Lucy Clarke: Kuća na hridi

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Kuća na hridi: ©Mozaik knjiga

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Dat ću vam mali savjet. … Riječ je o sljedećem: ako se bavite mišlju da nekoga pustite u svoj dom, odvojite trenutak i stanite na loptu. Razmislite.

Dobro razmislite o tomu što otvaranje vašeg doma strancu – ili strancima, podrazumijeva.

Zamislite tog stranca dok ležerno šeta vašim domom…

Razmislite o tomu gdje bi se njegov pogled mogao zadržati…

Pomislite na tu osobu dok leži u vašem krevetu…

str. 7.

Kuća na hridi

Slavna spisateljica Elle vraća se kući nakon dvotjedne turneje po Francuskoj.

Za to vrijeme, kuću je iznajmila preko Airbnb-a.

No, kada Elle ponovno uđe u svoju obožavanu kuću, nešto nije u redu.

Ne znam zašto se tako osjećam. Kuća navrh hridi oduvijek je bila moje utočište. A ipak… otkako sam se god vratila iz Francuske, nešto mi se čini drugačijim. Kao da više nije moja.

str. 114.

Sobe koje su trebale biti zaključane čine se drukčijima. Stvari koje uvijek stoje na jednom mjestu, javljaju se na sasvim drugom. Zatvoreni prozori bivaju otvoreni…

Ellina sestra Fiona uvjerava ju da je sve to u njezinoj glavi, jer Elle upravo prolazi kroz težak period – brojna predstavljanja hit-romana, rok za novi roman koji se opasno približava i razvod od voljenog supruga Flynna.

A sad još i ta velebna kuća na hridi…

Svjetlo je ovdje nevjerojatno, čak i u suton. Dva galeba bezbrižno lebde na povjetarcu, a more se ispod njih pjeni. Upravo sam se zbog toga zaljubila u ovu kuću, nekoć oronulu ribarsku kolibu…

str. 12.

Elle je sigurna da ne umišlja. Negdje u pozadini vreba sjena uljeza.

Nekoga tko je, za njezina izbivanja, ušao u njezinu kuću, i čini se da nikad nije otišao.

I odlučan je dati joj do znanja da je tu.

I da zna Ellinu najmračniju tajnu.

Ključ u tuđim rukama

Iako svaku recenziju počinjem analizom likova ili malo dubljim ulaskom u radnju, ovaj put ću započeti preporukom – ne pamtim kada sam zadnji put pročitala nešto ovoliko napeto!

Ovo je jedna od prvih knjiga koje sam pročitala u 2021. godini i ako je suditi po njoj, nova će nam godina biti puna odličnih književnih iznenađenja!

Ne nalazim ništa što mi se u ovom romanu nije svidjelo – zaplet je originalan i svatko se od nas može zamisliti u koži spisateljice Elle. Ta tko još nije iznajmio svoj stan ili makar unajmio tuđi?

Svi smo, nadam se, ključeve tuđih kuća na kraju i vratili, ali… Promislite dobro. Zamislite tu situaciju. Neki možda, samo možda – nisu.

Lucy Clarke: Kuća na hridi

Zamislite da negdje na svijetu, možda u istoj državi ili čak gradu, postoji osoba koja još uvijek u džepu nosi ključ vaše kuće. Kuće koju ste s ljubavlju kupili, izgradili, uredili. Kuće u koju ste utkali sebe. Kuće koja krije vaše brojne tajne…

Mislite možda da ključ malo kome služi, ako ne zna vaš dnevni raspored? Jer neće vam nitko upasti u kuću ako ste vi u njoj?

A imate li profil na nekoj od društvenih mreža?

Kao slavna spisateljica, Elle mora biti aktivna u virtualnom svijetu. Zbog toga, svako toliko objavljuje slike dijelova svoje kuće, pogleda iz radne sobe, omiljene plaže… Naravno, upoznaje svoje obožavatelje i pratitelje o svojim planovima. Iz njezinih je riječi jasno kada će kuća biti prazna.

Elle si ne postavlja pitanje – jesu li svi moji prijatelji doista prijateljski raspoloženi?

Dok ne bude prekasno…

Život se ne bi trebao vrtjeti oko filtriranih fotografija i natpisa ispod njih, zar ne? Ono što bi trebalo biti važno jesu rođenje i smrt, i prekrasno, brutalno vrijeme koje se proteže između njih.

str. 171.

Spisateljske zavrzlame

Spisateljica Elle Fielding izuzetan je lik. Svako toliko, na početku poglavlja daje nam svoje savjete o pisanju i ironično je da je ona sama oblikovana prema jednom od savjeta – Lik se čitatelju ne mora sviđati, ali za njega mora navijati.
Takva je sama Elle. Nisam njome bila oduševljena, no za nju sam zdušno navijala. Željela sam da sazna tko joj se to vrzma kućom, željela sam da uspije napisati taj drugi roman. No, više od svega, željela sam proniknuti u njezine tajne.
Jer, Elle je žena sačinjena od mnogih, mnogih tajni. I nisu sve bezazlene.

Ali u tom trenutku još to nije znala. …

Nije znala da će uskoro htjeti samo jednu stvar na ovome svijetu; potpuno zaboraviti na djevojku u zagasito plavoj haljini.

str. 143.

Predivni su, ali i atmosferični, opisi same kuće na hridi.

Kuća se impozantno propinje navrh hridi, usidrena čeličnim upornjacima zarivenim u kamen zbog kojih se čini da strana kuće okrenuta moru lebdi u zraku nad rubom stijene. Oprečnost svježe topline kojom kuća odiše i tamnih tonova oštrih stijena podno nje daje joj neku dodatnu kvalitetu, čineći je nevjerojatnim podvigom i postignućem arhitekture.

str. 19.

Oni nam dočaravaju Ellinu opsjednutost samom kućom, ali utječu i na čitav niz drugih doživljaja. Dok nad morem bjesni oluja, čujemo zavijanje vjetra kroz usamljenu kuću na hridi, zapljuskivanje valova o oštre stijene u podnožju, udarce kišnih kapi po prozorima koji grle radnu sobu…

Gotovo kao da je i sama kuća jedan od likova. Što, zapravo, na neki način i jest.

Tajne romana Kuća na hridi

Ono što me stvarno oduševilo u romanu Kuća na hridi jesu bezbrojni preokreti! Taman kad nešto naslutite, kad pomislite – Aha, sad te imam!, otkrije se neka nova tajna. Svako poglavlje otkriva nam nešto novo pa sam se tako zatekla u jedan poslije ponoći kako, gotovo opsesivno, okrećem stranice u želji da saznam odgovor makar na jednu! A ne moram vam ni govoriti kako sam cijelu jednu noć sanjala da se neki sjenoviti neznanac šulja mojom kućom, a nikako ga ne mogu uhvatiti…

Postoje trenutci u životu kada će vas situacija, ili pojedinac, koji su se prethodno činili krajnje poznatima, iznenaditi tako korjenito da će vam iskustvo izbiti zrak iz pluća. Ti vas trenutci – ako se dogode – promijene, tjerajući vas da posumnjate u sebe, svoju moć rasuđivanja, svoju sigurnost.

str. 252.
Lucy Clarke: Kuća na hridi

Ovo je pravi, punokrvni psihološki triler. Igra se sa psihom glavnog lika, i s vašom psihom. Nije baš da sam se bojala čitati roman dok sam bila sama, ali mogu vam reći da sam stvari po kući počela gledati nekim drugim očima… Na primjer, počela sam se pitati tko je i kada premjestio posudu s cvijećem i što se to čuje u hodniku?

Definitivno nije ugodno znati da postoji puno laganih načina na koje se uljez može uvući u vaš osobni prostor…

Ako za početak godine tražite nešto što će poljuljati vašu svakodnevicu, nešto napeto i pomalo jezivo, od čega će vas podilaziti srsi, ovo je prava knjiga za vas!

