10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora

Dragi naši knjigoljupci!
Vjerujemo da su neki od vas već na godišnjem odmoru i da vrijedno čitaju, a drugi tek čekaju predah od napornog rada. Za sve vas, i one na odmoru i one koji tek sanjaju opuštanje uz knjigu, donosimo naš prijedlog 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora koje će vas zabaviti, opustiti, razonoditi, nasmijati vas, i uz koje ćete upotpuniti vaš odmor, nadamo se na nekom lijepom mjestu. Ako ne nužno na moru ispod bora, onda negdje na rijeci, šumskom proplanku, livadi ili planini. Za čitanje ljeti sva su mjesta pogodna. Samo treba pronaći hlad. Evo naših prijedloga:

10 ljetnih knjiga

Rosie Kugli: Indijansko ljeto

Rosie Kugli dobro je poznata čitateljicama ljubavnih romana. S obzirom da ljubavne romane objavljuje i u našem najčitanijem tjedniku ‘Glorija’, zaista je  ispekla zanat. Indijansko ljeto je ljubavni roman, ali i više od toga. Autorica se bavi složenim bračnim odnosom koji uključuje ljubav, karijeru, novac, a pomalo i propituje što bi se dogodilo da smo u nekom trenutku u životu odlučili drugačije. Može li bijeg iz sigurne svakodnevnice garantirati sreću ako smo napravili samo zidove, a nismo radili na odnosu? Pročitajte u Indijanskom ljetu kako su najdragocjenije stvari zapravo one koje ne koštaju ništa.

Nakladnik: Good book j.d.o.o.

Allie Larkin: Baš kao sirena

Razvod je ostavio traume na Katie Ellis . Ali ona ne žali za materijalnim. Bitno je da joj je ostao Bark, plašljivi i vjerni pas kojeg je udomila. Katie se odluči vratiti zajedno s Barkom na Floridu, u grad u kojemu je odrasla sa svojom bakom Nan. Ponovo spajanje unuke i bake koja je u mladosti bila aktivna plivačica i plesačica učiniti će dobro za obje. Nan je izgubila kontakt s mnogim prijateljicama iz mladosti, a Katie ionako kreće iz početka. Katie se stavlja na raspolaganje baki kako bi pronašla stare bakine prijateljice da bi u humanitarne svrhe ponovno izvele svoju predstavu. Istovremeno, Katie shvaća da se mora suočiti sa svojom prošlošću i strahovima koje je jednom davno ostavila da bi mogla krenuti dalje.

Nakladnik: Znanje

Robert Bryndza: Ne baš tajni e-mailovi Coco Pinchard

Ovog autora poznajemo po izvrsnim kriminalističkim romanima pa je ovaj odmak pravo osvježenje. Njegovi trileri o detektivki Eriki Foster toliko su dobri da se pitate kako ovaj autor može napisati nešto potpuno drugačije. Ali varate se. Coco je bila prije Erike.

U svakom slučaju, pratimo kaotični svijet četrdesetogodišnje Coco koja muževljevu nevjeru, te još mnogo drugih svakodnevnih događanja bilježi – a kako drugačije nego mobitelom. Društvene mreže tada postaju njezina ispovjedaonica u kojoj svakodnevno bilježi i komentira niz nesretnih ( i ponekad ludo zabavnih) događaja koji će uslijediti nakon Danielova odlaska. Njezini vjerni prijatelji Chris i Marika tu su uz nju kao podrška i pomažu joj da opet stane na noge. Gorko-slatka ljubavna humoreska zabavit će vas na vašem odmoru.

Nakladnik: Znanje

10 ljetnih knjiga

Adele Parks: Laži, laži, laži

Da ne bi sve bilo potpuno “laganini” evo i jednog trilera. Psihološki triler Laži, laži, laži tjerat će vas da što brže listate stranice. Priča je to o Daisy i Simonu koji žive u naizgled običnom braku koji je, istina, prožet porocima kao što je alkohol, ali sve premoste kad dobiju jedinicu Millie. Gorka istina koja izlazi na vidjelo, uz svakodnevni stres, dovodi ovu obitelj do kraha. Pratimo prijelaz od ljubavi do mržnje, krivnju, nadu, žrtvovanje i mnogo toga što je čovjek sve u stanju učiniti i podnijeti kako bi ostvario ono za čim žudi. I baš kad ste pomislili da vam je sve jasno – slijedi preokret…
Idealno štivo za duboku hladovinu.

Nakladnik: Stilus

Anna Downes: Sigurno mjesto

Ovu smo knjigu već recenzirale, a u ovaj spisak smo je uvrstile zbog idealne maštarije o odmoru iz snova. Pa makar taj odmor bio i radni. Prekrasna vila na francuskoj obali, obilje komfora, relativno lagan posao, sve nam to daje pravo da maštamo. A kada ćemo više maštati nego kad smo na godišnjem odmoru. Iako je pozadina knjige Sigurno mjesto vrlo ozbiljna, sam krajolik, hacijenda, pitoreskno selo u blizini s domaćim proizvodima, i mlada, naivna, zbunjena glavna junakinja jamči dobru zabavu za ljetno štivo. Emily odlazi raditi za obitelj svog privlačnog šefa i tamo nabasa na tajne koje bi je mogle stajati života…

Nakladnik: Znanje

Priscilla Olivers: Kubanska afera

Uspješna influencerica Sara Vance, nakon što ju iznevjeri dečko, sklapa dogovor sa zgodnim vatrogascem Luisom Navarrom. On će joj glumiti zaručnika kako bi odmor s njezinom uštogljenom obitelji prošao u miru i opuštanju. Sara i Luis ne računaju na vruću strast koja se pojavljuje na prvi pogled i prije nego shvate, ludo se zaljubljuju. No, Sarin odmor traje samo sedam dana…
Iskreno, nama se Kubanska afera i nije nešto svidjela, no ako želite lagan ljetni roman za pustiti mozak na pašu, ovo je pravi izbor. Neka Key West i njegove vruće noći uz kubansku glazbu i kulinarske specijalitete budu vaše društvo za plažu.

Nakladnik: Stilus

10 ljetnih knjiga

Lisa See: Otok morskih žena

Haenyeo su morske žene, one koje se bave ronjenjem i ribarenjem na dah, opasnom tradicijom kojom prehranjuju obitelji. Vjerovali ili ne, one postoje još danas, a njihov je posao dodan na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.
U ovoj predivnoj priči punoj mitologije, vjerovanja, prijateljstva i iznimnih žena, pratimo djevojčice Mi-ja i Young-sook koje žive na korejskom otoku Jejuu i maštaju kako će jednoga dana postati morske žene. Djevojčice uskoro postaju žene, a burna povijesna zbivanja na kušnju stavljaju njihovo dotad čvrsto prijateljstvo.
Otok morskih žena roman je koji nećete brzo zaboraviti. Uvući će vas u neobičnu korejsku kulturu i ispuniti dubokim emocijama i mirisom morske soli.

Nakladnik: Stilus

Anja Kampmann: Duboke se vode dižu

Duboke se vode dižu svakako je sadržajem najteži roman na našoj listi 10 ljetnih knjiga i traži čitatelja koji na odmoru želi uposliti misli i emocije.
U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Događaj je proglašen  nesretnim slučajem. Dok ga sustižu uspomene, Waclaw se iskrcava na kopno i kreće na put Mátyásovim stopama. Odlazi u  Mátyásovo rodno mjesto tražeći njegove korijene. Ali to je način da otkriva i svoje. Premda je riječ o svojevrsnom romanu ceste, teškim uvjetima rada na moru i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti, onaj poetski, liričan dio koji je autorica, po naravi pjesnikinja, pretočila u egzistencijalni roman toliko osvaja čitatelja da još dugo nakon čitanja ovog romana razmišljate o tome što je smisao života i što očekujete od prijateljstva.

