Oznaka: obiteljska drama

Objavljeno

Jo Nesbø: Kraljevstvo

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o., Zagreb

Naslovnica knjige Kraljevstvo: © Fokus Komunkacije

Jo Nesbo Kraljevstvo

Kraljevstvo- nešto drugačije od Nesbøa

Kraljevstvo je odlična knjiga, a Nesbø je još jednom dokazao da može pisati uistinu sve, mijenjati tematike, čak i stil, ali njegova rječitost, osjećaj za atmosferu i likove koji uvijek nose neku iskonsku tugu, prepoznatljivi su u svakoj njegovoj knjizi. Ako volite Nesbøa, onda je svejedno napisao on krvavi krimić, obiteljsku sagu ili povijesni triler: sve što napiše jednostavno je savršeno. Moja jedina dilema bila je – želim li čitati isključivo nastavke u kojima je glavni lik Harry Hole, ili mi se i ovaj drugačiji Nesbø jednako sviđa. Nisam, ni sada nakon pročitane knjige, načisto s time. Sve u svemu, po mom sudu, Nesbø je napisao još jedan roman koji ćete pamtiti.

Slobodan kao ptica?

To mi ljudi tako kažemo jer nam se sviđa ta ideja. A zapravo se svi krećemo u istom prokletom krugu: mi smo ptice u kavezu, samo je taj kavez dovoljno velik.. str. 124.

Kraljevstvo

Kraljevstvo je golemo imanje isprepleteno pašnjacima i brdima, od kojih se na jednom smjestila kuća Opgardovih. Mama i tata Opgard s dva sina, Royem i Carlom, živjeli su izolirano, odvojeno od ostalih, na kraju Kozjeg puta i provalije Hukan u mjestu koje, samo po sebi, nije bilo veliko i naziva se Os. Svašta se događa u obitelji Opgardovih pod okriljem noći, ali, nisu izuzetak. Selo je prepuno moralno upitnih, nasilnih i patološki disfunkcionalnih obitelji. Kod Opgardovih, distancirana majka i otac po čijim zadanim postulatima obitelj živi, iznjedrili su dva vrlo različita, ali nevjerojatno povezana brata. Roy je, kao stariji brat, uvijek branio mlađeg Carla i podmetao za njega leđa. Carl je bio miliji dječak, fizički dopadljiviji od Roya, ali nesigurniji, bojažljiv u djetinjoj dobi i kao takav dobivao je više majčine ljubavi.

Ocu je također Carl bio “slaba točka”…

Mama je rekla da je Carl dobio više ljubavi jer mu je više ljubavi i trebalo. Možda je to bilo točno, ali nije rekla i onu drugu istinu: njega je bilo lakše voljeti. A ja sam ga volio više od svih. str. 157.

Roy i  Carl ostaju sami

Nakon neobjašnjive i nikad do kraja rasvijetljene pogibje roditelja, Roy i Carl ostaju na skrbi strica, ali zapravo žive sami. Roy osjeća odgovornost za brata i za preuzima brigu za opstanak zajedničkog domaćinstva. Zapošljava se u obližnjoj praonici i pumpi, a nakon stričeve smrti nastavlja voditi i stričev autoservis. Za to vrijeme Carl završava školu, postaje popularan i omiljen kod djevojaka i često upada u nevolje, iz kojih ga Roy u pravilu izvlači. Ali, Os Carlu nije dovoljan. Nakon prekida s djevojkom Mari, odlazi na studij u Ameriku i ostavlja Roya samog u Osu.

Ipak bilo je lijepo gledati i kako grle Carla na vratima, kako ga tapšu po leđima kao da se zgrcnuo i kako se cerekaju…

Sa mnom bi se samo rukovali.

Od svih razlika između mene i mog brata, ta je možda bila najveća. str. 42.

Carl se vraća

Prošlo je petnaest godina i Carl se vraća u društvu mlade supruge Shannon Alleyne Opgard, želeći svojim poduzetničkim idejama unaprijediti selo. Rječit, popularan, s vrlo promišljenom retorikom i originalnim idejama, ubrzo dobiva naklonost sela. Carlova je ideja izgraditi velebni hotel koji će u mjesto dovesti zimski turizam uz more popratnih sadržaja. Nagovori mještane da postanu dioničari  i ulože svoj novac zajedno s njim u izgradnju turističke meke. Ali, nisu svi tako optimistični. Carl se pri odlasku zamjerio nekim ljudima koji samo čekaju njegov krivi potez. Ni Roy nije baš sretan. Njegov je najveći cilj postati voditelj regionalne pumpe koja će biti u njegovom vlasništvu. Bratove ideje izgledaju mu kao megalomanski pothvat, a njegova žena u njemu budi podvojene i zbunjujuće osjećaje…

Pogledao sam ju iskosa. Nisam mogao odvratiti pogled od njezina lica pod tom mjesečinom…a ja sam vidio.. što sam ja vidio? Pticu kakva dotad nije sletjela na našu planinu? Shannon Alleyne Opgard pripadala je obitelji pjevica. Str. 144.

Jo Nesbo Kraljevstvo

Ubojstva im nisu strana

Os je mjesto koje izaziva niske strasti u čovjekovoj prirodi. Selo je to s izuzetno oštrim, stravično hladnim zimama, gdje se putevi zaleđuju, a ljudi su zatvoreni i mrzovoljni. Mnoge obitelji kriju tajne, a Opgardovi i više njih. Ni pogibja supružnika Opgard nije prošla nezapaženo. Stari policajac, a kasnije i njegov sin policajac, dolaze u blizinu Opgardovih, kao i bogati seoski poduzetnik-kamatar. Svi oni predstavljaju prijetnju za Opgardove. No, to nije nešto što Roy ne može riješiti. Nižu se ubojstva, Opgardi su sumnjivi, ali dokaza nema.

Sve do sada, Roy je cijeli život zaštićivao brata. Osjećaj odanosti, ljubavi, i dužnosti duboko su upisani u njegov genetski kod.  Hoće li štititi Carla i kada počne sumnjati u njega?…..

Pomilovala je ptičicu po leđima  ” Mužjak koji se žrtvuje za potomstvo, koji drži obitelj na okupu čak i kad ga partnerica vara s drugim. Stvarno rijetkost”. Str. 39.

Dojam o romanu Kraljevstvo

Kao što sam već rekla u uvodu, ovo je Nesbø koji se odmaknuo od svojih prethodnih romana. Može vam se sviđati ili ne (meni je Nož puno osobniji, topliji, s više elemenata s kojima se možete poistovjetiti), ali neosporna je spisateljska darovitost autora. Knjiga počinje sporijim tempom pa se radnja postepeno ubrzava i postaje vrlo slojevita, ali nekako zgusnuta, zagasita i tmurna tijekom cijele knjige.

Emocionalne traume iz djetinjstva i život u zabačenom, izoliranom selu, Nesbø je spojio do savršenstva vrlo smisleno. Na kraju, kad pročitate knjigu, shvaćate da ona predstavlja potvrdu onoga što zapravo znate: zlostavljana djeca, kao i oni koji su svjedočili tome, taj pečat nose cijeli život, a često izrastu u osobe slične svojim zlostavljačima.

Iako roman obiluje nasiljem, nije mi to smetalo jer je isto napisano u svrhu razumijevanja karakterizacije likova. Izvrsno mi je što su likovi jako svjesni i znaju kad rade loše stvari, ali rade ih zbog toga što moraju, jer je to za njih nužno i jer ne mogu pobjeći od svoje sudbine. Osjećaj dužnosti i osjećaj duboke emocionalne povezanosti među braćom, Nesbø je doveo do savršenstva i zbog toga ovaj roman, po meni, zaslužuje vrlo visoku ocjenu.

Imam samo tebe, Roy, rekao je. A ja samo tebe, pomislih. Dva brata u pustinji. str. 427.

