Nešto novo, nešto staro – jesenski intermezzo za čitanje

Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.

Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.

Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.

Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše.
Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.

I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!

jesenski intermezzo

Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri

Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.

Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih.
Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjeti Willa Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljeća Nancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijete Romyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.

Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond, Sobarica i Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!

Spooktober – strašni listopad

Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.

Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salema uz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.

Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.

Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hill točno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!

jesenski intermezzo

Domaći autori

Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora.
Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmete Nedovršenu Marine Gudelj, Pedeset cigareta za Elenu Marine Vujčić, Horror vacui Staše Aras i Mater Dolorosa Jurice Pavičića.

Tu su i izvrstan, dirljiv i strašan Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića te Doručak Dinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubav Zorana Pilića.

Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.

Knjige o knjigama

Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjiga Carstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši.
Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna Misery Stephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.

Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!

jesenski intermezzo

Ove jeseni – putujemo

Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.

Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanici i Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.

Put po Americi trajao bi i godinama, ali mi ćemo predložiti samo dva smjera – šetnju po Mostovima u okrugu Madison i plovidbu po rijeci Mississippi u Ovoj blagoj zemlji.

A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.

Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansi u kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.

Šarmantno i od pomoći

Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnost koja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.

Takva kakva jesi je i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.

Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.

Ljubavna obmana u Španjolskoj seksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.

jesenski intermezzo

Je li jesenski intermezzo već počeo?

Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.

Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.

Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?

Gdje kupiti sve navedene romane:

Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.

Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.

Znanje i Vorto Palabra

Stilus

Mozaik knjiga

Hena com

Fraktura

10 hrvatskih spisateljica za vašu tbr listu

10 hrvatskih spisateljica

8 koje smo tek otkrile i 2 koje već dugo volimo

Budući da smo na isteku mjeseca hrvatske knjige, odlučile smo vam pripremiti popis odnosno preporuku hrvatskih autora koje ne smijete zaobići. Ovaj smo se put odlučile da to budu AUTORICE – 10 hrvatskih spisateljica koje se moraju naći na vašem popisu za čitanje. Hrvatska književnost ima toliko spisateljica koje stvaraju prava remek-djela i željele smo to istaknuti ovom objavom. Hrvatske autore – muškarce – svi znamo i kad god spomenemo hrvatsku književnost, sigurno će nam prvi na pamet pasti autori. Zato, odlučile smo malo promovirati žene u književnosti.

Odabrale smo osam autorica koje smo tek ove godine prvi put čitale i ostale iznenađene kvalitetom njihovih djela. Naravno, tu su i dvije klasičarke, autorice bez kojih domaća književnost ne bi bila ista.

Odlučile smo spomenuti samo suvremene autorice, tako da Marija Jurić Zagorka i Ivana Brlić Mažuranić nisu na popisu. Njih i ne treba posebno predstavljati, kladimo se da među nama nema onih koji nisu pročitali makar jedno njihovo djelo.

Na našem popisu 10 hrvatskih spisateljica koje ne smijete zaobići, svoje su mjesto našle ove dame.

Marina Vujčić

Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Objavila je romane Tuđi život 2010., A onda je Božo krenuo ispočetka 2014., Mogla sam to biti ja 2015., Susjed 2015. i Pitanje anatomije 2017. godine. U suautorstvu s Ivicom Ivaniševićem objavila je roman Otpusno pismo 2016. Piše i drame od kojih su neke i nagrađene. Autorica živi i radi u Zagrebu.

Pedeset cigareta za Elenu knjiga je koju čitate u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva.

U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Oliver, Viktor, Magdalena i Greta, četvero ljudi koji se uopće ne poznaju u jednom trenutku povezati će se slučajnim sitnicama. To će proizvesti efekt leptira. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o ožiljcima vlastite duše.

Gdje kupiti: Fraktura

Iva Kolega

Iva Kolega zadarska je spisateljica koju je javnost upoznala romanima Ljubavna glad i Sjeme tame. Nedavno je, na području Srbije, izdan i njezin treći roman, Zver u nama, za koji mi se, makar prema kratkom sadržaju, čini da će biti jednako dobar i strašan kao i Sjeme tame.

Budući da sam čitala samo ovaj potonji, ukratko ću prepričati radnju i naglasiti zašto ga, ako već niste, morate pročitati.
Dakle, Sjeme tame prati naizgled prosječnu obitelj. Iris je kućanica i majka troje djece. Njezina obitelj je nesretna kao i mnoge druge obitelji pa Iris svoju nesreću umanjuje svakodnevnim čitanjem crne kronike. Suprug Saša je glava obitelji i obiteljski nasilnik i svi mu se miču s puta, premda povremeno ipak ne mogu umaknuti njegovu bijesu. Ostatak obitelji čine kćeri Diana i Julija te sin Luka. Čitajući tako crnu kroniku, Iris nalazi na vijest kako se u blizini dogodilo silovanje. Šokirana tim događajem, uviđa kako se Saša te noći vrlo kasno vratio doma. A odjeća koju je ujutro skupila s poda bila je krvava. Iris na pamet pada strašna pomisao – da njen Saša nije silovatelj? Istina je, zapravo, gora od svega što Iris može iti zamisliti.

