Oznaka: triler

Objavljeno

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica romana Neobična Sally Diamond: ©Stilus

Prevela: Tea Tosenberger Lubar

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Neobična Sally Diamond

„Iznesi me sa smećem“, često bi govorio. „Kad umrem, iznesi me sa smećem. Bit ću mrtav, pa će mi ionako biti svejedno. Ti ćeš plakati kao kišna godina“, pa bi se nasmijao, a i ja bih se nasmijala jer smo oboje znali da ne bih plakala kao kišna godina. Nikada ne plačem. (str. 11.)

Te je riječi otac uputio Sally malo prije smrti. A ona ga je poslušala. I tu kreće priča.

Naime, Sally je četrdeset dvogodišnja žena nevješta u socijalizaciji. Njezin joj je otac, ugledni psihijatar, objasnio da je to zato što nema socijalnu inteligenciju. Sally je, doista, neobična.

Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno? Tada mi je rekao da sam jedinstvena. Ne smeta mi to. Nazivali su me brojnim imenima, ali ja se zovem Sally. Barem je to ime koje su mi tata i mama nadjenuli. (str. 20.)

Nakon što, zbog onoga što je učinila s očevim tijelom, dođe u centar pažnje medija i cjelokupne javnosti, na površinu isplivaju duboko zakopane tajne iz Sallyna najranijeg djetinjstva.

Upoznata tek s djelićima istine, iz oporučno ostavljenih očevih pisama, povučena i izolirana Sally saznaje stravične okolnosti svog rođenja.

Pokušavajući izaći na kraj sa zastrašujućim događajima iz prošlosti, Sally iskoračuje u vanjski svijet. Pronalazi prijatelje, druži se, seli se, kupuje modernu odjeću, priređuje zabave…

Voljela sam gledati ljude i njihove uzbudljive živote, njihove strastvene ljubavne veze, nesretne obitelji i mračne tajne. Ironično je, moglo bi se reći, jer u stvarnom životu ne volim ljude. (str. 13.)

Međutim, prošlost rijetko kada ostaje u prošlosti…

Kada se u njezino susjedstvo doseli sumnjivi muškarac, i kada joj na kućnu adresu stigne mračan podsjetnik na djetinjstvo, muke za Sally Diamond tek počinju.

Triler vrijedan čitanja

Neobična Sally Diamond roman je koji vas u sebe uvlači prvom rečenicom i ne možete prestati čitati dok ne dođete do kraja. A onda, čitate opet. One dijelove koji vam nisu sjeli, one u koje ne želite povjerovati, one koje na silu želite izmijeniti.

Sally Diamond heroina je kakvu rijetko susrećemo, ali je zauvijek pamtimo. Nije ona nešto posebno ni simpatična niti ćete je zavoljeti od prve rečenice – barem ja nisam. Ona je drugačija, baš kako naslov i kaže – neobična. Ne zna s ljudima niti oni znaju s njom. Ne razumije osnovne emocije niti društvene norme. Odrasla u izoliranoj kući s ekscentričnim ocem, računamo, dobro je i ispala.

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

A onda, pismo po pismo, poglavlje po poglavlje, otkrivamo sve veći užas koji je Sally pretvorio u to što ona jest.

Ljutnja je sekundarna emocija. Bijes može nastati kao posljedica straha ili bilo koje emocije koja podrazumijeva ranjivost ili bespomoćnost. Ali sad si odrasla osoba… Na raspolaganju su ti razne mogućnosti. Imaš mogućnost izražavanja i odlaska. A to su dva najvažnija sredstva. (str. 282.)

No nije samo Sally glas koji nas vodi ovom poremećenom, kompleksnom, moćnom pričom.

Tu je i Peter, lik za kojeg znamo da je nešto veliko i važno za priču, ali svaka nas njegova riječ odbija i ne želimo povjerovati da će se njegova i Sallyna priča ukrstiti.

Teško je reći bilo što više o radnji jer vam stvarno ne želim spoilati ogroman užitak čitanja koji će u vama pobuditi ovaj roman. Istaknut ću samo neke teme koje se protežu radnjom, a koje su maestralno spojene u psihološki triler koji nije sličan ni jednom u moru onih koji se bave istim temama. Tu su zlostavljanje, nasljedno (ili naslijeđeno) zlo, mučenje, neravnopravnost spolova, dominacija muškaraca, nasilje svih vrsta…

Neobična Sally Diamond je definitivno roman za svaku TBR listu.

Zlo rađa zlo

Iskreno, u ovom mi se romanu sve svidjelo i sve me dotaklo. Cijela Sally koji mi je do kraja bila odbojna, ali sam za nju navijala. Cijela radnja koja je na trenutke bila stvarno užasna i roman sam morala odložiti na koji sat i posvetiti se nečem vedrijem. Ipak, ono što me se najviše dojmilo, što će mi dugo ostati u mislima i što ću teško zaboraviti jest kraj romana.

Nije to kraj na koji smo navikli. Kraj je to koji Sally nije zaslužila. Koji čitatelji nisu zaslužili. Šokantan i beskrajno tužan. Iznenadio me, frustrirao i emotivno iscrpio, ako tri stranice to uopće mogu napraviti. Međutim, svaka riječ je na  mjestu. Kraj je toliko savršen u svojoj težini da se čak nisam imala snage ni naljutiti na autoricu.

Kao što sam rekla, u masi romana s istom ili sličnom temom, Neobična Sally Diamond doista se ističe. Nije to još jedan psihološki triler koji će vas malo prestrašiti, ali zabaviti. Roman je to za osjećanje, poneki tupi pogled u prazno i promišljanje o zlu. Zlu koje jedan čovjek može nanijeti drugom. Nasilju koje muškarac može nanijeti ženi. Mržnji koja postaje ljubav, ljubavi koja postaje mržnja. Zlu koje rađa zlo, koje nastavlja zlo, koje nikad ne prestaje.

Da završim u vedrijem tonu – Neobična Sally Diamond  vrijedi svake minute koju ćete u nju uložiti. Od srca vam je preporučujem!

Liz Nugent: Neobična Sally Diamond

Ostali naslovi ove autorice:

Liz Nugent irska je spisateljica, autorica pet romana. Za posljednji, Neobična Sally Diamond, kritika kaže da je najbolji dosad.

Gdje kupiti roman Neobična Sally Diamond:

Stilus

Romani slični ovom (na neki način, ajmo reći) su sljedeći: Drago dijete, Kći kralja močvare, Sobarica i Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici pa bacite oko na te recenzije ako vas zanimaju.

Objavljeno

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Vrisak i tišina: ©Znanje

Prevela: Jelena Svilar

Sve je to kaos, čitatelju.
Svi ti kada i zašto i kako.
Što prije ovo saznaš, to bolje. (str. 231.)