 O autoru:

Jo Nesbø norveški je pisac, poznat po seriji romana o detektivu Harryju Holeu koji su mu donijeli brojne nagrade i svjetsku slavu. Za roman Šišmiš dodijeljene su mu prestižne nagrade Riverton (1997.) i Stakleni ključ (1998.) Za knjigu Snjegović filmska prava kupio je Hollywood, a film režira Martin Scorsese. Ekraniziran je i roman Lovci na glave. Posljednji, trinaesti Nesbøv roman je Kraljevstvo.

Osim pisanja, Nesbø aktivno se bavi i glazbom. Živi i djeluje u Oslu. Nekoliko je puta posjetio Hrvatsku i dao niz intervjua ljubiteljima knjiga o Harryu Holu.

Gdje kupiti roman Kraljevstvo:

Fokus

Objavljeno

Sheila O’Flanagan: Nestala žena

Nakladnik: V.B.Z., 2019.

Naslovnica romana Nestala žena: ©V.B.Z.

-Ljubav ne donosi uvijek ono što bi trebala. –

-Na što misliš? –

-Na sreću. Ljubav ne donosi uvijek i sreću. – (str. 137.)

Sheila O'Flanagan: Nestala žena

Nestala žena

Nakon poslovnog puta u Pariz, lijepa se mlada Imogen ne vraća kući. Njezin savršeni suprug Vince zabrinut je i daje sve od sebe kako bi je pronašao.

Zašto je, kvragu … Imogen onda otišla bez riječi? Zašto se odjednom počela tako čudno ponašati? Vince se prema njoj odnosio kao prema princezi. Brak im je bio savršen, svi su to znali. (str. 46.)

No, bi li Imogen pobjegla da joj je brak doista bio savršen?

Ispod površine, Vince je manijak opsjednut kontrolom, pravilima i suptilnim psihološkim smicalicama kojima suprugu kažnjava ako se ne ponaša onako kako on misli da treba. 

Osjetio je kako ponovno u njemu vrije bijes. Nije se više brinuo zbog nje, ali nitko ga nije mogao kriviti zbog ljutnje. Imao je svako pravo biti jebeno ljut! Ipak, volio ju je, podsjetio se. Uvijek će je voljeti. Ona je to znala. Znala je kako pripada njemu. I kako će uvijek pripadati njemu. (str. 60.)

A Imogen se skrila u Francuskoj, u malenom gradiću svoga djetinjstva, iz kojeg je, s majkom, pobjegla u pomalo nerazjašnjenim okolnostima. Pomalo se navikava na novostečenu slobodu. Napokon može odlučivati sama za sebe, premda joj Vinceov glas neprestano odzvanja u glavi.

Rukama je obgrlila noge i lagano se njihala naprijed-nazad. Pogriješila je. Znala je da je pogriješila. Nije mogla dalje bez njega. Trebala ga je. Volio ju je i ona je voljela njega. Bili su savršen par. Svi su tako mislili. Ako se nešto pogoršalo, to je bila njezina krivnja. (str. 27.)

U Francuskoj pronalazi stančić, poslić i mnoštvo šarolikih prijatelja.

Ali, Vince nije čovjek koji lako odustaje, pogotovo od onoga što smatra svojim vlasništvom.

Kreće u potragu za Imogen koja je dobro zametnula trag. No, čini se, ne dovoljno.

Hoće li je Vince svojim slatkim riječima uvjeriti da se vrati kući?

Gdje je nestala žena?

U nesretnim, ali sretno odglumljenim godinama braka Imogen oblikuje plan – malo pomalo, organizira sve za bijeg od supruga. Prilika joj se ukaže tek na poslovnom putovanju u Pariz. Ostavljajući za sobom mrvice lažnih tragova – jer zna da će je Vince tražiti – odlazi u malo obalno mjestašce u kojem je živjela kao djevojčica. Zapošljava se kao čistačica i uskoro upoznaje društvance različitih likova koji su svi na ovaj ili onaj način povezani. Oni je odmah prihvate i zavole, iako im je jasno da ta lijepa Irkinja čuva neku tajnu.

Tek na slobodi, Imogen shvaća koliko ju je muž zapravo slomio.

Ona je potpuno i u svakom pogledu pripadala njemu. … Zapravo ju je zamijenio nekom ženom koju je on izgradio. Ona se nije samo promijenila; postala je druga osoba. Postala je osoba čijim su riječima i djelima upravljali on i njegove moguće reakcije. Pogledala se u zrcalo i nije mogla prepoznati ženu koju je ugledala. (str. 164./165.)

Sheila O'Flanagan: Nestala žena

Usput, saznajemo sve više o Imogeninu djetinjstvu. Postavlja se pitanje – zašto su ona i majka naprasno napustile kuću u kojoj je ova radila kao kućepaziteljica? Kakvu je to „indiskreciju“ počinila?

Imogen se svakim danom sve više oslobađa. Druži se s muškarcima, što prije nikako nije smjela. Pije, ostaje dokasna budna, misli svojom glavom.

No u to vrijeme nije bila svjesna kako ništa nije činila bez prvotnog muževog odobrenja. Nije bila svjesna kako više ni o čemu ne iznosi svoje mišljenje. Kako se već mjesecima nije čula sa svojim starim prijateljima. Udaljila se i od svoje obitelji. Hodala je oko njega kao po jajima i stalno je pokušavala preduhitriti nešto što bi ga moglo uznemiriti. Potpuno se posvetila njemu i tome kako ga održati dobro raspoloženim.

Kada je on bio loše raspoložen, ona se osjećala neuspješno.

Kao da je za sve ona kriva. (str. 154.)

Dojam za kraj

Roman Nestala žena je kao čokolada koju dobijete na poklon. Mislite da je noisette ili makar mliječna, a ono bude s grožđicama.

Priznajem, očekivala sam više. Gotovo svaki roman koji govori o suptilnom, psihičkom bračnom zlostavljanju progutam začas, ali ovaj mi nikako nije išao – nastavit ću metaforu s hranom – u tek.

Ne znam zašto, možda zato što je radnja poprilično jednostavna i ne može se mjeriti s romanima iste tematike, a nakon kojih ostanete paf. Tu mislim na U najmračnijem kutku Elizabeth Haynes i Iza zaključanih vrata B.A. Paris. To su doista knjige nakon kojih brakove oko sebe počnete promatrati drugim očima.

Sad, radnja romana Nestala žena vjerojatno je puno realnija – žena je pobjegla, snašla se, muž je traži… Nema neke prevelike drame. Zapravo, cijela mi je fabula nekako jednolična i nisam se uspjela povezati s likovima.

Volim romane koji u meni bude osjećaje, bilo pozitivne ili negativne. Bitno je da me priča takne, pa makar mi bila i grozna. Ova me priča nije dotakla.

Ono što je dobro je Vince. Klasični negativac, iritantan od prvog slova, obična manipulatorska kukavica.

Zanimljiv je i opis njihova braka, potakne čitatelja na razmišljanje o brakovima, međuljudskim odnosima i tome što zlostavljanje zapravo jest.

Brakovi, pomisli i ispije gutljaj vina te pogleda u daljinu. Puno su složeniji nego što bi itko izvana mogao pretpostaviti. Možda i nisu vrijedni sveg tog truda. (str. 221.)

Ako tražite lagano štivo, bez nekih većih iznenađenja, našli ste ga.

Možda u pravo vrijeme? Nestala žena idealan je roman za plažu.

Sheila O'Flanagan: Nestala žena

Ostali naslovi ove autorice:

Sheila O’Flanagan jedna je od najpoznatijih i najčitanijih suvremenih irskih autorica. Napisala je više od dvadeset romana, a kod nas je, uz roman Nestala žena, preveden još i Odjednom sama.

Gdje kupiti:

webshop Znanje

Objavljeno

Romy Hausmann: Drago dijete

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drago dijete: ©Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Prvog dana gubim osjećaj za vrijeme, čast i jedan kutnjak. Zato sada imam dvoje djece i mačku. … Imam i muža. … Pod njegovim zagrljajem pulsiraju ozljede, koje se protežu od gornjeg dijela mojih leđa prema dolje, kao da svaka od njih ima vlastiti rad srca. … Tu i tamo mi se zacrni pred očima… Tada pokušavam samo disati. (Lena, str. 3.)