Kuća na hridi od mene ima čistu peticu!

Ostali naslovi ove autorice:

Lucy Clarke autorica je pet romana, ali Kuća na hridi njezin je najveći uspjeh. Kod nas su prevedeni još i romani Uspon te Jedna od djevojaka.

Na linku možete pogledati i poruku Lucy Clarke čitateljima u Hrvatskoj. Spisateljica mi se čini jako simpatična i veoma se radujem njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Kuća na hridi:

Mozaik knjiga

Jørn Lier Horst i Thomas Enger: Odbrojavanje

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Odbrojavanje: ©Znanje 2020.

Horst-Enger Odbrojavanje

Serijski ubojica ubija i broji žrtve u romanu Odbrojavanje. Izgleda da ih ima deset.


Dva skandinavska autora udružila su se i napisala zanimljiv kriminalistički roman nakon što su samostalnim romanima bili dugo na vodećim pozicijama po broju prodanih bestselera u Švedskoj i Norveškoj. Kako je spisateljski tim zanimljiv (iskustvo u policijskom sustavu – Horst i Engerovo istraživačko novinarstvo),tako i roman Odbrojavanje nudi zanimljivo partnerstvo istražitelja: iskusan policajac u liku inspektora Alexandera Blixa i mlada celebrity novinarka Emma Ramm.

Alex Blix i Emma


U romanu Odbrojavanje pratimo rad istražitelja Alexa i novinarke Emme. Njih veže strahovita trauma vezana za najranije Emmino odrastanje, kada je Alex kao policijski inspektor intervenirao zbog obiteljskog nasilja u domu Emminih roditelja, koje je završilo na najgori mogući način s groznim posljedicama. Emma je potom odrastala kod bake i djeda i stasala u znatiželjnu mladu novinarku koja je uglavnom pratila život javnih osoba. Za to vrijeme, Alex je nastavio raditi u policiji kao inspektor, preskočen bez razloga na ljestvici napredovanja. Nakon što je nestala poznata sportašica Sonja Nordstrøm, njihovi se putevi ukrštavaju.

Početak romana Odbrojavanje


Nestanak jedne od najpoznatijih norveških atletičarki koja je nedavno izdala memoarsku knjigu nepoznanica je za cijeli medijski prostor. Emma, koja se bavi odnosima s javnošću poznatih osoba, nakon posjeta Sonjinom domu pronalazi poruku koja upućuje da je Sonja oteta, moguće i ubijena i da je ovo tek početak igre koju je zamislio jedan izopačen um. Emma se tada povezuje s Alexom i kako raste broj žrtava, njihova suradnja postaje sve tješnja.

Žrtve se nižu

Uskoro policija proslijeđuje vijest o o ubojstvu poznatog nogometaša, a zatim i pastora, te naposljetku poznatog radijskog voditelja. Sada je svima jasno da iza svega stoji serijski ubojica koji vrlo inteligentno vuče konce. Zašto su za žrtve izabrane baš slavne osobe? Ima li više ubojica ili se radi samo o jednom psihopatskom ubojici? Alex shvaća da policija ne može sama riješiti zločine i uključuje novinarsku javnost predvođenu Emmom tražeći pomoć. Uključivanje novinara nije baš s prihvaćanjem odjeknulo u policiji, pogotovo kod Alexovog šefa, njegovog nekadašnjeg partnera.

„Od samog početka imam osjećaj da s ovim što se događa netko upravlja. Netko odlučuje kad će nam se točno otkriti pojedini dijelovi slagalice“, nastavio je.“ Bez obzira na to je li riječ o mobitelu, truplu, pjesmi ili crtežu- netko sve to u potpunosti kontrolira“. str. 237.

Horst-Enger Odbrojavanje

Rasplet


Kako se broj žrtava povećava, Blix i Emma sve su bliže rješenju zločina. U jednom trenutku ubojica dolazi u veliku blizinu Blixove kćerke Iselin koja sudjeluje u reality showu Dostojan pobjednik. Blix konačno povezuje sve dijelove slagalice…

Dojam o knjizi


Knjiga je zanimljiva, autori su napravili odličan posao. Ovo je još jedan od solidnih skandinavskih krimića na koje smo navikli. Moj osobni problem je taj što sam, valjda, pročitala previše krimića pa tražim nešto stvarno originalno da me oduševi. Ovaj me roman nije potakao da o njemu duže razmišljam, ali dobar tim istražitelja koji imaju svoju intimnu priču izvukao je cijelu knjigu. Knjiga je napeta, ima dosta prevrata u sadržaju i brzo se čita, a ubojica je otkriven tek na samom kraju.

O autorima

Jørn Lier Horst (rođ. 1970.) i Thomas Enger (rođ. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Jørn Lier Horst uzdigao se do književne slave sa svojim međunarodnim bestselerom o Williamu Wistingu. Horst, bivši istražitelj norveške policije, svoja djela prenosi neusporedivim realizmom i napetošću. Do danas je Horst napisao dvije krimi-fikcije za odrasle i dvije krimi-fikcije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger autor je međunarodno cijenjenog bestselera serije Henning Juul. Osim što piše fantastiku i za odrasle i za mlade, Enger radi i kao skladatelj glazbe.


Gdje kupiti:

Znanje

Lars Kepler: Lazar

Nakladnik: Fraktura, 2020.

Naslovnica romana Lazar: ©Fraktura

Lars Kepler: Lazar

-Ne gledaj unutra, prošapće.

-Moram znati što je u zamrzivaču, kaže, ali i sama začuje strah u vlastitom glasu.

-Za boga miloga, ne gledaj unutra…  

str. 14.

Lazar

Gore navedenom scenom počinje ovaj silno napet psihološki triler.

Joona Linna opet je uvučen u vrtlog zločina, osvete i bezumnog nasilja.

Povezujući švedski zločin sa zločinima diljem Europe, inspektoru Jooni Linni pada na pamet stravična pomisao: Jurek Walter je živ! Ne vidi povezanost među zločinima, ali osjeća – Jurek se vratio.

Nitko mu ne vjeruje, čak ni Saga Bauer, njegova kolegica i prijateljica. Ona se dobro sjeća trena u kojem je upucala Jureka Waltera i zna da nema čovjeka koji bi to preživio.

Joona bježi želeći spasiti život svoje kćeri. Sagi ostavlja sav materijal o Jureku i upute kako si spasiti život:

Ne moraš me poslušati, ali ne mogu otići dok ti ne dam tri savjeta. …

Prvo… nemoj pokušavati razgovarati s njim, nemoj ga pokušavati uhititi, nemoj uzimati u obzir nikakva etička pravila ni postoje li svjedoci – upucaj ga istog trenutka kad ga vidiš…

Drugo… sjeti se da nije sam … -a to znači da se istovremeno može nalaziti na više mjesta. …

Treće … zapamti da ne smiješ ulaziti ni u kakve dogovore s njim jer oni nikada neće ići tebi u koristi…

str. 113./114.

 No, ubojica, ma tko on bio, uvijek je korak ispred njih.

I što god oni naprave, on je spreman.

Jurek Walter – Lazar

Jureku nije stalo do tvoga izgleda, zanima ga tvoj mozak, tvoja duša… tvoj mrak, ono što on naziva katakombama.

str. 113.

Waltera smo imali (ne)priliku upoznati u romanu Noćna mora. Izuzetno inteligentan, iskonski zao, Jurek je zlikovac kojemu nije primarni cilju ubijanje, ne! On vas želi mučiti, želi da patite, izgubite sve što volite i što vam je drago. Želi vas slomiti, otkriti vaše mračne dubine, prodrijeti u vaš bezdan i gurnuti vas unutra, toliko duboko da sami izaberete smrt.

Iako starac, jak je, utreniran i potpuno bezdušan.

