Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Nakladnik: Znanje

Naslovnice: Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete: ©Znanje

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Serijal Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete fantastičan je ulaz u fantasy svijet, svijet magije, svijet upravljanja vatrom, svijet u kojima misli magova pokreću događaje. Iako najavljeni kao romani za mlade, oni nipošto nisu samo to. Za sve poklonike imaginarnih, začudnih svjetova gdje su suprotstavljene strane dobra i strane zla, za sve koji vole mitologiju, svijet čarobnjaštva, vračeva i šamana, ovaj serijal je kao pogođen. Knjige čitaju roditelji kao i njihova djeca, adolescenti, s jednakim oduševljenjem. Pa krenite…

Oriša

Obožavam knjige koje na početku imaju mapu gdje je sve lijepo razjašnjeno i lako za praćenje. Tako je na početku obje knjige na mapi jasno vidljivo gdje se nalazi kraljevstvo Oriša i sva okolna mjesta. Oriša je nekada bila država magije i moći, a danas je država puna nemira, previranja i ratova, u kojoj se događa borba između dvaju naroda. Naroda koji je nekad imao moć magije i naroda koji ga je uništio nasiljem.

Prvi sada žive siromašno po ruralnim naseljima, nadajući se da će pronaći svitak koji oživljava njihove moći, a drugi u kraljevskoj palači s mnogo robova i sluga, od kojih su neki davno bili magovi.

Mi smo narod koji puni kraljeve zatvore, narod koji naše kraljevstvo pretvara u radnu snagu. str. 27.

Zélie

Glavna junakinja, Zélie, nekada je imala moći kao i njezina majka. Moći su joj oduzete, a majka ubijena. Jedino što joj je ostalo od obilježja magova srebrni je pramen u kosi. Zélie, s bratom Tzainom i princezom Amari čiji je nasilni otac zapovjednik i poglavar Oriše, odlazi na put kako bi pronašla svitak i vratila moći svom narodu.

Zélie i Amari upoznaju se sasvim slučajno prilikom Amarinog bijega iz očeve tvrđave. Amari je shvatila da joj je otac nasilnik i ubojica nakon što joj je usmrtio najbolju prijateljicu – ropkinju. U bijegu Amari otuđi svitak magova koji je bio pohranjen u kraljevskoj palači.

Ali svitak želi puno ljudi. I magova i onih koji to nisu. Započinje bjesomučna borba između raznih grupacija koje zanima svitak. Svitak mijenja zaraćene strane, a Zélie shvaća da joj se moć vraća svaki put kada je svitak u njezinom posjedu. Ali imati moć nije jednostavno. Zélie mora savladati svoje vlastite demone da bi ovladala moćima.

Inan

Inan je princ prijestolonasljednik. Odgajan je tako da jednog dana vodi kraljevstvo Oriše. Razočaran je sestrinim bijegom iz palače pa po očevom nalogu kreće u potragu za njom, odlučan da je prisili na povratak. Vjeran je sljedbenik očeva apsolutističkog načina vladanja. Međutim, ono što Inan nije očekivao jest da će prolaskom kroz razna mjesta u kraljevstvu, vidjevši u kakvom je stanju država, početi mijenjati mišljenje o vladavini svog oca. Susret s sestrom i Zélie za njega je potpuno zbunjujući. Inan se koleba kome se prikloniti: ostati vjeran ocu ili pomoći Zélie da njezin narod vrati moći koje su im oduzete. Od zakletih neprijatelja Inan i Zélie prolaze fazu nepovjerenja, fazu netrpeljivosti, fazu pomirljivosti, fazu prijateljstva i simpatije, i naravno fazu zaljubljenosti.

Ali tu nije kraj. Dvoje zaljubljenih pripadaju različitim narodima, različitim uvjerenjima. Slijedi razočarenje, a zatim osveta…

Osveta

U drugom dijelu serijala pratimo nastavak borbi, nakon što je u međusobnim sukobima ubijen Zélin otac Baba, a istovremeno je svrgnut apsolutistički zapovjednik, Inanov otac kralj Saran od strane vlastite kćeri. Borbe se nastavljaju.

Zélie postaje predvodnica klana Kosaca i organizira pobunjeničku vojsku. Amari kreće u borbu kako bi vratila svoje pravo na prijestolje. Suprotstavlja joj se vlastita majka. Započinje borba između titana i magova. U međuvremenu i  Inan želi naslijediti oca i postati kralj kakav njegov otac nikada nije bio. U jednom se trenutku brat i sestra nađu na suprotstavljenim stranama.

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Dojam o knjigama Djeca krvi i kosti i Djeca vrline i osvete

Serijal se ne može prepričati jer se događaji jako brzo smjenjuju. Najbolje je da se zavalite u fotelju zajedno s knjigama Tomi Adeyemi i započnete putovanje u jedan fantastičan svijet mašte. Glavni likovi Zélie, Inan, Amari i Tzain, uz more sporednih, odvest će vas u svijet magova i titana. Zaplovit ćete iz svijeta realnosti u svijet bajki. Sveti obredi, divovski lavorozi, snježni leopardioni i ostala čuda možda spadaju u svijet fantastike, ali poruka koju knjige prenose mnogo je dublja i slojevitija. Nije to samo borba dobra protiv zla. To je borba potlačenih, ugnjetenih, poniženih protiv apsolutističke sile.

Zélie, koja nakon smrti majke odrasta s ocem i bratom, svakog dana suočava se s opasnošću koja joj prijeti samo zato što je potomak maga. Tako je i velikom broju njezinih prijatelja i susjeda. Potlačenost malog čovjeka koji se pobunio protiv vlastodršca i rasizam prema svima koji su različiti odlika je ovog serijala. Knjiga se lako i brzo čita pa je mogu čitati sve generacije.

Iako nisam fan fantasy literature, ova me knjiga zabavila i vratila u svijet bajki koje sam voljela čitati u djetinjstvu. Prve dvije knjige su zapravo dio trilogije pa čekamo i treću, završnu  knjigu ovog fantastičnog serijala.

O autorici

Tomi Adeyemi američka je spisateljica nigerijskog porijekla, dobitnica nagrade Hugo i Nebula. Poučava kreativno pisanje i živi u San Diegu. Nakon što je diplomirala englesku književnost na Harvardu, u brazilskome Salvadoru proučavala je zapadnoafričku mitologiju, religiju i kulturu. Djeca krvi i kosti prvi je dio fantastične trilogije o djevojci Zelie, a produkcijske kuće DisneyFox i Lucas Film već su otkupile prava za ekranizaciju romana. Djeca vrline i osvete nastavak su prve knjige o borbi za kraljevstvo Oriše.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjige Sjena i kost.

Objavljeno

Ashley Audrain: Sumnja

Nakladnik: Profil, 2021.

Naslovnica romana Sumnja: ©Profil

Majčino se srce u životu slomi na milijun načina. (str. 171.)

Ashley Audrain: Sumnja

Sumnja

Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti.
Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen.

Jer Fox je savršen. Ima savršenu obitelj. Sve oko njega je upravo – savršeno.

Grace me je pitala što s tobom nije u redu. Nisi dobar u krevetu? Nagla narav? Moralo je biti nešto zato što nitko ne može biti toliko savršen. Ali nije bilo ničega. … Imala sam sreće. Nisam imala mnogo, ali sam imala tebe. (str. 21.)

Blythe zna da ona nije ni blizu takva. Njena obitelj praktički ne postoji, a dolazi iz loze žena koje nikada nisu bile sposobne biti majke. I Blythe je time obilježena. Nesretnim djetinjstvom, čežnjom za povezanošću i ljubavlju, željom za prihvaćanjem. Da bismo razumjeli Blyth, moramo razumjeti prvo njezinu majku, zatim njezinu baku. I njihove su priče ispričane na stranicama ovog emotivnog, dirljivog i  brutalnog romana.

… postoji mnogo toga u nama što ne možemo promijeniti – jednostavno se takvi rodimo. Ali neke naše dijelove oblikuju stvari koje vidimo. I to kako se drugi odnose prema nama. Kako se zbog toga osjećamo. (str. 276.)

Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, ona duboko u sebi sumnja i lomi se jer zna čija je kći. Da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. Odlučuje svom djetetu biti sve ono što njezina majka nije bila njoj. Želi voljeti, biti prisutna, biti podrška.

… ja sam bila ona koja je zamišljala. Majčinstvo. Kako će to biti. Kakav je to osjećaj. …
Bit će drugačije. Bit ću poput onih žena kojima to ne pada teško. Bit ću sve ono što moja majka nije bila. (str. 27.)

Blythe rađa Violet.

Majka i kći

Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje. Dok suprug bezrezervno obožava Violet i uvjeren je da Blythe umišlja i vidi probleme gdje ih nema, ona tone u svoje strahove i počinje preispitivati samu sebe. Je li moguće da umišlja? Sumnja u majčinske sposobnosti, sumnja u zdrav razum i sumnja u vlastito dijete nagrizaju je i muče. Uskoro, ta ista sumnja u Violet počinje, malo pomalo, uništavati njezin brak.

Ne uspijeva se povezati s djetetom i krivi sebe, ali i dijete. No može li dijete biti krivo?
Je li toliko obilježena vlastitim traumama iz djetinjstva da joj priječe sreću i uživanje u majčinstvu?

Zašto sve žene oko nje mogu, samo ona ne može? Zašto mora glumiti toplinu prema vlastitom djetetu? Je li doista nesposobna osjetiti majčinsku ljubav?

Ashley Audrain: Sumnja

Pročitala sam sve knjige. Sve sam proučila. Nitko nije spominjao kako se osjećaš kada te probude nakon četrdeset minuta sna, na krvavoj plahti, u strahu od onoga što znaš da slijedi. Mislila sam da sam jedina majka na svijetu koja to neće preživjeti. Jedina majka koja se neće oporaviti od šavova… Jedina majka koja se ne može pretvarati da razumno funkcionira. Jedina majka koja gleda svoju kćer i misli: Nestani. Molim te. (str. 44.)

A onda Blythe rađa Sama, prekrasnog dječaka s kojim se poveže čim mu začuje otkucaje srca. Napokon osjeća onu sveprožimajuću ljubav o kojoj sve majke pričaju. Ovaj put osjeća kako je to voljeti nekoga više od ikoga i ičega na svijetu.

Čini se da je dobila drugu priliku za majčinstvo.

No sreća je kratkog vijeka i sve se mijenja u treptaju oka…

Sumnja u sebe i majčinstvo

Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren! Premda se često dogodi da sažetak na stražnjoj korici bude bolji od samog romana, ovdje to svakako nije slučaj! Sažetak uopće ne daje naslutiti sve one dubine koje ima knjiga!

Budući da radnja počinje u sadašnjosti i vraća se u prošlost, već od prvog poglavlja gotovo da znamo kako priča završava. No kako je došlo do takvoga kraja?

A onda se vraćamo u prošlost, u dane kada su se Blythe i Fox tek upoznali i zaljubili.

Vraćamo se još i dalje, kada je Blythe bila djevojčica.

I još dalje, kada je njezina majka Cecilia bila djevojčica.

Svaka ta žena na neki je način obilježena svojom majkom.

Nisam se osjećala kao kći svoje majke. Osjećala sam se kao tvoja žena. Godinama sam se radi tebe pretvarala da sam savršena. Željela sam te učiniti sretnim. Željela sam biti bilo tko drugi osim majke od koje sam potekla. (str. 28.)

Blythe daje sve od sebe, no uvjerena je da ne može jer nije mogla njezina majka niti njezina baka. Ipak Blythe ima jedan drugi problem, problem koji njezine prethodnice ipak nisu imale. Čini se da nije majka ta koja ne voli dijete. Čini se da je upravo obrnuto…

Savršena majka

Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…

Svi imamo pravo na očekivanja od drugih i od sebe samih. Majčinstvo nije iznimka. Svi očekujemo imati dobru majku, da nam je supruga dobra majka te da i same budemo dobre majke. (str. 15.)

Ashley Audrain: Sumnja

Ženama se nameće ne samo majčinstvo, nego savršeno majčinstvo i rijetko koja žena uspije doseći taj nivo. A kad ne uspijemo grizemo se, sumnjamo u sebe, propadamo pod teretom očekivanja drugih i nametnutih standarda koji su rijetko kad realni. Grčevito se držimo one da dobra majka nikad ne griješi, ali upravo suprotno. Čitavo je majčinstvo put pogrešaka i novih pokušaja, no najvažnije je da se nastavimo truditi i budemo tu za svoju djecu. Ako volimo, bez obzira na kakvo tlo pada ta ljubav, činimo sve kako treba.
E sad, osim tog segmenta majčinstva i čitavog odnosa između majke i djeteta, ovaj roman tematizira još nešto. Ne želim vam reći što da ne bih kvarila čitanje ovako fantastične knjige, ali znajte da ćete, kad otvorite prvu stranicu, dobiti puno, puno više nego što očekujete.

Ostali naslovi ove autorice:

Sumnja je prvi roman autorice Ashley Audrain.

Spisateljica ima i svoju web stranicu na koju možete zaviriti ovdje (stranica je na engleskom jeziku).

Gdje kupiti roman Sumnja:

webshop Znanje

Nedavno smo čitali i hit-roman Lucinde Berry Savršeno dijete koji je, u jednu ruku, sličan ovome. Ako ga još niste čitali, a zanima vas, škicnite našu recenziju.

Neki od romana koje smo dosad recenzirale, a tematiziraju majčinstvo na ovaj ili onaj način i mogli bi vam biti zanimljivi su Nisu moje bebe Melanie Golding, Plač Helen FitzGerald te Farma Joanne Ramos.

Objavljeno

Erin Kinsley: Pronađen

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica knjige Pronađen: ©Mozaik

Erin Kinsley Pronađen

Pronađen– otmica koja je promijenila život sretne obitelji

Što je noćna mora svakog roditelja? Na to pitanje svaki bi roditelj odgovorio isto: Strah da se nešto ne dogodi djetetu. Pronađen je odličan roman koji nije klasičan krimić već se zapravo radi o obiteljskoj drami. Jedanaestogodišnjak  Evan nestaje nakon treninga s autobusnog stajališta. Gubi mu se svaki trag. Ni napori roditelja ni policije nisu urodili plodom. Nitko nije uočio malenog dječaka.

Kad su svi već izgubili svaku nadu da će naći dječaka, Evan je pronađen sretnom slučajnošću. Ali Evan nije više isti..

Do devetnaest sati oboje već  pomalo paničare.. U dvadeset satu zovu policiju. Dok policija njihovu prijavu shvati ozbiljno, već su dvadeset tri sata.. A dotad je Evan već u zaista groznom položaju. Str. 13.

Evan

Nakon što je pronađen, Evan je potpuno drugo dijete. Ozbiljan, bez veselja, pun strahova i nijem. Evan odbija govoriti o svojim otmičarima i svemu što mu se dogodilo. Ni roditelji, ni policija pa čak ni psihologinja koja radi s traumatiziranom djecom nisu ga nagnali da progovori. Očajni roditelji šalju ga na selo k djedu i baki ne bi li se uz promjenu prebivališta oporavio u prirodi. Proces oporavka je dug i mučan. Strahote koje je Evan proživio ne može nitko ni pojmiti. Nakon dugo vremena, uz djedovu i bakinu pomoć, Evan počinje odgovarati na pitanja kratkim rečenicama i vrlo šturo. Njegov mali svijet toliko je poljuljan da su roditelji zabrinuti za Evanov oporavak.

Ako bilo što kažem, doznati će moja mama. I moj tata. Onda će znati što se dogodilo. I moj djed. str. 246.

Inspektorica Naylor

Policijski tim predvodi inspektorica Neylor. Potraga kreće od trenutka kada Evan i prijatelj napuštaju trening i odlaze prema kućama do trenutka kada je na benzinskoj postaji uočen sumnjiv auto kojem je u prtljažniku bio Evan. Kako su se otmičari brzo udaljili, policiji je ostalo samo djelomičan trag vezan za vrstu automobila i opise otmičara. Policija tapka na mjestu, Evan ne progovara, a nakon što nestaje još jedno dijete započinje utrka s vremenom. Ključno je da Evan progovori i kaže čega se sve sjeća o  mjestu na kojem je bio zatočen.