Nakladnik: Hena com

Gabriela Garcia: O ženama i soli

Nikad dosta Kube i nikad dosta nevjerojatnih žena! Čini se da je to pravilo za listu naših 10 ljetnih knjiga!
O ženama i soli roman je koji prati majku Carmen, obilježenu životom u patrijarhalnom društvu i imigracijskim traumama te kćer Jeanette, ovisnicu o drogama. Jeanette počinje istraživati obiteljsku prošlost, tajne i izdaje te putuje na Kubu, odlučna suočiti se s bakom koja tamo živi i obračunati se s obiteljskim nasljeđem.

Nije ovo lagan roman, no liričnost kojom autorica piše otkriva da je ona prije svega pjesnikinja, i njezina proza doista dira u srce, opisujući put kojim majka mora proći kako bi kćeri omogućila bolji, lakši život.

Nakladnik: Znanje

10 ljetnih knjiga

Julie Caplin: Tajnovita uvala u Hrvatskoj

I za kraj naših top 10 ljetnih knjiga nešto – što bi se reklo – svjetski, a naše!
Julie Caplin poznata je britanska spisateljica, a ovaj je put za radnju svog najnovijeg romana uzela ni manje ni više nego našu malu, prekrasnu Hrvatsku. Ima li išta bolje od odmaranja uz knjigu svjetskog glasa čija se radnja događa baš kod nas, u Splitu, Hvaru, Braču i čiji likovi nose imena Ivan, Tonka, Vesna… Red romantike, red humora – s ovim romanom nema greške!

Maddie prihvaća ljetni posao na luksuznoj jahti koja obilazi jadranske otoke. Tu se nađe i Nick, brat njene najbolje prijateljice i iskre odmah frcaju! Ali ne one pozitivne, jer Maddie ne može vjerovati koliki je Nick arogantni snob! Ipak, u jednoj tajnovitoj uvali, Maddie uviđa da nije sve onakvo kakvim se čini na prvi pogled…

Nakladnik: Koncept izdavaštvo (kupiti možete na webshopu Znanje)

10 ljetnih knjiga – društvo na ručniku

Ne znamo jeste li primijetili, ali pri izboru ovih 10 ljetnih knjiga vodile smo se i jednim neobičnim kriterijem – naslovnicom. Sve njih veže plava boja, more i ljetni motivi poput suncobrana, ležaljke, koralja…
Znamo da se knjigu ne smije suditi po koricama, no nije li divno kad se poklope naslovnica, sadržaj i temelj ove objave – ljetno štivo?

Nadamo se da vam se svidio naš izbor i da ćete neku od naših preporuka ovoga ljeta ponijeti na svoj odmor, da ćete se s njom družiti i da ćete u njoj uživati, na nekom lijepom mjestu, u hladu ispod bora.

Beth O’Leary: Zamjena

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Zamjena: ©Znanje

Beth O'Leary: Zamjena

Zamjena

Nakon katastrofe koja joj se dogodi na poslu, Leena Cotton prisiljena je uzeti dva mjeseca godišnjeg.

Do razmišljam o svim tim satima mira, tišine i vremena za razmišljanje, imam dojam da mi propada dno utrobe. Treba mi svrha, projekt, nešto. Ako ne nastavim plivati, voda će me povući i od same pomisli koža mi se naježi u panici. (str. 29.)

No, ona nije tip koji bi mogao provoditi vrijeme odmarajući se. Dok je u posjetu baki Eileen, na pamet joj pada odlična ideja – njih će dvije zamijeniti živote!

„Bako… što ako se zamijenimo?“ upitam. „Što ako ja ovdje pripazim na tvoje projekte, a ti odeš u moj stan u Londonu, a ja ostanem ovdje?“
Baka me pogleda. „Zamjena?“
„Zamijenimo mjesta. Ti radiš što si željela u Londonu! Okušaš se u spojevima, doživiš svoju pustolovinu… A ja ću doći ovamo. Zamijenit ću grad selom na neko vrijeme, pokušati – pokušati shvatiti sve što se dogodilo…“
(str. 50.)

I tako baka odlazi u London, tražeći ljubav i pustolovinu koje se morala odreći dok je bila mlada.

A unuka ostaje na selu, voditi ono što je trebao biti dosadan, seoski, bakin život.

No, nije sve onako kako se na prvi pogled čini, zar ne?

Leena

Leena je skoro-tridesetogodišnjakinja koja ne može preboljeti tragediju koja je zadesila njezinu obitelj prije godinu dana. Kad zabrlja na poslu, koji joj je centar svijeta, prisiljena je promijeniti perspektivu i preispitati prioritete. Zamisao da se zamijeni s bakom učini joj je simpatičnom – odmorit će se u bakinoj seoskoj kućici i usput zabaviti bakinim svakodnevnim obvezama. Ali, čini se da Leena nije dobro promislila. Bakini živopisni prijatelji zadaju joj više muke nego je voljna priznati, a tu je i zgodni susjed Jackson zbog kojeg će početi preispitivati svoju ljubavnu vezu s Ethanom, čovjekom kojem je posao na prvom mjestu, baš kao i Leeni donedavno.

„Nisam baš tip za najgore scenarije“, kaže Jackson. …
„Kad se dogode, nosiš se s njima. I obično te dopadne onaj koji ti nije pao na pamet, pa čemu se onda brinuti?“
(str. 195.)

Život u ruralnoj sredini promijenit će Leenin život naglavce. No – nabolje.

Ovi ljudi. Toliko su okrutni, i toliko brižni. Kad sam stigla ovamo, mislila sam da su njihovi životi nebitni i smiješni, ali bila sam u krivu. Najveći su ljudi koje poznajem. (str. 275.)

Beth O'Leary: Zamjena

Eileen

Eileen je na pragu osamdesete. Nedavno ju je ostavio muž koji, ako ćemo biti iskreni, nikad i nije bio ljubav njezina života. Eileen sada želi pronaći upravo to – ljubav! Budući da malo jorkširsko selo baš i nije krcato neženjama starijima od sedamdeset, Eileen pristaje na unukinu zamisao i na dva se mjeseca seli u London. Grad je to koji ju je privlačio još dok je bila djevojka i u kojem je trebala živjeti – dok se nije dogodila nezgodica…

I Eileen je pretrpjela obiteljsku tragediju, no s njom se nosi bolje od svoje unuke. Vrijeme provodi brinući se za kćer Marian, pišući popise projekata i svađajući se s mrzovoljnim susjedom Arnoldom kojoj joj možda jest, a možda nije otrovao zeca.

Eileen je živahna stara dama koja se, u Londonu, hvata ukoštac s Leeninim šarmantnim, no totalno zbunjenim susjedima, spojevima preko interneta i, zašto ne, neobaveznim seksom koji je definitivno preskočila dok je bila mlada.

Kad pomislim na nju, uvijek je zamišljam kao apsolutnu silu prirode koja pokorava svijet svojoj volji. Ne mogu zamisliti da postoji mladolikija starija gospođa od nje na čitavom svijetu. Njezina bezgranična energija nikad nije pokazala znakove presušivanja, čak i po ulasku u rane sedamdesete – stvarno je izvanredna za svoju dob. (str. 48.)

Zamjena bake i unuke – što može poći po krivu?

Odmah ću vam na početku priznati, prethodni roman Beth O’Leary, Slučajni cimeri, nikako mi se nije svidio. Koliko god sam se u recenziji trudila pronaći neke pozitivne strane, istina je da mi je bio banalan, bljutav i smiješan, ali ne pozitivno smiješan. I Zamjenu nikad ne bih svojevoljno čitala, no izdavačka mi ju je kuća poslala i ajde, što ću… Uzela sam ju puna predrasuda.

