Stephen King: Posljednje uporište, prvi dio

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Posljednje uporište: ©Vorto Palabra

Prevela: Martina Pranić

Stephen King: Posljednje uporište 1

Uvod u Posljednje uporište

U predgovoru ovom izdanju romana Posljednje uporište, koji je kod nas preveden i objavljen 2023., godine, a u Americi 1989., Stephen King objašnjava nam kako je došlo do njegova „nastanka“.

Naime, Posljednje uporište nije nov roman. Prvi je put objavljen 1978., a ovo izdanje je prošireno. I kaže King, nije prošireno ničim novim. Tijek radnje ostaje isti, isti su i likovi koji se ponašaju na potpuno isti način.
U ovo izdanje dodano je oko 400 onih stranica koje je autor bio prisiljen izbaciti iz originalnog izdanja, iz jednostavnog razloga – tako debeo i opširan roman nije bio financijski isplativ za tiskanje.
Te stranice samo su začin za priču, opisi koji tekstu dodaju dubinu, bogatstvo i ljepotu. One su sada pred nama; 1200 stranica epske priče o smrtonosnoj zarazi koja je pokosila više od 90% stanovništva. Baš toliko stranica nadahnute priče o borbi dobra i zla, mraka i svjetla, okrutnosti i milosti.

Istražujući Posljednje uporište, saznala sam da je King želio stvoriti svijet junaka i mašte po uzoru na Tolkienovo Međuzemlje iz Gospodara prstenova. Koliko je uspio, prosudite sami, ali mislim da nije zahvalno uspoređivati dva toliko tematski, sadržajno pa čak i stilski različita djela. Evo, meni se romani trilogije Gospodar prstenova uopće ne sviđaju i to je jedna od rijetkih situacija u kojima su mi filmovi puno bolji i draži. Iako sam trilogiju čitala nekoliko puta, ni jednom me nije oduševila. U čitanju Posljednjeg uporišta uživala sam od prve do posljednje stranice. Premda je djelo stvarno buckasto, ni u jednom trenutku nije naporno i zamorno.

No, budimo realni, teško da će ijedan izmaštani svijet ikad nadmašiti hobite, orke i Međuzemlje.

Uvod u recenziju

Kao što vidite iz naslova, budući da je Posljednje uporište u dva dijela, takva će biti i moja recenzija. U ovoj prvoj, više ću se baviti time da vas uvedem u radnju i upoznam s likovima. Naravno, na kraju će biti i moje mišljenje o romanu. U drugom dijelu recenzije, koji će se nadovezati na drugi dio samog romana, bavit ću se ne toliko likovima i radnjom, koliko povezivanjem prvog i drugog dijela Posljednjeg uporišta. U njoj ću vam izložiti i svoj dojam, puno šire nego sada jer naprosto, sada ću previše riječi potrošiti na sadržaj romana, a ne želim vas zamarati. Kingove se rečenice isplati čitati ma na koliko se stranica one pružale. Moje, nisam baš sigurna…

Pa – krenimo…

Stephen King: Posljednje uporište 1

Posljednje uporište – Kapetan Trips

Ova post apokaliptična saga počinje samom katastrofom. U laboratoriju jedne američke vojne baze, skrivenom pod zemljom, došlo je do stravične nesreće. Naravno da vojska ima protumjere u slučaju takve katastrofe, ali nizom malih slučajnosti, sloj supergripe, kolokvijalno nazvan Kapetan Trips, pobjegao je iz laboratorija. Malo pomalo, zaraženi su svi stanovnici SAD-a.

Što god da se dogodilo ženi i djetetu iz automobila, događalo se i ovome čovjeku. Iz nosa mu je obilno curilo, a disanje mu je zvučalo čudno, kao da dolazi ispod vode, uz bućkanje odnekud iz prsnoga koša. Koža ispod očiju mu je nabubrila… Imao je visoku temperaturu… (str. 31.)

Uskoro, slučajno i manje slučajno, zaražen je i ostatak svijeta.

Supergripa počinje kao i obična gripa – kašalj, kihanje, visoka temperatura… Ali kod super gripe smrtnost je gotovo stopostotna. Ozdravljenje ne postoji. Lijeka nema.

Ali su izgledali preplašeno. Nikad još nisam vidio da je doktore tako strah. Nimalo mi se to nije dopalo. (str. 49.)

Ljudi isprva nisu zabrinuti, no kad počnu umirati kao muhe, na svakom koraku gomilaju se leševi i zavlada ogromno, no kratkotrajno stanje panike. Kratkotrajno, jer je i trajanje supergripe takvo. Ubrzo nema panike – jer nastupa smrt.

Samo je mala količina ljudi, čini se, imuna na smrtonosni virus.

Dok vojska zadnjim snagama panično pokušava zataškati katastrofu, posljednji preživjeli pokušavaju otkriti što i kako dalje.

Netko je pogriješio.
I oni to sada pokušavaju prikriti.
(str. 180.)

Oni koji su preživjeli

Stu Redman bio je među skupinom muškaraca koji su susreli prve zaražene. Šutljivi mladi udovac lik je koji ćemo vrlo brzo zavoljeti i željeti mu sve najbolje.

Frannie Goldsmith trudna je studentica koja prekida s djetetovim ocem i suočava se s majčinim manijakalnim bijesom. Nakon što svi oko nje pomru od posljedica supergripe, udružuje snage s ljigavim susjedom, tinejdžerom Haroldom Lauderom.

Larry Underwood je rock-pjevač koji se počinje probijati na radijskim ljestvicama. Nakon problema koji proizlaze iz previše droge, vraća se kući, taman na vrijeme da svjedoči majčinoj smrti od smrtonosne zaraze.

Nicka Androsa supergripa zatječe iza zatvorskih rešetki, gdje završava zbog remećenja javnog reda i mira. Remetio ga je tako što su ga pretukli mjesni nasilnici. Provocirao ih je time što je gluhonijem.

Lloyd Henreid zapravo je taj kojem je mjesto u zatvoru. Nakon brojnih pljački i ubojstava napokon tamo i završava. Svi oko njega počinju umirati kašljući, kišući i pljuckajući zelenu sluz iz pluća. Samo Lloyd ostaje. Zaključan.

Donald Merwin Elbert zvan Smećar piroman je koji, potpirivši ogroman požar u svojem gradiću, kreće ispuniti svoju sudbinu .

Preživjeli pokušavaju pronaći druge ljude i sigurno mjesto za život. Putujući preko cesta zakrčenih automobilima i leševima, nešto ih vuče do male kuće s ljuljačkom u dvorištu.

Danju ih srce vuče k starici koja sjedi na trijemu te kuće, a noću ih more stravični snovi o mračnom liku koji će učiniti sve da ih spriječi u dolasku k njoj.

No nisu dobri svi koji su preživjeli. Ove druge nešto vuče suprotno od staričine kuće. Oni idu prema cereku i tami mračnog lika.

Nitko ti ne može reći što se događa između tvoje stare ličnosti i one u koju se pretvaraš. Nitko ne može istražiti taj tužni i samotni predio pakla. … Samo… iziđeš s druge strane.
Ili ne iziđeš.
(str. 479.-480.)

