Ugledna znanstvenica iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Michelle Spivey oteta je jedne ljetne večeri i otad joj se gubi svaki trag.
Mjesec dana kasnije, Atlantu prodrmaju dvije snažne eksplozije u središtu sveučilišnog kampusa.
… nervoza i mučnina stvrdnuše se kao kamen u njezinom želucu kad je počela razmišljati o tome što se dogodilo. Eksplozija na sveučilištu. Uzeli su taoce. Masovne žrtve. Opasni i naoružani. (str. 67.)
Budući da su bili u blizini, detektiv Will Trent i njegova djevojka, liječnica Sara Linton, hitaju na mjesto eksplozije kako bi pomogli unesrećenima.
No sve kreće naopako. Na putu prema raznesenom kampusu Sara i Will svjedoče prometnoj nesreći koja to ipak nije.
Iz automobila izlaze petorica muškaraca, grubih i okrutnih, muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi ostvarili svoj cilj. Sara je oteta Willu naočigled, a on brutalno pretučen.
Jesu li povezani nestanak renomirane znanstvenice i Sarina otmica?
Ako jesu, kako? I zašto?
Nameće se pitanje…
Što dobro financirana i uvježbana paramilitantna organizacija želi od žene koja je stručnjakinja za zarazne bolesti? (str. 151.)
Will Trent mora dati sve od sebe da pronađe voljenu Saru prije nego bude prekasno.
I ono njemu manje važno – ali ipak važno – mora spriječiti grupu vojnika-otmičara da izvrši pokolj koji planira, a za koji je Michelle od središnje važnosti.
Posljednja udovica – novi nastavak serijala o detektivu Willu Trentu
Za sve koji ga još nisu upoznali, Will Trent specijalni je agent GBI-ja (nešto kao FBI za državu Georgiju).
Djetinjstvo je proveo u sustavu za udomljavanje djece, dakle bio je zapostavljen ili zlostavljan. Njegova bivša žena manipulirala je njegovim emocijama kako bi ga ucjenjivala. Nikad nije imao zdravu vezu. U njegovoj prošlosti postoje prava čudovište. (str. 17.)
U djetinjstvu je prošao pakao, a te traume, u kombinaciji s disleksijom zbog koje malo teže funkcionira u svijetu izvještaja i papira, čine ga tihim, zatvorenim i pomalo otuđenim od sviju. To se mijenja kad u njegov život uđe Sara Linton. Sara ga voli baš onakvog kakav jest i zbog nje Will napokon saznaje što je to prava ljubav.
Na kalendaru je zvjezdicama označio dane kad Sara odlazi frizerki kako bi se tada sjetio reći da je lijepa. Uvijek je smišljao povod da spomene njezino ime. Slušao ju je, poštovao, smatra da je pametnija od njega, što je točno jer je liječnica, ali koji bi muškarac to priznao? (str. 61.-62.)
I Sara je obilježena traumama. Iz dobrostojeće obitelji pune ljubavi, sve je vodilo k savršenom životu. Ta sjajna budućnost nestaje na studiju, kada Sara pretrpi zvjerski napad s čijim se posljedicama mora boriti do kraja života.
Zlostavljanje nikad nećeš zaboraviti. To postaje dio DNK-a tvoje sjene. Osvrneš se, a to je uvijek s tobom. Jedino možeš naučiti kako ćeš s tim živjeti. (str. 189.)
U prethodnom su nastavku (Zatočena) Sara i Will uspjeli prevladati posljednje prepreke i sada su napokon skupa, uživaju u ljubavi i miru.
Ne zadugo, jer Sara je oteta, a Will ne može podnijeti pomisao na ono što bi joj se moglo dogoditi u rukama poremećenih muškaraca koji su je odveli.
U tome je problem kad nekog voliš… Zbog njih si slabiji. (str. 115.)
Minute prolaze. Vremena je sve manje.
Mahnita fabula koju ne prestajete čitati
Kao i svi romani Karin Slaughter, tako je i Posljednja udovica štivo koje se ne ispušta iz ruku! Napeta je to potraga za Sarom, za znanstvenicom Michelle, pokušaj sprječavanja terorističkog napada, ma sve! Teško mi je govoriti o romanu, a da ne otkrivam radnju pa ću samo reći da, iako nam je svima jasno zašto je znanstvenica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti oteta, priča odlazi u skroz neočekivanom smjeru. Slaughterica do rješenja dolazi nekim svojim ludim, vratolomnim stranputicama pa će vam se i ono što predvidite činiti kao novo, neočekivano, iznenađujuće.
Posljednja udovica opisima nije toliko uznemirujuća i šokantna kao što su to neki prethodni romani (meni nenadmašna Dobra kći ili Triptih), ali to joj nije minus. Dapače, ovaj roman vrvi poremećenim aluzijama i nagovještajem jezivog nasilja, samo što oni nisu tako detaljno opisivani.
Budući da se Will i Sara razdvajaju na samom početku, poglavlja se izmjenjuju tako da jedno prati nju, drugo njega i primorani smo čitati i čitati jer svako, naravno, staje u najzanimljivijem trenutku.
Osim samog zapleta, koji je stvarno suvremen, uzbudljiv i strašan, roman Posljednja udovica nose i emocije – one između Willa i Sare. Trileri su općenito škrto tlo za uzgajanje ljubavne priče, ali Slaughterica i u tom uspijeva. Will i Sara su par do kojeg vam je odmah stalo. Čak i ako ne poznajete cijelu pozadinsku priču, iz svake je rečenice vidljivo da je to dvoje duboko oštećenih ljudi koji su našli snage i jednostavno krenuli dalje. Oni se uzdaju jedno u drugo, vjeruju si i stvarno se vole, onako zapravo. Njihova ljubav i predanost svijetla su točka mračnog, izopačenog zapleta.
Žao mi je što nisam mogla reći više o samoj fabuli, ali ne želim vam kvariti užitak.
Samo ću reći da je Karin Slaughter autorica koju ću čitati dok god bude objavljivala.
Ostali romani ove autorice:
Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
P.S. Veliki sam fan tako da možda nisam relevantna.
… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)
Slatki rastanak
Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.
Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)
Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.
Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)
Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.
Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)
Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.
No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?
Prva ljubav
Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.
Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.
Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.
Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.
… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.
Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)
Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.
Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)
Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja
Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.
Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.
Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.
Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)
Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.
Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.
I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.
Ostali naslovi ovog autora:
David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.
Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.
Očeva je dužnost da svoju kćer voli na način na koji ona traži da se nju voli. (str. 353.)
Dobra kći
Prije dvadeset i osam godina, jedna je noć naprasno prekinula relativno bezbrižan život obitelji Quinn. Majka Gamma, osebujna intelektualka, brutalno je ubijena pred očima svoje dvije kćeri, trinaestogodišnje Charlotte i petnaestogodišnje Samanthe.
Možda bi sve bilo drugačije da je Rusty, otac obitelji i ozloglašeni gradski odvjetnik-branitelj bio doma. No, budući da nije, dvojica su razbojnika puškom i revolverom djevojke otjerali u šumu.
Jedna je uspjela pobjeći. Druga nije.
Usta su joj puna zemlje. Vlažno tlo. Borove iglice. …
Lopata baca zemlju u grob. …
Živa je zakopana. (str. 31.)
Danas, Charlotte – Charlie odvjetnica je koja ured dijeli s ocem. Kada je nesmotrena pijana večer dovede u srednju školu koju je i sama nekoć pohađala, svjedoči pucnjavi koja do temelja potresa mali gradić u kojem žive.
Charlie je rekla: – Najveće je sranje što ne mogu reći da je ovo najgori dan u mom životu. – (str. 95.)
Tko će braniti djevojčicu koja je pucala? Tko drugi nego Rusty Quinn, odvjetnik kojemu nije bitno jesu li klijenti krivi ili nedužni, već mu je bitno njihovo zakonsko pravo na obranu. Rusty gotovo cijeli život živi u gradiću u kojem ga svi preziru baš zbog tog stajališta. No, stari je odvjetnik ovaj put uvjeren u jedno:
-Pih – rekao je … – Rekao bih da imamo jednoroga. –
Charlie se usredotočila. Jednorog je njihova šifra za nedužnog klijenta: rijetko, mitsko stvorenje koje je vidjelo vrlo malo ljudi. (str. 130.)
I premda je sama Charlie bila svjedok, nepokolebljiv je u osjećaju da nešto smrdi.
