Caz Frear: Ledeno srce

Nakladnik: 24 sata d.o.o. 2020.

Naslovnica knjige Ledeno srce: ©Stilus knjiga

Caz Frear Ledeno srce

Ledeno srce

Ledeno srce nastavak je priče o mladoj detektivki Cat Kinsella. Nakon romana Slatke laži, Ledeno srce  i dalje prati dvadesetšestogodišnju Cat Kinsella, ali ovaj put na novom slučaju. Nakon što je prebrodila teško djetinjstvo i postala detektivka Metropolitanske policije, Cat je našla svoje mjesto u timu muških istražitelja s kojima se sprijateljila. Ali, traume iz prošlosti i odnos s obitelji koji je vrlo turbulentan, stalno izlaze na površinu i ne dozvoljavaju Cat da zaboravi tko je i odakle potječe.

Cat dobiva slučaj

Naomi Lockheart, mlada djevojka, Australka, doseljenica u London, pronađena je mrtva nakon posjeta uredskoj zabavi. Naomi je ubijena u starom dijelu Londonskog krunidbenog vrta, kvartu koji nudi jeftine stanove za radničku klasu. Naomi, obična, vesela djevojka kakve svaki dan srećemo na ulicama, s lila obojenom kosom tipičnom za njezine godine, nikad više neće izaći na ulice Londona. Kiernan Drake ušao je i zatekao svoju ukućanku, Naomi Lockhart, kako krvari od ozljede glave na podu svoje spavaće sobe. Mlada dvadesetdvogodišnja Australka bila je mrtva.
Cat će sve učiniti kako bi otkrila ubojicu i privela ga pravdi. Uz nju je partner Luigi Parnell koji je iskusan policajac i s kojim se Cat izvrsno slaže. Kinsella i njezin partner upleteni su  u labirint kontradiktornih izjava istražujući  obitelj koja ima mnogo toga za sakriti. Dok istražuju ubojstvo mlade djevojke, za vratom im puše nadređena viša inspektorica Kate Steele.

Zaboravite sve to i usredotočite se na ono u čemu smo najbolji. Na ono zbog čega ujutro ustajemo iz kreveta. Ili, još iskrenije, na ono što nas noću drži budnima.

Na ljude. Sumnjivce. Svjedoke .Laži. ili po riječima naše šefice-Pravi posao. str. 29.

Obitelj čuva najgore tajne

Iako je bila nova u gradu, Naomi je gravitirala prema hrpi novih prijatelja. Ne čvrsti prijatelji, već oni koji ulaze i izlaze iz života. Je li se mogla zamjeriti nekome na poslu? Ili je mogla biti povezana s lokalnim Casanovom, Josephom, koji upravlja popularnim kafićem? Sve su to pitanja koja muče Cat.  Premda svi dokazi ukazuju na Josepha,  on tvrdi da je nevin. No, njegova supruga Rachel ne potvrđuje njegov alibi. S druge strane, s njima je povezana obitelj Connor, Marcus i Kirstie. I oni imaju tajne koje ne žele podijeliti s istražiteljima. Postoji nešto što povezuje ove dvije obitelji više od rodbinskih veza. To je sposobnost da zbiju redove i šute o svim prljavim malim tajnama.

Dojam o djelu

Za razliku od prijašnjeg romana Slatke laži koji mi se veoma svidio, Ledeno srce me ponešto razočaralo. Jednostavno je slabija verzija prve knjige. Nakon obećavajućeg početka, radnja se vuče sporo i nikako da skrene u neku zanimljivu ulicu. Sumnjivci su redom rodbinski povezani, puni lažljivih i prevrtljivih izjava i kontradiktornosti i jasno vam je da se rješenje slučaja nalazi u obitelji. Ali sadržajno je to daleko od, na primjer, jedne Agathe Christie.

Određeni nedostatak romana je taj što se roman naslanja likovima i sadržajem  na  prethodnu knjigu što čini zbrku kod čitanja za one koji nisu čitali Slatke laži. Za mene, koja sam prethodni roman čitala davnije, prisjećanje na događaje i aktere iz prve knjige bilo je ometajuće  pri praćenju nove. Čak je i izbor Catinog ljubavnog partnera potekao iz prve knjige pa ne znate kako i zbog čega je veza započela i pod kojim okolnostima (ja sam se mutno prisjetila).

Kao pozitivno bih istakla zanimljiv odnos između Cat i njezinog starijeg partnera Luigija Parnella. Taj je odnos odlično opisan i pun je međusobnog poštovanja i humora.

Možda ponajbolji u knjizi je lik Cat koja je vrlo nesavršena, prepuna osobnih frustracija i problema i zbog toga je vrlo životan i realističan lik čija joj  disfunkcionalna obitelj  predstavlja svakodnevni uteg kod obavljanja policijskog posla.

Sve u svemu, knjiga me nije oduševila. Ako se upustite u čitanje, savjetujem pročitati najprije prvu knjigu Slatke laži. A ako vam se sviđa ovaj serijali, tu je i recenzija trećeg nastavka, Ne plači.

Caz Frear Ledeno srce

O autorici

Caz Frear odrasla je u Coventryju, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

Hoću knjigu

Henning Mankell: Povratak učitelja plesa

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica knjige Povratak učitelja plesa: ©Mozaik

Henning Mankell Povratak učitelja plesa

Da je nacizam lice zla, podsjetio nas je još jednom skandinavski autor Henning Mankell. Povratak učitelja plesa solidan je kriminalistički roman, nešto sporije radnje, ali jako dobrih uvida u likove istražitelja, žrtve ubojstva i naravno ubojice. Kod sva tri glavna lika (kao i kod nekih sporednih) autor je do u tančine opisao posljedice njihova djelovanja, a zatim prateći njihove živote u sadašnjosti i prošlosti, do savršenstva objasnio zbog čega su se likovi ponašali  na određeni način. Roman koji nas ponovno podsjeća na strahote koje donosi uvjerenje da su neki ljudi rođeni da budu bolji, vrjedniji ili ispred svih drugih, potresan je u svojoj srži.

Stefan Lindman-istražitelj

Trideset sedmogodišnji istražitelj prolazi teške dane. Otkriva da je kvržica koju već dulje vrijeme osjeća na jeziku zapravo zloćudni tumor. U međuvremenu saznaje da je ubijen umirovljeni iskusni kolega koji ga je nekad učio poslu, Herbert Molin. Molin je uvijek bio osobenjak i ne osobito popularan u policijskoj postaji, ali Stefan ga je veoma cijenio. Intuitivno odlučivši, između razmišljanja o vlastitom liječenju i želje da sazna što se dogodilo Herbetu Molinu, Stefan otvara bolovanje i odlazi na sjever u slabo naseljen šumoviti gradić gdje je živio Molin..

Isti počinitelj. To nije bilo točno. Nije shvaćao što se dogodilo. str. 158.

