Posljednje što mi je rekao priča je koja me osvojila premisom o vrijednosti žrtvovanja i iskupljenja i to onda kada to radimo iz ljubavi. To je priča o ljubavi, priča o braku, o iskušenjima, priča o povjerenju, strpljenju i podnošenju žrtve. To je priča o izvanrednoj ženi. I naravno, priča o muškarcu koji je u pozadini cijele radnje romana.
Hannah
Hannah Hall naizgled je obična žena. Kreativka koja tokareći izrađuje drvene predmete u svojoj radionici, sretno je udata za Owena, programera u poznatoj investicijskoj kući. Istina, s njima živi i Bailey, Owenova šesnaestogodišnja kći, koja je kao dijete tragično izgubila majku. Hannah i Bailey tek grade odnos koji je, uz sve Hannino nastojanje, zbog prgave tinejdžerice vječno nategnut. Ipak, život u malenom gradiću Sausalitu s voljenom obitelji za Hannah je ostvarenje američkog sna.
Nikad nije shvatio da se ne bojim biti ostavljena. Bojim se da će pogrešna osoba ostati. str. 77.
Poruka
Jednog običnog dana, dok je Owen trebao biti na poslu, na Hannina vrata kuca djevojčica i daje joj Owenovu napisanu bilješku s rečenicom: Zaštiti je. Hannah je zbunjena, ali zna na koga se poruka odnosi: na Bailey. Hannah pokušava doći do Owena preko svih društvenih mreža, ali on kao da je u zemlju propao. Istovremeno, agenti FBI-a privode Owenova šefa, u čije je poslove Owen morao biti uključen. Pritisnuta činjenicama, Hannah u teškom buđenju shvaća da njezin muž nije onaj za kojeg se predstavljao. Štoviše, istina je zapanjujuća. Owen Michaels ne postoji.
Tu ste, ostavljeni da pokupite komadiće njegovog nereda. str. 56
Hannah i Bailey kreću u potragu
Nevoljne partnerice privremeno zakopaju ratnu sjekiru kako bi otkrile što se dogodilo njihovom suprugu i ocu. Bailey je teška i zahtjevna tinejdžerica, ali Hannah shvaća Baileyine otpore, strahove i emocije jer je i sama kao djevojčica odrastala bez majke. Sloj po sloj, Hannah i Bailey skidaju koprenu s Owenovog života. Trag ih vodi u Austin, grad u Teksasu kojem je Owen studirao i kojeg se nikako nije želio sjećati. Ono na što tamo nailaze je zapanjujuće…
Na ovaj ili onaj način, to je prilagodba koju potpisujemo svaki put kad nekoga volimo. str. 273.
Dojam o djelu
Posljednje što mi je rekao inteligentno je napisan triler koji potanko, nit po nit, otkriva mrežu vrlo vješto napisanog zapleta. Pitanja koja postavljate kao čitatelj ista su ona pitanja koja postavlja njegova supruga Hannah u romanu: Što se dogodilo Owenu Michaelu? Zašto je nestao i ako se skriva, zašto to čini?
Da bi saznala kako će joj izgledati život u budućnosti, Hannah mora zaviriti duboko u Owenovu prošlost, a to uopće nije jednostavno. Postavlja se pitanje, koja je uopće cijena kopanja po nečijoj prošlosti?
Sve u svemu, roman je izvanredan. To je ona vrsta slagalice u kojoj se čini da ništa nema smisla i da se radnja polako događa, čak povremeno i stoji na mjestu, ali i ta mala stajanja u hodu između činova imaju svoju dramsku funkciju. A to je da pojačaju nevjerojatnu završnicu iza koje nam ostaje samo šutjeti, šutjeti do kraja.
Roman nas ostavlja duboko bez riječi u razmišljanju o vrijednosti žrtvovanja i stavljanja sebe u drugi plan, bez obzira jesmo li vjernici ili ne. Drugo pitanje koje će sigurno postaviti svaki čitatelj je: bih li ja postupio isto tako u danim okolnostima?
Svakako pročitajte!
O autoru
Laura Dave suvremena je američka spisateljica i autorica bestselera New York Timesa, među kojima su romani Eight Hundred Grapes i First Husband. Djela su joj objavljena u gotovo četrdeset zemalja, a za pet su njezinih romana, uključujući Posljednje što mi je rekao, kupljena prava za film i televiziju. Živi u Santa Monici u Kaliforniji.
Kuća Hill, nimalo razumna, stajala je sama spram svojih brda, čuvajući u sebi tamu; stajala je tako osamdeset godina i mogla bi još osamdeset. … tišina se ustrajno slijegala na drvo i kamen kuće Hill, a što god ondje hodalo, hodalo je samo. (str. 17.)
Prokletstvo kuće Hill – istraživanje
Doktor Montague znanstvenik je koji želi dokazati postojanje paranormalnog. Nakon što sazna za kuću Hill i prouči njezinu povijest, zaključuje da se u njoj itekako manifestira nadnaravno zlo i da bi bila idealna za njegovo istraživanje. Zato je unajmljuje i odluči u njoj provesti ljeto. Prvi njegov pomoćnik bit će Eleanor Vance, odabrana zbog svog iskustva s poltergeistom.
Eleanor Vance bile su trideset dvije godine kad je došla u kuću Hill. Jedina osoba koju je istinski mrzila, sad kad joj je majka umrla, bila je njezina sestra. (…) Njezino je ime došlo do dr. Montaguea jer im se jednog dana (…) kamena kiša sručila na kuću… (str. 21./22.)
Drugi pomoćnik je samo Theodora. Ona je odabrana zbog svoje vidovitosti.
Theodorin je svijet bio mjesto ushita i pastelnih boja; na popis dr. Montaguea dospjela je (…) jer je nekako uspjela, razveseljena i uzbuđena vlastitom nevjerojatnom vještinom, ispravno pogoditi osamnaest od dvadeset karata… (str. 23.)
Treći je pomoćnik tu samo silom prilika. On je Luke Sanderson, budući vlasnik kuće Hill.
Luke Sanderson bio je lažac. Bio je i lopov. Njegova teta, vlasnice kuće Hill, rado je isticala kako njezin nećak ima najbolje obrazovanje, najbolju garderobu, najbolji ukus i najgore prijatelje od svih ljudi koje je ikad upoznala… (str. 24.)
Prokletstvo kuće Hill
Kada se četvero istraživača okupe u kući, smjesta ih odbija strava koju kuća odašilje.
Kuća je bila ogavna. Zadrhtala je i pomislila, riječima koje su joj same nadolazile na pamet, kuća Hill je ogavna, kužna je; bježi odavde smjesta. (str. 51.)
No, u kući ima i nešto privlačno, nešto što ih zove da se približe, da uđu, da dotaknu i vide.
Sablasna prisutnost u kući jača je iz dana u dan, okreće njih četvero jedne protiv drugih, mami ih dublje u sebe i plaši istinskom stravom.
„Ako smo Luke i ja pozvani van, a vi ste držane zatočene unutra, ne čini li vam se“ – i glas mu je bio vrlo tih – „ne čini li vam se da je namjera, nekako, da se razdvojimo?“ (str. 167.)