Spletom okolnosti, Charlie je primorana stati uz djevojku koja je pucala, koju je cijeli grad unaprijed osudio.
Na vidjelo počinju izlaziti šokantne tajne. I to ne samo današnje.
Otkriva se stravična, bolna istina o događajima otprije dvadeset osam godina, kada je Charlie bila samo djevojčica prijetnjom utjerana u šumu.
Dobra kći – Charlie
Nakon kobne noći u kojoj joj je uništena obitelj, Charlie se nije predala. Prokazala je osobe koje su one kobne večeri došle s maskama na licima, sjedila je u sudnici i svjedočila, tražeći smrtnu kaznu za svog smrtnog neprijatelja Zachariaha Culpeppera.
Ali, svi znamo da život u gradićima nije nimalo jednostavan – unatoč dokazima, unatoč svemu što su Quinnovi prošli, još uvijek ima onih koji jednostavno NE VJERUJU da je Culpepper napravio ono za što ga Charlie tereti te da je to samo namještaljka, kako bi se Rusty dokopao novca.
-Postoje dva razloga zbog kojih se ponašate na ovaj način. … Ili mrzite mog oca, što je u redu jer njega mnogi mrze ili… – Držala je prst u zraku kako bi naznačila drugi razlog, onaj zbog kojega je prije dvadeset osam godina nosila metu na leđima kad je dolazila u školu, zbog kojega je u gradu i dalje poprijeko gledaju ljudi … – Mislite da sam razmažena mala kučka koja je smjestila Zachariahu Culpepperu… – (str. 43.)
Zachariah Culpepper…
Ovo mi ime odzvanja u glavi svaki put kad se dogodi neko sranje. Postalo je sinonim za sve što u životu može krenuti na zlo. Osim što je, naravno, Zachariah Culpepper još milijun puta gori od svega najgorega što mi možemo pomisliti.
I jedno pitanje za kraj: Što mislite o smrtnoj kazni?
Pročitajte roman Dobra kći pa odgovorite još jednom.
Dobra kći – ovo bi moglo malo zaboljeti
Dobra kći triler je koji se čita jednom. Zatim ga odložite sa strane i dugo dugo o njemu mislite. Barem sam ja tako reagirala pročitavši ga prvi put. Jako volim Karin Staughter, još od njenog prvog romana Zaslijepljena, ali sve su to klasični trileri s dozom američkog štiha – krvavi, nasilni, strašni.
Dobra kći je sve to – i puno više. Naravno, govorit ću vam iz svoje perspektive, možda na vas ne ostavi tako jako dojam, premda nećete moći poreći da vam se sviđa i da ste uživali u čitanju.
Odmah nakon sadržaja prešla sam na dojmove jer ovaj roman obiluje potpuno neočekivanim preokretima zbog kojih je naprosto nemoguće pričati o radnji, bez da se ona spoila.
Zašto sam rekla da će ovaj roman boljeti? Za razliku od trilera koji inače dotiču naš želudac, ali ne i srce, Dobra kći čini baš to. Radnja je okrutna, prepredena, mučna. Preokreti su nagli, ošamare vas i ošamute, prisile vas na vraćanje unatrag i ponovo čitanje određenih poglavlja…
Ali, kao u TV-reklami, to nije sve! Dobra kći emotivan je roman, toliko životan i topao, ali i mračni triler i obiteljska drama u jednom.
Obitelj Quinn bila je relativno sretna. A onda se sve promijenilo.
Kako zaliječiti rane kada one nisu vanjske, nego se nalaze duboko u našem srcu?
Kako se oporaviti od udaraca koje su nam zadali naši najbliži?
Činimo li doista sve najbolje za svoju djecu, čak i kad je ono što činimo za njih najgore?
Dokle seže ljubav roditelja? Dokle seže ljubav djeteta?
Može li se živjeti s krivnjom?
Što sve činimo da bismo se iskupili?
Trebamo li oprostiti i zaboraviti?
I, na kraju, što znači biti dobra kći?
Ostali naslovi ove autorice:
Strastvenim ljubiteljima krvavih trilera ime Karin Slaughter ne da nije nepoznato, nego s napetošću i zloslutnom strašću očekuju nove naslove ove autorice, koju (s pravom) nazivaju jednom od najboljih autorica trilera današnjice.
Autorica je niza romana o specijalnom agentu Willu Trentu koje, iako slučajevi nisu povezani, ipak savjetujem čitati po redu, ponajviše zbog razvoja likova i njihovih privatnih života.
Zaslijepljena (ne sjećam se spominje li se u ovom romanu Will Trent, ali spominju se ostali likovi iz serije pa je dobro njime započeti čitalačku Slaughter avanturu)
Budući da sam pročitala sve navedene romane i da sam velika obožavateljica Slaughterice i njezina pisanja, sve vam ih od srca preporučujem. Naravno, neke su priče jače, neke slabije, ali sve su u globalu izvrsno napisane, napete i poprilično krvave. Ako volite takve trilere, navalite!
Ipak, izdvojit ću Triptih, roman koji je na mene ostavio dubok dojam jer je, baš kao i Dobra kći, strašan na jednoj emocionalnoj razini. Užasno je krvav i mučan, ali nije stvar u tome – taj roman na jedan podmukao, razoran način djeluje na vaše emocije i nije od onih koji se čitaju dvaput. Makar meni. Nakon čitanja nekih poglavlja, užasno me boljela duša zbog likova i onoga što su prošli, što im je napravljeno. Ista je stvar i s romanom Dobra kći; njega sam ipak pročitala dvaput, ali nisam se lako odvažila na taj potez i srce me unaprijed boljelo zbog sudbine likova koja mi je bila time strašnija što mi je već bila poznata.
Romani koji nisu iz serije o specijalnom agentu Trentu, ali su također izvrsni:
Susan Green upravo je primila poziv omraženog joj brata Edwarda u kojem je obavještava da im je majka preminula. Ne pretjerano emocionalna, Susan majčinu smrt prihvaća bez mnogo drame i kao nešto što se naprosto moralo dogoditi.
Ono što nikako ne može prihvatiti jest da majčina oporuka sumnjivo ide u korist Edwardu.
Nažalost, nisu samo majčina vrlo sumnjiva oporuka i Edwardovo uvredljivo ponašanje stvari s kojima se u ovom trenutku moram baviti. Dosad se nisam imala volje izravno suočiti s drugim problemom… Vjerojatno ste zaključili da sam u prvim mjesecima trudnoće. (str. 55.)
Upravo tako! U svojih četrdeset pet godina Susan si je lijepo sredila život. Ima zgodan samački stan u Londonu, posao koji joj omogućava redovito plaćanje računa i neovisnost te muškarca koji, prema dogovoru, ispunjava njezine društvene i intimne potrebe.
No, dogodile su se čak dvije neočekivane stvari – trudnoća i oporuka – i Susan, navikla na rutinu, pomalo je izbačena s tračnica svog pomno ucrtanog životnog puta.
Nisam žena koja u sebi dugo nosi ljutnju, koja je mrzovoljna zbog razmirica… Isto tako ne osjećam potrebu pod svaku cijenu pobijediti u svađi. Ali, naravno, kao i sa svim pravilima, postoje neke iznimke. Neću samo mirno stajati i gledati dok nekoga iskorištavaju, a isto vrijedi i kada mene netko iskorištava; učinit ću sve što mogu kako bi pravda prevagnula. (str. 5.)
I dok ona pokušava pobiti oporuku i okrenuti je sebi u korist, prisiljena je, bar donekle, družiti se s bratom. Samim time, i njegovim dobrim prijateljem Robom koji iz neobjašnjivog razloga prema Susan gaji simpatije.
Tu je i otac djeteta – racionalan i fin muškarac s kojim se lako dogovoriti.
Zatim brbljava, pretjerano našminkana teta Sylvia, upitnog ukusa za uređenje doma.
I kaktusi, dakako, cijeli paket biljčica koje su lake za održavanje.
Ili ipak sve nije onakvo kakvim se čini?
Žena kaktus
Susan je neobična žena.
Nešto kao Backmanova Britt-Marie, samo iritantnija i hladnija.
Tako nam se na prvi pogled čini jer je majstorica u skrivanju osjećaja.
… moram napomenuti da nemam problema sa skrivanjem osjećaja od drugih. Vidjet ćete: to je moj talent. (str. 13.)
Ona je lik koji vam nikako se sjeda i stalno vas živcira, ali ipak za nju navijate svim srcem. Kao što kaktus ima svoje bodljice koje ga štite od vanjskih opasnosti, tako i Susan ima svoj red, emocionalnu distanciranost i razum koje je štite ne samo od vanjskog svijeta, već i od nje same.
Jer Susan jako dobro zna što se događalo u njezinom djetinjstvu i što se događa sada, samo to potiskuje i racionalizira. Do trenutka u kojem to više nije moguće.
Vidi sebe kao razumnu osobu koja se vodi mozgom, nikad osjećajima. Vjeruje da je savršeno sposobna procijeniti situaciju i djelovati točno onako kako treba. Pravilno. Ona ne griješi. A ako sama sebi ponekad i dopusti promijeniti mišljenje, opet to okrene nekako u svoju korist, da ispade plus u njezinom karakteru.
Nisam netko tko će povući odluku kad je jednom donese, ali samo snažna i sigurna osoba može priznati da je bila malo brzopleta. (str. 164.)
Ona je i duhovita – britanski duhovita, što je najbolja vrsta humora! Jasno, sama to ne vidi, ali čitatelji itekako osjete crni humor koji izvire iz njezinih riječi. I ne samo to, Susan je cinična – ne namjerno, ali u onom Sheldon-stilu (Sheldon iz serije Teorija velikog praska). Kad se nešto dogodi, ona to tumači na sebi svojstven način – vidi samo gornji sloj koji je, u odnosu na opisanu situaciju, sasvim suprotan. Kao čitateljici, to mi je bilo stvarno zabavno jer volim uvrnuti humor i nekoliko sam se puta zatekla u smijuljenju naglas. Nadam se da ostatak plaže nije zamjerio.
Bockava priča o ljepoti života
Kaktus je britka priča o pomalo osamljenoj, ekscentričnoj ženi koja je došla baš onda kada sam je trebala! Već ste primijetili da najčešće čitam trilere – ovakva priča je točno ono što mi treba u predahu! OK su mi i ljubavni romani, ali priče o ljudima koji su isprva hladni i daleki, a onda, posredstvom života, postaju sasvim drugačija, bolja verzija sebe, svaki me put taknu u srce i nekako vrate vjeru. Vjeru u ljude, u život. Vjeru da će ipak sve biti u najboljem redu.
Volim otuđene, čudne junake koji odjednom upadnu u metež obitelji, ljubavi i prijateljstva koje isprva nisu željeli, ali su ih očajnički trebali.
Susan misli da je sretna, ali neočekivana trudnoća u četrdeset i petoj, majčina smrt, oporuka s kojom se nikako ne miri… Sve joj se to odjednom sruči na glavu i mir na koji je navikla pretvara se u kaos!
U pozadini zbrke koju nastoji riješiti šapće i Susanino djetinjstvo, iz kojeg saznajemo zašto je takva kakva jest.
Još uvijek je nepodnošljiva, ali počinjemo je razumijevati, čak nam polako i priraste srcu.
Ono što će Susan (nikako Suze) naučiti do kraja ovog toplog, a opet oštrog romana jest da je životom nemoguće upravljati. On ima svoj smjer kojim nas vodi.
Naučit će, a i mi s njom, da ne treba zatvarati oči pred stvarnošću. Da ljude treba prihvatiti onakvima kakvi jesu. Da ništa nije onakvo kakvim se isprva čini.
Prestani svemu govoriti „ne“ i reci katkad „da“. Što ti se loše može dogoditi? Malo nelagode, poneka nezgrapnost. A što ti se dobro može dogoditi? Možda upoznaš zanimljive ljude, doživiš nova iskustva, uživaš i zabaviš se. (str. 227.)
Da svi zaslužujemo voljeti i biti voljeni.
I da je sasvim u redu uzeti epiduralnu!
Ostali romani ove autorice:
Kaktus je roman prvijenac autorice Sarah Haywood.
Možda će vas zanimati da će se prema ovom romanu snimati i film za Netflix. Za snimanje je zadužena slavna Reese Witherspoon koja će, kako se čini, preuzeti i glavnu ulogu – onu Susan Greene.
Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana još je jedan mrzovoljni osobenjak kojeg život mijenja iz temelja, a volite li reski britanski humor, zavirite u roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkomRicharda Osmana.
U knjizi Evvie Drake počinje iznova, Evvie je mlada žena, ne odveć sretna. U braku je s Timom Drakeom, omiljenim kirurgom. Tim je za svakoga tko ga poznaje prekrasna osoba: druželjubiva, humana, na usluzi prijateljima i pacijentima u svako doba. Jedno što Tim nije pravi muškarac za Evvie. Kad je postala toga svjesna, Evvie je odlučila otići. Spremila je stvari u kofere i krenula kada je stigao kobni poziv iz bolnice: Tim je poginuo u prometnoj nesreći.
Znači: mislite da sam kandidatkinja za terapiju. Ah, svatko je praktički kandidat za terapiju. Uključujući i mene. Pitanje je, želite li pokušati? str. 290.
Evvie Drake -što dalje?
Ostavši u praznoj kući nakon smrti supruga, Evvie ima podvojene osjećaje. Mori je krivnja što ne osjeća dovoljno žaljenje za Timom, a istovremeno se prisjeća početaka njihove ljubavi, kada su bili jako sretni. Povlači se u osamu izbjegavajući ljude i kontakte. Svi u njezinu uspavanom primorskom gradiću u Maineu, uključujući njezina najboljeg prijatelja Andyja, misle da je razlog Evviena povlačenja žalovanje, a ona ih se u tome ne trudi razuvjeriti. Ali, nakon Timove smrti Evvie ima i troškove. Novca je sve manje i Evvie planira iznajmiti stan u svojoj prevelikoj kući.
Stiže Dean
Dean Tenney, bivši bacač prve bejzbolske lige i Andyjev prijatelj iz djetinjstva, u New Yorku proživljava teške trenutke. Njegova igračka karijera je na velikoj kušnji. Dean više ne uspijeva dobro baciti lopticu, ne može dokučiti zašto, a novinari i navijači ga razapinju. Andyjev prijedlog da provede nekoliko mjeseci u gradiću u Maineu čini mu se kao savršena prilika da posloži misli. Evvie mu iznajmi apartman u svojoj prevelikoj, pustoj kući. Nakon upoznavanja, njih dvoje sklope dogovor da su pitanja o prošlosti zabranjena.
Prijateljstvo i nešto više
Od početka, Evvie i Dean kliknu, ali ne razmišljaju o pronalasku partnera. Evvie je tek izašla iz procesa žalovanja, a Dean je opterećen svojom karijerom. Kako dani teku, oni se sve više približavaju jedno drugom pa se čini da je je sretan kraj na vidiku. Ali, naravno da postoje zapreke. Udaljavanja, pa i prekidi nisu im strani. Očito još uvijek nije došlo pravo vrijeme za njih. Tek kad svatko od njih riješi svoje “kosture u ormaru” izgledne su šanse da veza uspije.
Onaj prvi poljubac bio je lud, drugi je bio kratak, ali ovaj je bio onaj koji se spremao od trenutka kad su se upoznali. str. 199
Dojam o knjizi Evvie Drake počinje iznova
Knjiga je zabavna, romantična, brzo i lako se čita. Likovi su iskreni i to mi se sviđa. Evvie je jednostavna, svakodnevna, nesavršena i lako se poistovjetiti s njezinim likom. Nisam baš veliki fan ljubavnih romana, ali ova knjiga je nježna, pitka i daje nadu. Za neke od nas (u koje i ja spadam) koji žele malo jače štivo, da nas prodrma, Evvie Drake je… lagana limunadica. Ali, i takva, više je nego dobrodošla za čitanje na uzavreloj, ljetnoj plaži.
O autorici
Linda Holmes radi kao dopisnica za popularnu kulturu na Nacionalnom javnom radiju NPR (National Public Radio) i voditeljica je podcasta Pop Culture Happy Hour koji je doživio rasprodane emisije uživo u New Yorku, Los Angelesu, Washingtonu i drugdje. Redovito se pojavljuje u emisijama NPR-a među kojima su Morning Edition, All Things Considered i Weekend Edition. Prije rada na NPR-u pisala je za online časopis New York i za TV Guide, a i za utjecajnu internetsku stranicu Television Without Pity. Svoj stan u Washingtonu, D.C. dijeli sa psom. U slobodno vrijeme gleda i piše romantične komedije, kuha i bavi se ručnim radom.
U jeku Drugog svjetskog rata, američki hendler za špijune Alistair Renault, poznat i kao čovjek u smeđem, šalje pet tajanstvenih poziva na pet potpuno različitih adresa.
Pisma prima petero mladih – tri muškarca i dvije žene – povezanih ne samo godinama, već skupom posebnih vještina koje američka tajna služba želi iskoristiti ni manje ni više nego za – špijunažu!
Vilin konjic … kodno ime tima koji će ujutro biti otpravljan za Englesku na posljednju rundu treninga prije nego budu poslani u Francusku. Bili su najraznolikija skupina špijuna u zabilježenoj povijesti špijunaže: građevinski inženjer, ribič mušičar, mačevalica, modna kreatorica i trener atletike. (str. 82.)
Svaki od budućih špijuna ima neki svoj tajni razlog zbog kojeg pristaje na misiju.
Tim Vilin konjic uskoro odlazi u Francusku, riskirati svoje živote kako bi pomogli Saveznicima i svrgnuli s vlasti naciste na čelu sa sve luđim Führerom. Premda jedni o drugima ne znaju ništa, čak ni imena, članovi Vilinog konjica povezuju se neraskidivim nitima opasnosti, upornosti, hrabrosti i rizika.
Njihovom hendleru, bojniku Alistairu, stalo je do njih više nego do bilo koje prijašnje grupe špijuna i u strahu je za živote tima.
Možda imam dvojbe zbog riskiranja pet mladih života na misije koje mogu biti mačci u vreći. Oni nisu profesionalci… Nemaju nikakvo vojno iskustvo. Oni su tek djeca skupljena s ulice, snalažljivija i odvažnija od većine onih koji su prošli ubrzani tečaj špijunaže. (str. 82.)
Nakon dolaska u okupiranu Francusku, svatko počinje svoju infiltraciju među naciste.
Građevinski inženjer Buckey iz tvrtke na ključnom položaju za njemačke ratne pohode.
Ribič Brad iz susjedstva šefa Abwehra, general-bojnica Marcha.
Mačevalica Victoria iz škole mačevanja za njemačke studente.
Trener Chris iz škole za sinove nacističkih generala.
I modna kreatorica Bridgette kao njihova koordinatorica, iz salona za šivanje skupocjenih oprava ženama nacističkih glavešina.
Vilin konjic u središtu igre živaca
Čini se da timu ide super – brzo su i lako svojom pameću, šarmom i dobrotom privukli sam njemački obavještajni vrh, no je li to doista tako?
Možda su ih nacističke glavešine prozrele pa s njima igraju igru mačke i miša?
Tko će prvi nastradati?
I dok bojnik Alistair razmišlja o povlačenju Vilina konjica natrag u SAD, ostali u OSS-u oduševljeni su uspjehom mladih špijuna.
Ništa od toga nije imalo smisla starom špijunčini upoznatom s majstorijama zavaravanja, iluzijama i trikovima u špijunskoj igri. Njegov nos i instinkt govorili su mu da se ili s njegovom djecom poigravaju visokopozicionirani nacisti koji rade protiv režima, ili su uvučeni u igru mačke i miša, u kojoj su oni bili miševi u kavezu s ocelotima, a jedina im je obrana u toj igri bila njihova dovitljivost i pamet. (str. 306.)
I dok se polako magli granica između dobra i zla, između pozitivnih i negativnih likova, strašna slika okupiranog Pariza, grada u kojem svatko izdaje svakoga i svatko se svakoga boji, izaziva nam knedlu u grlu i duboko žaljenje u srcu.
Znala je da su doušnici posvuda, njihova je izdaja bila potaknuta očajem zbog hrane, lijekova, dozvola za kretanje, puštanja voljenih osoba iz zatvora, ili naprosto sitnom ljubomorom ili osobnom željom za osvetom. Nigdje i nitko nije bio siguran. (str. 122.)
Povijesno-špijunski roman koji osvaja
Uvijek tvrdim da nisam obožavateljica ni povijesnih ni špijunskih romana, no nekolicina ovih koje sam čitala, stvarno su me oduševili.
Ista je stvar i s romanom Vilin konjic! Divna je to priča, iako pomalo romantična i naivna, o zbivanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Petero različitih ljudi okupljeno je u jedan tim i praktički su bačeni in medias res, gotovo bez ikakve mogućnosti komunikacije.
Naravno, dovitljivi kakvi jesu, uspjeli su doskočiti neprijatelju i osmisliti način na koji će jedni drugima prenositi novosti.
Ono što mi se stvarno svidjelo u ovoj dirljivoj priči jest lakoća kojom nam spisateljica tumači sve te događaje te jasnoća kojom nam ih uspijeva dočarati. Priznajem da nisam baš povijesno potkovana i da, osim osnova, o Drugom svjetskom ratu znam malo toga.
Uglavnom učim ovako čitajući, i Vilin konjic približio mi je čitav jedan svijet špijunaže, tajnih imena te poteza kojima lutkari iz pozadine uređuju svjetsku pozornicu, pomažući onima na čijoj su strani, a uklanjajući one koji im smetaju.
Premda sam svjesna da stvari nisu bile tako lagane kakvima ih je spisateljica opisala, baš mi je sjelo to herojsko, uzvišeno viđenje rata. Naravno, tu su i zvjerstva, mučenja i ubojstva koja su činili nacisti i njihovi istomišljenici, ali ogrnuta koprenom uspjeha hrabrih špijuna te pravednošću borbe za pravu stvar.
Ne smijem puno pričati o radnji, ali reći ću da je veoma uzbudljiva. Vilin konjic ima preko 500 stranica i mnogobrojne likove što mi je ispočetka bilo teško pratiti, ali spisateljica je i tome doskočila. Na samom početku nalazi se popis Amerikanaca, Nijemaca, ostalih likova važnih za radnju te opis i kratice organizacija o kojima je riječ, što olakšava praćenje radnje jer se možete vratiti na popis i prisjetiti se tko je tko.
Emotivan rastanak od tima Vilin konjic
Dotakle su me priče svakog djelića tima Vilin konjic – i krilaca i glave – kako ih naziva njihov hendler Alistair. Njihovo zajedništvo, povezanost, prijateljstvo, međusobna briga i ljubav emocije su koje pršte sa svake stranice ovog romana. Oni su gotovo kao (relativno) suvremeni mušketiri: svi za jednoga, jedan za sve!
Ta su djeca ustrajno ponosna poput lavova… Ti i ja znamo… kakva je snaga i izdržljivost ljudskih veza stvorenih u ratnim vremenima. Bojim se da će, ako jedan ostane, iz nekakvog nepromišljenog osjećaja odanosti jednih prema drugima ostati svi. Moraš ih odvratiti od te gluposti… Moraš ih uvjeriti da ujedinjeni propadaju. Podijeljeni, opstaju. (str. 22.-229.)
Posebno mi je bio dirljiv kraj, ali naravno, neću vam reći zašto. Reći ću samo da su mi trebali rupčići, šmrc…
Kad sam zatvorila knjigu osjećala sam se kao da sam se oprostila s dobrim prijateljima, možda u čajani Le Petite Madeleine.
Oni ostaju, ja odlazim.
Sreća pa mi ostaje knjiga na polici.
Ostali naslovi ove autorice:
Leila Meacham autorica je poznata po svojim obiteljsko-romantičnim sagama. Kod nas su, u nakladi Znanja, objavljeni sljedeći romani:
Ruže
Nošeni vjetrom
Somerset
Titani.
Vilin konjic prvi je njezin povijesno-špijunski roman.
Ako vam se svidjela ova recenzija te i inače volite povijesno-špijunske romane, prisjetite se osvrta na romane Aliceina mreža i Lovkinja autorice Kate Quinn te Čuvarice tajniLare Prescott.
Za sve naše drage pratitelje i ljubitelje čitanja, pripremile smo 10 romana idealnih za čitanje na godišnjem odmoru. Kad smo pravile odabir, rukovodile smo se time da knjige budu pitke, opuštajuće, lagane za čitanje bez obzira na kategoriju. Nismo se opterećivale time jesu li skroz nova izdanja ili ona od prije par godina. Jednostavno smo odabrale naslove za koje nam se činilo da će vas zabaviti i opustiti na nekoj plaži, planini, proplanku, gdje god bili na odmoru. Ovaj izbor svakako nije bio lagan i sigurni smo da bi svatko od vas izabrao deset nekih drugih knjiga, ali, ako vam se svidi ovaj naš, bit će nam izuzetno drago.