Kad god ga Saga ili Joona podcijene, višestruko im to vrati.

Jurek nije negativac kojeg će se policija tako lako riješiti. Njegov mrak širi se na sve koje dotakne i baš mi je drago da se Kepler poigrava mogućnošću njegova povratka i u roman Lazar.

Volim dobrog negativca, a Jurek je baš to – najgori od najgorih.

-Imaš mračnu stranu koja je skoro usporediva s mojom.

-Kako izgleda tvoja mračna strana?

-Mračna je. …

-Ali jesi li zdrav ili lud?

-Ovisi koga pitaš.

str. 294.
Lars Kepler: Lazar

Knjiga ili film Lazar?

Dok čitate ovaj roman (odnosno, sve romane koje potpisuje Kepler), nemate osjećaj da jednostavno čitate knjigu. Čini vam se kao da vam pred očima leti najnapetiji film koji ste ikada pogledali!

Rečenice su rascjepkane, a opet veoma jasne. Kratke su, sažete, slikovite i brutalne.

Vidjet ćete svaku pojedinost koju Kepler želi da vidite.

-Moraš ovo čuti, tehničari su pronašli nekakva slova s unutarnje strane lijesa. … Crkvenjak ih je zacijelo ucrtao noktima prije nego je umro, riječi su gotovo nevidljive.

-Što piše? …

-Piše: Spasi Corneliju. 

str. 239.

Pretpostavka je majka…

Kepler je već prvim romanom Hipnotizer pokazao da je savršeno sposoban iznenaditi čitatelja. U svim njegovim (njihovim) romanima, pa i u romanu Lazar, ništa ne smijete pretpostavljati.

Čini vam se da je netko glavni lik pa pretpostavljate da će preživjeti? Promislite opet.

Lik vam se čini simpatičan, predstavljena vam je njegova životna priča – sigurno će preživjeti pokolj, kažete. Hmmmmm, pogađajte ponovo.

Svi likovi mogu umrijeti bilo kad, bilo gdje. Nebitno je koliko vam se lik sviđa, koliko vam se čini nepravednim njegova smrt, koliko je dobro opisana njegova prošlost. Sve su to tek sitnice u moru ovog romana. Svi su smrtni, svi umiru.

Svi u sebi nose tamu.

… jer, na koncu, svakome je patnja drugih nevažna ako si na kraju ti taj koji ostaje na životu i objeduje za stolom s obitelji.

str. 312.

To be continued…

Napokon stižete do kraja romana. Uzbuđeni ste, želite završiti to mučno i jezivo poglavlje.

Kad ono! Naravno da je kraj oblikovan tako da biste se najradije bacili u sljedeći roman. Kepler nas ostavlja otvorenih usta punih pitanja. Što se ovo dogodilo? Ima li ovome kraja? Što je sljedeće? I ono najvažnije, kad, pobogu, izlazi sljedeći nastavak?!

Uživat ćete u čitanju svake pojedine stranice romana Lazar, a ima ih petstotinjak. Neki će vam likovi i njihovi postupci ponekad ići na živce, neke će scene biti možda prebrutalne ili nepotrebno zle, ali nećete požaliti ni jedne jedine sekunde vremena koje ste uložili u čitanje.

Ostala djela ovog autora:

Lars Kepler je zapravo pseudonim bračnog para Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandera Ahndorila koji zajedno pišu i stvaraju napete trilere o inspektoru Jooni Lini.

Lazar je njihov najnoviji, sedmi roman. Svi su romani veoma intrigantni, napeti i u potpunosti zarobljavaju čitateljevu pažnju. Ne mogu se ispustiti iz ruku!

Moji su favoriti Hipnotizer, Noćna mora i Lovac na zečeve, mada ni ostali romani puno ne zaostaju.

Iako romani nisu vezani slučajevima, vezani su likovima i njihovim privatnim životima pa snažno preporučujem čitanje sljedećim redoslijedom:

  • Hipnotizer
  • Paganinijev ugovor
  • Svjedok vatre
  • Noćna mora
  • Uhoda
  • Lovac na zečeve
  • Lazar
  • Dvostruki čovjek

Ako vas zanima više o Lars Kepleru, posjetite i sljedeću stranicu.

Ovaj je par talentiranih spisatelja pod pseudonimom Alex Ahndoril počeo i novi serijal, ovaj put o istražiteljici Juliji Stark, a njegov je prvi nastavak roman Pronaći ću ključ.

Lars Kepler: Lazar

Gdje kupiti:

Fraktura

Liv Constantine: Posljednji susret

Nakladnik: Vorto Palabra, 2020.

Naslovnica romana Posljednji susret: ©Vorto Palabra

Liv Constantine: Posljednji susret

„U tome i jest problem. Sad više nikome ne vjerujem i mislim da je svatko mogući ubojica“, reče Kate, očito iživcirana i iscrpljena.

Anderson polako kimne. „Tako je, svatko je mogući ubojica.“

str. 111.

Umjesto uvoda

Liv Constantine zapravo su dvije sestre, Lynne i Valerie, koje pišu pod navedenim pseudonimom.
Njihov prvi roman Posljednja gospođa Parrish izuo me iz cipela – bila sam oduševljena! Taj zaplet, ti preokreti! Progutala sam ga za tili časak! Preporučujem vam ga od sveg srca! Rijetki su romani koji uspiju toliko očarati i izbezumiti čitatelja onako kako je to Posljednja gospođa Parrish uspjela.

Naravno, čim sam vidjela da su sestre Constantine objavile novu knjigu, poletjela sam u knjižnicu i hvala Bogu, nisam dugo čekala na čitanje.

Čiji je posljednji susret?

Prijateljice Kate i Blaire posljednji su se put vidjele prije petnaestak godina. Tada su se rastale u velikoj svađi i više se nisu čule.

Ljutnja joj prostruji tijelom poput kiseline, suknuvši iz želuca i paleći je dok se penjala u grlo. Uspomena na ono što se dogodilo pri posljednjem susretu zapljusne je snagom plimnog vala, ali ona joj se odupre. Mora ostati smirena i prisebna.

str. 23.

Danas, prijateljice se ponovno susreću na sprovodu Kateine majke Lilly koju su obje veoma voljele.

Lilly je ubijena udarcem u glavu, a ubojica je pobjegao i moguće je da nikad ne bude uhvaćen.

Blaire se vraća kao velika spisateljska zvijezda, napokon bogata i bok-uz-bok sa svim tim nadmenim ljudima koje je poznavala u djetinjstvu.

Iako je razlog njezina povratka bio tužan, nije mogla zanijekati da joj godi – da joj itekako godi – što je sad svi gledaju drukčije. Više nije bila došljakinja iz zabiti…

str. 38.

Kate i Blaire obnavljaju svoje prijateljstvo.

Kate počinje dobivati prijeteće poruke. Ubojica piše – dani su joj odbrojeni. Sluđena strašnom prijetnjom koja joj visi nad glavom, više nikom ne vjeruje. Ni ocu, ni mužu, čak ni dadilji.

A možda je još ovdje. To bi doista mogao biti bilo tko. Opet se strese od pomisli na to da bi hladnokrvni ubojica mogao biti na samo nekoliko centimetara od nje.

str. 81.

Blaire, uspješna spisateljica kriminalističkih romana, odluči iskoristiti svoje znanje i pronaći ubojicu.

Mora s nekim razgovarati. Mora postojati neka veza ili trag koji je previdjela, nešto joj je zasigurno promaklo.

str. 53.

Sve više i više ulazi u Katein svijet i shvaća da on i nije tako savršen kako izgleda na prvi pogled.

Ali, i Blaire ima svojih tajni za koje želi da ostanu skrivene.

Liv Constantine: Posljednji susret

Ništa nas ne smije iznenaditi. Ili?