Herbert Molin- žrtva

Kao mladić pristupa Hitlerovom socialnacionalističkom pokretu. Uvjereni nacist bio je do samog kraja svog života, ali za ta njegova uvjerenja znali su samo rijetki. Većina ga je znala kao ljubitelja argentinskog tanga, plesa koji je plesao čitav život. Čak i u trenutku smrti ubojica ga ostavlja u položaju plesača tanga s krvavim plesnim koracima u snijegu.

O Herbertu Molini malo je ljudi znalo išta više. Osim njegove kćeri Veronike, plesne prijateljice Else Berggren, susjeda Abrahama Anderssonona, nije bilo ljudi s kojima je komunicirao nakon što je otišao u mirovinu. Živio je samački život ispunjen vlastitim prikazama i demonima prošlosti.

Prikaze su ga prevarile. Nije pravodobno prepoznao opasnost. Pedeset i četiri godine  dopuštao je da ga varaju.. Mislio je da im je pobjegao. Sad je uvidio da je to bila zabluda. str. 26.

Fernando Hereira ili netko s drugim imenom-ubojica

Čovjek koji je prošao pola zemaljske kugle da bi našao Herberta Molinu i ubio ga. Zašto? Što je nagnalo čovjeka srednjih godina koji ima sređenu obitelj, ženu, djecu i posao koji ga zadovoljava, da se iz Južne Amerike zaputi u Švedsku kako bi pronašao i ubio jednog čovjeka? Razlog je naravno u prošlosti, a poveznica je ples-argentinski tango. Ubojica duboko proživljava  i važe sve svoje odluke pa tako i odluku da nekome oduzme život. Ubojica nije ubojica po profesiji, ni po uvjerenju. On je samo običan čovjek koji će počiniti ubojstvo jer smatra da je to jedino ispravno.

Vidio sam njegove noge, njegove plesne cipele dok je izlazio. Pogledao sam u sobu. Moj otac je bio mrtav. str. 440.

Dojam o djelu

Ostanete razmišljajući nakon što pročitate ovu knjigu od gotovo 500 stranica. Pitanje smijemo li se osvetiti za zločine koji su počinjeni u ime uvjerenja u nadmoćnost rase, konstantno se provlači kroz roman. Ubojica je taj koji se stalno preispituje i važe. To na neki način čini i glavni istražitelj Stefan Lindman koji se, uz otkrivenu bolest i nesređen život, bori i s tajnama iz vlastite obitelji. Stefan je rastrgan između istrage i iznenađujuće spoznaje o ubijenom kolegi, a još više šokiran povezanošću vlastite obitelji s  antisemitskim pokretima u Švedskoj nakon Drugog svjetskog rata.

Roman ima sporu radnju, ali je zapravo vrlo dubok. Nitko nije crno-bijel. Svi likovi, uključujući i ubojicu, ljudi su od krvi i mesa koji ispred svega stavljaju svoja uvjerenja. Za ono što misle da je ispravno spremni su žrtvovati život.

Autor nas je još jednom podsjetio na nacističke zločine počinjene u ime pogrešne ideologije i vjerovanja u to da se ljudi dijele prema rasi, naciji ili boji kože. Ideja nacizma duboko je zatrovala um ljudi koji su od poznanika, prijatelja, susjeda  postajali zlotvori i ubojice. Taj sramni dio njemačke povijesti ne smije se nikada zaboraviti.

Henning Mankell Povratak učitelja plesa

O autoru

Henning Mankell (Stocholm, 1948. -2015.) bio je švedski  književnik i kazališni redatelj. Poznat je po svojim romanima s glavnim junakom komesarom Kurtom Wallanderom kao i po knjigama za djecu te svom političkom angažmanu, posebno u Africi.
Godine 2009. Mankell dobiva mirovnu nagradu Erich Maria Remarque  za svoja djela o Africi. Teme u djelima Mankella često su obojene političkim i društvenim pitanjima. Prodao je preko 40 milijuna knjiga diljem svijeta. Po motivima većine romana snimljeni su filmovi u njemačko-švedskoj koprodukciji.
Recenzije njegovih romana Psi iz Rige, Bijela lavica, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga pronađite klikom na naslove.

Gdje kupiti:

Mozaik

Karin Slaughter: Slagalica

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Slagalica: ©Znanje

… samo još jedan prevarant, koji je predvodio samo još jedan kult kako bi mogao spavati sa zgodnim djevojkama i glumiti dečkima božanstvo. (str. 441)

Karin Slaughter: Slagalica

Slagalica

Laura Oliver cijeli je život provela u uspavanom gradiću Belle Isle, radeći kao logopedinja i brinući se za kći Andreu, danas zbunjenu, rezigniranu i bezvoljnu tridesetogodišnjakinju.

Kada se njihov posjet trgovačkom centru pretvori u pravo pravcato krvoproliće koje završi tako što Laura ubije napadača, Andrein se svijet okreće naglavce.

Ovo nije bila situacija u kojoj je jedan preprodavač droge upucao drugoga na ulici…. Ne, nego je jedan mladi bijelac upucao dvije bjelkinje, a zatim ga je ubila treća bjelkinja – i to u jednom od najekskluzivnijih trgovačkih centara u državi.
(str. 34.)

U javnost procuri snimka pokolja – i toga kako Laura hladnokrvno ubija mladog ubojicu praktički mu raskidavši grlo.

Koje mu je riječi šapnula prije nego je povukla nož?

I zašto je izgledala kao stroj za ubijanje, distancirano i mirno? Zašto se čini da joj to nije prvo ubojstvo?

Zahvaljujući snimci, životi majke i kćeri nađe se u velikoj opasnosti. U Laurinu je kuću poslan plaćeni ubojica kojeg Andrea ubija. Laura je sili na bijeg, upućujući je u točno određenom smjeru.

Ako nisi sadistički mučitelj kao u Slagalici strave, onda si beskompromisni mučitelj kao u Jacku Reacheru. Što znači da želiš informacije. Kakve je informacije mogla imati razvedena pedesetpetogodišnja logopetkinja, a da budu vrijedne toga da unajmiš kriminalca koji će ih mučenjem izvući iz nje? (str. 127.)

Što to Laura skriva? Od koga bježi već trideset godina?

Hoće li Andy uspjeti otkriti tajne svoje majke? I zašto se čini da ju više ne poznaje?

 Uvučena u maničnu potragu za istinom, Andy saznaje sve majčine brižno skrivane tajne.

Slagalica Laurine prošlosti popunjava se komadić po komadić.  

Andy po stolu raširi polaroide na kojima je bila njezina majka. Posjeklina na nozi. Modrica na oku. Vrat pun modrica. Izudarani trbuh. Slomljeni nos.
Dijelovi žene koju nije poznavala.
(str. 146.)

Prošlost i sadašnjost

Budući da sam pročitala sve Slaughteričine romane, primjećujem zajedničku crtu koja se javlja i u romanu Slagalica. Ne samo da su likovi najčešće snažne žene, već se u njihovoj prošlosti krije velika tajna koja ih je oblikovala u one koje su sada.