Međutim, Zamjena je jedno sto puta bolja od Slučajnih cimera! Iako i u njoj ima glupih, nepotrebno nerealno romantičnih scena, uživala sam u čitanju i likovi mi nisu išli na živce, što se za Cimere nikako ne može reći!

Zamjena je presimpatičan, šarmantan, topao i smiješan (u najboljem smislu te riječi) roman koji bih preporučila svakome tko voli romantične komedije i luckaste stare ljude. Baka Eileen je ta koja ovaj roman čini duhovitim – njezin popis mjesnih neženja natjerao me da se zahihoćem naglas – a ja nisam žena koja hihoće, ni naglas ni u sebi! Eileen je hrabra, odlučna pronaći ljubav i pozne je godine u tome ne sprječavaju! Osim toga, voljna je pomoći svima oko sebe i eileenizirati ih.

Leena je pomalo dosadnjikava, ali ipak simpatična, dobrodušna je i slična baki – voli se svugdje petljati, no s najboljim namjerama. I ona će, neočekivano, pronaći ljubav tamo gdje joj se najmanje nadala.

Osim dvije imenjakinje, roman čine i ostali osebujni likovi, među kojima se najviše ističe bakina ekipa penzionera koji se vole petljati u tuđe živote, zatvarajući pritom oči pred svojim. No, prijatelji služe za to da si govore istinu – jedni će drugima biti povećalo, podrška, utjeha.

Beth O'Leary: Zamjena

Ljetni hit

Neću reći da Zamjena nema niti jednu manu, ali nisu velike i svakako se mogu oprostiti. Ima nekoliko likova i situacija koji su čisti klišej i za koje točno znamo kako će se odvijati i završiti, ali sve u svemu, nisam razočarana. Imala sam mala očekivanja i zato sam dobila puno više. I inače sam slaba na stare ljude bez dlake na jeziku pa su mi oni tako najbolji dio priče. Nisam ih doživjela kao stare spletkaroše i dosadnjakoviće koji se u sve miješaju, već kao zanimljive ljude koji žele da svi budu sretni.

Eto, mislim da je Zamjena savršeno štivo za ljetne dane, za čitanje na plaži ili bazenu, uz kavu ili koktelčić. Lagana je, pitka, zanimljiva, duhovita i topla, s neizbježnim sretnim krajem.

Sve što ljeto traži od knjige, zar ne?   

Ostali naslovi ove autorice:

Beth O’Leary svoj je prvijenac Slučajni cimeri napisala u vlaku, putujući na posao. Nakon što je njime postigla svjetski uspjeh, postala je spisateljica na puno radno vrijeme.

Gdje kupiti roman Zamjena:

Znanje

Anna Downes: Sigurno mjesto

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Sigurno mjesto: ©Znanje

Anna Downes Sigurno mjesto

Na početku čitanja ovog romana osvaja vas  predivna naslovnica i mentalna slika fenomenalnog imanja u srcu Francuske. Poželite da ste tamo, a ne u svom dnevnom boravku. Ali, naravno da svaku kuću ne čine zidovi već ljudi. A ova obitelj vrlo je čudna.

Emily

Emily baš ne ide kako se nadala u životu. Usvojena je djevojka koje se ne razumije baš najbolje s roditeljima. Želja joj je postati glumica, ali na audicijama ne prolazi osobito pa radi neke usputne poslove kao tajnica ili referentica. Tako ju je zapazio Scott Denny, uspješan i karizmatičan direktor investicijske tvrtke. Scott Denny ima plan u koji je, ni ne znajući, uključena Emily. Kad ona dobije otkaz u njegovoj tvrtki, a  stanarinu u unajmljenom stanu ne može platiti, ponudi joj posao iz snova, znajući da očajna Emily to ne može odbiti. Emily je savršena osoba za ono što njemu treba. Scott nudi Emily sezonski posao kućanice na izoliranom, prekrasnom francuskom imanju Querencia.

Emily jest bila pravi izbor, ali ne zato što će ih podržati, nego zato što neće.
str. 343.

Dolazak u Querenciu

Emily odluči prihvatiti posao i napustiti London. Odlazi u Francusku na Scottovo imanje želeći početi iz početka. Čak ni roditeljima nije rekla gdje ide bojeći se da ih je već dovoljno puta razočarala. Querencia ju je očarala. Savršeno, izolirano imanje s ogromnom kućom koja pruža sve za ugodno i luksuzno stanovanje. Emily je oduševljena. Čak ni nedostatak komunikacije i interneta te udaljenost od prvog susjednog gradića ne opterećuju Emily. Ona je došla raditi i uživati. Scottova ljupka supruga Nina i njihova ekscentrična kćerkica Aurelia lijepo je dočekuju i Emily shvati da je njezina pomoć dobrodošla.

Nina i Aurelia

Nakon početnog privikavanja na rad i odnose s obitelji, Emily postepeno shvaća da obitelj krije mnoge tajne. Nina je na trenutke neuravnotežena, a Aurelia čudna.  Čini se da nigdje ne izlaze niti im itko dolazi. Povremeno Scott posjeti suprugu i kćer, ali to je rijetko. Premda je Emily zbrkana i dobrodušna djevojka, postepeno shvaća da se u obitelji događaju čudne stvari koje Nina prikriva, a Scoot ih ne može riješiti. Emily je uvjerena da Aurelia ima neku misterioznu bolest, ali istina je puno složenija…

Nije pripadala ovom mjestu, ni ovim ljudima. Željela je otrčati kući, ali shvatila je da ne zna gdje joj se dom nalazi. str. 282.

Anna Downes Sigurno mjesto

Dojam o djelu

Ne zamjeramo Emily koja je prihvatila posao domaćice i družbenice na Querencii. Pa tko ne bi?, zapitamo se. Izvrsna plaća (pogotovo ako ste u škripcu s novcem), posao koji se ne čini težak, predivno imanje… Emily zaranja u tu oazu natopljenu obiljem.
Ali naravno da postoji kvaka. Emily uskoro shvaća da Scott i Nina skrivaju opasne tajne, a ako ne bude igrala po njihovim pravilima, posljedice bi mogle biti fatalne.

Roman započinje jako dobro, radnja se razvija, mada nam nije jasno po čemu je Emily tako posebna da ju Scott izabire za posao. Scott se čini jako frustriran, cijelo vrijeme rastrgnut između uspješnog posla i obitelji koja ne funkcionira. Čak osjećamo natruhe romanse između njega i Emily. Nina je posebna priča. Jasno je da je ona osoba koja ima problema u svakodnevnom funkcioniranju. A najčudnija je zapravo Aurelia.

Roman Sigurno mjesto smatram osrednjim. Priča ima sve elemente da bude prava napetica uz koji jeziv element, a opet, kao da je autorica negdje posustala u koracima i razvodnila cijelu stvar.

Premda sam čitala dosta kritika, meni se lik Emily sa svojom nesavršenošću i zbrkanošću zapravo svidio, upravo zbog toga što nije idealna i savršena glavna junakinja. Završetak je jedini mogući i tu za mene nije bilo iznenađenja.

Zanimljiva mi  je na kraju bilješka autorice o tome kako je nastalo Sigurno mjesto. Saznajemo da se autorica dugo godina pokušavala probiti kao glumica (kao Emily) i da je to bio vrlo težak put. Nakon što je odustala od glume, odlazi na putovanja po svijetu i jedan od njezinih poslova bio je skrb za obitelj u spektakularnoj kući za odmor negdje na francuskoj obali. Ta stvarna priča o bijegu od svakodnevnice koji je potreban svima dala mi je dodatno razumijevanje nastanka ovog romana.

