Oznaka: kriminalistički roman

Objavljeno

Megan Miranda: Posljednji gost

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Posljednji gost: © Znanje

Prevoditelj: Lidija Lebinec

Megan Miranda Posljednji gost

Posljednji gost novi je roman autorice Megan  Mirande, nakon knjige Sve nestale djevojke. Knjiga se bavi razvojem prijateljstva i kušnjama koje to prijateljstvo nosi. Glavna je tema odnos  između dvije djevojke: Avery Greer, lokane djevojke i njezine imućne prijateljice Sadie Loman. Nakon što je Sadie pronađena mrtva, Avery je odlučna otkriti istinu. Posljednji gost prvenstveno je roman atmosfere, retrospektiva događanja između nekolicine prijatelja i osjećaja glavne junakinje da nešto ne valja. Možda sam ipak nakon Svih nestalih djevojaka očekivala malo više.

Ljeto 2018.

Avery se nakon tragične smrti roditelja vraća u rodni Littleport u Maineu. A kad joj i baka premine, Avery je izgubljena, bez sigurnih prihoda i posla. Stoga je ponuda da proda kuću obitelji Loman i još da, uz to, upravlja nekretninama za iznajmljivanje istoj obitelji, nešto što se ne odbija. Uz to, Avery je najbolja prijateljica Sadie, nasljednice bogate obitelji Loman. Dvije djevojke razvile su prisno prijateljstvo koje je uključivalo poznavanje života jedna druge gotovo do detalja.

U Littleportu se uvijek bučno proslavljao završetak ljeta u vili obitelji Loman. Avery je glavna organizatorica. Kad shvati da Sadie kasni na završnu zabavu ne zabrinjava se, ali pravi šok nastaje kad je Sadie na kraju večeri pronađena mrtva. Rezultat istrage je samoubojstvo.

I tako sam prodala svoju kuću, a time i svoju dušu, Lomanovima. Str. 98.

Ljeto 2017.

Nakon smrti roditelja, Avery je bila gotovo član obitelji Loman. Sadie je uvela Avery u sve bogataške krugove upoznavši je sa svojim prijateljima i prijateljima svog brata Parkera. Dvije djevojke bile su nerazdvojne. Sadie nije smetalo što je Avery kotirala za  neobuzdanu, pomalo divlju djevojku koja je radila različite probleme u mladosti. Htjela je sve znati o Averynom životu, uključujući i interesiranje za Averyna bivšeg dečka.

Moj dom je tvoj dom. Tvoj život je moj život. str. 101.

Ljeto 2019.

Godinu dana nakon Sadine smrti, Avery još uvijek upravlja posjedima Lomanovih u Littleportu. Sadini roditelji, Grant i Bianca, osnovali su zakladu za prevenciju samoubojstava u Sadienu čast. U grad stiže Sadin brat  Parker koji s Avery organizira ponovno okupljanje prijatelja.

Tih dana počinju se događati neobjašnjive provale u Lomanovim vilama. U nekima su ostavljene zapaljene svijeće, a neke su vile ispreturane. Avery je nemirna. Ne može se opraviti od Sadeine smrti, a intuicija joj cijelo vrijeme govori da se Sadie ne bi ubila. Avery počinje slijediti tragove koji je dovode do zapanjujućih otkrića.

Ali rekao sam joj da samo želiš njezin život. Ne nju. str. 203.

Dojam o djelu

Od romana Posljednji gost očekivala sam više. Neke stvari su mi bile dosta dobre, a neke baš i nisu.

Počinimo s onim što mi se svidjelo. Jako su dobro razrađeni likovi Avery i Sadie, odnosno odlično je prikazana slojevitost ženskog prijateljstva u kojem imate sve. Podršku, razumijevanje, rivalstvo, zavist, ljubomoru, zauzimanje jedna za drugu i sve ono što dvije prijateljice mogu zajedno proći tijekom vlastitog odrastanja.

Dobra mi je atmosferičnost romana. Slutnja da nekog ima i da je prati prožima Avery cijelim romanom. Ne znamo je li to povezanost sa Sadie koju Avery prepoznaje u raznim tragovima ili netko uistinu prati Avery i Lomanove.

Mišljenja sam da je autorica trebala malo „pojačati“ radnju koja je na trenutke mrtva, monotona. Previše ima razmišljanja, nedoumica, reminiscencija koje otupljuju radnju romana. Tek se u zadnjih desetak stranica događa epilog koji objašnjava cijelu knjigu, a dok dođete do tog dijela, već ste malo umorni.

Uvijek preporučam pročitati knjigu, ali moja ocjena je osrednja.

Megan Miranda Posljednji gost

O autoru

Megan Miranda je autorica bestselera New York Timesa Sve nestale djevojke, Savršeni stranac, The Last House Guest – odabir Reese Witherspoon Book Club, Djevojka s Udovičkih brda, Takvo mirno mjesto i The Last to Vanish . Napisala je i nekoliko knjiga za mlade. Odrasla je u New Jerseyju, diplomirala na MIT-u i živi u Sjevernoj Karolini sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje

Prevela: Mirna Čubranić

Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Dok niste znali moje ime – Alice Lee

Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.

Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)

Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.

Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.

Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala. (str. 100.)

Dok niste znali moje ime – Ruby

I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.

Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)

Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.

I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.

Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.

Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)

Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom. 

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Žrtva umjesto ubojice

Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.

U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?

I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.

Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.

Klub smrti

Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.

Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani. (str. 168.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Ženska priča

Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!

Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.

Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.

No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.

Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.

Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.

Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.

Ostali naslovi ove autorice:

Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.

Gdje kupiti roman Dok niste znali moje ime:

Znanje

Objavljeno

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Poštovani gospodine M.: ©Znanje

Preveo: Mate Maras

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Poštovani gospodine M. – afera koja pokreće roman

Prije dosta godina u Nizozemskoj se zbio zločin koji je zgrozio javnost. Zapravo, samo se sumnjalo na zločin jer tijelo nikad nije pronađeno.

Pojedinosti su bile dobro poznate. Svakoga je bila potresla ona afera. Dvoje mladih ljudi – još djeca, doista – riješe se profesora. Ili se barem pobrinu da on nestane. Tijelo nikada nije bilo nađeno. (str. 247.)

Riječ je bila o sljedećem: mladi je profesor Landzaat imao aferu sa svojom prelijepom sedamnaestogodišnjom učenicom Laurom. Nakon što ona prekida taj odnos, on ju nastavlja proganjati. Laura i njezin novi dečko odlaze u njenu vikendicu, a do tamo ih slijedi  profesor. Nakon niza slučajnosti (koje možda i nisu toliko slučajne), profesor zauvijek nestane.