Ovaj mučni psihološki triler pročitala sam u hipu. Znala sam da je težak, ali ovoliko… Dugo nakon zatvaranja zadnje stranice razmišljala sam o likovima i njihovim sudbinama. Još me više šokirala činjenica da je Sjeme tame zapravo pisano prema stvarnom događaju. To je roman koji se čita jednom. Roman koji boli, koji nam izaziva mučninu, strah, gađenje, klaustrofobiju. On je dokaz – čudovišta postoje. I jako su, jako blizu.

Gdje kupiti: Fokus

Marina Gudelj

Posebno mi je zadovoljstvo predstaviti mladu splitsku spisateljicu Marinu Gudelj s kojom sam imala čast studirati hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Zbirka priča Fantomska bol prva je njena objavljena knjiga nastala od kratkih priča za koje je i nagrađena nagradom Prozak 2018. godine. Prije par dana Hena com je objavila i njezin prvi roman Nedovršena koji jedva čekam pročitati!

Fantomska bol sadrži 16 kratkih priča čiji su glavni likovi uglavnom žene. Smještene su u dalmatinsko zaleđe, obogaćene dijalektom, a govore o snovima, strahovima, boli – nečemu što nemamo, što nedostaje, a što boli. Otuda i taj neobičan naslov – fantomska bol. Priče su pisane uglavnom u prvoj osobi, a u njihovom fokusu nisu ljudi koji su uspjeli. Upravo suprotno, to su oni manje uspješni, pomalo disfunkcionalni, nesretni – životni ljudi kakve viđamo svuda oko sebe. Ovo je zbirka od svega stotinjak stranica koju pročitate u jedno popodne, ali o kojoj mislite puno, puno duže.

Gdje kupiti: Jesenski i Turk

10 hrvatskih spisateljica

Ivana Vranjić

Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Roman Oblačna je njezino prvo prozno djelo. i ja vam ga od srca preporučujem. Ako volite slatko-gorku priču o ljubavi, voljet ćete i Oblačnu.

Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradiću gdje svi znaju sve o svima i uvjereni su da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par. Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog gradića – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir. No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina. U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.

Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.

Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.

Ivana Šojat

Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Autorica je brojnih nagrađenih knjiga za mlade i za odrasle, a piše romane, zbirke priča, novela i poezije: Ezan, Ljudi ne znaju šutjeti, Emet i druge priče, Zmajevi koji ne lete, Jom Kipur, Ničiji sinovi, Sofija plaštevima mete samoću...

Ne mogu sve priče biti sretne, vesele, razdragane, prpošne. Neke moraju biti i strašne. Takve su otprilike priče autorice Ivane Šojat u knjizi Emet.

Emet na hebrejskom znači “život” i tom je riječju oživljen Golem. Ispisana na njegovo čelo, ona ga oživljuje, a brisanjem samo jednoga slova, “E”, nastaje Met – “smrt”. Sve nam je to lijepo objasnila autorica vješto balansirajući između svijeta onostranoga, horora i fantastičnog svijeta u kojem obitavaju junaci  Emeta i drugih priča. Sjajno razlažući tezu o zločinu koji “se vraća” ako nije otkriven i kažnjen, Ivana Šojat podiže atmosferu nelagode straha i dolaska neizbježnog. U osnovi svih priča je je povezanost između živih i onih već umrlih.

I upravo simbolika bliske povezanosti između života i smrti, ta tanka granica koja život i smrt spaja i razdvaja, u temelju je svih u ovoj knjizi okupljenih tekstova. Naime, mrtvi u pričama Ivane Šojat nastavljaju obitavati u svijetu živih i nakon svoje smrti, tako da više niste sigurni jesu li glavni protagonisti još uvijek živi ili su i oni zapravo mrtvi, ali su još uvijek prisutni u svijetu živih i kreću se među njima. Emet je zbirka horor priča kojima nije intencija plašiti ljude već ukazati na zlo kao neodvojiv dio ljudske naravi.

Gdje kupiti: Fraktura

Staša Aras

Staša Aras (Stanislava Nikolić Aras) profesorica je književnosti. Do sada je objavila tri zbirke poezije: Takve se stvari događaju ljudima, Nedolično i vrijedno spomena te Premještanja. Tu su i dvije zbirke kratkih priča, Meke granice i 12 pred zidom te roman Horror vacui koji ne smijete propustiti.

Horror vacui je strah od praznine – no u njemu ništa nije isprazno. Svaka rečenica malo je remek-djelo.

Između nje, kojoj tek na samom kraju saznajemo ime, i supruga Petra nije ostalo više ništa. Gotovo da više i ne razgovaraju, jedno su drugom potpuni stranci. Tako mu neće reći ni da je trudna ni da je abortirala, proživjet će sve to sama unutar sebe. Nadalje pratimo njene unutarnje monologe, razgovore sa samom sobom, zapažanja o svijetu koji je okružuje. Godina je 2016., traje Europsko nogometno prvenstvo, okružuju je zastave, navijači, dresovi i urlanje iz kafića. Pada vlada, premijer je svrgnut. Ona je puki promatrač svijeta oko sebe.

I premda, naravno, ovaj roman žanrovski nije horor, no on nas plaši. Plaši nas stanje u kojem se nalazi glavni ženski lik. Plaši nas pomisao da ćemo se naći na njezinom mjestu – udaljeni od supruga, od prijatelja, od života kao takvog. Egzistencijalna kriza u kojoj se ona nalazi prelijeva se i na nas. Ipak, u njoj ona izaziva bezvoljnost, pomirenost. U nama bijes.
Roman je ovo koji, na sve 160 stranica, u čitatelja izaziva pregršt emocija.

Mora se naći na vašoj tbr listi!

Gdje kupiti: Hena com

10 hrvatskih spisateljica

Lari Mari

Lari Mari je zapravo književni dvojac koji čine Larissa Kunić i Marieta Kola. Budući da pišu pod jednim imenom, uvrštavamo ih na svoj popis 10 hrvatskih spisateljica na koje morate obratiti pozornost. Ove dvije talentirane književnice dobitnice su nagrade Kiklop i začetnice književnog pravca nazvanog proza koja liječi.

Autorice su pet romana: Bez ljubavi i mržnje, Zlatni Mjesec, Amarati, Naličje spoznaje i Bremenita šutnja. Odlučile smo reći malo više o ovom posljednjem navedenom romanu, iako vjerujemo da nećete pogriješiti ma koji god uzmete u ruke.

Bremenita šutnja uvlači nas u labirinte glavnih junaka, a govori o bremenu, teretu koji svatko od nas nosi kroz život. Kada se stvara to breme? U djetinjstvu, obilježavajući nas za cijeli život? U romanu Bremenita šutnja tema je baš to – teret koji stvara šutnja, šutnja o proživljenim traumama, o bolnoj prošlosti, o svemu o čemu se ne usuđujemo progovoriti.

Ovaj je roman spoj beletristike, filozofije, psihologije, a o njemu razmišljamo još dugo nakon čitanja.

Gdje kupiti: Mozaik knjiga

Jana Krišković Baždarić

Jana Krišković Baždarić rođena je u Rijeci. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci te informacijske znanosti na Sveučilištu u Zadru. Njen prvi roman Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću jedno je od najšarmantnijih i najzabavnijih djela koje sam imala priliku čitati ove godine (a čiju recenziju donosim uskoro). Bela je mlada žena, novinarka u lokalnim, no osjeća se pomalo zarobljeno u svom životu. Sve ono što je prije htjela sada ima, no polako tome u dosadu i učmalost, osjeća da gubi samu sebe. Jedan e-mail promijenit će cijeli njen život kada se odvaži prihvatiti posao u njujorškom časopisu!

Belin život mijenja se iz temelja te ona ponovo otkriva i pronalazi sebe, svoj životni put, sreću i, dakako, ljubav. Bela Lang junakinja je koja će vas naživcirati, nasmijati, naljutiti, rastužiti… Proživjet ćete sve ono što i ona proživljava jer vam se obraća s tolikom lakoćom, neposredno, jezikom koji svi razumijemo, kojim se koristimo i u koji već nakon prve stranice potpuno utonemo. I ono što mi se jako svidjelo – iako Bela na kraju doživi svoj ljubavni happy end – roman uopće nije na to usmjeren. Bela zapravo traži sebe, pokušava ostvariti svoje snove, pobijediti strahove i probiti se u svijetu koji joj ne ide na ruku. Ako volite girl power romane – uživat ćete u Belinoj potrazi za srećom!

Gdje kupiti: Fragment

Julijana Matanović

Julijana Matanović  suvremena je hrvatska književnica i književna znanstvenica. Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča Zašto sam vam lagala (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (Nagrada Kiklop), Božićna potraga, Samo majka i kći te dva romana: Bilješka o piscu Tko se boji lika još. S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade One misle da smo male nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. U zbirci Cic i svila u izboru autorice objavljene su njezine najbolje priče.

…baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.”

Priča o kavi priča je o životu ili bar jednom njezinom dijelu. Od početka naše svjesnosti, još dok smo bili djeca, mirisi i okusi domaće kave prate nas kroz djetinjstvo, pa zatim mladost, odrastanje, zrelost do ozbiljnijih godina. Čitajući knjigu skoro pa namirišete bakinu kuhinju s biranim ukusnim jelima uz tradicionalna seoska druženja prepuna topline i razdraganosti koja su danas nekako zaboravljena. Kava koja se tu pila nosila je pečat malih porculanskih ili keramičkih šalica koje su domaćice brižno stavljale pred svoje ukućane i goste. Takva je kava kod Julijane Matanović. Utkala je Julijana Matanović u priče o kavi dio svog osobnog života, otkrivši svoje intimne reminiscencije, razmišljanja i svakodnevnice, kroz koje ona baš kao i svi mi prolazi putujući životom. A na tom putovanju vjerni suputnik uvijek je kava…

Recenzija stiže uskoro…

Gdje kupiti: Mozaik knjiga

Sanja Pilić

Sanja Pilić omiljena je hrvatska književnica za djecu, mlade i odrasle. Objavila je 35 knjiga za djecu i odrasle te 30 slikovnica. Godine 2018. objavila je knjigu Sve što sam naučila koja sadrži duhovite, zabavne i mudre zapise s Facebooka, promišljanja o životu, ljubavi, prijateljstvu, gubitcima i rastancima, veselju i radosti.

Zbirka priča Sanje Pilić Zbogom, romantiko! govori iz ženskog kuta o svim našim odnosima, partnerskim, bračnim, roditeljskim, i bez lažne patetike uz dozu humora prolazi zajedno s nama kroz svakodnevnicu. Autorica promišlja o svojim odlukama, ispravnima ili krivima, ali uvijek vrlo ljudskim. Takve su i njezine junakinje. Hrabre, odlučne i beskompromisne. Priče su jednostavne, svakodnevne, prepoznatljive , a poveznica im je najljepša od svih emocija -ljubav. Nisu to ljudi kojima sve ide glatko u životu. To su oni koji se ne snalaze, koji uče komunicirati, koji se dvoje, preispituju. Ali, to su oni koji bez obzira na na teškoće ne odustaju.

Priče su prošlih godina objavljivane u Večernjem listu i na raznim portalima. Priča Delete koja se nalazi u zbirci nagrađena je nagradom Ranko Marinković za 2017. godinu.

Gdje kupiti: Mozaik knjiga

10 hrvatskih spisateljica

Što kažete na naš izbor 10 hrvatskih spisateljica?

Nadamo se da vam se svidio naš izbor 10 hrvatskih spisateljica koje trebamo uvrstiti na svoje popise čitanja. Žao nam je samo što nismo mogle u njega uvrstiti sve one spisateljice koje nam se sviđaju i one koje su se ove godine po prvi put javile na hrvatskoj književnoj sceni. No – drago nam je što je u hrvatskoj književnosti sve više i više autorica koje na neki način probijaju granice i koje, među nama čitateljima, pronalaze svoju vjernu publiku koja će ih pratiti do zadnjeg napisanog slova.

Ivana Vranjić: Oblačna

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku, 2021.

Naslovnica romana Oblačna: ©Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku

Ivana Vranjić: Oblačna

Oblačna

Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradu gdje svi znaju sve o svima.

Oblačnu i Cmoka znao je čitav grad. Nisu se oni zalagali za spašavanje svijeta volonterski neumorno…, nisu zaslužili Nobela za svoja postignuća…, njih su dvoje na neki neobjašnjiv način bili – face, a sve zbog toga što su ljudi vjerovali da gledaju dvije srodne duše koje su nekim čudom uspjele pronaći jedna drugu…
(str. 8.)

Baš tako! Svi su bili uvjereni da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. Da su njih dvoje srodne duše. Da im je suđeno biti zauvijek skupa. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par.

Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog grada – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir.

No, duboko u srcu, Oblačna ipak osjeća da joj treba. Možda ne sam papir, ali ono nešto, da se napokon uklopi u okolinu i ispuni (tuđa) očekivanja.

Ispunjavanje društvenih normi često se pokaže važnijim od naših osobnih želja jer nitko ne želi biti odbačen od plemena. … Pleme kažnjava one koji se ne drže reda i tko želi preživjeti i biti prihvaćen, mora slijediti društvene zakone. …
Crne ovce vole samo u pjesmama. … I u revolucijama. A brak nije ni jedno ni drugo, ni pjesma, a ni revolucija.
(str. 16.)

No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina.

Što je zapravo prava ljubav?

Koliko za nju treba žrtvovati?

Možemo li biti sretni ako imamo drugu osobu, ali nemamo sebe?

U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.

Skrivena priča

Budući da sama spisateljica ističe da ovo nije ljubavni roman već roman o ljubavi, i prije čitanja pomalo sam naslućivala priču skrivenu u zajedničkom životu Oblačne i Cmoka.

Ipak, dobila sam puno više nego što sam očekivala. Roman Oblačna potresao me negdje u dubini mog bića. To je suptilna analiza veze koja je potrošila samu sebe. Ljubav preživi samo ako se hrani, a usne Oblačne i Cmoka odavno su presušile, u tolikoj mjeri da su postali bezvoljni, umorni cimeri bez imalo snage za pokret i promjenu. Za sve što kreće loše ne možemo kriviti samo nju ni samo njega, premda Oblačna, u klasično ženskoj maniri, preuzima svu odgovornost. Preispituje isključivo sebe, svoje mogućnosti i ograničenja, sažalijeva se, razmišlja gdje je ONA pogriješila.

Ivana Vranjić: Oblačna

Život u malom

Čini mi se da smo se, kad prijeđemo neke godine, sretne i nesretne ljubavi, brak, razvod, preljub, traženje sebe u svijetu, skloniji povezivati s drugima. Onako iskreno, na nekoj primitivnoj razini. Ja razumijem tebe – ti mene. Bez muljanja. Tako sam i ja razumjela i doživjela Oblačnu.

Suosjećala sam s njom. Bila sam bijesna zbog nje. Vjerovala sam joj.

Bila je ugodna i pristojna žena, odana prijateljica, dobra kćer, kolegica na koju se moglo osloniti…, ona koja pristaje na sve da bude voljena; potiskivala je emocije i pretvarala se da joj ne smetaju stvari koje joj smetaju – a sve zbog toga što se užasavala gubitka ljudi do kojih joj je stalo. … Da su ljudi glina, Oblačna bi bila ona najmekša koju si mogao oblikovati po svom kako si htio. (str. 51.)

Spremna je na sve kako bi bila voljena. Kako bi bila prihvaćena.

Tko od nas to nije?

Tko se od nas ne bori s predrasudama društva? Uvijek ima onih koji će nam nešto zamjerati i zbog nečega nas osuđivati, kao što je to Oblačnoj činila vlastita majka, a samo zato što se još nije udala i što još nema obitelj.

… njena malograđanska potreba da se svima opravda za svoj život i živote svoje djece. Živjela je u uvjerenju da svi imaju pravo suditi o osobnim izborima bilo koga jer su se znala pravila i zakoni, a one koji ih krše trebalo je izvesti na pravi put.
(str. 28.)

Valjda su zato i imena tako općenita. Mi smo oni. Oni su mi.

O ženama, za žene

Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Točno se vidi da je autorica diplomirala kroatistiku i da je upoznata s lijepom književnošću.
Rečenice kojima se služi mjestimice su čista poezija:

Kad umre nešto u čovjeku, on izgleda isti: ista kosa, iste oči, isto tijelo… Uostalom, ljudi ne čuju zvuk lomljenja tuđih svjetova. Nema sprovoda kojima se ispraćaju, nema oglasa u novinama, nema oblaka koji naraste iznad glave i kiši po cijele dane… Nema gotovo nikakvih vanjskih naznaka koje bi stajale kao znak upozorenja da je duša u kataklizmi. (str. 103.)

Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. I iako su me neki dijelovi pogodili, rasplakali, naljutili, Oblačna postaje rado viđen dio moje kućne biblioteke. Ona se čita kad smo sretni jer nas podsjeća na relativnost sreće. I čita se kad smo tužni jer nam dođe kao melem na ranu.

Ivana Vranjić: Oblačna

Zašto Oblačna nije mogla biti Sunčana?

Sviđa mi se konstatacija da se ovaj roman može čitati kao priručnik za preživljavanje. Oblačna je u niti dvjesto stranica bila suočena s puno toga. Nisam očekivala toliko tuge i bola u tako malo stranica. Kao da je stvarno istina da nesreća nikada ne dolazi sama. U nekim sam njezinim promišljanjima prepoznala sebe, u nekima svoje prijatelje, svoju rodbinu. Kao da se sav život, sa svojim dobrim i lošim stranama, slio u ove stranice, ostavljajući nas u nevjerici.

Priča mi se jako svidjela, dugo nisam pročitala nešto toliko ljudski i poetsko u isti mah.

Žao mi je samo što Oblačna nije postala Sunčana.

A još mi je žalije što Cmok nije postao Pljas.

Ostali naslovi ove autorice:

Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Oblačna je njezino prvo prozno djelo.

Gdje kupiti roman Oblačna:

Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.

Suvremeni hrvatski autori koje morate pročitati

Suvremeni hrvatski autori u mjesecu hrvatske knjige

U mjesecu hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga, najbolje se ušuškati pod dekicom, sa šalicom toplog čaja ili kave, a u ruci roman nekog hrvatskog autora. Naravno, na svoj popis nismo stavile Krležu, Marinkovića ni Brešana; nakon puno vijećanja, zaključile smo da su oni klasici i svima itekako poznati. Suvremeni hrvatski autori koje smo odlučile predstaviti pisci su 21. stoljeća, ljudi koji još uvijek rade, stvaraju i obogaćuju ne samo hrvatsku i regionalnu književnost, nego i onu europsku.

Nabrojani suvremeni hrvatski autori nisu se na našem popisu našli samo tako. Neke od njih čitale smo nedavno, a neke davnije. Ipak, svi su oni na nama ostavili neki trag.

Mjesec hrvatske knjige - suvremeni hrvatski autori

Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je – stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji – ali knjige moraš čitati da bi to shvatio. Miro Gavran

Suvremeni hrvatski autori po preporuci vaše Male su:

Kristian Novak: Črna mati zemla; Ciganin, al’ najljepši

Književna se kritika nimalo ne dvoumi, Kristian Novak jedan je od nakvalitetnijih hrvatskih suvremenih pisaca. Svojim romanom Črna mati zemla osvojio je i publiku i kritiku – originalan i mračan, drži vas prikovanima do posljednje stranice. Djelomično napisan na kajkavskom narječju, počinje nizom samoubojstava koja potresaju Međimurje, a nitko ne zna što ih je pokrenulo. Duboko potresna, strašna i dirljiva, Črna mati zemla je priča koju nećete zaboraviti.

Mali Hešto i Pujto ostat će s vama još dugo nakon što zatvorite korice ovog izvanredno napisanog romana.

Topla preporuka i za roman Ciganin, al’ najljepši od istog autora. To je naturalistički roman, u naravi krimić, ali i puno više od toga. Međimurski supkulturni milje oslikan je u pričama četvero pripovjedača. Ljubavna priča Ciganina Sandija i Milene, žene srednjih godina, koja se odigrava na krvavoj pozornici prepunoj ubojstava pamti se još dugo nakon čitanja.

Ante Tomić: Čudo u Poskokovoj Dragi

Premda navodimo samo jedan roman, odmah na početku ističemo, preporučujemo sve njegove romane! Ako želite nešto duhovito i zabavno, a opet životno, uzmite Tomića.

Čudo u Poskokovoj Dragi nasmijat će vas do suza! Humor prožet ironijom, apsurdne situacije u koje likovi upadaju, suptilna (a ponekad i ne toliko suptilna) kritika društva, sve to Tomić smješta u zabačeno seoce Poskokova Draga. Gdje je smješteno to selo? U Dalmatinskoj zagori, dakako, poprištu brojnih Tomićevih romana. Tamo žive Poskoci – otac Jozo i četiri sina pravih hrvatskih imena: Krešimir, Branimir, Zvonimir i Domagoj. Živeći bez ženske ruke, momci su navikli jesti samo puru (jer to jedino znaju skuhati), nositi ružičasto rublje (jer peru bijelo i šareno skupa) i – ne plaćati račune. Zaplet kreće kada se jedan sin odluči oženiti i kreće u potragu za Lovorkom, ženom s kojom je bio jedan jedini put, prije petnaest godina! U priču se upliću jedan radnik Elektre, dvije sestre lude za oružjem, načelnik policijske uprave, apostolski nuncij i mnoštvo likova uz koje ćete plakati od smijeha!