Jezivi događaji jure nezaustavljivom brzinom i kuća će dobiti ono što je htjela. Jer kuća Hill odvajkada proždire svoje stanare. Ni ovaj put neće biti izuzetak.
Is this sh*t real?
Dok sam čitala, pažnju su mi zaokupljala dva pitanja. Prvo je ono tehničke prirode i na njega imam odgovor. Druga nejasnoća može biti, i ne mora; ona je samo zapažanje i kad sam to uočila, priča se podigla na sasvim drugi nivo.
Prvo pitanje je pitanje poglavlja. Kad budete čitali, vidjet ćete da su brojevi poglavlja svakakvi. Nekad se slijede, nekad ne. Moja draga kolegica blogerica s Instagram profila @fokusnaknjigu pitala je izdavača u čemu je stvar. Odgovorili su da u knjizi postoje poglavlja i poglavlja unutar poglavlja, zato su takvi brojevi. U svakom slučaju, ne osvrćite se na brojeve, nisu važni.
Druga stvar o kojoj sam mislila dugo nakon čitanja jest – što ako se zapravo ništa nije dogodilo? Što ako je sve u Eleanorinoj glavi? Čitajući ćete, naime, vrlo brzo shvatiti da je Eleanor glavni lik i da se sve vrti oko nje. Neki se jezivi događaji događaju samo njoj i kuća svu svoju pažnju usmjerava na nju. Zašto? Možda zato što je njezina (samo)svijest oštećena godinama brige za majku i toksičnih obiteljskih odnosa? Čitav život ona čezne za bliskošću, povezanošću, pripadanjem. Možda je jedini način na koji to može imati njezina vlastita mašta? Neki prizori u priči, vidjet ćete, uključuju druge ljude, ali kao da se događaju mimo njih. Kao da je samo jedan pravi akter ove priče…
Nadam se da vas nisam previše zbunila… No, dok budete čitali, razmišljajte o mojim riječima. Vidjet ćete da se neki dijelovi samo naizgled uklapaju u priču. Kao puzzla koju trebate snažno pritisnuti da se uklopi. Odgovara, ali nasilu.
„Nervozni?“ upitao ju je doktor i Eleanor je kimnula. „Samo zato što se pitam što će se dogoditi“, odgovorila je. „I ja. … Imate osjećaj da će se nešto – što god to bilo – uskoro dogoditi?“ „Da. Kao da sve iščekuje.“ (str. 155.)
Prokleto dobra priča
Prokletstvo kuće Hill roman je koji vuče na čitanje ne samo savršenom naslovnicom, već i sadržajem koji je kao pjev sirena za sve nas ljubitelje horora. Ova je priča, tako kažu, začetak svih ostalih priča o ukletim kućama, a prema riječima kralja horora, Stephena Kinga, ovo je najsavršenija priča o ukletoj kući koju je ikad pročitao.
Trebam li išta više dodavati? Nije li to dovoljan mamac za čitanje?
Nadam se da jest jer u ovoj recenziji neću puno duljiti s tim što mi se svidjelo (SVE). Sama atmosfera uklete kuće u kojoj nešto „hoda samo“ dovoljno je zlokobna da se naježite. Shirley Jackson piše kao da se poigrava čitateljem baš kao što se kuća poigrava svojim stanarima. Ne znamo što se događa, ali događa se. Čujemo smijeh, osjećamo hladnoću, krajičkom oka vidimo da se nešto pomiče. Sve se odvija brzo i sporo u isti mah. Događaji su opisani premalo i konfuzno, kao da se događa nešto van našeg razumijevanja, nešto toliko strašno da se ne može pojmiti.
Kraj je sjajan i totalno u Jacksoničinom stilu. Nisam ga i jesam očekivala, kao i sve u ovom romanu. Prokletstvo kuće Hill mora se naći na vašoj listi za čitanje. Čak i ako ne volite horore, ovo je klasik, onaj od kojeg je sve počelo.
Uklete kuće u književnosti
Shirley Jackson i njezin roman Prokletstvo kuće Hill pioniri su motiva uklete kuće, koji danas, u strašnoj književnosti horora i psiholoških trilera, više nije toliko rijedak. Ako te kuće i nisu uklete u punom smislu riječi, onda su svakako poprište nadnaravnih, neobičnih, zloslutnih događaja.
Sjetimo se tako predivnog i zastrašujućeg imanja Manderley iz RebecceDaphne du Maurier. Tu su, naravno, i prokleta Marstenova kuća u kojoj zlo spava i čeka iz Tajni Salema Stephena Kinga, a ne smijemo zaboraviti ni hotel Overlook iz Isijavanjaistog autora.
Osamljeno imanje Bly (Okretaj zavrtnja, Henry James) i njegov suvremeni pandan, ekstremno moderna kuća Heathbrae (Okretaj ključa, Ruth Ware) imaju vlastiti život i svojom škripom, vratima i svjetlom izluđuju mlade guvernante koje u njima pokušavaju živjeti.
I Motel Zalaz Simone St. James suvremeni je roman o zgradi proganjanoj paranormalnim aktivnostima. Izvrsno donosi atmosferu nelagode zbog koje se neprestano osvrćete oko ramena.
Sve su te zgrade leglo nadnaravnih događanja, sve odreda zle i jezive, sve dom stvorenjima koja nikako ne želimo u svojoj blizini… One su svijet duhova, sablasti, vampira i ogorčene služinčadi koja možda nije nadnaravna, ali njihova pokvarenost i prepredenost čini ih takvima…
Kao obožavateljica horora, moram reći da su mi omiljeni baš oni o ukletim kućama. Obožavam osjećaj „prisutnosti“ koji vješt pisac lako prenese na čitatelja. Volim kad se ježim od riječi kojima se plete strašna priča i kad se osvrćem na svaki šum koji uhvatim krajičkom uha.
Prokletstvo kuće Hill nije me prestrašilo, ali sam se zamislila nad nekim prizorima i duboko su me se dojmili. Mogu samo zamisliti kako je bilo čitateljima te davne 1959., kada su po prvi put u ruke primili sablasnu priču o kući zla…
Ostali naslovi ove autorice:
Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće. Napisala je šest romana; kod nas su prevedeni Prokletstvo kuće Hill iz 1959. i Oduvijek živimo u dvorcu iz 1962. godine. Autorica je i dvjestotinjak kratkih priča.
Prema romanu Prokletstvo kuće Hill snimljena su dva filma, 1963. godine i 1999. I dok je ova prva bila izuzetno uspješna, drugu su popljucale i publika i kritika.
Na Netflixu možete pronaći seriju također inspiriranu ovim romanom, no prema onome što vidim, osim imena likova i same uklete kuće, ništa drugo nema veze s Prokletstvom kuće Hill. Priča je drugačija, premisa je drugačija, sve, sve, sve…
Nije važno što znamo priču, nije važno što smo sto puta pogledali film i plakali skrivećki, ovo je jedna prava bezvremenska ljubavna romansa o dvoje ljudi koji dišu jednako, misle jednako, dvije savršeno kompatibilne duše koje su se odmah prepoznale.