Moram priznati da sam tada – prvi put – pomislio kako osoba kao što je g. Landzaat možda ne zaslužuje živjeti. U starija vremena, kada su se gladijatori borili i gubitnik se ponašao na kukavički način, gomila mu je pokazala palac dolje. Upravo tada sam ja njemu pokazao palac dolje. (str. 56.)

Zaintrigiran neriješenim slučajem, pisac M. o njemu piše roman Odmazda koji postaje bestseler i njegovo najpoznatije djelo.

Poštovani gospodine M. – danas

Danas, M. je ostario pisac koji poslije romana o nestalom profesoru nije imao književni hit. Odmazda je obilježila njegovu karijeru i, usprkos svim romanima koji su došli kasnije, ostaje roman po kojem se poznat i koji ga čini književnom veličinom. Teško je reći da M. živi na staroj slavi, no definitivno se tako čini. Zanimljivo je da M. nije osoba koja nam pripovijeda ovu priču, ne! Glavni pripovjedač je osoba čije ime saznajemo tek pretkraj romana, no vrlo nam je brzo jasno da je imao ulogu u onom davnom zločinu, na temelju kojeg je M. napisao svoje glasovito djelo.

Ima knjiga u kojima se pojavljuje i sam pisac. Ili postoji lik koji se upušta u raspravu s piscem. Siguran sam da znate o kojim knjigama govorim. I sami ste neke od njih napisali.
Po tome je to različito. Ja nisam lik. Ja sam stvaran. (str. 24.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Iz pisama gospodinu M.-u, iz pripovjedačevih refleksija na prošlost, iz prisjećanja na tinejdžerske dane, kupimo komadić po komadić priče da bi na kraju došlo do iznenađujućeg, šokantnog kraja.

Gdje je nestao profesor Landzaat? Je li uopće ubijen i tko ga je u tom slučaju ubio? Gdje je nestalo tijelo? I ne ono manje zanimljivo pitanje – tko je pripovjedač koji nam crnohumorno, pomalo  seksistički, ali na zabavan i inteligentan način, donosi priču punu spletki, slučajnosti, opsesije, zločina i književnosti.

Žene imaju više vremena nego muškarci. Čim završe usisavanje prašine, one otvaraju knjigu… i počinju čitati. I te večeri u krevetu one će još čitati. Kada se njihov muž okrene na svoju stranu i stavi ruku na njihov trbuh, blizu pupka, ili tik ispod grudi, one odgurnu tu ruku. „Pusti me na miru, u redu, želim samo završiti ovo poglavlje“, kažu one, zatim čitaju. Katkad žene imaju glavobolju, katkad imaju menstruaciju, katkad čitaju knjigu. (str. 13.)

Dvojbeni dojam

Poštovani gospodine M. treći je roman Hermana Kocha koji sam pročitala. Moram priznati, i najmanje mi se svidio. Ljetnikovac i Večera puno su kraći te samim time i zanimljiviji i dojmljiviji, stoga mislim da bi se Koch trebao držati kraćih romana. Poštovani gospodine M. ima malo više od 350 stranica i premda to za roman stvarno nije puno, neka su poglavlja pomalo dosadna i nekako nepotrebna.

E sad, ako se imate volje uhvatiti ukoštac s ovim romanom, unatoč ovom gore napisanom, mogli biste se iznenaditi zapravo intrigantnom pričom, samo pomalo razvučenom.

Kao što sam već napisala, priča ima dosta kvaliteta. Sviđa mi se rasprava o književnosti, odnosu među piscima, lovu na bestselere, profesionalnoj ljubomori…

Tajanstveni pripovjedač svojim nas poglavljima navlači na daljnje čitanje; duhovit je, zabavan, pomalo odvratan – baš taman sve da vam bude i ne bude simpatičan.

Zabaviti čitajući – da, to je ono što pisci katkad napišu na naslovnici svojih knjiga… Zabaviti čitajući ovo. Ne znam kako je to kod vas, ali ja se rijetko zabavljam dok čitam. To me navodi da pomislim na nekoga tko se od veselja udara po koljenima dok okreće stranice. (str. 64.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Čitati ili ne čitati?

Svi su likovi jako dobro opisani. Nisu ni dobri ni loši, a ako vam se takvima čine, niste pažljivo čitali. Svi nešto kriju. Svi imaju tajnu. Neke ćete naslutiti, neke ćete otkriti prije kraja, a neke će vas, bome, itekako iznenaditi.

Tehnika Kochova pisanja možda nam se neće svima svidjeti, ali ne možemo zanijekati to da je pravi majstor pripovijedanja. Golemo klupko priče u priči grana se na mnoštvo niti kojih možda ima previše, ali svaka nešto znači i negdje vodi.

„Bila je to ljubav na prvi pogled“, rekao je Herman. „Na Davidovoj zabavi, prvi put kada sam te sreo. Je li i kod tebe bila ljubav na prvi pogled, Laura? Na onoj zabavi?“
Nije odgovorila, nije kimnula ni zatresla glavom. Nastavila je gledati…
Da, mislila je, bila je i kod mene.(str. 221.)

Kraj je izvrstan i ne znam hoće li ga ijedan čitatelj ikad pogoditi i zbog njega, čini mi se, Poštovani gospodine M. vrijedan je čitanja.

Ostali naslovi ovog autora:

Herman Koch nizozemski je pisac, glumac i scenarist. Poštovani gospodine M. njegov je osmi roman, a u izdanju Znanja kod nas su objavljeni još i Ljetnikovac te Večera. Ovaj potonji Kochov je najpoznatiji roman prema kojem je snimljen i film.

Volite li romane koje pokreću romani ili one koji se bave književnošću, pročitajte recenzije romana Gospodari vremena autorice Eve Garcije Saenz de Urturi te Uvez Bridget Collins. Roman u neku ruku sličan ovome (samo meni puno bolji), čiji je glavni lik profesor(ica) i koji obiluje crnim humorom je i Vladimir, autorice Julie May Jonas.

Gdje kupiti roman Poštovani gospodine M.:

Znanje

Objavljeno

Nir Hezroni: Komora užasa

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Komora užasa: ©Znanje

Preveo: Neven Dužanec

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa

U Tel Avivu, jedna je djevojka pronađena ubijena, nakon što ju je netko automobilom udario i pobjegao s mjesta nesreće.

Nedugo zatim, jedna djevojka nestaje.

Daphne Dagan mlada je policajka kojoj se čini da su ta dva slučaja povezana i dat će sve od sebe da to i dokaže.

Jednostavno je ubio tu djevojku i nestao. … Nije to samo još jedna obična nesreća. … Imam jako loš predosjećaj. Čak i najveći seronje na svijetu zakoče prije nego što u panici pobjegnu. (str. 21.)

Osim što istražuje sumnjivu nesreću i nestanak, Daphne se bavi i istraživanjem lucidnih snova. Naime, godinama je progoni strašna noćna mora koja je svaki put izbezumi i Daphne je odlučna u tome da je zaustavi. Međutim, lucidni snovi nisu igra. Jer iako to možda zvuči neobično, ljudski je mozak moćniji nego bilo što drugo – i u snovima se može zaglaviti…

A onda, iz četiri različita rodilišta nestaju četiri tek rođene bebe.

Četiri bebe su otete. …
Iz četiri bolnice. Ukupno četiri različita mjesta zločina. (str. 89.)

Javnost je šokirana stravičnim zločinom.

Daphne, uz pomoć svoje misteriozne prijateljice Rotem, povezuje sve končiće u jedno veliko klupko zločina i zaključuje – nestanak studentice medicine povezan je s nestankom novorođenčadi.

Netko se sprema učiniti nešto strašno.

Prinošenje žrtve. Spaljivanje radi žrtvovanja. Ovan i bik na oltaru. … Krv za krv, krv za krv – sve je povezano. Na kraju će ih sve natjerati da razumiju. (str. 29.)

Hoće li se Daphne, progonjena jezivim snovima, uspjeti snaći u kompliciranom slučaju i na vrijeme spasiti bebe?

Što god da planira, moramo doći do njega prije nego što uspije ostvariti svoj plan. A trenutačno ne možemo učiniti ništa nego čekati da on napravi svoj sljedeći korak. (str. 118.)

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa – nešto novo

Komora užasa krimić je koji mi se jako svidio i da dajem ocjene, bila bi to jedna čvrsta četvorka. Mislim da nikad nisam čitala roman koji se događa u Izraelu, tako da mi je taj dašak egzotike baš utjecao na dojam. Mada, mislim da je autor mogao još bolje iskoristiti tu mistiku Izraela i detaljnije je uklopiti i u radnju i u ludost počinitelja. Ovako, mjesto radnje je samo sporedno, a savršeno bi zaokružilo priču.

Osim Tel Aviva, jako mi se svidio i počinitelj. Znam da to zvuči užasno, ali lik je totalno poremećen – a pisac to izvrsno dočarava kratkim, sažetim rečenicama kojima ga opisuje. Počiniteljeve riječi o njemu samom govore najviše – a to su nebuloze od kojih će vam se obrve podignuti, a srce preskočiti jedan otkucaj.

Drugi lik koji mi se urezao u pamćenje je Daphneina prijateljica Rotem. Od nje me podilazila jeza i voljela bih da joj je posvećeno više prostora. Pomalo je strašna jer je prepametna i jako lukava, a budući da mi Komora užasa miriše na serijal, radujem se vidjeti što će od nje postati. Tko je zapravo ona – ostaje nam vidjeti.

Lucidni snovi

Ipak, najbolja strana ovog romana meni su lucidni snovi i čitava ta priča vezana za njih. Neki su mi prijatelji blogeri rekli da je njima to bilo najgore i nisam se mogla prestati čuditi. Čak mi je palo napamet i na sebi iskušati lucidne snove, ali pisac odmah na početku naglašava da opisano ne pokušavamo izvesti sami jer svaka osoba drugačije reagira na snove i paralizu sna i mogu se javiti psihološke traume.

Budući da sam par puta doživjela paralizu sna i budila se užasnuta, sama pomisao da se svjesno uvedem u takvo stanje izazivala mi je jezu pa sam odustala.

Dakle, priča kao takva nije mi bila jeziva. Bila je napeta, zanimljiva i stvarno je vukla na čitanje. Dozu tih žmaraca niz kičmu dobila bih samo kad bih se baš uživjela u tehniku lucidnih snova i pokušala zamisliti samu sebe kako se u snu borim s traumama i fobijama.

Hvala, ali ne, hvala.

Za kraj – preporuka

Komora užasa nije jedan od onih romana koji ćete pamtiti cijeli život, ali sasvim sigurno, nećete ga ni tako brzo zaboraviti. Mislim da to, prije svega, može zahvaliti glavnom negativcu koji je poseban i tehnici lucidnih snova koju će bar neki od vas doći u iskušenje probati.

Ako tražite krimić ili laganiji triler, mislim da je Komora užasa roman u kojem ćete uživati. Brzo se čita, nije pretjerano zahtjevan, a jako je neobičan, dojmljiv i drugačiji.

Nir Hezroni: Komora užasa

Ostali naslovi ovog autora:

Komora užasa roman je prvijenac autora Nira Hezronija. Hezroni, koji živi u Tel Avivu, gdje se događa i radnja njegova romana, odslužio je nekoliko godina u vojnoj obavještajnoj službi, a danas gradi karijeru u području visoke tehnologije.

Gdje kupiti roman Komora užasa:

Znanje

Objavljeno

Bella Mackie: Kako ubiti vlastitu obitelj

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Kako ubiti vlastitu obitelj: © Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Bella Mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Ovo je knjiga koju ne treba suditi po koricama, odnosno naslovu za koji ne znate je li šala, zbilja, tragikomedija ili vrlo uvrnuta tragedija. Kako ubiti vlastitu obitelj zapravo je sve to. Romaneskni  prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie privukao me od prve stranice. Glavni lik je antijunakinja Grace Bernard koja ima jedno lice za svijet – lice smirene, pomirljive, obične Grace, dok je za sebe ( i za svoju obitelj) bespoštedna osvetnica kojoj je glavni cilj otarasiti se svih članova svoje obitelji. Osveta kao motiv česta je u književnim djelima, a u ovoj je knjizi dovedena do savršenstva.

Grace

Grace upoznajemo za vrijeme njezina boravka u ženskom zatvoru u Limehouseu. U zatvoru je već četrnaest mjeseci pod optužbom za ubojstvo. Ali Grace zna da nije odgovorna za to ubojstvo zbog kojeg sada čeka suđenje. U ovom slučaju je potpuno nevina. Ali nije za šest drugih slučajeva. Grace je, naime, proračunata osvetnica i višestruki serijski ubojica.

Taj osjećaj za dramatično i dalje živi u meni, ali naučila sam se obuzdati se. Str. 49.