I u Laurinoj prošlosti skriva se tajna. Tko je nekad bila ta sada nevidljiva, jednostavna logopedinja? Zašto je od sebe otjerala najprije supruga, a sada i kćer?

Sadašnjost, odnosno 2018. godina, isprepliće se s prošlošću, s 1986. godinom.

Fabule naizgled nisu povezane jer u sadašnjosti pratimo Andy – koja mi je bila najgori i najantipatičniji lik romana. Mrtvo puhalo koje ne pokreće radnju, već upravo suprotno. Samo cmolji, zbunjena je, ne misli svojom glavom, nije sposobna slijediti najosnovnije naredbe… Ajme. Nekoliko mi je puta čak došlo da zatvorim knjigu – upravo zbog nje. Naporna je do zla boga.

Karin Slaughter: Slagalica

U prošlosti pratimo djevojku Jane, zarobljenu u toksičnoj vezi sa šarmantnim Nickom.

Godinama, i dok ga je voljela, dio nje mrzi ga je na onaj djetinjast način, onako kako mrzimo nešto što ne možemo kontrolirati. Bio je tvrdoglav, i blesav, i zgodan, što ga je iskupljivalo za čitav niz uvijek istih pogrešaka, jer čemu isprobavati nove kada su mu stare toliko išle u korist? (str. 1.)

Obilježena traumom iz djetinjstva, Jane nasjeda na sve gluposti koje izlaze iz Nickovih usta, no nije jedina. Svojom magnetnom privlačnošću, slatkorječivošću i manipulacijom, Nick oko sebe okuplja vojsku s kojom želi svijet natjerati na promjene. Ne birajući sredstva, Nick u svoj naum uvlači cijelu Janeinu obitelj. Ona isprva na to pristaje.

Ali kako vrijeme prolazi i Nickove ideje postaju sve ekstremnije, Jane pomalo shvaća u što se uplela. Na kocki nije samo njezin život, već i život njezina nerođenog djeteta. Koje je prisiljena tajiti.

Slagalica u dijelovima

Premda sam veliki obožavatelj Karin Slaughter, ovaj me roman nije toliko oduševio. Nemojte me krivo shvatiti, priča je odlična, ali pomalo je slična radnji Posljednje udovice, njenog najnovijeg romana koji mi je ipak bio za nijansu bolji.

Za početak, Posljednja udovica nema likove koje sam htjela udaviti! Andy mi se nije svidjela od početka i tako se nastavilo do kraja. Ta njezina nesposobnost da se pokrene i napravi BILO ŠTO stravično mi je išla na živce!

Osim toga, priča je jako dobra. Volim miješanje prošlosti i sadašnjosti te tajne koje postupno otkrivamo. Ne bih rekla da je u ovoj priči puno obrata, no svaki dio slagalice ima svoje mjesto u velikom mozaiku Laurine ličnosti.

Sviđa mi se duboka karakterizacija likova te izvrsno dočaravanje odnosa majke i kćeri.

Uživala sam i u, recimo, pozadinskoj priči. Priči koja prati zgodnog, karizmatičnog manipulatora koji svoje ekstremističke ideje realizira uz pomoć krhkijih, nevinijih ljudi zaluđenih njegovom ljepotom, elokventnošću i šarmom.
Dakako, oni manje zaluđeni time daju se nagovoriti batinama, prijetnjama i ucjenom.

Karin Slaughter: Slagalica

Slagalica je, sve u svemu, još jedno odlično ostvarenje ove američke spisateljice koja nas svaki put iznova prikuje za svoje romane. Ovaj je roman nešto manje brutalan nego ostali – kod mene je to minusić, ali kod čitatelja koji nisu ljubitelji krvavih razračunavanja već više vole fino psihološko portretiranje karaktera, to može biti samo plus.

Laura je oduvijek smatrala, odlučno i vrlo uvjereno, kako svijet možeš promijeniti samo tako da ga uništiš. (str. 528.)

Ostali naslovi ove autorice:

Dosad sam pisala recenzije o romanima Dobra kći, Posljednja udovica, Lažni svjedok čije recenzije možete vidjeti klikom na naslove. Dobra kći vodi vas ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter, koji uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

Slagalica uskoro dolazi na Netflix u obliku serije (Pieces of her), a Lauru Oliver utjelovit će sjajna Toni Collette.

Gdje kupiti roman Slagalica:

Znanje

Angela Marsons: Pravi se mrtva

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Pravi se mrtva: ©Mozaik knjiga

Angela Marsons: Pravi se mrtva

Pravi se mrtva

Farma leševa Westerley, kako joj i samo ime kaže, nije za one slabijeg želuca.
Donirani su leševi tamo u raznim stadijima raspadanja, u različitim prirodnim okruženjima, a znanstvenici te istraživačke ustanove proučavaju utjecaj vremena, okoliša, kukaca i sličnog na sam čin raspadanja tijela.

Detektivka istražiteljica Kim Stone i njezin tim tamo dolaze za nagradu – jer su uspjeli raskrinkati još jedan lanac prostitucije i trgovine ljudima.
No, učenje prilično brzo pada u vodu kad Kim pronalazi tijelo – leš koji definitivno nije doniran.
Mlada je djevojka ubijena brutalnim premlaćivanjem i ostavljena tamo, u Westerleyu. Ima li boljeg mjesta za odbacivanje trupla od farme leševa?

Bila je to potpuno odjevena žena lica pretvorena u kašu, okrenuta prema plavome nebu.
Stotine su joj muha zujale nad krvavim licem. (str. 34.)

Kim Stone odmah se baca na rješavanje slučaja. Pritisak postaje još veći kada je pronađena i nova žrtva – na istom mjestu. Kim je sada sigurna da mjesto nije tek tako odabrano i da tu ima neki trag koji im promiče.

U isto vrijeme, Stone je primorana ostvariti neku vrstu dogovora s omraženom novinarkom Tracy Frost. Detektivkin je dio pozabaviti se starim neriješenim ubojstvom neimenovanog muškaraca pronađenog odrezanih šaka.

Stari su slučajevi bili izvor frustracije svakom policajcu. Mučili bi vas poput razgovora koji je završio prije nego što ste uspjeli reći svoje. Zavukao bi vam se u podsvijest i ostao tamo sve dok ga ne riješite. Ako biste imali sreće. (str. 31.)

Oboružana čeličnom voljom i upornošću, detektivka Stone baca se na istragu čak dvaju zločina.

A onda nestaje i Tracy Frost.
Budući da se ubojica brzo rješava svojih žrtava, vremena na Tracy sve je manje.

Kim i njezin tim svjesni su da rješenje slučaja moraju tražiti u prošlosti.

Ono što će otkriti utjecat će na sve aktere – i policajce i zločince.

Što ima nova s Kim Stone

Novi slučaj detektivke istražiteljice Stone donosi nam i neke nove crtice iz njene prošlosti, ali i sadašnjosti.

Već znamo da je odrasla po udomiteljskim obiteljima, a napokon saznajemo i zašto se vratila u sustav, a imala je udomitelje koje je voljela i koji su voljeli nju.

Kim nam se otkriva kao snažna žena, obilježena traumama iz kojih proizlazi izbjegavanje dubljih veza s ljudima. No, tu je njezin tim, ponajprije Bryant, koji i u ovom nastavku ostaje njezin najbolji prijatelj. Sancho Pansa njezinom Don Quijoteu.

-Čujem vas – odgovorio je Bryant pjevno.
-Molim? – upitala je.
-Promjena u vašem glasu. Vrlo jasna. … Promjena kad slučaj više nije slučaj nego osobni zadatak. … Svaki slučaj započnete sa željom zadovoljiti pravdu. Naposlijetku i neizbježno motivacija vam se promijeni kad bolje upoznate žrtve… Nije više pravda ono što vas tjera pronaći ubojicu. … Sad je osobno. – (str. 279.)

Angela Marsons: Pravi se mrtva

Kim svakom slučaju pristupa na osobnoj razini. Vezuje se za žrtve i uporna je u traženju pravde. Tako je i u romanu Pravi se mrtva. Kim i njezin tim neće stati dok ubojicu ne privedu pravdi.

Grozila se anonimnosti kod svojih žrtava. Za života je svaka od njih imala ime, osobnost, prošlost… strahove i nade. Svaka je za života imala odnose s drugima, ostavljala dojam na druge. … Svaka je žrtva ostavila za sobom nekakav trag, negdje. (str. 45.)

A iz prethodnih nastavaka znamo da to nije tako lako kako na prvi pogled izgleda.

Pravi se mrtva – četvrti slučaj

Pravi se mrtva krimić je koji se čita u jednom dahu! Poglavlja su kratka, jednostavna i brza, a svako završi mamcem pa čitamo sljedeće i sljedeće i tako dok ne progutamo cijelu knjigu! Izmjenjuju se čas prošlost, čas sadašnjost što radnju čini dinamičnom, napetom i veoma zanimljivom. Tjera nas da saznamo što je bilo dalje!

Ovaj mi je nastavak zapravo najmanje drag, ali to ne znači da je išta slabiji od prethodnika. Jednostavno, više bih voljela da su slučajevi na kojima radi detektivkin tim malo detaljnije razrađeni – ovako su mi oba prezentirana prilično suhoparno.

Svidio mi se ubojica, no i on mi je nekako površno opisan. Mislim da bismo imali bolji doživljaj te psihoze da joj je pridano malo više pažnje.

Eto, to mi je jedina zamjerka. Sve ostalo je veoma dobro. Užurbanost koja obilježava atmosferu romana pa se i mi čitatelji uživljavamo u lov za ubojicom. U određenim poglavljima javlja se osjećaj da nešto nije u redu, a ne možemo proniknuti što – to mi je isto jedan od pluseva.

Moje su pretpostavke na kraju bile točne (shvatila sam što nije bilo u redu), ali roman je toliko brzog ritma da ne stignete pomisliti – Aha, znala/znao sam! Prihvatite to rješenje kao nešto što ste napola riješili vi, a napola Kim.

Sve u svemu, volim Marsonsicu i jako se radujem novim nastavcima, a negdje sam uhvatila informaciju da će ih biti, ako me sjećanje služi, 28!

Angela Marsons: Pravi se mrtva

P.S. ovo se ne tiče radnje, ali reći ću (opet) da u sinopsisu na stražnjoj korici knjige ima potpuno netočna informacija o radnji i to me baš naljutilo!

Ostali naslovi ove autorice:

Klik na naslov Izgubljene djevojčice dovest će vas na našu recenziju tog romana, a naći ćete i moj savjetić vezan za redoslijed čitanja te intervju jednog portala s Angelom Marsons.

Gdje kupiti roman Pravi se mrtva:

Mozaik knjiga

Erin Kinsley: Pronađen

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica knjige Pronađen: ©Mozaik

Erin Kinsley Pronađen

Pronađen– otmica koja je promijenila život sretne obitelji

Što je noćna mora svakog roditelja? Na to pitanje svaki bi roditelj odgovorio isto: Strah da se nešto ne dogodi djetetu. Pronađen je odličan roman koji nije klasičan krimić već se zapravo radi o obiteljskoj drami. Jedanaestogodišnjak  Evan nestaje nakon treninga s autobusnog stajališta. Gubi mu se svaki trag. Ni napori roditelja ni policije nisu urodili plodom. Nitko nije uočio malenog dječaka.

Kad su svi već izgubili svaku nadu da će naći dječaka, Evan je pronađen sretnom slučajnošću. Ali Evan nije više isti..

Do devetnaest sati oboje već  pomalo paničare.. U dvadeset satu zovu policiju. Dok policija njihovu prijavu shvati ozbiljno, već su dvadeset tri sata.. A dotad je Evan već u zaista groznom položaju. Str. 13.

Evan

Nakon što je pronađen, Evan je potpuno drugo dijete. Ozbiljan, bez veselja, pun strahova i nijem. Evan odbija govoriti o svojim otmičarima i svemu što mu se dogodilo. Ni roditelji, ni policija pa čak ni psihologinja koja radi s traumatiziranom djecom nisu ga nagnali da progovori. Očajni roditelji šalju ga na selo k djedu i baki ne bi li se uz promjenu prebivališta oporavio u prirodi. Proces oporavka je dug i mučan. Strahote koje je Evan proživio ne može nitko ni pojmiti. Nakon dugo vremena, uz djedovu i bakinu pomoć, Evan počinje odgovarati na pitanja kratkim rečenicama i vrlo šturo. Njegov mali svijet toliko je poljuljan da su roditelji zabrinuti za Evanov oporavak.

Ako bilo što kažem, doznati će moja mama. I moj tata. Onda će znati što se dogodilo. I moj djed. str. 246.

Inspektorica Naylor

Policijski tim predvodi inspektorica Neylor. Potraga kreće od trenutka kada Evan i prijatelj napuštaju trening i odlaze prema kućama do trenutka kada je na benzinskoj postaji uočen sumnjiv auto kojem je u prtljažniku bio Evan. Kako su se otmičari brzo udaljili, policiji je ostalo samo djelomičan trag vezan za vrstu automobila i opise otmičara. Policija tapka na mjestu, Evan ne progovara, a nakon što nestaje još jedno dijete započinje utrka s vremenom. Ključno je da Evan progovori i kaže čega se sve sjeća o  mjestu na kojem je bio zatočen.

Obitelj

Evanova obitelj je uzdrmana. Nakon dječakove otmice nekad skladna obitelj prestaje funkcionirati. Majka Claire, nekad naočita žena puna energije, pada u depresiju, zapušta sebe i kuću, uza sve češće konzumiranje alkohola. Otac sve više izbiva iz kuće ne mogavši gledati nemoćnu suprugu. Dok Claire čak sumnja da je suprug našao ljubavnicu, suprug bježi od kuće zakopavši se u poslu kako ne bi mislio na gubitak Evana. Brak im se počinje raspadati. Ni nakon što se Evan vrati nije bolje. Njihova najbolja odluka bila je da pošalju Evana djedu i baki na selo. Iako teško bolesni, Evanovi baka i djed svojom toplinom i blagošću razbijaju zatvorenu ljušturu malog dječaka.

Dojam o djelu

Knjiga počinje obećavajuće i počnete je brzo čitati očekujući da će se dogoditi neki preokret ili rasplet koji će vam biti jasan. Ali toga zapravo nema. Prolaze sati, dani i tjedni, no Evanu nema ni traga. Policija tapka u mraku i vrlo polako pronalazi male poveznice. Na trenutke vam se čini da je roman umrtvljen i da se radnja sporo događa. Ali to je tako i u životu. Svijet pedofilskih seksualnih predatora vrlo je lukav i sofisticiran. To su zločini koje ni vrhunski istražitelji ne uspijevaju otkriti tako brzo. Žrtve  se ne znaju boriti za sebe, najčešće šute i ne progovaraju jer se radi o djeci. Njihove traume su preteške i najčešće traju čitav život.

Najbolji mi je u knjizi zapravo psihološki profil samog Evana. Autorica je izvrsno prenijela tugu, šok, zbunjenost i traumu samog dječaka. Jednako tako, dobro je donijela prikaz obitelji koju je ovaj događaj iz korijena uzdrmao i koja se skoro raspala.

Knjiga je to koja daje nadu da će svi ovakvi grozni zločini biti otkriveni, procesuirani i najstrože kažnjeni. Knjiga je to koja kazuje da je ljubav emocija koja drži na okupu čitavu obitelj bez obzira na strašna iskušenja koja život donosi. I koja daje nadu. Hvala autorici na tome.

Četvorica ni po čemu upečatljivih muškaraca, koji naizgled  nemaju ništa zajedničko… ništa ih ne povezuje, osim pedofilije… str. 320.

Erin Kinsley Pronađen

O autoru:

Pronađen je prvi roman autorice Erin Kinsley objavljen u Hrvatskoj u prijevodu Maje Opačić. Uz njega, napisala je još dva kriminalistička romana – Innocent i Hidden. Svi njezini romani naišli su na odlične kritike struke i oduševljenja čitatelja. Među brojnim nominacijama za najbolji kriminalistički roman, najviše se ističe ona za nagradu Desmond Elliott.

Ukoliko želite pročitati još koji naslov sa tematikom otmice djeteta, podsjećamo na naše recenzije romana Lanac, Djevojčica 11 i Izgubljene djevojčice.

Gdje kupiti:

Znanje

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Osamnaest ispod ništice: ©Znanje

Naš je posao ustvari samo uzbudljiva igra. Kao mozgalica iz novina, s naizgled nerješivim problemom koji se ipak pod svaku cijenu mora riješiti. I to je otprilike to. (str. 308.)

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Osamnaest ispod ništice: Fabian Risk, Švedska

Luđački tempo ovog romana počinje kada se u šeficu Kriminalističke policije Astrid Tuvesson, točnije u retrovizor njene Toyote, zabije jureći automobil. Ljuta na cijeli svijet, Astrid se baca u potjeru. Tada, pred njenim očima, automobil se surva u more. Vozač je uskoro izvučen, mrtav. No:

-… pokazalo se da Peter Brise nije uopće umro danas već prije otprilike dva mjeseca. … on je već odavno bio zamrznut. –
-Zamrznut -, ponovio je Fabian, osjećajući se poput sporovoznog papagaja. – Kako to misliš zamrznut?-
-Pa eto zamrznut – hladan i ukočen kao i moja janjetina u smočnici. – (str. 26.)

Baš tako! Čini se da je vozač automobila Peter Brise već duže mrtav, i da uopće nije on bio taj koji je vozio, već je to učinio pravi počinitelj. No, kamo je nestao? I kako?

Peter Brise. Njegova neobična ne-smrt ili što god da je to bilo. Fabianu to nije davalo mira. U cijelom tom događaju nije bilo ničeg iole normalno. I zato je imao osjećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Nečeg po čijoj su površini tek zagrebli. (str. 95.)

Fabian i njegovi kolege počinju s istragom i uskoro su upleteni u pomaknut, groteskan i brutalan slučaj. Ubojica svoje bogate žrtve najprije ubija, zaleđuje, krade njihov identitet, počisti im račune i zbriše, odleđujući ih u taman prije nego pobjegne, čime stvara iluziju da su žrtve tek umrle.

A Fabianu, kao i većini njegova tima, u privatnom životu ne cvatu ruže. On i supruga Sonja na korak su do razvoda, djeca su u pubertetu i sve se više povlače od roditelja. Čak se i na poslu počinju događati zbunjujuće stvari…

Osamnaest ispod ništice: Dunja Hougaard, Danska

S druge strane kanala, ponižena i osramoćena Dunja degradirana je na policajku u uniformi. Sve zahvaljujući bivšem šefu Kimu Sleizneru koji joj se neprekidno osvećuje i želi je uništiti iz privatnih razloga.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Kada slučajno nabasa na krvavu beskućnicu, odluči sama malo pronjuškati po slučaju. Pogotovo jer njezini kolege, čini se, uopće ne žele otkriti istinu, već samo zaključiti slučaj.

I tako Dunja otkriva strašan slučaj happy slappinga – strašniji i užasniji time što ga provode imućni maloljetnici, nad jednom od najranjivijih društvenih skupina – beskućnicima. No više to nije samo udaranje, sada se pretvorilo u ubijanje.    

Jedna ju je stvar u svemu tome prestrašila više i od čega. Kako je nasilje bilo posve nemotivirano. Od takvog se nasilja čovjek ne može zaštititi, dolazi iz vedra neba, dok si na putu s posla i razmišljaš što ćeš kupiti za ručak. Slučajnost je jedini čimbenik koji odlučuje hoćeš li nastradati ti ili netko drugi. (str. 154.)

I dok Fabian napreduje na svom slučaju u Švedskoj, a Dunja na svom u Danskoj, oni se isprepliću na podmukao i zloslutan način.

Do kraja romana, više ništa neće biti onakvo kakvo je bilo prije.

Treći slučaj inspektora Riska

Ako ste čitali prethodne Ahnhemove romane, točno znate što očekivati. Puno stranica, kompleksne slučajeve, mjestimice brutalne opise od kojih se koža ježi, mračnu atmosferu stvarnog i nadnaravnog… Sve u svemu – još jedan izvrstan kriminalistički noir roman koji nećete moći prestati čitati!

Prvih pedesetak stranica ide polagano i čak sam mislila da mi se Osamnaest ispod ništice uopće neće svidjeti. A onda se sve zaplelo i u Švedskoj i u Danskoj!  Stranice se okreću same od sebe, a kratka poglavlja pridonose dinamici i osjećaju hitnosti koji vas tjera na čitanje još i još i još!

A onda, pretkraj knjige, kada se otkriju počinitelji i sve te tanke niti povezanosti… Uh, ostat ćete paf – bar ja jesam!

Švedski je počinitelj savršen! I premda mi se čini da je sličan negativcu iz romana Glasovi u tami Carla Lucarellija, puno je bolji jer je Lucarellijev psihotičan, a ovaj je toliko normalan i toliko lud odjednom, da ne možemo povjerovati u sva zlodjela koja čini. Tek kad otkrijemo motivaciju, sve sjeda na svoje mjesto.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Očito želi novac i spreman je učiniti sve da ga dobije. E sad, nisam ja neki stručnjak za psihološke profile počinitelja, ali ne bih ga optuživao da je sadist ili bolestan. Mislim, da, hladnokrvan je i bezobziran. To stoji. Ali prvenstveno je pametan. (str. 319.)

Danski su počinitelji bliži onom klasičnom poimanju negativca. Grozni su, ne muči ih savjest, umišljeni su i beskrupulozni. I iako se svi udružuju protiv nje, Dunja je uporna i otkriva rješenje zagonetke. Premda, računi još nisu u potpunosti izmireni i u sljedećem je nastavku čeka itekakva borba.

Ne samo nju, nego i čitavu obitelj Risk koja će se suočiti s dosad najvećim problemom.

Osamnaest ispod ništice priča je toliko široka, složena, slojevita, ali svaki djelić točno sjeda na svoje mjesto. Svaka čast, Ahnhem!

Ostali naslovi ovog autora:

Stefan Ahnhem švedski je pisac kriminalističkih noir romana koji su toliko komplicirani, napeti, brutalni i pomaknuti da ih ne možete prestati čitati. Gore navedeni romani prevedeni su kod nas, a savjetujem čitanje po redu jer su likovi povezani.

Doduše, Deveti grob je, iako napisan kasnije, radnjom smješten prije Žrtve bez lica pa, ako se prvi put susrećete s autorom, najbolje početi ovim redoslijedom: Deveti grob, Žrtva bez lica, Osamnaest ispod ništice.

Gdje kupiti roman Osamnaest ispod ništice:

Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Djevojčica, 11: ©Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Djevojčica, 11

Bivša socijalna radnica Elle Castillo vodi podcast Dostižna pravda koji se temelji na istraživanju neriješenih zločina. U petoj se sezoni odluči pozabaviti slučajem koji je, prije dvadeset godina, šokirao čitavu zemlju.

No svako malo dogodi se nešto što uzdrma cijelu državu. Pogađa sve ujedinjujući ljude u tuzi i zajedničkome cilju.
Prije nešto manje od dvadeset četiri godine, u živahnom studentskom gradiću (…) nestala je mlada žena…
(str. 3.)

Nakon nje, nestala je nova, godinu mlađa. Pa još jedna, godinu mlađa. Djevojke su postale djevojčice, uvijek godinu mlađe od prethodne. Nestajale su u razmaku od tri dana. Držao ih je sedam dana. A onda bi se pojavile mrtve. 

Bilo je to u skladu s njegovom opsjednutošću brojevima. Bilo mi je jasno da ne bi bio dobar znak kad bi u brojevima bilo neke pravilnosti. to bi značilo da ima neki plan. …mislim da je taj tip započeo s nekim uvrnutim odbrojavanjem. …
U roku od nekoliko sati, sve su mu televizijske postaje nadjenule isto ime: Ubojica Koji Odbrojava.
(str. 12.)

Zadnja žrtva ubojice koji odbrojava je djevojčica, 11 – ali nju nije ubio.

Ona je pobjegla.

I o Ubojici se, otada, ništa ne zna.

Zašto je prestao ubijati? Je li bio u zatvoru?

Je li umro?

Iako je policija sklona složiti se s posljednjom tezom, Elle nije tako sigurna.

U svom podcastu, propitkuje sudbinu Ubojice, vjerujući da nije mrtav. Da je još uvijek tu, među nama.

Kad je jedan slušatelj nazove i kaže da ima važne informacije o ubojici, a biva ubijen, Elle je sigurna da se nešto događa.

A onda nestaje još jedna djevojčica, 11.

Tri dana nakon nje, djevojčica, 10.

Je li moguće da se Ubojica Koji Odbrojava vratio završiti svoje odbrojavanje?

Elle kreće u potragu za Ubojicom, odlučna dokazati da taj poremećeni sadist nikada i nije bio mrtav.

Djevojčica, 11 – slučaj koji ne izlazi iz glave

Kad ste tako dugo detektiv kao ja, slučajeve na kojima radite počnete kategorizirati. Ima onih koji se stope u neku nejasnu masu… Postoje oni koje potpuno zaboravite… A imate i slučajeva koji zauvijek ostaju uz vas – onih koji vas bude usred noći poput pauka koji vam gmiže po licu… …od samog sam početka znao da ga neću moći ostaviti dok ne pronađemo počinitelja.
No počinitelj nije pronađen.
(str. 53.)

Kao i policiji, i nama čitateljima slučaj Ubojice Koji Odbrojava zavući će se u misli.

Je li još uvijek živ? A ako nije, tko sada ubija? Oponašatelj?

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Elle je čvrsto naumila otkriti ubojičin identitet, čak i po cijenu vlastitog života. Ona je žena naizgled savršenog života, no ispod površine puno se toga događa. Spisateljica se uglavnom bazirala na opisivanje slučaja i nije dubinski karakterizirala likove, ali to uopće ne smeta. O Elle najviše saznajemo iz njezinih postupaka i iz njezina podcasta, što radnju čini lišenom opisa i, samim time, dinamičnom, brzom i napetom.

Elle je kimnula pogledavši tetovažu na svom desnom zglobu – točka-zarez. … Bio joj je to podsjetnik, obećanje da i najgori trenutci u njezinom životu ne moraju značiti kraj priče. (str. 67.)

…3, 2, 1

Roman Djevojčica, 11 pucao je na mene iz svih oružja! Privukao me sinopsisom, naslovnicom i navodom „Idealno štivo za obožavatelje Karin Slaughter“. Naravno da sam se bacila na njega čim sam ga dobila!

Dobro, budimo realni, Amy Suiter Clarke nije Karin Slaughter (recenzije čijih romana Dobra kći i Posljednja udovica također imamo na blogu), ali spisateljica uopće nije loša.

Dapače, Djevojčica, 11 triler je koji ugodno iznenađuje!

Radnja je odlična, veoma zanimljiva, ponajviše jer se bavi slučajem iz prošlosti i ubojicom koji možda jest, možda nije živ. Elle također pridonosi toj misteriji – ja sam naslutila zašto, mislim da hoće i većina vas, no mora se priznati, plot twist je skroz solidan.

U medicinskim krugovima postoji nešto što se naziva agonalno disanje. Do njega često dolazi kad čovjek umire. … Istraživanje slučaja Ubojice Koji Odbrojava sličan je tome: posljednji udisaj nečega što umire, još jedan, konačan pokušaj ne biste li dobili dovoljno kisika da preživite. (str. 75.)

U romanu se miješaju transkripti Ellina podcasta, sadašnjost i prošlost i to mi se izuzetno svidjelo – pogotovo podcast. Čini mi se kao nešto što bih čak i ja slušala, pogotovo ako se bavi istinitim, neriješenim zločinima! Poglavlja su koncipirana tako da završavaju, naravno, kada je najzanimljivije i kada naslutimo što bi se sljedeće moglo dogoditi, tako da doista tjera na čitanje.

Još jedna stvar po kojoj je Djevojčica, 11 specifičan roman jest ubojica. Rijetko kad mi se dogodi da ubojicu žalim, ali ovog stvarno jesam. Okarakteriziran je detaljnije nego Elle pa mu lako ulazimo u glavu i možemo zamisliti kako je to biti u njegovoj koži. Uvrnut je, okrutan, a opet…
Osim toga, nisam naslutila tko je on pa je i to pridonijelo napetosti radnje.

Djevojčica, 11 odličan je roman prvijenac zbog kojeg se radujemo ostalim, budućim romanima Amy Suiter Clarke!

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojčica, 11 debitantski je roman autorice Amy Suiter Clarke. Ako želite saznati više o njoj, ovdje je link koji vodi na njezinu web stranicu. Možda će vam biti zanimljivo da i sama spisateljica, baš poput lika Elle iz romana Djevojčica, 11, ima svoj podcast koji se uglavnom bavi pisanjem trilera i krimića. Stranica je na engleskom jeziku.

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Gdje kupiti roman Djevojčica, 11:

Znanje

P.S. Ako se sjećate, već smo imali ubojstva i odbrojavanje, i to u romanu Odbrojavanje skandinavskih autora Horsta i Engera. Premda romani nisu nimalo slični, uvijek je lijepo vidjeti kako ista ideja funkcionira kod različitih pisaca s različitih podneblja. Klikom na gornji link, prisjetite se kako je završilo odbrojavanje u Švedskoj i Norveškoj.

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana U ime ljubavi: ©Znanje

Stephanie Scott: U ime ljubavi

U ime ljubavi – 1994. godina

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.

Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.

Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)

Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.

Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )

Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.

No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.

A onda je Rina ubijena.

Kai je optužen i zatvoren.

Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

U ime ljubavi – dvadeset godina poslije

Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.

Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)

Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.

Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.

Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.

Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.

I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Što sve činimo u ime ljubavi?

Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.

Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.

Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku?
U ime ljubavi prema moći, novcu?

Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.

Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.

Završni dojam – vau!

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.

Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!

Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.

Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.

Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.

S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…

U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Ostali romani ove autorice:

U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.

Gdje kupiti roman U ime ljubavi:

Znanje

Flavio Soriga: Metropolis

Nakladnik: Znanje d.o.o. 2021.

Naslovnica knjige Metropolis: ©Znanje

Flavio Soriga Metropolis

Metropolis- homage otoku

Metropolis je, kako mu samo ime kazuje (grčki: metros-majka, polis-grad), urbano gradsko područje više gradova ili mjesta okupljenih oko jednog većeg. Upravo se o tome i radi u ovom romanu. Metropolis je zapravo veliki homage Calgariju i malim mjestašcima okolo njega, kao što su Chio, Villasimus, Barbagija, Orgosol i mnoga druga. Glavni lik u cijelom romanu je sama Sardinija. Sardinija gledana iz piščeva ugla. Krimić koji je Flavio Soriga stavio u centar zbivanja tu je samo da se u njemu zrcale ljepote Sardinije, prekrasni krajolici, plaže, maslinici i vinogradi, mali trgovi s lokalnim dućančićima. Sardinija je sve to, ali i puno više. Soriga ne želi opisivati život koji vide turisti. Pravi život u Sardiniji prati teški rad otočana kako bi preživjeli, nasilje lokalnih moćnika koji se služe ucjenama, raspuštenost mladih koji ne prežu od krađe i vršenja kaznenih djela, i neizbježno konzumiranje droge na otoku.

Kako je siromašna bila ova naša zemlja, prijatelju, moj. Bijeda posvuda. I nasilje, koje uvijek dođe s glađu, a nigdje institucije vlasti da ispravi feudalne nepravde. str. 64.

Gulia Hernandez di San Raimono je ubijena

Gulia Hernadez je nesretna žena, ubijena u kabini poznatog kupališta u Calgariju. Ubojstvo istražuje kapetan Martino Crissanti, 45-ogodišnji karabinjer s diplomom iz antropologije, ljubitelj ljeta, argentinske muzike i zalazaka sunca. Tko je zapravo Gulia? To je pitanje od kojeg Martino Crissanti počinje istragu. A na to pitanje svatko koga pita ima drugačiji odgovor. Pa Martino počinje od početka. Gulia Hernandez di San Raimono kćerka je najutjecajnijeg i najbogatijeg čovjeka na otoku. Je li se njezin otac nekome zamjerio? Ili je presudilo nešto iz Gulijine prošlosti? Guliu nije lako istražiti. Bila je svoja, divlja, impulzivna, beskompromisna. Veze s mnogim ljubavnicima (i nekim ljubavnicama) na otoku otežale su Martinovu potragu. Poznati pjevač, mesar ili barmen, pa čak i poznati pisac koji joj je posvetio ljubavne i erotske stihove, samo su neki od sumnjivaca.

Martino Crissanti

Već dugo je inspektor u Cagariju, ali najviše voli mirne večeri u Barbagiji uz vino, vinograde, maslinike, gledajući stada ovaca. Sklon je meditaciji, filozofskom lamentiranju s prijateljima i večerima uz smiraj. U vezi je s Annom Sofijom, ali budućnosti se boji. Ne smatra se sposobnim za supruga, a pogotovo za oca, jer je Anna Sofija trudna. Dok je tako u dilemi je li uopće sposoban za život udvoje, istovremeno ispituje sve sumnjivce na otoku i korak po korak dolazi do pronalaska ubojice.

Ovaj otok nikad nije bio raj, a prošlost je lijepa u popodnevnim snatrenjima turista i u posebno vješto napisanom romanu. str. 65.

Dojam o knjizi Metropolis

Metropolis je ugodna promjena i odmak od američkih i skandinavskih trilera. Talijanski krimić čija se radnja lijeno provlači kroz prekrasne opise Sardinije i inspektor koji je prije svega filozof, Mediteranac, čovjek kojemu se nigdje ne žuri, koji osluškuje koji vjetar puše, koje cvijeće cvjeta, koje je vino najbolje, i koji se sjeća najljepših prizora iz svoje mladosti na rodnom otoku, čine da ova knjiga lagano klizi dok je čitate i razmišljate kako nema šanse da ovaj čovjek riješi slučaj. Ali, tu biste se gadno prevarili.

Naime, inspektor Crissanti je onaj koji propituje jer ga stvari istinski zanimaju, a još više je onaj koji zna slušati. A sluša jednako sve: i tužitelja, i barmena, i povjesničara, i članove obitelji žrtve, i bivše zatvorenike i sitne lokalne kriminalce. Upravo ta sposobnost introspekcije dovela je Crissantija do rješenja slučaja. Ovo je idealna knjiga za čitanje kada je ljeto na izmaku, kao što je u knjizi i kao što je upravo sada, kada postajemo pomalo melankolični, sneni, s natruhama depresivnosti koje dolaze s dolaskom jeseni, svjesni da sve ima vijek trajanja – kako ljeto, tako i mi sami.