Klasik suvremene ljubavne književnosti, Mostovi u okrugu Madison, prvi je put objavljen 1992. godine. Zatim tri godine nije silazio s top-liste bestselera New York Timesa, od čega je čak 38 tjedana bio na prvome mjestu. Godine 1995. proglašen je najprodavanijim romanom u povijesti američkog nakladništva.
Francesca
Francesca je usamljena Talijanka, kućanica iz Iowe. Suprug i djeca odlaze nekoliko dana na poljoprivredni sajam u Illinois. Nekad davno, kao mlada djevojka u Napulju, Francesca je imala drugačije snove. Ali dogodio se život. Pouzdani i dobroćudni Richard ponudio je prihvatljivu alternativu: nježnost i slatko obećanje Amerike. Ubrzo su došla i djeca, Michael i Carolyn, i Francesca je zatomila svoje snove.
Poželi da to traje dovijeka. Da bude još starih melodija, još plesa, još njegova tijela uz njezino. Opet je postala žena. str. 117.
Robert
Robert je fotograf koji dolazi u okrug Madison tražeći Rosemanov most kako bi snimio foto-kampanju za National Geographic o mostovima iz okruga. Odavno razveden, lutajući fotograf koji se nigdje ne zadržava, stara je duša koja lovi trenutak svjetla kako bi napravio što bolju fotografiju. Slučajan susret s Francescom sudbonosan je za oboje.
Ja sam jedan od posljednjih kauboja. str. 115.
Ja sam cesta i pelegrin i sva jedra što su ikad zaplovila morem. str. 128.
Četiri dana
Za sve što nekome treba čitav život, a nekome se ne dogodi nikad, Francesci i Robertu je trebalo četiri dana. Četiri dana susreta, upoznavanja, zavođenja, ljubavi. Četiri dana koja provode zajedno prekretnica su u njihovim životima. Rastrgana između vlastitih želja i odgovornosti prema obitelji, Francesca mora odlučiti…
Mostovi u okrugu Madison- priča ne staje ovdje
Francescina djeca Michael i Carolyn saznaju za ljubavnu aferu svoje majke nakon njezine smrti, spremajući njezine stvari i čitajući pismo koje im piše s objašnjenjem. Najprije zaprepašteni, a zatim dirnuti, odluče ponuditi izdavaču dnevnik svoje majke kako bi njezina priča o ljubavi, ali i dužnosti i odgovornosti, ugledala svjetlo dana.
Dojam o djelu
Ljubavna priča između Francesce i Roberta priča je kakvih nalazimo sve manje. Način na koji se razvija veza, suptilno zavođenje, lagano, ugodno, lišeno ikakve napetosti i stresa uz zajedničku pripremu večere, lagani ples, pivo i razgovor uz svijeće arhaični su podsjetnici kako bi u ovom užurbanom vremenu trebala izgledati ljepota zavođenja.
Jedan sjetni kauboj, fotograf koji živi slobodu lutanja i usamljena domaćica koja živi dosadan život bez romantike, erotike, plesa u kuhinji uz svijeće i predivnog osjećaja prisutnosti muškarca koji zna voljeti ženu, vratili su nam vjeru u ljubav i romantiku koja ne blijedi bez obzira koliko zemaljskih ili svjetosnih godina prošlo.
Naravno, ako ćemo biti malo kritični, onda moramo reći da je draž knjige i u tome što se radi o zabranjenoj ljubavi koja, da se realizirala, vjerojatno ne bi bila toliko privlačna. A treba spomenuti i dobrog čovjeka Richarda Johnsona koji je u cijeloj priči sporedan lik, ali čovjek je dao najbolje od sebe. Druga je stvar, i sasvim druga priča, što mi svi stremimo nekom nedostižnom idealu.
Hvala Robertu Jamesu Walleru koji je jednostavnim, pitkim, a tako dubokim riječima i stilom dočarao jednu od najljepših ljubavnih priča u novijoj suvremenoj književnosti.
O autoru
Robert James Waller (1939. – 2017.) američki je književnik, fotograf i glazbenik. Prije nego što je postao pisac, radio je kao profesor poslovne administracije na Sveučilištu Sjeverne Iowe i kao direktor sveučilišnog Međunarodnog poslovnog instituta. Doktorirao je poslovanje na Sveučilištu Indiana Bloomington 1968. Svjetski je ugled i slavu stekao romanom Mostovi u okrugu Madison (1993.) prema kojem je 1995. godine snimljen istoimeni film. Deset godina nakon Mostova u okrugu Madison, napisao je i svojevrsni epilog priče pod naslovom Tisuću seoskih putova.
Olivia Ollie Tennyson cijeli je život podredila manipulativnoj majci. Nakon još jednog otkazanog spoja za Valentinovo, jer je majku opet počelo „stezati u prsima“, Ollie odluči da je dosta.
…donijela sam odluku koja će mi promijeniti život. Ovo je posljednji put da mi majka upravlja životom. Posljednji put, Dosta je bilo. (str. 13.)
Premda osamostaljivanje traži pomno planiranje, skrivanje i takoreći spletkarenje, Ollie, uz pomoć tete Linde i najbolje prijateljice Steph, uspijeva kupiti kuću i odseliti se, teška srca zanemarujući majčinu povrijeđenost, ljutnju i emotivne ucjene.
Ollie se useljava u svoju savršenu kućicu na selu, okruženu predivnom park-šumom. Odlučuje ostvariti veliku želju – ispuniti Listu snova koju je sastavila kada je bila tinejdžerica.
Listu snova počela sam sastavljati kad mi je bilo šesnaest. Na njoj je bilo dvanaest stvari koje sam planirala učiniti kada se napokon zaljubim… S vremenom su se dijelovi liste mijenjali (…), ali uredno sam je selila među zadnje stranice svojih dnevnika svih ovih godina. (str. 21.)
Na toj je listi dvanaest stvari koje je htjela podijeliti s muškarcem svog života. Budući da joj je sada gotovo trideset godina, a tog savršenog muškarca ni na vidiku, Ollie je odlučna u tome da sve s Liste odradi sama.
Osjetila sam žalac tuge što nemam s kime podijeliti ovaj trenutak, a onda sam odmahnula glavom i otresla iz nje taj koncept da nešto moraš s nekim podijeliti da bi se zaista moglo cijeniti. Doživjela sam trenutak čarolije i to je bilo nešto što ću u sebi čuvati kao blago. (str. 84./85.)
Međutim, život nikad ne ide onako kako ga se planira. Ollie se zbližava sa svojim susjedima, ponajviše s djevojčicom Joan i zgodnim rendžerom Samom.
Možda do kraja romana Ollie ipak pronađe ljubav?
Ali, prije toga, mora najprije pronaći sebe…
Kako pronaći sebe?
Odgovor na to pitanje za Ollie je njezina Lista snova. Cijeli se život prilagođavala pretjerano zaštitnički nastrojenoj i sve u svemu, užasnoj majci. Čitajući tih prvih par stranica, došlo mi je da je išamaram. Ponekad je teško povjerovati kakvih sve ljudi ima. I tko se sve naziva majkama… Pokušala sam se staviti u Ollieine cipele i razmisliti što bih ja napravila da se nađem u takvoj situaciji. Iskreno, nisam to mogla ni zamisliti… Vjerujte da mi je malo puklo srce dok sam čitala kako majka manipulira svojom kćeri.