Stephen King: Posljednje uporište 1

Posljednje utočište – i tako počinje

Prvi dio ovog romana sjajan je uvod u ono što nas očekuje u sljedećem dijelu. Premda bi neki mogli reći da je 600 stranica ipak previše za uvod, nikako se ne slažem. Priča je toliko jednostavna, ali i toliko složena u svem bogatstvu likova, njihovih osobnosti te apsurdnih događaja prije i poslije zaraze.

Apsolutno sve mi se sviđa. Svaki lik, bio od dobar, zao, ili jednostavno odvratan. Svaka mala digresija koja se isprva čini nepotrebnom, ali zapravo nas sve dublje uvlači u svijet u kojem nije ostalo ništa. Sve materijalno u Posljednjem je uporištu potpuno bezvrijedno. Novčanice slobodno lete uokolo, automobili stoje pokraj ceste, benzin, hrana i lijekovi potpuno su besplatni. Treba samo provaliti u najbliži dućan i voila! Imate sve što vam treba.

Naši likovi brzo se privikavaju na novi svijet. Svijet u kojem pravila ne postoje, a prave opasnosti nisu leševi pokraj ceste niti oružje. Pravi strah siju crvene oči mračnog lika koje ulaze u snove.  

Zatim je glazba utihnula. Oblak se pojavio ispred sunca. Počeo se bojati. Počeo je osjećati da je ondje nešto jezivo, nešto gore od kuge, požara ili potresa. Nešto je bilo u tom kukuruzu i promatralo ga. U kukuruzu je bilo nešto mračno. … To je On, pomislio je. Čovjek bez lica. (str. 138.)

Nastavit će se…

Za kraj, reći ću da ovaj roman možda nije klasični King u čitavoj svojoj stravi. Ovdje su nadnaravni elementi rijetki i neće nas od njih podilaziti srsi. Međutim, stil pisanja baš je onakav zbog kakvog smo i zavoljeli ovog autora. Svako toliko, oduševljavale su me epizodice sa sporednim likovima. Neke su me natjerale i na glasan smijeh pa vas molim, obratite pažnju na gospodičnu Irmu Fayette.

Ono što mi je u početku smetalo, a na kraju sam čak i prihvatila kao dobru stvar jest izostanak ikakvog sadržaja na koricama knjiga. Nisam imala pojma u kakvu priču uranjam i sad kad je gotova, drago mi je što je bilo tako. Nisam znala što očekivati pa nisam očekivala ništa, osim vrhunskog kingovskog doživljaja čitanja koji sam na kraju i dobila.

Priča je puno, puno bogatija i kompleksnija od bilo kakvog sadržaja koji joj se može prilijepiti. Ovaj moj sadržaj je ogroman, a opet, ne otkriva vam ni trećinu svega onog s čim ćete se uhvatiti ukoštac kad počnete čitati.

Ovo je doista jedna fantastična saga o post apokaliptičnom svijetu i društvu koje traga za redom unutar kaosa. King kaže da njemu ovaj roman nije ništa posebno, ali da ga čitatelji uvijek za nj pitaju i o njemu mu govore.

Jasno mi je i zašto.

Pogotovo kad se, nakon malo sporijeg prvog dijela u kojem vam ništa nije jasno, napokon bacite na drugi dio.
Zavoljeli ste likove i za njih se vezali. Znate što osjećaju i što misle.

Znate da im se sprema nešto zlo. Pa čekate.

Zatvarate prvi dio. Udahnete. Otvarate drugi.

Nastavit će se…

Možda je čovjek stvoren na sliku Božju, no ljudsko je društvo stvoreno na sliku Njegova suparnika, i stalno se pokušava vratiti kući. (str. 417.)

P.S. Ispričavam se na (pre)dugačkoj recenziji, ali nisam mogla kraće. ????

Stephen King: Posljednje uporište 1

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King neprikosnoveni je kralj suvremenog horora kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor je više od pedeset naslova, a njegova je spisateljska karijera počela romanom Carrie, objavljenim 1973. godine.

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Posljednje uporište doživjelo je i nekoliko ekranizacija, a stavljam vam trailer za najnoviju, iz 2020. godine.

Gdje kupiti roman Posljednje uporište:

Posljednje uporište može se kupiti isključivo u paketu u kojem se nalaze oba dijela.
Roman je objavila izdavačka kuća Vorto Palabra, a ovdje je link na web shop Znanja.

Nešto novo, nešto staro – jesenski intermezzo za čitanje

Ako vas je jesen zatekla pomalo nespremne, bez popisa za čitanje i inspiracije za sljedeće štivo, vaša je Mala pripremila par svojih preporuka kako bi vam olakšala prelazak iz babljeg ljeta u pravu, kišnu, prohladnu jesen.

Nemojte zaboraviti da nam se bliži i Interliber (7.11.-12.11.) pa se nadamo da će vam ove preporuke poslužiti i kao popis za kupnju.

Ovaj smo put objavu pisale na malo drugačiji način – nismo se odlučile za desetak romana pa pisale o njima. Odlučile smo sve dosad pročitano podijeliti na kategorije i za svaku vam tu kategoriju preporučiti nekoliko knjiga koje su nam ostavile dojam i za koje vjerujemo da vam neće biti žao ako ih pročitate. Za većinu preporuka već smo pisale recenzije pa ako vas zanimaju detalji, brzo klik na naslov. On će vas odvesti na široku recenziju u kojoj možete pročitati sadržaj romana i naš dojam o njemu.

Začinite svoju jesen našim preporukama! Napravite jesenski intermezzo – stanku za čitanje uz topli čaj i romon kiše.
Imamo nešto novo, nešto staro. Nešto posuđeno – ako knjige posuđujete iz knjižnice. Nešto plavo, za plave naslovnice.

I sretan brak između nas čitatelja i ovih odličnih naslova može početi!

jesenski intermezzo

Ove jeseni naš najdraži žanr – trileri

Već smo vam tisuću puta spomenule da najviše volimo čitati trilere. Logično je, zato, početi naš popis jesenskih preporuka baš tim žanrom. Nećemo, naravno, preporučiti baš sve trilere koje smo pročitale, ali ovih nekoliko definitivno zaslužuje vašu pozornost.

Za početak, ne propustite Kućnu pomoćnicu Freide McFadden, roman o tome kako svi imaju tajne. A neke su, dakako, opasnije od drugih.
Svakako uzmite i jedan od ovih teških, brutalnih romana koji će vas još dugo ostaviti u nevjerici i neugodnom meškoljenju. Zadnje što će izgorjeti Willa Deana bavi se odnosom žrtve i počinitelja, Prvi dan proljeća Nancy Tucker ostavit će gorak okus u ustima baveći se djetetom-ubojicom. Prema romanu Drago dijete Romyja Hausmanna Netflix je snimio i seriju za koju kažu da je odlična, baš poput svog književnog predloška.

Neobični glavni likovi, koje ili odmah zavolite ili ih se do kraja grozite, odlika su romana Neobična Sally Diamond, Sobarica i Kako ubiti vlastitu obitelj. Crni humor jedna je od glavnih odlika tih romana i definitivno ono nešto što ih razlikuje od drugih i čini ih nezaboravnima!