Iako slabije kvalitete nego već spomenuti roman Posljednja gospođa Parrish, i Posljednji je susret roman u kojem ćete uživati.

Preokreti su brojni. Neki su iznenađujući, a neki baš i ne. Doduše, možda je stvar u meni jer moje je prokletstvo to što sam već pročitala previše trilera i krimića i malo što me može iznenaditi.

Premda sam predosjećala temeljni preokret na kojem je izgrađen roman, on nije loš, dapače, savršeno funkcionira i daje nam puno toga za razmišljanje.

Najveća mana romana Posljednji susret je, po mom mišljenju, što su svi ti preokreti zbijeni na zadnjih pedesetak stranica. Neki od njih su čak i nepotrebni, ali ‘ajde, tu su kako bi nam dočarali motivaciju „glavnog“ negativca.
Ovo „glavnog“ stavljam u navodne znakove jer, dakako, ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Negativaca ima više, svatko je zlikovac na neki način. Svaki je lik, tijekom svog života, na neki način utjecao na ostale likove i skrivio nešto što im se ne može zaboraviti. Niti oprostiti.

Veseli miks svega

Posljednji susret kombinacija je obiteljske drame, psihološkog trilera i klasičnog who did it krimića. Likovi su odlično razrađeni i vjerovat ćete im.

Svidjelo mi se kako spisateljice imaju dar svakoga učiniti sumnjivcem – svako nam toliko ubaci neku bubu u uho i, odjednom, svi su sumnjivi! I muž, i otac, i prijatelji, pa čak i ona dadilja!

Volim kada triler nije samo triler, već je dodano i malo obiteljske drame. Uvijek je zanimljivo gledati kako se obitelji raspadaju pa ponovno sastavljaju. Neke iz svega izađu jače, a neke… Neke se nikad ne oporave.

I što je zapravo obitelj? Jesu li to ljudi koji su nas odgojili ili oni koji su nas usrećili?

Frienemies

Ovaj roman promišlja i o prijateljstvu – koliko toga prijatelj može napraviti i dobiti oprost? Kada je stvarno dosta? Kada prijatelji postanu neprijatelji, i zašto? Mogu li se ljudi ponovo zbližiti kad između njih stanu zavist, ljubomora i krivnja?

Kate i Blaire prijateljice su koje naizgled imaju sve. Ali nemaju, jer nitko nema sve.

Kraj romana me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

Obje su prijateljice dobile svoj sretan kraj – kraj koji su zaslužile.

Ali, jesu li doista?

Liv Constantine: Posljednji susret

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Dot Hutchison: Vrt leptira

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Vrt leptira: ©Stilus

Dot Hutchison: Vrt leptira

… i našle smo se u vrtu, toliko lijepom na me pogled na njega gotovo zabolio. Jarko cvijeće u svim bojama, obilje lišća i drveća, oblaci leptira među krošnjama. Nad nama se nadvila litica izrađena ljudskom rukom, sa zaravni na vrhu na kojoj se zelenjelo još bujnog raslinja, drveća i lišća, a drveće na rubovima litice dodirivalo je stakleni krov koji se doimao nemoguće daleko nad nama. …

Gdje smo mi to?

Dobro došla u Vrt leptira.  

str. 12./13.

Vrt leptira

U FBI-evoj prostoriji za ispitivanje nalazi se mlada ozlijeđena djevojka tek spašena iz ruku otmičara. Ostale su žrtve u bolnici, u gorem stanju nego ona.

Policiji je nejasno je li mlada žena, koja se odaziva na ime Maya, žrtva, suučesnica zločincu koji se bori za život ili nešto treće.

Agenti Hanoverian i Eddison ispituju je svaki na svoj način, svaki svojim metodama.

Što se Maya sve više i više otvara, jasno je da je spašena iz noćne more čiji su užasi nepojmljivi.

Skupa s ostalim žrtvama, bila je zatočena u Vrtu leptira.

Čovjek koji vas je zatočio… imao je vrtlara? …

Djevojka odmahne glavom. – Ne. On je bio Vrtlar.   

str. 9.

Kako bi ih označio kao svoje vlasništvo, na leđa im tetovira ogromnog leptira i od tog trenutka – djevojke su njegovi Leptiri.

Na mojim bokovima, gdje se haljina spuštala otvarajući pogled, vidjeli su se otisci prstiju, ali tetovaža se vidjela u cijelosti. Bila je ružna i užasna. I lijepa.

str. 35.

Naravno:

Leptiri, kao i sve lijepo, ne žive dugo. To je rekao one večeri kad smo se upoznali. I za to se pobrinuo vlastitim rukama. Svojim je Leptirima dao bizarnu, poremećenu besmrtnost.  

str. 68.
Dot Hutchison: Vrt leptira

Očarani i užasnuti Mayinom pričom, agenti uranjuju u bolestan svijet Vrtlara i bizarno okruženje njegova vrta.

Ipak, jasno je da Maya nešto krije.

Što?

Vođeni Mayinim riječima, od njezina djetinjstva do trenutka spašavanja iz Vrta, agenti skupljaju komadić po komadić uvrnute priče s leptirima, nespremni na kraj koji je dalje od svega što su mogli i zamisliti.

Iluzije

Veliki dio fabule odvija se u Vrtu. No Vrt nije i vrt – to je neka vrsta kaveza. Omeđen staklom i čeličnim zidovima, sve što djevojke vide zapravo je iluzija.

Nisu slobodne – zatočene su.

One nisu leptiri, one su tek djevojke s tetoviranim krilima i rokom trajanja.

Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.

Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu. 

str. 136.

One nisu u vrtu – one su u kavezu. Sve što vide oko sebe, tu je da ih skrije, a ne da ih veseli. A Vrtlar, iako duboko uvjeren da ih voli, nije ništa drugo doli manijak i silovatelj. Možda su mu manire uglađenije i načini mučenja sofisticiraniji, ali i dalje je običan psihopat i ubojica.

Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva.

str. 122.

Ono najljepše i rijetko stvarno u Vrtu je nada, čista i nepatvorena – iako su znale da ih smrt čeka iza ugla, sve su se djevojke nadale. Godinama Vrtom kruži priča da je postojao leptir koji je odletio – djevojka koja je pobjegla i spasila se.

… i prvi put otkako sam stigla onamo poželjela sam da je legenda o Leptiru koji je pobjegao istinita. Željela sam vjerovati da odande ima izlaza: da postoji i treća mogućnost… 

str. 190.

Hoće li se na kraju rasplesti ta legenda, ostaje na agentima FBI-a i na nama čitateljima.

Callophrys eryphon

Ali moja krila nisu se micala, ja nisam mogla letjeti. Nisam mogla čak ni plakati.

Od mene su ostali samo strah, agonija i tuga.

str. 189.

Maya je posebna djevojka koju ćete ili voljeti ili će vas živcirati.

Naravno, to uopće neće utjecati na vašu percepciju romana – spisateljica doista ima dar natjerati čitatelja da događaje vidi očima lika.

Isprva ćete se čuditi Mayinoj reakciji na buđenje u Vrtu, čudit ćete se njezinom odnosu s Vrtlarom, njezinom stoičkom podnošenju raznoraznih mučenja, ali na samom kraju, sve će vam postati jasno.

Na leđima nosi tetovažu leptira Callophrys eryphon, kojoj se divi i koju prezire u isti čas.

Dot Hutchison: Vrt leptira, CC search

Fotografija je preuzeta s CC Searcha.

Agonija boli i ljepote

Vrt leptira pročitala sam još prošle godine, prije nego mi je blog bio i u zakutku mozga. Budući da je to knjiga koja je na mene ostavila snažan dojam, odlučila sam ju pročitati ponovo i o njoj napisati riječ-dvije.

Ovaj je roman pravi triler, strave isprepletene s ljepotom, boli neraskidivo vezane s prijateljstvom i toplinom.