Drago dijete

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta.

On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke.

No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

…moramo se zauvijek pomiriti s mišlju da se više nikad neće vratiti kući, nikad. Samo se sada… ta misao najednom čini mnogo drugačija nego u onim prijašnjim trenucima… Do ovog trenutka bile su to samo teorije, s  određenim manevarskim prostorom. Postaje mi jasno da je taj manevarski prostor posljednjih četrnaest godina bio naš životni prostor, jedino, malešno mjesto u kojem smo mogli postojati, u kojem smo imali zraka za disanje. (Lenin otac Matthias, str. 72./73.)

Lena nije pobjegla sama, uz nju je i njezina kći Hannah, djevojčica iznimne inteligencije, no obilježena odrastanjem u kolibi. Sve što zna, zna iz knjiga, enciklopedija i priča koje joj je mama pričala prije spavanja.

Ali ona je jednostavno moja mama. I kad mislim na nju, znam da je volim. Ljubav, to je vrlo slično kao sreća. Osjećaj koji je jako topao i koji u čovjeku potiče smijeh, tek tako, iako nitko nije ispričao vic. (Hannah, str. 16.)

Dok policija pokušava izvući neki smisao iz Hanninih riječi, dok pokušava utvrditi majčin pravi identitet i identificirati napadača, Lena počinje dobivati prijeteća pisma.

Noćna mora je završila.

Dobro došli u noćnu moru!

Je li „drago dijete“ Hannah?

Roman Drago dijete progutala sam u dva dana i mislim da to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti! Atmosfera straha izvrsno je dočarana. Poremećene okolnosti u kojima je jedna obitelj nastala obilježile su svakog njezinog člana.

Roman nam je ispripovijedan s gledišta nekoliko likova – žene za koju pokušavamo dokučiti je li Lena, njezine kćeri Hanne i Leninog oca Matthiasa.

Iz djelića misli majke i kćeri saznajemo jezive okolnosti u kojima su živjele. Ali, dok je majka upoznata i s normalnim životom i svjesna je monstruoznosti čovjeka koji ju je zatočio, Hannah je svega toga blaženo nesvjesna.

Romy Hausmann: Drago dijete

Sjećam se kako sam prve večeri sjedila pokraj njega na kauču, ukočena od preneraženosti. Kako sam krajičkom oka virila prema njemu i kako sam se mogla samo diviti njegovoj kamuflaži. … Izgledao je kao da je upravo stigao iz ureda… Nije to bio onaj nenjegovani, smrdljivi monstrum rošavog lica i praznih, crnih očiju, kao iz filma strave. (Lena, str. 86.)

Njoj je tata samo – tata. Koji možda ima hrpu pravila i zabrana, ali to je samo zato da se mama – ah, ta smotana, zbunjena mama – ne ozlijedi! Dijete ne razumije što znači normalna obitelj i njoj je njezina upravo to. I dok mi čitatelji s nevjericom (i gnušanjem) pratimo sudbinu majke, još nam veći osjećaj mučnine ostavlja upravo Hannah – Hannah koja se želi vratiti u kolibu, koja mrtva-hladna, ozbiljno, pripovijeda o braci koji čisti mrlje krvi s tepiha jer je čistoća važna i koja bulazni o putovanju na koje ju je vodila mama. U Pariz!

Može li se Hanni vjerovati?

Zašto ustraje u svojim lažima?

I što je uopće laž, a što istina u tom kolopletu mašte, priča, događaja…

Pravi psihološki triler, napokon!

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

Radnjom pomalo podsjeća na Sobu Emme Donoghue, no Soba je dirljivija, potpuno ispričana glasićem nevinog djeteta.

Hannah je djevojčica od koje su me podilazili srsi, iako sam se trudila razumjeti okolnosti u kojima je odrastala. Ona nije nevina, ona je iznadprosječno pametna i čitavo vrijeme imamo dojam da nešto krije. Njena nevješta komunikacija s ljudima, ravnodušnost u prihvaćanju događaja oko sebe, mirnoća kojom prolazi kroz sve to… Ne znam, možda nisam u pravu, ali meni je jednostavno bila jeziva.

Sviđaju mi se preokreti kojih ima stvarno dosta i likovi koji su svi odreda mutni.

Sviđa mi se što naprosto ne znamo kome vjerovati niti govori li itko uopće istinu.

Ipak, najviše od svega sviđa mi se čitava ta atmosfera kolibe u šumi, žene koja je uspjela pobjeći i manijaka koji je proganja. Dodajte tome još i djevojčicu u stilu Kingovih blizanki iz Isijavanja i djeda čije postupke ne razumijemo i imate roman koji stvarno nećete ispuštati iz ruku.

Volim kad je roman na kojem piše „psihološki triler“ doista takav – kad se igra psihom i čitatelja i likova. Nikad ne znamo što tko misli ni što nas čeka iza ugla. Ne znamo niti tko je tko ni može li se ikome vjerovati.

A onda, kada na kraju uspijemo sve shvatiti i povezati u cjelinu – što bi se reklo na reklami – neprocjenjivo!

A evo i motivacije:

Teško je to podnijeti, ali vjerojatno je jednostavno tako. To je ljubav. Posve svejedno koliko bolesna, uvrnuta i pogrešno shvaćena, ona i dalje ostaje ljubav. Ljubav koja nas pokreće. Koja nas čini monstrumima, svakog na svoj način. (str. 314.)

Hmmmmm… Definitivno uvrnuto.

Uživajte u čitanju.

I pokušajte ne pročitati sve odjednom!

Romy Hausmann: Drago dijete

Ostali naslovi ove autorice:

Drago dijete je roman prvijenac autorice Romy Hausmann. Možda vam bude zanimljivo to da ona i njezina obitelj žive blizu Stuttgarta – u osamljenoj kući u šumi. Brrrrrr… Jasno mi je otkud joj inspiracija…

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

T. M. Logan: Odmor

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Odmor: ©Stilus

T. M. Logan: Odmor

Odmor

Četiri najbolje prijateljice, Kate, Jennifer, Rowan i Izzy, u pratnji svojih obitelji odlaze na odmor. U Francuskoj će se odmarati tjedan dana, u prekrasnoj vikendici okruženoj vinogradima.

Da sam znala što nas čeka, prema čemu se zapravo vozimo, bila bih natjerala Seana da zaustavi auto i vrati nas na aerodrom. S obje bih ruke zgrabila volan i zbacila nas s ceste, natjerala ga da se okrene u suprotnom smjeru, na tome mjestu i u tome času.

Ali nisam znala.

str. 3.

Trebalo je to biti savršeno ljetovanje, na kojem će napokon provesti više vremena zajedno i proslaviti svoje četrdesete rođendane.

Već prvi dan, Kate na mobitelu svog supruga nalazi sumnjive poruke.

Znam da to nisam smjela napraviti. Znam.

Ali sam napravila.

I to je bio trenutak u kojem se sve počelo raspadati po šavovima.

str. 18.

Poruke su nedvosmislene, zaključak je jasan – Sean je vara s nekom od prijateljica!

Je li to Izzy, koju Sean poznaje od djetinjstva?

Možda Jennifer, bivša studentska ljubav?

Ili tajanstvena, prekrasna, ludo bogata Rowan, čiji novac Seanu može pružiti sve o čemu je sanjao?

Svaki svoj radni dan bavim se dokazima, na ovaj ili onaj način. Prikupljam, bilježim, ispitujem, sastavljam djeliće slagalice u jedno: to je ono čime se profesionalno bavim. Sve što trebam jest pronaći dokaze nevjere svojega supruga i pratiti ih sve do ishodišta.

Istjerat ću ja tebe na čistac, otkriti koja mi je od vas zabila nož u leđa, koja od vas pokušava razoriti moju obitelj.

str. 25.

