Oznaka: psihološki triler

Objavljeno

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Žena bez prošlosti: ©Stilus

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti

Leah radi u knjižnici, živi u malom stanu, nikoga ne viđa niti se i s kim druži.

Leah se krije od ljudi i od života. Ona krije tajnu.

U prošlosti je učinila nešto toliko strašno da je morala pobjeći iz rodnog gradića i skriti se u gužvu i vrevu velikog Londona.

Iako je moj život bio više puko postojanje nego življenje, svaki trenutak trudila sam se ispuniti nečim. Besposlenost je za mene bila otrov; značila je da me vlastite misli mogu nadvladati, a previše sam dugo dopuštala da se to dogodi. (str. 14.)

No, Leah čezne za društvom, ljubavlju i normalnim životom. Na internetskoj stranici upoznaje Juliana i čini se da bi to poznanstvo moglo izrasti u nešto više.

Nekako sam osjećala da mi neće biti teško razgovarati s njim ponovno, da ću znati što reći, da ću se zbog njega osjećati ugodno. Ne znam što me tjeralo da tako mislim, ali imala sam osjećaj kao da ga već poznajem. (str. 43.)

Tada, na obljetnicu tog strašnog događaja iz Leahine prošlosti, dolazi joj čestitka.

Netko zna što je napravila i neće joj dopustiti da bude sretna.

Leah – žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti lagani je psihološki triler koji vas neće umoriti, a u njemu ćete uživati. Nije ovo roman koji će vas začuditi, sablazniti ili koji ćete ne znam kako dugo pamtiti. Ipak, istaknula bih da mu to nije mana. Česti su pretenciozni romani koje čitate i nemate pojma što je pisac htio reći. Ovdje to nije slučaj.

Čitajući roman Žena bez prošlosti opustit ćete se i odmoriti – a to je ono što većina čitatelja i traži u knjizi.

Zaplet je neoriginalan, ali zanimljiv. Poglavlja su pisana tako da vas tjeraju da čitate dalje.

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Pratimo Leahu, djevojku koja krije mračnu tajnu. Otuđila se od majke, iz rodnog je grada pobjegla glavom bez obzira, nema prijatelja, radi u knjižnici gdje ljude susreće, ali s njima ne komunicira.

Dom nije naziv samo za mjesto gdje spavaš, to mora biti mjesto koje ti znači utjehu i zaklon, i nije to samo kuća nego cijeli kvart ili grad. Mjesto na kojem se stvaraju drage uspomene. (str. 91.)

Roman je podijeljen između prošlosti i sadašnjosti pa upoznajemo Leahu kao adolescenticu i Leahu danas. Što je toliko strašno ta plašljiva djevojka napravila da je samu sebe osudila na samoću? Što ju je dovelo do tog nama još nepoznatog, ali očito užasnog postupka? Što je uopće mogla napraviti, toliko stravično, da vjeruje da nema pravo na sreću?

(Anti)junakinja

Leah se krije od svijeta, zatvorena u svoju bol i patnju. Samokažnjava se tom izolacijom i vjeruje da to zaslužuje. Kada joj život pruži malo sreće u vidu Juliana, djevojka polako shvaća da možda ima pravo na svoju mrvicu sreće. Kao da se budi iz dugog sna, grčevito se drži te male zrake sunca.

Ali zar ne zaslužuje svatko, pa čak i netko ovako grešan kao ja, svoj trenutak sreće? (str. 150.)

No, njezini grijesi pronalaze put do nje – u vidu nepoznatog ucjenjivača koji joj zagorčava svaki korak.

Kako je saznao tko je ona? Kako zna za ono što je počinila?

Dok ucjenjivač postaje sve hrabriji i sve joj se više približava, Leah shvaća da se mora boriti.

A onda, polako, počela sam shvaćati da se ne moram prepustiti tome da me nadvlada. Ja ću se boriti, suočiti se s tim lice u lice, uzeti svoj život natrag u svoje ruke. (str. 206.)

Ta promjena u karakteru jedna je od dobrih strana ovog romana. Ne volim junakinje koje samo pate u tišini – volim žene koje se pokušavaju izvući, koje se bore i traže svoje pravo na sreću.

Svidjela mi se i jer prihvaća odgovornost za svoje postupke, jedino što, zapravo, Leah je počinila dva zločina.

Za koji se točno zločin kažnjava? Prvi? Ili drugi?

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Brojna pitanja

Sviđa mi se način na koji Žena bez prošlosti komunicira sa svojim čitateljima. Zaposlit će naše moždane vijuge pitanjima – Tko ima pravo na sreću? Što točno čini zločin? Namjera? Djelo?

Imaju li i zločinci pravo na ljubav i miran život?

Koliko smo brzo spremni osuditi nekoga, bez da poslušamo cijelu priču, od početka do kraja?

I ono najvažnije, kada je vrijeme za oprost?

Sama pouka romana njegov je najsnažniji dio. Emotivna i topla, pravedna i ljudska.

Ostali naslovi ove autorice:

Žena bez prošlosti treći je roman britanske autorice Kathryn Croft, ali je prvi roman preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Žena bez prošlosti:

Stilus

Objavljeno

Lucinda Berry: Savršeno dijete

Nakladnik: Mozaik knjiga 2021.

Naslovnica knjige Savršeno dijete: ©Mozaik knjiga

Lucinda Berry Savršeno dijete

Savršeno dijete – usvojiti dijete, rizik ili humanost?

Kad klinička psihologinja koja se godinama bavila dječjim traumama napiše knjigu, onda dobijete odličnu knjigu koja se duboko bavi tamnim stranama ljudske psihe. Takva je knjiga Savršeno dijete. Napeta i na trenutke jezovita knjiga koja prati život bračnog para, medicinske sestre Hannah i kirurga Christopera, koji nakon godina bezuspješnih pokušaja da dobiju dijete, usvajaju zlostavljanu djevojčicu. Koliko je ta odluka promijenila njihove živote i traumatično utjecala na dvije obitelji pročitajte u ovom šokantnom trileru.

Moram zaštititi svoju obitelj-rekla je. Ali ona ti je obitelj. Nije, Christopere. Nije. Nisam ju ja posvojila. Ti si. str. 328.

Hannah i Christoper

Savršeno dijete prati, na početku, život bračnog para Bauer. Imali su gotovo sve. Skladan brak pun ljubavi, radna mjesta na kojima su bili uspješni i odgovorni mladi ljudi, cijenjeni od kolega, uz potporu roditelja s jedne i druge strane. Jedina stvar koja im uistinu nedostaje je dijete. Hannah je obožavala svoja dva nećaka, blizance svoje sestre Allison. Odlučivši se za postupak umjetne oplodnje koji nije davao rezultate, sve su češće razmišljali o posvajanju djeteta. Kad se u bolnici pojavi napuštena šestogodišnjakinja Janie, Christopher se odmah poveže s njom i uvjeri Hannah da ju posvoje. U dogovoru sa socijalnom radnicom Piper postaju najprije udomitelji, a zatim i posvojitelji malene djevojčice.

Puzala je prema meni, a ja sam raširio ruke kako bi mi se popela u krilo. Stisnula se uz mene. Zagrlio sam je, tako sitnu. Nikad se nisam osjećao tako velikim. str. 31.

Tko je Janie?

Isprva se mislilo da se radi o trogodišnjakinji, a zatim je utvrđeno da je to znatno starija djevojčica. Majka joj je pronađena mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima i dijete je predano socijalnoj službi na daljnju skrb, ali tek nakon što se dovoljno oporavi u bolnici. Janie je potpuno zapuštena i vidno zlostavljana djevojčica, prljava, neuhranjena, djevojčica koja nije naučena osnovnim higijenskim navikama (koja još uvijek nosi pelene i tako vrši nuždu), koja ima strašne ispade bijesa koji svaki dan postaju sve gori i gori. Ali, to je djevojčica koja se očito na prvi pogled zaljubila u doktora Christopera kao i on u nju. S Hannah je nešto drugačije. Janie je teško i vrlo postepeno prihvatila Hannu, a i Hannah je skeptična u odnosu na Janie. Hannah je svjesna da je Janie teško emocionalno oštećeno dijete, ali želja za majčinstvom i Christoperovo nagovaranje donose prevagu te se oni odlučuju na usvajanje Janie.