Ova jeziva priča i njezini glavni junaci dugo će nam se motati glavom, a pitanja će biti više nego odgovora.

Što je potaknulo Vrtlarovu bolesnu opsesiju leptirima?

Kako je moguće da se toliko dugo bavio svojim poremećenim hobijem?

Koliko smo slični svojim roditeljima?

Koliko nam je obitelj važna i je li važnija od zakona, hrabrosti ili časti?

Kako bismo se mi ponašali u cipelama ovih likova?

Spisateljica ima dar podrobno okarakterizirati svaki lik, bez da kaže i jednu jedinu riječ viška. Vrt leptira neće vas umoriti, nema niti 300 stranica. On će vas začarati. Ta čudesno-strašna priča o mladim djevojkama leptirima, zatočenima, zlostavljanima i ubijanima vezat će vam se za srce.

Ostali naslovi ove autorice:

  • Vrt leptira
  • Svibanjske ruže

Roman Svibanjske ruže svojevrstan je nastavak Vrta leptira – pratimo iste agente, a radnja se odvija četiri mjeseca kasnije.

Nakon Vrta leptira, jedva čekam pročitati i ostale naslove Dot Hutchison. Doista vjerujem da me neće razočarati.

Dot Hutchison: Vrt leptira

Gdje kupiti:

Stilus

C. J. Tudor: Skrovište

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Skrovište: ©Znanje

C. J. Tudor: Skrovište

Gdje se krije skrovište?

Nakon dvadeset i pet godina, Joe Thorne vraća se u Arnhill, svoj rodni gradić.

Arnhill nije gostoljubivo selo. Ogorčeno je, tmurno i kiselo. Drži se za sebe i s nepovjerenjem gleda na posjetitelje. Čvrsto je, postojano i umorno u isti mah. Tip sela koje vas prijeko gleda kad stignete i zgađeno pljuje na tlo dok odlazite.

str. 10.

Joe se ne želi vratiti, nikako.

Ne želim se vratiti. Zbilja. … No ponekad nemate drugog izbora osim pogrešnog.

str. 9.

Međutim, privatna ga situacija natjera na taj očajnički potez i on se zapošljava kao nastavnik u školi koju je i sam nekad pohađao.

Prošlost i sadašnjost isprepliću se i saznajemo da je Joeova sestrica Annie, dok su još bili djeca, nestala na duga dva dana. Roditelji i mještani oduševljeni su kada se Annie vraća naizgled neozlijeđena. Čini se da je najgore iza obitelji Thorne, ali – užas počinje nakon Annieinog povratka jer ono što se vrati, nije uvijek ono što je otišlo. (str. 248.)

A sada se to opet događa…

Atmosfera zla

Stephen King za ovaj je roman rekao: Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu. I nije lagao. Roman doista podsjeća na neke njegove uspješnice, mene ponajprije na Ono. Uživala sam čitajući Ono, uživala sam čitajući Skrovište.

Ova će vas knjiga usisati već od prologa, krajem kojeg polako počinjete naslućivati smjer u kojem će ići fabula romana. Čak i ako ne volite koketiranje s nadnaravnim, nećete moći prestati čitati. Pitat ćete se, zar postoji nešto strašnije od nestanka djeteta? U ovom romanu itekako postoji, a to je njegov povratak.

Atmosfera prisutnosti zla, iskonskog, drevnog zla, učinit će da se trznete na svaki, pa i najmanji šum. Riječi kojima spisateljica tka radnju utjecat će na sva vaša osjetila: čut ćete to kuckanje u zidovima, osjetit ćete jezivu hladnoću od koje će vam se dizati dlačice na vratu, namirisat ćete sve te ogavne mirise koje osjeća i glavni lik.

Opisi ovog romana nisu poput drugih, oni vas dovlače usred mjesta radnje. 

I nije najgore ono što je opisano, ono što je rečeno.

Najgore je ono što slutite da se dogodilo.

U životu nema pobjednika. Život se naposlijetku svodi na gubitak: mladosti, izgleda. Ali nadasve, onih koje volite. Ponekad mislim da zapravo ne starimo zbog prolaska godina, već zbog odlaska ljudi i onog do čega nam je stalo. Takvo starenje ne da se zagladiti iglama niti popuniti filerima. Bol se odražava u očima. Oči koje su previše vidjele uvijek vas odaju.

str. 119.
C. J. Tudor: Skrovište

Osim čitavim ugođajem, roman će vas držati budnima i svojim preokretima. Stalno se nešto događa, nešto istražujemo, otkrivamo, prisjećamo se. Ipak, dva su prevrata baš iznenađujuća i ostat ćete onako u čudu. Poželjet ćete se vratiti na neke stranice i čitati ih iznova.

Gubitak

Još jedna dobra strana ovog romana su citati. Nikako nisam mogla odlučiti koje rečenice izdvojiti pa sam ih izdvojila poprilično. Netipično za ovaj žanr, roman je pun inspirativnih i nekako snažnih rečenica iz kojih možemo nešto naučiti. Na primjer:

Ljudi kažu da vrijeme liječi sve. Varaju se. Vrijeme samo briše sve. Teče dalje bez obzira na sve, nagrizajući naše uspomene, izjedajući one velike gromade nesreće dok ne preostane ništa osim oštrih komadića, i dalje bolnih, ali dovoljno malenih da ih podnesemo.

str. 47.

Naravno, prvo čega ćemo se sjetiti nakon što zatvorimo stranice Skrovišta jest njegova brutalna priča. Ipak, u pozadini sve te strave jest i priča o obitelji, boli, tuzi i gubitku, o tome što ćemo izabrati kada smo prisiljeni na izbor te što smo sve spremni sakriti kada se bojimo neizrecivog.

Tuga je osobna. Nije nešto što možete podijeliti, poput bombonijere. Vaša je i samo vaša. Bodljikava čelična kugla lancem vezana za vaš gležanj. Kaput od čavala na vašim ramenima. Kruna od trnja. Nitko drugi ne osjeća vašu bol. Ne mogu biti u vašoj koži jer je prepuna krhotina stakla i pri svakom vas pokretu reže do krvi. Tuga je mučenje najgore vrste i nikad ne prestaje. Polažete isključivo pravo na tu tamnicu do kraja života.

str. 216.

Teško je opisati ovaj roman bez spoilanja radnje. Svaka sitnica nešto znači i bolje ćete doživjeti roman kad to budete sami otkrivali. Spomenut ću još i to da je važna sastavnica radnje i vršnjačko nasilje koje se proteže iz generacije u generaciju. I baš kao što i zlostavljači za svoje žrtve odabiru one najslabije, tako i zlo najlakše „dozove“ one najranjivije.

A kraj? E, to ja zovem dobrim krajem. Neće vam biti svejedno, vjerujte…

C. J. Tudor: Skrovište

Ostali naslovi ove autorice:

  • Čovjek od krede
  • Skrovište

Romani nisu povezani i ne moraju se čitati po redu.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako volite pomalo nadnaravne romane, škicnite recenziju romana Stephena Chboskog: Imaginarni prijatelj.

Gillian McAllister: Sve što kažeš

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2019.

Naslovnica romana Sve što kažeš: © 24 sata d.o.o.

Gillian McAllister: Sve što kažeš

Sve počne selfiejem. Tip se pojavi iz vedra neba; nismo sigurne ni kako se zove. Uvijek ih upoznajemo, kad god izađemo.

str. 9.

Sve što kažeš

Prijateljice Joanna i Laura izlaze u bar. Naporni stranac previše se vrzma oko Jo pa one, uznemirene, odlaze. Laura prema svom stanu, Jo prema svom.

Mogla bih vikati, ali što bih rekla? To što je muškarac uhvatio ženu za ruku u baru ne djeluje kao zločin, iako možda jest. Umjesto toga, sudionica sam; gotovo ga držim za ruku. Nitko ne zna da to ne želim. … Čvrsto me stisne, dlanom mi pokrivajući cijelu ruku. Pusti je i opet stisne; svojevrsna je to seksualna prijetnja.

str. 17.