Slavenka Drakulić: Kao da me nema

Premda se čini da se pojam suvremeni hrvatski autori odnosi samo na muškarce, tome nije tako. Među njima itekako kvalitetnih spisateljica! Jedna od njih je i Slavenka Drakulić.

Iako se ova spisateljica najčešće spominje u kontekstu svoje uspješnice Frida ili o boli, mi bismo istaknule roman Kao da me nema. Mučno, teško, stravično svjedočanstvo mlade S., zatvorene u logoru, silovane, mučene, ostavit će vam gorak okus u grudima. Sa snažnom antiratnom porukom, ovo je roman koji govori o tome što su sve ljudi sposobni napraviti jedni drugima, ali i što su sve spremni pretrpjeti jedni za druge. Unatoč tome, uči nas kako uvijek, ali uvijek pobjeđuje – ljubav.

Slavenka Drakulić i inače se bavi teškim temama, bolešću, odnosom duha i tijela, a to je itekako vidljivo i u ovom romanu.

Nećemo reći da ćete uživati čitajući ovaj potresan roman, ali svakako ga, kad ga pročitate, nećete zaboraviti.

Hrvoje Šalković: Zec na mjesecu

Premda se Šalković već dulje vrijeme ne bavi pisanjem i bacio se u neke druge vode, još uvijek ne možemo zaboraviti njegov roman Zec na mjesecu. Emotivna je to priča o mladom Teu Medeniću, diplomiranom komparatistu književnosti. On nakon očeve smrti preuzima građevinsku firmu, a zatim je prodaje jer želi postati pisac. Priča je to o njegovoj ispraznoj djevojci, momačkoj večeri, prijateljstvu i ljubavi. Na trenutke će vam se činiti da ne čitate, već da gledate slavni Mamurluk. Začinjen humorom, mnoštvom emocija i ljubavlju prema svom gradu, ovaj će roman naći svoje mjesto u vašim srcima.

Osim navedenog romana, Šalković je napisao i nekoliko putopisa, a okušao se i u pisanju kriminalističkih romana.

A što je zekonja na mjesecu? Jedna prekrasna legenda koju Teo nikad nije zaboravio. Nećete ni vi.

Mjesec hrvatske knjige - suvremeni hrvatski autori

Ivica Prtenjača: Plivač

Plivač je prekrasan antiratni roman koji svakako morate pročitati. Roman naglašava besmisao rata i potiče pacifizam i mirotvorstvo među ljudima. Radnja se događa u kasno ljeto 1991., kada je već svima jasno da će započeti rat. Glavni lik, student Andrej Šetka, zbunjen je i introvertiran momak. Proživljava osobnu intimnu dramu nakon poziva za mobilizaciju. Jedino opuštanje koje je za njega svojevrsna meditacija, nalazi u svakodnevnom plivanju do malog nenaseljenog otočića na kojem je staro groblje. Nalazi li se tamo i njegov grob?

Roman je predivno pisan, prepun pjesničkih izražajnih sredstava, ali izuzetno kompleksan i dubok. Našu cjelovitu recenziju pročitajte ovdje.

Ivica Prtenjača je autor više nagrađivanih romana. Vrlo poznat i nagrađen je i njegov roman Brdo.

Maja Hrgović: Pobjeđuje onaj kojemu je manje stalo

Maja Hrgović zapažena je novinarka i autorica. Piše za Novi list, uređuje Zarez, a književnu kritiku i tekstove o ženskim pravima objavljuje u nizu domaćih novina, časopisa i portala. Dobitnica je prve nagrade za novinarsku izvrsnost (BIRN Journalistic Excellence Award, 2009.) i zastupljena u brojnim međunarodnim publikacijama. Ono u što vjeruje jest pisanje. Za knjigu priča Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo, dobila je nagradu Kiklop za najbolje debitantsko djelo.

Knjiga Pobjeđuje onaj kojemu je manje stalo sadrži šest ljubavnih priče te jednu novelu. Priče su stilski jako lijepo nijansirane, prikazuju hrvatsku supkulturnu stvarnost, sudbine na rubu marginalnog življenja bez obzira radi li se o Zagrebu ili manjem mjestu u provinciji. Branitelj koji štrajka glađu, muškarac koji napušta obitelj kako bi s neznankom proživio reminiscenciju mladosti, djevojka koja u pijanom noćnom pohodu iz vlasnikova naručja otima psića… autorica pripovijeda na zanimljiv način. Koristi kontrast između povremenog cinizma i toplih empatičnih tonova, a likovi nikako nisu crno-bijeli, već u najvećoj mjeri sivi, životni i jako realistični.

Priče Maje Hrgović prekrasna su kombinacija lirike i okrutnosti, humora i cinizma, ispričane lijepim i britkim stilom koji osvaja čitatelja.