Plan

Odmah na počeku, Grace nas obavještava da želi ubiti šest članova vlastite obitelji i pomno pravi plan kako bi to realizirala, ni u jednom trenutku ne žaleći zbog takve odluke. Odrasla samo s majkom u skromnim financijskim uvjetima, odbačena i nepriznata od očeve obitelji, Grace smišlja pakleni plan. Ali nije ishitrena. Za svakog člana obitelji, Grace je strpljivo razradila cijeli scenarij ubojstva. Nakon smrti majke, Grace odluči da je vrijeme za osvetu.

Dok to radi, Grace istovremeno živi normalan život i radi normalan posao. Druži se s prijateljima, izlazi, zabavlja se, ali nikad nije potpuno opuštena jer su njoj potpuno drugačije misli na pameti. A to je bespoštedna likvidacija vlastite obitelji.

Taj čovjek, sa svojom groznom razmetljivom odjećom i očitom potrebom da svakom pozom pokazuje razinu testosterona, taj mi je čovjek da svoj DNK, utjecao na moj karakter i postojanje. str. 67.

Dojam o djelu

U romanu je glavni lik vrlo lukava psihopatkinja, poremećena osoba i u konačnici – serijski ubojica. Ipak, iz nekog razloga, ne mrzite ju već na trenutke imate i određene simpatije prema njoj. Grace, a tako i svi ostali likovi u romanu, izvrsno su psihološki i stilski izbalansirani pa je čitanje ovog romana pravi užitak.

Roman je zanimljivo pisan, s crnohumornim elementima koji daju određeni štih kompliciranim zapletima i razradama ubojstava.

Samu su autoricu od djetinjstva zanimale priče o ubojstvima, a još više pitanje: zašto ljudi ubijaju? Naišla je da je osveta jedan od  visoko rangiranih motiva. To joj je poslužilo kao lajt-motiv za ovu odličnu knjigu.  Kako ubiti vlastitu obitelj mračna je satira o klasnom društvu, obitelji i slavi koja je osvojila vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Moram priznati da je i mene oduševila. U pozadini knjige ima još vrlo snažnih tema. Snishodljiv i ciničan odnos bogatih prema onima koji jedva zarađuju za osnovne egzistencijalne potrebe, muškarci koji koriste moć i bogatstvo kako bi patronizirali žene, samo su neke od njih. Autorica ovom satirom snažno upozorava na femicid koji vlada u određenim strukturama zapadnjačkog društva, a sve je to pisano s određenom dozom samoironije i crne komedije na izuzetno zabavan i simpatičan način.

Velike preporuke za ovu knjigu!

Bella mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Žene koje su sebi dopustile da upadnu u klopku te obitelji nisu moj glavni cilj. Konačno, i moja je majka jedna od njih. str. 177.

Bih li i ja bila takva da sam odrastala u bogatstvu njezine obitelji? Vjerojatno.
str. 279.

O autoru

Kako ubiti vlastitu obitelj romaneskni je prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie. Potječe iz novinarske obitelji, njezin otac Alan Rusbridger bio je dugogodišnji glavni urednik Guardiana, a i sama Mackie pisala je za Guardian i Vice News, dok trenutačno piše kolumnu za Vogue. Ova hvaljena, mračna satira o klasnom društvu, obitelji i slavi osvojila je vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Osvrt na njezin roman Kakav način umiranja pročitajte klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Willow Rose: Ne laži mi

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Ne laži mi: ©Stilus knjiga

Willow Rose Ne laži mi

Plavetnilo koje vas gleda s naslovnice ovog romana može vas samo zavesti. Ne laži mi nije zabavna  knjiga za čitanje na plaži. Surova je to priča o zločinima koji potresaju malu zajednicu Cocoa Beacha na Floridi. Gradić u kojem se gotovo svi poznaju nikako se ne može oporaviti nakon nestanka mlade dvanaestogodišnje Sophie Williams i pronalaska njezina tijela tri mjeseca kasnije.

Sophie

Sophie Williams je mislila da ima sve na svijetu. Uspješna klizačica, sportašica  koja je već počela potpisivati sponzorske ugovore, omiljena djevojka u školi, nestala je iz ljetnoga izviđačkog kampa. Svi napori istražitelja da otkriju gdje je Sophie nisu urodili plodom. Tri mjeseca poslije, njezino tijelo pronađeno je u vreći za spavanje u najposjećenijem dijelu plaže Cocoa Beacha. Smrt Sophie Williams bila je ogroman šok za mještane malog floridskog gradića.

Maddie je čula korake otmičara na odlasku i više nije bilo ničega osim duboke, strašne tišine. str. 85.

Eva Rae Thomas

Eva Rae Thomas, bivša FBI agentica, vraća se u rodni grad nakon mučnog razvoda. Nakon što ju je suprug napustio prigovorivši joj da zanemaruje obitelj, Eva se odlučuje posvetiti djeci i neko vrijeme ne raditi policijski posao. Ali kad nestane sin poznatog senatora, a roditelji prime uznemirujući videozapis, Eva osjeća da ne može ostati po strani. Uključuje se u istragu koju vodi njezin prijatelj iz djetinjstva Matt Miller. Eva postepeno postaje svjesna da se radi o bolesnom umu koji otima djecu razvedenih roditelja.  Kada se otmice djece nastave, među stanovnicima ovog nekada pitomog mjesta zavlada panika i izvanredno stanje. Uz Mattovu pomoć, Eva na koncu rješava slučaj, ali dokučivši identitet ubojice, ostaje zaprepaštena shvativši da je to  netko na koga ne bi ni u snu pomislila.

Ne laži mi, djevojčice. Primijetio sam da si sama. str. 28.

Dojam o djelu

Ne laži mi je solidan krimić koji ima sve elemente koje mora imati „brzo čitajući“ krimić. To su intrigirajuća otmica i ubojstvo, lik agentice koja ima problema u privatnom životu, jezovite zločine koji stvaraju pomutnju u malom gradiću i bešćutni serijski ubojica koji se okomio na djecu razvedenih roditelja.

Ipak, moram priznati da mi se u cijeloj priči  neke stvari ne sviđaju. Eva dolazi u rodno mjesto nakon što ju je napustio suprug i zamijenio je mlađom, prigovorivši joj da je ona kriva za raspad njihova braka jer je bila posvećena poslu. Ali stvar je u tome što joj isto to i djeca zamjeraju. Zanimljivo, djeca brane odbjeglog oca i vrlo se drsko i bahato ponašaju prema Evi koja je i samohrana majka i hranitelj i stup obitelji. U čemu je Eva pogriješila? Zato što je puno radila? Što nije mogla uskladiti posao i obitelj dok je suprug “landrao“? Po mom mišljenju, Eva je pozitivan lik  s puno ljudskih vrlina i mana i njezino nesnalaženje u odgoju vlastite djece vrlo mi je autentično.