Spooktober – strašni listopad

Ovo je kategorija koja bi se mogla nadovezati na prethodnu, ali mi je razdvajamo jer ljubitelji dobrog horora znaju u čemu je razlika. Krajem listopada neki obilježavaju Helloween i tu strašnu noć vole obilježiti i čitanjem isto tako strašne književnosti.

Kakve bismo bile da odmah na početku ne spomenemo kralja horora – jednog i jedinog Stephena Kinga! Ni s jednim njegovim romanom mećete pogriješiti, a nama su posebni najnoviji Posljednje uporište, koji broji 1200 stranica i prati grupu preživjelih nakon supergripe koja je izbrisala preko 90 posto stanovništva. Dakako, neizostavni su i klasici kao Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i Tajne Salema uz koje ćete se, te najstrašnije noći u godini, osvrtati preko ramena.

Osim Kinga, u sjećanju su nam ostali i roman Teddy, koji jezu izaziva ne samo radnjom nego i jezivim crtežima kojima je ta fabula obogaćena. Nemojmo zaboraviti ni Skrovište koje je jednu vašu Malu dobrano isprepadalo.

Svi znamo da je rijetko što strašnije od uklete kuće. Prokletstvo kuće Hill točno je ono što trebate ako vam takve stvari ubrzavaju otkucaje srca. Književni je to klasik koji i dan danas oduševljava poklonike žanra!

jesenski intermezzo

Domaći autori

Svake se jeseni obilježava i Mjesec hrvatske knjige pa ne možemo ne spomenuti i domaće autore. Ako vam ove jeseni treba magije, uzmite Mladenku kostonogu autora Želimira Periša. Smijat ćete se, plakati, ostati zapanjeni ljepotom riječi i majstorskim pisanjem ovog nedovoljno hvaljenog zadarskog autora.
Možda ste više raspoloženi za neobične, potresne, zanimljive ljudske sudbine. Nećete pogriješiti ako uzmete Nedovršenu Marine Gudelj, Pedeset cigareta za Elenu Marine Vujčić, Horror vacui Staše Aras i Mater Dolorosa Jurice Pavičića.

Tu su i izvrstan, dirljiv i strašan Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića te Doručak Dinka Mihovilovića. Možda biste ipak nešto duhovito i šarmantno? Onda svakako Pavelova prava ljubav Zorana Pilića.

Moj osobni favorit uvijek je Kristian Novak, a dok čekamo čitanje njegovog najnovijeg romana Slučaj vlastite pogibelji, nećete pogriješiti ako se posvetite romanima Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. Djela su to, bez pretjerivanja, koja se nalaze na samom vrhu hrvatske književnosti.

Knjige o knjigama

Volite li pak čitati o knjigama (a tko ne voli), svoj jesenski intermezzo obogatite čitanjem romana Posljednja knjižara u Londonu Madeline Martin i Šetač knjiga Carstena Henna. U ovoj prvoj pratimo sudbinu male knjižere i ljudi kojih se oko nje okupljaju u vihoru Drugog svjetskog rata. Ova druga nam, pak, govori o neobičnom knjižaru i njegovoj maloj pomoćnici Šaši.
Tu su i završni dio izvrsne trilogije Šutnja bijeloga grada, Gospodari vremena, autorice Eve Saenz de Urturi i neizostavna Misery Stephena Kinga. Spomenut ćemo i onu ultimativnu knjigu o knjigama, Kradljivicu knjiga, koja nas je sve dotakla u srce pričom o djevojčici, ratu i čitanju koju priča sama Smrt.

Romani su to u kojima, uz likove, i knjige imaju jednu od glavnih uloga! A za nas zaljubljenike u književnost, rijetko je koja tema bolja!

jesenski intermezzo

Ove jeseni – putujemo

Ne znam kako vi, ali mi definitivno ne putujemo onoliko često koliko bismo htjele! Zato – tu su naše drage prijateljice, knjige. Čitajući, možete otići gdje god želite i super se provesti! Za početak, predlažemo vam hladnije krajeve. Rusiju i Maga iz Kremlja, Island u serijalu Yrse Sigurdardotirr i Norvešku u novom hit-romanu Milosti.

Više volite istraživati neobične običaje i ljepote Japana, Južne i Sjeverne (da, da) Koreje? Tu su romani Putni zapisi jednog mačka, Posljednji izgnanici i Dobri sin. Jedan će vas raznježiti, jedan vrlo vjerojatno rasplakati, a ovaj treći… Ooooo, i njega ćete se sjećati.

Put po Americi trajao bi i godinama, ali mi ćemo predložiti samo dva smjera – šetnju po Mostovima u okrugu Madison i plovidbu po rijeci Mississippi u Ovoj blagoj zemlji.

A pri povratku u Europu, ne zaboravite skočiti na Itaku, otok koji je Odisej napustio prije gotovo dvadeset godina i sada ga vode žene. Napose jedna, Penelopa, i ovaj je roman baš njezina priča.

Putujući Europom, neizostavan je i Mali vinograd u Provansi u kojem ćete, ako ništa, naučiti praviti najbolji rosé na svijetu.

Šarmantno i od pomoći

Knjige ovdje nabrojane možda se i ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ipak, za kraj smo htjele izdvojiti i nešto lagano, šarmantno i od pomoći. Odlučile smo se za popularnu psihologiju koja nam se jako, jako svidjela jer je pisana laganim jezikom, a funkcionalna. To su Toksična pozitivnost koja nas uči da NE MORA SVE UVIJEK BITI DOBRO. Zatim Grupa za koju imamo samo riječi hvale i vjerujemo da je to knjiga koju baš svaka žena mora pročitati.

Takva kakva jesi je i šarmantna i, na trenutke, self-help. Govori o djevojci koja se, nakon godina majčine manipulacije, odvaži živjeti sama i jednostavno živjeti život.

Kako biti Parižanka jako je duhovit ženski vodič koji nam, uz veliku dozu samoironije, nudi pogled u svijet Parižanki, tih najsavršenijih od svih žena.

Ljubavna obmana u Španjolskoj seksi je ljubić koji se svidio čak i nama koje nismo ljubiteljice istih. Kemija između glavnih likova je opipljiva i premda je sam roman možda prikladniji za ljeto i plažu, vjerujemo da je vruća romansa uvijek dobrodošla.

jesenski intermezzo

Je li jesenski intermezzo već počeo?

Ovu smo objavu, uz jesenski intermezzo, nazvale još i Nešto novo, nešto staro. Zašto? Mislile smo da bi bilo lijepo prisjetiti se i nekih malo starijih romana koje jako volimo. Preporučile smo i nekoliko noviteta, onih koje smo već stigle pročitati, a na slike smo stavili i još neke romane o kojima ovdje nije bilo riječi, ali smatrale smo da bi vam i oni mogli biti zanimljivi.

Nadamo se da se vaša čitalačka jesen već razbuktala i da uživate u mnoštvu divnih knjiga, pogotovo sada kada su topli dani iza nas.

Veselimo se i vašim preporukama za jesensko čitanje, zato nam se slobodno javite u komentarima i recite nam – kojim književnim ljepotama vi uljepšavate svoju jesen?

Gdje kupiti sve navedene romane:

Za većinu preporuka u ovoj objavi već postoje napisane recenzije i unutar njih nalaze se točne web-adrese za kupnju.