Obitelj

Evanova obitelj je uzdrmana. Nakon dječakove otmice nekad skladna obitelj prestaje funkcionirati. Majka Claire, nekad naočita žena puna energije, pada u depresiju, zapušta sebe i kuću, uza sve češće konzumiranje alkohola. Otac sve više izbiva iz kuće ne mogavši gledati nemoćnu suprugu. Dok Claire čak sumnja da je suprug našao ljubavnicu, suprug bježi od kuće zakopavši se u poslu kako ne bi mislio na gubitak Evana. Brak im se počinje raspadati. Ni nakon što se Evan vrati nije bolje. Njihova najbolja odluka bila je da pošalju Evana djedu i baki na selo. Iako teško bolesni, Evanovi baka i djed svojom toplinom i blagošću razbijaju zatvorenu ljušturu malog dječaka.

Dojam o djelu

Knjiga počinje obećavajuće i počnete je brzo čitati očekujući da će se dogoditi neki preokret ili rasplet koji će vam biti jasan. Ali toga zapravo nema. Prolaze sati, dani i tjedni, no Evanu nema ni traga. Policija tapka u mraku i vrlo polako pronalazi male poveznice. Na trenutke vam se čini da je roman umrtvljen i da se radnja sporo događa. Ali to je tako i u životu. Svijet pedofilskih seksualnih predatora vrlo je lukav i sofisticiran. To su zločini koje ni vrhunski istražitelji ne uspijevaju otkriti tako brzo. Žrtve  se ne znaju boriti za sebe, najčešće šute i ne progovaraju jer se radi o djeci. Njihove traume su preteške i najčešće traju čitav život.

Najbolji mi je u knjizi zapravo psihološki profil samog Evana. Autorica je izvrsno prenijela tugu, šok, zbunjenost i traumu samog dječaka. Jednako tako, dobro je donijela prikaz obitelji koju je ovaj događaj iz korijena uzdrmao i koja se skoro raspala.

Knjiga je to koja daje nadu da će svi ovakvi grozni zločini biti otkriveni, procesuirani i najstrože kažnjeni. Knjiga je to koja kazuje da je ljubav emocija koja drži na okupu čitavu obitelj bez obzira na strašna iskušenja koja život donosi. I koja daje nadu. Hvala autorici na tome.

Četvorica ni po čemu upečatljivih muškaraca, koji naizgled  nemaju ništa zajedničko… ništa ih ne povezuje, osim pedofilije… str. 320.

Erin Kinsley Pronađen

O autoru:

Pronađen je prvi roman autorice Erin Kinsley objavljen u Hrvatskoj u prijevodu Maje Opačić. Uz njega, napisala je još dva kriminalistička romana – Innocent i Hidden. Svi njezini romani naišli su na odlične kritike struke i oduševljenja čitatelja. Među brojnim nominacijama za najbolji kriminalistički roman, najviše se ističe ona za nagradu Desmond Elliott.

Ukoliko želite pročitati još koji naslov sa tematikom otmice djeteta, podsjećamo na naše recenzije romana Lanac, Djevojčica 11 i Izgubljene djevojčice.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Osamnaest ispod ništice: ©Znanje

Naš je posao ustvari samo uzbudljiva igra. Kao mozgalica iz novina, s naizgled nerješivim problemom koji se ipak pod svaku cijenu mora riješiti. I to je otprilike to. (str. 308.)

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Osamnaest ispod ništice: Fabian Risk, Švedska

Luđački tempo ovog romana počinje kada se u šeficu Kriminalističke policije Astrid Tuvesson, točnije u retrovizor njene Toyote, zabije jureći automobil. Ljuta na cijeli svijet, Astrid se baca u potjeru. Tada, pred njenim očima, automobil se surva u more. Vozač je uskoro izvučen, mrtav. No:

-… pokazalo se da Peter Brise nije uopće umro danas već prije otprilike dva mjeseca. … on je već odavno bio zamrznut. –
-Zamrznut -, ponovio je Fabian, osjećajući se poput sporovoznog papagaja. – Kako to misliš zamrznut?-
-Pa eto zamrznut – hladan i ukočen kao i moja janjetina u smočnici. – (str. 26.)

Baš tako! Čini se da je vozač automobila Peter Brise već duže mrtav, i da uopće nije on bio taj koji je vozio, već je to učinio pravi počinitelj. No, kamo je nestao? I kako?

Peter Brise. Njegova neobična ne-smrt ili što god da je to bilo. Fabianu to nije davalo mira. U cijelom tom događaju nije bilo ničeg iole normalno. I zato je imao osjećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Nečeg po čijoj su površini tek zagrebli. (str. 95.)

Fabian i njegovi kolege počinju s istragom i uskoro su upleteni u pomaknut, groteskan i brutalan slučaj. Ubojica svoje bogate žrtve najprije ubija, zaleđuje, krade njihov identitet, počisti im račune i zbriše, odleđujući ih u taman prije nego pobjegne, čime stvara iluziju da su žrtve tek umrle.

A Fabianu, kao i većini njegova tima, u privatnom životu ne cvatu ruže. On i supruga Sonja na korak su do razvoda, djeca su u pubertetu i sve se više povlače od roditelja. Čak se i na poslu počinju događati zbunjujuće stvari…

Osamnaest ispod ništice: Dunja Hougaard, Danska

S druge strane kanala, ponižena i osramoćena Dunja degradirana je na policajku u uniformi. Sve zahvaljujući bivšem šefu Kimu Sleizneru koji joj se neprekidno osvećuje i želi je uništiti iz privatnih razloga.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Kada slučajno nabasa na krvavu beskućnicu, odluči sama malo pronjuškati po slučaju. Pogotovo jer njezini kolege, čini se, uopće ne žele otkriti istinu, već samo zaključiti slučaj.

I tako Dunja otkriva strašan slučaj happy slappinga – strašniji i užasniji time što ga provode imućni maloljetnici, nad jednom od najranjivijih društvenih skupina – beskućnicima. No više to nije samo udaranje, sada se pretvorilo u ubijanje.    

Jedna ju je stvar u svemu tome prestrašila više i od čega. Kako je nasilje bilo posve nemotivirano. Od takvog se nasilja čovjek ne može zaštititi, dolazi iz vedra neba, dok si na putu s posla i razmišljaš što ćeš kupiti za ručak. Slučajnost je jedini čimbenik koji odlučuje hoćeš li nastradati ti ili netko drugi. (str. 154.)

I dok Fabian napreduje na svom slučaju u Švedskoj, a Dunja na svom u Danskoj, oni se isprepliću na podmukao i zloslutan način.

Do kraja romana, više ništa neće biti onakvo kakvo je bilo prije.

Treći slučaj inspektora Riska

Ako ste čitali prethodne Ahnhemove romane, točno znate što očekivati. Puno stranica, kompleksne slučajeve, mjestimice brutalne opise od kojih se koža ježi, mračnu atmosferu stvarnog i nadnaravnog… Sve u svemu – još jedan izvrstan kriminalistički noir roman koji nećete moći prestati čitati!

Prvih pedesetak stranica ide polagano i čak sam mislila da mi se Osamnaest ispod ništice uopće neće svidjeti. A onda se sve zaplelo i u Švedskoj i u Danskoj!  Stranice se okreću same od sebe, a kratka poglavlja pridonose dinamici i osjećaju hitnosti koji vas tjera na čitanje još i još i još!

A onda, pretkraj knjige, kada se otkriju počinitelji i sve te tanke niti povezanosti… Uh, ostat ćete paf – bar ja jesam!

Švedski je počinitelj savršen! I premda mi se čini da je sličan negativcu iz romana Glasovi u tami Carla Lucarellija, puno je bolji jer je Lucarellijev psihotičan, a ovaj je toliko normalan i toliko lud odjednom, da ne možemo povjerovati u sva zlodjela koja čini. Tek kad otkrijemo motivaciju, sve sjeda na svoje mjesto.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Očito želi novac i spreman je učiniti sve da ga dobije. E sad, nisam ja neki stručnjak za psihološke profile počinitelja, ali ne bih ga optuživao da je sadist ili bolestan. Mislim, da, hladnokrvan je i bezobziran. To stoji. Ali prvenstveno je pametan. (str. 319.)

Danski su počinitelji bliži onom klasičnom poimanju negativca. Grozni su, ne muči ih savjest, umišljeni su i beskrupulozni. I iako se svi udružuju protiv nje, Dunja je uporna i otkriva rješenje zagonetke. Premda, računi još nisu u potpunosti izmireni i u sljedećem je nastavku čeka itekakva borba.

Ne samo nju, nego i čitavu obitelj Risk koja će se suočiti s dosad najvećim problemom.

Osamnaest ispod ništice priča je toliko široka, složena, slojevita, ali svaki djelić točno sjeda na svoje mjesto. Svaka čast, Ahnhem!

Ostali naslovi ovog autora:

Stefan Ahnhem švedski je pisac kriminalističkih noir romana koji su toliko komplicirani, napeti, brutalni i pomaknuti da ih ne možete prestati čitati. Gore navedeni romani prevedeni su kod nas, a savjetujem čitanje po redu jer su likovi povezani.

Doduše, Deveti grob je, iako napisan kasnije, radnjom smješten prije Žrtve bez lica pa, ako se prvi put susrećete s autorom, najbolje početi ovim redoslijedom: Deveti grob, Žrtva bez lica, Osamnaest ispod ništice.

Gdje kupiti roman Osamnaest ispod ništice:

Znanje

Objavljeno

Ji-young Gong: Naše sretno vrijeme

Nakladnik: HENA COM, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Naše sretno vrijeme: ©Hena com

Ji-young Gong naše sretno vrijeme

Nitko od nas ne zna kad će umrijeti. Zašto je onda pogrešno da se netko kao ja, tko ne zna kad će umrijeti, nalazi s tobom, koji također ne znaš kad ćeš umrijeti. str. 41.

Naše sretno vrijeme – oprost kao lajtmotiv knjige

Naše sretno vrijeme sjajna je knjiga koja priča o krivnji i oprostu. Oprostiti drugima, oprostiti onima koji su nas tijekom života povrijedili, oprostiti svima onima koji su nama ili drugima činili zlo, oprostiti u konačnici sami sebi. Oprost nas definitivno uzdiže kao ljude. Nakon čitanja ove knjige oplemenjeni smo i ispunjeni porukama koje knjiga nosi. Svakako pročitajte.

Moraš oprostiti. Ne zbog nekog drugog, nego zbog sebe. str. 55.

Morate vjerovati da dobijete odgovore. Kažu da vjera može pomaknuti planine. str. 76.

Dvoje ljudi koji se nikad prije nisu sreli

Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. You-jeong i Yun-su naizgled nemaju nikakvih dodirnih točaka. Njihovi se životi nikad nisu ukrstili niti su se njih dvoje ikad prije sreli. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica, mudra redovnica koja dugi niz godina posjećuje osuđene na smrt. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.

Možda će zvučati čudno, ali prvi put kad sam te vidjela pomislila sam da smo veoma slični. Teško je objasniti zašto. str. 145.

Yu-jeong 

Djevojka iz imućne obitelji, iz koje su redom sva djeca cijenjena i uspješna u društvu. Yu-jeongina braća na samom su vrhu državnog i društvenog lobija u Koreji (glavni državni tužitelji i poznati liječnik). Yu-jeong je, premda je završila fakultet i studirala slikarstvo u Parizu, crna ovca u obitelji. Za sebe kaže da je autsajder u svojoj obitelji. Odnosi s obitelji, kao i emotivne veze, za Yu-jeong uvijek su završavale prekidima. Upoznajemo je u bolnici u trenutku kada je već treći put u zadnjih nekoliko godina pokušala učiniti samoubojstvo. Obitelj je osuđuje smatrajući da tim činom samo privlači pažnju na sebe, a sve se događa u trenutku kada joj je majka teško bolesna. Ali Yu-jeong ne želi vidjeti majku. Niti majka nju. Njihovi su odnosi, dugo već, jako, jako narušeni.

Yu-jeong  ima svoje razloge zbog kojih se okrivljuje i kažnjava. Njezine traume se velike i duboke. I samo su njezine. Njezinu obitelj njene boli ne zanimaju. Pravi se da se ništa nije dogodilo i kreni dalje, poruka je njezine majke. Prošlost se ne spominje.

Ali nikad nisam znala reći riječi kao što su žao mi je, hvala ti i volim te. str. 27.

Yun-su

Yun-su nalazi se u strogo čuvanom državnom zatvoru. Osuđen je na smrt vješanjem zbog ubojstva dvije žene te silovanja i ubojstva treće, sedamnaestogodišnje djevojke. Čeka izvršenje smrtne kazne, ali ne zna koji će se dan to dogoditi. Cijeli se dan nalazi u samici, ruku i nogu okovanih lancima. Nakon posjeta Yu-jeong, Yun-su počinje zapisivati svoje misli i dojmove u plavu bilježnicu. Piše rukama okovanim lancima, nadajući se da će ta pisma nakon njegove smrti doći u ruke Yu-jeong.

Prvo sjećanje u mom životu sjećanje je na želju da ubijem. str. 14.

Yun-su piše o svom djetinjstvu, ocu alkoholičaru i majci koja je napustila obitelj, odrastanju njega i brata u surovim okolnostima sirotišta i ulice. Yun-su već kao dječak dobiva etiketu lopova, dečka koji izaziva kavge i sitnog kriminalca. Te se stigme cijeli život nije oslobodio. Jedino što mu je bilo važno je da njegov mlađi brat bude zbrinut. A brat, Eun-su, bio je nesretan dječak koji je oslijepio zbog očeva nemara i krivih lijekova. Jedino što je volio bila je pjesma koju je jednom čuo na radiju. Stjecajem okolnosti, to je bila državna himna koju je kao djevojčica otpjevala Yu-jeong.

Susreti Yu-jeong  i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.

Više nikad neću prositi. Više nikad neću moliti. Samo je jedan način da preživiš na ovom svijetu: moraš imati novac i moć. Str. 98.

Ji-young Gong naše sretno vrijeme

Dojam o knjizi Naše sretno vrijeme

Naše sretno vrijeme proslavljeni je roman, uznemirujući i šokantan s jedne strane, topao i sjetan s druge. Pitanje smrtne kazne i rasprava o smislu i (ne)opravdanosti uzimanja života stara je koliko i život. Pitanje krivnje pojedinca za počinjene zločine u kontekstu nepovoljnih društvenih okolnosti proteže se još od Dostojevskog. Bili zagovornik uvođenja smrtne kazne ili zakleti protivnik, zbog ovog romana preispitat ćete svoje mišljenje. Roman je svojevrsna književna Biblija koja se pitanjem smrtne kazne bavi s aspekta filozofije i vjere, a prije svega se bavi našim poimanjem sebe kroz krivnju i oprost. Naše sretno vrijeme je knjiga koju nikako ne smijete propustiti.
Čitajući ovaj roman učimo o sebi, učimo o drugima, učimo o životu, o krivnji, odgovornosti i iskupljenju. Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.

Ljudski život je svet. Kad to zaboravimo svi umiremo. str. 119.

O autorici

Ji-young Gong (1963.) jedna je od najomiljenijih i najcjenjenijih korejskih književnica. Također je i feministička spisateljica. U svojim se djelima bavi ženskim pravima i slobodama te je usredotočena na pitanja koja se tiču radnika, siromašnih i onih koji trpe bilo kakav oblik diskriminacije. Knjige su joj uspješnice, samo u Južnoj Koreji prodala je više od 10 milijuna svojih knjiga. Naše sretno vrijeme prvi je njezin roman preveden na engleski jezik.

Gdje kupiti roman Naše sretno vrijeme:

Hena-com

Objavljeno

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ljekarnikova ruža: ©Znanje

To govori o onome što radimo. Imamo moć nad životom i smrću. (str. 217.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža

Sredinom 14. stoljeća, u samostanu svete Marije u Yorku, dvije osobe umiru pod neobičnim okolnostima. Prva je bezimeni hodočasnik koji je u samostanu okajavao grijehe, a druga nećak moćnog yorškog nadbiskupa Thoresbyja.