Lia Louis: Draga Emmie Blue
Roman Draga Emmie Blue lagani je ljubavni roman idealan za čitanje pod suncobranom, a prati mladu Emmie Blue koja je, prije četrnaest godina, pustila u zrak balon s porukom na koju je napisala tajnu. Balon je pronašao Lucas, mladić koji, gotovo sudbinski, ima rođendan na isti dan kao i Emmie. Od toga dana, njih su dvoje najbolji prijatelji. Danas, večer prije njihova tridesetog rođendana, Lucas izvodi Emmie u restoran jer joj mora reći nešto veoma važno.
Ako niste fan klasičnih ljubića, onda je ovo roman za vas! Topao, dirljiv, zabavan – Draga Emmie Blue je sve to! Nju morate voljeti jer je ona baš poput nas – zbunjena, tužna, sretna, povrijeđena, spremna oprostiti… Uživat ćete prateći njezinu potragu za srećom i muškarcem svog života.
Jer, koliko god Emmie bila uvjerena da je to Lucas i da ih je sudbina spojila, moramo se zapitati – je li to stvarno tako? Ili njezina ljubav još uvijek čeka?
Judy Blume: Ljetne sestre
Roman Ljetne sestre kombinacija je svega pomalo – obiteljske drame, romana o odrastanju i prijateljstvu, romana o ljubavi i tajnama…
Govori o prijateljstvu siromašne Victorie i bogate Caitlin koje, od djetinjstva, svako ljeto provode zajedno. Radnja počinje naprasno i baca nas u samo središte zbivanja jer Cailtin zove Vitoriju kako bi joj priopćila da se udaje za njezinu prvu ljubav, muškarca po imenu Bru. Polako se vraćamo u prošlost, u vrijeme kada su se dvije djevojke sprijateljile – jedna popularna i prekrasna, druga zatvorena i sasvim obična. Prateći razvoj prijateljstva, ali i njihovih osobnosti, otkrivamo tajne koje kriju obitelji djevojaka, prolazimo s njima kroz uzbudljivo i zbunjujuće razdoblje puberteta u kojem istražuju svoju seksualnost te društvene i obiteljske norme.
Hoće li prijateljstvo ljetnih sestara Victorije i Caitlin preživjeti izdaju? Hoće li Victoria doći prijateljici na vjenčanje? Kako će se rasplesti njihovi zamršeni prijateljski i obiteljski odnosi?
Ovaj je roman pravi užitak za čitanje i čim ga završite, vjerujte mi, poželjet ćete se vratiti na prvu stranicu i početi sve ispočetka.
Sarah Morgan: Ljeto je krivo za sve
Ljeto je krivo za sve drugi je dio serijala Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil. Srednji brat O’Neil, Sean, ugledni je ortopedski kirurg kojem je karijera sve. Za razliku od posla u kojem je vrhunski stručnjak, pate mu veze – to jest, nema ih. Elise je kuharica u Snježnom kristalu, skijalištu O’Neilovih koje već neko vrijeme balansira na rubu bankrota. Njezina kuhinja jedna je od rijetkih stvari koje skijalište drže iznad vode – ljudi dolaze izdaleka kako bi probali njezine delicije. Prošlog ljeta stvari za njih dvoje postaju još užarenije. Iako bježe jedno od drugog, oboje nespremni na ljubav i vezanje, ljeto opet dolazi i otkriva da vatra koja se u njima zapalila prethodnog vrućeg ljeta još nije ugasla. I dalje itekako gori!
Pročitala sam sva tri nastavka serijala i sve vam ih od srca preporučujem. Prvi nastavak Praporci u snijegu i onaj posljednji, Možda ovog Božića – vezani su za zimu pa mi se, samo zbog toga, čini da ih je bolje čitati uz vatricu i okićen bor.
Ljeto je krivo za sve jedini se zbiva ljeti – kada je vruće ne samo vani nego i u krevetima naše zgođušne braće i njihovih lijepih djevojaka (supruga). Kao i u prethodnim romanima, oduševila me sama obitelj O’Neil, njihova bliskost i povezanost te ljubav koju gaje jedni prema drugima. Divno je kada je obitelj tako povezana, kada se ne osuđuje i kada se prihvaća. I kada i druge prihvaća u tu svoju zajednicu.
Dakako, i skijalište Snježni kristal prekrasna je pozadina brojnim ljubavima koje se u njemu događaju. Jednako lijep ljeti kao i zimi, uživat ćete u svakom opisu krajolika, zvuku slapa i cvrkutu ptica koji prate naše junake u potrazi za ljubavlju.
Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi
Iskreno govoreći, jedan sam od najvećih i najvjernijih Backmanovih obožavatelja i svaki njegov roman je užitak za čitanje, i za mozak i za srce. Ipak, među 10 romana za čitanje i sunčanje preporučit ću vam njegov najnoviji roman Tjeskobni ljudi.
Kao i sve što Backman napiše, tako i ovaj roman u nama budi emocije za kojem možda nismo ni znali da ih imamo.
Šarmantan je to i dirljiv roman o neuspjelom pljačkašu banke i osam tjeskobnih ljudi koji mu postaju taoci. Ovo nije roman koji će vas ostaviti tjeskobnima, upravo suprotno. Sve te ljudske priče, osjećaji i povezanost koja se među njima javlja ostavit će u vama topao osjećaj pozitive i osmijeh na usnama.
Baš kao i u ostalim romanima, bit će tu red suza red smijeha, makar kod mene. Samo, pazite da niste baš na nekom super krcatom kupalištu kako vas vaši susjedi kupači ne bi čudno gledali kad pustite suzicu!
Riley Sager: Dođi prije mraka
Da ne bi bilo da vam preporučujemo samo ljubiće i ostale laganice, među 10 romana za ljetno štivo uvrštavamo i jedan opak triler koji će vas držati budnima u ovim vrućim noćima!
Prije dvadeset pet godina, Ewan i Jess Holt te njihova mala kći Maggie sele se u prekrasno viktorijansko zdanje Baneberry Hall. Tu počinje njihova noćna mora i, dvadeset dana kasnije, otamo bježe glavom bez obzira, u gluho doba noći, ostavljajući sve što imaju.
Ewan Holt zatim piše Kuću užasa, horor roman o tome što im se dogodilo u ta tri tjedna i kako je, od savršenog obiteljskog doma, Baneberry Hall postao kuća strave. Roman postaje hit, a Baneberry Hall obilježen kao ukleta kuća.
Danas, Maggie Holt dizajnerica je interijera. Nakon očeve smrti naslijedila je omraženu kuću i odlučna je otkriti što se zapravo tamo dogodilo dok je bila petogodišnja djevojčica. Jer, interesantno, Maggie se iz tog razdoblja ničeg ne sjeća. Sasvim je sigurna da je očev roman izmišljotina i odlučna je dokazati to. Preseli se u “kuću užasa” i strava opet počinje…
Malo je reći da me roman Dođi prije mrakaoduševio! Bila sam prikovana uz knjigu od prve stranice i nikako ju nisam mogla ispustiti iz ruku! Tako će biti i vama, vjerujte!
Samo se hrabro bacite u ovu kuću užasa, pripremite sladoled i grickalice i uživajte! I, obavezno provjerite jeste li zaključali ulazna vrata.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew
U ovaj sam se roman zaljubila na prvo čitanje i otad ga svima zdušno preporučujem! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!
Gospođica Guinevere Pettigrew glavni je lik ove lepršave, neodoljive priče. Četrdesetogodišnja usidjelica, pastorova kći, po manirima prava uštogljena, kreposna dama, tanke sive kose, nezdravog tena (od slabe prehrane), u ružnom blatnjavo smeđem kaputu, preplašena i slaba. Ali je li doista?
Kad od nevolje treba spasiti lakomislenu gospođicu LaFosse, u koju se odmah zaljubila, gospođica Pettigrew postaje suprotnost onome tko je vjerovala da jest – postaje hrabra, odvažna, lukava. Mijenja nam se naočigled!
Iako se čitava radnja odvija u samo jednom danu, roman obiluje simpatičnim, britkim i duhovitim dijalozima. Tu su i luckasti likovi i emotivne epizode zbog kojih ćete se čas smijati, a čas šmrckati. Nešto ovako dobro pročitat ćete sad i tko zna kad opet!