O autoru:

 Anna Downes odrasla je u Sheffieldu, Velika Britanija. Studirala je dramske umjetnosti na Sveučilištu Manchester, a nakon preseljenja u London na Kraljevskoj akademiji za dramske umjetnosti, gdje i započinje profesionalnu glumačku karijeru. Ostvarila je zapažene uloge u televizijskim serijama EastEnders, Casualty, Holby City, i u kod nas dobro prihvaćenoj kriminalističkoj seriji Dalziel i Pascoe. Imala je istaknutu ulogu i u dugovječnoj kazališnoj predstavi The Dresser, na daskama londonskog West Enda. Godine 2009. sa svojim australskim partnerom kreće na putovanje svijetom tijekom kojega, u potrazi za dodatnom zaradom, radi i kao kućanica na usamljenom francuskom imanju, na kojemu je i posijano sjeme romana Sigurno mjesto. Anna danas živi na Central Coastu, u australskom Novom Južnom Walesu, sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

Valérie Perrin: Svježa voda za cvijeće

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Svježa voda za cvijeće: ©Sonatina

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Pitala me prijateljica kakva je knjiga koju čitam. Rekla sam: predivna.
A o čemu je knjiga?
O čuvarici groblja – kažem ja.
Kako može knjiga o groblju biti predivna?, čudi se prijateljica.
Eto tako. Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu. Knjiga o smrti. To je također knjiga o umrlima, napisana na svečan, blag i poetičan, nevjerojatno dostojanstven način ispunjen emocijama.

Violette

Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije.  Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, namjernicima i posjetiteljima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica.

A da briga o preminulima nikako nije samotan posao dokazuju, uz Violette, i njeni zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.

I tako, iz dana u dan Violette čuva groblje bez velikih potresa. O svakom grobu zna njegovu priču, povijest i život onog koji tu leži.

No, jednoga dana njezinu svakodnevnicu  prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.

A onda ste izvukli svoje bilješke o pogrebima. Tada sam shvatio da ste drugačiji-Da postoje žene koje ne nalikuju ni na jednu drugu ženu. Da vi niste nečija kopija, već da ste vi netko. Str. 109.

Julien dolazi na Violettino groblje

Julien je istražitelj koji je došao ispuniti majčinu zadnju želju, ali otkriva da nikad zapravo nije majku poznavao. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, zbližava ih na jedan nenametljiv, suptilan i skladan način. Julien se povjerava Violette, a ona izvlači iz svog srca  sve svoje tuge, sav svoj jad i ogorčenje. Tajne koje je zakopala duboko u srce ne mogu biti samo njezine, one moraju izaći na površinu, a ona nije sigurna je li spremna otvoriti se Julienu.

Philippe

Nekome je mogao biti dobar muž, ali ne i Violetti. Violette je bila drukčija, suptilna i nježna duša koju nije mogao razumjeti muškarac koji je volio motore, lake žene i odlaske u barove. A nije da nije pokušao. No, nisu je ni voljeli njegovi roditelji. Na kraju je bilo prekasno. Otišao je bez pozdrava.

U tom je trenutku shvatio da je nikad nije prestao voljeti, ali da je prekasno. Vrijeme se nije moglo vratiti. str. 340.

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Dojam o djelu

Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Kad čitate ovu knjigu, postavljate pitanje imamo li svi mi neki životni zadatak koji trebamo odraditi da bi nam duša bila na miru. Vjerujem da je biti čuvarica groblja bio Violettin zadatak. Jedna mala žena, obična, svakodnevna, po ničemu posebna, ni ljepotica, ni bogatašica, ni netko tko se ističe na bilo koji način, osim po hrabrosti, priča nam svoj život.
A taj život je sve, samo nije lagan. To je život satkan od boli koja je obogatila osobu da razumije tisuću sudbina i života, a ne samo svoj. Zato je biti čuvarica groblja za Violette poslanje, a ne zanimanje.

Drago mi je što sam čitanjem ove divne knjige postala svjedokom jednog teškog, ali vrlo neobičnog života. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.

Pročitajte. Ovo je možda najljepša knjiga koju sam pročitala ove godine. Ogromna preporuka!

O autorici

Valérie Perrin (1967.) francuska je književnica rođena na istoku Francuske, a odrasla u Burgundiji. Autorica je triju romana: Oni koje nitko ne posjećuje (2015.), Svježa voda za cvijeće (2018.) i Troje (2021.). No, iako su sva tri postigla velik uspjeh kod publike, međunarodno priznanje donio joj je drugi roman, Svježa voda za cvijeće. Figaro Littéraire uvrstio je Perrin među deset najprodavanijih autora u Francuskoj u 2019. godini, a u Italiji je Svježa voda za cvijeće najprodavaniji roman u 2020. godini. Preveden je na više od trideset jezika, a u pripremi je i miniserija. Autorica  živi u Normandiji.

Gdje kupiti:

Sonatina, web shop Znanje

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica romana Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici: ©Sonatina

Čuvanje tajni samotna je stvar. (Ted, str. 83.)

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

U zadnjoj kući u Nepotrebnoj ulici, prozora zatvorenih šperpločama, živi Ted, sa svojom mačkom Olivijom i kćeri Lauren. Ted je neobičan čovjek, nedruštven, zbunjen, svoje boli liječi alkoholom i tabletama. Lauren je tinejdžerica problematičnog ponašanja, s napadima agresije. Olivia je, čini se, najmudrija i glas razuma, premda je ostali ukućani ne razumiju jer, naravno, Olivija ne govori.

E sad, zašto još uvijek imam onaj loš osjećaj? Što bi moglo biti krivo? … No, kad vam se u životu ne sviđa ono što vam se događa, najbolje da odete spavati dok to ne prestane. (Olivia, str. 35.)

U blizini Tedove kuće, prije jedanaest godina nestala je djevojčica Lulu. Nikad nije pronađena, a njezina sestra Dee Dee odlučna je u pronalasku – makar njezina tijela. Jer Luluin nestanak vodio je u propast cijele obitelji i Dee Dee je toga dana izgubila sve.

Danas je godišnjica Djevojčice sa sladoledom. Dogodilo se to pored jezera, prije jedanaest godina – prvo je bila tamo, a zatim nije. Tako da je dan već bio loš kad sam otkrio da je među nama Ubojica. (Ted, str. 7.)

U kuću pokraj Tedove useljava se nova susjeda.

Čini se da je Tedova kuća strašno zanima jer stalno njuška uokolo. Nešto bi vrlo lako mogla i otkriti.

…stoga moraš biti oprezan. Nikad, nikad im ne smiješ dopustiti da vide tko si zaista. (Ted, str. 186.)

No kao što stoji na stražnjoj korici knjige, to svakako nije ono što očekujete.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici krije brojne tajne. Strašne. Bolne. Okrutne.

Međusobno čvrsto isprepletene.

Likovi koje je nemoguće definirati

Ted, Lauren i Olivija neraskidivo su povezani likovi. Gotovo nikad ne izlaze iz kuće, svaki ima svoje opsesije, svoje bolne točke, svoje, mogli bismo reći, psihoze.

Ted obožava „svoje dvije cure“ i želi ih zaštititi od svega lošega što se nalazi vani. Zato i jesu šperploče na prozorima.

Da, ubijati je teško, ali održavati nešto sigurnim i živim još je teže. Ajme, bar ja to dobro znam. (Ted, str. 20.)