Ivana Bodrožić: Hotel Zagorje

Hotel Zagorje knjiga je o odrastanju devetogodišnje djevojčice iz Vukovara i njezine obitelji za vrijeme rata. Pisana u prvom licu iz pozicije djeteta koje odrasta u ratnim okolnostima u izbjeglištvu daleko od svog doma, to ipak nije knjiga o ratu. To je knjiga o djetinjstvu i mladenaštvu koje je, istina, prepuno straha i neizvjesnosti, ali u kojem ima mjesta i za smijeh, djevojačku bezbrižnost i prvu ljubav. Knjiga je autobiografska, autentična i opisuje odrastanje djevojčice koja je u izbjeglištvo stigla s devet godina, a život u progonstvu napustila s petnaest.

Ivana Bodrožić piše jednostavnim i lako čitljivim stilom i roman se čita lagano. Upravo ta karakteristika da o teškim temama piše na jednostavan i nenametljiv način stavlja Ivanu Bodrožić u vrh suvremenih hrvatskih autora, a roman Hotel Zagorje s pravom zauzima istaknuto mjesto u školskoj lektiri.

Zoran Ferić: Smrt djevojčice sa žigicama

Smrt djevojčice sa žigicama crnohumorni je roman o ubojstvu lokalne prostitutke i pokušajima da se otkrije njezin ubojica.

Roman se sastoji od 5 dijelova. Započinje pričom ”Anđeli u ofsajdu”, koju autor koristi kao uvod i početak romana. U drugom dijelu romana saznamo o smrti glavne junakinje Marilleni, rumunjske prostitutke transvestita, koju na otoku (Rabu) zovu djevojčica sa žigicama.

Cijelim romanom profilira cijeli niz bizarnih i komičnih likova te priča ponekad postaje groteskna. Na trenutke izokrenuta i odmaknuta stvarnost uz primjese humora začinjenog seksom te različita opskurna događanja (istjerivanje duhova), čine ovog autora zanimljivim i intrigantnim spisateljem.

Ako ste voljeli seriju Twin Peaks, svidjet će vam se knjige ovog autora. Objavio je djela: Mišolovka Walta Disneyja, Quattro stagioni (izbor priča s Miroslavom Kišom, Robertom Mlinarcem i Borisom Perićem), Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Otpusno pismo i Kalendar Maja.

Miro Gavran: Jedini svjedok ljepote

Miro Gavran etablirani je hrvatski pisac kojeg nije potrebno posebno predstavljati. Poznat je po svojim dramskim djelima, romanima za djecu i mlade te romanima za odrasle. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen izvan matične zemlje te na kojem se izvode njegove vlastite drame. Djela su mu prevedena na tridesetak jezika, a dobio je i preko dvadeset književnih i kazališnih nagrada.
Iako snažno preporučujemo i njegovu izvrsnu biblijsku trilogiju Judita, Krstitelj i Poncije Pilat, u ovoj ćemo objavi svrnuti vašu pozornost na roman Jedini svjedok ljepote.

Napisan je različitim pripovjedačkim perspektivama, jednostavnim, ali liričnim jezikom. Ako i inače volite Gavrana, voljet ćete i ovaj roman!

U ovoj neobičnoj ljubavnoj priči pratimo četrdesetogodišnjeg profesora književnosti, zaljubljenog u misterioznu ženu. Njihova ljubav leti između Zagreba, Malog Lošinja i Malte, između istine i laži. Iz nje učimo o tome što smo sve spremni napraviti za ljubav – nas prema drugome, i drugoga prema nama.

Mjesec hrvatske knjige - suvremeni hrvatski autori

Olja Savičević Ivančević: Adio kauboju

Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu. Za roman Adio kauboju nagrađena je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, a prema njemu je postavljen istoimeni kazališni komad. 

Dok čitate ovaj roman, čini vam se kao da gledate vestern. I niste u krivu jer je glavna junakinja Ruzinava prototip djevojke s Divljeg zapada kojoj su glavna životna načela borba za pravdu, istinu i čast. Ruzinava i Danijel naslijedili su interes za kauboje od oca koji je obožavao kaubojske filmove. Ruzinava je toliko duboko prihvatila način života usamljenog kauboja odmetnika da se i sama ponaša na isti način, odlazi i dolazi, nigdje ne uspijeva baciti sidro.

Radnja romana vrti se oko dolaska glavne junakinje kući iz metropole u Dalmaciju nakon što se ubio njezin brat Danijel. Ruzinava ostavlja sve i vraća se u provinciju u mjesto u kojem vlada dosada, nezaposlenost, povremeno napušavanje, besperspektivnost. Ruzinava traži odgovore. A kad ih nađe ponovno odlazi ne osvrćući se kao usamljeni kauboj iz vesterna.

Olja Savičević Ivančević osvojila nas je specifičnom interpretacijom ženskog lika ispričanog bujicom riječi i rečenica s nizom asocijacija u kojima glavni ženski lik odlučuje kad je dosta. Tada spakira kofere i bez osvrtanja i žaljenja odlazi…

Julijana Matanović: Zašto sam vam lagala

Knjiga Julijane Matanović Zašto sam vam lagala  do sada je – 22 godine od objavljivanja- prodana u 56 000 primjeraka. Ova činjenica svrstava ovaj roman u sam vrh hrvatske suvremene književnosti.

Za roman Zašto sam vam lagala nismo sigurni je li autobiografija ili je sadržaj plod autoričine prozne imaginacije u koje je ubacila neke poznate likove i elemente. Ali, to naposljetku nije ni važno. Važno je da je knjiga sukus toplih, intimnih priča kojima je glavna odrednica vječna potraga za ljubavlju. Knjiga se pomalo s nostalgijom vraća u doba kada se drugačije živjelo, sporije i bez stresova, ekonomskom i socijalnom uređenju i školskim danima.