Uglavnom, nakon pomnog planiranja, Ollie se seli u malu kuću u nizu, okruženu šumom. Prvi joj je susjed mrzovoljni starac pun prigovora. Tu je i djevojčica Joan, s kojom se odmah poveže, ali odmah slutimo da će tu biti problema.
I naravno, Sam. Ah, zgodni, mišićavi Sam baš je ono što je Ollie čekala i željela cijelog svog života. No, u trenutku nesmotrenosti – možda hrabrosti – potpisala je sporazum o razdoblju bez muškaraca i sad nema natrag.
Dok po prvi put u životu pokušava ostvariti vlastite želje, naučiti nešto o sebi i otkriti kakva je ona osoba, Ollie polako ispunjava Listu snova učeći da savršen život ne postoji i da su greške neizbježne. Ali uz pomoć pravih prijatelja, ljubavi, hrabrosti i malo smijeha, sve je moguće.
Napravit ću tisuće grešaka, puno puta otići u krivom smjeru, i mogu posve spektakularno propasti, baš kao i svaka druga osoba koja je ikada živjela. A kad se takvo što dogodi, otrest ću se i opet krenuti – prihvaćajući možda nečiju ruku bude li mi trebala – i nastaviti naprijed. (str. 171.)
Šarmantna priča koja će se svima svidjeti
Takva kakva jesi šarmantna je, simpatična priča za koju vjerujem da će se svima svidjeti. Čak i onima kojima to nije primarni žanr, ova topla priča o otkrivanju same sebe uvući će se u srce. Svidjeli su mi se svi likovi, mada mi je Sam bio nepotreban, ali ajde, valjda efekt ne bi bio isti bez tog ljubavnog dijela…
Ono najkvalitetnije u romanu Takva kakva jesi zapravo su sporedni likovi koji vam se instant svide. Luckasti su, zanimljivi, duhoviti i zabavni. Svi imaju svoje mane i manice, ali tako su topli i ljudski, odmah se s njima povežete i često se, kao čitatelji, nađete u želji da saznate što je s njima bilo. Ne s Ollie, za koju već slutite da će pronaći sve što traži, pa i više. Zanima vas što će sve biti sa svim tim običnim, malim, sporednim ljudima koji su zapravo veliki u svojim nastojanjima da pomognu, da se povežu, da nekako pokažu da im je stalo.
Iskreno, heroji većinom ne nose masku i plašt niti imaju velike mišiće… Većinom su to obični ljudi koji jednostavno pronađu hrabrosti učiniti pravu stvar kada je to potrebno. (str. 359.)
Sve u svemu, roman Takva kakva jesi jako mi se svidio. Ima dijelova koji su se malo previše razdužili, u kojima se ništa zanimljivo ne događa, nego radnja teče i prelijeva se ni na što, ali ako se to zanemari, moram iskreno reći da sam uživala u čitanju.
Priča je takva da vas neće umoriti. Lagana je, ali nije glupa ni plošna. Nad njom ćete se zamisliti, ali najviše ćete se ipak smiješiti. I možete je čitati uvijek i svugdje – ljeti na plaži, zimi umotani u toplu dekicu. I Takva kakva jesi na neki je način dekica, ali za srce.
Ostali naslovi ove autorice:
Beth Moran britanska je autorica devet romana. Kod nas je, zasad, preveden samo jedan, Takva kakva jesi.
Ljubav i požuda bile su dvije pokretačke sile. Jedna duboka, druga teška za kontrolirati. str. 256.
Tiha udovica nova je knjiga Sare Blaedel u kojoj je glavni lik ponovo kriminalistkinja Louise Rick.
Roman je atmosferičan, nepredvidljiv i nakon nešto sporijeg uvoda, stvarno zaokuplja pažnju čitatelja. Mala je zamjerka što se u kontekstu radnje spominju likovi iz Louisinog života kao što su usvojeni sin, Louisini podstanari i ostavljeni momak, što zbunjuje one koji se s ovom autoricom susreću prvi put.
Tiha udovica odlična je knjiga čija radnja ide u nekoliko smjerova pa se samim zapletom uz Louise bavi i njezin bivši momak Eik što izaziva napetosti u njihovu odnosu. Roman započinje kad se nakon dužeg dopusta Louise vraća na posao, zamoljena da pomogne u slučaju ubojstva gostioničarke na otoku Tåsingeu.
Louise Rick
Louise Rick nije jednostavan lik. Zbrkanog privatnog života, Louise je osoba koja teško održava veze jer se boji prisnosti i razočarenja. Uglavnom je vuk samotnjak koji se odlično osjeća u muškom, policijskom svijetu. Jedna od rijetkih prijateljica, novinarka Camille Lind, udomljeni sin Jonas i gluhi pas Dino, njezino su najčešće društvo kad nije na poslu.
I prije je pokušavala zaviriti u svakodnevicu ljudi koja više nije postojala. Ljudi koji više nisu bili živi. Stajati usred nečega što je bilo nečiji život. str. 187.
Ubojstvo vlasnice pansiona
Roman počinje pronalaskom tijela udovice Dorte Hyllested, gostioničarke na otoku Tåsingeu. Suočeni s malim brojem ljudi koji mogu pomoći istrazi, mjerodavni odluče pozvati pojačanje s kopna. Louise stiže na otok kao ispomoć u svojstvu voditeljice Službe za posebne istrage.
Pokreće temeljitu pretragu prvog kata gostionice, gdje je ubijena vlasnica pansiona. Uskoro otkriva da je u skrivenim prostorijama na katu živio još netko, točnije osoba za koju nitko nije znao. Louise po odjeći procjenjuje da se radi o djetetu.
Potraga tapka u mraku
Nitko u mjestu nema pojma o skrivenim prostorijama u pansionu, a kamoli da je netko tamo boravio. Oni koji su imali odgovore mrtvi su. Gostioničarkin suprug umro je nesretnim slučajem prije nekog vremena, a sada je i Dorte mrtva. Louise mora kontaktirati Eika Nordstrøma iz Istražnog odjela za nestale osobe s kojim je nekada bila u vezi.
Ne čini to rado, ali Eik je vrhunski istražitelj koji se odmah baca na posao. Louise uključuje i prijateljicu novinarku da pomogne jer Camilla čuje ono što Louise i Eik ne mogu. A trag vodi do još nekoliko misterioznih smrti i nestanaka u mjestu…
Dojam o djelu
Sara Blaedel piše pristupačnim i lako pamtljivim stilom pa je njezine knjige lako čitati. Ova knjiga mi se svidjela zbog više smjerova kojima se kreće radnja, od kojih su neki potpuno neočekivani.
Zaplet je pametno osmišljen, a zanimljivo je da uz njega ide i kritika društvenom sistemu koji s jedne strane licemjerno propagira jednakost među spolovima, dok s druge strane obilježava sve one koji svojim ponašanjem, stavovima ili seksualnim orijentacijom iskaču iz njega.