Ovdje stavljamo samo webshopove nakladničkih kuća koje su objavile gore navedene knjige.

Znanje i Vorto Palabra

Stilus

Mozaik knjiga

Hena com

Fraktura

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Prokletstvo kuće Hill: ©Vorto Palabra

Prevela: Anja Majnarić

Kuća Hill, nimalo razumna, stajala je sama spram svojih brda, čuvajući u sebi tamu; stajala je tako osamdeset godina i mogla bi još osamdeset. … tišina se ustrajno slijegala na drvo i kamen kuće Hill, a što god ondje hodalo, hodalo je samo.
(str. 17.)

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Prokletstvo kuće Hill – istraživanje

Doktor Montague znanstvenik je koji želi dokazati postojanje paranormalnog. Nakon što sazna za kuću Hill i prouči njezinu povijest, zaključuje da se u njoj itekako manifestira nadnaravno zlo i da bi bila idealna za njegovo istraživanje. Zato je unajmljuje i odluči u njoj provesti ljeto. Prvi njegov pomoćnik bit će Eleanor Vance, odabrana zbog svog iskustva s poltergeistom.

Eleanor Vance bile su trideset dvije godine kad je došla u kuću Hill. Jedina osoba koju je istinski mrzila, sad kad joj je majka umrla, bila je njezina sestra. (…) Njezino je ime došlo do dr. Montaguea jer im se jednog dana (…) kamena kiša sručila na kuću… (str. 21./22.)

Drugi pomoćnik je samo Theodora. Ona je odabrana zbog svoje vidovitosti.

Theodorin je svijet bio mjesto ushita i pastelnih boja; na popis dr. Montaguea dospjela je (…) jer je nekako uspjela, razveseljena i uzbuđena vlastitom nevjerojatnom vještinom, ispravno pogoditi osamnaest od dvadeset karata…
(str. 23.)

Treći je pomoćnik tu samo silom prilika. On je Luke Sanderson, budući vlasnik kuće Hill.

Luke Sanderson bio je lažac. Bio je i lopov. Njegova teta, vlasnice kuće Hill, rado je isticala kako njezin nećak ima najbolje obrazovanje, najbolju garderobu, najbolji ukus i najgore prijatelje od svih ljudi koje je ikad upoznala… (str. 24.)

Prokletstvo kuće Hill

Kada se četvero istraživača okupe u kući, smjesta ih odbija strava koju kuća odašilje.

Kuća je bila ogavna. Zadrhtala je i pomislila, riječima koje su joj same nadolazile na pamet, kuća Hill je ogavna, kužna je; bježi odavde smjesta. (str. 51.)

No, u kući ima i nešto privlačno, nešto što ih zove da se približe, da uđu, da dotaknu i vide.

Sablasna prisutnost u kući jača je iz dana u dan, okreće njih četvero jedne protiv drugih, mami ih dublje u sebe i plaši istinskom stravom.

„Ako smo Luke i ja pozvani van, a vi ste držane zatočene unutra, ne čini li vam se“ – i glas mu je bio vrlo tih – „ne čini li vam se da je namjera, nekako, da se razdvojimo?“ (str. 167.)

Jezivi događaji jure nezaustavljivom brzinom i kuća će dobiti ono što je htjela. Jer kuća Hill odvajkada proždire svoje stanare. Ni ovaj put neće biti izuzetak.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Is this sh*t real?

Dok sam čitala, pažnju su mi zaokupljala dva pitanja. Prvo je ono tehničke prirode i na njega imam odgovor. Druga nejasnoća može biti, i ne mora; ona je samo zapažanje i kad sam to uočila, priča se podigla na sasvim drugi nivo.

Prvo pitanje je pitanje poglavlja. Kad budete čitali, vidjet ćete da su brojevi poglavlja svakakvi. Nekad se slijede, nekad ne. Moja draga kolegica blogerica s Instagram profila @fokusnaknjigu pitala je izdavača u čemu je stvar. Odgovorili su da u knjizi postoje poglavlja i poglavlja unutar poglavlja, zato su takvi brojevi. U svakom slučaju, ne osvrćite se na brojeve, nisu važni.

Druga stvar o kojoj sam mislila dugo nakon čitanja jest – što ako se zapravo ništa nije dogodilo? Što ako je sve u Eleanorinoj glavi? Čitajući ćete, naime, vrlo brzo shvatiti da je Eleanor glavni lik i da se sve vrti oko nje. Neki se jezivi događaji događaju samo njoj i kuća svu svoju pažnju usmjerava na nju. Zašto? Možda zato što je njezina (samo)svijest oštećena godinama brige za majku i toksičnih obiteljskih odnosa? Čitav život ona čezne za bliskošću, povezanošću, pripadanjem. Možda je jedini način na koji to može imati njezina vlastita mašta?
Neki prizori u priči, vidjet ćete, uključuju druge ljude, ali kao da se događaju mimo njih. Kao da je samo jedan pravi akter ove priče…

Nadam se da vas nisam previše zbunila… No, dok budete čitali, razmišljajte o mojim riječima. Vidjet ćete da se neki dijelovi samo naizgled uklapaju u priču. Kao puzzla koju trebate snažno pritisnuti da se uklopi. Odgovara, ali nasilu.

„Nervozni?“ upitao ju je doktor i Eleanor je kimnula.
„Samo zato što se pitam što će se dogoditi“, odgovorila je.
„I ja. … Imate osjećaj da će se nešto – što god to bilo – uskoro dogoditi?“
„Da. Kao da sve iščekuje.“
(str. 155.)

Prokleto dobra priča

Prokletstvo kuće Hill roman je koji vuče na čitanje ne samo savršenom naslovnicom, već i sadržajem koji je kao pjev sirena za sve nas ljubitelje horora. Ova je priča, tako kažu, začetak svih ostalih priča o ukletim kućama, a prema riječima kralja horora, Stephena Kinga, ovo je najsavršenija priča o ukletoj kući koju je ikad pročitao.

Trebam li išta više dodavati? Nije li to dovoljan mamac za čitanje?

Nadam se da jest jer u ovoj recenziji neću puno duljiti s tim što mi se svidjelo (SVE). Sama atmosfera uklete kuće u kojoj nešto „hoda samo“ dovoljno je zlokobna da se naježite. Shirley Jackson piše kao da se poigrava čitateljem baš kao što se kuća poigrava svojim stanarima. Ne znamo što se događa, ali događa se. Čujemo smijeh, osjećamo hladnoću, krajičkom oka vidimo da se nešto pomiče. Sve se odvija brzo i sporo u isti mah. Događaji su opisani premalo i konfuzno, kao da se događa nešto van našeg razumijevanja, nešto toliko strašno da se ne može pojmiti.

Kraj je sjajan i totalno u Jacksoničinom stilu. Nisam ga i jesam očekivala, kao i sve u ovom romanu. Prokletstvo kuće Hill mora se naći na vašoj listi za čitanje. Čak i ako ne volite horore, ovo je klasik, onaj od kojeg je sve počelo.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Uklete kuće u književnosti

Shirley Jackson i njezin roman Prokletstvo kuće Hill pioniri su motiva uklete kuće, koji danas, u strašnoj književnosti horora i psiholoških trilera, više nije toliko rijedak. Ako te kuće i nisu uklete u punom smislu riječi, onda su svakako poprište nadnaravnih, neobičnih, zloslutnih događaja.