Dok se na horizontu naslućuje olujno nevrijeme koje će napokon ohladiti užeglu zemlju, i u srcima naših likova bjesni oluja.

Jedna od njih će umrijeti.

Jedna od njih je ubojica.

Pitanje je – koja?

Znatiželja je ubila mačku

Kad Kate, ponukana zvukom dolaska poruke i muževa odsustva, prokopa malo po njegovu mobitelu, pronalazi nešto što nikako nije očekivala. Dobro, možda ipak malo jest očekivala, imajući na umu njegove odnedavne odlaske u teretanu i nesklonost razgovoru.

Ono što ju iznenadi više od postojanja ljubavnice jest to tko je ona – jedna od njezinih najboljih prijateljica!

T. M. Logan: Odmor

Kate, kao iskusna policajka, odluči pričekati prije nego optuži Seana i skupiti kakve-takve dokaze.

Sada, kad pozorno promatra, čini joj se da je svaka od njezinih prijateljica posebno sklona Seanu – Rowan mu nešto šapuće na uho, Jennifer se iskrada kako bi s njim prošetala, a Izzy krije tajnu o, čini se, novoj ljubavi koja je, gle čuda, zauzeta!

No, ni Kate nije svetica – i ona je, svakoj od njih, naškodila na ovaj ili na onaj način…

I možda je ovo moja kazna, to što ću ostati bez Seana.

Možda je to osveta. Karma. Neka vrsta odštete za ono što se dogodilo prije petnaest godina.

str. 136.

Roman Odmor veoma mi se svidio. Mješavina je to psihološkog trilera i obiteljske drame, s naglaskom na dramu!

Glavni mi se lik, detektivka Kate, već po običaju ne sviđa. Žena je detektivka, a toliko je sklona zaključivanju naprečac i nikad ne misli niti korak, a kamoli dva unaprijed.

Muža sumnjiči za nevjeru pa mu vraća pasivnom agresijom – to tek ne volim!

Suprug Sean zapravo je marginalan lik i iako poruke s njegovog mobitela pokreću radnju, on se puno ne petlja. Kao uostalom ni ostali supruzi.

Ovo je prvenstveno knjiga o ženama, njihovim krivnjama, međusobnim odnosima ispunjenim mješavinom ljubavi i ljubomore, prijateljstvu kao takvom.

Možemo li biti prijatelji do kraja života?

Ako se mi mijenjamo, trebamo li promijeniti i prijatelje?

Odmor – priča o roditeljima i djeci

Ono što mi se u romanu Odmor najviše svidjelo jest zapravo pozadinska priča koja se, tek na kraju, uz bljesak premeće u glavnu priču.

Tri od četiri prijateljice imaju djecu. Svaka je od njih majka na svoj način.

Kate pokušava balansirati između pretjerane zainteresiranosti i opuštene mame, Rowan sklapa važan posao i nema baš vremena za svoju djevojčicu, a Jennifer je napustila sve kako bi bila mama s punim radnim vremenom, potpuno posvećena svojim dečkima.

Ni jednoj baš ne ide – djeca ih uglavnom ignoriraju jer imaju neke svoje brige.

Strašno je kad se tako moraš bojati za svoju djecu, kad se u tebe uvuče strah da bi mogli nastradati. Nezamisliv je užas za svakog roditelja da bi njegovo dijete, njegova vlastita krv, na neki način mogla biti uzrok vlastitog stradavanja. Anksioznost, depresija, izolacija, samoozljeđivanje; lijekovi koji otupljuju bol, oštrice koje režu meso na mjestima koja se ne vide.

Pomisao da ti dijete potajno tako pati bila je nepodnošljiva.

Znam ja to. I ja se bojim za svoju djecu.

str. 269.

A dječje brige su zapravo brige roditelja. Ni jedan roditelj ne želi da mu je dijete žalosno- ovdje jest. Ni jedan roditelj ne želi da mu se dijete ozljeđuje, da se igra sa životom. Da je usamljeno, izloženo vršnjačkom pritisku…

Ovdje sve to imamo, i iznimno je zanimljivo, pa čak i poučno, gledati ove tri majke kako se bore, kako pokušavaju, kako uspijevaju ili ne uspijevaju izboriti se s karakterima svoje djece.

Jedno je sigurno, iz izbora i djela jedne mame vidjet ćemo što nikako ne treba činiti.

I za kraj, ovaj nas roman uči da, kad mama i tata rade zajedno, za dobrobit svoje djece, nema toga što ih može zaustaviti!

T. M. Logan: Odmor

Ostali naslovi ovog autora:

T. M. Logan autor je triju romana:

  • Laži
  • 29 sekundi
  • Odmor

Romani T. M. Logana jako mi se sviđaju jer su mješavina trilera i obiteljske drame.

Najmanje su mi se svidjele Laži jer nisam mogla razumjeti motivaciju glavnog lika, ali romani 29 sekundi i Odmor bili su mi odlični, napeti i veoma originalne, zanimljive premise.

Što bismo napravili da se možemo riješiti osobe koja nam smeta, užasava nas ili je se bojimo? Bez ikakvih posljedica?

Što bismo napravili da otkrijemo kako nam suprug/a švrlja s najboljom prijateljicom ili prijateljem?

Njegov četvrti roman The catch u nas još nije preveden, no nadam se da će uskoro biti. Govorit će o mladoj djevojci koja kući dovodi zaručnika – na prvi pogled savršenog (the catch – ulov). Savršenog svima – osim njezinom ocu. A otac, iz vlastitih razloga, može prepoznati čudovište kad ga vidi…

Malo je reći da se radujem ovom prijevodu! Zasad zvuči prenapeto!

P.S. Evo recenzije Ulova!

Gdje kupiti roman Odmor:

Stilus

Objavljeno

Cara Hunter: Izbliza

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izbliza: ©Mozaik knjiga

Cara Hunter: Izbliza

Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva – otmice djeteta – u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposredna okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još.

Ali zna. Zna.

str. 9.

Izbliza

Osmogodišnja Daisy Mason nestala je s vrtne zabave svojih roditelja, iz vrta vlastite kuće u dobrom dijelu grada. Nitko od brojnih uzvanika na zabavi ništa nije vidio. Čak ni roditelji nisu odmah primijetili da je djevojčica nestala. Kako je to moguće?

Pozvan je inspektor Adam Fawley. Bogato policijsko iskustvo naučilo ga je da je krivac za otmicu djeteta u najvećem broju slučajeva – netko izbliza.

Od prvog je trenutka inspektoru očito da su roditelji čudni likovi koji nešto kriju. Ali što? Jesu li zaista krivi za otmicu vlastitog djeteta?

Što skriva uplašeni stariji brat?

Kako je djevojčica mogla nestati svima ispred nosa?

Tko zna o otmici više nego što govori?

I zašto se roditelji ponašaju kao da su nešto skrivili?

Dok policija pokušava istražiti sve tragove i saznati tajne iz prošlosti, sat polako otkucava…

Vremena je sve manje.

Inspektor Adam Fawley

Kad inspektor dolazi na mjesto zločina, trudi se ne popustiti pred svojim predrasudama. Iz iskustva zna da su u ovakvim slučajevima najčešće odgovorne bliske osobe, ali trudi se ne dopustiti da mu to saznanje pomuti pogled na istragu.

… ljudi poput mene vidjeli su samo ono što su željeli vidjeti i čuli samo ono što su željeli čuti. Ne mogu dopustiti da ponovo tako pogriješimo.

str. 177.

Neke dijelove romana pratimo baš iz njegove perspektive, u prvoj osobi, tako da on postaje lik koji najbolje razumijemo.

Od početka nam je jasno da se inspektoru nedavno dogodilo nešto veoma traumatično i da svi oko njega još uvijek hodaju „kao po jajima“. Nažalost, vrlo brzo nam je dano naslutiti kakva ga je to tragedija zadesila i od koje se ne može oporaviti.