Ako volite Saru Blaedel, svidjet će vam se i ova, najnovija knjiga.
Želite li malo istražiti Louisine odnose iz prošlosti, možete pogledati naše prijašnje recenzije romana ove autorice Djevojka pod stablom, Izgubljena žena te romanRastvorenikoji je napisala s kolegom piscem Mads Peder Nordbom.
O autoru
Sara Blaedel suvremena je danska spisateljica trilera. Najpoznatija je po kriminalističkom serijalu o Louise Rick. Njezini su romani prevedeni u više od 30 zemalja i objavljeni u milijunskim nakladama. U izdanju Znanja dosad su objavljeni romani Zaboravljene djevojke, Šuma smrti, Izgubljena žena i Djevojka pod stablom.
Poruka iz Ukrajine došla je do mene slučajno. Pomislila sam kako sam malo zasićena stalnim protekom vijesti koje svakodnevno dolaze iz te ratom uništene zemlje i kako to nije štivo koje želim čitati. Međutim, pročitala sam uvod i odjednom je taj čovjek pobudio moj interes. Pokazao se tvrdim orahom kojeg ni najčvršći kamen ne uspijeva probiti.
“Mi nismo započeli ovaj rat. Ali mi ga moramo završiti. I spremni smo na dijalog da to postignemo”, rekao je čovjek koji nikad nije mislio da će postati ratni vođa.(str.3)
Bivši Tv producent i komičar dobio je priliku promijeniti svijet. U knjizi Poruka iz Ukrajine sažeti su najvažniji govori ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog od 2019.-2022.godine.
Tko je Volodimir Zelenski?
Zelenskij je čovjek koji je na čelo države došao kao autsajder nakon što su 2019. Ukrajinci prekorili korumpiranu postsovjetsku elitu glasajući za Zelenskog koji je tada dobio tri četvrtine biračkog tijela u cijeloj zemlji.
Zelenskij je postao predsjednik bez sveobuhvatnog programa, profesionalnog tima i s manjkom političkog iskustva, ali zahvaljujući televizijskom poslu i stalnom kontaktu s ljudima te odličnim komunikacijskim vještinama, dobronamjernošću i smjelošću. Znao je slušati, razmišljati i razgovarati na tri jezika.
Kad je već bilo jasno da je Rusija započela ofenzivu Zelenskij je zapovijedanje vojskom mudro prepustio generalima te vrlo uvažavao procjene gradonačelnika i lokalnih vlasti koji su bili bliže akciji i znali organizirati stvari najbolje na terenu. Činjenica da je zatomio ego i prepustio ratovanje onima koji to znaju bolje od njega, a istovremeno ostao vrlo prepoznatljiva javna figura, osigurala mu je naklonost diljem svijeta.
Poruka knjige
Genocidni rat Vladimira Putina protiv ukrajinskog identiteta, kulture i naroda podsjetio nas je da da je povijest sve samo ne gotova. Ali, ako je Putin stvorio taj rat, Zelenskij ga je ispričao. Ispričao ga je na način koji ne izaziva sažaljenje ili strah već izaziva otpor i vjeru da radi pravu stvar.
Poruka iz Ukrajine je još jedan pokušaj da se ispriča ta priča. Priča o ratu između Davida i Golijata. Velike korumpirane države i naroda koji u svojoj državi želi živjeti na svoj način, ničiji pijuni, ničiji sluge, samo svoji.
Kad bismo barem mogli promijeniti prošlost. Toliko je toga čega bih se u trenu odrekao str.1
I dok srećemo na našim ulicama žene i djecu iz Ukrajine čiji su supuzi i očevi ostali pružati otpor u rodnim gradovima, nemojmo zaboraviti na riječi Volodimira Zelenskog: Branimo svoju neovisnost!
Uništenje. I ponovno rađanje, podizanje iz pepela. Priča o vatri. (str. 8.)
Malibu gori – 27. kolovoza 1983.
Djeca legendarnog pjevača Micka Rive i ove godine priređuju tradicionalnu zabavu za kraj ljeta. Ta zabava najvažniji je i najiščekivaniji događaj sezone i svi žele biti pozvani.
Nina predosjeti katastrofu dok je zamišljala kako će se odvijati večer. Sukob, nered. Ova noć, osjećala je u nutrini, neće završiti dobro. (str. 198.)
No, Rivama ove godine i nije do slavlja. Nina, surferica i model, upravo prolazi kroz bolno, sramotno i prilično javno razdvajanje od supruga, slavnog tenisača koji ju je napustio zbog još slavnije tenisačice. Ni Jayu, također slavnom surferu, nije do tuluma. Nedavno je saznao loše vijesti koje neće moći tajiti još dugo. Ni Hud, poznati fotograf, nije raspoložen za partijanje. Napravio je nešto gotovo neoprostivo što će ga, sluti, zauvijek razdvojiti od voljenog brata. Jedino se najmlađa Riva, Kit, donekle veseli zabavi. Na njoj je odlučna dobiti svoj prvi poljubac i definitivno ući u svijet odraslih. No, kako zabava odmiče, tako se mijenjaju i Kitino raspoloženje i namjere.
A onda dolazi jedan neželjeni gost i sve kreće kvragu.
1953. i dalje
Povijesti obitelji su jednostavne. Postoje mitovi koje sami stvaramo o onima koji su živjeli prije nas da bismo dali smisao svom životu. Priča o June i Micku Rivi njihovom najstarijem djetetu, Nini, zvučala je kao tragedija. Prvom sinu, Jayu, zvučala je kao komedija. Za drugog sina, Huda, bila je to priča o porijeklu. A za najmlađu u obitelji, Kit, bila je misterij. Samome Micku bila je samo jedno poglavlje njegovih memoara. A za June je, uvijek i zauvijek, bila romansa. (str. 32.)
June i Mick upoznali su se dok je ona bila gotovo djevojčica, a on sasvim nepoznat. Obećavši joj brda i doline, a ponajviše ljubav i sreću, June se pristaje udati za njega.
Stiže prvo dijete, djevojčica Nina. Mick postaje sve poznatiji. Dolazi i drugo dijete, dječak Jay. Mick postaje zvijezda. Turneje, žene, alkohol… A June čeka. I oprašta. Ali žena može oprostiti samo određen broj sranja. Ili ipak?
Pa ipak, u rijetkim tihim trenucima iza pozornice… U zaglušujućim, trijeznim sekundama prije prvog pića na zabavama nakon nastupa… U zasljepljujućim jutrima prije prve čaše bourbona… Mick je mislio na svoju djecu. (str. 93.)
Malibu gori – koja je tajna?
Da me netko pita zašto toliko volim ovu spisateljicu, vjerujte mi da ne bih znala odgovoriti. Što je to u njezinim romanima što me tjera na čitanje do kasno u noć? Što me to tjera da zavolim sve te likove? Zašto vjerujem njezinim pričama?
Odgovore, naravno, ne znam, ali pokušat ću objasniti zašto je Malibu gori, uz Daisy Jones i Šestorku, na drugom mjestu meni najdražih romana TJR.