Što će biti s njom? Hoće li moći nadoknaditi sve što je propustila u razvoju? Nismo to mogli dopustiti. Sigurno je postojalo nešto što možemo učiniti. str. 60.

Janie pokazuje svoju ćud

Nakon prilagodbe i uz maksimalno moguće vrijeme posvećivanja djevojčici, Hannah i Christoper sve su umorniji i umorniji. Christoper se ubrzo mora vratiti na posao u bolnicu, a Hannah otkriva da njen umor potiče iz još jednog razloga. Otkriva da je spontano ostala trudna, kada se više nije ni nadala. Christoper je zbunjen tom viješću, a Janie… Janie je vrhunska manipulatorica. Kako je to doživjela Janie, možete samo i pretpostaviti, ali ostavit ću vam da sami pročitate naredne događaje, koji će ovu nekada sretnu obitelj gurnuti preko ruba.

Janie se koprcala na krevetu kao da je opsjednuta vragom, divljeg pogleda. Zavijala je poput ranjene zvijeri. Nastavila je bezumno vrištati. str.44.-45.

Lucinda Berry Savršeno dijete

Od sretne do uništene obitelji

Piper Goldstein socijalna je radnica zadužena za Janie. Ona prati čitavo posvajanje i savjetuje Hannah i Christopera, u koje ima neograničeno povjerenje i za koje je uvjerena da su savršeni posvojitelji. Njezina je uloga vrlo odgovorna. Premda je vidjela različitu emocionalno i tjelesno oštećenu djecu u svojoj dugogodišnjoj praksi, na ovako nešto Piper nije bila spremna. Osjeća strašnu grižnju savjesti zbog događaja koji su krenuli po zlu.

Bio je to najsloženiji slučaj u mojoj karijeri i nije mogao završiti lošije. Toliko sam puta posumnjala u sebe, zapitala se jesu li moje odluke bile pravilne za sve upletene- što ako sam imala krivo? Str. 9.

Dojam o romanu Savršeno dijete

Ovo bi bio izvrstan roman da nema lošeg kraja. Ovako je vrlo dobar. Vidi se da autorica duboko poznaje sustav koji opisuje i rad s traumatiziranom djecom. Kako sam i sama dvadeset godina radila u sustavu socijalne skrbi, imam posebnu vrstu senzibiliteta prema radu socijalnih radnica. To je odgovoran i vrlo težak posao gdje se greške skupo plaćaju, a djelatnici su uvijek na udaru bioloških roditelja, potencijalnih posvojitelja i zlostavljane i zanemarene djece. Lik Pipper opisan je gotovo savršeno, upravo onako kakav je i stvaran posao socijalnih radnika. Stalna preispitivanja – je li je donijela dobre odluke i kakve će to posljedice ostaviti na obitelji koje usvajaju, kao i moguće posljedice za samo dijete, neminovna su u ovom poslu. I svatko tko misli da je to posao koji zaključiš u trenutku kada si predao dijete obitelji, jako griješi.

Također je odlično opisano emocionalno i fizičko propadanje obitelji i rascjep ličnosti koji je dovelo Hannah do sloma živaca. Lik Christopera konstantno mi je išao na živce, jer se očekuje od uspješnog medicinskog djelatnika, super senzibiliziranog i humanog, da prepozna znakove zlostavljanja u svojoj obitelji. Ova je knjiga svojevrsno upozorenje da nikada ne znate kakve sve posljedice nosi nasilje u obitelji, kako za odraslu osobu tako i za dijete. I dok fizičko tijelo nakon više dana, mjeseci i godina zacijeli, traume koje mozak pamti, traume su koje ostaju zauvijek.

Knjiga je možda ostala malo nedorečena, ali kako saznajemo u pripremi je nastavak, tako da s nestrpljenjem čekamo nove knjige iz pera Lucinde Berry.

O autorici romana Savršeno dijete:

Dr. LUCINDA BERRY bivša je klinička psihologinja koja se bavila dječjim traumama. To joj iskustvo sada pomaže u pisanju knjiga kojima čitatelje vodi kroz tamne strane ljudske psihe. Živi u Los Angelesu, voli provoditi vrijeme sa sinom i trčati maratone. Više o autorici možete doznati na njezinoj stranici ili na Facebooku.

Recenzije njenih romana Među prijateljima i Naše tajne možete pročitati klikom na naslove.

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Objavljeno

Romy Hausmann: Drago dijete

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drago dijete: ©Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Prvog dana gubim osjećaj za vrijeme, čast i jedan kutnjak. Zato sada imam dvoje djece i mačku. … Imam i muža. … Pod njegovim zagrljajem pulsiraju ozljede, koje se protežu od gornjeg dijela mojih leđa prema dolje, kao da svaka od njih ima vlastiti rad srca. … Tu i tamo mi se zacrni pred očima… Tada pokušavam samo disati. (Lena, str. 3.)

Drago dijete

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta.

On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke.

No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

…moramo se zauvijek pomiriti s mišlju da se više nikad neće vratiti kući, nikad. Samo se sada… ta misao najednom čini mnogo drugačija nego u onim prijašnjim trenucima… Do ovog trenutka bile su to samo teorije, s  određenim manevarskim prostorom. Postaje mi jasno da je taj manevarski prostor posljednjih četrnaest godina bio naš životni prostor, jedino, malešno mjesto u kojem smo mogli postojati, u kojem smo imali zraka za disanje. (Lenin otac Matthias, str. 72./73.)

Lena nije pobjegla sama, uz nju je i njezina kći Hannah, djevojčica iznimne inteligencije, no obilježena odrastanjem u kolibi. Sve što zna, zna iz knjiga, enciklopedija i priča koje joj je mama pričala prije spavanja.

Ali ona je jednostavno moja mama. I kad mislim na nju, znam da je volim. Ljubav, to je vrlo slično kao sreća. Osjećaj koji je jako topao i koji u čovjeku potiče smijeh, tek tako, iako nitko nije ispričao vic. (Hannah, str. 16.)

Dok policija pokušava izvući neki smisao iz Hanninih riječi, dok pokušava utvrditi majčin pravi identitet i identificirati napadača, Lena počinje dobivati prijeteća pisma.

Noćna mora je završila.

Dobro došli u noćnu moru!

Je li „drago dijete“ Hannah?

Roman Drago dijete progutala sam u dva dana i mislim da to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti! Atmosfera straha izvrsno je dočarana. Poremećene okolnosti u kojima je jedna obitelj nastala obilježile su svakog njezinog člana.

Roman nam je ispripovijedan s gledišta nekoliko likova – žene za koju pokušavamo dokučiti je li Lena, njezine kćeri Hanne i Leninog oca Matthiasa.

Iz djelića misli majke i kćeri saznajemo jezive okolnosti u kojima su živjele. Ali, dok je majka upoznata i s normalnim životom i svjesna je monstruoznosti čovjeka koji ju je zatočio, Hannah je svega toga blaženo nesvjesna.

Romy Hausmann: Drago dijete

Sjećam se kako sam prve večeri sjedila pokraj njega na kauču, ukočena od preneraženosti. Kako sam krajičkom oka virila prema njemu i kako sam se mogla samo diviti njegovoj kamuflaži. … Izgledao je kao da je upravo stigao iz ureda… Nije to bio onaj nenjegovani, smrdljivi monstrum rošavog lica i praznih, crnih očiju, kao iz filma strave. (Lena, str. 86.)