Osim te tuge koja ga prati na svakom koraku, inspektor Adam Fawley zapravo je poprilično simpatičan lik. Često daje crnohumorne opaske o stanju oko sebe i to mi je najbolji dio njegove osobnosti. Autorica ga stvara baš kao čovjeka od krvi i mesa, koji svijet vidi onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi možda volio da bude. Inspektor ima i živce od čelika – to ćete vidjeti kad dohvatite ovaj roman. Inspektor ima i prekrasno srce – to već slutite i iz mojih riječi, ali saznat ćete i iz njegovog odnosa ne samo prema kolegama, nego i prema onima koji bi mogli imati „putra na glavi“.

Cara Hunter: Izbliza

Roman današnjice

Osim radnje pune iznenađenja, preokreta i mjestimice jezive atmosfere (Onako kao kad slutite da nešto nije u redu. Ne znate što, ali jasno vam je da nešto ne štima.), roman vas drži uza se i načinom na koji je napisan – osim klasičnog pripovijedanja, tu su i tweetovi, novinski članci, SMS poruke. Dok čitate, stranice se okreću same od sebe, a slučaj vam se čini življi baš zbog toga. Gotovo osjećate da ste i vi dio istraživačkog tima!

Anne Merrivale @Annie_Merrivale_                         16:42

@ForWhomtheTollis Znam. Mislim da je sad jedino pitanje tko ju je ubio #DaisyMason   

str. 45.

Dio koji će vas doista taknuti, onako da se zamislite, jest utjecaj društvenih mreža koji prožima roman Izbliza. Kad cure informacije – krive su društvene mreže. Kad zavlada govor mržnje i kad se poziva na linč – opet društvene mreže!

Beat Pete @dontgivemethatshit                                   14:15

Svijet bi odahnuo da netko ubije to dvoje smradova – da barem odjebu i crknu @TheGameBladder666 @Rottweiller_1982 @Nuckleduster1989  

str. 141.

Ta neka mala pod-priča o utjecaju društvenih mreža na čitav naš život aktualizirala je klasičnu temu nestanka djeteta i učinila da se čitatelj osjeća kao da se sve ovo događa sad. Možda čak i negdje u našoj blizini. Nama, sada, izbliza.

Roman Izbliza – izbliza

Roman Izbliza jedan je od boljih trilera koje sam čitala ove godine. Doduše, Izbliza nije samo psihološki triler, on je i kriminalistički roman te sudska i obiteljska drama. I iako možda mislite da takva mješavina ne može funkcionirati, iznenadili biste se. Iako se na prvu zaplet čini neoriginalan i već pomalo otrcan, jamčim vam, fabula je prepuna iznenađenja i nećete moći prestati dok ne pročitate sve do zadnje stranice.

Spisateljica Cara Hunter iznimno je talentirana jer je u svom prvijencu uspjela stvoriti sve ono što želite od romana – napeti slučaj, potragu za zločincem i epilog na sudu. Dakako, tu je i vrhunski kraj! Ne samo da me oduševio, nego sam ostala zatečena smjerom u kojem je priča otišla, i autorici skidam kapu. Ni u zakutku mozga nisam naslutila kako će potraga za malom Daisy završiti!

Od srca preporučujem roman Izbliza i nadam se da ćete se i vi, dok budete čitali, osjećati onako kako sam se ja osjećala – iznenađeno, šokirano, iziritirano (neki likovi su ajme, želite ih ošamariti jednom, pa onda opet i opet i opet!) i u iščekivanju!

Jer toliko je toga što se krije u malim zajednicama, u finim obiteljima, u dobrim dijelovima grada. A rješenja dolaze polako. Taman kada odlučite zatvoriti knjigu.

Pa nastavljate čitati… Bez obzira na to koliko je sati.

Cara Hunter: Izbliza

Ostali naslovi ove autorice:

Izbliza je prvi roman Care Hunter iz serije o inspektoru Fawleyju. Drugi roman, U mraku, dolazi uskoro.

Gdje kupiti roman Izbliza:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Stacey Halls: Familijari

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Familijari: ©Znanje

Stacey Halls- Familijari

… jesi li čula za takozvane familijare, duhove koji služe vješticama?

…Ukratko, to je vrag pod maskom. Drugim riječima, to je instrument kojim vrag pokušava proširiti svoje kraljevstvo.  … ta natprirodna bića mogu se pojaviti u bilo kakvom obličju – možda kao životinje, kao djeca… A pojave se svaki put kad vještica poželi da oni odrade nešto za nju. Familijari su uvijek znak da je vještica u blizini.

str. 18.

Familijari

Sedamnaestogodišnja Fleetwood Shuttleworth bogata je gospodarica velebnog zdanja Gawthorpe Hall. Trudna je – i to četvrti put. Nažalost, Fleetwood još nije uspjela trudnoću iznijeti do kraja.

Među suprugovim spisima pronalazi liječnikovo pismo u kojem stoji da će ona, ukoliko rodi još jedanput, sasvim sigurno umrijeti.

Ako je vjerovati liječniku – a nema sumnje u to da jest – dijete je raslo kao divlji kesten u svojoj šiljastoj i zelenoj ljusci, a na koncu će me rasporiti. … Čim zanesu, žene u svojoj utrobi nose i život i smrt…

str. 22.

Fleetwood je užasnuta i prestrašena – boji se za svoj život i život svoga nerođenog djeteta. No, ona se boji i ostaviti svog supruga bez nasljednika.

Slušala sam o travarkama koje vam daju šalicu nečega od čega prokrvarite i trbuh vam ponovo postane ravan. Ako postoje trave koje istjeraju dijete van, zar ne bi trebale postojati i one druge, koje natjeraju dijete da ostane unutra i učine da ono živi?

str. 35.

Jašući šumom, Fleetwood upoznaje mladu ženu Alice Gray koja se predstavlja kao primalja.

Dvije se djevojke sprijateljuju i odjednom, njihove su sudbine čvrsto vezane – Fleetwoodin je život u Aliceinim rukama, ali i obrnuto, jer u Engleskoj počinje lov na vještice.

A Aliceino se ime nađe na jednom popisu…

Pendle Hill, 17. stoljeće

Ako je vrag siromaštvo, glad i tuga, da, mislim kako oni poznaju vraga.

str. 319.

Radnja ovog čarobnog romana smještena je u Englesku, točnije, u mjestašce Pendle Hill, u 1612. godinu.

Spisateljica sama kaže da je za svoju priču iskoristila istinit događaj – hvatanje i vješanje vještica iz Pendle Hilla. Neobičan slučaj u njoj je pobudio brojna pitanja, a kako nije uspijevala na njih saznati odgovor, pokušala ga je napisati sama.

Stacey Halls- Familijari

Koliko su stvarna imena likova, svjedoči nam ne samo autorica romana Familijari, nego i dokumenti na kojima se jasno vide ta imena. Fotografiju dokumenta koji prilažem preuzela sam sa stranice na linku. Na ovoj stranici možete saznati još informacija o vješticama iz Pendle Hilla, pročitati o njihovom suđenju te vidjeti fotografiju kolibe za koju se smatra da je pripadala vještici.

Savjetujem da link otvorite nakon čitanja romana, budući da ćete na njemu naći reference na stvarne povijesne događaje koji se javljaju i u romanu, pa da si ne kvarite doživljaj i napetost.

Magnetna privlačnost romana Familijari

Ovaj će vas roman privući na prvi pogled – ne samo svojim neobičnim, magičnim naslovom, nego i divno oblikovanom naslovnicom. Promotrite ju nekoliko puta, prije, za vrijeme i nakon čitanja – svaki ćete put na njoj vidjeti neki novi motiv, povezan s radnjom, koji će vas oduševiti.

Već neko vrijeme nisam pročitala knjigu koja bi me istinski osvojila. Onda sam naletjela na Familijare i ostala paf – i inače sam ljubitelj povijesnih drama, a još kad su pomiješane s magijom, ljubavlju i prstohvatom misterije, znam da će rezultat biti očaravajući.