Malibu gori opet je povijesna fikcija, toliko realna da je na kraju teško povjerovati da Mick Riva ne postoji. Čini mi se da ovoj autorici najbolje leži taj žanr – Sedam muževa Evelyn Hugo i Daisy Jones i Šestorka (linkovi na recenzije su u dnu ove objave) izvrsni su, izuzetni romani u koje se odmah zaljubite. Oba prate neku slavnu ličnost iz bliže pseudopovijesti i toliko su dobro napisani da čitatelj POVJERUJE da su se sve te stvari dogodile i da su baš te osobe postojale. Ostala dva romana su ok, ali ni približno ovako dobri. Čekam još prijevod Carrie Soto is back, a budući da će on pratiti fiktivnu poznatu tenisačicu Carrie Soto, imam zaista velika očekivanja i baš se radujem.
Carrie Soto je, vjerovali ili ne, u ovom romanu sporedni lik. Ali ne samo ona! Tu su i neki likovi iz Sedam muževa Evelyn Hugo što me izbezumilo od sreće! Brže sam bolje dohvatila s police svoju voljenu Evelyn i tu je – naivni Mick Riva! Ne znam kako je kod vas, ali ja toliko volim kad autori u nove knjige uvrštavaju likove iz prethodnih!
Osim toga, Mick jako podsjeća na ono što bi se dogodilo s Billyjem iz Daisy Jones da se nije na vrijeme skulirao, uz brojna odricanja i slomljena srca. Dakle, Malibu gori povezuje tri meni najbolja romana TJR i tako sam sretna zbog toga.
Slava, obitelj, zabava, tajne i – Malibu gori
Malibu gori savršen je spoj obiteljske drame i povijesne fikcije. Nema toga što mi se nije svidjelo. Od samog uvoda, koji konstatira da „drugi dijelovi SAD-a imaju takve-i-takve-probleme, a Malibu jednostavno gori“, nisam mogla prestati čitati. I obje su paralelne priče jednako dobre. Ona u ajmo reći sadašnjosti, 1983., i ona u prošlosti, kada se June i Mick Riva tek zaljubljuju. Obje su podjednako zanimljive, bolne i lijepe. Obje postavljaju različita pitanja o važnosti obitelji, podrijetla i krvnih veza. O ljubavi, slobodi, samopoštovanju. O rješavanju problema i stalnoj borbi koja čini život. O tome tko smo i što nas definira.
Možda su životi naših roditelja utisnuti u nas, možda je sudbina samo iskušenje da se prožive njihove greške. Možda, ma koliko pokušavali, nećemo nikad moći nadjačati krv koja nam teče venama. Ili. Ili smo možda slobodni od trenutka kad se rodimo. Možda je sve što učinimo djelo nas samih. (str. 178./179.)
Nekoliko sam vam već puta rekla da, kad god mi se neki roman jako svidi, nemam riječi. Mislim da je i ovo jedna od tih situacija. Ako volite TJR, svakako pročitajte. Ako autoricu ne volite, ipak mu dajte šansu.
Priča me dirnula, iako ovaj put nisam plakala. Stvar je u tome da mi je cijelo vrijeme držala pažnju. Lako se čita, i teške su stvari jednostavno rečene, valjda se zato tako lako poistovjetiti s likovima. I sve me zanimalo – i što je bilo i što će biti. I naravno, ono najvažnije, tko je zapalio Malibu jer na kraju, Malibu gori!
Ovaj je roman ultimativno ljetno štivo koje ćete sigurno voljeti!
Ostali naslovi ove autorice:
Taylor Jenkins Reid (1983.) jedna je od mojih omiljenih autorica i svaki njen roman čitam s jednakim užitkom i svakome se jednako radujem.
Autorica je osam romana, a na hrvatski je prevedeno pet. Redoslijed pišem ne prema godini objavljivanja, nego od meni najdražeg do onog najslabijeg:
Kako objasniti strah nekomu tko nikad nije strahovao. str. 168.
Celeste Ng i Naša nestala srca
Svi koji su do sada pratili Celeste Ng i njezine knjige, čitajući Naša nestala srca ostali su nemalo iznenađeni odmakom od dosadašnjeg stila. Ali ako promatramo stvaranje ove knjige u odnosu na vremenski period i događanja od prije nekoliko godina, stvari nam postaju puno jasnije. Pri tom mislim na pandemiju COVID-19 koja je započela dok je Celeste Ng radila na knjizi.
Sama se pandemija ne spominje u knjizi, ali očito je bila okidač za antiazijsku mržnju diljem Amerike koju je bilo nemoguće ignorirati. Iako, prema intervjuima koje je dala sama autorica po izlasku ove knjige, povijest ugnjetavanja i brutalnosti usmjerene prema Amerikancima kineskog, japanskog ili općenito azijskog porijekla seže puno dublje.
Ako se pitate odakle prezime Ng, Celeste Ng je azijsko-pacifičkog podrijetla, odrasla u u Pennsylvaniji i Ohiju.
Knjiga je ispričana očima dvanaestogodišnjeg dječaka što je zanimljiva osobitost.
Njegova je majka činila sve te stvari, ali nje više nije bilo, a oni će morati naučiti živjeti sami, bez nje. str. 100.
Bird
Dječak Bird Gardner i njegov otac, nekad profesor predavač, a sada knjižničar, žive povučeno i neupadljivo u stanu koji im je u znak dobre volje dodijelila gradska vlast. Birdova majka, pjesnikinja Margaret, napustila je obitelj prije nekoliko godina. To se dogodilo nakon progona vlasti koja ju je obilježila kao opasnu aktivistkinju koja radi protiv “američkog” režima i načina života. Od tada Birdov otac pokušava zaštititi sina potpuno potirući uspomenu na Margaret i spaljujući sve njezine knjige. Bird zna da ne smije postavljati pitanja niti se previše isticati. On izgledom podsjeća na majku, ali kako raste, njegova pitanja o majčinom odlasku postaju sve češća.
Margaret
Margaret, punim imenom Margaret Miu, Amerikanka je azijskog porijekla. Bilo je poznata pjesnikinja i vrlo uvažena osoba sve do dolaska takozvane „Krize“. Tada se aktualna vlast okomila na sve osobe neameričkog porijekla smatrajući ih odgovornima za Krizu. Nakon što je američka vlada usvojila poseban protokol zvani PACT-a, Zakon o očuvanju američke kulture i tradicije, koji legitimizira rasizam i zabranjuje neslaganje s postojećim režimom, Margareth je bila prisiljena napustiti obitelj.
Bird traži majku
Sjećanja na majku ne prestaju. Bird o majci ne može pričati s ocem koji se osamio. Ostaje mu samo Sadi, školska prijateljica koja dijeli sličnu sudbinu kao i on. Ali Bird nema nikakvih vijesti o Margaret, sve do dana kada primi tajanstvenu poruku, odnosno crtež dječaka koji je crtao mačke. Bird se sjeća da je to stara priča koju mu je majka pričala dok je bio dječačić. Znajući da nema očevu potporu, Bird sam kreće u potragu slijedeći majčin trag.