Čini se da su obojica umrli od lijeka koji je pripremio cijenjeni ljekarnik Nicholas Wilton. Postavlja se pitanje – je li ljekarnik namjerno umjesto lijeka priredio otrov? Je li nekako naslutio tko je zapravo nepoznati hodočasnik?
Sve postaje još sumnjivije kad se i sam Nicholas teško razboli i cijela ljekarna padne na leđa njegove lijepe mlade supruge Lucie. Nicholasova bolest naizgled nema nikakvog uzroka – osim nečiste savjesti.

Nadbiskup Thoresby želi otkriti zašto je umro njegov nećak – je li ga sustigao neki od brojnih grijeha prošlosti? I nadbiskupu još važnije – može li se nećakova smrt negativno odraziti na njegovu budućnost?
Kako bi riješio zagonetku, Thoresby zapošljava poluslijepog bivšeg vojnika Owena Archera koji nije načisto može li i želi li biti uhoda.

Owen je otišao s proturječnim osjećajima. … zadaća mu je da riješi zanimljivu zagonetku. No bio je to izazov za njegov um koji nije imao veze s tjelesnom spretnošću. Pipat će ne bi li našao tragove i hvatat će ljude u lažima, a za takvo što nije bio posebno nadaren, pa se pomalo zabrinuo. (str. 33.)

Lucie – ljekarnikova ruža

Nakon dolaska u York, pod krinkom vojnika kojem se zgadilo ubijanje, Owen se zaposli kao šegrt u Nicholasovoj ljekarni. Svakodnevni rad s privlačnom, ali tajnovitom Lucie u Owenu budi osjećaje koji su potpuno neprikladni, imajući na umu da bi i Lucie, vrlo lako, čak lakše nego Nicholas, mogla imati prste u trovanju dvojice muškaraca. Ni Lucie nije ravnodušna prema zgodnom bivšem vojniku što priču samo još više komplicira.

Položivši glavu na ruke, pokušala se smiriti. Sama je sebe uvjeravala da je Owen samo pomoćnik, da se za njega zabrinula kao što bi se i za bilo koga drugoga, ako si s nekim provodila toliko vremena. Sebi je govorila da se ne bi mogla zaljubiti u njega, to se ne smije dogoditi, jer u životu joj vlada metež i bez takva zapleta.
(str. 184.)

I što se Owen više bliži rješenju, sve više ljudi umire.
Ključ zagonetke leži u otkrivanju identiteta bezimenog hodočasnika.
Kako je povezan s ljekarnikom i njegovom suprugom?
Netko od njih dvoje upetljan je u ljubav koja je s vremenom postala opsesija.
A druga strana neće prezati ni od čaga da zaštiti osobu koju voli.

Bog je stvorio zlo u obliku Eve, i to od Adamova rebra, uzeo je zli dio muškarca i stvorio ženu… To je jasno, vrlo je razumljivo napisano, no ipak se malo ljudi osvrće na to upozorenje, pa se upropaštavaju jer su slijepi. (str. 16.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža – povijesni krimić

Ljekarnikova ruža povijesni je kriminalistički roman u kojem će uživati svi obožavatelji toga žanra. Nažalost, ja nisam jedna od njih.

I premda ću vjerojatno kupovati i čitati i ostale nastavke serijala o Owenu Archeru, ovaj me prvi dio i nije oduševio. Doduše, mislim da je stvar baš u tome što povijesni romani, ma kako god dobri bili, nisu moj primarni žanr. Vjerujem da će vam se, ako volite C.J. Sansomov serijal o grbavom odvjetniku Matthewu Shardlakeu, svidjeti i ovaj o jednookom bivšem strijelcu Archeru. Da, primjećujem kako su glavni likovi obilježeni nekim fizičkim deformitetom i da, mislim da u tome leži dio njihova šarma. Uglavnom, istaknut ću što mi se jest, a što nije svidjelo, a vi najbolje pročitajte roman pa prosudite sami.

Volite li povijesne romane?

Među slabije strane romana Ljekarnikova ruža svakako bih uvrstila mnoštvo likova koje je jako teško pamtiti. Nadbiskupi, arhiđakoni, redovnici… Meni je to bilo ajme – vama možda neće biti. Iako sam roman nema puno stranica, priča je baš detaljno ispričana i malo mi je bila zamorna. Premda Archer čitavo vrijeme pokušava pronaći krivca, čitatelji ga odmah saznaju pa je to, po mom mišljenju, malo umanjilo napetost samog lova na ubojicu.

Ubojica je super – lud je u onom svakodnevnom smislu, motivi su mu poremećeni baš kao i on sam i taj mi je dio bio odličan. Sve sam mogla zamisliti do u detalje, baš onako kako je spisateljica i htjela!
I ostali likovi su odlični! Osim Owena i Lucie, tu je i krčmarica Bess koja je meni ostavila najbolji dojam. Živahna je, brižna, duhovita i bez dlake na jeziku. Čitavo vrijeme pokušava spojiti Owena i Lucie, bez obzira na to što njezin muž bolestan leži i čeka smrt.

Za Lucie neće biti loše da se sretne s tom očaravajućom bitangom i da doživi pustolovinu dok njezin ostarjeli, bolesni muž leži u postelji. To bi joj zagrijalo krv i očvrsnulo je, jer dolaze teška vremena. Bess je znala da će Lucie Wilton zapasti za oko Owenu Archeru. Lijepa je žena, dobroga držanja i vitka, oči su joj jasne i plave, a osmijeh zarazan, kakav se danas rijetko viđa. (str. 66.)

Sviđa mi se i atmosfera mračnog srednjeg vijeka. Hladni samostan, svjetlo uljanica i prljavština ulica pomalo prizivaju klasike poput Ecova Imena ruže i voljela bih da je spisateljica malo više mjesta dala oslikavanju te mračne atmosfere.
Ljubavni segment svakako golica maštu, no daleko od toga da je „erotski“, kako piše na poleđini. Zanimljivo će biti pratiti kako će se Owenova avantura dalje razvijati i radujem se novom nastavku – tek zato da vidim hoće li me oduševiti!

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

 Ostali naslovi ove autorice:

Candace Robb američka je spisateljica čiji su romani smješteni u srednjovjekovnu Englesku. Autorica je 17 romana, a Ljekarnikova ruža (prvi put objavljena davne 1993.) prvi je roman u seriji o jednookom istražitelju Owenu Archeru.

Razgovor s autoricom možete pročitati ovdje, no hrvatski je malo iskrivljen jer je stranica očito prevedena s engleskog. Osim što u autorica govori o sebi, ima riječi i o junacima njezinih povijesnih serijala – Owenu Archeru i Kate Clifford.

Gdje kupiti roman Ljekarnikova ruža:

Znanje

Objavljeno

Walter Tevis: Damin gambit

Nakladnik: Fokus komunikacije, 2021.

Naslovnica knjige Damin gambit: ©Fokus

Walter Tevis Damin gambit

Damin gambit– priča u kojoj je šah sporedna tema

Ako izuzmete šah, igru koju je ova knjiga silno popularizirala, ostaje vam knjiga o ovisnosti, neprilagođenosti, introvertnosti i samoći.

Beth Harmon je šahovska  velemajstorica i jedna od pet najmoćnijih igrača šaha na svijetu i uz to, jedina žena.

Beth Harmon je djevojka koja nije naučila izražavati emocije, koja razočaranja liječi alkoholom, a smirenje traži u tabletama. Beth Harmon je neprilagođena osobenjakinja koju ljudi u pravilu ne vole, ali joj se dive.

Ono što je učinila bila je krajnje trivijalno, ali energija njezina briljantnog uma vibrirala je za one koji su je znali prepoznati, zajedno s njezinim besprijekornim rješenjima. Str. 43.