Nadalje, ljuti me što u posljednje vrijeme većina autora krimića  upada u stereotipe po kojem su djeca razvedenih roditelja unaprijed predodređena na, u najmanju ruku, disfunkcionalan razvoj pa sve do problematičnih osobnosti. S druge strane, nema spomena o tome kako se snalaze samohrani očevi, ali samohrane majke se snalaze na razne načine pa čak i prostitucijom „krpaju“ kućni budžet kao što je predstavljena jedna od majki otete djece u knjizi.

Ipak ne želim biti pretjerano stroga, ovo je ipak krimić, a ne sociološka analiza (iako sam sociolog) pa romanu Ne laži mi ipak dajem pozitivnu ocjenu. Willow Rose spretno kombinira detalje iz Evinom privatnog života s istraživačkim, detektivskim dijelovima pa knjiga ne gubi na napetosti.

Ne laži mi je čitljiva i dinamična knjiga koju pročitate, potrošite i brzo zaboravite.

Willow Rose Ne laži mi

O autoru

Willow Rose rođena je 5. rujna 1976. u Kopenhagenu. Autorica je više od 70 knjiga prodanih u višemilijunskoj nakladi. Nekolicina njezinih romana našla se na vrhu ljestvica najprodavanijih knjiga u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Ožiljci prošlosti: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Ožiljci prošlosti

Sektor Q, na čelu s inspektorom Carom Mørckom, našao se pred velikim izazovom.
Prvo, pokušavaju riješiti ubojstvo mlade učiteljice otprije dvanaest godina. Zatim, u tajnosti bacaju oko na novo ubojstvo starije udovice, koje vraški sliči ovom starom ubojstvu kojim se već bave. Osim toga, ionako mali tim Sektora Q umanjen je za jednog člana – Rose se još uvijek bori sa svojim demonima o kojima se govorilo o prethodnom nastavku serijala.

Periskop je sada trebao usmjeriti na tri slučaja: ubojstvo žene prije dvanaest godina, na jedno staro tri tjedna i sada i na ubojstvo onoga što su znali kao Roseina osobnost.
Jedva je više znao koji je od tih slučajeva bio prvi na redu. (str. 130.)

Slučaj prvi

U kopenhagenskom je parku pronađeno tijelo starije žene, za koju se ispostavi da je udovica okrutnog nacističkog zapovjednika, koji je i sam skončao u relativno čudnim okolnostima. Modus operandi ovog ubojstva sumnjivo je sličan onome na kojem Sektor Q već radi, a u kojem se skončala mlada i lijepa učiteljica. Bez ikakvih tragova, dokaza, motiva – jedan udarac u glavu i gotovo.
Isto se dogodilo i sada.

Naravno da ih nije bilo briga, što drugo? U ovom društvu nikoga nije bilo briga i svi su okretali glave kad je trebalo nešto poduzeti. Kako bi u suprotnom sve moglo poći toliko prokleto po krivu? (str. 43.)

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Slučaj drugi

U isto vrijeme, netko autom juri na mlade i lijepe djevojke. Jedno im je zajedničko – korisnice su socijalne pomoći dok ne nađu posao. Posao, dakako, ne traže, već novac ulažu u odjeću, nokte, šminku i frizure, što neizmjerno ide na živce njihovoj socijalnoj radnici. Anneli radi u Zavodu za zapošljavanje i zadužena je za davanje socijalne pomoći mladim ženama koje smatra pokvarenima, neradnicama, parazitima na plećima države.

Nakon dugog niza žalosnih veza sada je spadala u trideset i sedam posto odraslih Danaca koji su živjeli sami i zato je posljednjih godina u pravilu jela previše i loše i sada završila u trajnom stanju razočaranja svojim bezobličnim tijelom i gotovo nepodnošljiva umora, no najgori od svih tih životnih promašaja bio je posao na kojem je završila. (str. 40./41.)

Anneli uskoro saznaje da ima rak, a u isto vrijeme, djevojke počinju stradavati pod gumama odbjeglog vozača. Ima li naša Anneli neke veze s tim?

Slučaj treći

I Rose, naravno. Cijenjena članica sektora za istraživanje hladnih, starih zločina. Bori se s bipolarnim poremećajem, koketira s disocijativnim poremećajem identiteta, a sada upada u psihički mrak gonjena krivnjom zbog smrti oca zlostavljača.

Može li Sektor Q razjasniti sve ove slučajeve?
Jesu li oni uopće povezani?
Mogu li Carl, Assad i Gordon pronaći poveznicu na vrijeme kako zaustavili dvoje ubojica, ali i spasili Roseinu psihu?

Ožiljci prošlosti – Sektor Q

Sektor Q dio je kopenhagenske policije koji je bavi starim, neriješenim slučajevima. Međutim, nije rijetkost da se stari slučaj ispreplete s nekim novim pa članovi ovog odjela, prigodno smještenog u podrum, često rješavaju i ubojstva novijeg datuma.

Tim Sektora Q čine Carl Mørck, uglavnom neuspješan na svim ostalim poljima, osim na ovom poslovnom. Muči ga krivnja radi davne pogibije jednog kolege, dok je drugi tada ostao trajni paraplegičar. Carl danas živi s njim, i pokušava mu olakšati život. Međutim, Mørck je izuzetno sposoban inspektor koji, uz svesrdnu pomoć svog malog tima, brzo i lako dolazi do rješenja i najteže zagonetke.

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Assad je sirijski izbjeglica oko kojeg je obavijen veo tajni. Ne znamo kako je došao u zemlju, kako je naučio danski (koji mu iz nastavka u nastavak sve bolje ide) te što je sve prošao dok se nije našao u zemlji svojih snova. Možemo samo naslućivati da ga život uopće nije mazio, no ostao je vjeran svojoj religiji, običaju ispijanja ekstra jake kave te vječnom optimizmu.

Rose je žena s mnoštvom psihičkih problema, a u romanu Ožiljci prošlosti otkrivamo i otkud joj. Preko ruba i unutar zidova psihijatrijske ustanove gura ju slučaj koji na površinu izvlači i smrt njezina oca koji ju je godinama brutalno psihički zlostavljao. U ovom dijelu serijala, Rose neće patiti samo psihički nego i fizički, no muški članovi odjela dat će sve da joj pomognu i da se Rose vrati u normalu.

Zadnji član Sektora Q je Gordon, mršav, visok, nesnalažljiv u društvu kao, zapravo, i svi ostali članovi. Osjetljiv je i nježan, no pametan i sposoban, a vrlo brzo saznajemo da je zaljubljen u Rose. Dat će sve od sebe kako bi pomogao u rješavanju slučajeva i kako bi Rose napokon bila dobro.

Ožiljci prošlosti – dojam vjerne čitateljice

Ožiljci prošlosti sedmi su dio serijala i to se primijeti. Iako meni nije bio ni upola toliko loš, kolegica ga uopće nije mogla pročitati do kraja. Rekla je da joj je bio naporan, nejasan i težak. Meni je bio ok, čitak, zanimljiv, no – ako se prisjetim prethodnih nastavka – ne vjerujem da će mi dugo ostati u pamćenju. Doduše, pred sam kraj dogode se neke sitnice koje će se očito razriješiti u sljedećim dijelovima pa ću ih svakako pročitati.

Vidjela sam u recenzijama da se ljudima uglavnom svidio, a meni se čini da bi i moj dojam bio bolji da je roman kraći. Imam osjećaj da sam se u zadnje vrijeme stvarno okomila na dužinu romana koje čitam – stvarno mi nije jasno zašto se neke stvari ne mogu reći u manje stranica. Vidjet ćete kad budete čitali – mislim da bi Ožiljci prošlosti bili vrlo dobri ili odlični da, umjesto 490, imaju 350 stranica.

Što se tiče preporuke, ako volite ovaj serijal, svakako pročitajte. Slučajevi su zanimljivi i premda je komplicirano pratiti toliko toga, sve se na kraju lijepo poveže u skladnu, smislenu cjelinu.

Ako još niste čitali ništa o Sektoru Q, počnite s prvim romanom i postepeno gradite priču. Ako se navučete na prva dva nastavka, navući ćete se i na ovaj.

Ostali naslovi ovog autora:

Jussi Adler-Olsen pojavio je na danskoj književnoj sceni 1997. godine, romanom Kuća abecede. Ipak, najveću je popularnost i van granica svoje države stekao serijalom o inspektoru Carlu Mørcku i Sektoru Q.

Serijal zasad broji sedam nastavaka, a oni su, redom:

  • Žena u kavezu
  • Ubojice fazana
  • Poruka u boci
  • Okus osvete
  • Leptirov efekt
  • Bez granica
  • Ožiljci prošlosti.

Moj najdraži roman iz ovog serijala je svakako Ubojice fazana, koji je toliko mučan da je nezaboravan. Ako niste znali, postoje i filmovi koji prate ovaj serijal i danske su produkcije. Opet, gledala sam samo Ubojice fazana i film je odličan. Atmosfera je teška i mračna baš kao i knjiga stoga, ako imate želudac, i za film imate moje preporuke.

Članak koji mi se svidio, a govori o Jussiju Adler-Olsenu i romanu Ožiljci prošlosti, možete pronaći na linku ovdje.

Gdje kupiti roman Ožiljci prošlosti:

Znanje

Objavljeno

Samuel Bjork: Vuk

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Vuk: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Samuel Bjork Vuk

Vuk

Vuk je zamišljen kao prednastavak romana Putujem sama. Priča nam o vremenu kada su se Mia Krüger i Holger Munch upoznali i počeli zajedno surađivati. Roman osvaja predobrom naslovnicom nakon kojeg očekujete eksplozivni krimić. Ali po mom sudu, Vuk je slabija knjiga od ostalih Bjorkovih romana, Putujem sama, Sova i Dječak koji je volio jelene.

Doma je imao normalan život. Život u kojem nitko nije pronašao dva mrtva jedanaestogodišnjaka na polju. str. 148.

Dječaci

Kad su pronađena tijela dvojice ubijenih jedanaestogodišnjaka na polju kod Uddevalle, u Švedskoj zavladala je prava policijska opsada. Policija je tapkala u mjestu, a slučaj je ostao nerazriješen. Javnost je dodatno šokirala činjenica da se između ubijenih dječaka nalazilo truplo bijelog zeca. Osam godina poslije, dvojica dječaka ubijena na sličan način pronađena su u blizini Osla, a između njih nalazila se mrtva lisica. Posla se hvata Holger Munch, novoimenovani šef vlastite jedinice Odjela za umorstva,  i njegovi suradnici, od kojih je jedna mlada kadetkinja Mia Krüger. Mia na ispitima na akademiji postiže neuobičajeno visoke ocjene, ali neuravnoteženog je i hirovitog ponašanja.

Disciplina, Mia. Više nastavnika mi se požalilo. str. 21.

Mia

Kad Mia stiže u Holgerov tim, on odmah uočava da je djevojka drugačija. Mislima je stopostotno u slučaju, intenzivne introspekcije, teško se privikava na timski rad. I dok se sve kolege čude što ju je Holger odabrao, on intuitivno osjeća da u čudnoj, mladoj djevojci ima nešto što je tjera da zagrize u slučaj i ne pušta sve dok se slučaj ne okonča. Pri tome je nije briga ni za osobni izgled, urednost, redovitu ishranu. Važan joj je samo ubojica. Istovremeno, dok je usmjerena na traženje ubojice, Mia ima i osobnu potragu za sestrom blizankom koja je nestala prije devet mjeseci i za koju se sumnja da je ovisnica.

Dojam o djelu Vuk

Vuk je po mom sudu nešto slabiji roman Samuela Bjorka. Možda upravo stoga što je trebao biti prvi pa autor još uvijek nije razvio priču, roman su umrtvili prazni dijalozi uglavnom između suradnika u istražiteljskom timu. Naravno, u knjizi ima i dobrih stvari. Naročito je dobar portret Mie Krüger, koji me jako podsjeća na jednu drugu djevojku. Radi se o Lisbeth Salander iz trilogije Millenniuma. Mia, prva djevojka u jedinici za specijalne namjene, svakako je drugačija. Prošavši tešku tjelesnu i psihološku obuku, Mia ne uspijeva uspostaviti zdravu komunikaciju s vršnjacima jer je za njih previše superiorna, a uz to previše kontradiktorna, puna  unutrašnjih nemira, previranja i dilema.

Dobra stvar u knjizi je priča koja se odvija simultano s glavnom radnjom, o djevojčici koja živi sama s djedom u izoliranoj kolibi u šumi. Ne znate kakve veze ima djevojčica sa slučajem na kojem radi Holger Munch i u kojem će se trenutku te dvije priče sresti.