Flavio Soriga Metropolis

O autoru:

Flavio Soriga predstavnik je sardinskog novog vala, takozvanog sardinskog književnog proljeća. Piše od 2000. godine i dosad je napisao osam djela, romana i zbirki priča. Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima nagrada Italo Calvino, Grazia Deledda i drugih. Živi i radi u Rimu kao slobodni novinar.

Gdje kupiti roman Metropolis:

Znanje

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Izgubljene djevojčice: ©Mozaik knjiga

Koliko volite svoju kćer? Izmjerite to u funtama. Zdrava
konkurencija izvuče najbolje iz ljudi. Par koji da veću
ponudu ponovo će vidjeti kćer. Par koji izgubi neće.
To su pravila i neće se mijenjati. Javit ću vam se. I
nemojte se zavaravati. Jedno će dijete umrijeti. (str. 155.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Izgubljene djevojčice

Otete su dvije djevojčice. Najbolje prijateljice. Njihovim je roditeljima poslana jeziva poruka. Jedna od majki izričito traži da se slučaj dade detektivki inspektorici Kim Stone.

Kim se ukočila. To je ime obitavalo u njezinoj prošlosti, mjestu koje je rijetko posjećivala.
-Stone, vaš izraz lica kaže mi da zapravo poznajete tu ženu. (str. 19.)

Ponavlja se slučaj otprije godinu dana, kada je jedna djevojčica vraćena roditeljima, a druga nikada nije pronađena.

Kim oko sebe okuplja svoj vjerni tim, u kojem je i Bryant, njezin najbolji i jedini prijatelj.

Timu se pridružuju stručnjakinja za bihevioristiku Alison i stručnjak pregovarač Matt. 

-Čvrstog sam uvjerenja da je dobra istraga mješavina promatranja, dedukcije i znanja.
-Aha, pristup Sherlocka Holmesa.
-Pa, ne baš, jer on nije stvarna osoba. Ali u neke stvari može se biti siguran. Svaki počinitelj ima motiv. Razni počinitelji mogu se ponašati na slične načine zbog potpuno različitih razloga. Ljudsko ponašanje razvija se kao jedinstven odgovor na okruženje i biologiju.  (str. 153.)

Malo je reći da Kim njima nije oduševljena, ali napravit će sve i prihvatiti sve kako bi pronašla dvije nestale djevojčice. Žive.

Detektivka inspektorica Kim Stone

Kim se okrenula i otišla. Prisjetila se stare izreke da ako ne možeš reći ništa lijepo, a ti se makni prije negoli kažeš nešto jako krivo. Ili tako nešto. Nije bila sigurna kako točno glasi jer se nikada nije služila njome. (str. 114.)

Kim Stone imali smo priliku upoznati u prethodnim romanima Angele Marsons, Nijemi vrisak i Izopačene igre. Ona je veoma zatvorena žena, nesklona puštati ljude u svoj život i zbližavati se s njima. Naizgled hladna i distancirana od svih, Kim je progonjena i obilježena svojom teškom prošlošću koju ni na trenutak ne zaboravlja. Odrasla u udomiteljskim obiteljima, Kim je prošla puno toga i vidjela onu najgoru stranu ljudi. Ono pozitivno što je detektivka inspektorica izvukla iz svojih trauma jesu upornost i mentalna snaga, izvrsno poznavanje ljudi i nadljudski napori koje koristi kako bi riješila slučaj. Čak i kad posumnja u sebe, nepatvorena i stalna odanost njezina tima vraća joj vjeru nadu u pozitivan ishod slučaja.

-Naći ćemo ih, znate – rekao je Bryant zagledan naprijed.
-Kako možeš biti tako siguran?
-Jer nećete odustati dok ih ne nađemo.
Kim se nije mogla oduprijeti smiješku koji joj je zatezao usne. Eto. Jednostavna istina koja je rastjerala sve sumnje. (str. 292.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Kim rijetkima vjeruje, ali pripadnici njezina tima ušli su među te rijetke. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati Alison i Matt, novi članovi tima. Kim ih zasad još uvijek poštuje, ali ne prihvaća, no ostaje nam čekati nove nastavke i vidjeti hoće li se što promijeniti. Slutim i nadam se da hoće. ?

Već je odlučila da joj nije drag. Bilo je u njemu nekakve hladne odvojenosti od emocija koja joj je stvarala napetost. Tijekom razgovora nije ni jednom promijenio izraz lica. Nije joj bio drag i nije mu vjerovala… (str. 224.)

Izgubljene djevojčice – dojam

Kao i prethodni romani ove autorice, i Izgubljene djevojčice su me oduševile! Roman je izvrstan, pravi punokrvni krimić! Uživala sam u svakom koraku detektivke inspektorice Kim Stone i njezinog tima! Neki su nam krivci od početka bili poznati, no neki se otkrivaju tek na posljednjim stranicama i moram reći da sam ostala poprilično iznenađena.

Ovaj je roman iz još jednog razloga bio taman po mom guštu, ali neću vam reći koji je to razlog. Otkrijte sami – bit će vam jasno čim zatvorite posljednju stranicu.

Već po običaju, u sjeni glavnog, velikog slučaja naš tim istražuje i jedan manji, pozadinski slučaj koji je podjednako uzbudljiv i napet te nam puno toga otkriva o Kim i članovima njezina tima.

Sama Kim Stone lik je koji nije toliko rijedak u književnosti- neprilagođenih glavnih junakinja već je toliko da mi je osvježenje naići na jednu koja nema privatnih, obiteljskih problema niti trauma iz djetinjstva. Sjetimo se Lisbeth Salander iz trilogije Millenium ili Mile Vasquez, junakinje koju donosi Donato Carrisi. No, Kim je junakinja koja vam se zavuče pod kožu. Toliko se trudi držati ljude dalje od sebe da uopće ne shvaća koliko ih zapravo privlači, koliko im je stalo do nje te koliko joj vjeruju i stoje uz nju.

Sve u svemu, ovo je još jedan uspješan, uzbudljiv i nepredvidiv kriminalistički roman prepun napetosti, pomalo brutalnih scena i emotivnih epizoda koje ćete pročitati u jednom dahu!

Ostali naslovi ove autorice:

Budući da slučajevi nisu povezani, mogu se čitati proizvoljnim redoslijedom. Naravno, moj je savjet čitanje gore navedenim redom jer se tako bolje upoznaju likovi, a i reference na prethodne slučajeve jasnije su ako se romani čitaju od prvog prema posljednjem.

Intervju s Angelom Marsons, objavljen na portalu Večernjeg lista povodom hrvatskog izdanja romana Izgubljene djevojčice, možete pronaći ovdje.

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Gdje kupiti roman Izgubljene djevojčice:

Mozaik knjiga