Njoj je tata samo – tata. Koji možda ima hrpu pravila i zabrana, ali to je samo zato da se mama – ah, ta smotana, zbunjena mama – ne ozlijedi! Dijete ne razumije što znači normalna obitelj i njoj je njezina upravo to. I dok mi čitatelji s nevjericom (i gnušanjem) pratimo sudbinu majke, još nam veći osjećaj mučnine ostavlja upravo Hannah – Hannah koja se želi vratiti u kolibu, koja mrtva-hladna, ozbiljno, pripovijeda o braci koji čisti mrlje krvi s tepiha jer je čistoća važna i koja bulazni o putovanju na koje ju je vodila mama. U Pariz!

Može li se Hanni vjerovati?

Zašto ustraje u svojim lažima?

I što je uopće laž, a što istina u tom kolopletu mašte, priča, događaja…

Pravi psihološki triler, napokon!

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

Radnjom pomalo podsjeća na Sobu Emme Donoghue, no Soba je dirljivija, potpuno ispričana glasićem nevinog djeteta.

Hannah je djevojčica od koje su me podilazili srsi, iako sam se trudila razumjeti okolnosti u kojima je odrastala. Ona nije nevina, ona je iznadprosječno pametna i čitavo vrijeme imamo dojam da nešto krije. Njena nevješta komunikacija s ljudima, ravnodušnost u prihvaćanju događaja oko sebe, mirnoća kojom prolazi kroz sve to… Ne znam, možda nisam u pravu, ali meni je jednostavno bila jeziva.

Sviđaju mi se preokreti kojih ima stvarno dosta i likovi koji su svi odreda mutni.

Sviđa mi se što naprosto ne znamo kome vjerovati niti govori li itko uopće istinu.

Ipak, najviše od svega sviđa mi se čitava ta atmosfera kolibe u šumi, žene koja je uspjela pobjeći i manijaka koji je proganja. Dodajte tome još i djevojčicu u stilu Kingovih blizanki iz Isijavanja i djeda čije postupke ne razumijemo i imate roman koji stvarno nećete ispuštati iz ruku.

Volim kad je roman na kojem piše „psihološki triler“ doista takav – kad se igra psihom i čitatelja i likova. Nikad ne znamo što tko misli ni što nas čeka iza ugla. Ne znamo niti tko je tko ni može li se ikome vjerovati.

A onda, kada na kraju uspijemo sve shvatiti i povezati u cjelinu – što bi se reklo na reklami – neprocjenjivo!

A evo i motivacije:

Teško je to podnijeti, ali vjerojatno je jednostavno tako. To je ljubav. Posve svejedno koliko bolesna, uvrnuta i pogrešno shvaćena, ona i dalje ostaje ljubav. Ljubav koja nas pokreće. Koja nas čini monstrumima, svakog na svoj način. (str. 314.)

Hmmmmm… Definitivno uvrnuto.

Uživajte u čitanju.

I pokušajte ne pročitati sve odjednom!

Romy Hausmann: Drago dijete

Ostali naslovi ove autorice:

Drago dijete je roman prvijenac autorice Romy Hausmann. Možda vam bude zanimljivo to da ona i njezina obitelj žive blizu Stuttgarta – u osamljenoj kući u šumi. Brrrrrr… Jasno mi je otkud joj inspiracija…

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Riley Sager: Dođi prije mraka

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Dođi prije mraka: ©Fokus

Svaka vam kuća može ispričati priču i s vama podijeliti tajnu. (prolog)

Riley Sager: Dođi prije mraka

Dođi prije mraka

Prije dvadeset pet godina, Ewan i Jess Holt te njihova mala kći Maggie sele se u prekrasno viktorijansko zdanje Baneberry Hall. Tu počinje njihova noćna mora i, dvadeset dana kasnije, otamo bježe glavom bez obzira, u gluho doba noći, ostavljajući sve što imaju.

Nisam imao pojma što nam Baneberry Hall sprema. Nisam imao pojma da će nas povijest kuće, unatoč našim najboljim naporima, pokušati udaviti. Da će nam dvadeset dana između tih zidova biti noćna mora na javi.

Da smo išta od toga znali, okrenuli bismo se na mjestu, otišli iz Baneberry Halla i nikad se više ne bismo vratili.

str. 61.

Ewan Holt zatim piše Kuću užasa, horor roman o tome što im se dogodilo u ta tri tjedna i kako je, od savršenog obiteljskog doma, Baneberry Hall postao kuća strave. Roman postaje hit, a Baneberry Hall obilježen kao ukleta kuća.

Danas, Maggie Holt dizajnerica je interijera. Nakon očeve smrti naslijedila je omraženu kuću i odlučna je otkriti što se zapravo tamo dogodilo dok je bila petogodišnja djevojčica. Jer, interesantno, Maggie se iz tog razdoblja ničeg ne sjeća.

Svaka kuća ima priču. Baneberry Hall također. Ta priča – istinita priča – možda je još uvijek tamo. Zašto smo otišli. Zašto je otac imao potrebu lagati o tome. što sam ja uistinu tamo doživjela. Svi se ti odgovori možda skrivaju među tim zidovima, možda čekaju da ih pronađem.

str. 54.

Ipak, u jedno je uvjerena – očev jezivi hit-roman nije istinit.

Zašto su joj roditelji cijelo vrijeme lagali, toliko da ih je to stajalo braka?

-Zašto ste se onda razveli?-

-Jer ponekad, Mags, parovi prožive nešto toliko užasno da čak ni ljubav ne može popraviti stvar.

str. 160.

Kakve to tajne vrebaju u ukletoj kući Maggiena djetinjstva?

Možda je bolje da se neke istine nikad ne saznaju…

I da tajne ostanu zauvijek skrivene.

Ukleta kuća

Maggie dolazi u Baneberry Hall potpuno uvjerena da je svaka riječ očeva romana velika debela laž. No već nakon prve noći, sve u što vjeruje poljuljano je – zvukovi previše zlokobni, a da bi bili slučajni, stvari koje nestaju, sjene koje vrebaju u blizini…

Je li moguće da je otac ipak bio u pravu?

Je li moguće da je kuća – ukleta?

Riley Sager: Dođi prije mraka

… plačem zbog svih verzija sebe koje su postojale tijekom godina. Zbunjena petogodišnjakinja. Snuždeno dijete razvedenih roditelja. Gnjevna devetogodišnjakinja. Znatiželjna ja. Prkosna ja. Poslušna ja. Toliko inkarnacija, i svaka je tražila odgovore i sve su me dovele ovamo i sada, dovele mogućoj istini s kojom nemam pojma kako se nositi.

str. 210.

Maggie počinje preuređivati kuću, a svaka nova soba u koju uđe otkriva novi užas.

Likovi iz njenih dječjih noćnih mora opet su tu – Gospodin Sjena, Gospođica Kovanica i Curica.

I što više čitamo ovaj roman, oni postaju likovi i iz naših noćnih mora.

Kuća užasa unutar romana Dođi prije mraka

Jedan od najboljih dijelova romana definitivno je priča u priči – unutar romana Dođi prije mraka umetnut je i roman Maggienog tate Ewana Holta Kuća užasa! Na taj nam način autor daje šansu da čitamo čak dva vrhunska djela – njegov psihološki triler i Holtov horor!

Dok čitamo dvostruko viđenje iste radnje – ono tate Holta, puno duhova i drugih natprirodnih pojava i ono Maggieno, realno i s nogama čvrsto na zemlji, i sami se osjećamo poput lika u knjizi. Lika koji želi saznati istinu o događajima u Baneberry Hallu otprije četvrt stoljeća.

Zašto su Holtovi onako naglo pobjegli iz svog novog doma?

Zašto Maggie tako uporno niječe očevu istinu?

I što se, dovraga, dogodilo?

Tata tvrdi jedno, kći uporno traži dokaze za drugo.

No, kada se i sama suoči sa zvukovima i sjenama svoje stare, strašne kuće, sve u što Maggie vjeruje bit će poljuljano i stavljeno na kušnju.

Nije valjda tata cijelo vrijeme govorio istinu?!