Loša stvar je, po mom mišljenju, to što je identitet počinitelja lako otkriti pa ste zakinuti za iznenađenje, ali način kako se raspleo sam kraj je jako dobar. Sve u svemu, imate osjećaj da je Vuk samo uvod za dvije uistinu odlične knjige Putujem sama i Sova. Ako želite, zavirite u našu recenziju knjiga Dječak koji je volio jelene i Otok vrana.

Može to biti zastrašujuće. Možeš se osjećati samotno. Drugi ne razumiju što ti razumiješ. str. 41.

Samuel Bjork Vuk

O autoru

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Qien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha u prvom zajedničkom velikom slučaju.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Nakladnik: Fraktura, 2022.

Naslovnica romana Gospodari vremena: ©Fraktura

Prevela: Silvana Roglić

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Gospodari vremena

Najnoviji slučaj inspektora Unaija Lopeza de Ayale zvanog Kraken zatječe u nikad ljepšoj situaciji – njegova mala obitelj gotovo blista od sreće.

No brutalna ubojstva koja potresaju Vitoriju sve će to promijeniti i utjecati na Krakenov život više nego što bi itko mogao očekivati.

Već sam neko vrijeme bio izgubljen, ne samo zato što sam pred sobom imao slučaj koji me najviše zbunjivao u cijeloj mojoj karijeri stručnjaka za profile. Izgubljen sam bio i zato što sam polako zaboravljao onaj nagon koji me svako jutro tjerao da iskočim iz kreveta i zaputim se u ured. Izgubljen zato što se moj život primicao raskrižju… (str. 289./290.)

Sve počinje potpuno benigno – povijesnim romanom Gospodari vremena koji opisuje srednjovjekovnu Victoriju i koji postaje ogroman hit! Nema tko ga ne čita – ne samo zbog fascinantne radnje nego i misterije koja ga obavija. Naime, nitko ne zna tko je mu je zapravo autor!

A čini se da je radnju bestselera dobro zapamtio i ubojica koji za svoje metode odabire baš one opisane u romanu. Trovanje kantaridinom – srednjovjekovnom Viagrom. Zazidavanje kao u drevnom zavjetu tame.

Poznavao sam obiteljsku tradiciju zazidavanja. Kad bi imali previše kćeri, grofovi Maestu dali bi ih žive zazidati u neku obližnju župnu crkvu. Izolirane iza pregradnog zida, život bi posvetile molitvi. Neke su to željele. Druge baš i ne.
(str. 36.)

Bačvanje – zatvaranje žrtve u bačvu s mačkom, psom, pijetlom i zmijom te bacanje u rijeku.

Inspektor Unai shvaća da ključ za razrješenje stravičnog slučaja leži baš u romanu Gospodari vremena. Iznova zaranja u 1192. godinu i prati put grofa Diaga Vele, koji se, nakon što je proglašen mrtvim, s tajne misije koju je obavljao za kralja vraća kući – točno na dan vjenčanja svoje zaručnice Onnece i svog brata Nagorna.

Završni dio trilogije

Gospodari vremena posljednji su dio trilogije o baskijskom gradiću Vitoriji, kojom nas je Eva García Sáenz de Urturi potpuno osvojila!

Bila je to jedna od onih knjiga koje te obuzmu, nevidljiva ruka koja te od prvog ulomka ščepa za šiju i snažnim magnetizmom uvuče u svoj divlji srednjovjekovni svijet, a ti ne možeš baš ništa učiniti da se othrvaš.
To nije bila knjiga, bila je to papirnata klopka, sačekuša od riječi… i nisi joj mogao umaći. (str. 5.)

Premda mi je ovaj nastavak najslabiji, neka vas to ne odvrati od čitanja, Trilogija bijeloga grada i dalje je nešto najbolje što sam pročitala posljednjih godina!

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Početak romana je odličan, priča o grofu Veli gotovo je bolja od one o Krakenu. Ipak, kako stranice odmiču, postaje malo zamorno pratiti dvije radnje, svaku sa svojim posebnostima, svojim načinom iznošenja događaja, svojim likovima.

Sama autorica kaže kako je u ovom romanu spojila dva svoja rada, Trilogiju bijeloga grada i Sagu o dugovječnima. Po mom mišljenju, ta petljanja nisu bila potrebna, no pratila sam mnoge recenzije Gospodara vremena i pričala sam s brojnim pratiteljima bloga i čini se da sam među rijetkima (možda i jedina?) koji misle da je završnica mrvicu slabija od prethodna dva dijela.

Osim toga, nisam fan kraja jer inspektor Kraken kojeg sam stvorila u svojoj glavi nikad ne bi pošao tim smjerom, kao ni, čini mi se, onaj Kraken kojeg smo čitali u prva dva dijela – no ljudi se, pa tako i književni likovi valjda, mijenjaju.

Osim tih sitničica, sve drugo je fenomenalno, kao i dosad. Autorica ostaje vjerna ljepoti Vitorije koju dočarava divnim lirskim opisima. Inspektor Unai i dalje je presimpatičan, zamjenica načelnika Alba (meni) i dalje nesimpatična, priča vuče na čitanje… Sve ono zbog čega sam se zaljubila u ovu trilogiju i dalje je tu, samo ublaženo i drugačije.

Neraskidivi dijelovi cjeline

Možda sam u prethodnom odlomku bila malo gruba i lako se može dobiti dojam da mi se Gospodari vremena nisu svidjeli. To uopće nije točno  – roman je izvrstan i svaka od 430 stranica čita se brzo, lako, s maničnom željom za još.

Nije izgledalo samo kao ubojstvo. Ako ondje nije bilo predumišljaja, neka mi Bog objasni što je predumišljaj. Ali Bog je tih jesenjih dana bio zabavljen puhanjem i raspršivanjem suhoga lišća stazama bezumlja. (str. 156.)

No, meni je svaki dio ove trilogije međusobno neodvojiv i moram ih međusobno uspoređivati. Uvijek će jedan na drugoga utjecati bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu.

Tko zna što bi bilo da sam završnicu pročitala prvu? Možda bi mi ona bila najdraža? No, znam da sam je pročitala treću, kako i treba, i premda izvrsna, nije mi uspjela probuditi onaj poseban osjećaj da čitam nešto DOISTA posebno koji sam imala dok sam čitala prethodna dva dijela, pogotovo prvi. Iako je priča napeta i poglavlja se izmjenjuju luđačkom brzinom, iako se zločini kreću od prošlosti do sadašnjosti, iako imamo fantastično jezive likove koji mogu i ne moraju biti ubojice, nešto mi je nedostajalo. Neki mali klik koji bi ovu jaku četvorku pretvorio u blještavu peticu.