Sjetimo se tako predivnog i zastrašujućeg imanja Manderley iz Rebecce Daphne du Maurier. Tu su, naravno, i prokleta Marstenova kuća u kojoj zlo spava i čeka iz Tajni Salema Stephena Kinga, a ne smijemo zaboraviti ni hotel Overlook iz Isijavanja istog autora.

Osamljeno imanje Bly (Okretaj zavrtnja, Henry James) i njegov suvremeni pandan, ekstremno moderna kuća Heathbrae (Okretaj ključa, Ruth Ware) imaju vlastiti život i svojom škripom, vratima i svjetlom izluđuju mlade guvernante koje u njima pokušavaju živjeti.

I Motel Zalaz Simone St. James suvremeni je roman o zgradi proganjanoj paranormalnim aktivnostima. Izvrsno donosi atmosferu nelagode zbog koje se neprestano osvrćete oko ramena.

Sve su te zgrade leglo nadnaravnih događanja, sve odreda zle i jezive, sve dom stvorenjima koja nikako ne želimo u svojoj blizini… One su svijet duhova, sablasti, vampira i ogorčene služinčadi koja možda nije nadnaravna, ali njihova pokvarenost i prepredenost čini ih takvima…

Kao obožavateljica horora, moram reći da su mi omiljeni baš oni o ukletim kućama. Obožavam osjećaj „prisutnosti“ koji vješt pisac lako prenese na čitatelja. Volim kad se ježim od riječi kojima se plete strašna priča i kad se osvrćem na svaki šum koji uhvatim krajičkom uha.

Prokletstvo kuće Hill nije me prestrašilo, ali sam se zamislila nad nekim prizorima i duboko su me se dojmili. Mogu samo zamisliti kako je bilo čitateljima te davne 1959., kada su po prvi put u ruke primili sablasnu priču o kući zla…

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće.
Napisala je šest romana; kod nas su prevedeni Prokletstvo kuće Hill iz 1959. i Oduvijek živimo u dvorcu iz 1962. godine. Autorica je i dvjestotinjak kratkih priča.

Prema romanu Prokletstvo kuće Hill snimljena su dva filma, 1963. godine i 1999. I dok je ova prva bila izuzetno uspješna, drugu su popljucale i publika i kritika.

Na Netflixu možete pronaći seriju također inspiriranu ovim romanom, no prema onome što vidim, osim imena likova i same uklete kuće, ništa drugo nema veze s Prokletstvom kuće Hill. Priča je drugačija, premisa je drugačija, sve, sve, sve…

Gdje kupiti roman Prokletstvo kuće Hill:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Stephen King: Tajne Salema

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Tajne Salema: ©Vorto Palabra

Prevela: Jelena Pataki Šumiga

Isključite televizor – ustvari, pogasite sva svjetla osim svjetiljke pokraj omiljenog naslonjača – i ugodno se smjestite kako bismo u mraku porazgovarali o vampirima. Mislim da vas mogu uvjeriti da postoje, zato što sam tijekom pisanja ove knjige i sam u to povjerovao. (autorova bilješka, Uvod u Tajne Salema, str. 10.)

Stephen King: Tajne Salema

Tajne Salema

Ben Mears relativno je uspješan pisac koji se vraća u Jerusalem – gradić u kojem je živio kao dječak. Dolazi tamo iz dva razloga – traži inspiraciju za svoj sljedeći roman i pokušava razriješiti traumu iz prošlosti koja ga još uvijek progoni u noćnim morama.

Oba ta razloga vezana su za Marstenovu kuću, čudovišno zdanje koje se poput loše kobi nadvija nad Salem.

Kuća je gledala na grad. Bila je golema, neskladna i oronula, prozora navrat-nanos zakucanih daskama, zbog čega je izgledala zlokobno kao i sve stare kuće u kojima nitko ne živi. (str. 30.)

Za tu su kuću vezane brojne nadnaravne i sasvim prizemljene glasine, a Ben bi se dao zakleti da su i jedne i druge – istinite. Iz kuće se širi zlo koje svakom tko pokraj nje prođe diže dlačice na vratu i odašilje trnce jeze niz kičmu. Stoga, nije ni čudo što Marstenova kuća već godinama zjapi prazna.

Međutim, taman nekako u isto vrijeme kad i Ben, u grad dolaze i dvojica tajanstvenih došljaka i nastanjuju se u Marstenovoj kući.

A kad dvojica dječaka krenu prečacem kroz šumu, a samo jedan iz nje izađe živ, svima onima koji se ne boje vjerovati postaje jasno da se zlo povezano s tom ukletom kućom probudilo. I da se širi preko cijelog Salema…

Grad ne mari za vražje poslove, ništa više nego za božje ili ljudske. Grad poznaje tamu. I tama je dovoljna. (str. 248.)

Prvo izdanje prvoklasnog romana strave

Tajne Salema objavljene su davne 1975. godine, kao drugi roman tada obećavajućeg mladog pisca Stephena Kinga. Njegov urednik rekao mu je da će roman svakako izazvati interes čitatelja, ali ako ga objavi, nepovratno će ga obilježiti kao pisca horora. Sve dalje je – što bi se reklo – povijest! King je objavio Tajne Salema i svoju ostavštinu nastavio graditi na onome što mu, čini se, leži najbolje, a to su strava i užas. I svi ćemo se složiti, u tom mu nema premca!

Pitala si me o čemu je knjiga. U principu, o zlu i njegovoj sposobnosti da se uvijek iznova pojavljuje na istim mjestima. (str. 143.)

Stephen King: Tajne Salema

Godinama sam željela pročitati ovaj roman i bila sam neugodno iznenađena saznavši da nema prijevoda na hrvatski jezik. A onda, krajem 2022. godine – iznenađenje! Tajne Salema ne samo da su prevedene na hrvatski, nego nam izdavač donosi i prošireno izdanje, obogaćeno dvjema pričama koje su izvrsne i savršeno zaokružuju priču o Salemu te desecima stranica izbrisanih prizora, a neki su strašniji (i meni još bolji) od onih, na kraju, objavljenih u originalu.

„Park, jesi dobro?“
Parkins Gillespie razmisli o tome.
„Ne“, odvrati.
„A koji ti je vrag?“
„“Sve mi se čini, reče Gillespie, „da sam se usrao od straha.“
(str. 382.)

Tajne Salema – najbolji roman o vampirima ikad napisan

Brojni obožavatelji ovog kultnog romana slažu se da je jedan od najboljih ikad napisanih romana o vampirima, ako ne i najbolji. I moram se složiti. Premda nisam čitala Stokerovog Draculu niti, iskreno, nešto pretjerano puno toga o vampirima, moram reći da doista vjerujem kako je ovo jedan od najboljih romana tog žanra. Savršeno je napisan, u Kingovoj maniri, ali onog starog Kinga, ne ovog novog koji koketira s predugim, mjestimice dosadnim ulomcima. (Kad god ovo kažem, na umu su mi Uspavane ljepotice koje se još uvijek trudim potisnuti.)