Duhovi vrebaju iz mraka

Malo je reći da me roman Dođi prije mraka oduševio! Inače uopće ne vjerujem u duhove, uklete kuće i takve stvari pa sam bila pomalo sumnjičava prema kvaliteti ovog romana, ali bila sam potpuno u krivu! Riley Sager opet uspijeva!

Bila sam prikovana uz knjigu od prve stranice i nikako ju nisam mogla ispustiti iz ruku!

Moram priznati, nisam ju mogla čitati prije spavanja jer mi je stvarno bila jeziva…

Svi ti zvukovi, kuckanje, tupkanje, gramofoni koji se sami pale, zmije koje plaze u zidovima…

I najgore od svega – duhovi!

Gospodin Sjena koji viri kroz pritvorena vrata ormara…

Gospođica Kovanica koja vreba iz kuta sobe…

Ajme! Sve je to bilo previše za moje nježne živce… Kunem se, imala sam osjećaj da ću, kad uđem u tamu hodnika, iza sebe osjetiti ledeni dah nekog od njih dvoje.

Jednu sam noć jedva zaspala, neprestano osluškujući zvukove svog (starog) stančića…

E sad, kraj. Pretpostavljam da će mnogi čitatelji imati problem s krajem ovog romana.

Ni ja nisam sigurna što o njemu mislim.

Na trenutke mi se ne uklapa, a onda opet, čini mi se kao jedini logični i mogući završetak.

Možda bih voljela da se sve odvilo nekako drugačije, ali neću vam spoilati radnju.

Sami pročitajte i vidite.

Čitanje definitivno nećete požaliti!

I malo upozorenje za kraj – ne čitajte dok ste sami.

Ne čitajte prije spavanja.

Riley Sager: Dođi prije mraka

Ostali naslovi ovog autora:

  • Preživjele
  • Zadnje što sam vam lagala
  • Dođi prije mraka

Pročitala sam sve Sagerove romane i stvarno volim ovog pisca. Sposoban je u čitatelju probuditi neku jezu i postići da se i mi skeptici osvrćemo preko ramena (skeptično, naravno 😉).

Najmanje mi se svidio roman Zadnje što sam vam lagala. Iskreno, upravo preturam radnju po mozgu i ne mogu se sjetiti zašto. Valjda mi nije bio toliko strašan koliko su to bila ova druga dva.

Roman Preživjele bio mi je izvrstan, Dođi prije mraka još bolji!

Sagera svakako preporučujem!

Gdje kupiti roman Dođi prije mraka:

Fokus

Roman Dođi prije mraka uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! 😍

Objavljeno

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Vanessa moja crna: ©Znanje

Svijet je sačinjen od beskonačno isprepletenih priča od kojih je svaka istinita i valjana.

str 26.
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Vanessa moja crna

2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice.

Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane.

Vanessa je išla baš u tu privatnu školu.

Slušala je predavanja baš kod tog profesora.

U školi Browick, rekao je, romanse između učitelja i učenika znale su se događati s vremena na vrijeme, ali on to nikad nije napravio jer prije mene nije imao želju za tim. Ja sam bila prva učenica zbog koje su mu se takve misli pojavile u glavi. … Moje godine nisu bile važne, barem ne njemu. Prije svega, volio je moj um. Rekao je da imam emocionalnu inteligenciju na razini genija i da pišem kao čudo od djeteta… Duboko u meni, rekao je, vreba mračni romantik, isti onaj kojeg je vidio u samome sebi. Nitko nikad nije razumio taj mračni dio njega, sve dok se nisam pojavila ja.

str. 9.

I onda je, na kraju druge godine, iz škole naprasno otišla.

Zašto je Vanessa morala otići?

Iako Vanessa kategorički odbija svaku pomisao o zlostavljanju, prisiljena je zaroniti u svoja srednjoškolska sjećanja, sedamnaest godina ranije, i suočiti se s njima.

Vanessa moja crna – dijete i žena

Ova priča je Vanessina i samo nam je ona priča.

Pratimo dvije Vanesse – onu u 2000. godini kad upoznaje profesora Stranea i onu danas, u 2017. godini. Kao što i ona često ističe, postoje dvije Vanesse – ona prije i poslije Stranea.

Nekad je bila tiha, samozatajna tinejdžerica. Danas je zbrčkana mlada žena, obilježena nečim što ni ne priznaje da joj se dogodilo. Usputni seks, alkohol, lake droge i Jacob Strane – uvijek Jacob Strane – sadašnjost su nekad perspektivne, nadarene djevojke.

Kada joj se javlja Taylor, bivša učenica koja Stranea optužuje za zlostavljanje, sve u što je Vanessa vjerovala poljuljano je. Je li i ona žrtva? Ako jest, zašto je još uvijek u kontaktu sa svojim zlostavljačem?
Ako je to bila velika ljubavna priča, u što se uporno uvjerava, zašto je toliko bole davne uspomene? 

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nikad to ne bih učinio da ti nisi bila tako željna, govorio je. Zvuči kao zabluda. Koja bi cura htjela ono što je on činio meni? Ali to je istina, vjerovali u nju ili ne. Privučena time, privučena njime, bila sam cura koja ne bi smjela postojati: koja jedva čeka da se baci u ruke pedofilu.

Ali ne, ta riječ nije točna, nikad nije bila. To je izlika, laž, baš kao što je laž mene nazivati žrtvom, i ničim više. Definirati njega nikad nije bilo tako jednostavno, kao ni mene.

str. 119.

Vanessa drži oči čvrsto zatvorenima. U njezinoj glavi, odnos nje i profesora ljubav je, iako okrutna, čak i poremećena, ali ipak ljubav. Ona zaboravlja da je imala samo petnaest i da je bila izmanipulirana do bola – još uvijek ne vidi tu finu nit manipulacije koju je Strane vukao (i još uvijek vuče) cijelim njihovim odnosom.

… zamišljam kako me gleda dok pospana doručkujem, dok šećem kroz grad, kad sam sama u svojoj sobi, dok skidam gumicu s kose, dok se zavlačim u krevet s posljednjom knjigom koju je odabrao za mene. U mojoj glavi, on me gleda kako okrećem stranice, opčinjen svime što radim.

str. 47.

Profesor S. 

Iako autorica na početku romana ističe da u njemu nema autobiografskih elemenata, teško je u to povjerovati. Priča ovako dobro razrađena mora počivati na makar malom djeliću istine.

Jacob Strane zlostavljač je koji to jest i nije. Jer, ako je sam uvjeren u svoju nevinost, i ako je žrtva uvjerena u njegovu nevinost, ima li uopće krivnje?

A on krivnji bježi, čitavo vrijeme i zauvijek.

Vanessu uvjerava da ju bira jer je posebna, briljantna, najbolja… No moramo se zapitati je li ju zapravo izabrao jer je bila usamljena, uvijek sama, jer je čeznula za ljubavlju i pažnjom.

Daje joj Lolitu na čitanje – profesor koji širi vidike svojih učenika ili pokvarenjak koji navodi vodu na svoj mlin?

Natrag u svojoj sobi ležim u krevetu i listam Lolitu sve dok ne pronađem redak koji tražim… Humbert, opisujući kvalitete nimfice skrivene među običnim curama: „Stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.“

Ja imam moć. … Moć nad njim. Bila sam budala što to nisam ranije shvatila.

str. 83.

Bezbrojna su pitanja. Ježit ćete se od načina na koje Strane oblikuje svaku Vanessinu misao. Grozit ćete se misli da takvi ljudi definitivno postoje i, možda upravo sada, nekoj djevojčici negdje govore koliko je posebna.

Ako je samo i isključio plod mašte, Strane je savršeno oblikovan. Životno. Stvarno. Na trenutke i prestvarno.

Još uvijek razmišljam…

… što reći za kraj.

Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali.

On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja?

Volim romane koji me izbace s tračnica, a ovaj je definitivno jedan od njih.