Veoma je teško sagledati situaciju onakvom kakva ona jest jer nam većinu priče pripovijeda sam Ted – potpuno nepouzdan pripovjedač čiju svaku riječ moramo sagledati iz više kutova i dvaput je okrenuti. Neke su njegove izjave prostodušne i naivne pa se moramo upitati kako taj trideset-i-nešto-godišnjak uopće samostalno funkcionira, a kamoli kako odgaja zahtjevno dijete poput Lauren.

Ljude procjenjujem na dva načina – kakvi su prema životinjama i što vole jesti. Ako im je omiljeno jelo nekakva salata, sasvim su sigurno loše osobe. Bilo što sa sirom, vjerojatno su okej. (Ted, str. 18.)

Iz njegovih ulomaka vidimo da se panično trudi sačuvati tajne, da ga je majka od djetinjstva poticala na skrivanje istine i pitamo se – koliko toga on taji od nas – i od sebe?

Olivijini su dijelovi najrazumniji, no ona je mačka pa se čitavo vrijeme moramo pitati – koliko je realno to što ona govori?

Dakle, tri pripovjedača. Tri verzije istine.

A tu je i susjeda, koja ima svoje viđenje događaja.

Koja je istina ona prava?

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici
Olivia 🙂

Horor?

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, počevši od samog naslova, toliko je neobičan roman, drugačiji od svega ostaloga što ste dosad čitali. Sve ono što u njemu jest – nije. A ono što jest – potpuno je različito od većine naših očekivanja. Neću reći da neki među vama neće pogoditi što je na stvari, no priča je toliko kompleksna i isprepletena da ćete, čak i ako štogod pogodite, ipak ostati silno iznenađeni raspletom.

I ja sam naslutila neke dijelove fabule, no pogrešno sam ih uklopila u čitavu sliku i ostala sam paf svime onim što se na kraju dogodilo.

Unatoč najavama, ovo nije horor. Ne u onom klasičnom, žanrovskom smislu. Neću reći da nema i nekih stvarno užasavajućih dijelova, no najgora je zapravo atmosfera poremećenosti. Vi osjećate da nešto dubinski nije u redu, da se nešto ne uklapa. Neka nam sitnica bode oči, no u nju ne možemo uprijeti prstom, jednostavno, osjećamo.

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici je, naprosto, horor života koji nećete moći prestati čitati!

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici – ljubav na prvo čitanje

Ovo je jedna prekrasna, strašna i izuzetno dirljiva priča. Na nekim ćete se dijelovima naježiti. Na nekima ćete stati u nedoumici. Nešto će vas šokirati, nešto rastužiti.
Uglavnom ćete se htjeti vratiti unatrag i nakon što zaklopite zadnju stranicu, htjet ćete još i opet.

Ne znam je li vam to faktor kod izbora knjige, ali ovaj se roman može podičiti i prekrasnim stilom pisanja. Vidi se da se autorica doista potrudila istražiti temu o kojoj piše, da se u to unijela srcem. A neke su rečenice jednostavno toliko lijepe i efektne da ih je šteta ne zabilježiti.

Koliko se puta netko može saviti prije nego se slomi zauvijek? Morate biti pažljivi s polomljenim stvarima; katkad popuste i polome sve oko sebe. (Olivia, str. 254.)

Jednom kada se susretnete s ovim romanom, nadam se da ga nećete zaobići već da ćete s guštom, i strahom, i otvorenog srca, uroniti u Nepotrebnu ulicu. Vjerujte mi, isplati se!

Catriona Ward: Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici

Ostali naslovi ove autorice

Catriona Ward autorica je nekoliko romana, no kod nas je preveden samo njezina najpopularniji, Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici, prema kojem će se snimati i film.

Gdje kupiti roman Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici:

Sonatina

Melanie Guyard: Tihe duše

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Tihe duše: © Znanje

Mélanie Guyard Tihe duše

Ima li svaka obitelj svog kostura u ormaru? U knjizi Tihe duše oni ispadaju iz svakog ugla. Roman je to koji nosi tajnu čuvanu gotovo 70 godina. Spoj dviju generacija, bake i unuka, koji svatko iz svog vremena pričaju priču. Priča je započela u Drugom svjetskom ratu, a završava u sadašnjem vremenu i predstavlja napetu  i živopisnu scenu na gotovo svakoj stranici romana. Tihe duše je dobro napisan roman s likovima snažnih karaktera, ritmičan i lijepih rečenica od kojih svaka ima težinu.

Kad nemamo prirodnu obranu stvorimo je na drugi način. str. 218.

Loïc

Nakon neuspjelog braka i redovitih posjeta psihijatru, Loïc Portevin ne uspijeva sastaviti komadiće svog života. Prestao se truditi da zadrži iluziju braka i vraća se majci i bratu. Ni s majkom se nikad nije najbolje razumio, ona mu je uvijek bila nepoznanica. Majka mu je žena koja je radila tisuću poslova, a ni muškarce nije znala sretno odabrati. Danas ona ima uređen život s mlađim sinom i Loïc osjeća da ni tu ne pripada.

Kako bi ga nekako zabavila, majka ga šalje u Berry, selo u blizini Pariza, da očisti bakinu kuću koju je naumila prodati. Baka Héloïs preminula je prije nekoliko godina i Loïc je se vrlo slabo sjeća. Odlazak iz Pariza na selo Loïcu se činila spasonosna ideja. Došavši u Berry, upoznaje ne baš gostoljubive mještane, ali i simpatičnu policajku Mathilde.

Bakina kuća malo po malo osvaja Loïca koji prilikom pražnjenja tavana kuće svoje preminule bake pronalazi njezinu dugogodišnju korespondenciju s izvjesnim J.

Njegova znatiželja postaje sve veća s obzirom na činjenicu da nikada nije saznao tko mu je djed. Loïc odluči istražiti bakinu tajnu.

Héloïs

Godina je 1943. Héloïs ima dvadeset i jednu godinu kada u njezino selo dolaze njemački vojnici. Trebalo je to biti samo kratko zadržavanje, ali ispalo je drugačije. Seoski mladići među kojima je i Héloïsin brat Jean u namjeri da provedu otpor potaknu strašnu osvetu Nijemaca. Devetero ljudi je streljano. Od tog dana, svi oni koji imaju posla s Nijemcima obuhvaćeni su kolektivnom mržnjom i vrijeđanjem, a na njihove se obitelji upire prstom. Stoga je Héloïsino druženje s mladim Franzom naišlo na osudu cijelog sela, obitelji, prijatelja i  Héloïsinog bivšeg zaručnika.

Tajnu su znali samo Héloïs i Jean, a oni je neće nikome reći. Kad Héloïs ostane trudna, pakao za nju tek počinje…

Héloïs je umorna od objašnjavanja muškarcima stvari koje trebaju shvatiti. Umorna je od preuzimanja njihovih odgovornosti. str. 184.

Mélanie Guyard Tihe duše

Dojam o djelu

Rat je stanje u kojem su reakcije i ponašanje ljudi potpuno drugačije nego u „normalnom“ životu. Stoga je pitanje krivnje i oprosta vrlo specifično i osobno. Ljudi su skloni optuživati, vrijeđati i mrziti bez pravog povoda. U ratu je to sve više potencirano.

Héloïs je prava heroina. Prezrena od svojih, ošišana od strane svojih mještana zbog prijateljstva s Nijemcem nakon što je zatrudnjela, tragičan je lik ove knjige. Tajnu koju ima nije otkrila nikome do kraja svog života. Tajanstveni J. s kojim je razmjenjivala pisma ostao je nepoznat sve dok se nije pojavio Loïc i zainteresirao za bakina pisma kako bi možda otkrio trag svog djeda.

