo otkrivajući da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi odvojenog života od Ryana, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. Počinje se pitati: Kad možete imati romansu bez odanosti i predanosti bez braka, kada ljubav i požuda više nisu povezane, što cijenite? Za što ste se spremni boriti?

Dok nas brak ne rastavi istinita je, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan.

Pročitajte, svi koji su u braku naći će se u ovoj knjizi!

Stephen King: Institut

Kakav bi to bio popis od 10 romana za čitanje ispod imele da na njemu nema makar jednog horora, slažete se? A koga drugoga preporučiti nego Kralja?
Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako je jako dobar, možda malo razvučene radnje… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati!

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze. Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.
Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti. No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

Mami na čitanje, zar ne? Nitko ne pripovijeda kao King!

Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West

Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje i beskućnika, radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje  Henry-Flaglereova željeznica. Veliki broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.

Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton  potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman (Kuba mojih snova, Dogodine u Havani). Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča kazuje nam da bez obzira što  je život borba hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima.

Red romantike, red ljubavi, red melodrame, idealno za romantične duše!

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Popis od 10 romana za čitanje ispod imele nije potpun bez barem jedne knjige čija se radnja događa oko i za vrijeme Božića! Jedan začarani trenutak autorice Sarah Morgan je baš to!

Skylar je dizajnerica ekskluzivnog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati. A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.

No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć. I sve to malo prije Božića! Uskoro se u priču upliću obitelj i prijatelji, a Sky i Alec, čini se, osuđeni su jedno na drugu i veliku ljubavnu priču koja samo što se ne dogodi!

Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!

10 romana za čitanje ispod imele

Julijana Matanović: Rođena na Božić

U predblagdansko vrijeme ožive obiteljske uspomene i prisjećanja na dane djetinjstva i nedosanjane snove. One lijepe kojima se ponosimo, o kojima pripovijedamo kad se sretnemo s prijateljima na adventskom ili božićnom sajmu uz šalicu toplog čaja ili vina s cimetom, kao i one manje lijepe koje same isplivaju na površinu.
Julijana Matanović svojim pripovijedanjem o blagdanskim pričama unosi nadu, vraća priču na sam početak, prije dvije tisuće godina, u Betlehem.
fra Zvonko Benković

Pogovor koji je napisao fra Zvonko Benković najbolja je preporuka za ovu knjigu. Ako ste mislili da je to knjiga koja donosi samo radost, sretne uspomene na djetinjstvo i nostalgiju, niste u pravu. To je knjiga koja je puna sjete, puna teških muka i podsjećanja na krive odluke donesene u životu, ludosti koje smo radili, kajanja i krivnje nakon promašenih životnih poteza Ali imali smo ono nešto zajedničko. Imali smo skromniju trpezu, kuću punu radosti, toplinu tek naloženog šporeta, miris bakinih kolača i ciku djece. Imali smo Božić.

Dirnut će vas ova knjiga i nakratko vratiti u djetinjstvo. Priuštite si to.

Jo Nesbo: Stručnjak za ljubomoru

Stručnjak za ljubomoru i druge priče sukus je od sedam priča različite tematike kojima je jedina poveznica ljubomora. Ljubomora je emocija koja je sastavni dio doživljavanja i osjećanja svih likova iz Nesbøvih priča. Strah da će izgubiti voljenu osobu ili radno mjesto ili jednostavno negativistički osjećaj prema osobama koje su neopravdano (po mišljenu junaka ovih priča) zauzele nečije mjesto u životima drugih ljudi, sve su to teme kratkih Nesbøvih priča: London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica.

Meni su se najviše svidjele Stručnjak za ljubomoru i Preko reda, iako su i druge odlične priče.

Stručnjak za ljubomoru centralna je i najduža priča. Policijski inspektor koji to više nije, dva identična brata blizanaca od kojih je jedan vjerojatno mrtav (jer tijela nema), a drugi mogući ubojica, zaljubljena žena između njih dvoje – klasični je zaplet, ali Nesbøv osjećaj za dramatiku i pripovijedanje toliko je ekspresivan da vam se priča čini posebna i drukčija.

Preko reda je jedina priča koja se donekle razlikuje od ostalih. U toj priči pisac se ne bavi toliko ljubomorom koliko ljudskom nepravdom. Zbog toga mi se ova priča i svidjela. Junakinja je prodavačica u trgovini gdje ljudi svakodnevno pokušavaju kupovati preko reda.

Nesbøa bih preporučila u svako doba, ali ovih sedam priča u ovo božićno vrijeme naprosto morate pročitati.

N. K. Jemisin: Peto doba – Slomljena zemlja

Ne zaboravite da je svršetak jedne samo početak druge priče – tako otprilike počinje Peto doba. Na kraju krajeva, sve se ovo već i ranije događalo. Ljudi su umirali. Stari režimi i civilizacije su propadali. Nova društva su se rađala. Kad kažemo “ovaj svijet je došao svom kraju”, to je obično laž jer se planet i dalje sasvim dobro drži i nekako opstaje unatoč svemu što mu je čovječanstvo priredilo. Ali ovako završava ovaj svijet. Ovako zaista izgleda kada svijet dođe svom kraju. Po posljednji put.

Kraj počinje velikim crvenim rascjepom u srcu jedinog svjetskog kontinenta, i oblacima pepela koji kuljaju i trajno zakrivaju sunce. Kraj počinje smrću, ubojstvom sina i nestankom kćeri. Kraj počinje uništenjem najstarijeg, najvećeg i najveličanstvenijeg živućeg grada na svijetu. Sve počinje izdajom i otvaranjem starih, nikad zacijeljenih rana. Ovo je Mirnoća, kontinent koji od pamtivijeka živi s katastrofama, koji nije miran čak ni na svoje najmirnije dane, gdje se moć pokretanja tla koristi kao oružje. I gdje nema milosti.

Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije, od kojih mi čitamo tek prvu.

Knjiga počinje putovanjem jedne neobične žene, žene s čudesnim moćima da pokreće događaje snagom uma, ali istovremeno zbog toga prinosi ogromne žrtve. Ostaje bez muža, djeteta, zemlje, ali sve je to ne pokori već ojača.

S nestrpljenjem čekamo nove nastavke, a do tada preporučam ovu neobičnu fantasy avanturu.

10 romana za čitanje ispod imele

Knjiga kao poklon

I evo, ovo je naš prijedlog 10 romana za čitanje ispod imele. Uživajte u ovim blagdanskim danima, uzmite si vremena za sebe, svoje najmilije i naravno, omiljene knjige. Ne žurite. Jer, za sve vrijedno u životu postoji izbor, postoji način i postoji trenutak. Nadamo se da smo vam ovim našim izborom oplemenili i uljepšali ove blagdanske dane u ovoj godini čitanja. A ako još niste darovali, darujte knjigu, jer ona je najljepši dar.

Gdje kupiti ovih 10 romana za čitanje ispod imele:

Znanje – Doba nevinosti, Čokolada, Institut, Jedan začarani trenutak, Peto doba, Dok nas brak ne rastavi

Fokus – Stručnjak za ljubomoru

Naklada Fragment – Godina u kojoj je Bela Lang pronašla sreću

Stilus – Rođena na Božić

Sonatina – Zadnji vlak za Key West

Objavljeno

Emma Stonex: Svjetioničari

Nakladnik :V.B.Z. Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Svjetioničari: ©V.B.Z.d.o.o.

Emma Stonex Svjetioničari

Svjetionik ne zna za slobodne dane i praznike; on te hoće uza se cijelo vrijeme.
Str. 68.

