Samuel Bjork: Dječak koji je volio jelene

Nakladnik: Znanje d.o.o., Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Dječak koji je volio jelene: ©Znanje

Samuel Bjork Dječak koji je volio jelene

Dječak koji je volio jelene -vrhunski noir roman

Dječak koji je volio jelene, nastavak je izvrsnih knjiga Putujem sama i Sova istog autora. Knjige se mogu čitati zasebno, ali ako niste čitali prethodne, predlažem da ih čitate po redu jer se radnja referira na  događaje iz prošlosti glavnih likova Mije Krüger i Holgera Muncha. Ovo je roman koji treba pozorno čitati, prvo zbog mnoštva likova koje autor uvodi u priču, a  drugo zbog specifičnog, „pomaknutog“ stila koji predstavlja izvrsnu noir književnu scenu  u Norveškoj.

Ovo je roman s kojim se nije lako nositi, jer donosi šaradu likova od kojih su mnogi neprilagođeni, emocionalno oskvrnuti, a neki čak ozbiljno bolesni, psihotični. Premda ste svjesni da se radi o knjizi i da je riječ o fikciji, ne možete se ne zapitati koliko ozbiljno bolesnih osoba, zlostavljanih od bliskih osoba u samom djetinjstvu, nikada ne potraži pomoć. Knjiga je nepredvidljive radnje koja se ubrzava sa svakom novom žrtvom. Poremećeni um koji djeluje kao serijski ubojica nije lako pratiti, a pogotovo shvatiti što ga pokreće u njegovom izopačenom svijetu.

Hladno. Proračunato. Isplanirano. Kao da je netko iskoristio svaku sekundu. str. 32.

Dječak s jelenjim rogovima na glavi

Na  sam Božić  usamljeni se starac automobilom vozi kroz planine. Odjednom spazi nešto u mraku pred sobom i naglo zakoči. U snijegu na cesti stoji dječak plavih usana i s jelenjim rogovima na glavi. Tako započinje radnja ovog romana koja se nastavlja četrnaest godina kasnije, kada je u planinskom jezeru pronađena mrtva balerina. To je samo prvo u nizu ubojstava koja zajedno rješavaju mlada Mija Krüger i iskusni istražitelj Holger Munch te njihov tim istražitelja. Ubojstva koja se događaju nemaju nikakve međusobne poveznice pa Mija i Holger dugo tapkaju u mraku. U samoj završnici, Mija shvaća da je stvar vrlo osobna i da ubojstva imaju veze s događajima iz njene prošlosti. Ali, do tada broj se žrtava već znatno popeo, a Mija je maknuta s istrage.

Miju Krüger u knjizi  Dječak koji je volio jelene

Mija je porijeklom Indijanka, zovu je još Mjesečeva zraka. Usvojena je kao dijete zajedno sa sestrom blizankom Sigrid,  koja je nađena mrtva od predoziranja pod sumnjivim okolnostima. Miju još uvijek proganja smrt njezine sestre. Mijina podsvijest ne miri se s činjenicom da je sestra počinila samoubojstvo. Od tog dana Mija gaji poseban animozitet prema narkomanima, dilerima droge i ljudima s ovisnošću. Mija je vrlo emocionalno krhka i puna trauma u obliku noćnih mora i potisnutih sjećanja nakon sestrine smrti. Istovremeno, njezine su istražiteljske sposobnosti vrhunske, a intuicija natprosječno razvijena.

Holger Munch u knjizi Dječak koji je volio jelene

Holger Munch  je dugogodišnji istražitelj u odjelu za ubojstva. Cijena njegovog posla je i propali brak. I sam je pretrpio osobne boli i gubitke kada mu je napadnuta i skoro usmrćena kćer Marion (u knjizi Sova). Marion se teško opravlja i Holger uzima svaki slobodni trenutak da prati njezin oporavak. Dok je na odmoru, počinju se  događati čudnovata ubojstva. Holger i Mija hvataju se posla u lovu za poremećenim ubojicom.

Samuel Bjork Dječak koji je volio jelene

Dojam o knjizi

Premda mi se prva knjiga ovog autora, Putujem sama, najviše svidjela, i ovaj je roman izvrsno napisan, ako volite ovakav stil noir romana. Meni je bilo teško pratiti roman jer sam neprestano razmišljala o sumnjivcu i logičkim tragovima, ali autor ne piše na taj način. Ovo je roman koji nema klasičan zaplet, ubojstvo i sumnjivce od kojih je netko sigurno ubojica. Autor se jednakom pažnjom bavi kako žrtvama i istražiteljima tako i mogućim ubojicama. Rasplet je potpuno sulud, tako da je moja preporuka: ne pokušavajte razumjeti zašto netko čini ovo ili ono jer nećete moći predvidjeti događanja, već se samo prepustite i uživajte u ovom neobičnom romanu.

O autoru:

Samuel Bjørk pseudonim je Froda Sander Øiena koji se, uz  pisanje knjiga, intenzivno bavi glazbom,  baš poput svoga proslavljenog zemljaka Joa Nesbøa. Kao glazbenik je do sada objavio šest albuma. Ovaj svestrani skandinavski umjetnik ne zadovoljava se činjenicom što je “samo” glazbenik i pisac. Bavi se i likovnom umjetnošću, te prevođenjem (Shakespearea). Živi i radi u Trondheimu.

Roman Putujem sama na matičnom je tržištu objavljen 2013. godine i odmah je poharao vrhove top-lista najčitanijih naslova. Izdavačka prava za knjigu prodana su do sada u dvadesetak zemalja. Dvije godine kasnije, publicirao je nastavak pustolovina Mie Krüger i Holgera Muncha, roman Sova, još jednu priču o jezivim zločinima, u kojoj se prelamaju i osobne traume njegovih junaka. A treći roman, Dječak koji je volio jelene, već je počeo osvajati svijet. Nastavci nakon ovoga su Vuk i Otok vrana.

Gdje kupiti:

Znanje

Cara Hunter: Izbliza

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izbliza: ©Mozaik knjiga

Cara Hunter: Izbliza

Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva – otmice djeteta – u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposredna okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još.

Ali zna. Zna.

str. 9.

Izbliza

Osmogodišnja Daisy Mason nestala je s vrtne zabave svojih roditelja, iz vrta vlastite kuće u dobrom dijelu grada. Nitko od brojnih uzvanika na zabavi ništa nije vidio. Čak ni roditelji nisu odmah primijetili da je djevojčica nestala. Kako je to moguće?

Pozvan je inspektor Adam Fawley. Bogato policijsko iskustvo naučilo ga je da je krivac za otmicu djeteta u najvećem broju slučajeva – netko izbliza.

Od prvog je trenutka inspektoru očito da su roditelji čudni likovi koji nešto kriju. Ali što? Jesu li zaista krivi za otmicu vlastitog djeteta?

Što skriva uplašeni stariji brat?