Siroče

Beth Harmon je u dobi od osam godina ostala siroče. Nakon što joj pogine majka, a oca nikad nije upoznala, socijalna služba smješta Beth u državno sirotište. Surovi uvjeti života u sirotištu, velike spavaonice prepune djevojaka, stroga pravila kućnog reda, nisu pomogla da se nježna, pomalo depresivna djevojčica socijalizira, baš naprotiv. Beth je postaja još zatvorenija, okrenuta sebi i svom unutarnjem svijetu. Jedina prijateljica bila je tamnoputa Jolene, nešto starija djevojka koja je uputila Beth u pravila ponašanja u sirotištu. Da bi držali djevojke poslušnima, osoblje u sirotištu uz dnevne obroke djevojkama daje tablete za smirenje i spavanje. Beth je ubrzo shvatila da joj mala zelena tabletica pomaže da smiri misli, uplovi u neke svoje svjetove  i brže zaspe. Tablete su uskoro bile jedino što je zanimalo Beth, osim šaha.

Gospodin Shaibel uči Beth igranju šaha

Beth slučajno zabasa u podrum sirotišta gdje upozna domara koji svakodnevno igra šah sam sa sobom na kartonskoj improviziranoj ploči. Silno se zainteresirala za tu novu igru i počinje igrati potajice s gospodinom Shaibelom, skoro svakodnevno. Šah uskoro potpuno zaokuplja njezine misli, toliko da Beth, uz male zelene tabletice, počinje igrati u svako doba dana i noći, za vrijeme školske nastave, za vrijeme odmora i noću kad joj je zbog tableta koncentracija najjača. Beth smišlja partije i partije, povlači poteze na ploči u mislima kao da igra stvarne partije. Njezin talent uskoro prelazi granice sirotišta i lokalnih turnira u malom mjestu.

Za tri tjedna počinje Prvenstvo SAD-a; bilo bi vrijeme da ga osvoji žena. Bilo bi vrijeme da ga osvoji ona. str. 182.

Wheatleyjevi usvajaju Beth

Kad je već bilo malo vjerojatno da će neka obitelj usvojiti Beth, pojavljuje se bračni par Wheatley. Njihov brak je klimav i nada da će usvajanje djevojčice pomoći spasu braka nije se obistinila. Gospodin Wheatley napustio je suprugu Almu  i ostavio nju i Beth same. S raspadom braka Wheatleyjevih počinje rasti Bethin talent i uspjesi na šahovskom polju. Malo po malo, Beth postaje poznata u šahovskom svijetu i izvan lokalne sredine. Za prijavu na prvi turnir novac joj pošalje gospodin Shaibel, a nakon toga Beth pobjeđuje na svakom turniru i od zarade se prijavljuje na sve poznatije i cjenjenije turnire. Nakon što postane prvakinja SAD-a, želja joj je osvojiti turnir u Moskvi. A tamo je čeka svjetski prvak Vasilij Borgov. Pobjediti Borgova za Beth je gotovo pitanje života ili smrti.

„Sve ovo“ rekao je nema nikakve veze s šahom“. Nasmiješila se “Imate pravo.“
str. 296.

Damin gambit

Damin gambit je otvaranje ili početni potez u partiji šaha, kojim bijeli igrač u svoja prva dva poteza pomiče susjedne središnje pješake na poziciju na kojoj lako mogu biti žrtvovani, kako bi na samom početku partije pokušao okupirati centar ploče. To je jedno od agresivnijih otvaranja, kojim se oslobađa prostor pred kraljicom, jedinom šahovskom figurom koja se može neograničeno kretati u svim smjerovima. Ali, kao i u svakodnevnom životu, agresivniji zalet donosi veće rizike pa tako bijeli igrač može ostati potpuno ranjiv i otvoren brzom matu.

Dojam o djelu

Ovo je roman koji govori o šahu, ali šah je samo pozadinska priča. Glavna priča je priča o djevojci koja se bori s ovisnošću, s demonima iz svog nesretnog djetinjstva, osamljenošću i odrastanju bez prijatelja, neprilagođenošću osobe koja se ne zna i ne može uklopiti u sredinu u kojoj živi. Rijetki su ti kojima je Beth draga. Njezina ju je pomajka Alma možda i voljela, ali je zasigurno nije razumjela. Prijateljica Jolene voljela ju na čudan, pomaknut način i jedina je osoba  s kojom se Beth zbližila u sirotištu.

Beth malo po malo gradi svoj status šahovske velemajstorice. Kad dođe do vrha izaziva kod ljudi poštovanje i ljudi je cijene. Ali uvijek ostaje gladna ljubavi. Zbog toga je šah nadomjestak za sve što Beth nije imala (ljubav, podrška i razumijevanje), a druga djeca jesu. Knjiga je na neki način tužna. Bethin život zapravo je partija šaha u igri gdje ponekad gubiš, ponekad dobivaš, a da bi došla do vrha prepreke i iskušenja su veliki.

Ukoliko želite, možete pogledati i Netflixovu seriju Damin gambit koja vjerno prati događanja po knjizi. Ja sam pogledala seriju prije knjige što mi je sada malo žao. Ako se premišljate, savjetujem da prije pročitate knjigu.

https://www.youtube.com/watch?v=CDrieqwSdgI

O autoru

Walter Stone Tevis (1928.-1984.) bio je američki romanopisac i pisac kratkih priča. Tri od šest njegovih romana adaptirana su u velike filmove: Hustler, Boja novca i Čovjek koji je pao na Zemlju. Četvrti, Damin gambit, adaptiran je u mini seriju s istim naslovom i prikazan na Netflixu . Serija je nagrađena prestižnom nagradom Emmy za najbolju dramsku seriju u 2021. godine.

Iako je Beth Harmon tehnički izmišljen lik, šahovski stručnjak Dylan Loeb McClain istaknuo je u The New York Timesu da ima mnogo upečatljivih sličnosti s drugim poznatim šahovskim čudom,  Bobbyjem Fischerom.

Gdje kupiti roman Damin gambit: 

Znanje

Objavljeno

Ane Riel: Smola

Nakladnik: Znanje, Vorto Palabra

Naslovnica knjige Smola: ©Vorto Palabra

Ane Riel Smola

Smola- obitelj prije svega

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Ljudi oko nas

U Smoli nam Ane Riel nudi priču koja je toliko duboka, toliko šokantna i toliko nevjerojatna da se zapitamo je li moguće da se takva ili slična priča negdje događa. Živeći svoje užurbane živote, najčešće ne znamo tko su ljudi koji žive blizu nas, kakvi su njihovi životi i treba li im ponekad ljudska riječ kao potpora. Jesmo li kao ljudi postali neosjetljivi i kolika je uopće naša odgovornost za djelovanje u zajednici ? Ova  knjiga otvara mnoga takva pitanja.

Smola –pokretač ili kočnica

Priča započinje sa Silasom, drvodjelcem koji sa ženom i dvojicom sinova, Jensom i Morganom, živi na Glavi (dio otoka povezanog tankim sprudom- Vratom – s ostatkom otoka). Obojica dječaka naslijedila su očev dar za stolarski zanat, ali tu je svaka sličnost među njima prestajala. Jens je bio nježan, suptilan i tankoćutan. Priroda, šuma, drva i smola za njega su bili izvor života. Morgan je bio življi, nestrpljiv da se što prije s Glave otisne u svijet. Što je i napravio. Jednog je dana jednostavno otišao. Ali obitelj nije zaboravio. Svaki mjesec slao je novac za redovno uzdržavanje.

Smola je imala ono nešto-iscjeljujuće, smrtonosno i konzervirajuće-što je očaravalo Jensa. Str. 76.

Silas i Jens testiraju ljesove

Silas je mladog Jensa učio tajnama stolarskog zanata, a naročito izradi ljesova. Najljepši dio Jensova djetinjstva bio je kada bio legao s ocem u novi, napravljeni lijes i testirao ga. Ta povezanost Silasa i Jensa trajala je sve do iznenadne Silasove smrti.

Ono što je rečeno u lijesu ostaje u lijesu. Takav je bio dogovor. str. 20.

Jens ostaje sam s majkom na Glavi

Za vođenje kućanstva Jensova majka unajmljuje lijepu djevojku s kopna, Mariju Svendsen, u koju se Jens ubrzo zagleda. Iako to nije bilo po volji majci Elsi, mladi se ožene i dobiju blizance Carla i Liv. Obitelj živi daleko od seoskih puteva, okrenuta sama sebi bez pomoći rodbine ili mještana. Marija postaje sve deblja i deblja, Elsa sve ljuća i ljuća na nevjestu, a Jens… Jens postaje sve zatvoreniji, povlačeći se u sebe i svijet u kojemu je sam sebi dovoljan. Liv mu je jedina svijetla točka. Nitko mu više ne treba, čak je i majku odlučio potjerati jer se nije slagala s njihovim stilom života. Ali neposredno prije Božića, Elsa se vraća na Glavu. To se pokazalo kobnom za nju.

Svijetom Jensa Haardera nisu upravljali isti sustavi i pravila kojih se ljudi obično pridržavaju. str. 77.

Liv

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. U pretrpanoj kući punoj starog namještaja, krame, hrane i nagomilanog smeća, Liv živi s osebujnim ocem i plahom i pretilom majkom. Haardeeri se ne druže s mještanima, a svaki nužni kontakt sveli su na minimum.

Došlo je vrijeme da Liv krene u školu. Ali to je noćna mora za Haardeerove. I tako se Liv utopila. Po scenariju Jensa i njegove žene Marije. Jer, Liv je njihovo obožavano dijete. Ali kućanstvo ne može samo sebe izdržavati bez obzira na Jensove napore. Zbog toga Liv svake večeri potajice odlazi na drugu stranu otoka, u mjesto, kako bi krađom priskrbila hranu i ostale potrepštine za obitelj. Ali jednog dana netko je uočio Livine noćne dogodovštine i počeo istraživati. Ako je Liv mrtva, tko je onda dijete koje se svake noći iskrada iz kuće i odlazi u mjesto?

Toga sam dana shvatila kakvu odgovornost nosim na leđima. Koliko toga ovisi o onome što dovučem kući u torbi. str. 113.

Marija piše dnevnik

Marija je zatočenica kuće Haarderovih. Dobrovoljno je to zatočeništvo jer Marija strašno voli Jensa i svoju djecu. Voli ih toliko da bi ubila za njih. Ali Marija ne prestaje jesti. Jede svega čega se domogne i što joj Liv donese. Ne može se više ni kretati od težine. U svojoj sobi piše dnevnik. Nada se da će ga Liv jednom pročitati.

Draga Liv

Ne znam je li bilo u redu od nas što smo te prijavili kao mrtvu ali tako smo se bojali. Nismo imali izbora. Vjerujem da nismo imali izbora. Str.91

Tu se nalazila moja tuga i nisam ti je željela prenijeti. Ni tvome ocu jer on je imao svoju tugu. Zato sam je držala u sebi, to je bio moj način da te zaštitim. Tvoj otac je napravio nešto drugo. Voli te mama. Str. 73.

Dojam o djelu

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Horor se uglavnom odnosi na vrstu nelagode i jeze koji svaki čitatelj mora osjećati čitajući ovu knjigu. Obitelj koja je totalno disfunkcionalna i poremećena u svim svojim segmentima. Članovi obitelji su, što zbog života izoliranog od zajednice, što zbog psihičkih karakteristika, izgradili jedan uvrnuti, bolesni i izuzetno poremećeni stil života u koji su, nažalost, uključena i djeca.

Druga stvar skoro jednako tako strašna je što zajednica nije reagirala na tu poremećenost. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Ta vrsta nebrige ili nezainteresiranosti je ono što zastrašuje. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

O autoru

Ane Riel (1971.) kći je odvjetnice i autorice dječjih romana. Ane se okušava kao autor kriminalističkih romana i već s prvim romanom Mesar iz Liseleje biva zapažena. Smola je prvi put objavljena u Danskoj i, premda nije najavljena niti katalogizirana kao psihološki triler ili kriminalistički roman, brzo je osvojila sve veće skandinavske nagrade koje se dodjeljuju knjigama iz tih žanrova. Nakon toga započinje njezin svjetski uspjeh; The Guardian, The Telegraph i The Daily Express proglasili su je jednim od najboljih romana 2018. godine.

Ane Riel živi sa suprugom, popularnim jazz glazbenikom Alexom Rielom, u Liselejama blizu Kopenhagena.

Gdje kupiti roman Smola:

Vorto Palabra

Objavljeno

Ivana Vranjić: Oblačna

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku, 2021.

Naslovnica romana Oblačna: ©Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku

Ivana Vranjić: Oblačna

Oblačna

Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradu gdje svi znaju sve o svima.

Oblačnu i Cmoka znao je čitav grad. Nisu se oni zalagali za spašavanje svijeta volonterski neumorno…, nisu zaslužili Nobela za svoja postignuća…, njih su dvoje na neki neobjašnjiv način bili – face, a sve zbog toga što su ljudi vjerovali da gledaju dvije srodne duše koje su nekim čudom uspjele pronaći jedna drugu…
(str. 8.)

Baš tako! Svi su bili uvjereni da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. Da su njih dvoje srodne duše. Da im je suđeno biti zauvijek skupa. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par.

Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog grada – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir.

No, duboko u srcu, Oblačna ipak osjeća da joj treba. Možda ne sam papir, ali ono nešto, da se napokon uklopi u okolinu i ispuni (tuđa) očekivanja.

Ispunjavanje društvenih normi često se pokaže važnijim od naših osobnih želja jer nitko ne želi biti odbačen od plemena. … Pleme kažnjava one koji se ne drže reda i tko želi preživjeti i biti prihvaćen, mora slijediti društvene zakone. …
Crne ovce vole samo u pjesmama. … I u revolucijama. A brak nije ni jedno ni drugo, ni pjesma, a ni revolucija. (str. 16.)

No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina.

Što je zapravo prava ljubav?

Koliko za nju treba žrtvovati?

Možemo li biti sretni ako imamo drugu osobu, ali nemamo sebe?

U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.

Skrivena priča

Budući da sama spisateljica ističe da ovo nije ljubavni roman već roman o ljubavi, i prije čitanja pomalo sam naslućivala priču skrivenu u zajedničkom životu Oblačne i Cmoka.

Ipak, dobila sam puno više nego što sam očekivala. Roman Oblačna potresao me negdje u dubini mog bića. To je suptilna analiza veze koja je potrošila samu sebe. Ljubav preživi samo ako se hrani, a usne Oblačne i Cmoka odavno su presušile, u tolikoj mjeri da su postali bezvoljni, umorni cimeri bez imalo snage za pokret i promjenu. Za sve što kreće loše ne možemo kriviti samo nju ni samo njega, premda Oblačna, u klasično ženskoj maniri, preuzima svu odgovornost. Preispituje isključivo sebe, svoje mogućnosti i ograničenja, sažalijeva se, razmišlja gdje je ONA pogriješila.

Ivana Vranjić: Oblačna

Život u malom

Čini mi se da smo se, kad prijeđemo neke godine, sretne i nesretne ljubavi, brak, razvod, preljub, traženje sebe u svijetu, skloniji povezivati s drugima. Onako iskreno, na nekoj primitivnoj razini. Ja razumijem tebe – ti mene. Bez muljanja. Tako sam i ja razumjela i doživjela Oblačnu.

Suosjećala sam s njom. Bila sam bijesna zbog nje. Vjerovala sam joj.

Bila je ugodna i pristojna žena, odana prijateljica, dobra kćer, kolegica na koju se moglo osloniti…, ona koja pristaje na sve da bude voljena; potiskivala je emocije i pretvarala se da joj ne smetaju stvari koje joj smetaju – a sve zbog toga što se užasavala gubitka ljudi do kojih joj je stalo. … Da su ljudi glina, Oblačna bi bila ona najmekša koju si mogao oblikovati po svom kako si htio. (str. 51.)

Spremna je na sve kako bi bila voljena. Kako bi bila prihvaćena.

Tko od nas to nije?

Tko se od nas ne bori s predrasudama društva? Uvijek ima onih koji će nam nešto zamjerati i zbog nečega nas osuđivati, kao što je to Oblačnoj činila vlastita majka, a samo zato što se još nije udala i što još nema obitelj.

… njena malograđanska potreba da se svima opravda za svoj život i živote svoje djece. Živjela je u uvjerenju da svi imaju pravo suditi o osobnim izborima bilo koga jer su se znala pravila i zakoni, a one koji ih krše trebalo je izvesti na pravi put.
(str. 28.)