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Vrisak i tišina – Jack

Sedamnaestogodišnjak Jack Dahl i njegov mlađi brat Matty žive na rubu gladi. Kako bi spriječio da Mattyja odvede socijalna služba, Jack se mora dočepati novca, i to brzo.

Zato njih dvojica odlaze od kuće i daju se u potragu za novcem koji je njihov otac ukrao i skrio te zbog kojeg služi višegodišnju zatvorsku kaznu.

Ono čega Jack nije svjestan jest da nije jedini koji traži očev prljavi novac. Naime, Dahl stariji nije sam počinio pljačku.

Rekla sam Jacku da se drži podalje. On ćete povrijediti, rekla sam. Otet će ti ono najvažnije. Učinit će to s osmijehom, a zatim će popušiti cigaretu.
Jack nije poslušao.
Ali brzam. Završavam, a da bi se istina razumjela, mora se krenuti od početka.
(str. 1.)

Vrisak i tišina – Ava

Ava Bardem tinejdžerica je koju otac cijeli život drži izoliranu od svijeta i uči je da nikoga ne treba voljeti.

„Sve ono što držiš u svom srcu“, kaže on, „ima sposobnost nanijeti ti bol.“ Zagleda se u nju, gleda je prodorno. „Pazi što biraš.“ (str. 66.)

Ona ga niti ne zove ocem, zove ga Bardem jer zna što je – on nije čovjek, on je čisto, hodajuće zlo s velikom brazgotinom posred lica.

Čini se da većina ljudi više ne vjeruje u dobro i zlo. Čudno ti se smješkaju ako govoriš o tim stvarima. … Ali mogu vam reći, zlo je stvarno. Vidjela sam mu lice. Kratko i jasno. Čula sam mu glas. Pogledala sam ga u oči. A jednom kad pogledaš zlu u lice, znaš. Čak se i ne pitaš. (str. 26.)

Kada se Avini i Jackovi putevi ukrste, snažni osjećaji koji među njima planu vuku ih jedno prema drugom. Znaju da bi se trebali držati podalje. Samo što ne mogu.

Ava silno želi pomoći braći, a oni, okruženi glađu, hladnoćom i boli, trebaju je ako žele preživjeti. 

Jedino što mogu reći je ovo: Neke stvari želiš toliko da te to razdire iznutra. Izvrće te naopačke. (str. 160.)

No, nije Ava jedina koja je ušla u trag braći Dahl.

Netko misli da braća znaju gdje je novac i napravit će sve da ga se domogne.

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Toliko dobar da se ne može opisati

Vrisak i tišina jedan je od najboljih romana koje sam pročitala u prvoj polovici 2023. godine. Priča je toliko dobra, snažna i iznenađujuća da nisam mogla prestati čitati! Uspoređujući roman sa sažetkom na stražnjim koricama, neizrecivo je, neizmjerno bolji! Zato sam napisala da je priča iznenađujuća – kada sam počela čitati, nisam ni slutila što me čeka!

Nije mi smetalo čak ni to što su glavni likovi tinejdžeri jer ih autorica nije učinila starijima nego što jesu – nije im dala osobine odraslih niti ih stavljala u neke glupe situacije zbog kojih bi se činili stariji nego što jesu.

Jack i Ava izvrsno su okarakterizirani, duboki su, ljudski i apsolutno uvjerljivi. I dok čitamo sve te užasne kojima su okruženi, vjerujemo da je to doista moguće, da je to tako i nikako. A njih se dvoje, troje s malim Mattyjem, suočavaju stvarno sa svime. Radnja je na trenutke mučna, onda nevjerojatno bolna, emotivna i oštra. Toliko dobra da se ne može opisati, to stvarno morate sami doživjeti!

Ako ste voljeli romane Smola, Kći kralja močvare pa čak i Drago dijete, Vrisak i tišina sigurno će vam se svidjeti! Meni je bio bolji od svih navedenih!

Pet od pet

Da ocjenjujem knjige koje pročitam, Vrisak i tišina svakako bi dobili najvišu ocjenu. Pet od pet, deset od deset… Koja god, ovo je roman koji se ne zaboravlja.

Govori o puno teških tema i znajte da ovo nije štivo koje se čita za opuštanje. Počevši od samoubojstva, preko teške gladi (sjetimo se samo romana Prvi dan proljeća), zlostavljanja djece i ubojstava, zorne slike u njemu opisane pratit će vas možda duže nego biste htjeli. Ipak, toplina kojom je sve to ispričano, snaga emocije koja se javlja između dvoje mladih dirnut će vas i tjerati na čitanje, unatoč scenama zbog kojih pomišljate na odustajanje.

Još jedan plus u moru njih je atmosfera romana. Smješten u snijegom pokrivenim šumama Sjeverne Amerike, Vrisak i tišina lako nam dočaravaju brutalnu hladnoću u kojoj prsti trnu, koža plavi naočigled i dah se smrzava čim napusti pluća. Moram priznati, bilo mi je hladno – eto, toliko je priča dobro napisana. Tu su i sveprisutna glad, zabrinutost preteška za jednog tinejdžera, nezamislivi tjelesni napori… Gotovo da sam sve to, i više, i sama mogla osjetiti – s kauča!

A sam stil pisanja – predivno! Pjesma od rečenica.

Ne mogu vam ni opisati koliko se radujem sljedećem romanu Cory Anderson. Ljestvicu je postavila iznimno visoko, iskreno se nadam da će je uspjeti dostići.

Što se tiče preporuke, Vrisak i tišina roman su koji se ne propušta!

Cory Anderson: Vrisak i tišina

Ostali naslovi ove autorice:

Vrisak i tišina debitantski su roman autorice Cory Anderson.

Gdje kupiti roman Vrisak i tišina:

Znanje

Objavljeno

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje

Prevela: Mirna Čubranić

Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Dok niste znali moje ime – Alice Lee

Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.

Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)

Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.

Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.

Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala. (str. 100.)

Dok niste znali moje ime – Ruby

I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.

Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)

Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.

I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.

Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.

Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)

Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom. 

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Žrtva umjesto ubojice

Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.

U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?

I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.

Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.

Klub smrti

Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.

Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani. (str. 168.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Ženska priča

Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!

Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.

Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.

No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.

Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.

Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.

Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.

Ostali naslovi ove autorice:

Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.

Gdje kupiti roman Dok niste znali moje ime:

Znanje

Objavljeno

Adrian McKinty: Otok

Nakladnik: V.B.Z. d.o.o.

Naslovnica knjige Otok: © V.B.Z.

Prevoditelj: Andrea Šimunić

Andrian McKinty Otok

Došli ste na mjesto na kojem vladaju zakoni jačeg, a ne zakoni prava. Neprijateljski raspoloženi pojedinci čiji članovi traže odmazdu postaju vaši progonitelji. A vi ne poznajete okruženje ni ljude. U životnoj ste opasnosti, a bijeg s otoka nije moguć. To je u najkraćim crtama tema eksplozivnog romana Otok čija su prava već prodana za ekranizaciju.