Jednim je prstom povuče s police. Dječak koji je crtao mačke: japanska narodna priča. Japanska narodna priča, no njegova majka Kineskinja negdje ju je čula ili pročitala pa je upamtivši je, prepričala njemu. str. 77.
Dojam o djelu
Autorica je u par intervjua naglasila da je prelazak na spekulativnu fikciju, premda iznenađujući za većinu čitatelja, za nju samu bio potaknuti izazov. Suočena s porastom antiazijskog nasilja na početku pandemije Covid-19, knjigom Naša nestala srca ukazala je na moguću stvarnu opasnost stvaranja animoziteteta između Amerikanaca i pripadnika drugih nacija.
U distopijskom svijetu Celeste Ng Amerikanci azijskog porijekla maltretirani su i napadani na ulicama. Određene knjige ne-Amerikanaca su zabranjene, spaljene i uništene. Što je još strašnije, djeca se oduzimaju svim roditeljima za koje je prijavljeno da imaju neameričke ideje i smješta ih se u udomiteljske obitelji u daleke gradove.
Roman je surov i bolan i vrlo emotivan. Poruka svim totalitarnim režimima, pa tako i ovom u knjizi Celeste Ng, bila bi da izgovorene, a pogotovo napisane riječi žive i opstaju i nakon što njihovih autora više nema, jer riječ je najmoćnije sredstvo komunikacije među ljudima.
Pročitajte!
O autoru
Celeste Ng odrasla je u Pittsburghu u Pennsylvaniji i Shaker Heightsu u Ohiju. Studirala je na Sveučilištu Ohio i magistrirala na Sveučilištu Michigan. Njezin prvi roman, Sve što vam nikad nisam rekla, Amazon je proglasio najboljom knjigom 2014. godine i osvojio je nagrade Hopwood, Massachusetts Book Award i Alex Award (nagradu američkih knjižnica), kao i nagradu APALA-e, društva knjižničara azijsko-pacifičkog podrijetla. Hrvatske je čitatelje osvojila drugim romanom Mali požari posvuda objavljenim 2018. godine.
Vadim Baranov zagonetan je čovjek zagonetnog puta. Od kazališnog redatelja postao je čovjek koji kroji politiku i sudbinu Rusije. Baranov je, vjerovali ili ne, i postavio Putina tamo gdje danas jest. Kako, zašto – možda ni sam Baranov ne zna odgovoriti na ta pitanja.
Baranovljev put k uspjehu pun je zagonetki. Jasan je jedino njegov utjecaj na Cara. U petnaest godina koje je proveo u njegovoj službi u velikoj je mjeri pridonio izgradnji njegove moći. Zvali su ga „mag iz Kremlja“… (str. 6.)
Danas, kada je umirovljen, umjesto da se glasine o njemu stišaju, one postaju sve glasnije. I tako pisac ove knjige, jedne kasne noći, nabasa na Baranovljevu tajnu poruku. Dolazi k njemu i sluša dojmljivu priču o obitelji, ljubavi, politici, moći, Rusiji…
‘Znate, ne postoji igra nasilnija od šaha.’ … ‘Ne znate o čemu pričate, profesore: politika je puno nasilnija.’ ‘Ali politika nije igra’. ‘Amaterima nije igra. No vjerujte mi, profesionalcima je to jedina igra koja zaista zaslužuje da je se igra.’ (str. 151.)
Kako se stvarala moderna Rusija? Tko je zapravo Vladimir Putin? Zašto je došlo do rata u Ukrajini? I zašto je, na posljetku, Baranov naprasno podnio ostavku i povukao se iz samog centra moći?
Dok polako listate stranicu za stranicom, odgovori vam nisu servirani. Morate ih potražiti, duboko zaranjajući u zanimljivu priču o zakulisnim igrama, sivoj eminenciji i vladaru koji nije ono što se na prvi pogled čini.
Čovjek na radnom mjestu, blijede plave kose i bezbojna lica, u akrilnom bež odijelu, imao je lice običnog zaposlenika, s neprimjetnim daškom sarkazma. ‘Vladimir Putin’, rekao je pružajući mi ruku. (str. 70.)
Stvarni događaji
Na samom početku ovog izuzetno zanimljivog romana stoji konstatacija da je roman inspiriran stvarnim događajima i stvarnim osobama.
Za početak, najveća inspiracija od svih – mistična Rusija, prelijepa Moskva. Savršeno mjesto radnje. A kad ih opiše pisac koji istinski zna baratati riječima…
Pred očima su mi brzinski prolazile slike voljenog grada. Moskva. Najtužniji i najljepši grad jednoga carstva. (str. 15.)
Zemlja nijemih, zemlja uspavane ljepotice, prekrasna ali beživotna jer joj nedostaje dah slobode. Kako nekada, tako i sada. (str. 32.)
Vratit ću se kasnije na stil pisanja koji me u potpunosti osvojio, iako nikako nisam ljubitelj politike i romana o politici.
Stvarni događaji na koje se Giuliano da Empoli referira su Putinov uspon, Olimpijske igre u Sočiju, Narančasta revolucija, rat u Ukrajini. Svaki od tih događaja popločan je sitnicama, intrigama i iskrivljenom istinom koja je do njih dovela. Interesantno je o svemu tome čitati i slušati iz Baranovljevih usta – ipak je on tvorac tog kaosa. Uz pametnu dozu sarkazma, tek s trunčicom samoironije, rečenice koje nam se izmjenjuju pred očima mala su remek-djela.
U Rusiji je uglavnom sve u redu, mislio sam, ali kad stvari krenu po zlu, tad zbilja krenu po zlu. Najgore što vam se može dogoditi u Parizu je precijenjen restoran, preziran pogled neke lijepe djevojke ili nekakva novčana kazna. U Moskvi je lepeza mogućih neugodnih iskustava znatno šira. (str. 16.)
Stvarni ljudi
I šećer dolazi na kraju – Vadim Baranov je, tako kažu, nastao prema Vladislavu Surkovu, glavnom Putinovom povjereniku i spin-doktoru (osoba koja stvara imidž, kontrolira informacije koje će dospjeti u medije, utječe na mišljenje javnosti i slično). Budući da stvarno nisam stručnjakinja za povijest, iz romana Mag iz Kremlja puno sam naučila. Ponajprije, kako bih razumjela radnju, morala sam istraživati sve gore navedene stvarne događaje (osim rata u Ukrajini, na koji ovaj roman pruža nov pogled).
Carevo carstvo nastalo je ratom i bilo je logično da se na kraju vrati ratovanju. Bio je to čvrst temelj naše vlasti, njezina urođena mana. Ustvari, ako bolje pogledamo, jesmo li se ikada maknuli od toga? Stvari nisu mogle biti drugačije. (str. 201.)
Kopajući o Surkovu, saznala sam puno o njegovom životu i primjetno je u koliko je mjeri Baranov na njemu građen. Počevši od fakulteta, privatnog života, prijatelja i razloga povlačenja iz politike. I na vama je da se, ako se uhvatite ukoštac s ovim političkim štivom, bacite u sumanuto guglanje, neće vam biti žao. Život je ponekad zanimljiviji od svake fikcije.