Putem, Jo iza sebe čuje korake. Zamišlja onog neznanca iz bara. Osjeća da se koraci ubrzavaju. Što napraviti? Jo je u panici. Što ako je uhvati? Hoće li je silovati? Hoće li je ubiti?

Koraci su sve bliže i bliže. Jo se okreće i gurne neznanca iza sebe.

On pada i ne miče se.

Što sad?

Nema nikoga – nema svjedoka.

Neznanac je nepomičan.

Ostati?

Ili pobjeći?

Što biste vi učinili?

Dilema koja život znači

Da nema ovog neobičnog načina na koji je spisateljica ispripovijedala priču, rekla bih vam da je Sve što kažeš solidan, ali ni po čemu poseban roman.

Međutim… Ne sjećam se da sam ikad pročitala nešto slično ovom romanu. Rekoh, nije priča to što me oduševilo, već način na koji nam je ispripovijedana.

Nakon događaja spomenutih gore, Joanna gleda u nepomično tijelo muškarca kojeg je gurnula, za kojeg je bila uvjerena da joj predstavlja opasnost.

Cijelo njezino biće usredotočuje se na odluku – ostati ili pobjeći.

E, sad dolazi ono što je iznenađujuće – spisateljica nam daje uvid u oba slučaja. Poglavlje po poglavlje, pratimo Joannin život nakon bijega.

Poglavlje po poglavlje, pratimo Joannin život nakon ostanka i poziva hitnim službama.

Koja je varijanta ispala bolja?

„To je neobičan put“, kaže na odlasku. Pucanj za rastanak, znak upozorenja, ispaljen u noć.

str. 169.
Gillian McAllister: Sve što kažeš

Dvije priče – jedan kraj

Sve što kažeš pravi je psihološki triler u kojem ćete uživati. Dvije priče, Priznanje i Bijeg, vode nas ludim vrtuljkom psiholoških stanja glavne (anti)junakinje.

Sreću, čini mi se, ili osjećate ili ne osjećate. Ali loši osjećaji… Njihov raspon krila čini se golemim, poput albatrosova. Nesretna bol krivnje od koje se preokreće želudac. Potmuo sram. Razočaranje koje polako gmiže ispod kože i vlaži oči. Prodorna, pulsirajuća tuga. Kada ti netko nedostaje toliko kao da se cijeli svijet potpuno promijenio. Prazan, grozan osjećaj usamljenosti.

str. 242.

Najzanimljivije od svega, te se dvije priče, na kraju, sastaju u jednu.

Tko će biti uz nas bez obzira na sve što napravimo?

Tko će nam čuvati leđa?

Je li to naša obitelj?

Naš partner ili partnerica?

Naši prijatelji?

Na kraju ovih dviju priča, koje zajedno čine jednu izvanrednu psihološku dramu, saznajemo što je doista važno i što je doista vječno.

Averzija prema likovima – plus za priču

Zanimljivo je da mi se u romanu Sve što kažeš ni jedan jedini lik nije svidio.

Joanna je bezlična, nekako blijeda, ide kroz život ne onako kako želi, nego kako je život nosi. Niti ne zna što želi, osjeća da joj nedostaje „ono nešto“ koje traži, ali ne uspijeva pronaći. Možda zato što joj i za tu potragu manjka entuzijazma. Ne mogu a da se ne upitam – bi li verzija Bijeg imala drugačiji kraj, da je Jo žena malo čvršćeg karaktera.

Joannin suprug Reubens socijalni je radnik i, meni, ajme majko. Ne volim moralne vertikale niti savršene primjerke ljudske rase ni u stvarnom životu, a kamoli u knjigama. On sve zna, uvijek govori istinu, uvijek postupa onako kako treba. Išao mi je na živce od prve do posljednje stranice. Naravno, njegov karakter je protuteža klimavoj Jo pa zapravo čine ok par i dobro funkcioniraju zajedno. Sve dok njihov odnos ne počne nagrizati Joannina odluka – i bijeg, i priznanje.

Laura, Joina prijateljica, lažno je i isforsirano drugačija. Previše se trudi i to nam, kao čitateljima, ne sjeda. Ponovo, baš takav karakter potreban nam je da neke Joine crte izbiju na površinu.

Ono što me oduševljava jest to da moja averzija prema likovima nije umanjila kvalitetu priče. Baš suprotno, bez osjećaja koji nam zamagljuju prosudbu, sve postupke i situacije vidimo onakvima kakvi jesu.

Tipovi u baru – noćna mora svake žene

Sviđa mi se situacija kojom je spisateljica počela priču, a to je dosadan tip u baru. Upitaju li se ikad frajeri kakav dojam ostavljaju na ženu kada je slijede po baru, unose joj se u lice, inzistiraju na zajedničkom piću?

I nakon što te tako ganjaju pa si, ustrašena, prisiljena pobjeći samo da ga se riješiš, je li doista pogrešno pretpostaviti da su koraci iza tebe baš njegovi? Je li preventivni napad samoobrana?

Kako društvo gleda na žrtvu kad se ispostavi da ipak nije bila žrtva? Je li strah za život opravdan kada se napad događa samo u našoj glavi?

… i sada vidim: ovako će biti. Svi će imati mišljenje o meni, o tome što sam učinila, i o reakciji države na to. Svi nose leće, i sada me gledaju kroz njih, filtriraju svoja mišljenja o tome što čini nasilje i samoobranu i zakon. … Javno sam vlasništvo. Više ništa nije privatno. Moj je život stavljen u krupni plan i projiciran na zid kako bi ga svi gledali.

str. 131./132.

Treba li nam doista netko nešto i napraviti da bismo bile žrtve ili se smijemo unaprijed braniti?

I naravno, tu je i krivnja. Krivnja jer si žrtva. Krivnja jer to nisi.

Možda da nisam imala maskaru, nosila one cipele… možda bi me Sadiq ostavio na miru. … Možda sam izgledala kao da to tražim.

Tada me ne bi slijedio.

Tada se ono ne bi dogodilo.

Tada se ne bih skrivala.

str. 94.
Gillian McAllister: Sve što kažeš

Trag krušnih mrvica u romanu Sve što kažeš

Za kraj, ostavljam još sitnicu koja me stvarno izula iz cipela.

Čitatelj ne doznaje put koji je Joanna odabrala – bijeg ili priznanje.

Tu priča staje.

Joanna je okarakterizirana kao osoba koja stalno mašta, sanjari, izmišlja. Koliki je dio ove priče izmaštala?

Ipak, čitavim romanom spisateljica nam ostavlja mrvice tragova. Ili sam bar ja to tako doživjela.

 Čini mi se, iako nije jasno rečeno, da je ipak jasno što je Jo napravila.

Ako pažljivo, pažljivo čitate, i vi ćete to uočiti. 

Druga Mala, drugo mišljenje

Kliknite ovdje <–

Ostali naslovi ove autorice:

  • Sve što kažeš
  • Same laži

Gdje kupiti:

Web shop Hoću knjigu

Daria Desombre: Kolekcionar grijeha

Nakladnik: Znanje, 2019. god.

Naslovnica romana Kolekcionar grijeha: ©Znanje

Ne smije se do dobra doći zlim putem… Ne smije… str. 227.

Daria Desombre Kolekcionar grijeha

Moskva kao povijesna pozornica Kolekcionara grijeha

Moskva, Crveni trg, katedrala sv. Vasilija, Puškinov trg, Bersenjerska obala – samo su neki od lokaliteta na kojima se zbiva radnja romana Kolekcionar grijeha. Priča je klasičan krimić čija nas radnja vodi moskovskim ulicama i trgovima, sakralnim zdanjima i crkvenim arhivima. Mjesta su to koja izazivaju ushit, strahopoštovanje ili želju da budemo bliže Bogu. Roman je na tragu uspješnica Dana Browna, ali sa znatno slabijim spisateljskim potencijalom.