Put u Australiju

Mlada maserka Heather dolazi iz indijanskog  Goose Islanda u Seattle i udaje se za dosta starijeg Thomasa Baxtera, liječnika ortopeda, udovca s dvoje djece. Owen kojem je dvanaest i Olivia, četrnaestogodišnjakinja, teško se privikavaju na gubitak majke i očevu novu ženu. Stoga se odlazak na odmor u Australiju čini kao dobra prilika da se na drugom kontinentu obiteljski odnosi bar malo poprave. Thomas je sudionik na kongresu, a nakon toga svi zajedno planiraju upoznati Australiju iz prve ruke, ali ih ne zanimaju urbana mjesta već onaj njezin divlji dio.

Otok Nizozemaca

Baxterovi slučajno čuju za otok Nizozemaca u neposrednoj blizini australijskog kopna. Otok nije komercijaliziran, ali za određeni novčani iznos dvojica mještana prebacuju ih trajektom na izolirani otok. Usput upoznaju Petru i Hansa, sredovječni nizozemski par koji putuje kamperom, također sa željom da vide nešto novo.

Nesretnim spletom okolnosti, na otoku, Thomas autom usmrti biciklisticu i tada za obitelj počinje pakao. Otok je u privatnom vlasništvu obitelji O’Neill i tu vladaju drugačija pravila koje postavlja Mama te njezini sinovi i poslušnici koji žive na otoku. Parolom „zub za zub“, O’Neilli žele odmazdu. Zarobljavaju Baxterove koristeći nevjerojatnu količinu terora kako bi se osvetili za smrt pripadnice svog klana. Žrtve postaju i Petra i Hans, uvučeni u suluda zbivanja protiv svoje volje. U nekom trenutku Heather s djecom uspije pobjeći i tada postaju lovina na otoku koji uopće ne poznaju.

Netko je iza njih. Teško disanje. Blizu. Još bliže.

Ne osvrći se.

Ne osvrći se.

Ne osvrći… str. 113.

Potjera

Bježeći s djecom pred progoniteljima, Heather ne zna je li Thomas živ ili mrtav i što se dogodilo starijem paru. Zna samo da moraju pobjeći ili su mrtvi. Progonitelji, naoružani streljivom i puškama, sve su im bliže, a djeca nisu navikla na snalaženje u divljini bez vode, hrane i mobitela, pri nesnosnoj vrućini. Ali progonitelji ne znaju da je Heather odrasla u indijanskom selu i zna bolje zavarati tragove nego većina gradskih stanovnika. Uz to zna postaviti i pokoju zamku. Suluda igra mačke i miša nastavlja se, a krug oko Heather i djece sve je uži i uži…

Bilo je to zbog tebe i djece. Nismo trebali dolaziti ovamo. str. 43.

Dojam o djelu

Roman Otok vrlo je filmičan i nije čudo što su za njegovu ekranizaciju vrlo brzo otkupljena prava. Događaji se smjenjuju brzo i vi svjedočite jurnjavi, bijegu, snalaženju u nemilosrdnim uvjetima, uglavnom preživljavanju i borbi za goli život, tijekom čitavih tristotinjak stranica. Neke su scene mučne i pune nasilja i odvraćaju vas od čitanja, a opet želite vidjeti kako će sve završiti.

Najbolji i najpozitivniji je lik Heather koja je omalovažavana od djece, čak i od muža, marginalizirana zbog svog porijekla, razine obrazovanja i posla koji obavlja. Borba da spasi djecu iz otočkog pakla čini je istinskom heroinom. Djeca se malo po malo priklanjaju Heather otkrivajući njezinu plemenitu i odlučnu prirodu brigom za njihovu dobrobit.

Najveće razočaranje je suprug Thomas. Prepotentno vjerovanje da novac i veze mogu riješiti stvari obilo mu se o glavu, kao i činjenica da je pokušao zataškati ubojstvo.

Surove stanovnike otoka pod kapom strašne Mame nemam potrebu komentirati jer oni su od početka negativci pa se, kao u filmu, odmah svrstavate na stranu slabijih za koje navijate.

Otok je avanturistički triler s elementima priča o preživljavanju u nemilosrdnim uvjetima. Unatoč nedostacima, u koje najviše svrstavam nedovoljno psihološki profilirane likove, roman je napet i pročitate ga za dan-dva.

Ako želite, pogledajte i našu recenziju romana Lanac istog autora.

Adrian McKinty Otok

O autoru

Adrian McKinty rođen je i odrastao u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj. Pisac je krimi romana i fantastike za odrasle, najpoznatiji po svom tri puta nagrađivanom trileru Lanac. Dobitnik je nagrade Edgar Theakston Old Peculier Crime Novel of the Year i mnogih drugih nagrada. Ušao je u uži izbor za čelični bodež Iana Fleminga i Grand Prix de Littérature Policière.

 Živi u New Yorku sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

 V.B.Z. d.o.o.

Objavljeno

Nir Hezroni: Komora užasa

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Komora užasa: ©Znanje

Preveo: Neven Dužanec

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa

U Tel Avivu, jedna je djevojka pronađena ubijena, nakon što ju je netko automobilom udario i pobjegao s mjesta nesreće.

Nedugo zatim, jedna djevojka nestaje.

Daphne Dagan mlada je policajka kojoj se čini da su ta dva slučaja povezana i dat će sve od sebe da to i dokaže.

Jednostavno je ubio tu djevojku i nestao. … Nije to samo još jedna obična nesreća. … Imam jako loš predosjećaj. Čak i najveći seronje na svijetu zakoče prije nego što u panici pobjegnu. (str. 21.)

Osim što istražuje sumnjivu nesreću i nestanak, Daphne se bavi i istraživanjem lucidnih snova. Naime, godinama je progoni strašna noćna mora koja je svaki put izbezumi i Daphne je odlučna u tome da je zaustavi. Međutim, lucidni snovi nisu igra. Jer iako to možda zvuči neobično, ljudski je mozak moćniji nego bilo što drugo – i u snovima se može zaglaviti…

A onda, iz četiri različita rodilišta nestaju četiri tek rođene bebe.

Četiri bebe su otete. …
Iz četiri bolnice. Ukupno četiri različita mjesta zločina. (str. 89.)

Javnost je šokirana stravičnim zločinom.

Daphne, uz pomoć svoje misteriozne prijateljice Rotem, povezuje sve končiće u jedno veliko klupko zločina i zaključuje – nestanak studentice medicine povezan je s nestankom novorođenčadi.

Netko se sprema učiniti nešto strašno.