Tajne Salema sadrže puno gadljivih scena, izbrisani dijelovi pogotovo, u kojima sam uživala od prvog do zadnjeg slova. Nitko nije tako divno odvratan kao Kralj!

A jeza… On uspijeva, bez greške, uz malo riječi postići uznemirenosti i nelagodu čitatelja, jezu koja nije iskonski strah, već nešto ljigavo što puže u dnu vaše kralježnice. Ta jeza nastaje jer samo naslućujemo zlo, ono je prikriveno, ali uvijek je tu negdje, oko nas.

I nitko se od njega ne može sakriti. Čak ni – pogotovo ni – mali, savršeni gradići.

Ovdašnje je vrijeme teklo po sasvim drukčijem rasporedu. U takvom se lijepom gradiću nije moglo dogoditi ništa ružno. Ni slučajno. (str. 45.)

480 stranica čiste uživancije

Znate da ja ne bih bila ja kada ne bih preporučila Kinga! Gotovo sve što on stvara meni  je izvrsno! Tajne Salema su mi među najboljim njegovim romanima koje sam pročitala jer volim nadnaravno, a ovdje je ono tako dobro uklopljeno u stvarni svijet da nas gotovo uvjeri u vlastito postojanje.

Likovi su životni, napisani kao da stoje pred vama, kao da su pravi! i budući da sam sve te stranice pročitala u svega tri dana, kad god bih izašla iz stana očekivala sam oko sebe vidjeti Bena Mearsa, Susan Norton, malog Marka ili učitelja Matta. Njihovi su likovi najdojmljiviji, ali ne vezujte se pretjerano za njih jer… No…

Stephen King: Tajne Salema

Premda se na prvih pedesetak stranica čini da ima previše likova, svi oni čine neraskidivu cjelinu Salema – što će biti još očitije kad počnu nestajati i kad se krhki privid normale počne urušavati kao kula od karata.

Evo nešto neobično: nitko među budnima u Jerusalemu nije znao istinu. Nekolicina je možda sumnjala, no čak su i njihove sumnje bile neformirane… A svejedno su bez ustezanja (…) uzimali vjerske simbole, kakve god su posjedovali. Išli su od prostorije do prostorije, polako kao da su im tijela postala staklena i krhka, i palili sva svjetla, ali nisu gledali kroz prozore.
Nipošto nisu gledali kroz prozore.
(str. 422.)

Toliko sam uživala u čitanju ovog horora da sam ga uvrstila u top 10 romana pročitanih 2022. godine! Nadam se da će i vas, baš kao i mene, začarati mračni svijet Salema, njegovih zloslutnih glasina i legendi, stravičnih slučajeva iz prošlosti i onih još gorih iz sadašnjosti.

Propadanje idiličnog Salema pokazat će vam da je zlo svuda oko nas, ali da mu možda, samo možda ipak možemo pobjeći ako smo čista srca, pravedni i ustrajni u borbi na strani dobra. I to je ono što mi je kod Kinga ipak najdraže – kao u bajkama, dobro uvijek, na ovaj ili onaj način, pobjeđuje zlo. Samo se moramo boriti. I vjerovati.

Ostali naslovi ovog autora:

Stephen King svjetski je poznat američki autor romana strave i užasa. Carrie je njegov prvijenac, roman kojim je sve počelo. Tajne Salema njegov su drugi objavljeni roman, koji ga je zauvijek obilježio kao pisca horora. Živi u državi Maine sa svojom suprugom Tabithom.

Prema Tajnama Salema snimljen je i film i tv-serija, a ovdje vam donosim trailer filma koji, premda ga nisam gledala, djeluje itekako jezivo.

Kingovi romani čije se recenzije nalaze na blogu Mala od knjiga su: Misery, Isijavanje, Uljez, Institut, Carrie i Posljednje uporište.

Gdje kupiti roman Tajne Salema:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Henry James: Okretaj zavrtnja

Nakladnik: Profil, 2005.

Naslovnica romana Okretaj zavrtnja: ©Profil

Henry James: Okretaj zavrtnja

Prije početka

Priča počinje godinama poslije događaja opisanih u romanu, kada se oko vatre okupljaju prijatelji i prepričavaju pripovijesti o duhovima. Jedan od njih prisjeća se jezive priče koju je čuo od sestrine dadilje u koju je, kao dječak, bio zaljubljen.

-…želimo čuti i tu priču. … –
-Dosad sam je čuo samo ja. Doista je prestrašna. … Ovo ne možete niti zamisliti. Ne može se usporediti ni s čim meni poznatim. …
-Toliko je strašna?  –
-Toliko je jezovita, radi se o jezi! –
(str. 6.)

Pripovijetka je to o guvernanti i njezino dvoje štićenika, na osamljenom imanju Bly. Radnju nam izlaže sama guvernanta, odnosno, mi čitamo njezin rukopis koji je ostavila mladiću s početka sažetka.

Okretaj zavrtnja

Mlada guvernanta prihvaća posao brige o dvoje siročadi, desetogodišnjem Milesu i osmogodišnjoj Flori, a zapošljava je njihov bogati stric – pod jednim uvjetom – ne smije mu pisati, nikako ga kontaktirati i općenito, gnjaviti brigom o djeci.

Dadilja tako dolazi na izolirano imanje i preuzima brigu o Flori i Milesu koji je, iz nepoznatih razloga, izbačen iz škole. Isprva je oduševljena poslom, djecom i gospođom Grose, priprostom domaćicom s kojom se sprijateljuje.

Moj prekrasan posao svodio se na život uz Milesa i Floru, a najviše sam ga voljela jer sam imala osjećaj da mu se u nevolji mogu u potpunosti posvetiti. Ljepota mojih malih štićenika bila je nepresušan izvor radosti zbog kojeg sam se neprestance iznova čudila taštini svojih početnih strahova… (str. 32./33.)

No, kada u blizini kuće ugleda neznanca kojeg gospođa Grose prepoznaje kao sobara Quinta, i djevojku, prethodnu dadilju gospođicu Jessop, za koje se ispostavi da su MRTVI, priča kreće prema katastrofi i neminovnoj tragediji.

Ovoga puta radilo se o drugoj osobi, ali i ona je ulijevala strah te nesumnjivo odisala zloćom. Bila je blijeda, odjevena u crno te zastrašujuća… (str. 51.).

Hoće li hrabra dadilja uspjeti spasiti svoje štićenike iz kandži zlih duhova?

Ili će im se i ona pridružiti u tom strašnom međusvijetu između živih i mrtvih?

Henry James: Okretaj zavrtnja

Najkontroverznije Jamesovo djelo

Okretaj zavrtnja zapravo je tanašna knjižica, vrstom između romana i novele. Stil pisanja je pravi pripovjedački, s malo ili nimalo dijaloga, no James je vrstan pripovjedač i njegove su rečenice predivne, poetične, užitak za čitanje.

Književna teorija govori da je ovo njegovo najkontroverznije djelo. Ne samo zato jer je horor priča, već i zato što se može tumačiti na različite načine.