Po ovom djelu uprizorena je i kazališna predstava, a naslovnu ulogu odigrala je glumica Vlasta Ramljak.

Julijana Matanović sa suprugom, također književnikom Pavlom Pavličićem, živi i radi u Zagrebu.

Pavao Pavličić: Koraljna vrata

Ako pomislite na hrvatski kriminalistički roman, zasigurno vam na pamet pada Pavao Pavličić. Opus mu broji gotovo sto djela, a među njima su fantastični romani, kriminalistički romani, zbirke pripovijedaka, romani za djecu i mlade…

Iako bismo mogle preporučiti sve njegove romane, odlučile smo ipak predstaviti Koraljna vrata, uzbudljiv fantastično-kriminalistički roman o filologu Krsti Brodnjaku koji na starom tavanu pronalazi ni manje ni više nego izgubljena pjevanja Gundulićeva spjeva Osman! Kako radnja napreduje, u romanu se isprepliću stvarno i nestvarno, moguće i nemoguće, a čitatelj se gubi u brojnim preokretima, neobičnim situacijama i želji da, skupa s Brodnjakom, otkrije kakav to utjecaj imaju Gundulićeva pjevanja na svijet.

Goran Tribuson: Snijeg u Heidelbergu

Ovaj rođeni Bjelovarčanin poznat je ne samo po svojim romanima, već i po filmskim scenarijima i zbirkama novela. Kao i Pavao Pavličić, pripada generaciji hrvatskih fantastičara koja se javlja sedamdesetih godina 20. stoljeća. Suvremeni hrvatski autori bez njih dvojice naprosto nisu potpuni, zar ne?

Predstavit ćemo vam roman baš iz te fantastičarske faze: Snijeg u Heidelbergu. Duboko vjerujem da nešto takvo rijetko čitamo. Roman koji kao da graniči s ludilom, bavi se demonima, sotonizmom i općenito okultnim. Zbilja se prelijeva u nestvarno i fantastično se vraća natrag u stvarno. Ruši sve konvencionalne uloge – ulogu učitelja, učenika, žrtve, ubojice. Kao da briše granice između dobra i zla.

Sasvim različit od Snijega u Heidelbergu jest roman Povijest pornografije, također Tribusonovo remek-djelo. Ako volite romane u kojima glavni lik, pomalo razočaran životom, rekonstruira događaje iz svoje prošlosti i prošlosti svoje ekipe, voljet ćete Povijest pornografije.

Renato Baretić: Osmi povjerenik

Osmi povjerenik prvi je roman Renata Baretića. Njime je odmah dospio u centar pažnje i publike i kritike. Uz Kiklopa za najbolju proznu knjigu, dobio je još mnoštvo nagrada i tako postao najnagrađivanija domaća knjiga.

Osmi povjerenik priča je o izmišljenom otočiću Trećiću koji, naposljetku, i ne mora biti izmišljen. Može to biti bilo koji naš otočić, samo pod drugim imenom. Na Trećiću nema nikakvih organa vlasti i tako sve funkcionira sasvim dobro. Ipak, Vlada svako toliko šalje svog povjerenika, ovaj put već osmog, kako bi organizirao izbore i uspostavio kakvu-takvu vlast. Naravno, na Trećiću ništa ne ide lako pa ni ovo, a osmi će povjerenik uskoro shvatiti da se u neka mjesta vlast ne može upetljati, ma koliko se trudila.

Posebno draž romanu daje i jezik – mješavina standarda i tretjitjuonskog, dijalekta kojim govore na Trećiću. Neka vas jezik ne svrne s čitanja – ono što ne budete razumjeli glavom, razumjet ćete – srcem.

Vedrana Rudan: Uho, grlo nož

Zadnja, ali ne i posljednja po vrijednosti, svoje mjesto na našem popisu našla je i Vedrana Rudan sa svojim romanom Uho, grlo, nož koji je objavljen prije gotovo dvadeset godina (2002. godine). Spisateljica koja je osvojila i publiku i kritiku svojim britkim jezikom i neposrednim stilom pisanja nije se promijenila do danas. I dalje progovara o teškim temama teškim jezikom: zlostavljanja, silovanja, prevare, bračni (ne)život… Sve su to teme koje su našle mjesto u njezinim romanima.

Uho, grlo, nož prati junakinju u pedesetima, Tonku Babić, koja može biti i ne mora svojevrstan Rudaničin alter-ego. Ona sjedi na kauču, mlati čokoladu i lamentira o svom životu – iskreno, postojano, bez dlake na jeziku.

Kratak, ali snažan, surov, prožet humorom, ovaj će vam se roman utisnuti u pamćenje.

Mjesec hrvatske knjige - suvremeni hrvatski autori

Suvremeni hrvatski autori – umjesto zaključka

Nadamo se da ste zadovoljni našim odabirom. Naravno da suvremeni hrvatski autori nisu samo ovi nabrojani. Naša književnost veoma je bogata i raste iz dana u dan, prelijeva se iz zemlje u zemlju pa prestaje biti samo hrvatska i postaje svjetska.

Imate li vi kojeg svog omiljenog hrvatskog autora, a da nije na našem popisu?