Prinošenje žrtve. Spaljivanje radi žrtvovanja. Ovan i bik na oltaru. … Krv za krv, krv za krv – sve je povezano. Na kraju će ih sve natjerati da razumiju. (str. 29.)

Hoće li se Daphne, progonjena jezivim snovima, uspjeti snaći u kompliciranom slučaju i na vrijeme spasiti bebe?

Što god da planira, moramo doći do njega prije nego što uspije ostvariti svoj plan. A trenutačno ne možemo učiniti ništa nego čekati da on napravi svoj sljedeći korak. (str. 118.)

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa – nešto novo

Komora užasa krimić je koji mi se jako svidio i da dajem ocjene, bila bi to jedna čvrsta četvorka. Mislim da nikad nisam čitala roman koji se događa u Izraelu, tako da mi je taj dašak egzotike baš utjecao na dojam. Mada, mislim da je autor mogao još bolje iskoristiti tu mistiku Izraela i detaljnije je uklopiti i u radnju i u ludost počinitelja. Ovako, mjesto radnje je samo sporedno, a savršeno bi zaokružilo priču.

Osim Tel Aviva, jako mi se svidio i počinitelj. Znam da to zvuči užasno, ali lik je totalno poremećen – a pisac to izvrsno dočarava kratkim, sažetim rečenicama kojima ga opisuje. Počiniteljeve riječi o njemu samom govore najviše – a to su nebuloze od kojih će vam se obrve podignuti, a srce preskočiti jedan otkucaj.

Drugi lik koji mi se urezao u pamćenje je Daphneina prijateljica Rotem. Od nje me podilazila jeza i voljela bih da joj je posvećeno više prostora. Pomalo je strašna jer je prepametna i jako lukava, a budući da mi Komora užasa miriše na serijal, radujem se vidjeti što će od nje postati. Tko je zapravo ona – ostaje nam vidjeti.

Lucidni snovi

Ipak, najbolja strana ovog romana meni su lucidni snovi i čitava ta priča vezana za njih. Neki su mi prijatelji blogeri rekli da je njima to bilo najgore i nisam se mogla prestati čuditi. Čak mi je palo napamet i na sebi iskušati lucidne snove, ali pisac odmah na početku naglašava da opisano ne pokušavamo izvesti sami jer svaka osoba drugačije reagira na snove i paralizu sna i mogu se javiti psihološke traume.

Budući da sam par puta doživjela paralizu sna i budila se užasnuta, sama pomisao da se svjesno uvedem u takvo stanje izazivala mi je jezu pa sam odustala.

Dakle, priča kao takva nije mi bila jeziva. Bila je napeta, zanimljiva i stvarno je vukla na čitanje. Dozu tih žmaraca niz kičmu dobila bih samo kad bih se baš uživjela u tehniku lucidnih snova i pokušala zamisliti samu sebe kako se u snu borim s traumama i fobijama.

Hvala, ali ne, hvala.

Za kraj – preporuka

Komora užasa nije jedan od onih romana koji ćete pamtiti cijeli život, ali sasvim sigurno, nećete ga ni tako brzo zaboraviti. Mislim da to, prije svega, može zahvaliti glavnom negativcu koji je poseban i tehnici lucidnih snova koju će bar neki od vas doći u iskušenje probati.

Ako tražite krimić ili laganiji triler, mislim da je Komora užasa roman u kojem ćete uživati. Brzo se čita, nije pretjerano zahtjevan, a jako je neobičan, dojmljiv i drugačiji.

Nir Hezroni: Komora užasa

Ostali naslovi ovog autora:

Komora užasa roman je prvijenac autora Nira Hezronija. Hezroni, koji živi u Tel Avivu, gdje se događa i radnja njegova romana, odslužio je nekoliko godina u vojnoj obavještajnoj službi, a danas gradi karijeru u području visoke tehnologije.

Gdje kupiti roman Komora užasa:

Znanje

Objavljeno

Daphne du Maurier: Rebecca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Rebecca: ©Mozaik knjiga

Prevela: Svetlana Grubić Samardžija

Daphne du Maurier: Rebecca

Nova gospođa de Winter

Glavna junakinja ovog romana je nekoć naivna i bojažljiva bezimena djevojka koja sada, sa svojim pratiocem, boravi po hotelima prisjećajući se velebnog zdanja u kojem su nekoć živjeli.

Kuća je bila grobnica, naš strah i patnja ležali su u ruševinama. Neće biti uskrsnuća. Kad budna pomislim na Manderley, neću biti ogorčena. Trebam ga zamišljati onakvim kakvim je mogao biti da sam ondje mogla živjeti bez straha. (str. 8.)

Sad žive u miru, bez negdašnjih uzbuđenja, strahova i utvara, a ona nam govori kako su se našli tu gdje jesu.

Naime, dok je radila kao družbenica za napornu bogatašicu, gospođu Van Hopper, u mondenom odmaralištu u Monte Carlu junakinja upoznaje dvostruko starijeg Maxima de Wintera. Svi znaju o strašnoj nesreći koja ga je zadesila i koja je odgovorna za bljedilo njegove kože, podočnjake i vječito natmureno lice.

-To je Max de Winter – rekla je – vlasnik Manderleya. Sigurno si čula za to. Izgleda loše, zar ne? Priča se da ne može preboljeti ženinu smrt… (str. 16.)

Nekim čudom, de Winter se zagleda u junakinju. Nakon samo dva tjedna potajnih sastanaka oni se nabrzaka vjenčaju i on je vodi na Manderley, svoje voljeno imanje. Junakinja ne može vjerovati sreći, oduševljena je udajom za voljenog čovjeka. Ipak, ne može ne zapitati se kako će popuniti ogromnu prazninu koju je ostavila pokojna gospođa de Winter, Rebecca.

Smiješila sam se sama sebi obujmivši koljena na klupi kod prozora. Mislila sam kako je to divno, kako ću samo biti sretna. Udat ću se za muškarca kojeg volim. Bit ću gospođa de Winter. Bilo je glupo osjećati bol u želucu kad sam tako sretna. Živci, naravno. (str. 69.)

Rebecca je, kako nova gospođa de Winter uskoro saznaje od služinčadi, bila savršena u svemu. Bila je predivna, dobra, draga, vodila je imanje, priređivala zabave… Nema tko ju nije volio!

Daphne du Maurier: Rebecca

Rebecca

A najviše ju je voljela njena najodanija sluškinja i bivša dadilja, gospođa Danvers.

Ponovno sam ju pogledala i ponovno susrela njezin pogled, onako taman i mračan, na tom bijelom licu koje mi je, nisam znala zašto, ulijevalo čudan osjećaj nemira, zle slutnje. Pokušavala sam se nasmiješiti, ali nisam mogla. Kao da su me prikovale te oči bez sjaja i bez imalo naklonosti prema meni. (str. 89.)

Gospođa Danvers uopće nije oduševljena Maximovom brzom ženidbom i od prvog trenutka čini sve da novoj gospođi de Winter zagorča život. Ali njoj je život dovoljno gorak i bez svakodnevnih muka koje joj Danversica priprema. Rebeccini su tragovi posvuda. Cijela kuća odiše njezinim stilom i ukusom. Sobama kao da još uvijek lebdi dašak Rebeccinog parfema.

…pomislih kako ja nisam prva koja se tako odmarala na tom naslonjaču; jedna druga je to radila prije mene i sigurno je ostavila trag… (str. 95.)

Svakodnevno je proganja pitanje – voli li Maxim još uvijek Rebeccu. I ono najvažnije, kako se boriti protiv nekoga tko je mrtav i pokopan?

Rebecca, uvijek Rebecca. Gdje god sam hodala u Manderleyu, gdje god sam sjedila, viđala sam Rebeccu, čak i u mislima i u snovima. … Rebecca, uvijek Rebecca. Nikada se neću riješiti Rebecce. (str. 281.)

A onda joj Maxim otkriva šokantnu tajnu koja bi njihove živote mogla uništiti do temelja.

Daphne du Maurier: Rebecca

Mit imena Rebecca

Rebecca je jedan od onih klasika čija zanimljivost i aktualnost ne prestaje čak ni prolaskom gotovo stotinu godina od prvog objavljivanja. Ovaj gotički roman i današnjem čitatelju pruža isti onaj užitak čitanja kakav je jamačno pružala i davne 1938. godine.

Za Rebeccu svi znamo i neću posebno pametovati. Reći ću samo da ovo nije niti horor niti nadnaravni roman od kojeg će vas podilaziti jeza – a na taj je način najčešće opisivan. Ima nekoliko dijelova koji koketiraju s nadnaravnim, ali sve se vrlo brzo logično objasni. Ipak, to ne umanjuje uživanje u čitanju, dapače, ako niste ljubitelj duhova i utvara, velika je vjerojatnost da ćete voljeti Rebeccu.

I samoj mi se roman jako svidio i uopće nisam imala osjećaj da čitam nešto što je već postalo klasik. Rebecca je doista svevremena i vjerujem da će takvom i ostati. Mijenjat će se samo pitanja koja obuzimaju čitatelje kad zatvori posljednju stranicu. Meni su se po glavi najčešće motala ova: Zašto glavna junakinja nema ime? Što to simbolizira? Vjerujem da je riječ o životu u Rebeccinoj sjeni – glavna junakinja, premda živa, manje je važna nego savršena, premda mrtva Rebecca. Sve je Rebeccino i sve je njoj podređeno – iako je više nema. Premda, ako je riječ o tome, jači bi dojam na čitatelja ostavilo junakinjino ime, spomenuto na samom kraju, kada se situacija ipak okreće u njezinu korist.

Za zaključak, ako još uvijek ima čitatelja koji nisu pročitali ovaj slavni roman Daphne de Maurier, svakako preporučujem čitanje! Radnja je napeta i drži pozornost, opisi Manderleya su bajkoviti i zastrašujući u isto vrijeme, a zagonetka same Rebecce golica maštu gotovo do samoga kraja.

Ostali naslovi ove autorice:

Daphne du Maurier (1907. – 1989.) rođena je u Londonu, a pisala je romane, drame, kratke priče i biografije. Najpoznatija je po priči Ptice i romanu Rebecca, a oba je ta naslova ekranizirao slavni Alfred Hitchcock.

Hitchcockova Rebecca iz 1940. godine:

Netflixova Rebecca iz 2020. godine:

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Rebecca:

Mozaik knjiga, web shop Znanje

Objavljeno

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Prvi dan proljeća: ©Znanje

Prevela: Maja Opačić

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Prvi dan proljeća – Chrissie

Chrissie Banks ima osam godina. Živi s poremećenom majkom koja joj ne daje jesti pa djevojčica neprestano gladuje. Zločesta je, okrutna, bezobrazna i veoma, veoma gladna. Krade hranu gdje stigne. Bori se biti zadužena za raznošenje mlijeka u školi kako bi popila ostatke. Jede što god može, ali hrane je uvijek premalo.

…tjedan dana nije bilo hrane. Pokušavala bih ostati u tuđim kućama dovoljno dugo da me ponude užinom ili bih jela ono što bih pronašla… Jedan me dan učiteljica poslala ravnatelju jer sam pod odmorom pojela Donnin keks, ali nije me bilo briga jer sam ga već pojela, pa me nikako nije mogao natjerati da ga vratim. (str. 92.)

Chrissie je nevoljena, ignorirana, zanemarena, zapuštena. Moćnom se osjeća jedino kad maltretira svu ostalu djecu iz susjedstva, uključujući i svoju najbolju prijateljicu Lindu.

Ništa me nije moglo povrijediti ako ništa u sebi nisam imala. (str. 228.)

U potrazi za tom moći, na prvi dan proljeća, ubija dječačića i sve se nepovratno mijenja.

Policija dan za danom češlja susjedstvo, a Chrissie se osjeća poput Boga. A onda više ne.

Prvi dan proljeća – Julia

Dvadeset godina poslije, Chrissie je Julia. Ima kćer Molly koju voli više od svega na svijetu, no odrasla u domu bez ljubavi, Julia ne zna kako pružiti tu ljubav. 

Nikad nismo kasnile. Svakog smo jutra u osam izlazile iz stana i pred školu dolazile u osam i petnaest… Da smo izlazile kasnije, riskirale bismo da putem sretnemo tuđe majke, majke koje mekeću i nestrpljivo puckaju jezikom i puštaju svoju, tuđu djecu, da hodaju po zidu. Nisam nas mogla zaštititi od svega, ali od toga jesam. (str. 18.)

Progoni je krivnja i užasan strah da će joj službe oduzeti Molly i zato čini veliku glupost i bježi – tamo gdje je sve počelo. Na prvi dan proljeća.

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Odvratan, hipnotizirajući roman

Danas sam ubila dječačića. (str. 3.)

Ovom jezivom rečenicom počinje roman Prvi dan proljeća.

Nema tih riječi kojima bih vjerodostojno iskazala dojmove pa ću ovako: Ovo je jedan odvratan roman koji sam mrzila svake sekunde i koji nisam mogla prestati čitati! Napisan je, rekla bih, maestralno – izmjenom poglavlja iz prošlosti i sadašnjosti uvučeni ste u priču koja je teška, mučna, užasna, ali knjigu je nemoguće odložiti!

Takvu je glad mogao shvatiti samo onaj tko ju je osjetio. Htjela sam joj reći da me glad oblikovala, stvorila ovakvu kakva jesam, jer glad je bila golema, a ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta. (str. 177.)