Prvo je gledište ono osnovno – guvernanta je u pravu, djeca pod utjecajem sablasti.
Drugo, veoma intrigantno, jest to da je dadilja luda. Moram priznati, premda sam pristaša prvog stajališta, ovo mi golica maštu jer sablasti ne vidi nitko osim guvernante. Gospođa Grose svakako ih ne vidi, a i djeca tvrde to isto, mada dadilja sumnja u njihove riječi. Tko je u pravu?
Treće stajalište, frojdovsko, priklanja se ovom potonjem, no guvernantinu nestabilnost tumači kao rezultat potisnute seksualne želje prema poslodavcu.

Puno toga u romanu insinuira neku vrstu nepriličnih odnosa – najprije onaj najmanje prikriven – podli sobar Quint i prethodna dadilja Jessop očito su bili u seksualnoj vezi. No, na par mjesta rečenice su dvosmislene tako da čitatelj izvlači zaključak da su njih dvoje, Quint pogotovo, seksualno zlostavljali djecu, posebice malog Milesa s kojim je Quint „često ostajao nasamo“.

Okretaj zavrtnja – neminovni korak unaprijed

Okretaj zavrtnja nije horor priča koju traži današnji čitatelj. Meni uopće nije bila strašna, scene nisu bile jezive, a dadiljine rečenice ponegdje su više izazivale smijeh no strah i čuđenje.

Unatoč tome, mislim da je ovaj roman nešto što svaki ljubitelj horora mora pročitati, nešto slično kao Poe ili King – to su osnove žanra i obvezna literatura.

Najbolji dio romana jest kraj – ostala sam iskreno začuđena jer ga uopće nisam očekivala. Osim toga, interesantno mi je to što roman ima više tumačenja i sva mogu biti točna, ovisno o raspoloženju čitatelja i njegovoj koncentraciji.

Uglavnom, očekivala sam puno strašniju priču, no nisam nezadovoljna. Okretaj zavrtnja klasično je djelo književnosti i kao takvo zaslužuje čitanje.

Da bih uopće mogla nastaviti, morala sam uzeti u obzir te ukazati povjerenje prirodi tako što sam svoje čudovišne muke shvaćala kako korak u neobičnom i, naravno, neugodnom smjeru, ali smjeru koji je, na kraju krajeva, zahtijevao, radi dostojnog suprotstavljanja, samo još jedan okretaj zavrtnja, nasrtaj na običnu ljudsku dobrotu. (str. 133.)

Henry James: Okretaj zavrtnja

Okretaj zavrtnja na velikom platnu

Okretaj zavrtnja doživio je bezbroj ekranizacija, a najnovija je ona iz 2020. godine, The turning.

Međutim, najpoznatija među svim ekranizacijama je ona iz 1961., The innocents, a u prilagodbi romana za film sudjelovao je čak i veliki Truman Capote. 

Ovaj je roman poslužio i kao inspiracija brojnim suvremenim romanima, a jedan od njih je i Okretaj ključa autorice Ruth Ware, koja se vješto poigrala i osuvremenila ne samo Jamesovu fabulu, nego i sam naslov.

Ostali naslovi ovog autora:

Henry James (1843.-1916.) slavni je američki je romanopisac, dramatičar, esejist i kritičar. Većinu je života proveo u Londonu, kada stvara neka od svojih najuspješnijih djela – Daisy Miller i Portret dame.

Okretaj zavrtnja jedna je od najpoznatijih i najintrigantnijih priča o sablastima, a budući da su je različiti kritičari promatrali s različitih aspekata, poznata je i kao Jamesovo najkontroverznije djelo.

Gdje kupiti roman Okretaj zavrtnja:

Koliko sam uspjela pronjuškati po internetu, ovaj roman nije tako lako naći. Nedavno sam naletjela na webshop Knjigolov – i tu ga zasad ima.

Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa klasik je svjetske književnosti.

Ako volite čitati klasike, ili ako biste ih željeli početi čitati, evo recenzija onih koje smo mi pročitale:

William Golding – Nasljednici

Edith Wharton – Doba nevinosti

Shirley Jackson – Oduvijek živimo u dvorcu

Daphne du Maurier – Rebecca

Važno!

Web stranice kojima sam se služila pri pisanju recenziju:

http://www.glif.rs/blog/henry-james-i-tumacenja-okretaja-zavrtnja/

https://dokaz.rs/tpost/8rcyn9u9t1-zato-nas-okretaj-zavrtnja-i-danas-toliko

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Oduvijek živimo u dvorcu: ©Vorto Palabra

Ime mi je Mary Katherine Blackwood. Osamnaest mi je godina i živim sa svojom sestrom Constance. … Svi su ostali u mojoj obitelji mrtvi. (str. 7.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Oduvijek živimo u dvorcu

Na kraju sela, u velebnom dvorcu nekad glasovite i bogate obitelji Blackwood, žive sestre Mary Kate zvana Merricat i Constance Blackwood, sa svojim nepokretnim stricem Julianom. Kane se sela i selo se kani njih, još otkad je Constance optužena da je poubijala ostale članove obitelji.

Constance je te optužbe oslobođena, no selo ne oprašta i ne zaboravlja. Ona sada nikad ne izlazi iz kuće, a sve namirnice donosi Merricat, kada se dvaput tjedno uputi u selo. Tamo se suočava s osuđujućim pogledima, nervoznim osmjesima i općenitom željom da što prije ode. No, Merricat nije obična djevojka – njezin svijet nije kao svijet ostalih. On je pomalo iskrivljen, tajanstven, intrigantan. Merricat nam pripovijeda priču o svojoj obitelji, onoj umrloj i ovoj preživjeloj. Priča nam o magijskim ritualima kojima pokušava sačuvati kuću i život obitelji od uljeza izvana.

Manjkava čarolija, ili neispravno upotrijebljena, mogla bi našoj kući donijeti samo još veću katastrofu. Pomislila sam na majčin nakit, jer danas je bio dan svjetlucavih stvari… Pomislila sam na knjige, koje su uvijek jak štit… (str. 93.)

Priča nam o mržnji koju osjeća prema seljanima i gađenju koje oni osjećaju prema preživjelim Blackwoodima. O bizarnoj znatiželji koja ih prožima kad god sretnu Blackwoodove cure i morbidnom strahu od jedenja bilo čega što su one dotakle. Merricat ih mrzi i svima im želi smrt. Constance je razumnija, odraslija, pomirena sa sudbinom.

„Loše ih je mrziti“, Constance je rekla, „to samo oslabljuje tebe“, ali mrzila sam ih svejedno i pitala se zašto ih je uopće imalo smisla stvarati. (str. 16.)

Dolaze nevolje

K sestrama se uskoro useljava rođak Charles, prvi nagoviještaj nevolje koja se neminovno obrušava na kući Blackwood. Merricat ga prezire i želi ga se riješiti, no čini se da njezine metode ne djeluju.

Razmišljala sam kako mora da je jako teško biti demon i duh, čak i Charlesu; ako se ikad zaboravi ili dopusti da mu maska padne samo na trenutak, odmah bi ga prepoznali i otjerali; morao je biti strahovito oprezan da uvijek upotrebljava isti glas i pokazuje isto lice i isto vladanje, bez omaške; morao je cijelo vrijeme biti na oprezu da se ne oda. Pitala sam se hoće li se vratiti u svoj pravi oblik kad umre. (str. 108.)

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

Loši se događaji gomilaju.
Napetost raste.
Kraj je će nas uhvatiti nespremne.