Nebeski Jeruzalem i 14 Mitarstava (grijeha) blažene Teodore

Sama je premisa romana Kolekcionar grijeha zanimljiva. Kombinacija krimića i povijesnih izvora o dolasku starovjeraca u Rusiju te religijski simbolizam po kojem serijski ubojica slijedi točke Nebeskog Jeruzalema i ubija grešnike na točno određenim mjestima po redoslijedu grijeha: blud, zavist, oholost, nasilništvo, lakomost…., mogao je  postati mnogo zanimljiviji roman s obzirom na povijesne i  religijske kontroverze s kojima se autor poigrava. Ipak, roman je pitak, čitak, a dojam popravljaju  nesavršeni glavni likovi što im daje dojam autentičnosti.

Istražitelji

Pronicljivi istražitelj Andrej Jakovljev i mlada stažistica Maša Karavaj malo po malu primiču se ubojici nakon što počnu shvaćati “nebesku” shemu po kojoj ubojica funkcionira. Da bi ušli u um serijskog ubojice, moraju saznati mnogo toga iz ruske povijesti, pogotovo o starovjercima koji su se vratili iz Južne Amerike i osnovali patrijaršije u Rusiji. Dvoje istražitelja proučava biblijske motive uz pomoć Mašinog prijatelja Inokentija i polako shvaćaju što pokreće ubojicu. Što se ubojstva sve više približavaju Mašinom krugu ljudi i rodbine, jasno je da je ubojica netko poznat i netko vrlo moćan.

Andrej Jakovljev mladi je istražitelj, samotnjak, donekle neprilagođen. Živi s psom u stanu koji površno održava. Svaki mu je dan manje-više isti. Uglavnom je introvertiran, bez manira i želje za promjenom. Pojava Maše ga isprva nervira, a kako roman teče, njihove se osobnosti sve više i više približavaju.

Maša Karavaj mlada je stažistica prava koja biva raspoređena u Policijsku upravu kako bi za potrebe diplomskog rada istraživala serijske ubojice. Već obilježena gubitkom oca kojeg je obožavala i nikad do kraja izdefiniranim odnosom s majkom i očuhom, Maši je rješavanje slučaja serijskog ubojice nasušna potreba. Jednostavne vanjštine, bez potrebe da se svidi ili ne svidi drugima, Maša malo po malo probija ledeni oklop Andrejeve nedodirljive osobnosti.

Inokentij, vjerni je Mašin prijatelj koji je slijedi u stopu. Zaljubljen je u Mašu od mladih dana, bez nade da se njegova ljubav realizira. Maša nije ni svjesna njegovih osjećaja. Velika je pomoć Andreju i Maši u rješavanju slučaja serijskog ubojice.

 Uskoro će od stabala, sad pokrivenim raznobojnim lišćem, ostati samo crno granje, kao zagonetna slova na pozadini od bijelog neba. Klupe će ujutro prekriti mraz, a onda će pasti prvi snijeg i na tren će se činiti da je svjetlije, ali to je samo iluzija, optička varka. Doći će zima, katarza, smrt bez nade u odgodu. Skončat će i ova godina. I on s njom. Nije mu žao. str. 266.

Daria Desombre Kolekcionar grijeha

O djelu

Kolekcionar grijeha zanimljiv je roman jer je poprište događaja neobično i drugačije. Svakako pruža priliku da naučimo nešto o ruskoj povijesti, počecima pravoslavlja, mističnim obredima i simbolima iz Biblije. Likovi su živi, svakodnevni i bliski čitatelju. Ipak, radnja je malo zbrkana i nedorečena pa se ponekad čitatelj pogubi. Čitatelji koji vole Rusiju, poglavito Moskvu sa njezinim stoljetnim povijesnim lokalitetima, doći će na svoje.

O autorici

Daria Desombre je rođena u Sankt Peterburgu, gdje je pohađala Umjetničku školu „Ermitage“, a potom završila poslijediplomski studij engleskoga i španjolskoga. Od 2000. godine  živi u Parizu, da bi se potom u potpunosti posvetila pisanju scenarija za vodeće filmske kuće u Rusiji i Ukrajini. Najpoznatija je po seriji trilera u stilu Dana Browna o mladoj pravnici Maši Karavaj, koji obaraju sve rekorde prodaje u Rusiji.

Gdje kupiti:

Znanje

Wendy Walker: Noć prije

Nakladnik: VORTO PALABRA Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Noć prije: © Vorto Palabra

Wendy Walker Noć prije

Znam što si učinila.

Nisi se nikad trebala vratiti.

Platit ćeš.

str. 105.

Što se dogodilo Lauri?

Laura se nakon spoja s nepoznatim muškarcem nije vratila kući… Počinje grozničava potraga u koji su uključeni Laurina sestra Rosie, njezin suprug Joe i najbolji prijatelj iz djetinjstva Gabe. Gdje je Laura? Je li joj netko naudio?

Laura je u opasnosti. Ali, što radi Laura? Ona uzvraća udarac!

Noć prije je šokantan, vrhunski napisan triler s jako dobro psihološki razrađenim likom glavne junakinje. Roman prati internetski spoj između muškarca i žene koji  je cijelo vrijeme na granici incidenta, dok istovremeno traje intenzivna potraga za glavnom junakinjom koja, naravno, ima neriješene tajne iz prošlosti. Čitajući roman Noć prije stalno preispitujete što biste  vi napravili na mjestu glavne junakinje. Roman otvara i pitanje opasnosti traženja srodnog partnera preko internetskih stranica za upoznavanje, ukazuje na  lažne profile na koje „nasjedaju“ milijuni osamljenih  ljudi diljem svijeta koji samo  traže „srodnu dušu“.

Prva sestra

Laura Lochner osamljena je mlada žena  koja nema sreće u ljubavi, ali od traženja ljubavi ne želi odustati. Nevoljena od vlastitog oca i problematičnog odnosa s majkom, cijeli život osjeća da je emocionalno osakaćena. Zbog toga ulazi u usputne veze s raznim muškarcima koji su za nju uvijek pogrešan izbor. Jedina podrška i svijetla točka je sestra Rosie. Emocionalno nesređena, pod teškim psihičkim stresom nakon zadnje neuspjele veze, Laura se vraća u sestrin dom u predgrađu Connecticut. Vraćanje na mjesto u kojem je odrasla otvara mnoge tajne, a neke od njih za Lauru su toliko strašne i od njihovih posljedica se nikad nije oporavila. Kako bi sačuvala krhotine svog života posjećuje psihijatra…

Druga sestra

Rosie Ferro lik je sestre koja predstavlja „stijenu“za koju se Laura drži. Požrtvovna, dobra majka, udata za muškarca u kojeg se zaljubila kao tinejdžerica, Rosie je sve ono što Laura nije. Stabilna osoba na koju se možeš osloniti. Međutim kada Laura nestaje i Rosin svijet se počinje urušavati, a zatim dolaze i sumnje..

Nije bilo nikakvih znakova da čuva takvu ogromnu tajnu.

A upravo tako su se i ti ljudi nosili sa svojima.

Ljudi mogu skrivati. Dobro skrivati. Čak i ljudi koje najviše voliš.

str. 231.
Wendy Wolker Noć prije

Preporuka

Ne želim vam otkrivati previše o sadržaju romana Noć prije. Autorica majstorski vodi zaplet koji nas drži budnima do samog kraja ne dajući nam da ispustimo iz ruku ovaj uzbudljivi triler. Za sve ljubitelje dobrog krimića, ovaj je roman prava poslastica. Premda je završetak predvidljiv, to ne umanjuje vrijednost ovog romana. Preporuka: pročitati!