Tihe duše lijepo je napisan roman usprkos teškoj temi. Rasplet me, moram priznati, malo iznenadio jer sam očekivala skroz nešto drugo. Priznajem da mi se nije  pretjerano ni svidio, ali to ne umanjuje vrijednost ovog romana. Jaki ženski lik Héloïs majstorski je  napisan i nosi cijelu knjigu.

Iako je sličnih tema obrađivanih u literaturi bilo i ranije, Tihe duše svojom dirljivošću i poetičnošću osvajaju srca čitatelja.

Ako želite pročitati roman slične tematike, bacite pogled na našu recenziju romana Dječak iz Toskane.

Zapeli su ovdje, već mjesecima, odsječeni od vijesti, ne radeći ništa osim sanjareći. Kao i svi vojnici, i oni sanjaju o povratku svojim najdražima, ognjištu. Ovo ratno ih već dugo ne grije. Duše su se ohladile. str. 148.

O autoru

Mélanie Guyard, rođena 1981., profesorica je biologije u jednoj školi u pariškoj regiji. Pod pseudonimom Andoryss napisala je scenarije za desetak grafičkih romana i objavila nekoliko romana za mlade. Tihe duše njezin su prvi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Znanje

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Oduvijek živimo u dvorcu: ©Vorto Palabra

Ime mi je Mary Katherine Blackwood. Osamnaest mi je godina i živim sa svojom sestrom Constance. … Svi su ostali u mojoj obitelji mrtvi. (str. 7.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Oduvijek živimo u dvorcu

Na kraju sela, u velebnom dvorcu nekad glasovite i bogate obitelji Blackwood, žive sestre Mary Kate zvana Merricat i Constance Blackwood, sa svojim nepokretnim stricem Julianom. Kane se sela i selo se kani njih, još otkad je Constance optužena da je poubijala ostale članove obitelji.

Constance je te optužbe oslobođena, no selo ne oprašta i ne zaboravlja. Ona sada nikad ne izlazi iz kuće, a sve namirnice donosi Merricat, kada se dvaput tjedno uputi u selo. Tamo se suočava s osuđujućim pogledima, nervoznim osmjesima i općenitom željom da što prije ode. No, Merricat nije obična djevojka – njezin svijet nije kao svijet ostalih. On je pomalo iskrivljen, tajanstven, intrigantan. Merricat nam pripovijeda priču o svojoj obitelji, onoj umrloj i ovoj preživjeloj. Priča nam o magijskim ritualima kojima pokušava sačuvati kuću i život obitelji od uljeza izvana.

Manjkava čarolija, ili neispravno upotrijebljena, mogla bi našoj kući donijeti samo još veću katastrofu. Pomislila sam na majčin nakit, jer danas je bio dan svjetlucavih stvari… Pomislila sam na knjige, koje su uvijek jak štit… (str. 93.)

Priča nam o mržnji koju osjeća prema seljanima i gađenju koje oni osjećaju prema preživjelim Blackwoodima. O bizarnoj znatiželji koja ih prožima kad god sretnu Blackwoodove cure i morbidnom strahu od jedenja bilo čega što su one dotakle. Merricat ih mrzi i svima im želi smrt. Constance je razumnija, odraslija, pomirena sa sudbinom.

„Loše ih je mrziti“, Constance je rekla, „to samo oslabljuje tebe“, ali mrzila sam ih svejedno i pitala se zašto ih je uopće imalo smisla stvarati. (str. 16.)

Dolaze nevolje

K sestrama se uskoro useljava rođak Charles, prvi nagoviještaj nevolje koja se neminovno obrušava na kući Blackwood. Merricat ga prezire i želi ga se riješiti, no čini se da njezine metode ne djeluju.

Razmišljala sam kako mora da je jako teško biti demon i duh, čak i Charlesu; ako se ikad zaboravi ili dopusti da mu maska padne samo na trenutak, odmah bi ga prepoznali i otjerali; morao je biti strahovito oprezan da uvijek upotrebljava isti glas i pokazuje isto lice i isto vladanje, bez omaške; morao je cijelo vrijeme biti na oprezu da se ne oda. Pitala sam se hoće li se vratiti u svoj pravi oblik kad umre. (str. 108.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Loši se događaji gomilaju.
Napetost raste.
Kraj je će nas uhvatiti nespremne.

Remek-djelo američke književnosti

Premda na stražnjim koricama romana piše da je Oduvijek živimo u dvorcu gotička, duboko uznemirujuća priča, nisam imala pojma u što se upuštam.

Nakon čitanja ostala sam paf jer ovakva djela nisu česta i nije ni čudo što je ovaj kratki roman postao američki klasik. Isto tako, ne čudim se ni što su mišljenja oko njega podijeljena jer nije za svačiji ukus. Nema vam druge – morate ga pročitati!

Sram me reći da, kao nastavnica jezika i književnosti, u cijelom svom školovanju i profesionalnom životu nisam susrela Shirley Jackson i zbog toga žalim. Vidimo vrijednost njezina pisanja i ne čudim se što su inspiracija današnjim horor književnicima, među kojima se svakako ističe Stephen King.

Ovo nije horor per se, ali u čitateljima ostavlja neki nelagodan osjećaj poremećenosti i tihe jeze. Kao da nije sve onakvo kakvim nam se prikazuje. Kao da nešto dubinski nije u redu, ali nikako ne možemo proniknuti što.

Mračna tajna osebujne obitelji

Najviše me se dojmila neuroza koja se širi sa svake stranice romana Oduvijek živimo u dvorcu. Merricat je nepouzdani pripovjedač i u njene riječi sumnjamo od početka, no mislima nam se provlači pitanje – što ako je u pravu? Što ako njezino, pa… Recimo osebujno viđenje svijeta u sebi nosi neku natruhu istine? Što ako zapravo nije ona ta koja je neobična, već su svi oko nje… Pogrešni? Premda ima osamnaest godina, često sam imala slučaj da je zapravo osmogodišnjakinja i nisam mogla ne upitati se – ZAŠTO?

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

A onda je tu i rulja – selo koje stoji nasuprot djevojkama Blackwood. Svi njihovi postupci – podsmjehivanje, nelagodno hihotanje, mrki, no znatiželjni pogledi… Smetaju nam poput svrbeža i koliko god se grebemo, osjećaj neugode ne prolazi. Tren smo u koži Merricat koja je praktički prisiljena trpjeti sve to i koja bježi u neki svoj izmaštani svijet, a tren smo u koži seljana koji se (opravdano?) boje cura i njihove neslavne prošlosti.

Napetost raste iz stranice u stranicu, pogotovo dolaskom rođaka Charlesa od kojeg nam se instinktivno dižu dlake na glavi. Nešto u vezi njega nije kako treba, sumnjiv je i ne sviđa nam se. Merricat to jedina vidi i možda baš ona na nas prenosi svoju neurotičnost. Isprva luckaste, ali bezopasne, njezine misli postaju sve gore, nasilnije, opsesivnije… Opasnije?

A onda, sve kulminira velikom nesrećom koja to nije.

Kraj ostavlja bez teksta, neizbježan koliko i šokantan. Morbidan koliko realan.

Nezaboravan.

Da su sve lektire ovakve, tinejdžeri bi u rukama, umjesto mobitela, čitavo vrijeme nosili knjige.

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija (koju možete pročitati klikom na naslov) prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće. Nećete požaliti ako je pročitate, trebat će vam deset minuta, a motat će vam se po glavi oho-ho duže. Baš kao i u romanu Oduvijek živimo u dvorcu, i u njoj je važan segment mentalitet rulje. Meni je bila izvrsna!

Oduvijek živimo u dvorcu smatra se remek—djelom ove autorice, najpoznatije po djelima u žanru horora i misterija. Prije koju godinu prema ovom je romanu snimljen i film, čiji će vam trailer, bez kapi krvi, poslati neugodne žmarce niz kralježnicu.