Kako je djevojčica mogla nestati svima ispred nosa?

Tko zna o otmici više nego što govori?

I zašto se roditelji ponašaju kao da su nešto skrivili?

Dok policija pokušava istražiti sve tragove i saznati tajne iz prošlosti, sat polako otkucava…

Vremena je sve manje.

Inspektor Adam Fawley

Kad inspektor dolazi na mjesto zločina, trudi se ne popustiti pred svojim predrasudama. Iz iskustva zna da su u ovakvim slučajevima najčešće odgovorne bliske osobe, ali trudi se ne dopustiti da mu to saznanje pomuti pogled na istragu.

… ljudi poput mene vidjeli su samo ono što su željeli vidjeti i čuli samo ono što su željeli čuti. Ne mogu dopustiti da ponovo tako pogriješimo.

str. 177.

Neke dijelove romana pratimo baš iz njegove perspektive, u prvoj osobi, tako da on postaje lik koji najbolje razumijemo.

Od početka nam je jasno da se inspektoru nedavno dogodilo nešto veoma traumatično i da svi oko njega još uvijek hodaju „kao po jajima“. Nažalost, vrlo brzo nam je dano naslutiti kakva ga je to tragedija zadesila i od koje se ne može oporaviti.

Osim te tuge koja ga prati na svakom koraku, inspektor Adam Fawley zapravo je poprilično simpatičan lik. Često daje crnohumorne opaske o stanju oko sebe i to mi je najbolji dio njegove osobnosti. Autorica ga stvara baš kao čovjeka od krvi i mesa, koji svijet vidi onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi možda volio da bude. Inspektor ima i živce od čelika – to ćete vidjeti kad dohvatite ovaj roman. Inspektor ima i prekrasno srce – to već slutite i iz mojih riječi, ali saznat ćete i iz njegovog odnosa ne samo prema kolegama, nego i prema onima koji bi mogli imati „putra na glavi“.

Cara Hunter: Izbliza

Roman današnjice

Osim radnje pune iznenađenja, preokreta i mjestimice jezive atmosfere (Onako kao kad slutite da nešto nije u redu. Ne znate što, ali jasno vam je da nešto ne štima.), roman vas drži uza se i načinom na koji je napisan – osim klasičnog pripovijedanja, tu su i tweetovi, novinski članci, SMS poruke. Dok čitate, stranice se okreću same od sebe, a slučaj vam se čini življi baš zbog toga. Gotovo osjećate da ste i vi dio istraživačkog tima!

Anne Merrivale @Annie_Merrivale_                         16:42

@ForWhomtheTollis Znam. Mislim da je sad jedino pitanje tko ju je ubio #DaisyMason   

str. 45.

Dio koji će vas doista taknuti, onako da se zamislite, jest utjecaj društvenih mreža koji prožima roman Izbliza. Kad cure informacije – krive su društvene mreže. Kad zavlada govor mržnje i kad se poziva na linč – opet društvene mreže!

Beat Pete @dontgivemethatshit                                   14:15

Svijet bi odahnuo da netko ubije to dvoje smradova – da barem odjebu i crknu @TheGameBladder666 @Rottweiller_1982 @Nuckleduster1989  

str. 141.

Ta neka mala pod-priča o utjecaju društvenih mreža na čitav naš život aktualizirala je klasičnu temu nestanka djeteta i učinila da se čitatelj osjeća kao da se sve ovo događa sad. Možda čak i negdje u našoj blizini. Nama, sada, izbliza.

Roman Izbliza – izbliza

Roman Izbliza jedan je od boljih trilera koje sam čitala ove godine. Doduše, Izbliza nije samo psihološki triler, on je i kriminalistički roman te sudska i obiteljska drama. I iako možda mislite da takva mješavina ne može funkcionirati, iznenadili biste se. Iako se na prvu zaplet čini neoriginalan i već pomalo otrcan, jamčim vam, fabula je prepuna iznenađenja i nećete moći prestati dok ne pročitate sve do zadnje stranice.

Spisateljica Cara Hunter iznimno je talentirana jer je u svom prvijencu uspjela stvoriti sve ono što želite od romana – napeti slučaj, potragu za zločincem i epilog na sudu. Dakako, tu je i vrhunski kraj! Ne samo da me oduševio, nego sam ostala zatečena smjerom u kojem je priča otišla, i autorici skidam kapu. Ni u zakutku mozga nisam naslutila kako će potraga za malom Daisy završiti!

Od srca preporučujem roman Izbliza i nadam se da ćete se i vi, dok budete čitali, osjećati onako kako sam se ja osjećala – iznenađeno, šokirano, iziritirano (neki likovi su ajme, želite ih ošamariti jednom, pa onda opet i opet i opet!) i u iščekivanju!

Jer toliko je toga što se krije u malim zajednicama, u finim obiteljima, u dobrim dijelovima grada. A rješenja dolaze polako. Taman kada odlučite zatvoriti knjigu.

Pa nastavljate čitati… Bez obzira na to koliko je sati.

Cara Hunter: Izbliza

Ostali naslovi ove autorice:

Izbliza je prvi roman Care Hunter iz serije o inspektoru Fawleyju. Drugi roman, U mraku, dolazi uskoro.

Gdje kupiti roman Izbliza:

Mozaik knjiga

Christina McDonald: Noć kad je Olivia pala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Noć kad je Olivia pala: © Mozaik knjiga

Christina McDonald Noć kad je Olivija pala

Noć kad je Olivia pala – roditeljstvo, snaga i bol

Roman Noć kad je Olivia pala napeta je i emocionalno topla, odlično ispričana priča samohrane majke Abi koja se bori za održavanje života kćeri Olivie, koja je praktički već mrtva. Razlog zbog kojeg Olivia nije već isključena s aparata je trudnoća tinejdžerice. Olivijin život završava tamo gdje  počinje život njezinog djeteta. Roman je dirljiv i jako potresan, a propituje i neke moralne dileme u medicinskom svijetu i ljudskom promišljanju uopće. Priču pratimo kroz dva glavna lika: djevojku Oliviu i majku Abi. Ispričane su paralelno, svaka iz svog rakursa. U priči se isprepliću prošlost i sadašnjost, život Abi i život Olivie, a sve je to spojeno u jedan odličan psihološki triler s elementima obiteljske drame.

Prošlost – Abi

Abi je samohrana majka djevojke Olivie. Abi je u mladosti bila emocionalno nezrela djevojka, bez majke koja je učinila suicid i iza koje su ostala mnoga neodgovorena pitanja. Odgajala ju je starija sestra. Abi je zatrudnjela sa sedamnaest godina. Iako je otac djeteta platio Abi da učini pobačaj, Abi je bez imalo oklijevanja odlučila zadržati dijete. Oliviji nikad nije htjela otkriti ime oca. Sve što je željela bilo je da Olivia bude sretna, odgovorna i normalna mlada djevojka. Zbog svojih loših iskustava  u mladosti Abi je bila pretjerano stroga i oprezna kad je Olivia u pitanju.