Svatko tko je odrastao u Škotskoj sredinom prošlog stoljeća zna priču o svjetioničarima udaljenih otoka Flannan na vanjskim Hebridima s početka 20. stoljeća. Priča o trojici muškaraca koji su sjeli za večeru jesti da bi nakon toga naizgled nestali u zraku potakla je mnoge priče, neke i mistične i nadnaravne, a čini se i Emmu Stonex da pronađe inspiraciju za ovaj roman. Autorica romana ovu priču koristi kao polazište za roman Svjetioničari, a radnju smješta u Cornwell 1972. godine kada sa svjetionika Maiden Rock nestaju trojica svjetioničara.

Ali meni se taj svjetionik nikad nije sviđao. Neki svjetionici izgledaju gostoljubivo, ali ovaj mi je uvijek izazivao nelagodu. str. 83.

1972. – Svjetioničari su nestali

Kada je dostavljač opskrbnog broda nakon više dana došao na svjetionik Maiden Rock zatekao je neobjašnjiv prizor. Trojica svjetioničara – Arthur Black, Bill Walker i vježbenik Vince Bourne, netragom su nestala. Ulazna vrata bila su zaključana iznutra. Satovi su stali u isto vrijeme. Dnevnik o vremenu glavnog čuvara opisuje snažnu oluju, ali nebo je bilo vedro cijeli tjedan. Što se dogodilo s ovom trojicom muškaraca na tornju? Teško more šapuće njihova imena. Plima se pomiče ispod otoka, utapajući duhove. Mogu li se njihove tajne ikada izvući iz valova?

Nemam dara za sklapanje prijateljstava. Ljudi dolaze i odlaze; nema se vremena; ne znam se uklopiti. Ovdje to nije stvar izbora. str. 108.

Za svjetioničarsku vlast i operativnu tvrtku Trident Rock, slučaj svjetioničara koji su misteriozno nestali s otočića Maiden Rock 1972. godine zatvoren je  i riješen. Ali ne i za žene nestalih svjetioničara, kao ni za pisca Dana Sharpa koji razgovara s Helen, Jenny i Michelle, dvadeset godina kasnije. Svaka od tih žena ima vrlo osobne razloge da ponovno otvori slučaj – ili ga zauvijek zatvori.

1992. Helen, Jenny i Michelle žele znati što se dogodilo

Helen, Jenny i Michelle trebala je spojiti tragedija, ali ih je razdvojila. A onda im prilazi pisac  Dan Sharp. Želi im dati priliku da ispričaju svoju stranu priče. Ali samo u suočavanju s njihovim najmračnijim strahovima istina može početi izlaziti na površinu.

Pisac Dan Sharp nada se saznati neke nove detalje i spoznaje koje su propuštene u prethodnoj istrazi. Ali kazivanja žena su neočekivana. Pisac je svjedok kompliciranog odnosa između tri žene. Jenny ne može smisliti Helen vjerujući da ona ima prste u rivalstvu između dvojice muškaraca i još uvijek se nada da će se Bill vratiti, dok se Helen drži dostojanstveno znajući da bi Arthur, ako bi mogao birati, uvijek odabrao smrt na moru. Vince je s druge strane bio gradski momak, neprilagođen, s nizom sitnih kriminalnih djela. Njemu je služba na svjetioniku bijeg od zatvora i problematičnog društva. Ali, Michelle zna da je on u srcu dobar momak. Vince je neopravdano  optužen od strane vlasti da je odgovoran za nestanak svjetioničara. Michelle se ne može pomiriti s tim stavom javnosti.

Konstelacije su se promijenile. Nebo se urušilo. Čovjek koga sam smatrao prijateljem. str. 109.

Emma Stonex Svjetioničari

Dojam o djelu

Roman Svjetioničari misterij je koji zaustavlja srce i potiče na razmišljanje o slojevima ljudske duše, bogat slanim zrakom obale Cornisha, nezaboravna priča o ljubavi i tuzi koja istražuje način na koji naši strahovi brišu granicu između stvarnog i zamišljenog.

To je vrijeme kada mobilni telefoni ne postoje, kada se veze i poruke dostavljaju pismima koja prenose rijetke dostavne brodice, a neizgovorene želje, misli i osjećaji ostaju zarobljeni u vjetru, moru i slanim suzama. Dvije perspektive, ispovijesti svjetioničara i ispovijesti njihovih družica ispričane dvadeset godina kasnije, čine jedan vrlo slojevit, dubok i napet roman  čija priča nikada do kraja neće biti rasvijetljena. Događaji ostaju uznemirujuće slični: zaustavljeni satovi; nedovršeni obroci; dnevnik koji bilježi jaku oluju unatoč vedrom nebu tog tjedna; tajanstveni posjetitelj za kojeg nitko ne zna tko je… Upravo je krhka granica između stvarnog i onog koje to nije, i predstavlja  onu tanku  crtu koja dijeli realnost i fikciju na jednom suptilnom i vrlo eteričnom nivou. Sve to čini ovoj roman vrijednim čitanja.

Jako mi se svidio ovaj roman. Velika preporuka za čitanje!

O izvornom događaju snimljen je i vrlo dobar film Nestali, pa nakon čitanja knjige možete pogledati i film. A možete i obrnuto.

O autorici

Emma Stonex rođena je 1983. godine, a odrasla je u Northamptonshireu. Nakon što je nekoliko godina radila u izdavaštvu, dala je otkaz kako bi ostvarila svoj san o pisanju fikcije. Svjetioničari su prvi roman koji je potpisala svojim pravim imenom. Živi u Bristolu sa svojom obitelji.

Gdje kupiti

V.B.Z.

Objavljeno

Helene Flood: Terapeutkinja

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Terapeutkinja: ©Znanje

Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. …
Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije… (str. 28./29.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Terapeutkinja

Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija.
Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.

Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.

Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.

Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.

I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)

Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.

Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)

Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu

Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.

Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?

Helene Flood: Terapeutkinja

Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.

Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)

Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.

Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.

Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.

Što se ovdje zapravo događa?

Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!

Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.

Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?

Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?

Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.

Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Ostali naslovi ove autorice:

Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.

Gdje kupiti roman Terapeutkinja:

Znanje

Objavljeno

Victoria Mas: Bal luđakinja

Nakladnik: Znanje, Zagreb  2021.

Naslovnica knjige Bal luđakinja: ©Znanje

Victoria Mas Bal luđakinja

Prvijenac francuske autorice Victorie Mas Bal luđakinja odmah je po izlasku iz tiska pobrao mnoge pozitivne kritike. Bez obzira hoće li vam se roman svidjeti ili ćete prema njemu biti kritičniji, svakako ćete ga zapamtiti. Autorica je u romanu oslikala Pariz krajem devetnaestog stoljeća i uvela nas u mračni svijet u kojem ženska emancipacija nije postojala. Dapače, žene su bile u potpunom vlasništvu muškaraca, bilo da su to bili njihovi očevi ili supruzi. Žensko se mišljenje nikad nije uvažavalo, a njihova se riječ zatirala. A za one koje bi se pobunile, muškarci su nalazili rješenje. Prosjakinje, beskućnice, pijanice, razvratnice, lažljivice i ostale „neprilagođene“ individualke, kao i sve one koje su imale drugačija mišljenja, etiketirane  su, nazivane histeričnima i ludima te zatvarane u poznatoj psihijatrijskoj bolnici Salpetrière.

Bolnica Salpetrière

Doktor Charcot pariški  neurolog poznat kao pionir na području neurologije i psihologije. Očarao je cijeli Pariz javnim hipnotiziranjem žena koje su proglašene ludima, histeričnima – problematičnim ženama koje je društvo odbacilo. Istina je, međutim, mnogo složenija – ove su žene često samo smetnja svojoj okolini, neželjene supruge, majke koje ne mogu preboljeti težak gubitak djeteta ili tvrdoglave kćeri koje su odbijale biti vlasništvo muškaraca.