Poznat je i njezin roman Prokletstvo kuće Hill, koji se smatra pretečom svih ostalih horor romana o ukletim kućama.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Rebecca Daphne de Maurier, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Oduvijek živimo u dvorcu:

web shop Znanje

Miranda Cowley Heller: Palača od papira

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica romana Palača od papira: ©Znanje

Miranda Coeley Heller Palača od papira

Palača od papira autorice Mirande Cowley Heller puno je više od ljubavne priče. To je priča o odrastanju, priča o prvoj ljubavi, priča o adolescentnim godinama koje su za većinu mladih stresne i turbulentne, a za  Elle Bishop i više od toga. Djevojčica rastavljenih roditelja koji se i sami bore sa snalaženjem u roditeljskim ulogama, Elle u najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti.

Palača od papira

Palača od papira naziv je za šumovit predio Back Woods koji se nalazi u Cape Codu, a sastoji se od devet jezera okruženih borovima i kukutom. Duboke rupe u krajoliku ispunjene su čistom jezerskom vodom. Na tom mjestu Ellin je djed sagradio kamp od niza brvnara i nazvao ga Palača od papira. To je mjesto na kojem je Elle doživjela svoje najsretnije i najtužnije trenutke. Trenutke posvemašnje sreće i trenutke neizrecivog užasa. Ali to je i mjesto kojem se vraća već pedeset godina.

No, to je još uvijek moja šuma, moje jezero. Mjesto kojem se vraćam već pedeset godina- svako ljeto svog života. (str. 23.)

Sadašnjost

Kolovoz je. Elle Bishop s obitelji provodi ljeto u kampu u Back Woodsu sa suprugom Peterom i troje djece. U blizini je i Jonas, Ellina prva mladenačka ljubav. Jonas je na odmoru sa suprugom Ginom. Elle i Jonas upoznali su se još kao djeca u ovom istom kampu. Bili su nerazdvojni prijatelji čije je druženje preraslo u prvu ljubav. Kada su bili u najosjetljivijim godinama, tragičan događaj prekinuo je sve. A onda ih je život razdvojio.

Jedna rečenica, ispisana uvijek iznova. Dijelom kazna, dijelom inkarnacija: trebala sam ga spasiti. (str. 256.)

Nakon zajedničke večeri pune sjećanja na drage ljude i minule događaje, Elle i Jonas iskradaju se i provedu strastvenu avanturu. Neproživljena djetinja ljubav, flert ili nešto više, saznat ćemo u priči koja traje, prekida se, ponovno traje i opet se prekida i tako pedeset godina.

Razmišljam o odlukama koje smo donijeli-onima od kojih sam se skrivala čitav svoj život. (str. 366.)

Elle i Peter

Elle je u sretnom braku s Peterom, britanskim novinarem. Peter je staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Peter je muškarac koji je uvijek tu za Elle i kojeg ona beskrajno voli. On je stijena za koju se Elle drži svih ovih godina. Čovjek koji je prošao s njom i gubitak bliske osobe i pomirio je s ocem s kojim nije znala komunicirati, čovjek kojeg Elle ne smije ostaviti jer on to ne zaslužuje.

Ti si moja supruga. Ljubav mog života. Nema toga što ti možeš reći ili učiniti da bi se to promijenilo. (str. 338.)

Elle i Jonas

Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati. Jonas nije samo čežnja. On je i sudionik svih događaja u Ellinom životu od kojih su neki uistinu strašni. Svjedok Ellina zlostavljanja u djetinjstvu, bio joj je pomoć i potpora u najtežim trenucima. Ali i on je tada bio samo dijete. Tajna koju zajednički dijele vezala ih je neraskidivim vezama.

I sada kada su se ponovno našli, Elle shvaća da ne može povući crtu između onoga što jest i onoga što je moglo biti. Odluka je na njoj.

Imam dvije mogućnosti. Jednu ne mogu imati. Drugu ne zaslužujem imati.
(str. 385.)

Palača od papira – more ili luka?

Autorica nam priča dvije priče. Jedna je u sadašnjosti, na Cape Codu, u kampu Ellenog djeda koje je postalo kultno mjesto obitelji Bishop. Druga je u fragmentima Ellina  i Jonasova života, prikazanih kronološki u različitim godinama, sastavljena od života njihovih roditelja, njihovog djetinjstva i mladenaštva pa sve  do Elle i Jonasa kao odraslih osoba.

Puno puta se u životu dogodi da snagu ljubavi shvatimo tek onda kada smo je pustili. Neki ljudi  shvate njezinu veličinu i snagu na vrijeme, a drugi tek s odmakom, kada se ta ljubav pretvori u bolnu čežnju. To se dogodilo i Elle.

Palača od papira nezahtjevnom bi se čitatelju mogla učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Čini nam se da roman slijedi život koji čine naša prošlost  i naša sjećanja, mjesto koje smo imali u djetinjstvu i koje je bilo samo naše, tajnovito i skriveno, a mjesto gdje smo uvijek pripadali. Palača od papira za Elle je put koji može naslikati zatvorenih očiju kad god se sjeti svog djetinjstva.

A onda,  u inventuri života, prepoznajemo biće koje će čuvati to sjećanje samo za nas. Za Elle je to bio Jonas. Ali, ona je sada udata žena, supruga  s dvoje male djece i zahtjevnim sinom tinejdžerom. Njezin brak je solidna, mirna luka u koju se s radošću vraća. Vrijedi li to valova uzburkanog mora koje nudi Jonas? Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…

Što je na kraju odlučila Elle, saznat ćete kada pročitate ovu toplu, životnu i vrlo slojevitu knjigu. Palača od papira napunit će nas čitatelje hrpom emocija koje je autorica, uz predivne opise krajolika, dovela do savršenstva i navesti nas na razmišljanje o odlukama koje donosimo u životu.

Topla preporuka za ovu lijepu knjigu!

Miranda Cowley Heller Palača od papira

O autorici

Miranda Cowley Heller  odrasla je u New Yorku provodeći ljeta na Cape Codu. Nakon što je diplomirala na Harvardu, postala je urednica knjiga, a zatim je  radila  kao viša potpredsjednica i voditeljica dramskih serija na HBO-u, razvijajući i nadzirući serije poput The Sopranos, Six Feet Under, The Wire, Deadwood i Big Love. Svoje vrijeme dijeli između Los Angelesa, Londona i Cape Coda. Palača od papira njezin je prvi roman, a mi se unaprijed radujemo svakom sljedećem.
 

Gdje kupiti roman Palača od papira:

Znanje



Emma Healey: Elizabeth je nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Elizabeth je nestala: ©Mozaik knjiga

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Elizabeth je nestala

Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)

Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.

Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)

Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.

Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.

Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.

Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.

Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?

Da nije možda nestao netko drugi?

-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)

Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…

Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.

I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.

Kriminalistički roman

Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.

U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?

U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?

To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.

Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)

Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.

Obiteljska drama

Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.

Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.

Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.     

Elizabeth je nestala – naposljetku

Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.

Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.

Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.

Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.

Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.

Gdje kupiti roman Elizabeth je nestala:

web shop Hoću knjigu

Patrick Gale: Mjesto zvano Winter

Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Mjesto zvano Winter: ©Mozaik

Patric Gale Mjesto zvano Winter

Epska saga koja vas takne u srce

Mjesto zvano Winter životno je putovanje jednog čovjeka koji prolazi teške kušnje na putu samootkrivanja. Život ga cijelo vrijeme brutalno šiba, ali on ne posustaje ni duhom ni tijelom, čak ni u trenutku kada dospijeva u psihijatrijsku ustanovu. Harry Cane je borac čija borba za opstanak predstavlja epsku sagu koja će zadiviti svakog čitatelja.