O autorici

Wendy Walker diplomirala je na Sveučilištu Brown i stekla doktorat znanosti na Pravnom Sveučilištu Georgetown, a specijalnost su joj financije i pravna područja.

Kao bivša odvjetnica za obiteljsko pravo, zastupa prava djece te crpi iskustva iz svog znanja o traumi i psihologiji pišući uvjerljive, napete i složene likove i priče. Njezini romani su psihološki trileri prevedeni na 23 strana jezika i zauzeli su prvo mjesto na ljestvicama uspješnica diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Melanie Golding: Nisu moje bebe

nakladnik: 24 sata d.o.o., Stilus knjiga, 2019.

naslovnica knjige Nisu moje bebe: ©24 sata d.o.o., Stilus knjiga

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Nisu moje bebe. Čije su?

Lauren Tranter rađa blizance, dva prekrasna dječaka kojima daje imena Morgan i Riley. Još uvijek u bolnici, budi je nekakvo pjevanje. U blizini svog kreveta vidi prljavu ženu u dronjcima koja joj nudi zamjenu – Lauren će joj dati jednog svog dječaka. Ona će njoj dati jedno od svojih… Stvorenja. Ako Lauren odbije, uzet će oba djeteta. Prestravljena, Lauren se zaključava u kupaonicu i alarmira policiju.

Međutim, slučaj je odbačen kao deluzija neispavane mlade majke. Istražiteljica Joanna Harper osjeća da slučaj u sebi krije više nego se na prvi pogled čini.

Ali te sjene. Zadrhtala je. Nešto u vezi s ovim slučajem nije bilo u redu.

str. 72.

Unatoč Laureninom trudu i upornom skrivanju, blizanci nestaju. Uskoro su pronađeni i svi su sretni, osim izbezumljene majke koja tvrdi – to nisu moje bebe!

Što se dogodilo s blizancima, pročitajte u ovom jezivom romanu. Neće vam biti svejedno čitati ga dok ste sami, a oko vas tišina…

Bajke i legende

Narodne bajke i legende veoma su važne za razumijevanje i doživljaj radnje ovog romana. One su zapravo bile i motivacija – svako poglavlje počinje citatima iz irskih narodnih legendi i bajki. Ali, nisu te bajke one na koje smo navikli. Ovo su one prave, iskonske bajke, koje su služile za plašenje djece i objašnjavanje neobjašnjivog. Ovo su bajke o blizancima i mjenjolikima. O majkama koje su u krevetićima zaticale svoju djecu – koja to nisu. Čak i sama spisateljica ističe koliko su joj važne bajke i koliki su utjecaj na nju imale. Ne misli tu na one Disneyevske, nego one iskonske, u kojima su djeca otimana i ubijana, djevojke silovane, a vile su bile nešto od čega se bježalo i čija se imena šaputalo.

Čak je i naslovnica napravljena u tom tonu. Onako isprepleteno korijenje doista izgleda kao da je izašlo iz neke mračne priče o riječnim vilama i mjenjolikima.

Znate li tko su mjenjoliki? Prema legendi, to su stvorenja kojima se zamijene ljudska djeca. Oni u potpunosti preuzmu vanjski izgled djeteta, ali majka uvijek shvati da to nije njezino dijete.

Zato Lauren tako očajnički vrišti od početka gotovo do kraja romana: To nisu moje bebe!

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Atmosfera straha

Fabula romana cijelim je tijelom protkana osjećajem jeze. Onako kad vam se nakostriješe dlačice na vratu. Znate da nešto nije kako treba, isto kao što to zna i naša istražiteljica Jo Harper.

Ali, kako vjerovati u Laureninu priču o riječnoj spodobi koja joj želi ukrasti bebe, kad smo svi mi realna bića i sigurni da je takvo što nemoguće?

Ni Laurenin suprug Patrick ne vjeruje u priču svoje supruge, smatra da je ona samo veoma umorna i bezrazložno zabrinuta.

Kako sve dulje i dublje tonemo u atmosferu romana, počinjemo vjerovati u tu mješavinu fantazije i zbilje. Čitavo vrijeme nismo sigurni u taj bajkoviti dio, događa li se on ili ne. Nismo sigurni možemo li vjerovati glavnoj protagonistici i njezinim utvarama. Čak i oni koji su poput mene, koji ne vjeruju u te nadnaravne stvari, čitajući stranice ove knjige pomisle: Što ako? Spisateljica je uspjela utkati tu nadnaravnu priču u jednu realnu situaciju i stvoriti atmosferu strepnje. Kao da se ta apsurdna, fantastična situacija doista može dogoditi. Sve je opisano uvjerljivo. Stvarno uvjerljivo…

Atmosfera koju stvaraju opisi uljeza u bolničkoj sobi, opisi tog mirisa, tih zvukova, bude u nama jezu i odlično su napisani.

Glavna ženska boljka – nisam dovoljno dobra

Pričati o kraju romana bilo bi veliki spoiler pa to neću raditi, iako bih o njemu imala puno toga za reći. Naglasit ću samo da će vas kraj možda ne toliko šokirati, koliko iznenaditi. Poželjet ćete nastavak.

Raspravit ćemo malo o glavnoj premisi romana, a to je majčinstvo.

Lauren je tek postala mama – pratimo njezin porođaj i uočavamo koliki utjecaj ima na psihu žene, čak i kada sve prođe uglavnom u redu. Zatim je tu krivnja – zašto odmah nisam zavoljela svoje dijete?

Još je čekala na navalu ljubavi. Onu koju svu odjednom osjetiš iste sekunde kada se rode i koja je drukčija od svega što si do tada osjetio. Navala ljubavi o kojoj ljudi koji imaju djecu uvijek govore. Radovala joj se. Brinulo ju je što je još nije osjetila.

str. 14.

Već se od prvog dana majčinstva Lauren ne osjeća dovoljno dobro za tu novu ulogu. Osjeća da je podbacila u ulozi majke i da svim njezinim prijateljicama to ide bolje. Čitavo vrijeme misli da je na neki način odgovorna zbog nestanka svojih beba. Opravdava se dolje navedenim citatom, kao da bi je itko doista mogao kriviti zato što je umorna od cjelodnevne brige o blizancima.

Nije ih odmah voljela, ali ih je zavoljela nakon nekog vremena. Prodrlo je to u nju. Sporo. Kao da je ljubav nešto što se polako pijucka. Opija. Gomila se. Raste. Polako, potiho, ali nezaustavljivo, sve dok je nije posve opila… Voljela ih je, to je bio njezin poziv.

str. 223.

Ne pomaže joj ni Patrick koji, pod maskom razumijevanja, skriva klasičan tradicionalan odnos prema ženi-majci: njezino je mjesto uz djecu, onda je dužna ustajati tijekom noći i hraniti ih, on se mora naspavati i tako dalje i tako dalje. 

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Vrtuljak emocija

Žanrovski, roman je kombinacija psihološkog i fantastičnog romana.

Ovaj „fantasy“ dio jasan vam je iz svega gore navedenog. Naravno, već slutite i zašto stoji onaj „psihološki“ dio – on proizlazi iz toga što pratimo psihičko stanje jedne mlade mame koja se pokušava nositi sa stravičnom situacijom u kojoj se našla.

Prije nego doznamo što se doista dogodilo blizancima, proći ćemo, skupa s Lauren, pravi vrtuljak različitih emocija. Osjećat ćemo strah, strepnju, progonjenost, krivnju. Ali i hrabrost, požrtvovnost i beskonačnu ljubav.

Sigurna sam da ćete uživati u svakoj stranici i dobiti malo drukčiji uvid u psihu žene u jednom tako osjetljivom razdoblju. Nadam se da ćete razumjeti, a ne osuđivati.

Ostali naslovi ove autorice:

Nisu moje bebe prvi je roman Melanie Golding.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!