Vrhunac godine u ovoj ustanovi je takozvani »bal luđakinja«, osebujan doktorov eksperiment u sklopu kojega krema Pariza dolazi gledati pacijentice prerušene u konkubine, ciganke, klaunove i mušketire, uživajući pritom u zvucima valcera i polke. To je dan kojemu se vesele sve bolesnice jer se jedino tada mogu osjećati slobodne, uvažene i vrijedne.

Odlagalište za one koje nanose štetu javnom redu. Sklonište za sve one čija osjetljivost ne odgovara očekivanjima. Str. 27.

Eugenie

Godina je 1885.
Eugenie je devetnaestogodišnja djevojka koja živi s roditeljima, bratom i bakom u bogatijem dijelu Pariza. Eugenie je pronicljiva, izuzetno inteligentna djevojka sputana okvirima očeve stege. Jedino što njezin otac želi za Eugenie je dobra udaja. Ali Eugenie se ne uklapa u svjetonazor kakav nudi njezin otac. Nakon nekoliko izvantjelesnih, astralnih iskustava koja uključuju razgovor s pokojnicima, kod Eugenie se naglo budi interes za spiritualizam. Povjerava se baki, ali to je kobna greška. Nakon što je baka izda ocu, on ju na prevaru pošalje u poznatu psihijatrijsku bolnicu Salpetriere, gdje odvode žene koje se na neki način ne uklapaju u društvo. Jer, Eugenie je drugačija. Eugenie se ne uklapa. Cijela obitelj je odbacuje osim brata Théophila koji je  je jedini simpatičan muškarac u ovoj pripovijesti.

Eugenie sklapa oči i duboko uzdiše: mora otići odavde. str. 85.

Genevive

Geneviève je glavna bolničarka koja je nakon prerane smrti svoje sestre Blandine zauvijek prezrela religiju i zavjetovala se znanosti i dr. Charcotu. 
Geneviève je među pacijentima koji žive u Salpêtrièreu poznata kao “Stara dama”. Ona je glavna sestra, stroga, nepopustljiva, ali pacijentima nekako prenosi stabilnost. Geneviève je predana logici, znanosti. Njezina sestra Blandine umrla je u dobi od šesnaest godina. Blandine je bila pobožna, ali njena pobožnost je nije spriječila da umre. Geneviève se osjeća krivom što je još živa i ljuta je na Boga. Mnogo noći piše pisma svojoj voljenoj sestri, govoreći Blandine o svojim mislima i događajima u svom životu.
No sve se počinje mijenjati kad upozna Eugénie, devetnaestogodišnjakinju iz »dobre obitelji« koju je upravo ta obitelj zatvorila u ludnicu. Jer Eugénie ima tajnu – vidi duhove. Eugénie priča s Blandinom.  Potaknuta skandaloznim, zabranjenim djelom o kojem bruji cijeli Pariz, Knjigom duhova, Eugénie je odlučna u nakani da pobjegne iz ustanove u potrazi za onima koji neće osuđivati ​​i smatrati ludom. A za to će joj trebati Genevièveina pomoć.

Zašto pomažete mojoj sestri?

Ona je meni pomogla. str. 183.

Victoria Mas Bal luđakinja

Dojam o djelu

Bal luđakinja priča je o ženama koje plivaju protiv struje. U ovom slučaju to je Eugenie i kraj devetnaestog stoljeća, ali i u današnjem vremenu na  žene koje se ističu zalaganjem za nešto novo i radikalno često se gleda s podozrenjem. Biti neovisan i biti svoj, biti tako drugačiji od ostalih, u to je vrijeme bilo izuzetno opasno i hrabro.

Zanimljivo da se spisateljica poigrala svijetom duhova te ovim romanom s nadnaravnim elementima skrenula pozornost na položaj žene krajem devetnaestog stoljeća. Nadalje, autorica otvara prostor između osjetilnog, intuitivnog naspram znanosti, kao  i stvarima  koje se ne mogu pojmiti svakodnevnim, racionalnim načinima gledanja. Iako je roman fikcija, poznato nam je da postoje ljudi koji svojim senzibilitetom osjećaju puno više nego većina ljudi. Danas je to predmet znanstvenog istraživanja, a nekad je bio dokaz bolesnog uma.

O autorici:

Victoria Mas francuska je spisateljica rođena 1987. godine. Nakon što je diplomirala suvremenu književnost na pariškoj Sorboni, osam godina je provela u SAD-u, radeći u filmskoj industriji. Njezin prvijenac, Bal luđakinja, dobitnik je brojnih nagrada, uključujući Prix Stanislas, Prix Renaudot des Lycéens i Prix Première Plume. U režiji poznate glumice i redateljice Mélanie Laurent, roman uskoro očekuje i filmsku adaptaciju.

Gdje kupiti:

Znanje

Roman tematski blizak ovome je i Otok duša autorice Johanne Holström, čija se recenzija nalazi na linku.

Objavljeno

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Nakladnik: Naklada Fragment, 2021.

Naslovnica romana Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću: ©Naklada Fragment

Moja je priča da jednostavno želim pronaći sebe. To je sve što u ovom trenutku znam. Želim pobjeći iz svoga starog života koji me ugušio i ostaviti sve to iza sebe. Osjećam kao da tek sada počinje ono što bi se trebalo zvati životom. (str. 53.)

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Bela Lang i ponuda koja se ne može odbiti

Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka.

Misli mi skrenu na popis novogodišnjih odluka, ispisanih u mome svečanom rokovniku. Na sceni današnjeg sivog jutra djeluju zastrašujuće. Pomislim kako sam taj isti popis prije samo tri večeri energično križala i nadopunjavala, označavala najvažnije stavke različitim bojama, a nekoliko kapljica vina koje su ga počastile u trenutcima euforije sada izgledaju poput beznačajnih suhih mrlja na papiru. (str. 7.)

Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. I ona, vrlo vjerojatno, nikad ne bi smogla hrabrosti dati otkaz i potražiti svoj posao iz snova – da je iz pomirenosti sa situacijom ne trgne neobičan e-mail iz New Yorka. Da, baš tako, iz New Yorka, grada Belinih snova! Tim Rogers, pomoćni urednik velikog njujorškog tjednika, nudi joj poslovnu priliku – pisanje kolumni za taj prestižni časopis!

To je to, pomislim, trenutak u kojem ću sebi dokazati jesam li zaista vjerovala u sve ono o čemu sam posljednje dvije godine pisala u svojim kolumnama. Život kao da me pozvao na test kako bi provjerio jesam li još samo jedan u nizu onih koji kritiziraju način na koji žive, a kada im se pruži prilika, odmahnu rukom bez razmišljanja, pravdajući se da je to preveliki rizik koji si sada ne mogu priuštiti. Odjednom shvatim da se ne sjećam kada sam se zadnji put osjećala ovoliko živom… (str. 44.)

Bela je izvan sebe od sreće. I od straha. Jer Bela Lang žena je koja puno toga želi i sanja, a malo toga zaista i uradi. Ipak, čini se da je ovaj put dobila ponudu koja se ne odbija.

Bela Lang i čarobni New York

Unatoč svim svojim nesigurnostima, bojaznima i negativnim mislima, Bela odlazi u New York. Tamo upoznaje šarmantnog Tima, ženu-zmaja Mags i prekrasnog, tajanstvenog jazz-glazbenika, Mr. M-a. Ovaj potonji privlači je iz neobjašnjivih razloga, jer Bela je već godinama vjerna obožavateljica njegova lika i djela. Kada se napokon upoznaju, javlja se kemija koja ni jedno ni drugo ne ostavlja ravnodušnima. Osjećaju kao da se znaju od ranije i da ih privlače neke nepoznate sile.