Prošlost – Olivia

Olivia je tinejdžerica koja završava srednju školu i koja bi proživljavala srednjoškolska iskustva prvih ljubavi, izlazaka i tuluma kao i svi tinejdžeri svijeta da nema dvije stvari. Prva je potraga za čovjekom koji joj je otac, a druga je neplanirana mladenačka trudnoća. Sve je ovo veliko breme za mladu Oliviu, ali ona je snažna djevojka koja se zna nositi s ovim teškoćama. Slučajni susret s djevojkom koja izgleda kao ona, potaknuo je potragu za čovjekom koji je odbacio nju i njezinu majku. Istovremeno, dok traži oca, Olivia doživljava i prolazi kroz burne mladalačke veze koje ne mogu sve sretno završiti. Kad se dogodi trudnoća, Olivia je u problemu.

Sadašnjost- Abi i Olivia

Abi se dogodila najgora noćna  mora svakog roditelja. Poziv iz bolnice u kasnim noćnim satima. Olivia je stradala pri padu s mosta u zaleđenu rijeku. Nema šanse za oporavak. Priključena je na aparate za održavanje života, ali njezin mozak je ugašen. U bolnici Abi doznaje da je Olivia trudna tri mjeseca. Abi je shrvana. Njezin život je Olivia. Kako i zašto je pala? Kad otkrije masnice na Oliviinim rukama, u Abi se uvuče ogromna sumnja. To je učinjeno namjerno. Netko je Oliviu gurnuo s mosta. Policija započinje potragu, ali tragovi se zataškavaju. Abi odluči sama uzeti stvar u svoje ruke. Kreće u potragu za osobom koja je uništila Oliviin život.

Dojam o knjizi Noć kad je Olivia pala

Knjiga mi se jako svidjela. Volim kad roman ima paralelnu radnju i priče više pripovjedača. Tako čitatelj može dobiti bolji uvid u karakter likova i razmišljati o postupcima istih. Roman je potresan i otvara mnoga pitanja. Čitala sam da se autorica prije pisanja same knjige informirala i istražila medicinsku dokumentaciju više osoba koje su održavane u životu nakon kliničke smrti i to zapravo knjigu čini autentičnom. Knjiga pokazuje žensku snagu, kako majke, tako i kćeri tinejdžerice i donosi ih kao izuzetno jake likove. S obzirom na to da je ovo autoričin prvijenac, svaka preporuka za ovaj roman.

Očekujemo od ove autorice još novih, odličnih romana.

Christina McDonald Noć kad je Olivija pala

O autorici

Christina McDonald radila je kao freelance novinarka za nekoliko novina u Irskoj i Seattleu, uključujući The Sunday Times (Dublin), The Connacht Tribune (Galway), The Galway Independent, The Seattle Post Intelligencer i Colures Magazine. Kasnije se preselila u London i otvorila tvrtku za digitalni copywriting te radila kao savjetnica i copywriter za British Telecom (BT), Travelex, Wood Mackenzie, Pearson Publishing, TUI Travel, Expediju i USATodaycom. Živi u Londonu sa suprugom, dva sina i obiteljskim zlatnim retriverom. Noć kad je Olivia pala prva joj je knjiga.

Poruka autorice čitateljima u Hrvatskoj:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Melanie Raabe: Sjena

Nakladnik: Naklada Znanje

Naslovnica knjige Sjena: ©Znanje, 2020

Sjena, proročanstvo koje će se dogoditi..

Roman Sjena započinje događajem koji često  vidimo na sajmovima, cirkuskim predstavama, raznim kućama straha u adrenalinskim parkovima. Na svim tim mjestima vidimo ljude koji tobože proriču budućnost. Premda smo svjesni da je sve to do dio šarene laži koja prodaje medijski cirkus oko takvih događaja, puštamo takve proročice, gatare i slične osobenjake da nas zavedu svojim slatkorječivim riječima. Ali što se dogodi kada proročanstvo predviđa nešto stvarno strašno? Toliko strašno da ćete postati ubojica. Roman Sjena započinje upravo takvim proročanstvom.

Melanie Raabe Sjena

Ako je Norah i u što vjerovala, onda je vjerovala u ovo: ne postoji sudbina, ne postoji predodređenje jer sami smo kovači svoje sreće, u znoju lica svoga, svatko od nas u okviru svojih mogućnosti. str. 46.

Kako počinje roman Sjena?

Glavni lik je mlada sposobna novinarka Norah Richter. Norah je nedavno preselila iz Berlina u Beč, pronašla stan i nakon svježe prekinute veze odlučila krenuti ispočetka. Norah nije od onih koji lako sklapaju poznanstva, ima malo prijatelja, a sjena koja stoji nad čitavom njenom prošlošću samoubojstvo je najbolje prijateljice kada je Norah imala šesnaest godina. Nakon tog događaja i doživljene traume, Norah se ne uspijeva emocionalno stabilizirati, upada u površne veze, eksperimentira s opijatima  i postaje ovisnica. Ipak, sada je sve to iza nje i ona počinje iznova. Tada joj nepoznata prosjakinja  izgovori proročanstvo da će  na točno određen datum, 11. veljače, ubiti  potpuno nepoznatog čovjeka, Arthura Grimma.

Tko je Arthur Grimm? To Norah treba tek saznati.

U međuvremenu se počinju događati čudni događaji. Iz stana joj počinju nestajati  stvari, a u njemu se  pojavljuju neki novi predmeti, susjeda na gornjem katu frapantno liči na prijateljicu koja se ubila, a proročica koja joj je prenijela čudnu poruku nađena je mrtva u zaleđenoj rijeci.

Uz sve to, Norah počinje na mobitel dobivati čudne poruke s nepoznatog broja…

Lik Norah Richter

Norah je složen lik. Spisateljica ju je donijela kao djevojku koja se nakon proživljene traume teško opušta, s kolegama na poslu ne uspijeva uspostaviti bliske veze pa je smatraju čudakinjom, emocionalne veze joj ne uspijevaju jer se boji sreće (vezu s Alexom je prekinula onog trena kada je pronašla sakriven prsten), ali nekolicina pravih prijatelja je ne napušta ni kad stvari krenu po zlu. Premda joj se na trenutke čini da gubi razum, Norah ima odlučnost da razriješi stvari bez obzira na posljedice.

Nakon Valerie, njezine najbolje prijateljice još od vrtićkih dana, nikada više nije imala nikoga za koga je osjećala da je savršeno razumije. str. 165.