Osim Baranova-Surkova, istaknut ću još jedan lik koji autor donosi pravim imenom i prezimenom. To je ruski oligarh Boris Berezovski. Njegova priča u romanu poklapa se s pričom u stvarnosti, samo što je u romanu bogatija za psihički opis lika i motivaciju postupaka.
Tu je i Putin, glavom i bradom, stvaran da stvarniji ne može biti. Kako je postao Car, kako je zadržao tu poziciju – sve to stoji unutar korica romana koji je puno više od političke fikcije. A i odmah je jasno što glavni protagonist (ili antagonist, kako se uzme), misli o njemu.
Putin nije bio dobar glumac, kako sam mislio, već samo dobar špijun. Šizofreničan posao za koji su, istina, bile potrebne glumačke vještine. Međutim, pravi je glumac ekstrovertiran, istinski uživa u komunikaciji. Za razliku od njega, špijun mora znati isključiti svaku emociju, pod uvjetom da je uopće ima. (str. 185.)
Moram se samo zapitati kako je Mag iz Kremlja uspio ugledati svjetlo dana…
Preporuka za roman Mag iz Kremlja
Premda sam ovaj roman čitala uglavnom na plaži, on doista nije takvo štivo. Možda vama neće biti, ali meni je bio strahovito zahtjevan jer doista nisam bogzna kako dobra iz povijesti. Puno sam toga morala istraživati, puno toga naučiti.
No, na stranu to ili baš zato, Mag iz Kremlja stvarno mi se svidio. Osvojio me prvenstveno stilom, tim britkim pripovijedanjem koje podsjeća na Pamukove uspješnice. Označila sam, uz ove prepisane rečenice, bar još toliko citata koje nisam prepisala. I to puno govori o ljepoti napisane riječi.
Da mi je netko rekao da ću uživati o priči o politici i Putinu, bila bih mu rekla da je lud. No Mag iz Kremlja promijenio mi je mišljenje.
Ako volite političku fikciju i zakulisne igre, svakako pročitajte. Pročitajte čak i ako ne volite, mogli biste se iznenaditi.
Sad, s vremenskim odmakom, narod često pridaje Caru nadnaravne moći, ali zapravo jedina kvaliteta koju čovjek na vlasti mora posjedovati je sposobnost da shvati okolnosti. Ne da se pravi kako njima upravlja, već da ih čvrstom rukom uhvati. (str. 85.)
Ostali naslovi ovog autora:
Giuliano da Empoli esejist je i politički savjetnik. Mag iz Kremlja njegov je prvi roman koji je 2022. godine osvojio nagradu Francuske akademije za roman godine.
Ne čitamo često romane u kojima je politika glavni motiv. Ipak, među našim recenzijama možete pronaći onu političkog trileraDržava terora, autorica Hilary Clinton i Louise Penny.
Ne osvrći se nova je knjiga norveške spisateljice Karin Fossum o inspektoru Sejeru i njegovom pomoćniku Skarreu. Ovog puta istražiteljski dvojac rješava slučaj ubojstva mlade djevojke na zabačenoj planinskoj jezerskoj zaravni.
Romani ove spisateljice neopravdano su gurnuti u drugi plan među velikim brojem skandinavskih autora. Ali Karin Fossum zaslužuje da je se istakne što zbog stila, što zbog strukture romana i psihološke uvjerljivosti. Vrijednost knjige dodatno je podigao prijevod naše nagrađivane prevoditeljice Ane Majnarić.
Annie
Potraga za petogodišnjom djevojčicom Ragnhild, koja se nakon igre kod prijateljice nije vratila kući, igrom slučaja dovodi do tijela petnaestogodišnje djevojke koja je pronađeno nago, tik do jezera, na plavim, prozračnim brežuljcima poviše uspavanog sela. Inspektori Sayer i Skarre našli su se pred teškim izazovom. Annie Sofia Holland bila je jednostavno djevojka koju su svi voljeli. Nitko od mještana nije imao ni jednu jedinu riječ protiv nje. Vrhunska sportašica, odlična učenica, bila je na usluzi mještanima radeći u slobodno vrijeme kao babysitterica. U stabilnoj je vezi s nešto starijim Halvorom.
Jedino za što su se inspektori mogli uhvatiti je činjenica da se Annie od prije godinu-dvije povukla u sebe, prestala se smijati i osamljivala se odustavši od rukometa u korist dugog maratonskog trčanja. Svi su uočili promjenu na Annie, ali nitko nije znao zbog čega se ona dogodila.
Ne znam točno. Jednostavno se promijenila. str. 78.
Istraga
Inspektori polako pročešljavaju cijelo selo. Kuću po kuću. Ispostavlja se da je djevojka radila u većini kuća na poslovima čuvanja djece. Ali Sejer i Skarre nemaju ni jedan jedini trag. I dok djevojčina obdukcija daje zapanjujuće rezultate, istražitelji se usmjeravaju na Halvora, djevojčinog dečka, koji je prenervozan i očito im nije sve rekao.
Rješavajući zločin, inspektori nailaze na niz osobnosti, naizgled jednostavnih. Domaćica, poštar, automehaničar, vlasnik dućana oni su koje treba pomno istražiti. Ali ubrzo shvaćaju da je ključ zagonetke u djevojci. Tko je i kakva je bila Annie Sofia Holland? Ako to otkriju, riješili su zločin.
Pitam se je li možda pogriješila, ponovio je. Naravno, otišla je s ubojicom na pusto mjesto, sasvim sama. str. 210.
Dojam o djelu Ne osvrći se
Romani Karin Fossum majstorski su strukturirani, psihološki uvjerljivi i kompulzivno čitljivi. Priča se razvija postupno i kreće vrlo suptilno kroz idilično selo okruženo pitomim brjegovima. Ono što vas duboko uznemiruje je činjenica da je ubojica najvjerojatnije pošteni građanin kojeg svakodnevno susrećemo na tržnici, u knjižnici ili dućanu. Ali ispod savršene fasade pitomog mjestašca, Inspektor Sejer pronaći će nit koja će ga usmjeriti.
I taman kad pomislite da sve sjeda na svoje mjesto, Fossum ide još dalje i totalno vas protrese. Zašto bi netko usmrtio snažnu, inteligentnu i omiljenu djevojku?
Čitajući Ne osvrći se, naći ćemo odgovore. One racionalne i one koji to baš i nisu.
Ako vam se svidjela ova autorica, pročitajte i recenziju njezina romana Evino oko.
O autorici
Fossum je za ovaj roman dobila Nagradu Riverton, najvažniju norvešku nagradu za krimiće, te Nagradu Glassnøkkelen za skandinavski krimić godine, a prema romanu snimljen je i film. Za svoj rad primila je i nagradu Los Angeles Timesa za najbolji roman te prestižnu Nagradu Golden Dagger, koju dodjeljuje Crime Writers’ Association.
Živi u okolici Osla gdje gradi vrlo uspješnu književnu karijeru. Zasad je ekranizirano šest romana o inspektoru Sejeru.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