Snaga ove prekrasne priče nije samo u fabuli, ona leži i u krasno nijansiranim odnosima među likovima – pratimo razvoj prijateljstva između mlade prestrašene trudnice i siromašne pametne primalje koje ovise jedna o drugoj.

Nekoliko noći poslije toga, probudila sam se s istim osjećajem. Alice je ponovno stajala, poput duha, osvijetljena mjesečinom. Isto se događalo i narednih noći. Svaki put bilo je uznemirujuće jer sam imala dojam da me štiti od nečega i činilo se da ni ona sama ne zna od čega.

str. 169.
Stacey Halls- Familijari

Dok Fleetwood vjeruje da ovu trudnoću neće preživjeti bez Aliceinih trava i pripravaka, Alice isto tako vjeruje da se neće živa izvući iz tamnice, ne bez Fleetwoodine pomoći.

Uživala sam u cijelom procesu odrastanja mlade gospodarice – nemogućnost iznošenja trudnoće bila joj je najveći, i jedini, problem. Vjerovala je da ima muža koji je obožava, iskrene prijatelje i život pred sobom, a sve će to doći na kušnju kraljevim lovom na vještice.

… nema potrebe biti zabrinut zbog stvari koje su izvan naše kontrole. Postoji toliko toga drugoga što smo smogli učiniti, a nismo… Toliko molbi koje smo mogli uputiti, toliko pomoći koju smo mogli pružiti.

str. 318./319.

Fleetwood postaje snažnija, pozornija, pametnija – ona odrasta pred našim očima.

… mužem i ženom

Fleetwoodin muž Richard čezne za nasljednikom, a čini se da mu ih ona ne može dati. U vremenu u kojem su muškarci sve, a žene samo ukras i sredstvo za dobivanje sinova, dakako da mu odgovara priglupa supruga. No, razvojem njezina lika, logično je da se razvija i njegov. Isprva simpatičan i muž prepun ljubavi, Richard malo-pomalo napreduje i postaje nam sve manje i manje drag.

Richard me pogledao, a u očima mu je zasjao tračak zloće. Vidjela sam taj isti tračak u njegovim očima i kući moje majke, kad je prvi put u našem braku odredio što ću činiti dalje. I sada je uvježbavao svoj autoritet, kao da su mu to mišići, iskušavajući i moje i svoje granice.

str. 227.

Sam kraj romana neće vam se u potpunosti svidjeti, ali on je jedini kraj koji je logičan i proizlazi iz priče. Pitat ćete se jesu li likovi doista dobili što su zaslužili. Neki su zaslužili više, neki ni toliko. A opet, sve će se savršeno složiti, kao puzzle od tisuću komada – svaki komadić ima svoj djelić slike i mjesto koje je samo i isključivo njegovo.

Stacey Halls- Familijari

Ostali naslovi ove autorice:

Autorici Stacey Halls Familijari su prvi roman – priznaje da ju je oduvijek privlačila legenda o vješticama iz Pendle Hilla i čim je posjetila to brdašce, u njezinoj se glavi rodila priča.

Radujem se novim naslovima ove autorice!

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

John Hart: Kralj obmane

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Kralj obmane: © 24 sata d.o.o.,

John Hart: Kralj obmane

… dovoljno sam star da znam ponešto, a najvažnije je ovo: život je prokleto kratak. Dokuči što ti želiš. Budi svoj čovjek i bit će ti bolje.

str. 46.

Kralj obmane

Jackson Pickens, zvani Work, branitelj je po službenoj dužnosti – veoma nizak položaj za nekoga čiji je otac Ezra Pickens, jedan od najpoznatijih i najbogatijih odvjetnika u Sjevernoj Karolini.

Kada Ezrino tijelo bude pronađeno s dva metka u glavi, čini se da svi dokazi upućuju samo na jednog krivca – Worka, koji je jedini očev nasljednik.

A petnaest milijuna dolara više je nego dobar motiv za ubojstvo.

Ali, je li novac i jedini motiv?

Tko je kralj obmane?

Za početak, rijetko sam kada susrela glavni lik koji mi je bio iritantan onoliko koliko je to bio odvjetnik Work. Odrastao muškarac potpuno pod vlašću (sad već) pokojnog oca i isprazne supruge, mizogin, sebičan i slab… Mislim da sam polovicu knjige navijala protiv njega. E sad, dopuštam mogućnost da je to pisac napravio i namjerno, kako bismo imali uvid u rast i razvoj lika, kako bi nam promjena od slabića do svojevrsnog junaka na kraju bila očigledna i logična. Iskreno, nije me zadivilo. Zadivilo me to što tako antipatičan čovjek ima čak dvije žene u svom životu i obje ga žele – iz ovih ili onih razloga.

Nisu mi se svidjeli ni ostali, ne likovi kao takvi, nego plošnost kojom su prikazani. Detektivka Mills čas je napadno zla, a čas napadno dobra, tako da nam ostaje nedefinirana i ne znamo što bismo o njoj mislili. Supruga Barbara prazna je lutka kojoj je važan samo privid, osim kad nije, a sestrina ljubavnica Alex je psihotična, zla i luda, osim u zadnja dva poglavlja gdje je zapravo skroz normalna.

Svidjeli su mi se skitnica Max koji ima svoje duhove koji ga progone, liječnik Stokes i neimenovana sutkinja; lijepo su oblikovani, životni, ljudi koje svatko od nas susretne tijekom života.

Stil pisanja romana Kralj obmane

Možda vas iznenadi otkriće ubojice, mene i jest i nije. Tek pretkraj knjige taj lik iskače s nekakvim motivom pa mi je to malo nategnuto, ali uklapa se u priču i nije loše zamišljeno.

Ono što mi se jest svidjelo je stil pisanja: rečenice su skladne, kratke i pitke. Opisi su životni i zbilja dočaravaju atmosferu. Osjećamo kao da smo s glavnim likom u mračnom uredu i samo očekujemo da nas netko mlatne po glavi. Povremeno miješanje prošlosti i sadašnjosti tjera nas da čitamo dalje i što više uranjamo u prošlost, manje smo sigurni da nam se glavni lik sviđa, ali istovremeno počinjemo razumijevati zašto je takav kakav je.

John Hart: Kralj obmane

Simbolika obitelji

Sviđa mi se i što roman ima svojevrsnu poruku. Govori o važnosti obitelji te o bratsko-sestrinskoj ljubavi, o tome kako nas obitelj oblikuje i kako smo zbog nje baš to što jesmo, sa svim svojim manama i vrlinama. Sam kraj je zanimljiv, ne onaj klasični happy end, nego caka koju odvjetnik Work pronalazi kako bi se osvetio onima koji su ga povrijedili i njihove klauzule, smišljene da mu naštete, okreće protiv njih. Simbolična je i djevojčica koju slutimo na kraju – zašto, morat ćete pročitati sami jer ne želim previše spoilati radnju romana.

Uvijek sam slušao o posljednjem smijehu… Nikad nisam znao da posljednji smijeh može biti nešto stvarno, nešto čega se možeš sjetiti i što ti može nedostajati.

str. 63.

Kralj obmane više je sudski triler nego klasičan krimić ili (ne daj Bože) psihološki triler. Žao mi je što pisac nije dublje opisao likove jer za to je imao prostora. Ostalo mi je bilo u redu, nije roman koji ću pamtiti do kraja života, ali je odličan kao ljetno štivo na plaži, kada zapravo i želimo razbibrigu i zabavu.

Ostali naslovi ovog autora:

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Catherine McKenzie: Nikome neću reći

Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Nikome neću reći: © Mozaik knjiga

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Što se dogodilo Amandi Holmes u romanu Nikome neću reći?