Caroline de Maigret i Sophie Mas: Godinu starija, godinu bolja
Ako ste voljeli knjigu Kako biti Parižanka u svakoj prilici, voljet ćete i ovu – nastalu iz pera istih autorica! Ovaj inspirativan osvrt uči nas kako u nama žive različite dobi: dob koja nam je određena godinom rođenja i naša emocionalna dob. Čvrste granice između kronološke i emocionalne dobi ne postoje, a mi smo onoliko stare koliko su to naše želje, strasti i snovi.
S razigranom duhovitošću, praktičnim savjetima i mudrim opažanjima, autorice ovog bestselera sada se hvataju u koštac s pariškim umijećem odrastanja. Dok progovaraju o ljubavi, zavođenju, modi i spojevima, ali i o obitelji, poslu, samačkom životu i prihvaćanju nesavršenosti, ove će vas spisateljice opet zabaviti, izreći ono što ne očekujete čuti, ali baš onako kako to želite čuti. U isti mah dirljiv i urnebesno smiješan, ovaj divan vodič bez dlake na jeziku pronicljivo ilustrira što to znači biti punokrvna žena.
Idealno štivo za ljetno čitanje!
Greer Hendricks, Sarah Pekkanen: Skrivene namjere
Nakon svjetskog uspjeha koji su postigle romanom Ona između nas, autorice Greer Hendricks i Sarah Pekkanen predstavljaju Skrivene namjere, psihološki triler koji nas tjera da razmislimo o povjerenju u partnerskim vezama, o pitanjima morala i etike općenito u životu, a poglavito kada donosite odluke vezane za one koje volite.
Skrivene namjere započinju s mladom Jessicom Farris, vizažišticom kojoj treba novac. Dodatna zarada u znanstvenom istraživanju čini se odlična nadopuna njezinom skromnom budžetu. Istraživanje vodi psihijatrica, doktorica Lydia Shields. Jessica ne razmišlja o tome koja je svrha istraživanja. Uskoro psihijatrica uspostavlja osobnu vezu s Jessicom i ona počinje biti svjesna da psihijatrica ima poseban plan s njom, kakav nije imala s drugim ispitanicama u istraživanju. Prvi od posebnih zadataka je da se približi psihijatričinom suprugu…
Kate Quinn: Lovkinja
Lovkinja nastavlja niz uspješnica autorice Kate Quinn, nakon romana Aliceina mreža.
Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja. Ona je izuzetno inteligentna žena koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag. Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, rođena u bespuću sibirske tajge, i mladi Tony Rodomovsky, podrijetlom Židov, vozač i istražitelj, nakon mnogih promašaja i krivih smjerova, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.
Roman koji ne ispuštate iz ruku od prve do zadnje stranice..
Dean Nicholson: Nalin svijet
U svoj izbor 10 romana za čitanje na odmoru, moram uvrstiti i predivnu priču o prijateljstvu između čovjeka i životinje.
Kad je tridesetogodišnji Dean Nicholson krenuo iz Škotske biciklom oko svijeta, namjeravao je otkriti sve što može o našem izmučenom planetu. No, nije računao na lekcije koje će naučiti od svoje neočekivane družice. Tri mjeseca nakon polaska, na zabačenoj cesti u planinama između Crne Gore i Bosne, naišao je na napuštenu mačkicu. Nije mogao odoljeti prodornu pogledu i molećivu mijauku blatnjave sirotice. Nije ju mogao samo tako prepustiti njezinoj sudbini, pa ju je smjestio na bicikl i, uz pomoć lokalnih veterinara, pomogao joj da se oporavi. Veza je ubrzo postala neraskidiva – i on i mačka koju je nazvao Nala bili su znatiželjni, neovisni, otporni i pustolovna duha. Videosnimka njihova susreta pogledana je dvadeset milijuna puta, njihov Instagram ima 750 0000 pratitelja, a broj i dalje raste…
Čitate li već neki od ovih 10 romana?
Nadamo se da ste zadovoljni ovim našim izborom 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Voljele bismo čuti i vaše prijedloge nekih drugih knjiga koje smatrate idealnim za čitanje na odmoru, na plaži, pod suncobranom. Ili možda ste više tip za svjež zrak, planine i zelene proplanke?
Ako vas je Mala od knjiga svojim izborom potakla na čitanje neke nove, do sada nepročitane knjige koju ćete tek upoznati i zavoljeti, onda je naš zadatak ostvaren.
Ili, kako je to lijepo rekao Orhan Pamuk: Jednog sam dana pročitao knjigu i cijeli mi se život promijenio.
Ako se svako dobro djelo zlim vraća, onda bi posljedice onih loših trebale biti još i gore, zar ne? (str. 286.)
Čuvaj se dobrih djela
Jedne kišne noći, na putu kući, Cassie Larkin ugleda muškarca i ženu kako se svađaju. Premda je svjesna da bi jednostavno trebala otići, osjećajući krivnju zbog traumatičnog događaja iz studentskih dana, Cassie se umiješa. Muškarac je, čini se, odlučan u namjeri da ubije ženu, a Cassie to prekida. Tada joj se muškarac obrati:
Činilo se da ga ne brine to što bih ga mogla prepoznati. Svjedočiti protiv njega.
„Pusti je da umre, a ja ću tebe pustiti da živiš“, rekao je. (str. 11.)
Netom prije dolaska policije, muškarac krade Cassien automobil, a ona jako brzo, užasnuta, shvaća da joj je u autu novčanik sa svim dokumentima! Neznanac zna njezino ime i prezime, adresu – a ima i ključeve kuće!
Zatim, za Cassie sve kreće nizbrdo.
Dok sam tako ležala, osluškivala sam monitor, a tama se zgušnjavala. Tišina koja me obično smirivala sada se činila kao prisutnost koja čeka, promatra. Kasnije ću se pitati je li to bila moja intuicija koja me upozoravala na ono što će uslijediti – ili što je, zapravo, već započelo. (str. 24.)
Njezin suprug Sam netragom nestaje, a zagonetni se, opasni neznanac svako malo pojavljuje u blizini Cassie i njezine dvoje djece.
Cassie počinje pronalaziti prijetnje svuda oko sebe.
Na drugoj strani olovkom je bio napisan broj.
2.
Sjetila sam se što me Rico pitao nakon napada: Znači li mi što broj tri?
Ponekad prekoračimo preko životnog praga, a da to i ne primijetimo. …
Ali, ovaj se prag pojavio s bliještećim strelicama usmjerenim na njega i s mnogo uskličnika.
2. (str. 64./65.)
Hoće li prijeteći neznanac ispuniti svoju prijetnju?
Čime mu se uopće ona zamjerila?
Gdje joj je suprug? Kakve veze on ima s cijelom tom zbrkom?
I postoji li u toj priči nešto više, nešto dublje i mračnije, čega Cassie još uvijek nije svjesna?
Stranac u nevolji – stani ili zaobiđi?
Vjerujem da je ovaj roman postao hit baš zbog teme. Svi bismo stali i pomogli strancu u nevolji, zar ne? Pogotovo ako vidimo jakog muškarca kako nasrće na ženicu.
I svi ćemo reći da to nije guranje nosa gdje mu nije mjesto, nego naša moralna obveza, kao dobrih i poštenih članova društva.
Ovaj bi nam roman mogao promijeniti mišljenje.
Cassien se život okrene naglavce kad učini jednostavno dobro djelo i pomogne ženi u nevolji. Nasilni se neznanac okomljuje na nju i njezinu obitelj i život kakav su dotad živjeli nepovratno odlazi u prošlost.
Cassie nije u potpunosti sretna. Ona i suprug Sam pomalo su se udaljili i nakon svih tih godina braka uglavnom vide međusobne mane. No, kad Sam iznenada nestaje, Cassie ne može povjerovati da je to napravio svojevoljno. Čvrsto vjeruje da Sam nije takav jer on je i dalje najbolji čovjek kojeg je ona ikad upoznala:
…vjerojatno misliš da znam biti nesmotrena, a možda je to i točno. Ali razmislim prije nego što djelujem. Sam ne. On smatra da su dobri ljudi dužni sprječavati loše stvari. Uvijek. On to naziva moralnom obvezom. U njegovoj su glavi stvari tako posložene. (str. 240.)
Malo pomalo, Cassie saznaje stvari o svom suprugo koje nije niti mogla zamisliti!
Istina ili laž?
Slučajnosti ili pomno osmišljena neznančeva osveta?
