Nakladnik: Fokus, 2023.
Naslovnica romana Pobjednici: ©Fokus
Prevela Maja Bitunjac
U hokeju znamo tko su pobjednici, jer pobjednici pobjeđuju. To je sport učinilo jednostavnim…, ali na kraju je ipak ispalo nepodnošljivo. (str. 165.)
Trilogija Medvedgrad
Prije nego počnemo pričati o romanu Pobjednici, napravit ćemo jedan mali uvod, osvrćući se na prethodne nastavke trilogije.
Prvi je dio Medvedgrad i apsolutno je izvrstan.
Drugi je dio Mi protiv vas i apsolutno je izvrstan.
Treći su dio Pobjednici i – uviđate li uzorak?
Sva su tri nastavka predivno štivo! Toliko su topli, emotivni, dirljivi… Preplakala sam svaki…
Ono što je najbolje (i istodobno najgore) jest da pisac već u prvom dijelu naviješta neke stvari. Na primjer, kad opisuje trojicu likova s kojima smo se jako povezali, reći će, parafraziram: Za deset će godina jedan biti otac, jedan profesionalni igrač hokeja, a jedan će biti pokojni.
Još od tog prvog dijela neprestano strepim za voljene likove i da… Pobjednici donose kraj. Jedan od onih dječaka, danas mladića, doista je pokojni.
Naravno da smo se nadali. Bože, kako smo se samo nadali. Naivni snovi posljednja su linija obrane u ljubavi, pa sami sebe na neki način uvijek uvjeravamo da nikakve strašne tragedije neće zadesiti upravo one koje volimo… Za njihovo dobro sanjamo o vječnom životu, želimo supermoći i pokušavamo vratiti vrijeme. Nadamo se. (str. 7.)
Trebam li prepričavati radnju prethodnica?
Medvedgrad, Mi protiv vas, Pobjednici
Prvo što moramo razumjeti jest da gradić Medvedgrad možda nema ništa, ali ima svoju istoimenu hokejašku momčad za koju živi i za koju umire.
Što je vojnik bez vojske? …
Što je jedan Medvedgrad bez svog hokejaškog kluba? (str. 197.)
Drugo što moramo znati jest da su Medvedgrad i Hed susjedni gradići. Oba imaju svoju hokejašku momčad i jednako odane navijače. Sve počinje tako da Hedu ide dobro, Medvedgradu loše, ali kotač sreće neprestano se okreće. Do romana Pobjednici, situacija s klubovima potpuno je suprotna.
A onda, glavni i najbolji igrač Medvedgrada, buduća zvijezda, skroz-naskroz omiljen i popularan momak siluje Mayu Andersson. Umjesto da se pokunji, zaboravi i pusti zvijezdu da zablista i klubu donese dugo žuđenu pobjedu, Maya prijavljuje silovanje. I tu sve kreće naopako. Anderssoni su praktički izopćeni iz grada. Svi o „skandalu“ imaju neko mišljenje. Odvaguje se krivnja. Postavljaju se pitanja. Tko smije kršiti zakon? Tko smije gaziti po ljudima? Jesu li svi jednaki ili ipak postoje jednakiji? Netko će umrijeti, netko će otići, netko će se vratiti. Nešto će se srušiti, nešto će biti zapaljeno, puno će toga biti uništeno.
U mjestima u kojima je divljina blizu, ljudi su povezani nevidljivim nitima, ali i oštrim kandžama, tako da kad se jedan prebrzo okrene, nije uvijek samo košulja ono što se drugome razdere. Ponekad pukne i srce, svima nama. (str. 26.)
Dvije godine kasnije nakon svega toga, počinju Pobjednici.
Pobjednici
Medvedgrad cvate, klub napokon ima novca i veliko klizalište za trening. Grad potresa smrt još jednog dragog nam lika. Maya Andersson i Benji Ovich vraćaju se na sprovod.
Dom. Stvarno bi trebalo postojati više riječi za to. Jedna za ljude koje imamo tamo i jedna za one koje smo izgubiti. (str. 101.)
Sve se promijenilo. Brakovi nisu što su nekad bili. Poslovi nisu što su nekad bili. Ljudi su uglavnom nesretni…
…volumen tuge nije određen onim što je čovjek izgubio, nego onim tko čovjek jest. (str. 498.)
Pritajeno nasilje kucka negdje u glavama svih likova, čak i u onima za koje nikad ne biste rekli. Jedan dječak čini se premalen za to pa nitko na njega neće obraćati pozornost, dok ne bude prekasno.
Ne možemo se boriti protiv zla. To je ono najnepodnošljivije u svijetu koji smo izgradili. Zlo se ne može uništiti, niti zaključati; s čim se više nasilja na nj okomljujemo, to je ono jače kada sipi ispod vrata i kroz ključanice. Nikada neće nestati jer raste unutar nas… Nemamo oružja protiv toga. Samo nam je darovana ljubav da izdržimo. (str. 635.)
Jedna će novinarka zagrebati malo preduboko u poslovanje hokejaškog kluba Medvedgrad, što bi moglo doći glave onima koji su nam najdraži.
Tako se mjeri korupcija u jednom društvu. Nije prevara ako nitko nije uhvaćen i nije skandal ako se ništa ne otkrije. Dotad su sve to samo tajne. Sve šume su ih pune. (str. 437.)
A onda počinje i oluja. Oluja koja se razbuktava i bjesni isprva izvana, a kako se stranice okreću i okreću, i unutar samih likova.
Medvedgrad više nikad neće biti isti.
Često se kaže da pobjednici pišu povijest, ali ovdje nema pobjednika. (str. 270.)
Ili jesmo ili nismo pobjednici
Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume. Svi su nekome nešto, a korijenje je toliko duboko da napokon na vidjelo izlazi ona istina koju odavno slutimo: Medvedgrad ne može bez Heda, Hed bez Medvedgrada.
Likovi su toliko napredovali, čak i oni koji su moralno dvojbeni imaju ljudsku stranu. Naravno, vrijedi i obrnuto. Oni od kojih to nikad ne bismo očekivali slomit će nam srce. Čitat ćemo, znat ćemo, bit ćemo korak ispred svih, ali nećemo moći učiniti ništa…
Pobjednici imaju mnoštvo likova, ali nije ih teško pratiti, pogotovo jer ćete se u njih zaljubiti već u prvom dijelu. Čak i ako čitate s odmakom od nekoliko mjeseci ili godina (tako sam ja), sjetit ćete sve svake sitnice. Ovo je jednostavno takva trilogija. Useli vam se u srce i tamo živi dok i vi živite.
Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.
Ostali naslovi ovoga autora
Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!
Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.
Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao
Britt-Marie je bila ovdje
Medvedgrad
Mi protiv vas
Pobjednici
Sve što moj sin treba znati o svijetu
Svakog jutra put do kuće sve je duži
Prilika života