Dakle, ništa mi se nije svidjelo, ni ta glavna likuša, ni radnja u prošlosti, ni ova u sadašnjosti, ali ovo je jedan od onih romana koje ću rado preporučivati svima.

Nezaboravan je koliko i jeziv. Ostavlja nad glavom hrpu pitanja kojih se nećete moći riješiti čak ni s prolaskom vremena.

Je li moguće rehabilitirati dijete-ubojicu? Ima li za takve oprosta? Može li takva osoba biti dobar roditelj? Mogu li se naši postupci opravdati okolinom u kojoj živimo?

Vidite, pišem ovu recenziju deset dana nakon čitanja romana Prvi dan proljeća. Ne samo da se izuzetno dobro sjećam radnje, nego su ta pitanja još uvijek u meni. Nisam na njih našla odgovora, osim da sam, čini mi se, manje spremna na oprost nego sam to dosad mislila.

Zašto preporuka?

Prvi dan proljeća jedan je od onih romana koji vas šokiraju prvom rečenicom i ne prestaju vas šokirati do samoga kraja. Nije to vezano za radnju, nema ovdje nekih preokreta, sve je jasno od početka. Šokantna je situacija u kojoj Chrissie živi. Odbojan je način na koji se ponaša. Uznemirujuć je način na koji govori o strašnom nedjelu koje je napravila.

I premda znam da je Chrissie takva jer ju je majka pretvorila u čudovište, za nju nisam imala ni suosjećanja ni razumijevanja. 

Vezalo nas je nešto jače od krvi: poput katrana crna kaša mržnje, želje i potrebe. (str. 147.)

Ne znam što me više uznemirilo, poremećena majka ili dijete nastalo iz takvog doma. Opisi života u prljavštini, smradu, strahu, gladi… Toj užasnoj gladi koja motivira svaki Chrissien postupak. Gladi s kojom sniva i s kojom se budi. Gladi koja je guši, stišće, ponižava i uništava.

Dok budete čitali knjigu Prvi dan proljeća, sto ćete puta poželjeti odustati i sto i jedan ćete joj se put vratiti. Koliko god je potresna, toliko je i vrijedna. Pamtit ćete je dugo, dugo nakon čitanja. Pričat ćete o njoj, o krivnji, iskupljenju, oprostu…

Htjet ćete da je i vaši prijatelji pročitaju isto onoliko koliko ja sad želim da je vi pročitate.   

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Ostali naslovi ove autorice:

Nancy Tucker diplomirala je eksperimentalnu psihologiju, što se svakako može vidjeti u ovom romanu. Objavila je memoare The Time in Between koji govore o njezinoj borbi s poremećajima u prehrani. Prvi dan proljeća njezino je prvo beletrističko djelo i nadam se da će ih, ako budu na ovoj razini, objaviti još puno.

Romani na neki način slični ovom, a čije ste recenzije dosad mogli pročitati na blogu Mala od knjiga su: Savršeno dijete Lucinde Berry, Sumnja Ashley Audrain, Oporavak Rose Gold Stephanie Wrobel, Smola Ane Riel.

Gdje kupiti roman Prvi dan proljeća:

Znanje

Objavljeno

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Nakladnik: Fraktura, 2022.

Naslovnica romana Gospodari vremena: ©Fraktura

Prevela: Silvana Roglić

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Gospodari vremena

Najnoviji slučaj inspektora Unaija Lopeza de Ayale zvanog Kraken zatječe u nikad ljepšoj situaciji – njegova mala obitelj gotovo blista od sreće.

No brutalna ubojstva koja potresaju Vitoriju sve će to promijeniti i utjecati na Krakenov život više nego što bi itko mogao očekivati.

Već sam neko vrijeme bio izgubljen, ne samo zato što sam pred sobom imao slučaj koji me najviše zbunjivao u cijeloj mojoj karijeri stručnjaka za profile. Izgubljen sam bio i zato što sam polako zaboravljao onaj nagon koji me svako jutro tjerao da iskočim iz kreveta i zaputim se u ured. Izgubljen zato što se moj život primicao raskrižju… (str. 289./290.)

Sve počinje potpuno benigno – povijesnim romanom Gospodari vremena koji opisuje srednjovjekovnu Victoriju i koji postaje ogroman hit! Nema tko ga ne čita – ne samo zbog fascinantne radnje nego i misterije koja ga obavija. Naime, nitko ne zna tko je mu je zapravo autor!

A čini se da je radnju bestselera dobro zapamtio i ubojica koji za svoje metode odabire baš one opisane u romanu. Trovanje kantaridinom – srednjovjekovnom Viagrom. Zazidavanje kao u drevnom zavjetu tame.

Poznavao sam obiteljsku tradiciju zazidavanja. Kad bi imali previše kćeri, grofovi Maestu dali bi ih žive zazidati u neku obližnju župnu crkvu. Izolirane iza pregradnog zida, život bi posvetile molitvi. Neke su to željele. Druge baš i ne.
(str. 36.)

Bačvanje – zatvaranje žrtve u bačvu s mačkom, psom, pijetlom i zmijom te bacanje u rijeku.

Inspektor Unai shvaća da ključ za razrješenje stravičnog slučaja leži baš u romanu Gospodari vremena. Iznova zaranja u 1192. godinu i prati put grofa Diaga Vele, koji se, nakon što je proglašen mrtvim, s tajne misije koju je obavljao za kralja vraća kući – točno na dan vjenčanja svoje zaručnice Onnece i svog brata Nagorna.

Završni dio trilogije

Gospodari vremena posljednji su dio trilogije o baskijskom gradiću Vitoriji, kojom nas je Eva García Sáenz de Urturi potpuno osvojila!

Bila je to jedna od onih knjiga koje te obuzmu, nevidljiva ruka koja te od prvog ulomka ščepa za šiju i snažnim magnetizmom uvuče u svoj divlji srednjovjekovni svijet, a ti ne možeš baš ništa učiniti da se othrvaš.
To nije bila knjiga, bila je to papirnata klopka, sačekuša od riječi… i nisi joj mogao umaći. (str. 5.)

Premda mi je ovaj nastavak najslabiji, neka vas to ne odvrati od čitanja, Trilogija bijeloga grada i dalje je nešto najbolje što sam pročitala posljednjih godina!

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Početak romana je odličan, priča o grofu Veli gotovo je bolja od one o Krakenu. Ipak, kako stranice odmiču, postaje malo zamorno pratiti dvije radnje, svaku sa svojim posebnostima, svojim načinom iznošenja događaja, svojim likovima.