Kao svaka dobra građanka, Cassie se obraća policiji i njezin slučaj preuzima inspektor Rico, uporan u istraživanju i sklon nošenju neobičnih kravata.
On je uči nešto veoma važno, nešto što možda i nama jedno bude korisno:
Dobar policajac ne pretpostavlja. Ugledate čovjeka kako gura auto niz ulicu, ne pretpostavite da je ostao bez goriva. Možda je ukrao auto. Zaustavite čovjeka koji gura auto i pitate ga što se događa. Zato i ja pitam. (str. 302.)
Nikad ne smijemo pretpostavljati.
Pretpostavka je majka svih… Znate već.
Krimić vrijedan vašeg vremena
Iako sam već po naslovu Čuvaj se dobrih djela slutila da me čeka dobar roman, pristupila sam mu pomalo oprezno jer naslov, a i sinopsis znaju zavesti budućeg čitatelja i odvesti ga na krivi trag.
S ovim romanom to doista nije slučaj!
Čuvaj se dobrih djela veoma je dobar, ako već ne i izvrstan kriminalistički triler.
Najveća mu je kvaliteta to što je sve što se zbiva neočekivano! Uopće nisam mogla pogoditi što će se dogoditi sljedeće! Tisuću sam vam puta već rekla da mrzim kad mi na koricama piše „šokantno“, a ja još u prvom poglavlju pogodim kraj. Bome, ovdje ga nisam pogodila. Jednostavno nisam znala gdje bih krenula s pogađanjem! Spisateljica nas vodi čas u jednom, čas u drugom smjeru, zbunjujući nas i navodeći na brzo okretanje stranica.
Iako sam ga zbog nedostatka vremena malo duže čitala, moram priznati da sam baš zadovoljna pročitanim.
Čuvaj se dobrih djela definitivno je vrijedan vašeg vremena! Idealan je za čitanje na plaži jer, iako krimić, tema nije ni teška niti degutantna. Od njega vas neće boljeti glava niti će vam biti mučno, kao što je meni mjestimice znalo biti od, recimo, romana Savršeno dijeteLucinde Berry i Dobra kći Karin Slaughter. Ta su dva romana fantastična, meni među top 10 ove godine sigurno, ali jako su teški i malo osjetljiviji čitatelji (poput mene) moraju nakon nekih poglavlja odložiti knjigu i malo se od nje odmoriti i odmaknuti.
Čuvaj se dobrih djela nije takav roman – napet je, zanimljiv i varljiv – a to je ono što se od ljetnog štiva i očekuje.
Dakle, bilo na plaži, bilo na kauču pod klimom, ovaj će vam roman biti odlično društvo!
Ostali naslovi ove autorice:
Čuvaj se dobrih djela roman je prvijenac autorice Heather Chavez. Trenutno radi na svom drugom romanu.
Prije četrnaest godina, Emmie Blue pustila je u zrak balon s porukom na koju je napisala tajnu. Balon je pronašao Lucas, mladić koji, gotovo sudbinski, ima rođendan na isti dan kao i Emmie.
Od toga dana, njih su dvoje najbolji prijatelji.
Danas, večer prije njihova tridesetog rođendana, Lucas izvodi Emmie u restoran jer joj mora reći nešto veoma važno.
Emmie, već godinama zaljubljena u njega, očekuje prosidbu. Naravno, reći će DA.
Lucas će, kao i uvijek, zastati da mi pokaže mjesto na kojem je prije toliko godina pronašao moj balon. I poljubit će me. Sigurno će me poljubiti. … Poljubac će imati okus dagnjina mornarski i peperminta u zlatnom papiriću… Sve će napokon dobiti smisao. (str. 2./3.)
No Lucas je iznenađuje i viješću i pitanjem:
Moj najbolji prijatelj, čovjek kojeg poznajem već četrnaest godina, muškarac u kojeg sam zaljubljena, za devet će se mjeseci oženiti ženom koju voli. Ženom koja nije ja. A ja bih trebala stajati pred oltarom uz njega, kao njegova kuma. (str. 4.)
Emmie, sva jadna, pristaje biti kuma i svu svoju tugu sakriti duboko u sebi.
No, Lucasova ženidba nije jedino što muči Emmie. Trenutno je dekintirana, radi na poslu koji baš i ne voli, oca ne poznaje, a odnos s majkom je očajan. Ranjena traumom iz prošlosti, uza se nema nikoga nego Lucasa.
Sve je svoje nade i želje usmjerila na njega. No, možda nije Lucas taj koji je ljubav njezina života?
Vas dvoje upoznali ste se na jedan nevjerojatan, grandiozan i sudbonosan način. -ti si pustila balon u zrak, a on ga je našao na drugoj obali mora. To je zbilja nešto iznimno. Svatko bi tome pridao neko značenje. (str. 34.)
Možda onaj pravi tek dolazi?
Tko je draga Emmie Blue?
Emmie Blue djevojka je koju morate voljeti. Čak i ako ste inače cinični i svemu nađete manu (poput mene), Emmie će vam se svidjeti jer je ona jednostavno takva.
Ne krije koliko je slomljena, ne krije ni jednu svoju ranu, nosi ih na dlanu i time ubire naše simpatije.
U srednjoj je školi proživjela traumu i nakon što su joj svi dotadašnji prijatelji okrenuli leđa, pronašla je Lucasa i njegovu obitelj. Ljudi su to koje i dan danas osjeća većom obitelji nego svoju majku, groznu ženu koja se, sva sreća, pojavljuje samo u jednom poglavlju.
Možda dom i nije mjesto, nego osjećaj. Osjećaj da je nekome stalo do tebe i da te razumiju. Osjećajda te vole. (str. 62.)
Mislim da se svi čitatelji, a pogotovo mi žene, možemo povezati s Emmie Blue. Koja se od nas nikad nije našla u društvu djevojaka koje se čine ispunjene, sretne i ostvarene, a mi kao da smo zapele na jednom mjestu i ne mičemo se. Koliko smo puta gledale te djevojke sa zavišću, jer one s lakoćom ostvaruju nešto o čemu mi samo sanjamo? Koliko smo puta poželjele nešto što ima netko drugi?
Koliko smo se puta osjećale jedno i bijedno u vlastitoj koži, misleći da svi imaju sve, samo mi ništa?
… tijelo mi se s olakšanjem opuštalo zbog toga što sam uspjela pobjeći iz sobe pune ljudi koji su neprekidno govorili o svojim sretnim ljubavima i obiteljima. Pobjegla sam od razgovora u kojem nisam mogla sudjelovati i zbog kojeg sam se osjećala usamljeno i beznačajno.
Nisam mogla ispričati ni jednu dirljivu anegdotu o svojoj majci, nisam mogla opisivati svojeg divnog partnera jer ga nemam… Nemam ni priča o tati. Sama sam. Ništavna. (str. 173.)
Ljubavni roman baš po mom guštu
Kad bih ja pisala ljubavni roman, napisala bih ga baš ovako. Zaplet je odličan i svaka nova sitnica koju saznajemo učvršćuje nas u mišljenju da je ovo stvarni život. Priča koja bi se doista mogla i dogoditi. Cinik u meni viče: Jesi li luda, tu su balon i poruka?!
Ali ako na trenutak zaboravimo na te preromantične stvari (kojih mora biti u svakom iole ozbiljnom ljubiću) – ovo je priča koja bi doista mogla funkcionirati.
Emmie je godinama uvjerena kako voli Lucasa i kako je baš on onaj pravi za nju.
No, je li?
Ne volim romane u kojima se sve stavlja sudbini u ruke. Emmie toliko snažno vjeruje u sudbinu da je slijepa za sve što se oko nje događa, a ne uklapa se u kalup sudbine. Do kraja romana, Emmie će dati šansu i životu bez sudbine.
A mi? Mi ćemo možda baš suprotno – početi vjerovati u sudbinu.
-Život je koji put stvarno gad. Zaskoči nas kad najmanje očekujemo, izvede neku krivinu, ne igra pošteno… –
-Tako nekako -, smiješim se. – Ali ja mislim da se sve to događa s razlogom. –
-Stvarno? –
Zastajem i gledam ga podignutih obrva. – Da, stvarno. Ti ne misliš tako? – …
– Ovaj… ne. Definitivno ne. … Mislim da je to samo… život! Kaotičan je i nepredvidljiv, a mi se u njemu moramo snalaziti i planirati kako god znamo i umijemo. – (str. 73./74.)