Vanessa mi se nije svidjela i čitavo sam vrijeme zbog toga osjećala grižnju savjesti. A onda, shvatila sam da je spisateljica možda htjela baš to. Iako mi se nije sviđala, razumjela sam je. I suosjećala s njom. Htjela sam ući u knjigu i utješiti je.

Ja više nisam ja, nisam nitko. Ja sam crveni balon koji je zapeo za granu. Nisam ništa.

str. 52.

Reći joj da nije kriva. Da nije znala. Da je bila previše mlada.

Da to nije bila i još uvijek nije ljubav.

Pretpostavljam da je autorica znala da će ovako kontroverzna tema svakako biti hit.

No vjerojatno nije ni slutila kolike će čitatelje (čitateljice?) taknuti svojim romanom.

Zato što, kada do kosti ogolimo fabulu, ostaje nešto univerzalno – onaj tko ima moć može dobiti što god želi. I ako je dovoljno blagoglagoljiv, oprostit će mu se način na koji je do toga došao.

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Ostali naslovi ove autorice:

Vanessa moja crna roman je prvijenac Kate Elizabeth Russell, na kojem je, kako kaže, radila punih 18 godina.

Gdje kupiti roman Vanessa moja crna:

Znanje

Podsjećam vas na još jedan roman slične tematike o kojem smo pisale prije koji mjesec – Prešućena žrtva Caroline Mitchell.

Objavljeno

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Nakladnik: VBZ, 2019.

Naslovnica romana Zlatni kavez: ©VBZ

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Zlatni kavez

Jack i Faye Adelheim žive naizgled idiličnim životom.

Pripadali su malenom postotku najbogatijih ljudi u možda i najprosperitetnijoj zemlji svijeta. Ona nije morala raditi, misliti na račune, pa čak niti na to da ode po kćer u predškolu. U tome joj je pomagala čitava vojska dadilja i spremačica.

str. 40.

Faye je ludo zaljubljena u supruga. Vjeruje mu svaku riječ. Smatra da je sve što on čini za njihovo dobro. Sigurna je kako obožava nju i njihovu malu kćer. Trenutno imaju poteškoće, ali nadvladat će ih, zar ne?

Uvijek je imala tu sliku pred očima. O tome kako će ostarjeti, ali biti nerazdvojni, kako će zajedno dobivati bore i postajati krhka zdravlja. Nikad se ne bi odrekla te vizije. Čak i ako su ona i Jack imali poteškoće, to tako mora biti.

str. 79.

Kad Faye ulovi Jacka među nogama njegove poslovne suradnice, kada ju Jack izbaci iz kuće i ostavi bez ičega, kada joj oduzme čak i dijete, slijedi otrježnjenje.

Faye počinje kovati osvetu. Prekrasnu, okrutnu, žensku osvetu. Žudi samo za jednim – pokazati Jacku tko je zapravo ona.

U to je žudnji bilo nečega primitivnog. Još se u Starom zavjetu govori o osveti. Oko za oko, zub za zub.

str. 196.

A Faye je puno više od onoga što vidimo na prvi pogled…

Uhvaćena u zlatni kavez

Zlatni kavez izvrstan je roman koji svakako trebate pročitati. Istina, on govori o osveti, ali ne samo o osveti. Zlatni kavez progovara o ženama, ženskosti, ravnopravnosti spolova i odnosu muškaraca prema ženama.

Većina žena zadobila je ratne ožiljke. Na ovaj ili onaj način.

I svejedno su šutjele, stiskale zube, bile velikodušne. Pokazivale razumijevanje i ispričavale se. … Jer to žene rade. Usmjeravaju svoj bijes unutra, prema samima sebi. Ne zauzimaju se za sebe, ne traže pravdu. Dobre cure se ne svađaju, dobre cure ne dižu glas. To je nešto čemu uče žene od početka.

str. 152.

Faye je dala sve od sebe da udovolji Jacku, da postane žena kakva je on htio da bude. Ispunila mu je svaku želju, svaki hir. Što je dobila zauzvrat? Ne samo da ju je izbacio iz kuće, nego ju je i ultimativno ponizio dovevši drugu ženu u njihovu kuću, u njihovu bračnu postelju. Iako je Faye bila ta koja je osnovala tvrtku za koju Jack duboko vjeruje da je njegova, ostavlja ju bez prebijene pare.

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Tek kad ostane potpuno sama i dekintirana, Faye zapravo shvaća koliko je glupa bila.

Katastrofa je bila sve bliže. Jasno, trebala je zamijetiti znakove. Otvoriti oči. Kaže se da ljude ništa ne zaslijepi kao ljubav, ali Faye je znala da ljude ništa ne zaslijepi kao snovi o ljubavi.

Nada je jaka droga.

str. 122.

Koliko je mužu išla niz dlaku, vjerovala u njegove dobre namjere, u njegovu bezuvjetnu ljubav. Na sve je znakove žmirila, pravila se da je sve u redu. Sve do jednom.

Faye na kraju uviđa tko je i kakav je zapravo Jack Adelheim.

I svako će mu poniženje vratiti milo za drago.

Oslobođena

Faye je žena mutne prošlosti. Prošlosti koju se iz sve snage trudi zaboraviti i uništiti svaku uspomenu na ono što je bilo prije. Slutimo da joj se nešto strašno dogodilo, i malo pomalo saznajemo i što.

Nakon što je pobjegla iz malog gradića u kojem je odrasla, Faye se svojski potrudila zaboraviti tu nesigurnu, nesretnu djevojku i postati netko sasvim drugi i drugačiji.

A ja sam bila odlučila da ću započeti jedan sasvim novi život. Da ću voditi tvrtku, putovati u poslovnoj klasi, zarađivati više nego što mi treba. imati zgodnog muža, lijepu, dobro odgojenu djecu, kuću i stanove na zanimljivim mjestima o kojima sam čitala ili koje sam vidjela u filmovima. Htjela sam imati sve. Naumila sam imati sve.

str. 91./92.

Tada upoznaje Jacka, isprva savršenog muškarca. Čini se da su stvoreni jedno za drugo.

Znala sam i da je Jack u blizini. …čitavo sam vrijeme bila svjesna gdje se on nalazi. Kao da se soba naginjala u njegovom smjeru. Oduševljavao je svakoga… U svemu što je činio bilo je neke očaravajuće samouvjerenosti. Nikad nisam bila u blizini osobe koja je sjala kao Jack Adelheim.

str. 77.

Sve počinje kao bajka. A onda se strmoglavljuje u bezdan noćne more.

Ali, nije se Faye spasila jednom kako bi ju netko kasnije pregazio. Ne!

Ona odluči uzvratiti udarac, i to tamo gdje najviše boli.

Metaforički, izvlači se iz zlatnog kaveza u koji ju je zatvorio muž, oslobađa se okova koje joj je nametnuo i vraća se u svoju kožu – nemilosrdne, briljantne poslovne žene Faye.

Postaje ona koja je i bila, prije nego je samovoljno postala rob muževih želja i zahtjeva.  

Supruga, majka, kći

Faye je znala da u svom arsenalu ima najbolje oružje – svoju ženskost. Zbog toga su je muškarci podcjenjivali, objektivizirali, gledali kao glupaču. Ovaj meč Jack nikad neće moći dobiti. Ona je bila pametnija od njega. oduvijek. Samo je i njemu i sebi dopustila da to zaborave.

Ali sad će ga podsjetiti. Oboje će ih podsjetiti.

str. 144.

Svaka žena ima bezbroj uloga u svom životu, puno više nego ih ima muškarac.

Žena mora biti ženstvena, privlačna, atraktivna – žena.

Mora privlačiti mušku pozornost, ali biti nenametljiva. Mora biti seksualna, ali suptilno. Osim u spavaćoj sobi, tamo naglašeno.

Mora biti požrtvovna majka, stavljati dijete ispred svojih potreba.

Mora biti prava supruga, stavljati muža ispred svojih potreba.

Prava domaćica – savršeno održavane kuće.

Dobra prijateljica – uvijek ima vremena za kavu, uvijek ima lijepu riječ.