Sama autorica kaže kako je u ovom romanu spojila dva svoja rada, Trilogiju bijeloga grada i Sagu o dugovječnima. Po mom mišljenju, ta petljanja nisu bila potrebna, no pratila sam mnoge recenzije Gospodara vremena i pričala sam s brojnim pratiteljima bloga i čini se da sam među rijetkima (možda i jedina?) koji misle da je završnica mrvicu slabija od prethodna dva dijela.

Osim toga, nisam fan kraja jer inspektor Kraken kojeg sam stvorila u svojoj glavi nikad ne bi pošao tim smjerom, kao ni, čini mi se, onaj Kraken kojeg smo čitali u prva dva dijela – no ljudi se, pa tako i književni likovi valjda, mijenjaju.

Osim tih sitničica, sve drugo je fenomenalno, kao i dosad. Autorica ostaje vjerna ljepoti Vitorije koju dočarava divnim lirskim opisima. Inspektor Unai i dalje je presimpatičan, zamjenica načelnika Alba (meni) i dalje nesimpatična, priča vuče na čitanje… Sve ono zbog čega sam se zaljubila u ovu trilogiju i dalje je tu, samo ublaženo i drugačije.

Neraskidivi dijelovi cjeline

Možda sam u prethodnom odlomku bila malo gruba i lako se može dobiti dojam da mi se Gospodari vremena nisu svidjeli. To uopće nije točno  – roman je izvrstan i svaka od 430 stranica čita se brzo, lako, s maničnom željom za još.

Nije izgledalo samo kao ubojstvo. Ako ondje nije bilo predumišljaja, neka mi Bog objasni što je predumišljaj. Ali Bog je tih jesenjih dana bio zabavljen puhanjem i raspršivanjem suhoga lišća stazama bezumlja. (str. 156.)

No, meni je svaki dio ove trilogije međusobno neodvojiv i moram ih međusobno uspoređivati. Uvijek će jedan na drugoga utjecati bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu.

Tko zna što bi bilo da sam završnicu pročitala prvu? Možda bi mi ona bila najdraža? No, znam da sam je pročitala treću, kako i treba, i premda izvrsna, nije mi uspjela probuditi onaj poseban osjećaj da čitam nešto DOISTA posebno koji sam imala dok sam čitala prethodna dva dijela, pogotovo prvi. Iako je priča napeta i poglavlja se izmjenjuju luđačkom brzinom, iako se zločini kreću od prošlosti do sadašnjosti, iako imamo fantastično jezive likove koji mogu i ne moraju biti ubojice, nešto mi je nedostajalo. Neki mali klik koji bi ovu jaku četvorku pretvorio u blještavu peticu.

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Sami slučajevi nisu povezani, ali puno je međusobnih referenci i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Objavljen je i još jedan roman o inspektoru Krakenu, Crni časoslov.

Gdje kupiti roman Gospodari vremena:

Fraktura

Objavljeno

T.M.Logan: Vjeruj mi

Nakladnik: Stilus knjiga, 2022.

Naslovnica knjige Vjeruj mi: ©Stilus knjiga

Prevoditelj: Vicko Ivanković

T.M.Logan Vjeruj mi

Vjeruj mi je novi roman T.M. Logana, autora uspješnica Odmor, Ulov, Laži i 29 sekundi. Iako zanimljivog zapleta, Vjeruj mi ipak nije dosegao razinu uspješnosti prethodnih Loganovih romana. Knjiga počinje sjajnom dilemom: Netko vam povjeri svoje dijete da ga pričuvate u hitnoj situaciji. Što biste napravili? Većina bi, pretpostavljam, napravila što i Ellen Devlin. Uzela dijete na nekoliko minuta. Ali majka se više nije vratila i za Ellen nastupa pakao. Nakon sjajnog početka, knjiga se nekako nepovezano razvija dok pratimo Ellen koja se daje u potragu za bebinom obitelji, a to nije bez opasnosti…

U vlaku

Nepoznata žena obraća se Ellen u vlaku moleći je da pričuva tromjesečnu Miu na nekoliko minuta dok telefonira. Ellen pristaje, tim više što joj se čini da je Kathryn brižna mlada majka koja odgovorno brine o bebi. Stoga je Ellen šokirana kada vidi Kathryn kako izlazi iz vlaka na sljedećoj stanici. Ellen ima duboko ukorijenjene strahove zbog nerealiziranog majčinstva da joj je Mia kao tračak sunca koji joj na trenutak grije srce. Ali kad Kathryn nestaje, Ellen nema pojma što učiniti, pogotovo nakon što pronađe poruku u bebinom ruksaku, u kojoj je Kathryn upozorava da čuva Miu i da ne vjeruje nikome.

Molim te, čuvaj Miju.
Ne vjeruj policiji.
Ne vjeruj nikome. str. 28.

Ellen traži Mijine roditelje

Ellen postepeno shvaća da je sudionik opasne priče koja uključuje nekoliko neugodnih i zastrašujućih likova koji su također zainteresirani za bebu. Ne zna kome može vjerovati. Obraća se policiji, iako na papiru ostavljenom uz bebu piše: Ne vjeruj nikom, ni policiji. Policajci Gilbourn i Holt misle da je ona otela Miu.

Uskoro policija pronalazi Kathryn usmrćenu i Ellen shvaća da joj je život u opasnosti. Nakon odlaska iz policije, Ellen se vraća u prazan stan i počinje ozbiljnu potragu za bebinim ocem. Sumnja da bi to mogao biti Dominic Church,  Kathrynin bivši dečko, naprasit i opasan mladić. Sumnjiv joj je i Leon Markowitz, informatičar za kojeg Ellen vjeruje da je prati.

Konačno, Mia je vraćena Kathryninim roditeljima, ali tu tek počinje prava opasnost.

Kad se sve zbroji i oduzme, o tome je bila riječ. Peh koji je prijetio uništiti sve.
str. 8.

Dojam o djelu

Nakon odličnog početka, radnja se sporije razvija i kreće u nekoliko smjerova što samo po sebi ne bi bilo loše da su likovi bolje objašnjeni, ali osim lika Ellen ni jedan drugi lik nema potrebnu dubinu. Na kraju se događa šokantan prevrat u Loganovom stilu, ali  mene nije iznenadio.

Svidjelo mi se kako je autor donio lik Ellin kao inteligentne žene kojoj su na prvom mjestu srce i emocije, a tek onda razum. Ellen je prilično usamljena i nakon bračnog kraha nema prijatelja s kojima bi se družila. Jedina prijateljica je Tara, ali je odlazak u njezin dom bolna je rana za Ellen, s obzirom da Tara ima troje djece, a sama Elen se godinama bori s neplodnošću.

Roman je solidan, ali kako sam na početku rekla, bolji su mi njegovi prethodni romani. Imam osjećaj da je autor propustio iskoristiti sjajnu ideju od koje je mogao napraviti puno bolji roman. Ovako, romanu Vjeruj mi dala bih trojku.