… ali sam baš večeras službeno prestala vjerovati u slučajnosti. Jedino slučajno u slučajnosti jest naš osjećaj da se nešto dogodilo samo od sebe, bez ikakva razloga. Taj varljivi osjećaj. Naglo pomislim da za sve ono što naoko zaista izgleda slučajno postoji itekako dobar razlog. (str. 43.)

No, kada joj on iznese prijedlog koji je, čini se, oduvijek sanjala, Bela se prepadne i bježi, još uvijek nesigurna u sebe, svoje mogućnosti i svoje pravo na sreću.

Hoće li se Bela Lang opet vratiti u New York? Hoće li početi raditi posao koji voli i želi? Hoće li se baciti Mr. M-u u naručje? Ili će nastaviti bježati? Od svojih snova, svojih želja, same sebe…

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Mala Bela Lang u svima nama

Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti!

Belu volimo i mrzimo iz istog razloga – djelić nje nalazi se u svima nama. Svi smo mi jednom bili nezadovoljni životom, njegovom stagnacijom, osjećajem da ne ide nikamo i ne miče se s mrtve točke. Svi smo mi radili bezvezne, zatupljujuće poslove. Čeznuli za partnerom kojem ćemo biti ravnopravni, koji će nas činiti boljima, koji će nas upotpunjivati. Svi smo mi, dakako, bili uplašeni pred životnim promjenama. Bježali kada smo trebali potrčati naprijed. Vraćali se na mjesta koja smo zapravo željeli zaboraviti. Sve to radi i Bela Lang – srodna duša većine nas.

Poželim da ova večer što prije završi i da se vratim u svoj mali nevažan život u kojem se ništa važno neće dogoditi, život u kojem je propalo sve što sam čekala, planirala i sanjala, a večeras sam uspjela zasrati i posljednju stvar koju sam mogla zasrati – zbog svojih usranih razloga, zbog svoga straha i osjećaja da nisam dovoljno dobra… (str. 110.)

I napokon – Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.

Mjestimice me je nervirala, toliko neodlična i nesigurna, spremna lamentirati nadugo i naširoko o životu – a boji ga se živjeti! No, u njenim je riječima i mislima bilo toliko ljepote, toliko misli, strahova, čežnji svih nas.

Jasno je da između cvijeta i lista nije prošao samo jedan dan, ali često to upravo tako izgleda. Kao u životu. Događaju se promjene za koje nam se čini da su došle iznenada. Nismo svjesni količine vremena koja se nalazi između onih točki u životu, koje iz nekog razloga ne primjećujemo. One koje se ističu svojom različitosti… Ime im je promjena. (str. 59./60.)

Iako nisam razumjela sve njene poteze, i iako bih ja postupila posvema drugačije, razumjela sam nju. Vidjela sam je ispred sebe. Toliko sam se ufurala u njen lik da sam jedno popodne provela ljuteći se – baš tako! – ljuteći se na nju jer nije napravila ono što sam ja htjela!

Naravno, Bela će na kraju naći sve ono što je tražila prethodnih 35 godina svoga života. Pronaći će posao koji voli i u kojem uživa. Pronaći će prave prijatelje – neke nove, neke stare. Pronaći će ljubav svog života. I ono najvažnije, bit će to godina u kojoj će Bela Lang pronaći sebe. Hrabru, odvažnu, slobodnu, samouvjerenu… SEBE!

… prvi put osjetim pripadnost. … Životu u kojem sam pronašla svoje mjesto. Životu u kojem više ne zamjeram ovima što su ovakvi, a onima što su onakvi. … Jer, čovjek, naposljetku, prestane kriviti sve, kad prestane kriviti sebe. Prestane zamjerati drugima, kad više ne zamjera sebi. (str. 233.)

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Ostali naslovi ove autorice:

Jana Krišković Baždarić rođena je u Rijeci 1982. godine. Završila je kroatistiku u Rijeci i informacijske znanosti u Zadru. Pisanjem se bavi od 2015. godine. Autorica je bloga Sincerely Jana u kojem piše o svakodnevnom životu, a Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću njezin je roman prvijenac.
Radujemo se novim naslovima!

Kako bismo obilježile Mjesec hrvatske knjige, pripremile smo popis 10 hrvatskih autorica koje ne smijete propustiti i Jana Krišković Baždarić našla se među njima. Koje smo autorice još uvrstile – provjerite na linku.

Gdje kupiti roman Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću:

Naklada Fragment

Objavljeno

Jorn Lier Horst/Toman Enger: Dimna zavjesa

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o, .Zagreb

Naslovnica knjige Dimna zavjesa: ©Fokus

Horst/Enger Dimna zavjesa

Dimna zavjesa drugi je  nastavak serijala o policajcu i novinarki, dvojice nagrađivanih norveških pisaca krimića Jorna Liera Horsta i Thomasa Engera, odnosno drugi roman u serijalu o policijskom inspektoru Alexanderu Blixu i novinarki Emmi Ramm, nakon romana Odbrojavanje. Kombinacija slučaja koji je u tijeku s neriješenim slučajem od prije desetak godina pokazala se kao dobitna kombinacija u ovoj napetoj kriminalističkoj drami.

Eksplozija na Silvestrovo

Novogodišnja je noć. U Oslu se priprema veliki doček uz vatromet kad usred mnoštva ljudi eksplodiraju bombe postavljene nedaleko od luke. U strahovitom eksplozivnom udaru prije ponoći, bomba ubija četvero ljudi ranivši još mnogo njih.  Grad je stavljen u stanje visoke pripravnosti.  Sumnja se na terorizam, ali kada se jedna od najteže ozlijeđenih žrtava identificira kao majka djevojčice Patricie koja je oteta deset godina prije i nikada nije pronađena, istraga kreće u drugom smjeru. Blix je uvjeren da je napad na neki način povezan s nestalom bebom te da je bomba imala konkretan cilj. Spreman je krenuti protiv svojih nadređenih kako bi pratio ovakvu istragu. Emma Ramm slučajno se našla na samom poprištu događaja. Dok liječnici i policija okružuju mjesto krvoprolića, Emma s užasom shvaća da je jedan od poginulih njen zaručnik, danski novinar Kasper.

Emma –poveznica

Emma Ramm novinarka je crne kronike. Prije nekoliko mjeseci za dlaku je izbjegla smrt jer je gotovo postala jedna od žrtava „ubojstva po brojevima“ (roman Odbrojavanje). Ipak, doživljene traume i strahove nije moguće zaboraviti. Emma se odlučuje poći u luku i pogledati novogodišnji vatromet kako bi se suočila sa svojim strahovima. No, događa se prava noćna mora. Nakon što i njezin dečko strada slučajno se našavši u središtu eksplozije, Emma se bori da prebrodi njegovu smrt, a istovremeno se pridružuje inspektoru Blixu u rješavanju slučaja nestale djevojčice.

Emma je spustila pogled. Žena je u ruci držala pištolj. Str. 252.

Emma i Blix surađuju

Blix je policajac, a Emma  novinarka  i blogerica i njihov je odnos vrlo složen, no oni se međusobno poštuju i Blix joj je gotovo očinska figura. Ali Blix je policajac koji i nema baš puno od osobnog života, a Emma novinarka, emocionalno ranjena, tako da postoje granice u pogledu onoga što svatko može podijeliti s drugim, posebno Blix. Nekad se čini da Emma prelazi granice i pomalo koristi Alexandera kako bi se približila istrazi,  dok  je Blixu  iskreno stalo do nje.  