Dojam o knjizi Sjena

Knjiga je zanimljiva zbog intrigantne i zagonetne priče. Sumnjivaca ima više, ali teško je pretpostaviti do koga vodi trag. Ono što je čitatelju jasno je da se odgovor nalazi u Norinoj prošlosti. Knjiga propituje pitanje povjerenja u druge ljude, odnose s prijateljima i partnerima. Zaplet je kompliciran, ali originalan i zaslužuje pažnju čitatelja. Uz to, autorica prekrasno opisuje eksterijere, zvjezdanu noć, usamljenu cestu, srebrnu šumu, zaleđenu rijeku, Beč  zimi. Sve to čini ovaj psihološki krimić zanimljivim i vrijednim čitanja.

Melanie Raabe Sjena

O autorici

Melanie Raabe odrasla je u Jeni i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji  u obitelji iseljenika iz Benina u Africi. Studirala je medijske znanosti i književnost u Bochumu.

Kao spisateljica, prvu nagradu dobila je 2011. godine. Svojom kratkom pričom Zubata vila osvojila je 1. mjesto u kategoriji Deutschen-Kurzkrimi-Preis na prestižnom festivalu Tatort Eifel. Na sajmu knjiga u Leipzigu 2015. godine predstavila je roman Die Falle (Prošlost). Njezine se knjige prodaju i u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj te na engleskom govornom području. Godine 2016. godine uslijedio je još jedan triler – Die Wahrheit (Istina), a dvije godine kasnije Der Schatten (Sjena).

Početkom ljeta 2019. predstavila je triler Der Abgrund (Udobnost). Ovo nije klasični roman, već serija od 10 podcastova objavljenih na mreži (besplatno ih možete slušati, na primjer, na Spotifyu ili iTunesu).

Krajem 2019. godine u Njemačkoj je objavljen njezin drugi psihotriler Die Wälder (Šume).

Autorica živi u Kölnu.

Gdje kupiti:

Znanje

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Kuća na hridi: ©Mozaik knjiga

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Dat ću vam mali savjet. … Riječ je o sljedećem: ako se bavite mišlju da nekoga pustite u svoj dom, odvojite trenutak i stanite na loptu. Razmislite.

Dobro razmislite o tomu što otvaranje vašeg doma strancu – ili strancima, podrazumijeva.

Zamislite tog stranca dok ležerno šeta vašim domom…

Razmislite o tomu gdje bi se njegov pogled mogao zadržati…

Pomislite na tu osobu dok leži u vašem krevetu…

str. 7.

Kuća na hridi

Slavna spisateljica Elle vraća se kući nakon dvotjedne turneje po Francuskoj.

Za to vrijeme, kuću je iznajmila preko Airbnb-a.

No, kada Elle ponovno uđe u svoju obožavanu kuću, nešto nije u redu.

Ne znam zašto se tako osjećam. Kuća navrh hridi oduvijek je bila moje utočište. A ipak… otkako sam se god vratila iz Francuske, nešto mi se čini drugačijim. Kao da više nije moja.

str. 114.

Sobe koje su trebale biti zaključane čine se drukčijima. Stvari koje uvijek stoje na jednom mjestu, javljaju se na sasvim drugom. Zatvoreni prozori bivaju otvoreni…

Ellina sestra Fiona uvjerava ju da je sve to u njezinoj glavi, jer Elle upravo prolazi kroz težak period – brojna predstavljanja hit-romana, rok za novi roman koji se opasno približava i razvod od voljenog supruga Flynna.

A sad još i ta velebna kuća na hridi…

Svjetlo je ovdje nevjerojatno, čak i u suton. Dva galeba bezbrižno lebde na povjetarcu, a more se ispod njih pjeni. Upravo sam se zbog toga zaljubila u ovu kuću, nekoć oronulu ribarsku kolibu…

str. 12.

Elle je sigurna da ne umišlja. Negdje u pozadini vreba sjena uljeza.

Nekoga tko je, za njezina izbivanja, ušao u njezinu kuću, i čini se da nikad nije otišao.

I odlučan je dati joj do znanja da je tu.

I da zna Ellinu najmračniju tajnu.

Ključ u tuđim rukama

Iako svaku recenziju počinjem analizom likova ili malo dubljim ulaskom u radnju, ovaj put ću započeti preporukom – ne pamtim kada sam zadnji put pročitala nešto ovoliko napeto!

Ovo je jedna od prvih knjiga koje sam pročitala u 2021. godini i ako je suditi po njoj, nova će nam godina biti puna odličnih književnih iznenađenja!

Ne nalazim ništa što mi se u ovom romanu nije svidjelo – zaplet je originalan i svatko se od nas može zamisliti u koži spisateljice Elle. Ta tko još nije iznajmio svoj stan ili makar unajmio tuđi?

Svi smo, nadam se, ključeve tuđih kuća na kraju i vratili, ali… Promislite dobro. Zamislite tu situaciju. Neki možda, samo možda – nisu.

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Zamislite da negdje na svijetu, možda u istoj državi ili čak gradu, postoji osoba koja još uvijek u džepu nosi ključ vaše kuće. Kuće koju ste s ljubavlju kupili, izgradili, uredili. Kuće u koju ste utkali sebe. Kuće koja krije vaše brojne tajne…

Mislite možda da ključ malo kome služi, ako ne zna vaš dnevni raspored? Jer neće vam nitko upasti u kuću ako ste vi u njoj?

A imate li profil na nekoj od društvenih mreža?

Kao slavna spisateljica, Elle mora biti aktivna u virtualnom svijetu. Zbog toga, svako toliko objavljuje slike dijelova svoje kuće, pogleda iz radne sobe, omiljene plaže… Naravno, upoznaje svoje obožavatelje i pratitelje o svojim planovima. Iz njezinih je riječi jasno kada će kuća biti prazna.

Elle si ne postavlja pitanje – jesu li svi moji prijatelji doista prijateljski raspoloženi?

Dok ne bude prekasno…

Život se ne bi trebao vrtjeti oko filtriranih fotografija i natpisa ispod njih, zar ne? Ono što bi trebalo biti važno jesu rođenje i smrt, i prekrasno, brutalno vrijeme koje se proteže između njih.

str. 171.

Spisateljske zavrzlame

Spisateljica Elle Fielding izuzetan je lik. Svako toliko, na početku poglavlja daje nam svoje savjete o pisanju i ironično je da je ona sama oblikovana prema jednom od savjeta – Lik se čitatelju ne mora sviđati, ali za njega mora navijati.
Takva je sama Elle. Nisam njome bila oduševljena, no za nju sam zdušno navijala. Željela sam da sazna tko joj se to vrzma kućom, željela sam da uspije napisati taj drugi roman. No, više od svega, željela sam proniknuti u njezine tajne.
Jer, Elle je žena sačinjena od mnogih, mnogih tajni. I nisu sve bezazlene.

Ali u tom trenutku još to nije znala. …

Nije znala da će uskoro htjeti samo jednu stvar na ovome svijetu; potpuno zaboraviti na djevojku u zagasito plavoj haljini.

str. 143.

Predivni su, ali i atmosferični, opisi same kuće na hridi.