Pogledajte naše recenzije Loganovih romana Odmor i Ulov.

T.M.Logan Vjeruj mi

O autoru:

T. M. Logan rođen je u Engleskoj. Poslije studija u Londonu i Cardiffu zaposlio se kao novinar, a pisao je za engleski dnevni list Daily Mail. Danas se bavi isključivo književnim radom, a živi u Nottinghamshireu sa suprugom i dvoje djece. Laži su njegov prvi roman, a objavila ga je izdavačka kuća Bonnier Zaffre u siječnju 2017. Njegov sljedeći triler, 29 sekundi, objavljen je u siječnju 2018, a nakon njih slijede Odmor, Ulov i Vjeruj mi.

Gdje kupiti

Stilus knjiga

Objavljeno

Lisa Unger: Ispovijesti u noćnom vlaku

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Ispovijesti u noćnom vlaku: ©Znanje

Prevela: Morana Mazor

Jeste li ikada učinili nešto što ste zaista požalili? (str. 27.)

Lisa Unger: Ispovijesti u noćnom vlaku

Ispovijesti u noćnom vlaku

Selena Murphy ima nepobitan dokaz da je suprug Graham vara, i to s dadiljom njihovih sinova. Selena je u nedoumici – što napraviti? Ne samo da postaje svjesna da joj je muž gad, nego i, ruku na srce, ne želi ostati bez odlične dadilje.

… jačina i opseg njezine mržnje bili su nagonski. Po prvi je put u životu shvatila kako ljudi mogu ubiti jedno drugoga, oženjeni ljudi koji su se nekad voljeli strastveno i odano, koji su lili suze radosnice pred oltarom pa otišli na predivan medeni mjesec, začeli prelijep djecu, izgradili ugodan život. (str. 15.)

U večernjem vlaku susreće neznanku koja joj, ničim izazvana, povjerava da spava sa šefom i da ne zna što napraviti. U sestrinskom duhu i Selena njoj povjeri svoj problem – kako sumnja da ju muž vara s dadiljom.

„Loš dan?“ upitala je neznanka. Izraz njezina lica – natruha osmijeha na punim usnama, bljesak u njezinim tamnim očima – govorili su da joj je sve jasno. Da je i sama to prošla. Da razumije situaciju, o čemu god da je bila riječ.
Selena se lagano osmjehnula. „Blago rečeno.“ (str. 18.)

Sutradan sve kreće naopako – Selena se suočava sa suprugom, a na vrata im dolazi policija i obavještava ih kako je dadilja nestala.

Graham uskoro postaje osumnjičenik, a Seleni na mobitel stižu poruke zagonetne neznanke iz vlaka, koja se predstavlja kao Martha.

Tko je zapravo Martha? Kako je došla do Seleninog broja? I ono najvažnije, hoće li čuvati Seleninu tajnu?

Mnoštvo likova, jedna priča

Kad sam uzela Ispovijesti u noćnom vlaku i počela čitati, ostala sam pomalo iznenađena brojem ženskih likova koji su počeli pripovijedati svoje priče. Ipak, uskoro sam počela naslućivati kako su sve one povezane i tada je priča postala zanimljiva. Svaka žena krije tajnu, sve su tajne nekako povezane i najbolji dio ovog romana je, zapravo, otkrivanje te povezanosti, kad se mnoštvo malih komadića spoji u jednu smislenu priču.

Lisa Unger: Ispovijesti u noćnom vlaku

Najvažniji lik nam je Selena. Rastrgana je između posla, majčinstva i muža koji „intenzivno“ traži posao i pokušaja da joj život na Instagramu izgleda savršeno.

Ona je željela ono što su ovih dana željeli svi, biti zvijezda, netko bogat i hvaljen bez posebnog razloga. Željela je biti savršena. Ne. Željela se pokazati savršenom pred drugima. (str. 61.)

Tu je i misteriozna žena iz vlaka. Kako će riješiti svoju ljubavnu zavrzlamu sa šefom?

Pearl je tek djevojčica, čija problematična majka vodi malu knjižaru i malih milijun ljubavnika koji defiliraju kućom.

Priča je priča, govorila je Stella. To su dveri kroz koje ulaziš u neki drugi svijet. A ovaj svijet, koji je najčešće sranje, jednostavno nestane. (str. 81.)

Geneva je naoko prpošna dadilja s mogućom sklonošću prema tuđim muževima.

Njihovi se životi isprepleću na načine koje će neki pogoditi – većina ipak neće.

Ispovijesti u noćnom vlaku – nije svaki triler psihološki

Ispovijesti su solidan triler, no kao što sam rekla – nije svaki triler psihološki. Možda griješim, ali psihološki bi se triler trebao igrati s glavom čitatelja, a ovaj, premda napet i zanimljiv, to ne radi.

Priča je izvrsno zamišljena i spisateljica nas brzim, kratkim poglavljima vodi k rješenju koje je logično i koje nas rješava svih nedoumica, osim one zašto jaka žena poput Selene nije još davnih dana ostavila budalu od muža.

Ipak, nakon što sam završila s čitanjem, kao da mi je nešto nedostajalo… Ne znam što, niti mogu uperiti prstom u očit nedostatak Ispovijesti, ali moja se očekivanja nisu u potpunosti ostvarila. Možda sam očekivala nešto mračnije…

Kraj je zabavan i jako mi se svidio no ipak, voljela bih da je spisateljica još koju stranicu posvetila događajima koji su do tog kraja i doveli. Nekako, kraj je izvrstan, ali ono što mu je prethodilo… Ostavilo me pomalo hladnjikavom. Rekla bih više, ali ne želim vam kvariti čitanje.

Što se tiče preporuke – ako vam treba triler koji je lagan i zabavan, koji će vas opustiti, a ne prestrašiti, Ispovijesti u noćnom vlaku definitivno su pravi izbor!

Znaš, ne postoji više. (…) Daj otkaz na poslu. Putuj. Vidi kuda će te put odvesti. A na kraju dana, kad zatvoriš oči prije spavanja, razmisli o tome. Što svi mi želimo? Želimo voljeti i biti voljeni. Želimo pripadati. Želimo vidjeti svijet, ali želimo se vratiti kući, u zagrljaj onima kojima je stalo do nas. I to je sve. Ne postoji više.
(str. 189.)

Lisa Unger: Ispovijesti u noćnom vlaku

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Unger autorica je dvadeset romana koji su prevedeni na tridesetak svjetskih jezika te prodani u milijunima primjeraka. Kod nas je, zasad, preveden samo roman Ispovijesti u noćnom vlaku, prema kojem Netflix snima seriju s Jessicom Albom u glavnoj ulozi!

Gdje kupiti roman Ispovijesti u noćnom vlaku:

Znanje