Roman Nikome neću reći započinje nepoznanicom: što se dogodilo u kampu za mlade koju vodi obitelj MacAllister, u ljeto 1998.? Nesretni događaj se nije rasvijetlio cijelih dvadeset godina. Teško ozlijeđena i zatučena mlada djevojka dvadeset godina vegetira između života i smrti, a da za njezino ranjavanje nitko nije odgovarao. Tajne koje su prešućene, ljubavi koje nikad nisu otkrivene, zamršeni odnosi između nasljednika MacAllisterovih, okosnica su radnje ovog zanimljivog romana. Amanda je bila najbolja prijateljica s jednom od kćeri MacAllisterovih, Margaux. Redovito je boravila u kampu Ara zajedno s Macallisterovim kćerima Margaux, Kate, Liddie, Mary i sinom Ryanom. Djevojke su radile kao voditeljice mlađoj djeci koja su ljetovala u kampu. Sve su to bila bezbrižna i vesela ljetna druženja koja su svi obožavali, a onda se dogodila nesreća.

Oporuka

Dvadeset godina nakon tog nerazjašnjenog događaja u kampu Ara, tragično pogibaju supružnici MacAllister. Na početku romana Nikom neću reći, njihovi potomci, kao i stalni zaposlenici kampa, okupljaju se u kampu na čitanju oporuke. Kamp je godinama u vlasništvu obitelji MacAllister i sada nasljednici moraju donijeti odluku: prodati ga ili nastaviti s radom. Ali, oporuka ima jednu začkoljicu: ona ili onaj tko je naudio Amandi nema pravo na svoj dio nasljedstva. Da bi se nasljedstvo podijelilo, potrebno je utvrditi kako su se odigrali događaji u toj kobnoj noći prije dvadeset godina. I tko je naudio Amandi? Sumnjivaca je mnogo, ali samo je jedan uistinu odgovoran. A to nećemo saznati do samog kraja romana….

Samo napišite „kriv“ ili „nevin“, presavijte papir i bacite ga u sandučić. Pišite velikim tiskanim slovima da vas ne prepoznam po rukopisu.

„Ne moramo ovako.“

„Stvarno moramo. Tako je tata htio. Obavimo to da smo mirni.“ str. 137.

Svi nasljednici, a jedan krivac

Margaux

Djevojka koja najviše žali za Amandom. Bile su bliske prijateljice koje se povjeravaju jedna drugoj. Voli brata, ali mu ne vjeruje. Ne uspijeva srediti emocionalni život, kao ni poslovnu karijeru. Nakon strašne noći, Margaux se ne želi više vraćati u kamp, premda je u njemu odrasla.

Mary

Ozbiljna djevojka, zaljubljenica u prirodu i konje. Sklona alkoholu i depresiji. Najradije boravi sama. Zaljubljena u Seana, ali ta ljubav nije uzvraćena. Od kampa je zanima samo štagalj i treniranje životinja.

Kate i Liddie

Blizanke, ali potpuno različite osobnosti. Kate, ljepuškasta, odgovorna djevojka. Želi biti voditeljica kampa, ali nitko joj nije povjerio tu zadaću. Liddie je pomalo neprilagođena, muškobanjasta, znatiželjna, živi s rokerom. Dok bi jedna zadržala imanje, druga bi ga se rado riješila.

 Ryan

Osumnjičen od strane vlastitog oca da je naudio Amandi, što on opovrgava. Treba mu novac pa se zalaže za prodaju imanja. Nesretan je jer ga prati teret prošlosti i pogibja još jedne djevojke. Ima problema s alkoholom. U braku je  s Kerry i ima tri djevojčice koje obožava.

 Sean Booth

Domar u kampu, kojem je kamp jedini dom još od vremena od kada ga je gospodin McAllister praktički posvojio nakon što mu je umrla majka. Zaljubljen je u Margaux, ali ta je simpatija jednostrana. Jedino što želi je ostati živjeti i raditi u kampu.

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Moj dojam o knjizi Nikome neću reći

Ova mi se knjiga jako svidjela. Ne radi se o klasičnom trileru, već o obiteljskoj drami s elementima trilera. Autorica je jako dobro psihološki portretirala likove. Nitko nije crno-bijel. Svi imaju dobre i loše strane. Likovi su nesavršeni kao što su to uostalom i ljudi u stvarnom životu. Pročitala sam neke kritike da su dijalozi razvučeni, ali meni se baš svidjela ta neodređenost u međusobnom komuniciranju između likova gdje se sve otkriva malo po malo, na kapaljku. Voljela bih  čuti vaše komentare. Moja je preporuka: Pročitajte. Lako se čita, ima dosta prevrata, rasplet se događa tek u zadnjih desetak strana pa iako naslućujete tko je krivac, to ništa ne mijenja na  dramskoj napetosti koja nas drži sve do kraja romana. Uz to, autorica je objavila skicu, odnosno mapu samog kampa koja vas vodi da sve lijepo vizualno povežete u jednu cjelinu.

O autorici:

Catherine McKenzie diplomirala je na Sveučilištu McGill i bavi se pravom u svom rodnom gradu Montrealu. U slobodno vrijeme rado skija i trči. Prvih osam njezinih romana prevedeno je na brojne jezike. Najnoviji, The GoodLiar, odmah je skočio na popis bestselera dnevnika Globe and Mail i Toronto Star, postao je knjiga mjeseca travnja na stranici Goodreads (u kategoriji Suspense & Thrillers) i dobio sjajne kritike u časopisu Publisher’s Weekly. Catherine redovito piše za internetsku stranicu Writer Unboxed.

Gdje kupiti:

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Mozaik knjiga

Objavljeno

Liv Constantine: Posljednji susret

Nakladnik: Vorto Palabra, 2020.

Naslovnica romana Posljednji susret: ©Vorto Palabra

Liv Constantine: Posljednji susret

„U tome i jest problem. Sad više nikome ne vjerujem i mislim da je svatko mogući ubojica“, reče Kate, očito iživcirana i iscrpljena.

Anderson polako kimne. „Tako je, svatko je mogući ubojica.“

str. 111.

Umjesto uvoda

Liv Constantine zapravo su dvije sestre, Lynne i Valerie, koje pišu pod navedenim pseudonimom.
Njihov prvi roman Posljednja gospođa Parrish izuo me iz cipela – bila sam oduševljena! Taj zaplet, ti preokreti! Progutala sam ga za tili časak! Preporučujem vam ga od sveg srca! Rijetki su romani koji uspiju toliko očarati i izbezumiti čitatelja onako kako je to Posljednja gospođa Parrish uspjela.

Naravno, čim sam vidjela da su sestre Constantine objavile novu knjigu, poletjela sam u knjižnicu i hvala Bogu, nisam dugo čekala na čitanje.

Čiji je posljednji susret?

Prijateljice Kate i Blaire posljednji su se put vidjele prije petnaestak godina. Tada su se rastale u velikoj svađi i više se nisu čule.

Ljutnja joj prostruji tijelom poput kiseline, suknuvši iz želuca i paleći je dok se penjala u grlo. Uspomena na ono što se dogodilo pri posljednjem susretu zapljusne je snagom plimnog vala, ali ona joj se odupre. Mora ostati smirena i prisebna.

str. 23.

Danas, prijateljice se ponovno susreću na sprovodu Kateine majke Lilly koju su obje veoma voljele.

Lilly je ubijena udarcem u glavu, a ubojica je pobjegao i moguće je da nikad ne bude uhvaćen.

Blaire se vraća kao velika spisateljska zvijezda, napokon bogata i bok-uz-bok sa svim tim nadmenim ljudima koje je poznavala u djetinjstvu.

Iako je razlog njezina povratka bio tužan, nije mogla zanijekati da joj godi – da joj itekako godi – što je sad svi gledaju drukčije. Više nije bila došljakinja iz zabiti…

str. 38.

Kate i Blaire obnavljaju svoje prijateljstvo.

Kate počinje dobivati prijeteće poruke. Ubojica piše – dani su joj odbrojeni. Sluđena strašnom prijetnjom koja joj visi nad glavom, više nikom ne vjeruje. Ni ocu, ni mužu, čak ni dadilji.