Kuća se impozantno propinje navrh hridi, usidrena čeličnim upornjacima zarivenim u kamen zbog kojih se čini da strana kuće okrenuta moru lebdi u zraku nad rubom stijene. Oprečnost svježe topline kojom kuća odiše i tamnih tonova oštrih stijena podno nje daje joj neku dodatnu kvalitetu, čineći je nevjerojatnim podvigom i postignućem arhitekture.

str. 19.

Oni nam dočaravaju Ellinu opsjednutost samom kućom, ali utječu i na čitav niz drugih doživljaja. Dok nad morem bjesni oluja, čujemo zavijanje vjetra kroz usamljenu kuću na hridi, zapljuskivanje valova o oštre stijene u podnožju, udarce kišnih kapi po prozorima koji grle radnu sobu…

Gotovo kao da je i sama kuća jedan od likova. Što, zapravo, na neki način i jest.

Tajne romana Kuća na hridi

Ono što me stvarno oduševilo u romanu Kuća na hridi jesu bezbrojni preokreti! Taman kad nešto naslutite, kad pomislite – Aha, sad te imam!, otkrije se neka nova tajna. Svako poglavlje otkriva nam nešto novo pa sam se tako zatekla u jedan poslije ponoći kako, gotovo opsesivno, okrećem stranice u želji da saznam odgovor makar na jednu! A ne moram vam ni govoriti kako sam cijelu jednu noć sanjala da se neki sjenoviti neznanac šulja mojom kućom, a nikako ga ne mogu uhvatiti…

Postoje trenutci u životu kada će vas situacija, ili pojedinac, koji su se prethodno činili krajnje poznatima, iznenaditi tako korjenito da će vam iskustvo izbiti zrak iz pluća. Ti vas trenutci – ako se dogode – promijene, tjerajući vas da posumnjate u sebe, svoju moć rasuđivanja, svoju sigurnost.

str. 252.
Lucy Clarke: Kuća na hridi

Ovo je pravi, punokrvni psihološki triler. Igra se sa psihom glavnog lika, i s vašom psihom. Nije baš da sam se bojala čitati roman dok sam bila sama, ali mogu vam reći da sam stvari po kući počela gledati nekim drugim očima… Na primjer, počela sam se pitati tko je i kada premjestio posudu s cvijećem i što se to čuje u hodniku?

Definitivno nije ugodno znati da postoji puno laganih načina na koje se uljez može uvući u vaš osobni prostor…

Ako za početak godine tražite nešto što će poljuljati vašu svakodnevicu, nešto napeto i pomalo jezivo, od čega će vas podilaziti srsi, ovo je prava knjiga za vas!

Kuća na hridi od mene ima čistu peticu!

Ostali naslovi ove autorice:

Lucy Clarke autorica je pet romana, ali Kuća na hridi njezin je najveći uspjeh. Kod nas su prevedeni još i romani Uspon te Jedna od djevojaka.

Na linku možete pogledati i poruku Lucy Clarke čitateljima u Hrvatskoj. Spisateljica mi se čini jako simpatična i veoma se radujem njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Kuća na hridi:

Mozaik knjiga

Jørn Lier Horst i Thomas Enger: Odbrojavanje

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Odbrojavanje: ©Znanje 2020.

Horst-Enger Odbrojavanje

Serijski ubojica ubija i broji žrtve u romanu Odbrojavanje. Izgleda da ih ima deset.


Dva skandinavska autora udružila su se i napisala zanimljiv kriminalistički roman nakon što su samostalnim romanima bili dugo na vodećim pozicijama po broju prodanih bestselera u Švedskoj i Norveškoj. Kako je spisateljski tim zanimljiv (iskustvo u policijskom sustavu – Horst i Engerovo istraživačko novinarstvo),tako i roman Odbrojavanje nudi zanimljivo partnerstvo istražitelja: iskusan policajac u liku inspektora Alexandera Blixa i mlada celebrity novinarka Emma Ramm.

Alex Blix i Emma


U romanu Odbrojavanje pratimo rad istražitelja Alexa i novinarke Emme. Njih veže strahovita trauma vezana za najranije Emmino odrastanje, kada je Alex kao policijski inspektor intervenirao zbog obiteljskog nasilja u domu Emminih roditelja, koje je završilo na najgori mogući način s groznim posljedicama. Emma je potom odrastala kod bake i djeda i stasala u znatiželjnu mladu novinarku koja je uglavnom pratila život javnih osoba. Za to vrijeme, Alex je nastavio raditi u policiji kao inspektor, preskočen bez razloga na ljestvici napredovanja. Nakon što je nestala poznata sportašica Sonja Nordstrøm, njihovi se putevi ukrštavaju.

Početak romana Odbrojavanje


Nestanak jedne od najpoznatijih norveških atletičarki koja je nedavno izdala memoarsku knjigu nepoznanica je za cijeli medijski prostor. Emma, koja se bavi odnosima s javnošću poznatih osoba, nakon posjeta Sonjinom domu pronalazi poruku koja upućuje da je Sonja oteta, moguće i ubijena i da je ovo tek početak igre koju je zamislio jedan izopačen um. Emma se tada povezuje s Alexom i kako raste broj žrtava, njihova suradnja postaje sve tješnja.

Žrtve se nižu

Uskoro policija proslijeđuje vijest o o ubojstvu poznatog nogometaša, a zatim i pastora, te naposljetku poznatog radijskog voditelja. Sada je svima jasno da iza svega stoji serijski ubojica koji vrlo inteligentno vuče konce. Zašto su za žrtve izabrane baš slavne osobe? Ima li više ubojica ili se radi samo o jednom psihopatskom ubojici? Alex shvaća da policija ne može sama riješiti zločine i uključuje novinarsku javnost predvođenu Emmom tražeći pomoć. Uključivanje novinara nije baš s prihvaćanjem odjeknulo u policiji, pogotovo kod Alexovog šefa, njegovog nekadašnjeg partnera.

„Od samog početka imam osjećaj da s ovim što se događa netko upravlja. Netko odlučuje kad će nam se točno otkriti pojedini dijelovi slagalice“, nastavio je.“ Bez obzira na to je li riječ o mobitelu, truplu, pjesmi ili crtežu- netko sve to u potpunosti kontrolira“. str. 237.

Horst-Enger Odbrojavanje

Rasplet


Kako se broj žrtava povećava, Blix i Emma sve su bliže rješenju zločina. U jednom trenutku ubojica dolazi u veliku blizinu Blixove kćerke Iselin koja sudjeluje u reality showu Dostojan pobjednik. Blix konačno povezuje sve dijelove slagalice…

Dojam o knjizi


Knjiga je zanimljiva, autori su napravili odličan posao. Ovo je još jedan od solidnih skandinavskih krimića na koje smo navikli. Moj osobni problem je taj što sam, valjda, pročitala previše krimića pa tražim nešto stvarno originalno da me oduševi. Ovaj me roman nije potakao da o njemu duže razmišljam, ali dobar tim istražitelja koji imaju svoju intimnu priču izvukao je cijelu knjigu. Knjiga je napeta, ima dosta prevrata u sadržaju i brzo se čita, a ubojica je otkriven tek na samom kraju.

O autorima

Jørn Lier Horst (rođ. 1970.) i Thomas Enger (rođ. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Jørn Lier Horst uzdigao se do književne slave sa svojim međunarodnim bestselerom o Williamu Wistingu. Horst, bivši istražitelj norveške policije, svoja djela prenosi neusporedivim realizmom i napetošću. Do danas je Horst napisao dvije krimi-fikcije za odrasle i dvije krimi-fikcije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger autor je međunarodno cijenjenog bestselera serije Henning Juul. Osim što piše fantastiku i za odrasle i za mlade, Enger radi i kao skladatelj glazbe.


Gdje kupiti:

Znanje

Lars Kepler: Lazar

Nakladnik: Fraktura, 2020.

Naslovnica romana Lazar: ©Fraktura

Lars Kepler: Lazar

-Ne gledaj unutra, prošapće.

-Moram znati što je u zamrzivaču, kaže, ali i sama začuje strah u vlastitom glasu.

-Za boga miloga, ne gledaj unutra…  

str. 14.

Lazar

Gore navedenom scenom počinje ovaj silno napet psihološki triler.

Joona Linna opet je uvučen u vrtlog zločina, osvete i bezumnog nasilja.

Povezujući švedski zločin sa zločinima diljem Europe, inspektoru Jooni Linni pada na pamet stravična pomisao: Jurek Walter je živ! Ne vidi povezanost među zločinima, ali osjeća – Jurek se vratio.

Nitko mu ne vjeruje, čak ni Saga Bauer, njegova kolegica i prijateljica. Ona se dobro sjeća trena u kojem je upucala Jureka Waltera i zna da nema čovjeka koji bi to preživio.

Joona bježi želeći spasiti život svoje kćeri. Sagi ostavlja sav materijal o Jureku i upute kako si spasiti život:

Ne moraš me poslušati, ali ne mogu otići dok ti ne dam tri savjeta. …

Prvo… nemoj pokušavati razgovarati s njim, nemoj ga pokušavati uhititi, nemoj uzimati u obzir nikakva etička pravila ni postoje li svjedoci – upucaj ga istog trenutka kad ga vidiš…

Drugo… sjeti se da nije sam … -a to znači da se istovremeno može nalaziti na više mjesta. …

Treće … zapamti da ne smiješ ulaziti ni u kakve dogovore s njim jer oni nikada neće ići tebi u koristi…

str. 113./114.

 No, ubojica, ma tko on bio, uvijek je korak ispred njih.

I što god oni naprave, on je spreman.

Jurek Walter – Lazar

Jureku nije stalo do tvoga izgleda, zanima ga tvoj mozak, tvoja duša… tvoj mrak, ono što on naziva katakombama.

str. 113.

Waltera smo imali (ne)priliku upoznati u romanu Noćna mora. Izuzetno inteligentan, iskonski zao, Jurek je zlikovac kojemu nije primarni cilju ubijanje, ne! On vas želi mučiti, želi da patite, izgubite sve što volite i što vam je drago. Želi vas slomiti, otkriti vaše mračne dubine, prodrijeti u vaš bezdan i gurnuti vas unutra, toliko duboko da sami izaberete smrt.

Iako starac, jak je, utreniran i potpuno bezdušan.

Kad god ga Saga ili Joona podcijene, višestruko im to vrati.

Jurek nije negativac kojeg će se policija tako lako riješiti. Njegov mrak širi se na sve koje dotakne i baš mi je drago da se Kepler poigrava mogućnošću njegova povratka i u roman Lazar.

Volim dobrog negativca, a Jurek je baš to – najgori od najgorih.

-Imaš mračnu stranu koja je skoro usporediva s mojom.

-Kako izgleda tvoja mračna strana?

-Mračna je. …

-Ali jesi li zdrav ili lud?

-Ovisi koga pitaš.

str. 294.
Lars Kepler: Lazar

Knjiga ili film Lazar?

Dok čitate ovaj roman (odnosno, sve romane koje potpisuje Kepler), nemate osjećaj da jednostavno čitate knjigu. Čini vam se kao da vam pred očima leti najnapetiji film koji ste ikada pogledali!

Rečenice su rascjepkane, a opet veoma jasne. Kratke su, sažete, slikovite i brutalne.

Vidjet ćete svaku pojedinost koju Kepler želi da vidite.

-Moraš ovo čuti, tehničari su pronašli nekakva slova s unutarnje strane lijesa. … Crkvenjak ih je zacijelo ucrtao noktima prije nego je umro, riječi su gotovo nevidljive.

-Što piše? …

-Piše: Spasi Corneliju. 

str. 239.

Pretpostavka je majka…

Kepler je već prvim romanom Hipnotizer pokazao da je savršeno sposoban iznenaditi čitatelja. U svim njegovim (njihovim) romanima, pa i u romanu Lazar, ništa ne smijete pretpostavljati.

Čini vam se da je netko glavni lik pa pretpostavljate da će preživjeti? Promislite opet.

Lik vam se čini simpatičan, predstavljena vam je njegova životna priča – sigurno će preživjeti pokolj, kažete. Hmmmmm, pogađajte ponovo.

Svi likovi mogu umrijeti bilo kad, bilo gdje. Nebitno je koliko vam se lik sviđa, koliko vam se čini nepravednim njegova smrt, koliko je dobro opisana njegova prošlost. Sve su to tek sitnice u moru ovog romana. Svi su smrtni, svi umiru.

Svi u sebi nose tamu.

… jer, na koncu, svakome je patnja drugih nevažna ako si na kraju ti taj koji ostaje na životu i objeduje za stolom s obitelji.

str. 312.

To be continued…

Napokon stižete do kraja romana. Uzbuđeni ste, želite završiti to mučno i jezivo poglavlje.

Kad ono! Naravno da je kraj oblikovan tako da biste se najradije bacili u sljedeći roman. Kepler nas ostavlja otvorenih usta punih pitanja. Što se ovo dogodilo? Ima li ovome kraja? Što je sljedeće? I ono najvažnije, kad, pobogu, izlazi sljedeći nastavak?!

Uživat ćete u čitanju svake pojedine stranice romana Lazar, a ima ih petstotinjak. Neki će vam likovi i njihovi postupci ponekad ići na živce, neke će scene biti možda prebrutalne ili nepotrebno zle, ali nećete požaliti ni jedne jedine sekunde vremena koje ste uložili u čitanje.

Ostala djela ovog autora:

Lars Kepler je zapravo pseudonim bračnog para Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila koji zajedno pišu i stvaraju napete trilere o inspektoru Jooni Lini.