Žena mora biti sve.

Rijetko tko se pita – mora li?

Tko nam nameće te uvjete? Gdje piše da žene nešto MORAJU?

Zašto žena jednostavno ne bi bila ona sama – ona koja jest?

Dok se muškarcima tolerira sve, ženama se malo toga oprašta.

Faye je žena koja je prošla sve to – samostalnost, ovisnost o suprugu, (ne)uspješni pokušaj ispunjavanja svih tih (samo)zadanih uloga, psihičko maltretiranje, i povratak u svoje pravo ja.

Faye je nezaboravan lik. Hrabra, proračunata, pametna. Možda vam se neće svidjeti svaki njezin postupak, ali razumjet ćete zašto radi to što radi.

No, svidjet će vam se jedna stvar – žena koja uzima stvar u svoje ruke i razračunava se s onima koji su je povrijedili.

Osveta je najbolja, Faye to jako dobro zna, kada se servira hladna.

Camilla Läckberg: Zlatni kavez

Ostali naslovi ove autorice:

Camilla Läckberg  najpoznatija je po svome serijalu krimića/trilera o Fjallbacki, primorskom švedskom gradiću, u kojem su glavni likovi spisateljica Erica Falck i njezin suprug, inspektor Patrik Hedström. To su, redom:

  • Ledena princeza
  • Propovjednik
  • Kamenorezac
  • Zlosretnik
  • Skriveno dijete
  • Sirena
  • Svjetioničarka

Ova je autorica novu slavu stekla romanom Zlatni kavez, koji nije vezan za prethodno navedeni serijal. Njegov nastavak, Srebrna krila, objavljen je 2020. godine.

Gdje kupiti roman Zlatni kavez:

VBZ

Objavljeno

Samuel Bjork: Dječak koji je volio jelene

Nakladnik: Znanje d.o.o., Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Dječak koji je volio jelene: ©Znanje

Samuel Bjork Dječak koji je volio jelene

Dječak koji je volio jelene -vrhunski noir roman

Dječak koji je volio jelene, nastavak je izvrsnih knjiga Putujem sama i Sova istog autora. Knjige se mogu čitati zasebno, ali ako niste čitali prethodne, predlažem da ih čitate po redu jer se radnja referira na  događaje iz prošlosti glavnih likova Mije Krüger i Holgera Muncha. Ovo je roman koji treba pozorno čitati, prvo zbog mnoštva likova koje autor uvodi u priču, a  drugo zbog specifičnog, „pomaknutog“ stila koji predstavlja izvrsnu noir književnu scenu  u Norveškoj.

Ovo je roman s kojim se nije lako nositi, jer donosi šaradu likova od kojih su mnogi neprilagođeni, emocionalno oskvrnuti, a neki čak ozbiljno bolesni, psihotični. Premda ste svjesni da se radi o knjizi i da je riječ o fikciji, ne možete se ne zapitati koliko ozbiljno bolesnih osoba, zlostavljanih od bliskih osoba u samom djetinjstvu, nikada ne potraži pomoć. Knjiga je nepredvidljive radnje koja se ubrzava sa svakom novom žrtvom. Poremećeni um koji djeluje kao serijski ubojica nije lako pratiti, a pogotovo shvatiti što ga pokreće u njegovom izopačenom svijetu.

Hladno. Proračunato. Isplanirano. Kao da je netko iskoristio svaku sekundu. str. 32.

Dječak s jelenjim rogovima na glavi

Na  sam Božić  usamljeni se starac automobilom vozi kroz planine. Odjednom spazi nešto u mraku pred sobom i naglo zakoči. U snijegu na cesti stoji dječak plavih usana i s jelenjim rogovima na glavi. Tako započinje radnja ovog romana koja se nastavlja četrnaest godina kasnije, kada je u planinskom jezeru pronađena mrtva balerina. To je samo prvo u nizu ubojstava koja zajedno rješavaju mlada Mija Krüger i iskusni istražitelj Holger Munch te njihov tim istražitelja. Ubojstva koja se događaju nemaju nikakve međusobne poveznice pa Mija i Holger dugo tapkaju u mraku. U samoj završnici, Mija shvaća da je stvar vrlo osobna i da ubojstva imaju veze s događajima iz njene prošlosti. Ali, do tada broj se žrtava već znatno popeo, a Mija je maknuta s istrage.

Miju Krüger u knjizi  Dječak koji je volio jelene

Mija je porijeklom Indijanka, zovu je još Mjesečeva zraka. Usvojena je kao dijete zajedno sa sestrom blizankom Sigrid,  koja je nađena mrtva od predoziranja pod sumnjivim okolnostima. Miju još uvijek proganja smrt njezine sestre. Mijina podsvijest ne miri se s činjenicom da je sestra počinila samoubojstvo. Od tog dana Mija gaji poseban animozitet prema narkomanima, dilerima droge i ljudima s ovisnošću. Mija je vrlo emocionalno krhka i puna trauma u obliku noćnih mora i potisnutih sjećanja nakon sestrine smrti. Istovremeno, njezine su istražiteljske sposobnosti vrhunske, a intuicija natprosječno razvijena.

Holger Munch u knjizi Dječak koji je volio jelene

Holger Munch  je dugogodišnji istražitelj u odjelu za ubojstva. Cijena njegovog posla je i propali brak. I sam je pretrpio osobne boli i gubitke kada mu je napadnuta i skoro usmrćena kćer Marion (u knjizi Sova). Marion se teško opravlja i Holger uzima svaki slobodni trenutak da prati njezin oporavak. Dok je na odmoru, počinju se  događati čudnovata ubojstva. Holger i Mija hvataju se posla u lovu za poremećenim ubojicom.

Samuel Bjork Dječak koji je volio jelene

Dojam o knjizi

Premda mi se prva knjiga ovog autora, Putujem sama, najviše svidjela, i ovaj je roman izvrsno napisan, ako volite ovakav stil noir romana. Meni je bilo teško pratiti roman jer sam neprestano razmišljala o sumnjivcu i logičkim tragovima, ali autor ne piše na taj način. Ovo je roman koji nema klasičan zaplet, ubojstvo i sumnjivce od kojih je netko sigurno ubojica. Autor se jednakom pažnjom bavi kako žrtvama i istražiteljima tako i mogućim ubojicama. Rasplet je potpuno sulud, tako da je moja preporuka: ne pokušavajte razumjeti zašto netko čini ovo ili ono jer nećete moći predvidjeti događanja, već se samo prepustite i uživajte u ovom neobičnom romanu.

O autoru:

Samuel Bjørk pseudonim je Froda Sander Øiena koji se, uz  pisanje knjiga, intenzivno bavi glazbom,  baš poput svoga proslavljenog zemljaka Joa Nesbøa. Kao glazbenik je do sada objavio šest albuma. Ovaj svestrani skandinavski umjetnik ne zadovoljava se činjenicom što je “samo” glazbenik i pisac. Bavi se i likovnom umjetnošću, te prevođenjem (Shakespearea). Živi i radi u Trondheimu.

Roman Putujem sama na matičnom je tržištu objavljen 2013. godine i odmah je poharao vrhove top-lista najčitanijih naslova. Izdavačka prava za knjigu prodana su do sada u dvadesetak zemalja. Dvije godine kasnije, publicirao je nastavak pustolovina Mie Krüger i Holgera Muncha, roman Sova, još jednu priču o jezivim zločinima, u kojoj se prelamaju i osobne traume njegovih junaka. A treći roman, Dječak koji je volio jelene, već je počeo osvajati svijet. Nastavci nakon ovoga su Vuk i Otok vrana.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Cara Hunter: Izbliza

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izbliza: ©Mozaik knjiga

Cara Hunter: Izbliza

Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva – otmice djeteta – u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposredna okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još.

Ali zna. Zna.

str. 9.