Valjda su zato i imena tako općenita. Mi smo oni. Oni su mi.

O ženama, za žene

Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Točno se vidi da je autorica diplomirala kroatistiku i da je upoznata s lijepom književnošću.
Rečenice kojima se služi mjestimice su čista poezija:

Kad umre nešto u čovjeku, on izgleda isti: ista kosa, iste oči, isto tijelo… Uostalom, ljudi ne čuju zvuk lomljenja tuđih svjetova. Nema sprovoda kojima se ispraćaju, nema oglasa u novinama, nema oblaka koji naraste iznad glave i kiši po cijele dane… Nema gotovo nikakvih vanjskih naznaka koje bi stajale kao znak upozorenja da je duša u kataklizmi. (str. 103.)

Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. I iako su me neki dijelovi pogodili, rasplakali, naljutili, Oblačna postaje rado viđen dio moje kućne biblioteke. Ona se čita kad smo sretni jer nas podsjeća na relativnost sreće. I čita se kad smo tužni jer nam dođe kao melem na ranu.

Ivana Vranjić: Oblačna

Zašto Oblačna nije mogla biti Sunčana?

Sviđa mi se konstatacija da se ovaj roman može čitati kao priručnik za preživljavanje. Oblačna je u niti dvjesto stranica bila suočena s puno toga. Nisam očekivala toliko tuge i bola u tako malo stranica. Kao da je stvarno istina da nesreća nikada ne dolazi sama. U nekim sam njezinim promišljanjima prepoznala sebe, u nekima svoje prijatelje, svoju rodbinu. Kao da se sav život, sa svojim dobrim i lošim stranama, slio u ove stranice, ostavljajući nas u nevjerici.

Priča mi se jako svidjela, dugo nisam pročitala nešto toliko ljudski i poetsko u isti mah.

Žao mi je samo što Oblačna nije postala Sunčana.

A još mi je žalije što Cmok nije postao Pljas.

Ostali naslovi ove autorice:

Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Oblačna je njezino prvo prozno djelo.

Gdje kupiti roman Oblačna:

Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.

Objavljeno

Lesley Pearse: S druge strane ulice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana S druge strane ulice: ©Mozaik knjiga

Lesley Pearse: S druge strane ulice

S druge strane ulice

Godina je 1964. Dvadeset trogodišnja Katy dane u dosadnom gradiću Bexhillu krati maštanjem o životu u Londonu, obavljanjem kućanskih poslova i promatranjem kuće s druge strane ulice.

Rob, njen mlađi brat, tvrdio je da voli gurati nos u tuđe stvari i da stalno prati tko dolazi i odlazi, da je očarana time. Katy je to nijekala, ali si je morala priznati da ju mami tajnovitost one kuće prekoputa. (str. 7.)

U njoj živi lijepa i misteriozna Gloria, a Katynu znatiželju, osim Glorije, bude i žene koje tamo dolaze u svako doba dana i noći, uvijek istim crnim automobilom, dovozi ih uvijek ista vozačica.

Što se to događa s druge strane ulice?

Tada plane veliki požar i kuća s druge strane ulice pretvorena je u pepeo.

Uskoro policija otkriva i dva spaljena tijela.

Za palež je optužen Katyn voljeni otac i, nekako, svi dokazi ukazuju baš na njega.

Odlučna dokazati očevu nevinost, Katy se upetlja u nešto puno veće nego što je isprva mislila.

Čini se da je Gloria bila žena s puno tajni.

No, tajni ne manjka ni u Katynoj obitelji.

Kako ulazi sve dublje u Glorijinu prošlost i približava se pravom palikući, Katy dovodi svoj život u veliku opasnost.

Što se događa s Katyne, a što s druge strane ulice

Nije tajna da u malim gradićima svatko više gleda tuđa, nego svoja posla. Tako se i Katy više bavila kućom preko puta nego svojom. Situaciju u svojoj obitelji šutke je prihvatila, istodobno uporno želeći proniknuti u tajne koje krije kuća s druge strane ulice.

Uskoro Katy saznaje da se Gloria bavila zaštitom žena od nasilnih muževa.

Lesley Pearse: S druge strane ulice

Ovaj dio romana najviše mi se svidio jer progovara o temi koja je teška i danas, a kamoli ne u šezdesetima. Čitajući, dobivamo uvid u dinamiku obiteljskog nasilja. Pratimo ga iz perspektive zlostavljanje žene, samog zlostavljača, čak i njihove djece.

Sve je iskaljivao na njoj. U početku bi se postidio što ju je udario, ali je uskoro shvatio da mu to smanjuje napetost koja bi mu se preko dana nakupila. Nije mu bilo teško naći razloga da ju udari: kasnila je s večerom ili mu košulja nije bila savršeno ispeglana. (str. 126.)

Osluškujemo riječi socijalnih radnica koje se bave slučajevima u kojima žene, teško ozlijeđene, završe u bolnici. Pratimo misli žena koje su se odlučile udružiti i pomoći ostalima, onima koje su zlostavljane i žele pobjeći, ali naprosto nemaju kud.

Veoma lako možemo usporediti situaciju iz šezdesetih sa situacijom danas – još uvijek se policija nerado miješa u „obiteljske stvari“. Još uvijek žene teško odlaze od nasilnih muževa. Još uvijek, nažalost, najviše ispaštaju djeca. Začarani krug nasilja. Nasilje uvijek rađa nasilje.

Problem je izrazito težak. Ne postoji neka formalna organizacija kojoj se mogu obratiti, a policija na to gleda kao na „obiteljsku“ stvar, izvan njihovog okvira djelovanja. Čak i ako uhapse muža i optuže ga za napad, on se vrati kući za nekoliko sati i obično iskali na svojoj ženi. A budući da je teško napustiti muža i započeti novi život, posebno ženama s djecom, veliki dio njih se naposljetku vrati kući. (str. 176.)

Velika očekivanja

Moram priznati, od ovog sam romana očekivala više. Čini mi se da sam pročitala nekoliko stvarno pozitivnih recenzija pa su mi porasla očekivanja.

Za početak, ovo nikako nije triler. Ovo je obiteljska drama. S jedne strane, fokus joj je na obiteljskom nasilju, (ne)mogućnostima s kojima se žene suočavaju kad napokon napuste zlostavljače te način na koji društvo gleda žene koje uspiju otići.

S druge strane, naglasak je na Katynoj obitelji, odnosom njenih članova te njihovim tajnama koje je iznutra grizu i uvelike narušavaju sklad.

Sama priča nije loša – sviđa mi se ideja koja vodi radnju – što se to događa u kućama naših susjeda? Kakve tajne kriju? Na koliko života utječu? Jesu li dobri ili loši ljudi?

No najveća zamjerka, po mom mišljenju, ide stilu pisanja. Roman je napisan monotono, uglavnom pripovijedanjem. I to pripovijedanje nije dinamično ni napeto, iako je moglo biti budući da priča ima potencijal. Rečenice su dosadnjikave te se samo nabraja što se događa. Slično kao kad moji osmaši pišu zadaćnicu: Gledala je kroz prozor pa je vidjela auto. Iz auta je izašla žena. Žena je ušla u kuhinju-bla-bla-bla. Ne volim kad se događaji samo slažu jedan na drugi, bez neke uzročno-posljedične veze. Nigdje živosti, nigdje dubine. Doduše, svjesna sam da je život najčešće skup nabacanih događaja, ali takvo nešto ne želim u knjigama.

I likovi su opisani pomalo površno. Naravno, možda nije do likova već do problema sa stilom pisanja koje sam navela. Likovi djeluju nekako plošno, ravno, neživo. Malo su sretni pa nisu. Malo su ljuti pa nisu. Nekako, nisu mi bili vjerodostojni.

Eto, nadam se da vas moja recenzija nije odvratila od čitanja romana S druge strane ulice. Možda se vama stvarno svidi. Dajte mu šansu.

Lesley Pearse: S druge strane ulice

Ostali naslovi ove autorice:

Premda je Lesley Pearse autorica ogromnog broja romana, kod nas je zasad preveden samo S druge strane ulice.

Gdje kupiti roman S druge strane ulice:

webshop Znanje