Patricia Smeplass-nestala djevojčica

Patricia je nestala, odnosno oteta kao beba. Patricina majka i njezina prijateljica tvrdile su da je dijete oteto iz kolica u trenutku šetnje. Mnogo godina slučaj tapka u mraku, a slučaj eksplozije na Silvestrovo čini se kao loša koincidencija. Međutim, ubrzo Blix primi poziv od Christera Storma Isakena, oca djevojčice Patricie koja je nestala. On trenutno služi kaznu iza rešetaka zbog ubojstva čovjeka za kojeg je siguran da mu je oteo kćer. Netko je rukom u zatvor u Oslu dostavio fotografiju nedavne fotografije za koju je Isaken uvjeren da je njegova nestala kći Patricia. Blix i njegova partnerica Kovic počinju istraživati ​​pokušavajući pronaći vezu između bombe u luci i slučaja nestalog djeteta prije desetljeća.


To je ona, ponovio je u sebi. Ona: djevojčica za koju su mu svi rekli da je mrtva.
Str. 6.

Horst/Enger Dimna zavjesa


Dojam o djelu


Radnja Dimne zavjese napeta je i neizvjesna, brzo i lako čitljiva te silno zanimljiva, zbog čega je idealno štivo za ljubitelje ovog žanra. Dimna zavjesa je zapravo metaforički naslov koji sakriva istinu o otmici djevojčice Patricie Smeplass prije desetak godina. Ovo je priča o prijateljstvu testiranom do krajnjih granica, razorenoj obitelji, lažima, izdaji, ubojstvu i nevinoj djevojčici. Glavni likovi Emma i Alexandar Blix detaljno su i slojevito prikazani, a svako poglavlje dio je neizvjesne slagalice koja, kako se polako sastavlja, otkriva i mračne tajne i laži iz prošlosti čime se dobiva šokantan rasplet koji dolazi kao točka na „i“ cjelokupnoj radnji. Dodatno mi je zanimljivo što Alexander Blix i internetska novinarka Emma Ramm odražavaju prijašnje karijere Horsta i Engera  iako ne znam znači li to da svaki od njih piše stajalište tog određenog lika.

Uživala sam čitati ovako inteligentno konstruiran kriminalistički roman koji je odličan baš kao i prethodni roman ovog autorskog dvojca, Odbrojavanje. Romane ne morate čitati po redu, ali kao i uvijek sa serijom, smatram da ćete imati bolji uvid ako pročitate  prvu knjigu prije nego što dođete na ovu.

O autorima

Jørn Lier Horst (rođ. 1970.) i Thomas Enger (rođ. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Jørn Lier Horst uzdigao se do književne slave sa svojim međunarodnim bestselerom o Williamu Wistingu. Horst, bivši istražitelj norveške policije, svoja djela prenosi neusporedivim realizmom i napetošću. Do danas je Horst napisao dvije krimi-fikcije za odrasle i dvije krimi-fikcije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger autor je međunarodno cijenjenog bestselera serije Henning Juul. Osim što piše fantastiku i za odrasle i za mlade, Enger radi i kao skladatelj glazbe.

Gdje kupiti:

Fokus

Objavljeno

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kradljivica jagoda: ©Znanje

Svi smo različiti. Neki od nas su samo više različiti od ostalih. (str. 73.)

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Kradljivica jagoda

Šesnaest godina nakon događaja iz romana Čokolada, Vianne Rocher skrasila se u gradiću Lansquenet-sous-Tannes. Nakon svega što je prošla, okolina ju je prihvatila, a župnik Reynaud, nekadašnji zakleti neprijatelj, preoblikovao se u gotovo prijatelja.

No, Vianne nešto tišti. Njena Anouk odselila se iz čokoladarnice i otišla živjeti u Pariz, s momkom u kojeg je zaljubljena.

Uzmite primjerice moju Anouk, kojoj je sada dvadeset i jedna godina: otišla je kamo god idu djeca kad god poput miševa slijede hipnotizirajući zov svirale. Nekoć smo bile tako bliske, ona i ja. Nekoć smo bile nerazdvojne. Pa ipak znam da su nam djeca samo posuđena i da ih jednog dana moramo vratiti u svijet, da u njemu rastu, uče i zaljubljuju se. (str. 4.)

No, uz Vianne je još uvijek Rosette, njezino posebno dijete. Rosette ima šesnaest godina i ne govori. Izražava se rukama, oponašanjem životinjskih glasova i crtežima, kojima kao da hvata esenciju ljudskih karaktera.

I sve je relativno mirno, dok ne umre stari cvjećar Narcisse i na iznenađenje svih, dio svog zemljišta, onaj na kojem rastu hrastovi i šumske jagode, ne ostavi Rosette. Taj čin u uspavani gradić unosi nemir i strah od nepoznatog, jer Narcisse nešto ostavlja i župniku Reynaudu – pismo u kojem će otkriti strašne tajne koje su ga mučile čitav život. Tajne koje su se ispreplele s davnom tajnom samog Reynauda i koje mu, ni dan danas, ne daju mirno spavati.

Na mjesto Narcissove cvjećare sada dolazi novi, tajanstveni dućan. Tko je njegova zagonetna vlasnica? Zašto je Vianne nagonski ne voli? Zašto je tako odlučno želi potjerati?

U gradić neminovno dolazi promjena. Nekome blagoslov, nekome prokletstvo.

Zašto kradljivica jagoda?

Suprotno naslovu, kradljivica jagoda Rosette nije glavni lik. Nije to čak ni njezina majka Vianne. Iznenađujuće, kao glavni lik ovog romana kristalizira se uštogljeni Reynaud – svećenik s velikom tajnom koja ga proganja od djetinjstva. Onoliko koliko je u prvom nastavku bio antipatičan, toliko mi je sad drag. Koliko sam ga prezirala, toliko ga sad razumijem.

Drago mi je bilo pročitati kako su on i Vianne našli zajednički jezik i sada su gotovo prijatelji. Iznenadio me zaokret koji su njihove osobnosti doživjele – promijenili su jedno drugo utoliko da su gotovo zamijenili osobnosti. Koliko je on prije bio krut, sada je otvoren. Koliko je ona bila puna razumijevanja i prihvaćena, sada je zatvorena i u strahu.

Svaki je lik ovog romana usredotočen na neke svoje strahove i brige – Rosette je drugačija od drugih, osamljena i bez prijatelja. Vianne je u konstantnom strahu da će ostati bez svojih kćeri. Anouk je već otišla daleko od nje i boji se da se isto ne dogodi i s mladom Rosette. Zato Vianne čini sve da ovu veže za sebe – upliće čak i magiju, čari i divlji vjetar – vjetar koji uvijek nešto traži zauzvrat.

Jadni se svećenik boji otkrivanja tajna, boji se izgubiti obraz pred župljanima, boji se biti prezren i odbačen. Na kraju, Rosette je ta koja će ga osloboditi. I njega, i sebe te, naposlijetku, i svoju majku Vianne.

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Temeljni sukob – ovaj se put preziru isti

Iz nekog, na prvi pogled nedokučivog razloga, Vianne ne voli novu vlasnicu Narcissova dućana, eteričnu, misterioznu Morgane. Oko Morgane širi se aura koja Vianne plaši – aura gubitka, oduzimanja, pronicljivosti. Odlučna je u tome da je potjera iz sela pod svaku cijenu. Zbog toga se služi raznoraznim smicalicama, najčešće mirisom i okusom čokolade, kako bi na svoju stranu svrnula svećenika i svoje sugrađane.

Morgane i ja smo opasne kugle, poslane u orbitu da se sudarimo. Jedna od nas želi putovati na vjetru; druga ga želi utišati. Jedna od nas želi biti duboko ukorijenjeni hrast; druga želi biti sjemenke maslačka. I stoga, za dobrobit moje kćeri, i za moje dobro: jedna od nas morat će otići. (str. 240.)

I premda je Morgane ono što je u prošlosti bila Vianne – neprihvaćena pridošlica s čarobnim moćima – ni mi je ne volimo, zbog Vianne. Ona je ta koju smo zavoljeli u Čokoladi i koju još uvijek volimo, mada je obilježena novim ožiljcima, proganjana novim bojaznima i nepovjerljiva prema strancima.

„Upoznala sam je. Šarmantna je“, rekla sam. (To je istina.)
Kimnuo je. „Podsjeća me na tebe. Kao i ti ima sposobnost nježnog gledanja u samo srce stvari. Sposobnost da te navede da vidiš ono što zapravo već znaš, ali si skrivao od samog sebe.“ (str. 183.)

Ovdje mi nedostaje poznavanje prethodnih romana, Cipelice kao bombon i Peaches for Monsieur le Curé – ne razumijem što se to strašno dogodilo Vianne dok je s kćerima živjela u Parizu. U romanu Kradljivica jagoda javlja se naznaka te neke opasnosti iz koje se naša čokolatijerka jedva izvukla, što fabuli svakako daje notu misterioznosti, ali u meni, kao čitatelju, budi neku nervozu koja proizlazi iz jednostavnog nepoznavanja prethodnih radnji.

I kakvi su dojmovi?

Kao što sam već napomenula, stvarno mi nedostaje čitanje prethodnih romana. Osim toga, Kradljivica jagoda mi se svidjela. Ne kao Čokolada, ali ruku na srce, rijetki su romani koji čitatelja toliko obuzmu.

Navest ću vam nekoliko sitnica koje mi se nisu svidjele i nekoliko onih koje jesu – a vi, najbolje, uzmite Kradljivicu i vidite sami.

Za početak, nije mi se svidjelo što je Vianne toliko drugačija, mračnija, bojažljivija nego u Čokoladi. Dok je tamo bila dašak proljetnog vjetrića, ovdje je jugo – tugaljiva, oblačna, prestrašena. Jako je boji gubitka svojih cura iako ništa ne sluti da će bez njih ostati.

Živimo kako bismo ponavljali iste pogreške, da odgurnemo one koje volimo, da krenemo dalje kada želimo ostati… U životu koji smo odabrali voditi, gubitak je jedina konstanta. (str. 183./184.)

Ta je panika prati do samog kraja – panika uvjetovana njezinim podrijetlom, majkom, životnim putem, divljim vjetrom koji je vodi, čarolijama koje baca i koje bacaju drugi.

Kradljivica jagoda više je obojena mistikom nego Čokolada, i nije mi to drago jer mi tako roman gubi na realnosti. Malo magije i čokoladnih čini mogu podnijeti – ovdje mi je to malo too much. Morgane mi se nije svidjela, ne razumijem njenu ulogu u priči. No, pridonijela je eteričnosti, maglovitosti i mističnosti romana.

Svidio mi se razvoj svećenikove osobnosti, to sam već rekla pa neću duljiti. Uglavnom, postao mi je jako drag i zaslužio je svoje odrješenje. I sve ono što nakon njega dolazi – kako kraj daje naslutiti. Svidjele su mi se i pouke kojih je mnogo, ali izdvojit ću neke – roditelji nisu vlasnici djece, sve može biti oprošteno ako se iskreno pokajemo, u redu je biti drugačiji.

I ona meni najdraža – promjena nije samo gubitak. Promjena i vraća. Promjena je krug koji se nikad ne prestaje okretati.

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Ostali naslovi ove autorice:

Joanne Harris britanska je autorica, no majka joj je bila Francuskinja i taj se utjecaj itekako vidi u njezinim romanima. Napisala je više od dvadeset romana, a priču o čokoladi oblikuju sljedeći naslovi:

  • Čokolada
  • Cipelice kao bombon
  • Peaches for Monsieur le Curé – kod nas još nije preveden
  • Kradljivica jagoda

Gdje kupiti roman Kradljivica jagoda:

Znanje

Objavljeno

Phoebe Locke: Srpanjske djevojke

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Srpanjske djevojke: ©Znanje

S njom nikada nije znao je li dobar ili zločest; pravila su se vječno mijenjala, njezina igra je bila nepredvidiva. Ali uvijek je bio pametan. str. 162.

Phoebe Locke Srpanjske djevojke

Srpanjske djevojke nestaju u noći

Svake godine, iste noći u srpnju, jedna žena biva odvedena s londonskih ulica; zgrabio je je ubojica koji se kreće gradom poput duha. Nitko se od organa vlasti nije uspio ni približiti identitetu ubojice kojemu su mediji dali nadimak Svraka. Svakoj od žrtava ubojica uzima nakit i sitnice i šalje ih  izbezumljenim obiteljima žrtava. Tijelo prve žrtve, 23-godišnje Jennifer Howell, izvučeno je iz rijeke, ali tijela svih ostalih žena nikada nisu pronađena.

Postoji određeni trenutak sa svakom od njih. Pogled u njihovim očima kad shvate da je gotovo… str. 5.

Addie

Addie  Knight živi u  disfunkcionalnoj obitelji sa sestrom Jessie i samohranim ocem Paulom  u siromašnom londonskom predgrađu. Majka je umrla i naučili su živjeti sami. Paul je  čovjek sumnjive reputacije kojem je zabranjen pristup pubovima zbog raznih sumnjivih poslova.

Najljepši dan za Addie je 7. srpnja. Tada je Addien rođendan i Jessie uvijek spremi nešto naročito. Ali ovog 7. srpnja ništa nije kako treba. Jessie je zaboravila na Addien rođendan, a  četiri su bombe detonirane diljem glavnog grada u londonskom metrou. U terorističkom napadu umrlo je i ozlijeđeno puno ljudi.

Te noći, njezin se otac vratio kući sav krvav. Mislila je da je ozlijeđen u napadima, ali uskoro shvaća da je nešto mnogo gore na stvari. Čita o ubijenim djevojkama i počinje sumnjati da njezin otac ima veze s tim.

Nije nam često pokazivao ljubav, ali postojala je. Volio nas je. str. 23.

Jessie

Jessie se uglavnom brine o kućanstvu, kuha i sprema nastojeći da im (pogotovo Addie) ništa ne fali. Jessica je bačena u položaj surogat majke, obožava Addie i učinit će sve da je zaštiti, čak i ako to znači lagati kako bi sakrila šokantne istine skrivene ispod površine njihove disfunkcionalne obitelji. Uz to što brine za obitelj, Jessie od svoje 15 godine radi u trgovini perikama koje je vodi Laine.  U vezi je s Dellarom, Laininim bratom kojeg Addie jako voli. Kad u očevom ormaru Jessie pronađe novčanik ubijene žene, odlučuje se pojaviti u domu obitelji stradale Emerson Pimlico, unatoč Addienom negodovanju. Uskoro se zapošljava kao dadilja kod Pimlicovih. Ali kad se zaposli da brine o  kćerkici pokojne žene, Addie počinje shvaćati da joj njezina starija sestra ne govori uvijek cijelu priču. I da bi tajne koje čuvaju mogle početi koštati života .

S njom nikada nije znao je li dobar ili zločest; pravila su se vječno mijenjala, njezina igra je bila nepredvidiva. Ali uvijek je bio pametan. str. 162.

Povijesna pozornica

Phoebe Locke piše odličan psihološki triler Srpanjske djevojke koji smješta u Brixton, u London, u povijesnu pozornicu koja uključuje bombaške napade izvedene 7. srpnja 2005. godine. U četiri koordinirana samoubilačka napada u centru Londona ubijeno je 52 ljudi, a više od 700 ih je ranjeno. Bombe su detonirane u metrou blizu stanica Liverpool Street, King’s Cross St. Pancras i Paddington. Sve je to utjecalo na širenje vala nereda na ulicama Londona. Vjerojatnost da pod tim uvjetima na ulicama Londona “operira” neki serijski ubojica kojemu je teško ući u trag, mogla je biti vrlo velika. Tu je činjenicu briljantno iskoristila Phoebe Locke pri pisanju romana Srpanjske djevojke.

Phoebe Locke Srpanjske djevojke

Dojam o djelu Srpanjske djevojke

Srpanjske djevojke napeta je knjiga koja je pisana najvećim dijelom iz Addinog rakursa kroz vrijeme njezinog odrastanja u rasponu od šest-sedam godina. Razlika između onoga kako stvari vidi dijete do zrelog razmišljanja prerano odrasle adolescentice kod Addie je savršeno opisana. Pratimo strahove djeteta koje sumnja u vlastitog oca bojeći se da je on ubojica i kriminalac do vrlo zrelih uvida u događaje kada je Addie mlada žena. Addin svijet će potresati obiteljske tajne i laži čineći je da živi pod pritiscima kakve niti jedno dijete ne bi trebalo izdržati.

Druga perspektiva

Druga perspektiva je pisanje samog ubojice, Svrake, o vlastitom životu, razlozima koji ga nagnaju da čini ubojstva, i poremećena razmišljanja o opravdanosti uzimanja života. Svidjelo mi se što je priča ispričana linearno po vremenskom slijedu koje prati Addieno odrastanje. Zbog toga knjiga nije uopće izgubila na napetosti. Dapače, kako Addie odrasta, a knjiga pokriva duže vremensko razdoblje njezina su razmišljanja sve zrelija i zrelija, ali osjećaj za “pravo” prisutan je već kao devetogodišnjakinje.

Dakle, dojam? Pročitati! Dok čitate cijelo vrijeme razmišljate slično kao i Addie. Je li njen otac uistinu serijski ubojica? Nećemo znati sve do kraja ove uzbudljive knjige.

O autorici:

Phoebe Locke pseudonim je spisateljice Nicci Cloke. Inače radi na Akademiji Faber, a voditeljica  je londonskog književnog salona Speakeasy. Živi i piše u Cambridgeshireu. Phoebe Locke autorica je dva psihološka trilera, Visoki muškarac i Srpanjske djevojke.

Gdje kupiti: Znanje

Objavljeno

Marina Gudelj: Fantomska bol

Naklada: Jesenski i Turk, 2020.

Naslovnica romana Fantomska bol: ©Jesenski i Turk

Marina Gudelj: Fantomska bol

Fantomska bol

Mrzim. Glupe fraze o puštanju. Tužne završetke. Završetke uopće. Mrzim usiljene osmijehe pomirenja i okrutnost prirode prema malom stvoru. Malom, ali većem od čovjeka. … Mrzim što u filmovima nema dovoljno cigareta, a najviše od svega, mrzim male pobjednike. (str. 7., Lee)

Fantomska bol zbirka je od svega 16 priča, no one su veoma snažne, snažnije time što su kratke, nekako nedovršene, a opet, savršeno zaokružene i smislene.

Pisane su na standardnom hrvatskom jeziku, osim dijaloga, što ih čini živopisnijim, obojanijim, bližim čitatelju. Nema smisla prepričavati svaku priču posebno, ali reći ću vam da ih ima svakojakih – o dilerima Leeju i Borisu, o djevojci za koju se smatralo da je vještica (a možda je to i bila). O Milanu koji je uvijek igrao iste brojeve na lotu i tetki Jeleni koja je život uzimala dok on nije uzeo nju, bez milosti.

Uz natruhe crnoga humora, prekrivenog posvemašnjom ravnodušnošću kojom se Gudeljičini likovi provlače kroz život, čitatelj se smijucka dok guta knedlu koja mu se stvara u grlu.

Trčati sam počeo jer je besplatno, čitati jer mi je bio dosadno. Volio sam filmove više od čitanja, ali recimo da sam pomalo kukavica. Otkako sam čuo da je neke likove u Kaštelima uhvatilo zbog krađe filmova po internetu, dohvatio sam se knjige. (str. 13., Dulcinea na konjaku)

Marina Gudelj: Fantomska bol

Slatko-gorke priče o svakodnevnom

Svaka je priča gorko-slatka, nama bliska jer odražava mentalitet u kojem smo stasali i u kojem (nažalost) još uvijek živimo. Gudelj ne priča o likovima iz velikih gradova, susjedima koji se ne poznaju, rođacima koji jedni drugima ne vire u život. Ne. Sve se ljudske sudbine događaju u dalmatinskom zaleđu, po selima, pomalo zabačenim mjestima, gdje još uvijek živi folklor praznovjerja i nadnaravnog, spolna neravnopravnost i uvjerenje kako je bolje biti s bilo kim, nego sam.

Toliko sam duboko među brdima da ovdje sunčeva svjetlost stiže prije samog sunca. Obično provjerim kad će izaći pa sjednem na napuštene ljuljačke i čekam. Čim ugledam da šuma mijenja boju, osjetim olakšanje.
Noću ovdje gotovo nitko ne prolazi. Ponekad tjednima ne vidim ljude, pogotovo zimi. (str. 31., Linija za samoubojice)

Najdraža priča iz zbirke mi je ona simboličnog naziva Žensko. Žensko koje ništa ne može slomiti, ništa ne može satrti. Žensko koje cijeli život pati, muči se, bori. Koje je osuđivano od svih jer je ovakvo ili onakvo. A žensko stoji. Jače od svih i svega.

Zašto fantomska bol?

Na fotografiji je ulomak iz priče istoga imena, iz kojega vidimo kako jedan od likova tumači što je to fantomska bol.

Marina Gudelj: Fantomska bol

No ime ove zbirke priča ima i drugu dimenziju. Svaka priča govori o nečemu što nemamo, nečemu što izostaje, no to nešto čega nema boli. Ranjava nas, nedostaje nam.

No ipak, trebao mi je netko. Svi su imali nekoga, pa sam i ja imala Damira. Objasnila sam to sebi prilično jednostavno. Omiljeni proizvod povukli su s tržišta, no i dalje mi je potreban, pa koristim neku uređenu, bezličnu robnu marku.
(str. 27., Isti brojevi)

Likovi ovih priča nisu junaci, baš naprotiv. Oni nisu uspješni, zadovoljni, sretni i ispunjeni – oni su oni drugi. Njima nešto fali, nešto nedefinirano. Boli ih ono što nemaju – ljubav, potpora, jednostavna povezanost s nekim drugim bićem. I ti su likovi gotovo uvijek žene. Nižeg socijalnoj sloja, drugačije, čudnjikave. Nekako… Okrhnute.
I premda većina priča završava nekako nedefinirano, teško, s okusom poraza, do nas se probiju i one rijetke, koje završavaju pruženom rukom ili dodirima glave. Takve priče pokazuju da ima nade. Iako uvijek nešto fali, i boli nas to što nam fali, dobro je imati nadu.

Ostali naslovi ove autorice:

Marina Gudelj mlada je splitska autorica koja je završila Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Osvojila je prvu nagradu Kritične mase 2021. godine za priču Lee i treće mjesto na FEKP-u 2018. godine za priču Dulcinea na konjaku. Obje navedene priče, među ostalima, možete pronaći u zbirci kratkih priča Fantomska bol, koja je proizišla iz priča za koje je ova uspješna spisateljica osvojila nagradu Prozak 2018. godine.

Marina Gudelj vodi i književni blog Straničnik na kojem objavljuje priče koje, uglavnom, stanu na jednu stranicu.

Nedavno je, u izdanju Hena coma, izišao i njen prvi roman Nedovršena.

Intervju koji je portalu Slobodna Dalmacija dala autorica možete pročitati ovdje.

Marinu Gudelj stavile smo na svoj popis 10 hrvatskih spisateljica koje se moraju naći na vašoj to be read listi. Ako vas zanima ta objava, kliknite na naslov i tu ste!

Gdje kupiti zbirku priča Fantomska bol:

Jesenski i Turk

Objavljeno

Chris Whitaker: Počinjemo na kraju

Nakladnik: Mozaik

Naslovnica knjige Počinjemo na kraju: ©Mozaik

Chris Whitaker Počinjemo na kraju

Znaš li što je pravda?

Prije 30 godina, kao petnaestogodišnjak, Vincent King bio je odgovoran za smrt sedmogodišnje djevojčice  Sissy Radley. Nakon tog događaja, Vincent je u zatvoru sve te godine. Od dana kad je stradala Sissy život se promijenio za sve stanovnike malenog Cape Havena u Kaliforniji. Nekad prijatelji, kolege iz srednje škole koji su izlazili zajedno, družili se, prijateljevali, odlazili na tulume, zaljubljivali se, nakon Sissyine smrti odrasli su preko noći. Vincent, njegov najbolji prijatelj Walk, Star, Sissyna starija sestra, prijateljica Martha, činili su  malu složnu grupicu koja se  nakon ovog događaja naprasno raspala.

Trideset godina poslije

Počinjemo na kraju roman je gdje na početku saznajemo da se nakon trideset godina u rodni gradić u Kaliforniji vraća iz zatvora Vincent King. Sada je Walk Walker tamo šerif koji još uvijek vjeruje da je Vincent nevin. Ali nisu svi Vincenta spremni dočekati raširenih ruku. Dolaskom Vincenta u Cape Haven uskomešali su se davno probuđeni duhovi. Njegov dom, kuća njegovih roditelja, na strateški je zanimljivom mjestu i glavna meta za investitore poput Dickieja Darkea, naprasitog i zlokobnog čovjeka koji ostvaruje svoje ciljeve bez osvrtanja. Tu je i Star, Sissyina sestra, emocionalno oštećena mlada žena koja nikako ne može zaboraviti ožiljke prošlosti. Star je sama izabrala biti žrtva. Često je viđaju pod utjecajem alkohola i droga, a vezuje se za sumnjive muškarce koji je zlostavljaju. Star ima dvoje djece, stariju Duchess Radley i mlađeg Robina. Duchess se uglavnom brine za sve: za brata, za kućanstvo pa i za problematičnu majku. I to sve do dana kada je Star pronađena mrtva, ustrijeljena iz pištolja.

Znaš li što je pravda?

Pravda je kraj. Znam da bih mogla svesti svoje postojanje na disanje. Ali znam da mi to ne bi bilo dovoljno. str. 33.

Prošlost se vraća

Ubojstvu Star prethodi paljenje lokala u kojem ona radi kao konobarica. Lokal je zapalila Duchless kako bi napakostila Dickiju Darkeu, uvjerena da joj zlostavlja majku. Nakon toga više nitko ne može zaustaviti tragične događaje koji slijede. Tijekom godina Walk je učinio sve što je mogao učiniti kako bi držao na oku Star i njezinu djecu pa kad se dogodi tragedija, daje sve od sebe da ih odveze njihovom otuđenom djedu Halu, u Montanu. Na mjestu Starinog  ubojstva uhićen je ponovno Vincent King koji se brani šutnjom…

Prošlost ponovno kuca na vrata Vincenta Kinga, a Walk je ponovno uvjeren da mu je prijatelj nevin.

Duchess

Duchess, glavna junakinja, trinaestogodišnja je djevojčica koja se naziva Odmetnicom. Vanjski izgledom, djelima  i grubim, sirovim riječima, Duchess pokušava otjerati sve oko sebe i  izgraditi čvrsti lik koji se ne boji nikoga i koji može sve. Ali to je samo privid. Radi se o ranjivoj, izuzetno inteligentnoj djevojčici koja si podiže samopoštovanje neprestanim prikazivanjem sebe kao odmetnice,  a sve kako se ne bi raspala. Duchess je spremna bratove interese staviti iznad svojih i sve će učiniti da zaštiti Robina. Duchess  je u trinaest godina doživjela više boli nego većina ljudi u čitavom životu. Bilo je bolno čitati o ovoj djevojčici koja se toliko strašno trsi da bude jaka.

Star je rekla da si okrutan. Da u tebi nema nježnosti. Da je nije ostalo nakon svega. Da si pijanac.

Svi mi počinjemo na kraju Duchess. str. 241.

Chris Whitaker Počinjemo od kraja

Dojam o djelu

Počinjemo na kraju neobično je i teško djelo. Kazuje nam kako nesreća nekim ljudima puno puta pokuca na vrata. Odrasli se ne znaju ili ne mogu nositi sa životnim iskušenjima, a djeca preuzimaju uloge odraslih koje prelaze njihove snage i sposobnosti. Neki ljudi biraju biti žrtve i cijeli svoj život zapravo uništavaju sve šanse da promjene okolnosti koje ih okružuju. Dapače, čine i više od toga. Svojom destruktivnošću na kraju dovode do vlastitog samouništenja. Takva je bila Star. S druge strane, Duchess je dijete prerano odraslo, dijete koje sve dobro, sve loše i sve ružno što joj se događa u životu stoički podnosi. I to nije normalno.

Knjiga je potresna. Nagnala me da razmišljam o tome kako neki ljudi jednostavno nemaju sreće u životu. Takve su karte od početka imali  Vincent, Star, a i  Duchess. Ali za razliku od odraslih koji su se prepustili plimi života Duchess je ta koja je odlučila boriti se protiv struje i isplivati na drugu stranu rijeke. Jer, ona je Odmetnica.

Pročitajte, iako je na momente tužna, prepuna emocija i životnih trauma, knjiga je lijepo napisana s neočekivanim raspletom. Dirnut će vas do srca.

Napomena: Kad sam pročitala autorov životopis, sve mi je bilo jasno.

O autoru

Chris Whitaker britanski je spisatelj čija je životna priča gotovo jednako mračna i napeta kao njegovi romani. S devetnaest godina napao ga je i izbo ulični napadač. Preživio je, ali ne bez posljedica. Depresija, nesanica i borba s ovisnošću samo su neke od poteškoća s kojima se nosio nakon napada. Pisanje mu je pomoglo da se riješi psihičkih problema s kojima se suočavao.

Postao je burzovni mešetar, napredovao do vrha poslovne ljestvice, oženio se, dao otkaz, odselio se u Španjolsku i napisao svoj prvi roman Tall Oaks, kojim je osvojio prvu nagradu Udruženja spisatelja kriminalističke književnosti.

Otad je napisao još tri romana: All the Wicked Girls, The Forevers i Počinjemo na kraju, njegov prvi naslov izdan na hrvatskom jeziku. Studio 20th Television, čiji je vlasnik Disney, otkupio je prava na produkciju ekranizacije u obliku televizijske serije.

Kad ne piše knjige, radi u lokalnoj knjižnici. Danas živi u Hertfordshireu sa suprugom i troje djece.

Gdje kupiti:

Mozaik