A možda je još ovdje. To bi doista mogao biti bilo tko. Opet se strese od pomisli na to da bi hladnokrvni ubojica mogao biti na samo nekoliko centimetara od nje.

str. 81.

Blaire, uspješna spisateljica kriminalističkih romana, odluči iskoristiti svoje znanje i pronaći ubojicu.

Mora s nekim razgovarati. Mora postojati neka veza ili trag koji je previdjela, nešto joj je zasigurno promaklo.

str. 53.

Sve više i više ulazi u Katein svijet i shvaća da on i nije tako savršen kako izgleda na prvi pogled.

Ali, i Blaire ima svojih tajni za koje želi da ostanu skrivene.

Liv Constantine: Posljednji susret

Ništa nas ne smije iznenaditi. Ili?

Iako slabije kvalitete nego već spomenuti roman Posljednja gospođa Parrish, i Posljednji je susret roman u kojem ćete uživati.

Preokreti su brojni. Neki su iznenađujući, a neki baš i ne. Doduše, možda je stvar u meni jer moje je prokletstvo to što sam već pročitala previše trilera i krimića i malo što me može iznenaditi.

Premda sam predosjećala temeljni preokret na kojem je izgrađen roman, on nije loš, dapače, savršeno funkcionira i daje nam puno toga za razmišljanje.

Najveća mana romana Posljednji susret je, po mom mišljenju, što su svi ti preokreti zbijeni na zadnjih pedesetak stranica. Neki od njih su čak i nepotrebni, ali ‘ajde, tu su kako bi nam dočarali motivaciju „glavnog“ negativca.
Ovo „glavnog“ stavljam u navodne znakove jer, dakako, ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Negativaca ima više, svatko je zlikovac na neki način. Svaki je lik, tijekom svog života, na neki način utjecao na ostale likove i skrivio nešto što im se ne može zaboraviti. Niti oprostiti.

Veseli miks svega

Posljednji susret kombinacija je obiteljske drame, psihološkog trilera i klasičnog who did it krimića. Likovi su odlično razrađeni i vjerovat ćete im.

Svidjelo mi se kako spisateljice imaju dar svakoga učiniti sumnjivcem – svako nam toliko ubaci neku bubu u uho i, odjednom, svi su sumnjivi! I muž, i otac, i prijatelji, pa čak i ona dadilja!

Volim kada triler nije samo triler, već je dodano i malo obiteljske drame. Uvijek je zanimljivo gledati kako se obitelji raspadaju pa ponovno sastavljaju. Neke iz svega izađu jače, a neke… Neke se nikad ne oporave.

I što je zapravo obitelj? Jesu li to ljudi koji su nas odgojili ili oni koji su nas usrećili?

Frienemies

Ovaj roman promišlja i o prijateljstvu – koliko toga prijatelj može napraviti i dobiti oprost? Kada je stvarno dosta? Kada prijatelji postanu neprijatelji, i zašto? Mogu li se ljudi ponovo zbližiti kad između njih stanu zavist, ljubomora i krivnja?

Kate i Blaire prijateljice su koje naizgled imaju sve. Ali nemaju, jer nitko nema sve.

Kraj romana me oduševio i rastužio u isto vrijeme.

Obje su prijateljice dobile svoj sretan kraj – kraj koji su zaslužile.

Ali, jesu li doista?

Liv Constantine: Posljednji susret

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Objavljeno

Sally Hepworth: Svekrva

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica romana Svekrva: ©Fokus

Sally Hepworth. Svekrva

Svekrva i snaha

Netko mi je jednom rekao da u životu imaš dvije obitelji – jednu u kojoj si rođena i jednu koju odabereš. Ali to baš i nije istina, zar ne? Da, možda ćeš  birati partnera, ali ne biraš, na primjer, svoju djecu. Ne biraš šogore ili šogorice, ne biraš partnerovu tetku usidjelicu koja previše pije niti bratića kod kojeg je vječita promenada djevojaka…Najvažnije, ne biraš svekrvu. Sve određuju cerekavi plaćenici sudbine.

str. 12.

Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta.

A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu?

Osim možda Lucy…

Obiteljske tajne

Uzimajući u ruke ovaj roman, bila sam sigurna da ću čitati krimić ili psihološki triler. Mislim, imamo ubojstvo. A da ne spominjem sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva!

Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.

Fabulu pratimo preko dviju pripovjedačica, snahe Lucy i svekrve Diane. Svaka od njih govori iz svoje perspektive. Naracija izmjenjuje prošlost i sadašnjost pa tako saznajemo kako su se njih dvije upoznale i što su mislile jedna o drugoj. Saznajemo kako se tijekom godina mijenjao njihov odnos do iznenađujućih okolnosti Dianine smrti. Vidimo da ni jedna uspomena nije jednodimenzionalna, svaka ima dvije strane – svekrvinu i snahinu.

-Zašto se čini da svekrve i snahe uvijek imaju probleme, a zetovi i punci nikada?-…

-Zetovima i puncima nije dovoljno stalo da bi imali probleme.-

-Znači, mi imamo probleme jer nam je stalo?-…

-Imamo probleme jer nam je previše stalo.-

str. 220.
Sally Hepworth. Svekrva

Njih dvije nam, usput, pripovijedaju i neke svoje tajne i priče iz davnije prošlosti, prije nego su im se putovi ukrstili. Tako otkrivamo situacije koje su oblikovale njihove karaktere i uspijevamo razumjeti  zašto su te žene takve kakve jesu. Njihovi likovi nisu plošni ni stereotipni – one su pravi ljudi sa svojim problemima, tajnama i brigama.

Sviđa mi se način na koji spisateljica dočarava dubinu likova. Iako se svekrva i snaha međusobno ne razumiju, čitatelji ih potpuno shvaćaju i cijelo vrijeme navijaju za njih. Pratimo mrvice dobrote koje jedna drugoj ostavljaju i na kraju nismo razočarani otkrićem da su njih dvije zapravo sličnije nego to misle (ili bi, možda, htjele biti).

Komunikacija svekrva – snaha

Radnja romana je napeta, no zanimljivo je da se sva ta napetost gradi na jednom jednostavnom motivu – lošoj komunikaciji. Lucy i Diana uopće se ne razumiju, iako pokušavaju. Što god naprave, ona druga shvati pogrešno. Trebao se dogoditi jedan omanji nasilni incident kako bi njih dvije napokon porazgovarale.

Razmišljam o svim svojim razgovorima s Jan, Liz i Kathy o snahama. Uvijek smo se fokusirale na to koliko su različite od nas, koliko je njihovo majčinstvo drugačije, njihovi stavovi drugačiji. Nikada se nismo fokusirale na sličnosti. Kao žene. Kao supruge. Kao majke. Odjednom mi je jasno da ih ima puno više.

str. 208.

Događa se puno toga što nam je naizgled nejasno, ali kako stvari idu prema kraju, tako nam sve sjeda na svoje mjesto. Kraj je dobar, povezan je s radnjom, donosi nam pouku, ali je nekako antiklimaks, mislim da se mogao i bolje napisati. On nam donosi i trećeg pripovjedača, neku vrstu treće perspektive koja nam ne otkriva ništa revolucionarno, ali uklapa se u priču.

I za kraj…

Svekrva je roman koji mi se veoma svidio i žao mi je što je prošao nekako ispod radara. Bar imam takav osjećaj.

Lijepo je pročitati priču koja je, više-manje, slična našoj životnoj situaciji i dobiti pogled u misli „onog drugog“. Sviđa mi se ta moralna poenta priče – svakoga moramo razumjeti, nikoga osuđivati. Svaka medalja ima dvije strane i obje su jednako vrijedne. I razgovor. Samo razgovor. I neće biti problema.

Sally Hepworth. Svekrva

Ostali naslovi ove autorice:

Sally Hepworth napisala je, dosad, pet romana, ali kod nas je preveden samo roman Svekrva.

Gdje kupiti:

FokusNaHit