Eva García Sáenz de Urturi: Gospodari vremena

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Sami slučajevi nisu povezani, ali puno je međusobnih referenci i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Objavljen je i još jedan roman o inspektoru Krakenu, Crni časoslov.

Gdje kupiti roman Gospodari vremena:

Fraktura

Objavljeno

Gregg Olsen: Košnica

Nakladnik: 24 sata d.o.o.

Naslovnica knjige Košnica: ©24 sata

Prevoditelj: Mirna Roksandić

Gregg Olsen Košnica

Košnica kao kult ličnosti

Košnica Gregga Olsena koketira s privlačnosti kultova duboko ušavši u sve pore jednog od njih, ovaj put samo za žene. Članice su okupljene oko jednog pojedinca koji pod motom osobne slobode propagira ljubav prema zdravom duhu i tijelu. Pitanje za razmišljanje nakon pročitane knjige je: Što motivira ljude da napuste svoje živote i pridruže se kultu?

Otkrivajući radnju sloj po sloj, Gregg Olsen razotkriva mrežu laži, tajni i izdaja pod vodstvom karizmatične voditeljice kulta Marnie Spellman. Što nudi Marnie Spellman?

Pod geslom prodaje prirodnih kozmetičkih proizvoda na bazi meda i pčelinjeg voska, ona nudi nešto više od lijepe kože. Nudi osobno ispunjenje šireći priču kako je ljepota mnogo više od onog što vidimo u ogledalu.

Lukavo i prepredeno miješala je prirodu u religiju, povezujući ih u jedinstvenu silu. Str. 200.

Lindsay

Nakon samoubojstva svog dugogodišnjeg partnera i mentora Alana Sharpa, detektivka Lindsay Jackman istražuje svoj prvi samostalni slučaj. Tijelo mlade žene otkriveno na dnu provalije. Saznaje da se radi o mladoj novinarki Sari Baker koja je istraživala izoliranu farmu Spellman Farms smještenu na otoku. Farma je egzistirala više od dvadeset godina vrbujući velik broj članica, ali pet najvjernijih sljedbenica, okupljenih u grupi nazvanoj Košnica, skrivale su mnoge tajne zajedno s osnivačicom, wellness guruicom i vođom kulta Marnie Spellman.

Heather, buduća senatorica, Greta, Patty i Trish, vesele djevojke pune vjere u Marnieno vodstvo i poznata glumica Dina Marlow činile su najuži tim Marnienih žena. A postojala je i šesta o kojoj se više ne govori.

Lindsay istražuje Košnicu

Lindsay se teško probija kroz šutnju i nepovjerenje članica kulta. Još uz to, uzdrmana je samoubojstvom partnera čiju suludu odluku da si oduzme život ne razumije. Lindsay svoju istragu usmjerava na Marnie i bivše članice grupe koje su jednako tako odlučne sakriti istinu od Lindsay te zadržati svoj status. Nakon dubljeg kopanja po prošlosti, Lindsay saznaje da Sara nije jedina osoba koja je umrla, a vezana je za farmu Spellman Farms. Još je jedna žena umrla prije dvadeset godina i njezina smrt nije razjašnjena. Mlada je novinarka otkrila poveznicu između obje smrti. To je, naravno, Marnie Spellman.

Marnie-matica u Košnici

Lukava i karizmatična Marnie Spellman vješto je u Košnici njegovala svoj kult ličnosti dovodeći u Spellman Farms velik broj žena da za nju rade. Savršeno iskonstruirana priča o roju pčela koji joj se ukazao i podigao ju je s tla u zrak, barem je tako pripovijedala Marnie Spellman, objasnivši svoju duhovnu povezanost s prirodom, poslužila je kao nadahnuće članicama da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima – umjesto da žive životom koji su im propisali muškarci. I žene su je slušale. Po njima je ona od Boga dobila posebno znanje i željele su učiti od nje.

Marniena vizija života u kultu zaludila je stotine žena tijekom dva desetljeća. Mnoge od njih, puno godina nakon odlaska s Farme, nevoljko priznaju da su prevarene.

Vođa bilo koje košnice, ona oko koje se sve vrtjelo, bila je matica. Bila je nadmoćna nad trutovima i pčelama radilicama koje su živjele tek kratko vrijeme da bi joj služile. Marnie se proglasila maticom. Str. 72.

Dojam o djelu

Ako roman Košnica gledamo kroz zastrašujuću vizuru stvaranja kulta ličnosti jedne osobe koja je zavela mnoge žene i nagnala ih da napuste svoje obitelji i priključe se kultu, onda je  Gregg Olsen napravio dobar posao. Kako nastaje kult ličnosti i kako uopće egzistira godinama izvrsno je objašnjeno primjerom (figurativno i metaforički) matice i pčela radilica.

Kult ličnosti pod fasadom kozmetičkog carstva privukao je fanatične sljedbenice  koje su pomogle da Marnie Spellman  postane legenda, iscjeliteljica i kraljica holističkog zdravlja i neprolazne ljepote.

Je li Marnie Spellman  prevarantica ili glamurozna duhovna mentorica, pitanje je koje se postavlja u sažetku knjige. Ali čitateljima je to odmah jasno.

Roman donosi duboku karakterizaciju i mnoštvo obrata, ali po mom mišljenju mogao je biti i nešto kraći.

Paralelno s pričama žena okupljenima oko Marnie, pratimo Lindsayinu istragu ubojstva mlade novinarke, kao i česta vraćanja u prošlost na vrijeme prvog ubojstva. Retrospektivni su dijelovi važni da bi se ispričala priča, ali ponekad ih je malo teže slijediti.

Sve u svemu, Košnica je solidan roman. Zanimljiva je tema čija vas moguća realnost zastrašuje te pomalo feminističko guranje ženskog principa kao jedinstvenog, što je paradoksalno jer je autor muškarac i to mi je možda bilo najzanimljivije.

Gregg Olsen Košnica

O autoru

Gregg Olsen (rođen 5. ožujka 1959. u Seattleu, Washington) autor je bestselera New York Timesa i USA Todaya  te brojnih kriminalističkih romana. Njegovi se poznati romani, osim Košnice, sljedeći: Opaki snijeg, Hladno mračno mjesto, Izdaja,  Sakupljač straha, Nikome ni riječ, Od početka bijaše laž.

Gdje kupiti:

24 sata d.o.o., webshop Znanje