Izbliza

Osmogodišnja Daisy Mason nestala je s vrtne zabave svojih roditelja, iz vrta vlastite kuće u dobrom dijelu grada. Nitko od brojnih uzvanika na zabavi ništa nije vidio. Čak ni roditelji nisu odmah primijetili da je djevojčica nestala. Kako je to moguće?

Pozvan je inspektor Adam Fawley. Bogato policijsko iskustvo naučilo ga je da je krivac za otmicu djeteta u najvećem broju slučajeva – netko izbliza.

Od prvog je trenutka inspektoru očito da su roditelji čudni likovi koji nešto kriju. Ali što? Jesu li zaista krivi za otmicu vlastitog djeteta?

Što skriva uplašeni stariji brat?

Kako je djevojčica mogla nestati svima ispred nosa?

Tko zna o otmici više nego što govori?

I zašto se roditelji ponašaju kao da su nešto skrivili?

Dok policija pokušava istražiti sve tragove i saznati tajne iz prošlosti, sat polako otkucava…

Vremena je sve manje.

Inspektor Adam Fawley

Kad inspektor dolazi na mjesto zločina, trudi se ne popustiti pred svojim predrasudama. Iz iskustva zna da su u ovakvim slučajevima najčešće odgovorne bliske osobe, ali trudi se ne dopustiti da mu to saznanje pomuti pogled na istragu.

… ljudi poput mene vidjeli su samo ono što su željeli vidjeti i čuli samo ono što su željeli čuti. Ne mogu dopustiti da ponovo tako pogriješimo.

str. 177.

Neke dijelove romana pratimo baš iz njegove perspektive, u prvoj osobi, tako da on postaje lik koji najbolje razumijemo.

Od početka nam je jasno da se inspektoru nedavno dogodilo nešto veoma traumatično i da svi oko njega još uvijek hodaju „kao po jajima“. Nažalost, vrlo brzo nam je dano naslutiti kakva ga je to tragedija zadesila i od koje se ne može oporaviti.

Osim te tuge koja ga prati na svakom koraku, inspektor Adam Fawley zapravo je poprilično simpatičan lik. Često daje crnohumorne opaske o stanju oko sebe i to mi je najbolji dio njegove osobnosti. Autorica ga stvara baš kao čovjeka od krvi i mesa, koji svijet vidi onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi možda volio da bude. Inspektor ima i živce od čelika – to ćete vidjeti kad dohvatite ovaj roman. Inspektor ima i prekrasno srce – to već slutite i iz mojih riječi, ali saznat ćete i iz njegovog odnosa ne samo prema kolegama, nego i prema onima koji bi mogli imati „putra na glavi“.

Cara Hunter: Izbliza

Roman današnjice

Osim radnje pune iznenađenja, preokreta i mjestimice jezive atmosfere (Onako kao kad slutite da nešto nije u redu. Ne znate što, ali jasno vam je da nešto ne štima.), roman vas drži uza se i načinom na koji je napisan – osim klasičnog pripovijedanja, tu su i tweetovi, novinski članci, SMS poruke. Dok čitate, stranice se okreću same od sebe, a slučaj vam se čini življi baš zbog toga. Gotovo osjećate da ste i vi dio istraživačkog tima!

Anne Merrivale @Annie_Merrivale_                         16:42

@ForWhomtheTollis Znam. Mislim da je sad jedino pitanje tko ju je ubio #DaisyMason   

str. 45.

Dio koji će vas doista taknuti, onako da se zamislite, jest utjecaj društvenih mreža koji prožima roman Izbliza. Kad cure informacije – krive su društvene mreže. Kad zavlada govor mržnje i kad se poziva na linč – opet društvene mreže!

Beat Pete @dontgivemethatshit                                   14:15

Svijet bi odahnuo da netko ubije to dvoje smradova – da barem odjebu i crknu @TheGameBladder666 @Rottweiller_1982 @Nuckleduster1989  

str. 141.

Ta neka mala pod-priča o utjecaju društvenih mreža na čitav naš život aktualizirala je klasičnu temu nestanka djeteta i učinila da se čitatelj osjeća kao da se sve ovo događa sad. Možda čak i negdje u našoj blizini. Nama, sada, izbliza.

Roman Izbliza – izbliza

Roman Izbliza jedan je od boljih trilera koje sam čitala ove godine. Doduše, Izbliza nije samo psihološki triler, on je i kriminalistički roman te sudska i obiteljska drama. I iako možda mislite da takva mješavina ne može funkcionirati, iznenadili biste se. Iako se na prvu zaplet čini neoriginalan i već pomalo otrcan, jamčim vam, fabula je prepuna iznenađenja i nećete moći prestati dok ne pročitate sve do zadnje stranice.

Spisateljica Cara Hunter iznimno je talentirana jer je u svom prvijencu uspjela stvoriti sve ono što želite od romana – napeti slučaj, potragu za zločincem i epilog na sudu. Dakako, tu je i vrhunski kraj! Ne samo da me oduševio, nego sam ostala zatečena smjerom u kojem je priča otišla, i autorici skidam kapu. Ni u zakutku mozga nisam naslutila kako će potraga za malom Daisy završiti!

Od srca preporučujem roman Izbliza i nadam se da ćete se i vi, dok budete čitali, osjećati onako kako sam se ja osjećala – iznenađeno, šokirano, iziritirano (neki likovi su ajme, želite ih ošamariti jednom, pa onda opet i opet i opet!) i u iščekivanju!

Jer toliko je toga što se krije u malim zajednicama, u finim obiteljima, u dobrim dijelovima grada. A rješenja dolaze polako. Taman kada odlučite zatvoriti knjigu.

Pa nastavljate čitati… Bez obzira na to koliko je sati.

Cara Hunter: Izbliza

Ostali naslovi ove autorice:

Izbliza je prvi roman Care Hunter iz serije o inspektoru Fawleyju. Drugi roman, U mraku, dolazi uskoro.

Gdje kupiti roman Izbliza:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Christina McDonald: Noć kad je Olivia pala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Noć kad je Olivia pala: © Mozaik knjiga

Christina McDonald Noć kad je Olivija pala

Noć kad je Olivia pala – roditeljstvo, snaga i bol

Roman Noć kad je Olivia pala napeta je i emocionalno topla, odlično ispričana priča samohrane majke Abi koja se bori za održavanje života kćeri Olivie, koja je praktički već mrtva. Razlog zbog kojeg Olivia nije već isključena s aparata je trudnoća tinejdžerice. Olivijin život završava tamo gdje  počinje život njezinog djeteta. Roman je dirljiv i jako potresan, a propituje i neke moralne dileme u medicinskom svijetu i ljudskom promišljanju uopće. Priču pratimo kroz dva glavna lika: djevojku Oliviu i majku Abi. Ispričane su paralelno, svaka iz svog rakursa. U priči se isprepliću prošlost i sadašnjost, život Abi i život Olivie, a sve je to spojeno u jedan odličan psihološki triler s elementima obiteljske drame.

Prošlost – Abi

Abi je samohrana majka djevojke Olivie. Abi je u mladosti bila emocionalno nezrela djevojka, bez majke koja je učinila suicid i iza koje su ostala mnoga neodgovorena pitanja. Odgajala ju je starija sestra. Abi je zatrudnjela sa sedamnaest godina. Iako je otac djeteta platio Abi da učini pobačaj, Abi je bez imalo oklijevanja odlučila zadržati dijete. Oliviji nikad nije htjela otkriti ime oca. Sve što je željela bilo je da Olivia bude sretna, odgovorna i normalna mlada djevojka. Zbog svojih loših iskustava  u mladosti Abi je bila pretjerano stroga i oprezna kad je Olivia u pitanju.

Prošlost – Olivia

Olivia je tinejdžerica koja završava srednju školu i koja bi proživljavala srednjoškolska iskustva prvih ljubavi, izlazaka i tuluma kao i svi tinejdžeri svijeta da nema dvije stvari. Prva je potraga za čovjekom koji joj je otac, a druga je neplanirana mladenačka trudnoća. Sve je ovo veliko breme za mladu Oliviu, ali ona je snažna djevojka koja se zna nositi s ovim teškoćama. Slučajni susret s djevojkom koja izgleda kao ona, potaknuo je potragu za čovjekom koji je odbacio nju i njezinu majku. Istovremeno, dok traži oca, Olivia doživljava i prolazi kroz burne mladalačke veze koje ne mogu sve sretno završiti. Kad se dogodi trudnoća, Olivia je u problemu.