Lazar je njihov najnoviji, sedmi roman. Svi su romani veoma intrigantni, napeti i u potpunosti zarobljavaju čitateljevu pažnju. Ne mogu se ispustiti iz ruku!

Moji su favoriti Hipnotizer, Noćna mora i Lovac na zečeve, mada ni ostali romani puno ne zaostaju.

Iako romani nisu vezani slučajevima, vezani su likovima i njihovim privatnim životima pa snažno preporučujem čitanje sljedećim redoslijedom:

  • Hipnotizer
  • Paganinijev ugovor
  • Svjedok vatre
  • Noćna mora
  • Uhoda
  • Lovac na zečeve
  • Lazar
  • Dvostruki čovjek

Ako vas zanima više o Lars Kepleru, posjetite i sljedeću stranicu.

Ovaj je par talentiranih spisatelja pod pseudonimom Alex Ahndoril počeo i novi serijal, ovaj put o istražiteljici Juliji Stark, a njegov je prvi nastavak roman Pronaći ću ključ.

Lars Kepler: Lazar

Gdje kupiti:

Fraktura

Liv Constantine: Posljednji susret

Nakladnik: Vorto Palabra, 2020.

Naslovnica romana Posljednji susret: ©Vorto Palabra

Liv Constantine: Posljednji susret

„U tome i jest problem. Sad više nikome ne vjerujem i mislim da je svatko mogući ubojica“, reče Kate, očito iživcirana i iscrpljena.

Anderson polako kimne. „Tako je, svatko je mogući ubojica.“

str. 111.

Umjesto uvoda

Liv Constantine zapravo su dvije sestre, Lynne i Valerie, koje pišu pod navedenim pseudonimom.
Njihov prvi roman Posljednja gospođa Parrish izuo me iz cipela – bila sam oduševljena! Taj zaplet, ti preokreti! Progutala sam ga za tili časak! Preporučujem vam ga od sveg srca! Rijetki su romani koji uspiju toliko očarati i izbezumiti čitatelja onako kako je to Posljednja gospođa Parrish uspjela.

Naravno, čim sam vidjela da su sestre Constantine objavile novu knjigu, poletjela sam u knjižnicu i hvala Bogu, nisam dugo čekala na čitanje.

Čiji je posljednji susret?

Prijateljice Kate i Blaire posljednji su se put vidjele prije petnaestak godina. Tada su se rastale u velikoj svađi i više se nisu čule.

Ljutnja joj prostruji tijelom poput kiseline, suknuvši iz želuca i paleći je dok se penjala u grlo. Uspomena na ono što se dogodilo pri posljednjem susretu zapljusne je snagom plimnog vala, ali ona joj se odupre. Mora ostati smirena i prisebna.

str. 23.

Danas, prijateljice se ponovno susreću na sprovodu Kateine majke Lilly koju su obje veoma voljele.

Lilly je ubijena udarcem u glavu, a ubojica je pobjegao i moguće je da nikad ne bude uhvaćen.

Blaire se vraća kao velika spisateljska zvijezda, napokon bogata i bok-uz-bok sa svim tim nadmenim ljudima koje je poznavala u djetinjstvu.

Iako je razlog njezina povratka bio tužan, nije mogla zanijekati da joj godi – da joj itekako godi – što je sad svi gledaju drukčije. Više nije bila došljakinja iz zabiti…

str. 38.

Kate i Blaire obnavljaju svoje prijateljstvo.

Kate počinje dobivati prijeteće poruke. Ubojica piše – dani su joj odbrojeni. Sluđena strašnom prijetnjom koja joj visi nad glavom, više nikom ne vjeruje. Ni ocu, ni mužu, čak ni dadilji.

A možda je još ovdje. To bi doista mogao biti bilo tko. Opet se strese od pomisli na to da bi hladnokrvni ubojica mogao biti na samo nekoliko centimetara od nje.

str. 81.

Blaire, uspješna spisateljica kriminalističkih romana, odluči iskoristiti svoje znanje i pronaći ubojicu.

Mora s nekim razgovarati. Mora postojati neka veza ili trag koji je previdjela, nešto joj je zasigurno promaklo.

str. 53.

Sve više i više ulazi u Katein svijet i shvaća da on i nije tako savršen kako izgleda na prvi pogled.

Ali, i Blaire ima svojih tajni za koje želi da ostanu skrivene.

Liv Constantine: Posljednji susret

Ništa nas ne smije iznenaditi. Ili?

Iako slabije kvalitete nego već spomenuti roman Posljednja gospođa Parrish, i Posljednji je susret roman u kojem ćete uživati.

Preokreti su brojni. Neki su iznenađujući, a neki baš i ne. Doduše, možda je stvar u meni jer moje je prokletstvo to što sam već pročitala previše trilera i krimića i malo što me može iznenaditi.

Premda sam predosjećala temeljni preokret na kojem je izgrađen roman, on nije loš, dapače, savršeno funkcionira i daje nam puno toga za razmišljanje.

Najveća mana romana Posljednji susret je, po mom mišljenju, što su svi ti preokreti zbijeni na zadnjih pedesetak stranica. Neki od njih su čak i nepotrebni, ali ‘ajde, tu su kako bi nam dočarali motivaciju „glavnog“ negativca.
Ovo „glavnog“ stavljam u navodne znakove jer, dakako, ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Negativaca ima više, svatko je zlikovac na neki način. Svaki je lik, tijekom svog života, na neki način utjecao na ostale likove i skrivio nešto što im se ne može zaboraviti. Niti oprostiti.

Veseli miks svega

Posljednji susret kombinacija je obiteljske drame, psihološkog trilera i klasičnog who did it krimića. Likovi su odlično razrađeni i vjerovat ćete im.

Svidjelo mi se kako spisateljice imaju dar svakoga učiniti sumnjivcem – svako nam toliko ubaci neku bubu u uho i, odjednom, svi su sumnjivi! I muž, i otac, i prijatelji, pa čak i ona dadilja!

Volim kada triler nije samo triler, već je dodano i malo obiteljske drame. Uvijek je zanimljivo gledati kako se obitelji raspadaju pa ponovno sastavljaju. Neke iz svega izađu jače, a neke… Neke se nikad ne oporave.

I što je zapravo obitelj? Jesu li to ljudi koji su nas odgojili ili oni koji su nas usrećili?

Frienemies

Ovaj roman promišlja i o prijateljstvu – koliko toga prijatelj može napraviti i dobiti oprost? Kada je stvarno dosta? Kada prijatelji postanu neprijatelji, i zašto? Mogu li se ljudi ponovo zbližiti kad između njih stanu zavist, ljubomora i krivnja?

Kate i Blaire prijateljice su koje naizgled imaju sve. Ali nemaju, jer nitko nema sve.

Kraj romana me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

Obje su prijateljice dobile svoj sretan kraj – kraj koji su zaslužile.

Ali, jesu li doista?