Baziran na istinitim povijesnim događajima s početka 20.stoljeća, Mjesto zvano Winter kombinira intimnu i nježnu obiteljsku priču s elementima surove stvarnosti. Misterija koja nikada nije razjašnjena, a vezana je za autorovog djeda, dugo je mučila autora. Odrastavši uz ženske figure, majku i tetke, autora je zbunjivalo odsustvo podataka o djedu. Nakon što je prionuo opsežnom istraživanju uz bakine bilješke i svjedočanstva ljudi koji bili djedovi suvremenici, Patrick Gale sumnjao je da je njegov djed bio „persona non grata“ zbog svog načina života i stavova. Mnoštvo tabua koji su u to vrijeme vladali, a poglavito onih koji su snažno žigosali bilo kakve „nepoćudne“ ljubavne veze,  autoru su dali izvrsnu osnovu za pisanje ovog romana.

Harry- prvi život Engleska

Kao stariji sin u imućnoj obitelji Cane, Harry se činio dobra prilika među mladim engleskim aristokratkinjama, kao uostalom i njegov mlađi brat Jack. Ali dok je Jack bio odvažan, društven i prepun mladenačkog poleta, Harry je bio sramežljiv, analitičan i nesiguran. Uz to, Harry je imao i govornu manu zbog koje je mucao u novim i neočekivanim situacijama. Bez obzira na to, oba brata oženila su se mladim sestrama iz mnogobrojne obitelji. U braku Harry vodi jednostavan život bez ikakvih odricanja ili poslova, što mu omogućuje obiteljski imetak. Čak ni rođenjem kćeri situacija se ne mijenja. Sjenu na idiličan  brak baca  suprugina zaljubljenost u bivšeg momka, a i Harry je, čini se, ušao u brak više zbog majčina očekivanja nego zbog stvarne zaljubljenosti. Međutim, stvari se mijenjaju kad Harry na kazališnoj predstavi upozna zanimljivog gospodina Browninga. Planula je  ljubav, za ondašnje uvjete skandalozna, sramotna.

Ti ćeš iskoristiti prvu priliku kako bi se udaljio od ove obitelji. Predlažem ti da napustiš zemlju i da niti ne pomišljaš na povratak. str. 106.

Odlazak u Kanadu

Nakon otkrivanja vlastite seksualnosti i krivnje koja ga proganja, a pod pritiskom šogora da napusti obitelj kako ne bi bila osramoćena, Harry se odlučuje na odlazak u Kanadu. Kanada je zapravo bijeg od  života kakvim je živio do sada, kraj besposličarenja i početak pretvaranja Harryja u farmera. Kanada je u to vrijeme bila „obećana zemlja“. Prepuna nepreglednih prostranstava i prerija koja imaju potencijala postati plodne oranice, bila je veliki mamac za namjernike, očajnike i beskućnike iz svih krajeva svijeta. Harry je samo jedan od najamnih radnika koji stiže u hladni, surovi okoliš, u namjeri da kupi nekoliko parcela i postane poljoprivrednik i farmer. Početak je surov i težak, Harryjeva poznanstva oskudna i osamljenička. Ali te prve godine u Kanadi, Harry je uz teški fizički rad pronašao prijeko potreban psihički mir.

Mjesto zvano Winter-drugi život

Mjesto zvano Winter nalazi se na granici divljine i civilizacije i jedno je od najhladnijih i skoro potpuno izoliranih  mjesta u Kanadi. Ali, za Harrya predstavlja novi početak. Nakon dvogodišnjeg rada kod najamnika gdje je naučio farmerski posao, Harry kupuje vlastitu zemlju i započinje živjeti kao farmer. Počinju godine suše, gladi, bolesti i teškog fizičkog rada. Ali to su i godine u kojima je Harry pronašao prijatelje nakon što se sprijateljio s vlasnicima susjedne zemlje, bratom i sestrom, te u okolici pronalazi i  novu ljubav.

Ako mi dopustiš, i ako se uzmognem vratiti kući, želim ostarjeti uz tebe. Uz tebe sam našao sreću, onakvu kakvu se nikada nisam nadao iskusiti. str. 340.

Sanatorij

Nakon što je naučio kako opstati i izborio se za novi život, Harryjeve kušnje ne nestaju. Bolesti, smrtonosna gripa koja ne bira žrtve i opasni čovjek koji se umiješao u njegov život razaraju Harryjevu sreću. A to je više nego što Harry može podnijeti. Zbog trenutaka bunila i posvemašnje izgubljenosti smješten je u sanatorij – što je bio naziv za psihijatrijsku kliniku. Boravak u sanatoriju koristio je Harryju. Naučio je tko je. Prihvatio je sebe, svoje osjećaje i svoja opredjeljenja. Svjestan je da ga ljudi marginaliziraju, ali on je postao jači. Meditacije, razgovor s liječnicima i samospoznaja, natjerale su Harryja da otkrije  unutarnju snagu i sposobnost za ljubav kakvu do tada nije poznavao. Nakon boravka u sanatoriju vraća se u Winter kako bi još jednom počeo ispočetka.

Patric Gale Mjesto zvano Winter

Dojam o djelu

Ova knjiga nastala je nakon velikog čina promišljanja i istraživanja. Autor piše roman bez opredjeljivanja ili osuđivanja onih koji se ne uklapaju u uobičajene obrasce emotivnih veza. Njegova priča je topla, suptilna, ali ispričana iskreno i  s velikom jačinom. Patrick Gale točno zna naći ono mjesto koje će vas taknuti, nagnati da zavirite u svoju nutrinu i natjerati da razumijete. To je Mjesto zvano Winter. Otkrivanje seksualnosti, put ljubavi, razočaranja i krivnje, kao i nade, volje za životom i opstankom, sve su to poveznice  maestralno utkane u ovaj roman.

Izvrsno je autor donio lik Harryja. Čovjek koji cijeli svoj život osjeća da je drugačiji, ali slijedi konvencionalan stil života koji uključuje ženidbu i osnivanje obitelji, jer zna da se to od njega očekuje. Nakon teškog i bolnog puta samootkrivanja, Harry konačno sebe prihvaća onakvim kakav jest puštajući srcu da u emotivnim prostranstvima odabere za koga će kucati.

Jako je dobro autor predočio razliku između tople, viktorijanske Engleske s uglađenim građanskim štihom s jedne strane i surovih predjela Kanade  i na taj način metaforički odvojio prvi od drugog dijela Harryjeva života.

Ovo je dirljiva ljubavna priča koja ne poznaje vrijeme, prostor ili osobe. Ona se događa samo u srcu. Svidio mi se ovaj roman. Nadam se da će i vama. Dok čitate, pustite da vam glavna emocija bude ljubav. Sve ostalo je manje važno.

Velika preporuka!

O autoru

Patrick Gale rođen je na otoku Wight 1962. godine. Rano djetinjstvo proveo u zatvoru Wandsworth koji je vodio njegov otac, nakon čega se obitelj preselila u Winchester. Studirao je na Sveučilištu Oxford. Danas živi na farmi na jugozapadu Engleske sa svojim suprugom Aidanom Hicksom gdje se, osim što piše, bavi poljoprivredom i stočarstvom. Prijevod na hrvatski jezik potpisuje Marin Popović, a izdavač je Mozaik knjiga. Mjesto zvano Winter bilo je izbor Book Cluba Radio 2 i  nakon objave ušlo je u uži izbor za nagradu Costa Novel, nagradu Walter Scott i nagradu za knjigu godine neovisnih prodavača knjiga 2016. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik