Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Chris Carter: Genesis

Nakladnik: Sonatina, 2025.

Naslovnica romana Genesis: ©Sonatina

Preveo Nebojša Buđanovac

Chris Carter: Genesis

Genesis

Kad detektiv Robert Hunter iz Jedinice za ultranasilne zločine biva pozvan na najnovije mjesto zločina, jasno mu je da ima posla s manijakom.

„Detektive Hunteru… Vjerujete li da postoji sotona? … Razlog zbog kojeg vas to pitam, detektive Hunteru, jest taj što, ako ne vjerujete… možda se predomislite kad dođete ovamo.“ (str. 20.)

Mlada je žena ubijena na toliko brutalan način da su i Robert i njegov partner Garcia sigurni da imaju posla s psihopatom i, vrlo vjerojatno, serijskim ubojicom.

Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze „bez umorstva“ do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja. (str. 36.)

Uskoro se dogodi drugo, pa i treće ubojstvo. Detektiv Hunter shvaća da ima posla s ekstremno discipliniranim, ekstremno okrutnim i isto tako nasilnim serijskim ubojicom koji ni pred čim ne preže kako bi ostvario svoj cilj.

Koji je to cilj detektivima je još uvijek nepoznato, ali svjesni su da ubojicu moraju što prije zaustaviti jer zločini postaju sve gori, teži, stravičniji…

Tad je napokon shvatila da nije sama u kući.
Skriveno u tami njezina hodnika, između vrata i okvira, smiješilo joj se nečije lice. (str. 13.)

Ubojica bira različite žrtve, muči ih, sakati i lišava života na drugačije načine. Ipak jedno mu je isto – modus operandi.

Jedan – strah.
Dva – hvatanje.
Tri – poruka/poema.
Četiri – mučenje.
Pet – umorstvo.
Šest – priprema scene.
Sedam – posljedice. (str. 327.)

Od početnog straha do završnih posljedica, okrutni psihopat sije strah ulicama Los Angelesa. A onda detektiv Hunter uočava uzorak…

Novo, novo, novo

Genesis je najnoviji roman Chrisa Cartera, dvanaesti iz serijala o detektivu Robertu Hunteru. Ako dosad niste čitali, a nemate ništa protiv krvoločnog nasilja od kojeg se ledi krv u žilama, navalite!

Hunter se morao složiti. Kao dio Jedinice za UZN (ultranasilne zločine) losanđeleske policije, on i Garcia progonili su ubojice čija okrutnost kao da nije bila od ovoga svijeta.
Ovaj ubojica nadmašio je sve njih. (str. 233.)

Slučajevi detektiva Huntera uvelike su slični onima koje opisuje i Karin Slaughter, samo kod nje imamo još taj fini sloj emocija koji ovdje ipak izostaje. U ovom se serijalu ne vezujemo pretjerano uz likove, no uživamo u istrazi i Hunterovom lovu na ubojicu.

Nije vjerovao u predosjećaj, proročanstva, viđenje budućnosti ili kako su već ljudi to željeli nazivati. Nije vjerovao ni u to da će, posjetivši sam mjesto zločina, nekako dobiti vizije onoga što se zapravo dogodilo na tom mjestu. Ono u što jest vjerovao, za što je znao da postoji, bilo je zlo… ono ljudske vrste… A zlo je katkad ostavljalo za sobom tragove. (str. 42.)

Chris Carter: Genesis

Otkad sam prvi put (prije više od deset godina) pročitala prvi nastavak iz serijala, Ubojica Krucifiks, znala sam da ću ga čitati do se god bude objavljivao.

Zašto ga volim, pitate se? Zato što volim da su trileri takvi. Užasni, nasilni. Volim da me šokiraju i ostave u tišini. Volim se prestrašiti i zapisati o smislu življenja među ljudima koji su sposobni za najgore opačine…

Genesis – i ljubav se nastavlja

Ako vam treba još uvjeravanja, reći ću i da su poglavlja kratka i vrlo efektna. Brzo se čitaju, lako ih je razumjeti. Završavaju točno kada je najbolje i tjeraju vas dalje i dalje i dalje. Priču pratimo iz Hunterove perspektive, tu i tamo iz ubojičine te iz perspektive žrtvi – a upravo su ta poglavlja najjezivija. Znamo da će im se nešto loše dogoditi, nešto gore od lošega. A ni mi ni oni sami ništa ne mogu promijeniti. Smrt je njihova sudbina.

Moram vas upozoriti, ako se grozite ili gadite zornih opisa mučenja i smrti, ova priča onda nije za vas. Ako pak uživate u dobrom ubojstvu (mislim ovo na najnormalniji mogući način, ja sam jedna od tih), Genesis je štivo za vas!

Čitala sam je na plaži i ujutro uz kavu i savršeno mi je odgovarala u vrućim, ljetnim danima. Ne mogu reći sad baš da me opustila, nije za to ni napisana, ali uvukla me u svijet istrage, u igru mačke i miša. Autor izvrsno ulazi u glavu ubojice i detaljno nam obrazlaže razloge svih tih zastrašujućih, pomalo i morbidnih smrti. Kraj je predobar, svako je slovce na mjestu. I najbolje od svega, sve to nasilje, nažalost, sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao.

Moramo se zapitati, što bismo mi napravili na mjestu ubojice? Možemo li opravdati sve to zlo? Rađa li doista zlo još veće zlo ili postoji način da se krug zatvori?

Pročitajte Genesis, razmislite.

Uživajte u jedinstvenom doživljaju romana Chrisa Cartera.

Chris Carter: Genesis

Ostali naslovi ovog autora

Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.

Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:

  1. Ubojica Krucifiks
  2. Krvnik
  3. Noćni vrebač
  4. Kipar
  5. Jedan po jedan
  6. Zlotvor
  7. Ja sam smrt
  8. Pozivatelj
  9. Galerija mrtvih
  10. Lov na zlotvora
  11. Krvlju zapisano
  12. Genesis
  13. U predvorju smrti.

Gdje kupiti roman Genesis

Sonatina

Objavljeno

Sebastian Fitzek: Nećeš stići kući

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Nećeš stići kući: ©Mozaik knjiga

Prevela Branka Grubić

Sebastian Fitzek Nećeš stići kući

Nećeš stići kući – općenito

Toliko je različitih mišljenja vezanih za ovu knjigu koja kreću od oduševljenja do totalnog razočaranja, tako da vas molim da svakako pročitate knjigu kako biste stvorili vlastiti sud.

Što se mene tiče, roman Nećeš stići kući, koji se brzo čita i gradi napetost na stalnoj granici erupcije, bio je tolika zbunjoza da sam se vraćala romanom naprijed-natrag da vidim jesam li nešto krivo shvatila. Na kraju sam bila potpuno iscijeđena, da ne kažem izblesirana, pa ako je Fitzeku bio cilj izbezumiti čitatelja, u mom je slučaju to u potpunosti uspio.

Jules

Jules Tannberg volontira na telefonskoj liniji za žene koje se same vraćaju kući u kasnim večernjim satima. Služba je osmišljena kako bi bila potpora uplašenim ženama te kako bi im pružila osjećaj sigurnosti na samotnom putu do kuće. Jules je odradio stotine ovakvih poziva, ali večeras samo radi uslugu prijatelju kojem je trebala zamjena.

Činilo se da je to jedna sasvim obična večer, ali žena s kojom je upravo na liniji ima sasvim druge probleme. Želi si oduzeti život. Tako započinje roman Nećeš stići kući.

Ja bih si sada rado oduzela život. Nadam se da se ne ljutite, ali to će mi bolje uspjeti ako prekinem razgovor. str. 61.

Klara

Klara je udana za muškarca koji je psihički, fizički i seksualno zlostavlja. Nemoćna je oduprijeti se suprugu Martinu koji je tuče, maltretira i ponižava na izrazito sadistički način. Klara se boji da će, ako ode od supruga koji je u javnosti percipiran kao vrlo ugledan građanin, ostati bez djeteta. Tako rastrojena, upada u ralje takozvanog Kalendarskog ubojice koji joj daje ultimatum: ili će do određenog datuma ubiti mizoginog idiota od supruga ili će sama umrijeti. Kalendarski ubojica, nakon što ubije svoju žrtvu, koristi njezinu krv te na zidu ispisuje datum sljedećeg ubojstva.

Odluka je na Klari.

Ako do tridesetog studenog ne uspiješ okončati brak sa svojim suprugom, ja ću te ubiti čim svane dan. str. 266.

Dojam o djelu Nećeš stići kući

Ono što je sigurno, Nećeš stići kući jezivi je triler. Atmosferičan, s dosta zvukova, olfaktornih halucinacija te predmeta koji se pojavljuju pa nestaju; jezive, hladne i distancirane okoline koja ne sudjeluje u samoj priči ničim osim što služi kao kulisa za radnju koja je poprilično zbrkana, na trenutke i potpuno kaotična. Tko su negativci, osim supruga i njegovih prijatelja koji seksualno iskorištavaju Klaru, radi li se o jednom ili više ubojica, sve su to pitanja koja si postavlja čitatelj. I ne bi bio problem da su događaji logički povezani, ali ne, skokovi između Julesovog privatnog života, Klare i Kalendarskog ubojice, traljavi su i nepovezani što mi je izazivalo teškoću u praćenju radnje i nemalu frustraciju.

Unatoč svemu, Nećeš stići kući nije loše zamišljena knjiga. Autor je imao sve: Službu za pomoć, rastrojenu, izmaltretiranu ženu, nasilnog muža, ubojicu koji je sa svime upoznat. I sve je to na neki način uprskao pomiješavši radnju u jedno nerazmrsivo klupko.

Ono što bih ja spomenula kao bitno jest postojanje službe za pomoć zlostavljanim ženama. Ona u Njemačkoj uistinu postoji te služi za borbu protiv obiteljskog nasilja, naročito prema ženama, koje je Fitzek akcentirao u knjizi.

Sebastian Fitzek Nećeš stići kući

Mene se radnjom sama knjiga nije dojmila, što ne znači da nekome neće biti odlična. Neke su mi scene Karlinog zlostavljanja bile preintenzivne, brutalne i teško probavljive. Ali, ako stavimo po strani Karlu kao glavni lik, namjera pisca da skrene pozornost na sudbine zlostavljanih žena diljem svijeta vrlo je vrijedna.

Dakle, ako volite efekt šoka i nagle preokrete u kojima ništa nije onako kako se čini, Nećeš stići kući knjiga je za vas.

Jesam li ja na kraju sve to samo umislio? str. 128.

Ako želite pročitati još koji roman Sebastiana Fitzeka, pogledajte na našu recenziju romana Zatvorenik.

O autoru

Sebastian Fitzek, rođen 1971., najuspješniji je njemački autor psiholoških trilera. Od njegova debitantskog romana Terapija (2006.), svi su mu romani na vrhu lista bestselera. Njegove knjige sada su objavljene u trideset šest zemalja i poslužile su kao osnova za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Sebastian Fitzek bio je prvi njemački autor koji je dobio Europsku nagradu za kriminalističku fikciju. Nećeš stići kući njegov je posljednji roman preveden kod nas.
Živi u Berlinu.

 Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ira Levin: Rosemaryna beba

Nakladnik: Vorto Palabra, 2025.

Naslovnica romana Rosemaryna beba: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Ira Levin: Rosemaryna beba

Rosemaryna beba – savršen dom

Rosemary i Guy Woodhouse mladi su imućni par koji traži savršeno mjesto za život i osnivanje obitelji. Guy je stariji. Glumac je i premda dobro zarađuje, još se nije dogodila ona savršena uloga koja bi ga lansirala u zvijezde. Nekako uvijek netko drugi dobije tu glavnu ulogu…

Rosemary je veoma, veoma mlada. U supruga gleda s divljenjem i beskompromisnom vjerom. Želja joj je imati savršen dom i u njemu točno troje savršene djece. Ipak, čini joj se da Guy stalno odgađa djecu…

Kad pronađu prvo s njezina popisa – savršen stan u starinskoj zgradi Brafmord, sreći supružnika Woodhouse nema kraja.

„Ne znam jeste li svjesni … ali zgrada Bramford bila je početkom dvadesetog stoljeća na vrlo lošem glasu.“ (str. 25.)

Iako ih prijatelj Hutch dobronamjerno i u šali pokušava upozoriti na zloglasnost te zgrade, njih se dvoje ne obaziru.

„Ne pokušavam reći … da ćete se useliti u Bramford i da će vam ba glave pasti glasovir, da će vas pojesti neke usidjelice ili da ćete se pretvoriti u kamen. Samo kažem da postoje i određene okolnosti koje treba uzeti u obzir, povrh razumne najamnine i kamina koji radi: ta zgrada ima visoku stopu neugodnih incidenata.“ (str. 28.)

I uskoro su useljeni!

Susjedi su uglavnom simpatični starčići i svi im žele dobrodošlicu.

A ponajviše supružnici Castevet. Toliko su prijateljski nastrojeni da to nije normalno. Ili u ovoj zgradi jest?

Rosemaryna beba

Da vas ne zamaram uzrocima, načinima i razlozima, Rosemary je uskoro trudna!

Juhu, prvo od njezine troje savršene djece već je u trbuhu! Naivno misleći da joj žele dobro, objeručke prihvaća pomoć Castevetovih.

Dok ju je privjesak škakljao između grudi, na prstima se vratila do kreveta i uvukla se unutra. Navukla je pokrivač i, sklopivši oči, položila glavu na jastuk. Ležala je duboko dišući i ubrzo zaspala, a ruke su joj na trbuhu štitile embrij duboko u njoj. (str. 139.)

Trudnoća je neobična, a koja nije?

Bol se pojačao. postao je tako neumoljiv da je nešto u Rosemary popustilo – njezina sposobnost da se odupire i uopće se prisjeća osjećaja dobrobiti – tako da je prestala reagirati, prestaa je spominjati bol… Dosad je bol bio nešto u njoj; sad se ona našla u njemu; postao je sama atmosfera, prolazak vremena, cjelina njezina postojanja. Tako otupjela i iscrpljena, počela je više spavati i više jesti – osobito mesa koje je praktički sirovo. (str. 173.)

Pogotovo kad je liječnik uvjerava da je sve u najboljem redu.

Ipak, Rosemary će vrlo brzo shvatiti da joj nisu svi prijatelji i da joj svi ne žele dobro.

U ludoj završnici ovog romana, naučit ćemo kako se majčina ljubav nešto najjače na svijetu. I kako ljudskoj ludosti nema kraja…

Književni i filmski klasik

Još otkad sam pogledala film Rosemaryna beba i automatski se u njega zaljubila (stvarno, ali stvarno volim horore u svakom obliku), želim pročitati roman prema kojem je nastao. I tko zna bih li ga ikada i pročitala da Vorto Palabra nije odlučio ovom književnom klasiku podariti novo ruho.

Poslano – primljeno – pročitano! U roku keks!

Stil pisanja vrlo je jednostavan, rečenice su kratke i jezgrovite. Nema tu bespotrebnih opisa i naklapanja, mada i da ih ima, ne bih se ljutila. Jezik je također jednostavan, rečenice nisu kićene, ali apsolutno sve je rečeno.

Roman je žanrovski jako neobičan, premda stalno ponavljam da je horor. Ono što trebate znati jest da u ovom romanu zapravo ništa nije eksplicitno strašno. Sve je prikriveno, sve može biti i ne mora. Strah je stvoren atmosferom. Otkad saznaje da je trudna, sve oko Rosemary je tjeskoba i bol. Njezini su susjedi toliko naporni, radnja se odvija gotovo isključivo u zatvorenom prostoru pa ambijent zrači klaustrofobijom, neugodom, lošim predosjećajem. Rosemaryna naivnost izvrsno je dočarana i u potpunoj suprotnosti s prepredenošću njezinih susjeda, ali i ne samo njih.

Ovaj nas roman uči da su prijateljska lica često fasada, da je jedina bezuvjetna ljubav ona majčina (nažalost?) te da normalni ljudi jednostavno nisu (toliko) srdačni. 

Ira Levin: Rosemaryna beba

Između sna i jave

Baš kao što na koricama piše, cijeli je roman između sna i jave. Ako zanemarimo film, koji je ipak ponešto rezolutniji u onome što se jest, a što nije dogodilo, mi doista ne znam što je san, a što java. Koliko se radnje zbiva u Rosemarynoj glavi, a koliko u stvarnosti? Na primjer, glasovita scena u kojoj je začeta Rosemaryna beba. Moramo se zapitati, koliko je toga bilo stvarno? Pa još i taj kraj… Uf…

Ovo je jedna od onih knjiga koju je teško opisati običnim riječima. Jednostavno, moćna je. Moćna u svojoj atmosferi snovitosti i nezemaljskoga. U atmosferi zla koja je prisutna, ali nedefinirana. U ozračju straha, straha majke za dijete, a potom i za vlastiti život.

O kraju imam mnogo toga za reći, ali neću. Ako niste gledali film, navalite na roman! Želim da ga doživite u cijeloj njegovoj punini.

Rosemaryna beba jedan je od onih romana koji neće biti nešto najbolje što ste pročitali, ali zrnce njega ostat će u vama dok god ste živi.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Ira Levin (1929.-2007.) bio je američki pisac, najpoznatiji po romanu Rosemaryna beba, remek-djelu horora koji uspijeva, bez praktički ijedne kapi krvi, do kosti prestrašiti svakog čitatelja. Ovaj autor stravu gradi jezivom atmosferom i izvrsnom psihologijom likova.
Neki njegovi romani, a sigurno ste čuli bar za još jedan, jesu Stepfordske supruge, Momci iz Brazila, Smrtonosne zamke…

Napisao je čak i nastavak romana Rosemaryna beba, koji kod nas nije preveden, a zove se Son of Rosemary. Na Goodreadsu piše da je preloš.

Evo i trailera za film snimljen prema ovom romanu, u režiji Romana Polanskog. Film je to koji vjerno prenosi paranoju i tjeskobu svog književnog predloška te do dana današnjeg ostaje jedan od najboljih horora ikad snimljenih.

Gdje kupiti roman Rosemaryna beba

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Samuel Bjork: Otok vrana

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Otok vrana: ©Znanje

Preveo Luka Miličević

Samuel Bjork Otok vrana

Nakon prve knjige Putujem sama, Otok vrana najbolja mi je Bjorkova knjiga. Otok vrana pravi je nordijski noir, a opet nije tako mračna i puna bizarnih detalja kao Vuk ili Dječak koji je volio jelene.

U ovoj knjizi autor se iz gradskog miljea seli na slikoviti otok Hidru (što je i naslov originala) uz norvešku obalu u blizini Trondheima. Živopisnost otoka, lokalna zajednica koja se dobro poznaje, uvježbani tim istražitelja, sve je to pridonijelo dobrom osjećaju uz čitanje ove knjige. Knjiga me nije iznevjerila. Otok vrana uistinu je dobar roman.

Hidra

Kako joj je predah od osobnih trauma i policijskog posla bio veoma potreban, Mia se povukla na slikoviti otok Hidru u nadi da će pronaći mir. Otok je osvojio ljepotom prirode i ljudima koji su jako međusobno povezani, ali i pričama koje otok prenosi. Već po dolasku, Mia čuje priču o dječaku Jonathanu koji je netragom nestao prije tri godine. Tada je otočka zajednica poduzela sve da se dječak pronađe, ali bez uspjeha. Uskoro se Jonathanovo ime ponovno spominje.

Četiri mogućnosti:
Jonathan je doživio nesreću.
Jonathan je ubijen.
Jonathan je otet i mrtav je.
Jonathan je otet i živ je. str. 53.

Vrane

Na oltar mjesne crkve netko je objesio tri mrtve vrane, a Jonathanovo je ime ispisano krvlju u brodici na obali. Tu je pronađeno tijelo brutalno ubijene tinejdžerice Jessice Bakken. U isto vrijeme, Mia dobiva zamolbu mlade Sofije, Jonathanove prijateljice, da istraži Jonathanov nestanak.  Mia prihvaća zadatak, ali postepeno shvaća da su slučajevi povezani i uključuje Holgera u istragu. Holger i Mia ponovno se ujedinjuju i istražuju slučajeve. Napetost na otoku raste, a pritisak da se slučajevi riješe sve je veći. Mia i Holger Munch ubrzo otkrivaju da naizgled idiličan otok krije daleko više mračnih tajni koje neki lokalni stanovnici vješto skrivaju.

Promatračnice za ptice.
To mu se činilo kao najbolje mjesto za čekanje. Iz počiniteljeve perspektive.
str. 377.

Dojam o djelu

Otok vrana vrlo je dobro strukturirana priča. Nije brze radnje, napetost se gradi postupno kako s vremenom upoznajemo stanovnike i odnose u maloj otočkoj zajednici. Sporedni su likovi kompleksni i nijedan nije napisan plošno, kao uostalom ni likovi istražitelja. Mia i Holger standarno su dobri, s iznimkom što je u ovom romanu Mia znatno omekšala, kao da se pomirila sa sudbinom, ne razmišlja više o suicidu i žalu za sestrom kao u prethodnim romanima. Nestali dječak, a zatim ubijena tinejdžerica, zaokupljaju u potpunosti Mijinu pažnju. Holger je, kao i uvijek, sklon pomoći Miji bez obzira na to bio na dužnosti ili ne.

Radnja je dosta realistična i podsjeća na ambijent iz najboljih skandinavskih serija. Mia i Holger moraju se snaći u labirintu skrivenih tajni, duboko zakopanih. U radnji ima i malo okultnih, misterioznih znakova te poslanica iz Biblije koje su samo mistični touch na događaje na otoku Hidru.

Simbolika vrana kao vjesnika smrti daje nagovještaj nečeg zlosutnog i misterioznog. Uz to, autor koristi udaljenost i i izoliranost otoka prekrivenog maglom kao lirsku metaforu, kako bi naglasio unutarnje stanje same Mije pri dolasku na otok. Mijina su razmišljanja jako introspektivna i emocionalno nabijena. Nakon nekog vremena, Mia se malo pomalo psihički stabilizira u kontaktu s lokalnom zajednicom. Vlastitu emocionalnu zbrku ostavlja po strani i baca se na rješavanje nestanka dječaka, a zatim i smrti tinejdžerice.

Knjiga je dosta opširna, gotovo petsto stranica, ali to ne osjećate jer ste lako uvučeni u radnju. Poglavlja su kratka i drže pažnju pa samo čitanje stvarno ne predstavlja problem.

Opisi otoka jako su lijepi tako da možete mentalno putovati na udaljeni norveški otok, zamišljajući ljepotu i intenzitet prirode na izoliranom otoku koji predstavlja mali ornitološki raj.

Što se tiče samog autora, zanimljiva mi je njegova usredotočenost, da ne kažem opsjednutost životinjama koje su uvijek personifikacija određenog značenja. U ovoj knjizi to su vrane, a u prethodnima sova, vuk, jelen.

Ako želite čitati i druge Bjorkove knjige, stavljam redom kod nas prevedene:

Samuel Bjork Otok vrana

O autoru:

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Oien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha, a Otok vrana njegov je najnoviji roman u izdanju nakladničke kuće Znanje.

Gdje kupiti roman Otok vrana:

Znanje

Objavljeno

Liane Moriarty: Jedan tren

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Jedan tren: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

Liane Moriarty: Jedan tren

Jedan tren

Što biste napravili da znate točan datum svoje smrti? Biste li nešto promijenili ili biste nastavili po starom? Biste li povjerovali osobi koja vam govori kada ćete umrijeti? Ili biste se odlučili za racionalniji pristup svemu tome? Biste li zaključili da su sve to vještice, vračevi, praznovjerje, besmislice? Ili biste dopustili mogućnost da će vas smrt, baš takva, zadesiti baš tada?

Racionalan dio uma kaže: Besmislice! Podsvijest kaže: A što ako je istina?
Katkada to ovisi o dobu dana. Osobu koja se prezirno podsmjehuje na suncu, u mrkloj noći može probuditi uznemireno tutnjanje srca. (str. 97.)

Baš se to dogodilo iznerviranim putnicima na letu iz Hobarta za Sydney. Let je kasnio, svi su bili živčani. Mlada majka s dvoje nemirne, uplakane djece. Jedan tata koji je upravo shvatio da nema šanse stići na kćerkinu školsku predstavu. Tek vjenčani mladi par na putu za medeni mjesec. Postariji supružnici koji planiraju mirovinu ispuniti brojim putovanjima. Stjuardesa kojoj je ovo definitivno najgori rođendan u životu…

Vjerojatno se to i vama dogodilo barem jednom u životu. Imali ste predosjećaj. Točno ste znali što će se dogoditi prije nego što se dogodilo. … Slutili ste da će se toga dana dogoditi nešto užasno ili prelijepo, i dogodilo se. (str. 230.)

A onda, taman kad se činilo da napokon sve ide po planu, sredovječna gospođa, ni po čemu posebna izgleda, počne im proricati kada će i od čega umrijeti.

Život svakog putnika s tog leta bit će nepovratno promijenjen…

Jedan tren i – gotovo

Kad postarija gospođa s vrlo malo takta putnicima prorekne kada će i kako umrijeti, neki su šokirani, a neki cinični. Oni kojima je predviđena smrt u devedesetima zadovoljni su i mirni, no onima kojima je rečeno da će umrijeti za godinu ili dvije nije svejedno.

Vjerovati ili ne vjerovati?

I svima bi bilo lako ignorirati gospođine (sumanute) riječi da nam Jedan tren ne pokazuje i sve ono što je bilo nakon kobnog leta.

Jer vidite, neke su se smrti počele ostvarivati…

Jedna je slučajnost, zar ne? Iznimka. No što su tri točno predviđene smrti?

Svi mi zamišljamo raznorazne užase. Na neki način se pripremamo, na neki način se štitimo: ako zamislim, sigurno se neće dogoditi.
Ali tako vam je to u životu: mogu se ostvariti i najluđi snovi i najgore noćne more. (str. 469.)

Liane Moriarty: Jedan tren

Kako se braniti od zacrtane nam sudbine? I dok neki napokon život uzimaju u svoje ruke, drugi su u strahu i nevjerici.

A tu je i onaj najzanimljiviji dio. I sama nam „proročica“ priča svoju priču.

Upoznajući nju, njezin život od najranijeg djetinjstva do danas, saznajemo što ju je oblikovalo u osobu koja sjeda na let Hobart-Sydney. Poglavlje po poglavlje, pratimo što ju je dovelo toga da zatvori oči, uperi prst u svoje suputnike i kaže: „Očekujem smrt…“

Nikad ne znate koje će vam biti posljednje riječi, pa bi bilo najbolje da ih sve pomno birate. (str. 254.)

Možemo li promijeniti svoju sudbinu?

Liane Moriarty autorica je koju jako volim pa sam odmah znala da će mi se roman Jedan tren svidjeti, više ili manje. Nisu joj djela uvijek iste kvalitete, ali ne mogu poreći svoje uživanje u dirljivim, potresnim, emotivnim ljudskim sudbinama koje nam podastire svojim jednostavnim, a opet efektnim rečenicama. 

Ovom sam romanu u dnevniku čitanja dala peticu. Možda me uhvatio u krivom (pravom) trenutku. Možda su mi emocije divljale dok sam čitala, ali, ljudi… Kad se sve sudbine na kraju povežu u jednu veliku cjelinu… Da, jesam, pustila sam suzu.

Mislim da je moja majka bila u krivu. Možete se boriti protiv sudbine. …
Možda neće pobijediti sudbinu, ali trebali  biste barem pokušati. (str. 177.)

Jedan tren stvarno je klasična Moriartyca pa ako je inače volite, navalite i na njega. Vjerujem da ćete uživati u svakoj rečenici.

Nije mi bio predug iako ima petstotinjak stranica. Poglavlja su kratka i brzo se čitaju, a sve nešto znači, iako ne ono što isprva pomislite. Unatoč temi koja koketira s onostranim, fantastičnim, radnja je čak i napeta, a čitatelji se neprestano pitaju: Možemo li predvidjeti sudbinu? Možemo li promijeniti sudbinu?

Jedan tren roman je za sve nas koji volimo pametne, tople i zanimljive ljudske priče. Priče koje nas tjeraju na razmišljanje i na postavljanje pitanja.

Što bismo napravili kad bismo znali da nam je ovo zadnja godina života?

Što biste vi napravili?

Hoćemo li prihvatiti sudbinu ili se boriti?

Uskočite u roman i prepustite se čaroliji. Jer, znate, jedan tren sasvim je dovoljan da se sve stubokom i zauvijek promijeni.

Liane Moriarty: Jedan tren

Ostali naslovi ove autorice

Liane Moriarty australska je autorica poznata po svojim naslovima:

Pročitala sam skoro sve naslove Liane Moriarty – i dalje mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.

Naravno, i ostali su romani više-manje odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.

Gdje kupiti roman Jedan tren

Mozaik knjiga

Objavljeno

Tess Gerritsen: Špijunska obala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Špijunska obala: ©Mozaik knjiga

Preveo Mladen Jurčić

Tess Gerritsen Špijunska obala

Kako je nastala Špijunska obala? To je pitanje koje izaziva znatiželju kod većine čitatelja Tess Gerritsen. Autorica je u nekoliko intervju objasnila zašto je odlučila pisati roman o grupi umirovljenih špijuna. Prvo, oduvijek je zanimaju trileri, a do sada su akteri uvijek bili ljudi u naponu snage, mlađe životne dobi. Stoga se autorica zapitala što je s onima koji su nekad bili aktivni, a sad su umirovljeni, ali “sive ćelije”, da parafraziram Agathu Christie, još im itekako rade.

Drugo, autorica je u krugu prijatelja doživjela tragični događaj koji je počinila njoj bliska osoba kojoj je vjerovala. To joj je iskustvo osvijestilo da nikad ne znaš koji su okidači da netko počini neku strašnu stvar.

Maggie

Kad se bivša špijunka Maggie Bird povukla u primorsko seoce Purity u Maineu, namjera joj je bila bezbrižno provoditi umirovljeničke dane. Briga o kući i vrtu te uzgoj pilića jedine su Maggiene preokupacije. Međutim, jednog dana na njezinom prilazu osvane neidentificirano žensko tijelo. Maggie zna da je to posjetnica iz starih vremena kada je radila kao špijunka.

Znam gdje živiš, Maggie. Uvijek se mogu predomisliti. str. 347.

Martini Club

Maggie shvaća da je burna prošlost sustižete. Povjerava svoje sumnje umirovljenim prijateljima okupljenim oko književnog kluba zvanog Martini Club.
Mreža puna tajni, laži i opasnosti koja je bila dio Maggienine prošlosti brzo se odmotava i širi na više mjesta diljem svijeta – od Bangkoka do Istanbula, od Londona do Malte.

Misterij ubijene žene priča priču koja je daleko izvan okruga malog Puritya u kojem Maggie živi. Shvaća to i mlada istražiteljica Jo Thibodeau, kojoj su Maggie i njezini prijatelji jednako sumnjivi kao i ubijena žena na Maggienom prilazu.

Jo započinje istragu, ali Martini Club je uvijek za jedan korak ispred.

U tim glavama punim sijedih vlasi svakako je skrivena prava riznica tajni što ih neće podijeliti s njom. str. 276.

Dojam o romani Špijunska obala

Špijunska obala autoričin je 31. roman. Tess Gerritsen, nakon uspješnog serijala kriminalističkih romana o detektivki Rizzoli i forenzičarki Isles, predstavlja novi serijal za sve ljubitelje špijunskih intriga s neočekivanim preokretima.

Lik Maggie Bird, ironičan i umoran glas iskustva, autorica će iskoristiti i u budućim romanima.

Špijunska obala šarmantan je roman koji čitate s osmijehom na usnama, bez obzira na ozbiljnost sadržaja.  Grupa umirovljenih operativaca CIA-e koja rješava zločine iz ugodne atmosfere književnog koktel kluba apsolutna je poslastica izašla iz pera Tess Gerritsen.

Radnja je dobro tempirana, osmišljena, s ravnotežom napetosti, akcije i misterije uz duhovite i pomalo ironične upadice samih aktera, umirovljenih istražitelja.

Knjiga se prebacuje između različitih vremenskih linija i perspektiva, otkrivajući pozadinsku priču likova i događaja koji su doveli do sadašnje situacije.

Svidjelo mi se što knjiga govori o osobama treće dobi koje itekako imaju što ponuditi, pronicljivog su uma i inteligencije kojima pariraju mnogo mlađim likovima. Tema starenja koje je u opreci s godinama obrađena je na šarmantan, topao i vrlo pristupačan način.

Ova kombinacija humora, ironije i napetosti uistinu je osvježenje pa mi je Špijunska obala bila vrlo opuštajuće i zanimljivo štivo za vruća ljetna poslijepodneva. Veselim se novim romanima s Maggie Bird i prijateljima u glavnim ulogama.

Tess Gerritsen Špijunska obala

Ako želite, pročitajte osvrte na prethodne romane ove autorice:

Umri dvaput

Posljednji preživjeli.

O autorici

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica trilera. Do sada smo čitali Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje i Nijema djevojka. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku o inspektorici Jane Rizzoli i forenzičarki dr. Mauri Isles. Nove knjige su Poslušaj me, Znam tajnu, Umri dvaput i Posljednji preživjeli.

Gdje kupiti roman Špijunska obala

Mozaik

Objavljeno

R. F. Kuang: Žuta

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Žuta: ©Mozaik knjiga

Prevela Vesna Valenčić

R. F. Kuang: Žuta

Žuta*

Za početak, na brzinu ću objasniti naslov romana. Originalan naziv je Yellowface što označava osobu koja „boji lice žutom bojom kako bi se oponašao izgled osobe iz istočne Azije“. Ako se sjećate kontroverzi koje je jedne godine izazvala emisija Tvoje lice zvuči poznato, zbog bojenja lica natjecatelja u crno (blackface), onda znate da se takva praksa smatra uvredljivom i da je apsolutno treba izbjegavati.

Iako naslov Žuta funkcionira, voljela bih ipak da je naslov ostao vjerniji originalu jer tako bismo već na prvu znali dosta o tematici. Rasizam, dakako. Svojatanje istočnoazijske kulture. Pokušaj bijele osobe da se prikaže „žućom“, „azijskijom“. A sve radi novca, dakako.

Enough said. Idemo na sažetak.

Žuta i Bijela

Da bi ova priča imala smisla, na samom početku morate znati dvije stvari o Atheni:
Prvo, ona ima sve… Drugo, što je možda posljedica prvoga, gotovo uopće nema prijatelje. (str. 7.)

Kao što sama naratorica (potpuno nepouzdana, nemojte joj vjerovati) kaže – da bi ova priča imala smisla, morate znati dvije stvari. Prvo, Athena Liu je književna ikona. Mlada, lijepa, bogata, autorica bestselera. Napomenut ću i da je američka Kineskinja, bit će važno za kasniju priču. Svi žele biti Athena Liu. Drugo, June Hayward je najobičnija Amerikanka, da ne kažem bjelkinja. Ništa posebno lijepa, nimalo bogata. Njezin roman prvijenac prošao je prilično nezapaženo. E sad, zaplet. Athena i June su kao najbolje prijateljice. Nismo sigurni što Athena o tome misli, ali znamo da June ovu drugu ne doživljava prijateljicom. Smatra da je Athena arogantna i da se s njome druži samo jer je June neuspješna pa se tako naslađuje.

Zar ne želimo svi prijateljicu koja nikada neće dovesti u pitanje našu superiornost jer već zna da bi to bilo uzaludno? Nije li nam svima potreban netko prema kome se možemo odnositi kao prema vreći za boksanje? (str. 13.)

R. F. Kuang: Žuta

Novi život

Ali onda… Oh, ali onda, nakon jedne večere, Athena umire iznenada i pomalo grotesknom smrću pred Juneinim očima. Naša June, ta mala, slatka, ljubomorna June, toliko je šokirana i ožalošćena prijateljičinom smrću da krade njezin tek napisani, neobjavljeni rukopis o sudbini kineskih radnika u Prvom svjetskom ratu.

Kad malo dođe k sebi, počinje uređivati Athenin rukopis i zašto ne, preda ga izdavaču kao vlastiti. Pa što ako malo doradi vlastito ime i postane Juniper Song? Pa što ako se fotografira tako da je na prvu teško otkriti koje je rase?

Junein (Athenin?) roman postaje ogroman hit! Juniper Song nova je književna senzacija!

Cijelo vrijeme mislim: Uspjela sam. Jebeno sam uspjela. Živim Athenin život. Proživljavam izdavaštvo onakvo kakvo treba biti. Prešla sam onu nevidljivu granicu. Imam sve što sam ikada željela, a okus je doista onako slastan kao što sam uvijek zamišljala. (str. 40.)

Uskoro čitatelji shvaćaju da je roman Posljednja fronta možda ipak malo predobar. Nekako, kao da ima Athenin stil pisanja. Počinju internetski napadi i prijetnje smrću. Najgore od svega, June osjeća Athenin duh. Ne uspijeva ga se osloboditi i ne uspijeva pisati.

Athenin se duh zakvačio na mene, lebdi nad mojim ramenom, šapće mi u uho u svakom budnom trenutku mojega dana.
To me izluđuje. (str. 192.)

No kako će dokazati da je ona autorica Posljednje fronte ako ne može složiti ni jednu jedinu vlastitu rečenicu??

Naša mala June

Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, napisat ću još tristo (petsto?) i neka to bude to.

Ovako, sama naslovnica romana nije mi privlačna i mrvicu me čak odbijala. Međutim, nekako smo svi mi blogeri u isto vrijeme dobili roman i stalno sam ga viđala po mrežama. Naravno, kud svi, tud i ja, pa sam zgrabila žute korice Žute i pohitala na plažu. I u tom jednom sunčanju pročitala pola.

Nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!

R. F. Kuang: Žuta

Stil pisanja je savršen. Jednostavan, moderan, obojen crnim humorom i cinizmom. Točno ono što volim! Glavna je likuša užasna i pokvarena, ali u isto vrijeme toliko nekako ljudska da mi je (češće nego bih htjela) bila simpatična. Čak sam mrvicu i navijala za nju, iako je grozna osoba. Toliko je usmjerena na samu sebe i uvijek gleda vlastitu korist. I na kraju, vidjet ćete, njezin vječni optimizam i nepomućena samouvjerenost, koji u danoj situaciji djeluju groteskno, uvjerit će i nas čitatelje da će s našom June apsolutno sve biti u redu. Ta ima tisuću života…

Pisanje je ono najbliže pravoj čaroliji što imamo. Pisanje je stvaranje nečega ni od čega, to je otvaranje vrata u druge svjetove. Pisanje ti daje moć oblikovanja vlastita svijeta kad onaj stvarni previše boli. Ubilo bi me kad bih prestala pisati. (str. 219.)

Rasizam, ljubomora, krađa…

Žuta govori o toliko toga, a ima samo tristotinjak stranica. Rasizam, naravno. Imaju li bijelci pravo pisati o azijskoj prošlosti? Ako ne, zašto može obrnuto? Imaju li bijelci pravo izgledati ako Azijci? Ako ne, zašto može obrnuto? Što je sve rasizam, tko su rasisti? U mojoj je glavi bila prava pravcata zbrka…

Onda krađa. Ako nešto ukrademo, ali doradimo, koliko je toga naše, a koliko tuđe? Ako čitavo svoje stvaralaštvo gradimo na jednoj jedinoj rečenici koja nije naša… Koliko je to stvaralaštvo zapravo naše, a koliko pripada osobi od koje smo ukrali tu prvu rečenicu? Isuse, znači, vrtuljak u glavi!

Pisanje je tako samotna aktivnost. Nemate nikakvo jamstvo da ono što stvarate uopće nešto vrijedi, a svaki pokazatelj da zaostajete u utrci šalje vas u vrtlog očaja. Zadržite pogled na vlastitom papiru, kažu. Ali to je teško izvedivo kad vam pred nosom stalno lepršaju tuđi papiri. (str. 15.)

Svega ima u ovom romanu, i sve su nijanse. Teško je odlučiti što je pravo, a što krivo, pogotovo zato što nam June pripovijeda priču.

Ljudi uvijek ljubomoru opisuju kao nešto oštro, zeleno i otrovno. Neutemeljeno, kiselo, pakosno. No otkrila sam da se ljubomora kod pisaca više doima kao strah. (str. 15.)

Ona nam tumači samo svoje postupke i daje samo svoju perspektivu, a sklona je prikazivanju sebe kao žrtve. Onda ne znamo trebamo li joj i koliko vjerovati. Malo suosjećamo s njom, malo je mrzimo. Uglavnom, Žuta se čitavo vrijeme igra našom glavom, našim mislima, stavovima, moralom… Tisuću se puta zapitamo što bismo mi napravili. Najviše boli kad vidimo koliko smo slični June. Ili još gore, koliko smo od nje različiti.

Uglavnom, nisam sigurna jesam li uspjela dočarati koliko je ovaj roman kompleksan, začuđujući i nevjerojatan.

Od mene velike, velike preporuke!

R. F. Kuang: Žuta

Ostali naslovi ove autorice

R. F. Kuang autorica je svjetski poznate trilogije Rat makova (Rat makova, Zmajska republika, Plameni bog) te samostalnog, također veoma uspješnog romana Babel.

Nisam dosad čitala ništa od navedenog, ali trilogija me čeka na policama.
Nadam se da su joj svi tekstovi dobri poput romana Žuta jer ako je tako, čeka me prava uživancija.

Gdje kupiti roman Žuta

Mozaik knjiga

Sličan ovome romanu čini mi se onaj Hermana Kocha, Poštovani gospodine M. Razlika je u tume što mi se Žuta svidjela jedno tisuću puta više…

Objavljeno

Lars Kepler: Mjesečar

Nakladnik: Fraktura 2025.

Lars Kepler Mjesečar

Naslovnica knjige Mjesečar ©Fraktura

Prevela sa švedskog: Lana Momirski

Ako imate problema sa spavanjem ne čitajte Mjesečara. Naravno, ovo je šala, ali činjenica je da su ovaj put bračni par Alexandra Coelho Ahndoril i Alexander Ahndoril, autori poznatiji kao Lars Kepler posegnuli za malo istraženim poremećajem spavanja poznatijim kao somnambulizam kao okosnicom svog novog romana Mjesečar.

 Somnambulizam, odnosno mjesečarenje ubraja se u parasomnije, smetnje ponašanja koje se događaju tijekom spavanja. Mistika i doza tajnovitosti koji taj poremećaj nosi pokazali su se dobitnom kombinacijom zbog tanke granice između stvarnosti i noćne more koji je dvojac Lars Kepler vješto iskoristio.

Hugo

Uspavanog mladića budi policija u kamp-kućici punoj krvi i raskomadanih dijelova muškog tijela. Hugo Sand ima sedamnaest godina i ničega se ne sjeća. Ni što radi, ni kako je dospio tamo. Policija ga privremeno pritvori jer drugi svjedok ne postoji. Hugo je jedini osumnjičeni za ubojstvo muškarca. Otac dječaka, poznati književnik i njegova pomajka potvrđuju da Hugo pati od teškog poremećaja spavanja i da se liječi u uglednoj klinici.

Trebam li angažirati odvjetnika? Hugo ima samo sedamnaest godina, pretpostavljam da imam pravo znati zašto je moj sin uhićen.

Osumnjičen je za ubojstvo, odgovori policajka.str.26

Inspektor Joona Linna

Policija angažira inspektora Joona Linna da rješava slučaj. Instinkt mu govori da nije sve tako jednostavno. S obzirom da se Hugo ničega ne sjeća inspektor ga odluči podvrgnuti hipnozi kod svog prijatelja, stručnjaka za hipnozu, Erika Mariji Barka. Joona i Erik moraju uroniti u sjećanja mladog Huga kako bi otkrili istinu je li Hugo počinitelj ili svjedok. Međutim, dok je Hugo u pritvoru događa se novo zvjersko ubojstvo. Joona shvaća da se radi o serijskom ubojici. Rijetki preživjeli svjedoci spominju ženu sa sjekirom, a Joona gubi bitku s vremenom u nastojanju da hipnozom uđe u Hugov um kako bi saznao što je Hugo zapravo vidio.

Tvoja se sudbina pečati ovdje i sad. str.481.

Dojam o djelu Mjesečar

Mjesečar se temelji na neodređenom strahu o nepoznatom što je pisac vješto iskoristio. Mjesečarenje, pogotovo teški oblik koji izaziva noćne more idealna su pozadina ulazak u ljudsku podsvijest i vrlo su intrigantna tema za čitatelja.

Mjesečar je deseta knjiga u serijalu Larsa Keplera o Jooni Linni. U ovom romanu susrećemo s inspektorom Joona Linnom ovaj put bez njegove najdraže suradnice Sage Bauer koja se oporavlja od posljedica posljednjeg slučaja. Jonna Linna je omiljeni Keplerov lik. Linna je preživio nebrojeno privatnih i poslovnih trauma, a njegov svijet je sumoran i tužan, ali to mu ne smeta da bude učinkovit. Premda je ponekad nešto sporiji u djelovanju, njegov um je poslovično britak i sklon uočavanju i najmanjih nesavršenosti u istrazi zločina.

Keplerov stil pisanja, kao i obično, podsjeća na vožnju u luna parku. Tempo je brz tempo, a sadržaj krvav i šokantan. Na momente Kepler u nekim dijelovima prelazi granicu pa vam se čini da gledate film koji je iz kriminalističkog prešao u horor i želite se pokriti dekom po glavi.

Knjiga je zarazna, ali na trenutak stvarno jeziva s puno krvavim detalja (ako to ne volite jednostavno preskočite). Ipak čitatelj je cijelo vrijeme svjestan da se radi o fikciji i da prati gotovo filmsku potragu za aktivnim serijskim ubojicom. Pitanje je samo: Što ga pokreće?

Mjesečar je na tragu ostalih Keplerovih romana. Ako ste strašljiviji, čitajte s upaljenim svjetlom. Ono što se nikako ne može osporiti je majstorski talent Keplera za stvaranje najnapetijih zločinačkih priča.

Lars Kepler Mjesečar

Ako vas je ova knjiga zainteresirala bacite pogled i na ostale Keplerove romane.

Lazar

Dvostruki čovjek

Pronaći ću ključ

O autoru

Alexandra Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila, autori su  koji pišu pod pseudonimom Larsa Keplera, Oboje autora imalo je uspješnu samostalnu spisateljsku karijeru prije upuštanja u pustolovinu pod imenom Larsa Keplera. Mjesečar je njihova deseta knjiga u serijalu Larsa Keplera o Jooni Linni.

Gdje kupiti:

Fraktura

Objavljeno

David Nicholls: Jedan dan

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Jedan dan: ©Znanje

Prevela Andrea Milanko

David Nicholls: Jedan dan

Jedan dan

Ovo je Emma Morley.

„Pretpostavljam da je važno ostaviti traga“, rekla je, „znaš, zaista nešto promijeniti.“
„Što, u smislu  – promijeniti svijet -, na to misliš?“
„Ne baš cijeli svijet. Tek nešto malko oko sebe.“ (str. 3.)

Ovo je Dexter Mayhew.

Želio je proživjeti život do daske, no bez nereda ili komplikacija. Priželjkivao je takav život u kojem bi, kad bi ga se nasumično fotografiralo, svaki snimak bio cool. Sve bi trebalo izgledati dobro. Zabavno; trebalo bi biti mnogo zabave i tuge taman toliko koliko je stvarno potrebno. (str. 9.)

A onda su se nekako njih svoje spetljali, nakon što su diplomirali, i završili u krevetu. Točno 15. svibnja 1988. počinje njihova priča koja će trajati više od dvadeset godina.

Emma je diplomirala među najboljima, no godinama se traži. Radi u meksičkom restoranu, putuje s kazališnom grupom, no pisanje je njezin san koji nikako da se ostvari.

Dexter je bogat, plejboj, žene, provodi i poslovi samo mu padaju u ruke. Postaje uspješan televizijski voditelj, no to nije dovoljno.

Posljednji put kad su se vidjeli izrečene su neke stvari. Nešto se bilo dogodilo. Što će joj reći? Što će ona reći? Da ili ne? (str. 325.)

Svako toliko, dobijemo uvid u jedan dan – obavezno 15. srpnja. Što se dogodilo s njih dvoje? Jesu li se napokon spetljali ili su još uvijek najbolji prijatelji? Jesu li se zaljubili u neke druge ljude i nastavili svoje živote? Ili još uvijek, bez izgleda za uspjeh, čekaju jedno drugo?

Jedan dan dovoljan je da promijeni život. Bilo nabolje. Bilo nagore…

Ljubavna priča, ali ne i ljubavni roman

Zašto sam se toliko dugo opirala čitanju ovog romana – ni sama ne znam. Film gledala nisam, recenzije čitala nisam. Možda sam očekivala još jednu klasičnu ljubavnu priču u kojoj se prvu polovicu knjige love, a onda se… Pa, u skladu s ljubavnim romanom recimo – vode ljubav.

Ali, dobila sam puno, puno više od toga.

David Nicholls: Jedan dan

Emma i Dexter predobro su napisani likovi. Gotovo kao pravi ljudi. Ona je bila izvrsna studentica, no neuspješna u svemu drugome. Ne uspijeva naći posao koji bi je usrećio ni partnera koji bi napravio to isto. On se predstavlja kao poglup, ali zapravo je nekako oštećen i mi čitatelji ga ne osuđujemo, razumijemo ga. Dobro, možda ih oboje malo osuđujemo jer znamo da bismo se mi u toj situaciji ponašali potpuno drugačije, ali u tome je ljepota ovog romana. Oni su srodne duše, iako nisu par. Oni se duboko vole, iako ponekad ne mogu skupa. Jedan dan roman je toliko svakodnevan i čudesan, dirljiv i pametan i predivno, prelijepo napisan. To jest ljubavna priča u svojoj biti, ali nije ljubavni roman.

Em i Dex ljudi su koji, prije svega, uče zavoljeti sami sebe, a tek onda jedno drugo.

Jedan dan roman je o rastu, uzletu i padu. Sreći i tuzi. Gorčini i ljepoti života.

Ipak sam cjepidlaka pa…

Iako je Jedan dan u principu jako lijep roman, ne bih bila ja da vam ne napomenem i što mi se nije svidjelo. Broj stranica – ajme. Da ih je samo 50 manje, izbjegla bi se nepotrebna ponavljanja i mrvicu dosadnjikavi dijelovi.

Druga stvar… Evo dvoumim se bih li rekla… Ovako. Recimo da kraj izaziva snažne emocije. Moja snažna emocija bila je bijes. Došlo mi je da lijepo uzmem sve 433 stranice i bacim ih o svježe okrečeni zid. Jako, jako ljuta.

Osim toga, uživala sam u čitanju. Volim kad su romani lijepo napisani, kad to nisu samo poredani događaji, nego neka vrsta poezije. Iz svakog poglavlja izbijaju nostalgija, sjeta, melankolija. Toplina, povezanost, ljubav. David Nicholls doista zna što radi.

David Nicholls: Jedan dan

Jedan dan – jedna rečenica

Za sam kraj, izdvajam predivnu rečenicu koja hvata cijelu bit ovog romana, ali i svakog ljudskog života. Voljeti i biti voljen, zar to nije sve što možemo poželjeti, sve čemu se usuđujemo nadati?

„Živi svaki dan kao da ti je posljednji“, to je bio uobičajeni savjet, ali, molim vas, tko za to ima energije? Što ako počne padati kiša…? Jednostavno nije praktično. Neusporedivo je bolje samo pokušati biti dobar, i hrabar, i odvažan, i ostaviti nekakav trag. … Cijeniti svoje prijatelje, ostati vjeran svojim načelima, živjeti strastveno i ispunjeno i dobro. Iskusiti nove stvari. Voljeti i biti voljen, ako ste te sreće.  (str. 430.)

Ostali naslovi ovog autora

David Nicholls suvremeni je engleski pisac. Čitatelje diljem svijeta osvojio je romanima Jedan dan, Slatki rastanak i Mi. Prema ovom prvom 2011. godine snimljen je i film s Anne Hathaway i Jimom Sturgessom u glavnim ulogama. Pogledala sam ga, nije baš ništa posebno, naravno da je roman puno bolji.

Ipak, evo trailer pa tko voli, nek’ izvoli.

Gdje kupiti roman Jedan dan

Znanje

Objavljeno

Nita Prose: Tajna iz dnevnika

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica knjige Tajna iz dnevnika: ©Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pred nama je završni dio serijala o sobarici Molly, djevojci koja voli rutinu i strogo određena pravila. Djevojci koja vrijedno radi svoj posao i želi biti svijetu nevidljiva.  U ovom, završnom dijelu, koji mi je za nijansu ipak slabiji od prethodnih, Molly čekaju samo dobre stvari. Naime, Molly se priprema za vlastito vjenčanje, ali pod svjetlo reflektora ipak ne dolazi zbog toga već zbog pljačke u njezinom hotelu, u kojoj je ukradeno nešto za što Molly zna da joj oduvijek pripada.

Pa krenimo.

Skrivena blaga

Molly je glavna sobarica u hotelu Regency Grand. Vješto prati i organizira sva posebna događanja pa ju direktor hotela postavlja kao pratnju televizijskoj ekipi koja dolazi snimiti poznatu emisiju Skrivena blaga. Emisiju vode popularni voditelji Brown i Beagle, poznati kao lovci na antikvitete. Oni potiču gledatelje da prijavljuju vrijedne predmete, sačuvane iz prijašnjih generacija, koje zatim procjenjuju i putem licitacija prodaju.

Bakino nasljeđe

Na nagovor zaručnika, Molly odluči procijeniti dio bakinih antikviteta nadajući se da bi eventualnom prodajom mogla namaknuti novac potreban za vjenčanje i dugove stanodavcu za trošni stan u kojem živi zajedno sa zaručnikom Juanom. Na Mollyno ogromno iznenađenje, ispostavi se da je jedan predmet u njezinoj ostavštini neprocjenjive vrijednosti i tako Molly postaje senzacija pred javnošću koja je percipira kao bogatu nasljednicu.

Kada se koristi za dobro, vjera može pomicati planine, ali kada služi nepravdi, opaka je sila. Budi oprezna u što vjeruješ, Molly. str. 256.

Pljačka

Međutim, na sam dan aukcije dragocjeni predmet biva ukraden, a Molly se nađe u velikoj opasnosti. Kako će se priča dalje raspetljati, vidjet ćete kada zaronite u povijest Mollyne obitelji i pročitate, zajedno s Molly, bakin dnevnik.

Draga Molly, prodaj jaje ili ćeš umrijeti. str. 235.

Dojam o djelu Tajna iz dnevnika

Već sam u uvodu rekla da mi je Tajna iz dnevnika najslabiji dio iz serijala. Nakon izvrsne Sobarice i odličnog Gosta iznenađenja (Tajnu pod imelom nisam čitala) teško je bilo držati istu razinu autentičnosti i neobičnosti koju nam je u prva dva nastavka prezentirao glavni lik. Ipak, Tajna iz dnevnika ima određene kvalitete. Priča je empatična, topla, puna humora i lijepe ljubavne energije između dvoje zaručnika i sve to stoji.

Ono što mi je najviše nedostajalo u ovoj knjizi je zapravo ono što me osvojilo u prvoj knjizi.  To je Mollyn karakter i njezino neobično, ponekad i neprilagođeno ponašanje. Sve je to u ovom nastavku autorica značajno umanjila.  Molly je postala otvorenija, dostupnija ljudima i svijetu, manje sumnjičava, manje oprezna i promišljena. A to jednostavno nije stara Molly koju smo zavoljeli upravo zbog onoga što je bila – naivna, suzdržana djevojka koja nije znala prepoznati geste i mimiku okoline, koja teško čita ljude jer je jednostavno drugačija.

Naravno, tijekom cijelog serijala, Molly je sazrela i u poslu i u ophođenju s ljudima. S druge strane, okolina je shvatila kakav ljudski dragulj ima oko sebe. Jer malo je tako dobrih i poštenih ljudi kakva je Molly. I stvarno sam joj zaželjela svu sreću.

Da bismo razumjeli povijest Mollyne obitelji, važan je dio događanja koji nam priča bakin dnevnik. Uviđamo koliko je jaka bila Mollyna baka, koliko se u životu žrtvovala i što je sve podnijela. Ona je u stvari “srce priče“, kako je to u intervjuu rekla sama Prose. „Već sam nagovijestila njezinu prošlost; u ovoj knjizi vidimo veliko razotkrivanje.“

Nita Prose Tajna iz dnevnika

Pa, dragi knjigoljupci, otkrijte zajedno sa mnom, čitajući Tajnu iz dnevnika, kako je započela, a kako će završiti priča o neobičnoj sobarici čistog srca, poštenog karaktera i nevidljive osobnosti.

Molly moja draga, život je bajka. Čudima nikad kraja. A ljubav-ljubav je najveći od svih darova. str. 342.

O autorici

NITA PROSE autorica je bestselera New York Timesa. Roman Sobarica prodan je u više od dva milijuna primjeraka diljem svijeta, uz romane Gost iznenađenja i Tajna pod imelom . Roman Sobarica, koji je izabrao časopis Good Morning America Book Club, osvojio je nagradu Ned Kelly za međunarodnu kriminalističku fikciju, nagradu Fingerprint za debitantski roman godine, nagradu Anthony za najbolji prvi roman i nagradu Barry za najbolji prvi misterij. Sobarica je također bila finalistica nagrade Edgar za najbolji roman. Gost iznenađenja bio je u užem izboru za nagradu CWA Dagger. 

Gdje kupiti:

Stilus knjiga