Liv Constantine: Posljednji susret

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Dot Hutchison: Vrt leptira

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Vrt leptira: ©Stilus

Dot Hutchison: Vrt leptira

… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …

Gdje smo mi to?

Dobro došla u Vrt leptira.  

str. 12./13.

Vrt leptira

U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.

Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.

Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.

Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.

Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.

Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …

Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.   

str. 9.

Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.

Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.

str. 35.

Naravno:

Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.  

str. 68.
Dot Hutchison: Vrt leptira

Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.

Ipak, jasno je da Maya nešto krije.

Što?

Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.

Iluzije

Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.

Nisu slobodne – zatočene su.

One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.

Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.

Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu. 

str. 136.

One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.

Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.

str. 122.

Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.

… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost… 

str. 190.

Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.

Callophrys eryphon

Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.

Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.

str. 189.

Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.

Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.

Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.

Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.

Dot Hutchison: Vrt leptira, CC search

Fotografija je preuzeta s CC Searcha.

Agonija boli i ljepote

Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.

Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.

Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.

Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?

Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?

Koliko smo slični svojim roditeljima?

Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?

Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?

Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Vrt leptira
  • Svibanjske ruže

Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.

Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.

Dot Hutchison: Vrt leptira

Gdje kupiti:

Stilus

C. J. Tudor: Skrovište

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Skrovište: ©Znanje

C. J. Tudor: Skrovište

Gdje se krije skrovište?

Nakon dvadeset i pet godina, Joe Thorne vraća se u Arnhill, svoj rodni gradić.

Arnhill nije gostoljubivo selo. Ogorčeno je, tmurno i kiselo. Drži se za sebe i s nepovjerenjem gleda na posjetitelje. Čvrsto je, postojano i umorno u isti mah. Tip sela koje vas prijeko gleda kad stignete i zgađeno pljuje na tlo dok odlazite.

str. 10.

Joe se ne želi vratiti, nikako.

Ne želim se vratiti. Zbilja. … No ponekad nemate drugog izbora osim pogrešnog.

str. 9.

Međutim, privatna ga situacija natjera na taj očajnički potez i on se zapošljava kao nastavnik u školi koju je i sam nekad pohađao.

Prošlost i sadašnjost isprepliću se i saznajemo da je Joeova sestrica Annie, dok su još bili djeca, nestala na duga dva dana. Roditelji i mještani oduševljeni su kada se Annie vraća naizgled neozlijeđena. Čini se da je najgore iza obitelji Thorne, ali – užas počinje nakon Annieinog povratka jer ono što se vrati, nije uvijek ono što je otišlo. (str. 248.)

A sada se to opet događa…

Atmosfera zla

Stephen King za ovaj je roman rekao: Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu. I nije lagao. Roman doista podsjeća na neke njegove uspješnice, mene ponajprije na Ono. Uživala sam čitajući Ono, uživala sam čitajući Skrovište.

Ova će vas knjiga usisati već od prologa, krajem kojeg polako počinjete naslućivati smjer u kojem će ići fabula romana. Čak i ako ne volite koketiranje s nadnaravnim, nećete moći prestati čitati. Pitat ćete se, zar postoji nešto strašnije od nestanka djeteta? U ovom romanu itekako postoji, a to je njegov povratak.

Atmosfera prisutnosti zla, iskonskog, drevnog zla, učinit će da se trznete na svaki, pa i najmanji šum. Riječi kojima spisateljica tka radnju utjecat će na sva vaša osjetila: čut ćete to kuckanje u zidovima, osjetit ćete jezivu hladnoću od koje će vam se dizati dlačice na vratu, namirisat ćete sve te ogavne mirise koje osjeća i glavni lik.

Opisi ovog romana nisu poput drugih, oni vas dovlače usred mjesta radnje. 

I nije najgore ono što je opisano, ono što je rečeno.

Najgore je ono što slutite da se dogodilo.

U životu nema pobjednika. Život se naposlijetku svodi na gubitak: mladosti, izgleda. Ali nadasve, onih koje volite. Ponekad mislim da zapravo ne starimo zbog prolaska godina, već zbog odlaska ljudi i onog do čega nam je stalo. Takvo starenje ne da se zagladiti iglama niti popuniti filerima. Bol se odražava u očima. Oči koje su previše vidjele uvijek vas odaju.

str. 119.
C. J. Tudor: Skrovište

Osim čitavim ugođajem, roman će vas držati budnima i svojim preokretima. Stalno se nešto događa, nešto istražujemo, otkrivamo, prisjećamo se. Ipak, dva su prevrata baš iznenađujuća i ostat ćete onako u čudu. Poželjet ćete se vratiti na neke stranice i čitati ih iznova.

Gubitak

Još jedna dobra strana ovog romana su citati. Nikako nisam mogla odlučiti koje rečenice izdvojiti pa sam ih izdvojila poprilično. Netipično za ovaj žanr, roman je pun inspirativnih i nekako snažnih rečenica iz kojih možemo nešto naučiti. Na primjer:

Ljudi kažu da vrijeme liječi sve. Varaju se. Vrijeme samo briše sve. Teče dalje bez obzira na sve, nagrizajući naše uspomene, izjedajući one velike gromade nesreće dok ne preostane ništa osim oštrih komadića, i dalje bolnih, ali dovoljno malenih da ih podnesemo.

str. 47.

Naravno, prvo čega ćemo se sjetiti nakon što zatvorimo stranice Skrovišta jest njegova brutalna priča. Ipak, u pozadini sve te strave jest i priča o obitelji, boli, tuzi i gubitku, o tome što ćemo izabrati kada smo prisiljeni na izbor te što smo sve spremni sakriti kada se bojimo neizrecivog.

Tuga je osobna. Nije nešto što možete podijeliti, poput bombonijere. Vaša je i samo vaša. Bodljikava čelična kugla lancem vezana za vaš gležanj. Kaput od čavala na vašim ramenima. Kruna od trnja. Nitko drugi ne osjeća vašu bol. Ne mogu biti u vašoj koži jer je prepuna krhotina stakla i pri svakom vas pokretu reže do krvi. Tuga je mučenje najgore vrste i nikad ne prestaje. Polažete isključivo pravo na tu tamnicu do kraja života.

str. 216.

Teško je opisati ovaj roman bez spoilanja radnje. Svaka sitnica nešto znači i bolje ćete doživjeti roman kad to budete sami otkrivali. Spomenut ću još i to da je važna sastavnica radnje i vršnjačko nasilje koje se proteže iz generacije u generaciju. I baš kao što i zlostavljači za svoje žrtve odabiru one najslabije, tako i zlo najlakše „dozove“ one najranjivije.

A kraj? E, to ja zovem dobrim krajem. Neće vam biti svejedno, vjerujte…

C. J. Tudor: Skrovište

Ostali naslovi ove autorice:

  • Čovjek od krede
  • Skrovište

Romani nisu povezani i ne moraju se čitati po redu.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako volite pomalo nadnaravne romane, škicnite recenziju romana Stephena Chboskog: Imaginarni prijatelj.