Budući da mi je najbolji dio romana ono o čemu ne smijem ni zucnuti, reći ću vam sam da je ovo, osim ljubavne priče, i topla ljudska priča. Emmie čitav život misli da je sama, no nekako, malo pomalo, otvara svoje srce i u njega se smještaju brojni simpatični likovi – njezina prijateljica Rosie i kolega Fox, stanodavka Louise, Lucasov brat Eliot…
Lekcije drage Emmie Blue
Puno će nam se toga dogoditi u ovih tristotinjak stranica, a ako ste imalo slični meni, iz Emmiene ćete priče izvući sljedeće putokaze za život:
1. I u većini slučajeva ti se sve svodi na to. Kako ti tuđi životi izgledaju. A svi su ti ljudi u svoja četiri zida vjerojatno izgubljeni kao i mi ostali. (str. 178.)
2. -Sve što trebaš činiti jest držati se i nadati se najboljem. –
-I to je onda plesanje? –
-Pa da -, odvraća, a zatim mi praktički prislanja usne na uho i dodaje: – Ali i sve ostalo u životu, Emmie Blue. – (str. 232.)
3. I ono zadnje, i najvažnije, trebamo voljeti. Trebamo otpustiti traume, otvoriti svoja srca i prihvatiti život. Ljubav, prijateljstvo, obitelj, sreća su tu, oko nas. Samo im trebamo dati šansu.
Prazna samoća koja me oduvijek pratila, bezdan koji je prijetio da će me cijelu progutati u tom trenutku jednostavno više ne postoje.
Osjećam se voljenom. (str.203.)
Ostali naslovi ove autorice:
Lia Louis autorica je dvaju romana, Somewhere Close to Happy i Draga Emmie Blue, a kao što vidite iz naslova, kod nas je preveden samo potonji.
Roman Draga Emmie Blue uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! 😍
Evo vam savjet ukoliko jednoga dana planirate imati djecu: spavajte koliko god možete. Kad god i gdje god možete. Bujajte u svom krevetu. Dugo se izležavajte i upijajte svaku sekundu. Ako mislite da ste dovoljno spavali, okrenite se na drugu stranu, prebacite pokrivač preko glave i nastavite…
str. 130.
Neprospavane noći
Nakon zanimljivog i pomalo smotanog upoznavanja, smiješnog i sramotnog početka veze te naposljetku braka – Jamie i Laura neplanirano, naglavačke, upadaju u novo poglavlje svog zajedničkog života. Stiže beba!
Ovu životnu prekretnicu opet promatramo s dva gledišta – njezinog i njegovog.
Laura u obliku dnevničkih zapisa posvećenih majci prolazi kroz brdo različitih emocija, brinući se oko toga mogu li si priuštiti bebu, koliko će joj trudnoća utjecati na tijelo i mogli li to oni uopće.
Prožme me predivan osjećaj zadovoljstva. Nemoj me krivo shvatiti, i dalje sam prestravljena zbog svega. Ne možemo si priuštiti bebu, ne mogu zamisliti štetu koju će nanijeti mojoj vagini, dijete će nam promijeniti život iz temelja na načine koje ne mogu ni pojmiti. Ali ti otkucaji srca su nevjerojatni… i prekrasni.
str. 29.
Jamie je (tipično) muško i u svom blogu najčešće promišlja o tome kako će trudnoća utjecati na njihov seksualni život i koliko su Laurine dojke narasle u trudnoći. Naravno, iako smotan i poprilično nesiguran, uvijek je tu uz svoju suprugu i uz sve promjene koje nose njezini poludjeli hormoni.
Ovo je žena koju volim. Razlog zbog kojeg je uopće trudna jest upravo moja ljubav prema njoj. Vodio sam ljubav s njom. Ovo dijete je plod te ljubavi. Dobro, nije to bio najromantičniji klinč u povijesti, ali nije bila ni neobavezna, beznačajna ševa.
str. 21.
Kako će se par Newman snaći u turbulentnom razdoblju nakon dolaska bebice?
Kako će na njihov brak utjecati brojne i bezbrojne neprospavane noći?
Hoće li se uspjeti naviknuti na život utroje?
Sve to, pa i puno puno više, saznat ćete u zabavnom post-ljubavnom romanu Neprospavane noći!
Hej, bejbi, hej
Neprospavane noći nisu ljubavni roman. On počinje tamo gdje pravi ljubići završavaju – u braku. Laura i Jamie ne planiraju djecu bar neko vrijeme – ne samo da su švorc, nego se i previše dobro zabavljaju. I s prijateljima u izlascima i khm, khm, jedno s drugim.
Definitivno nisu spremni postati roditelji. No kako to najčešće ide, nitko ih nije pitao.
Nakon što Laura u urnebesnoj sceni povraćanja po mogućim šefovima otkrije da je trudna, kreće avantura Newmanovih!
Na moj sveopći užas, poput debelog putnika koji se pokušava utisnuti u prenatrpani vlak za vrijeme špice, dodatna bljuvotina ugura se u moja već pretrpana usta. Ruka mi poleti da prekrije usta, ali neizbježno je već nastupilo. Gubica ne može više izdržati. Brana je popustila. Zidovi Jerihona su pali.
str. 7.
Jedna od najjačih strana ovog romana jest to što je stvarno smiješan! Kao ovaj gore prizor i rečenica: Zidovi Jerihona su pali! Priznajem da sam se par puta zacerekala kao budala!
Laura i Jamie, svatko na svoj način, proživljavaju trudnoću, a zatim i porod.
No, nikakvi alternativni trudnički tečajevi nisu ih mogli pripremiti na ono što dolazi!
Zanimljivo je dobiti uvid u mozak „onog drugog“ i vidjeti kako o nekim stvarima razmišljaju muškarci, a kako žene. Ono što je Lauri lako, Jamieju je neshvatljivo teško. Ono što nju strahovito ljuti, on niti ne primjećuje.
No, u jednom se slažu – njihovo je djetešce nešto najljepše i najbolje što im se moglo dogoditi (iako Jamieju ipak treba malo više da to shvati).
Što više razmišljam o tome da beba mijenja moj život na lošije – i što više shvaćam da ga zapravo mijenja nabolje – tim više sam uzbuđena zbog svega što dolazi.
str. 62.
Neprospavane noći, doslovno
Tema romana Neprospavane noći nisu izlasci, seks i pronalazak onog pravog (one prave). Tema je ozbiljnija – roditeljstvo. Ipak, u stilu Nicka Spaldinga, ta ozbiljna tema prikazana je na sasvim neozbiljan način, tako da se svi mi možemo poistovjetiti s glavnim likovima.
Premda se Newmanovi, nakon rođenja djeteta, susreću i s nekim većim izazovima i pravim problemima, i dalje ostaju oni šarmantni, luckasti likovi u koje smo se zaljubili.
Neispavani, izmoreni, iscrpljeni, ali uvijek spremni na nezgodne scene koje su glavno obilježje njihovih karaktera. I veze i braka.
Snu. Dragi, slatki snu.
Nekada si bio moj vjerni pratitelj, uvijek si bio tu za mene kada sam te trebao. Kada sam bio umoran, uzeo bi me u svoj topli zagrljaj, uvodeći me u predivnu zemlju snova iz koje bih se probudio osvježen i spreman za novi dan. Ipak, napustio si me. Nisi više uz mene, nisi tu kada te trebam. Sada imam drugog pratitelja. Jednog koji se pobrinuo da te više ne vidim.
str. 123.
Iako dolaskom djeteta njihov ljubavni odnos pati, sigurni smo da će ipak sve proći dobro i da će, kao i nebrojeno puno puta do sada, pronaći put jedno do drugog i nagraditi nas… A čim drugim nego happy endom!
Doduše, taj je sretan kraj ovog puta malo drugačiji, no… Bitno da je sretan!
Ostali naslovi ovog autora:
Nick Spalding autor je brojnih romana, no u Hrvatskoj su, zasad, prevedena samo ova dva:
On voli, ona voli svojevrsni je prequel romana Neprospavane noći. U njemu pratimo kako su se Jamie i Laura zaljubili te sve zgode i nezgode koje su prošli dok su došli do ovoga gdje su sad – do braka i bebice. Kliknite na naslov u popisu ako vas zanima naša recenzija tog romana.
A ako volite ljubavne romane, možda će vas zanimati i naših top 10 ljubavnih romana, popis koji smo napravile u veljači – mjesecu ljubavi!
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