Sadašnjost- Abi i Olivia

Abi se dogodila najgora noćna  mora svakog roditelja. Poziv iz bolnice u kasnim noćnim satima. Olivia je stradala pri padu s mosta u zaleđenu rijeku. Nema šanse za oporavak. Priključena je na aparate za održavanje života, ali njezin mozak je ugašen. U bolnici Abi doznaje da je Olivia trudna tri mjeseca. Abi je shrvana. Njezin život je Olivia. Kako i zašto je pala? Kad otkrije masnice na Oliviinim rukama, u Abi se uvuče ogromna sumnja. To je učinjeno namjerno. Netko je Oliviu gurnuo s mosta. Policija započinje potragu, ali tragovi se zataškavaju. Abi odluči sama uzeti stvar u svoje ruke. Kreće u potragu za osobom koja je uništila Oliviin život.

Dojam o knjizi Noć kad je Olivia pala

Knjiga mi se jako svidjela. Volim kad roman ima paralelnu radnju i priče više pripovjedača. Tako čitatelj može dobiti bolji uvid u karakter likova i razmišljati o postupcima istih. Roman je potresan i otvara mnoga pitanja. Čitala sam da se autorica prije pisanja same knjige informirala i istražila medicinsku dokumentaciju više osoba koje su održavane u životu nakon kliničke smrti i to zapravo knjigu čini autentičnom. Knjiga pokazuje žensku snagu, kako majke, tako i kćeri tinejdžerice i donosi ih kao izuzetno jake likove. S obzirom na to da je ovo autoričin prvijenac, svaka preporuka za ovaj roman.

Očekujemo od ove autorice još novih, odličnih romana.

Christina McDonald Noć kad je Olivija pala

O autorici

Christina McDonald radila je kao freelance novinarka za nekoliko novina u Irskoj i Seattleu, uključujući The Sunday Times (Dublin), The Connacht Tribune (Galway), The Galway Independent, The Seattle Post Intelligencer i Colures Magazine. Kasnije se preselila u London i otvorila tvrtku za digitalni copywriting te radila kao savjetnica i copywriter za British Telecom (BT), Travelex, Wood Mackenzie, Pearson Publishing, TUI Travel, Expediju i USATodaycom. Živi u Londonu sa suprugom, dva sina i obiteljskim zlatnim retriverom. Noć kad je Olivia pala prva joj je knjiga.

Poruka autorice čitateljima u Hrvatskoj:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Melanie Raabe: Sjena

Nakladnik: Naklada Znanje

Naslovnica knjige Sjena: ©Znanje, 2020

Sjena, proročanstvo koje će se dogoditi..

Roman Sjena započinje događajem koji često  vidimo na sajmovima, cirkuskim predstavama, raznim kućama straha u adrenalinskim parkovima. Na svim tim mjestima vidimo ljude koji tobože proriču budućnost. Premda smo svjesni da je sve to do dio šarene laži koja prodaje medijski cirkus oko takvih događaja, puštamo takve proročice, gatare i slične osobenjake da nas zavedu svojim slatkorječivim riječima. Ali što se dogodi kada proročanstvo predviđa nešto stvarno strašno? Toliko strašno da ćete postati ubojica. Roman Sjena započinje upravo takvim proročanstvom.

Melanie Raabe Sjena

Ako je Norah i u što vjerovala, onda je vjerovala u ovo: ne postoji sudbina, ne postoji predodređenje jer sami smo kovači svoje sreće, u znoju lica svoga, svatko od nas u okviru svojih mogućnosti. str. 46.

Kako počinje roman Sjena?

Glavni lik je mlada sposobna novinarka Norah Richter. Norah je nedavno preselila iz Berlina u Beč, pronašla stan i nakon svježe prekinute veze odlučila krenuti ispočetka. Norah nije od onih koji lako sklapaju poznanstva, ima malo prijatelja, a sjena koja stoji nad čitavom njenom prošlošću samoubojstvo je najbolje prijateljice kada je Norah imala šesnaest godina. Nakon tog događaja i doživljene traume, Norah se ne uspijeva emocionalno stabilizirati, upada u površne veze, eksperimentira s opijatima  i postaje ovisnica. Ipak, sada je sve to iza nje i ona počinje iznova. Tada joj nepoznata prosjakinja  izgovori proročanstvo da će  na točno određen datum, 11. veljače, ubiti  potpuno nepoznatog čovjeka, Arthura Grimma.

Tko je Arthur Grimm? To Norah treba tek saznati.

U međuvremenu se počinju događati čudni događaji. Iz stana joj počinju nestajati  stvari, a u njemu se  pojavljuju neki novi predmeti, susjeda na gornjem katu frapantno liči na prijateljicu koja se ubila, a proročica koja joj je prenijela čudnu poruku nađena je mrtva u zaleđenoj rijeci.

Uz sve to, Norah počinje na mobitel dobivati čudne poruke s nepoznatog broja…

Lik Norah Richter

Norah je složen lik. Spisateljica ju je donijela kao djevojku koja se nakon proživljene traume teško opušta, s kolegama na poslu ne uspijeva uspostaviti bliske veze pa je smatraju čudakinjom, emocionalne veze joj ne uspijevaju jer se boji sreće (vezu s Alexom je prekinula onog trena kada je pronašla sakriven prsten), ali nekolicina pravih prijatelja je ne napušta ni kad stvari krenu po zlu. Premda joj se na trenutke čini da gubi razum, Norah ima odlučnost da razriješi stvari bez obzira na posljedice.

Nakon Valerie, njezine najbolje prijateljice još od vrtićkih dana, nikada više nije imala nikoga za koga je osjećala da je savršeno razumije. str. 165.

Dojam o knjizi Sjena

Knjiga je zanimljiva zbog intrigantne i zagonetne priče. Sumnjivaca ima više, ali teško je pretpostaviti do koga vodi trag. Ono što je čitatelju jasno je da se odgovor nalazi u Norinoj prošlosti. Knjiga propituje pitanje povjerenja u druge ljude, odnose s prijateljima i partnerima. Zaplet je kompliciran, ali originalan i zaslužuje pažnju čitatelja. Uz to, autorica prekrasno opisuje eksterijere, zvjezdanu noć, usamljenu cestu, srebrnu šumu, zaleđenu rijeku, Beč  zimi. Sve to čini ovaj psihološki krimić zanimljivim i vrijednim čitanja.

Melanie Raabe Sjena

O autorici

Melanie Raabe odrasla je u Jeni i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji  u obitelji iseljenika iz Benina u Africi. Studirala je medijske znanosti i književnost u Bochumu.

Kao spisateljica, prvu nagradu dobila je 2011. godine. Svojom kratkom pričom Zubata vila osvojila je 1. mjesto u kategoriji Deutschen-Kurzkrimi-Preis na prestižnom festivalu Tatort Eifel. Na sajmu knjiga u Leipzigu 2015. godine predstavila je roman Die Falle (Prošlost). Njezine se knjige prodaju i u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj te na engleskom govornom području. Godine 2016. godine uslijedio je još jedan triler – Die Wahrheit (Istina), a dvije godine kasnije Der Schatten (Sjena).

Početkom ljeta 2019. predstavila je triler Der Abgrund (Udobnost). Ovo nije klasični roman, već serija od 10 podcastova objavljenih na mreži (besplatno ih možete slušati, na primjer, na Spotifyu ili iTunesu).

Krajem 2019. godine u Njemačkoj je objavljen njezin drugi psihotriler Die Wälder (Šume).

Autorica živi u Kölnu.

Gdje kupiti:

Znanje