Remek-djelo američke književnosti

Premda na stražnjim koricama romana piše da je Oduvijek živimo u dvorcu gotička, duboko uznemirujuća priča, nisam imala pojma u što se upuštam.

Nakon čitanja ostala sam paf jer ovakva djela nisu česta i nije ni čudo što je ovaj kratki roman postao američki klasik. Isto tako, ne čudim se ni što su mišljenja oko njega podijeljena jer nije za svačiji ukus. Nema vam druge – morate ga pročitati!

Sram me reći da, kao nastavnica jezika i književnosti, u cijelom svom školovanju i profesionalnom životu nisam susrela Shirley Jackson i zbog toga žalim. Vidimo vrijednost njezina pisanja i ne čudim se što su inspiracija današnjim horor književnicima, među kojima se svakako ističe Stephen King.

Ovo nije horor per se, ali u čitateljima ostavlja neki nelagodan osjećaj poremećenosti i tihe jeze. Kao da nije sve onakvo kakvim nam se prikazuje. Kao da nešto dubinski nije u redu, ali nikako ne možemo proniknuti što.

Mračna tajna osebujne obitelji

Najviše me se dojmila neuroza koja se širi sa svake stranice romana Oduvijek živimo u dvorcu. Merricat je nepouzdani pripovjedač i u njene riječi sumnjamo od početka, no mislima nam se provlači pitanje – što ako je u pravu? Što ako njezino, pa… Recimo osebujno viđenje svijeta u sebi nosi neku natruhu istine? Što ako zapravo nije ona ta koja je neobična, već su svi oko nje… Pogrešni? Premda ima osamnaest godina, često sam imala slučaj da je zapravo osmogodišnjakinja i nisam mogla ne upitati se – ZAŠTO?

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu

A onda je tu i rulja – selo koje stoji nasuprot djevojkama Blackwood. Svi njihovi postupci – podsmjehivanje, nelagodno hihotanje, mrki, no znatiželjni pogledi… Smetaju nam poput svrbeža i koliko god se grebemo, osjećaj neugode ne prolazi. Tren smo u koži Merricat koja je praktički prisiljena trpjeti sve to i koja bježi u neki svoj izmaštani svijet, a tren smo u koži seljana koji se (opravdano?) boje cura i njihove neslavne prošlosti.

Napetost raste iz stranice u stranicu, pogotovo dolaskom rođaka Charlesa od kojeg nam se instinktivno dižu dlake na glavi. Nešto u vezi njega nije kako treba, sumnjiv je i ne sviđa nam se. Merricat to jedina vidi i možda baš ona na nas prenosi svoju neurotičnost. Isprva luckaste, ali bezopasne, njezine misli postaju sve gore, nasilnije, opsesivnije… Opasnije?

A onda, sve kulminira velikom nesrećom koja to nije.

Kraj ostavlja bez teksta, neizbježan koliko i šokantan. Morbidan koliko realan.

Nezaboravan.

Da su sve lektire ovakve, tinejdžeri bi u rukama, umjesto mobitela, čitavo vrijeme nosili knjige.

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija (koju možete pročitati klikom na naslov) prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće. Nećete požaliti ako je pročitate, trebat će vam deset minuta, a motat će vam se po glavi oho-ho duže. Baš kao i u romanu Oduvijek živimo u dvorcu, i u njoj je važan segment mentalitet rulje. Meni je bila izvrsna!

Oduvijek živimo u dvorcu smatra se remek—djelom ove autorice, najpoznatije po djelima u žanru horora i misterija. Prije koju godinu prema ovom je romanu snimljen i film, čiji će vam trailer, bez kapi krvi, poslati neugodne žmarce niz kralježnicu.

Poznat je i njezin roman Prokletstvo kuće Hill, koji se smatra pretečom svih ostalih horor romana o ukletim kućama.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Rebecca Daphne de Maurier, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Oduvijek živimo u dvorcu:

web shop Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Pacijent: ©Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.

Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)

Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.

Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)

Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…

…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)

Tajanstveni pacijent

Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.

Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?

Druga je zagonetka sam pacijent…

Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent – 200 strana čistog užasa

Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.

Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.

Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.

A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!

Gorivo za sve ljubitelje horora

Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.

Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…

Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!

Jasper DeWitt: Pacijent

Ostali naslovi ovog autora

Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario.
Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.

Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.

Jedva čekam!

Gdje kupiti roman Pacijent:

Znanje

Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te Skrovište C.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…

Silvia Moreno-Garcia: Meksički roman strave

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Meksički roman strave:© Mozaik knjiga

Silvia Moreno Garcia Meksički roman strave

Za pisanje horora, osim dobre priče autor mora imati i onaj istančan osjećaj za dramatiku koja izaziva jezu i nelagodu u pravom trenutku. Tada se čitatelj osjeća zaštićen, ali istovremeno jako involviran u radnju. Silvia Moreno-Garcia dokazala je romanom Meksički roman strave da se horor može izvanredno prikazati iz ženskog ugla. Time staje uz bok mnogim iskusnijim muškim horor autorima. Još, kad je uz to i glavni lik mlada, samouvjerena, odlučna žena u liku  Noemí Taboadi  koja potpuno mijenja percepciju žena u poslijeratnom Meksiku, uspjeh ovog romana je zajamčen.

Feministički roman ili ne?

Ovaj roman kritika naziva feminističkim, iako on po meni to nije. Roman naglašava položaj žena nakon Meksičke revolucije gdje su glave obitelji uvijek bili muški članovi obitelji. Činjenica je da su žene u Meksiku tek 1953. godine dobile pravo glasa. Radnja romana smještena je u 1950. godinu, a lik  Noemí Taboardi je ispred svog vremena. 

…on me pokušava otrovati. Moraš doći po mene Noemí. Moraš me spasiti. str. 12.

A počinje ovako…

Meksički roman strave započinje pismom koje imućnoj obitelji Taboardi šalje udana rođakinja Catalina, tražeći pomoć jer je uvjerena da je životno ugrožena. Catalina izričito želi da je posjeti rođakinja Noemí s kojom je ona odrasla i smatra ju prijateljicom. Pismo je zbrkano, nejasno, pisano u žurbi i bunilu, što nagna Noemínog oca da hitno pošalje Noemí u udaljeni El Triumfo. Tamo se nalazi Kurija Catalinonog supruga Virgila Doyla i njegove obitelji. Noemína probitačnost, snaga, znatiželja i ljubopitljivost ne nailazi na razumijevanje obitelji Doyle, pogotovo kad je uspoređuju s tišom i nježnijom Catalinom.  Virgil, suprug njezine rođakinje, naočiti Englez, potpuni je stranac, a Noemí dolazi u potpuno nepoznat, slabo naseljen gradić. 

Noemí

Noemí nije heroina kakvu očekujete. Ona je mlada djevojka iz visokog društva koja obožava tulume, gala haljine, štikle i koja zapali cigaretu na zgražanje malograđanske publike. Dolaskom u Kuriju Doylovih, upozoravaju je na stroga pravila koja ona ne misli poštovati. Šutnja za vrijeme večere, čudni domaćini, zabrana pušenja, zabrana komuniciranja s osobljem, prastara neodržavana kuća puna tajni, groblje iza imanja i napušteni rudnik, sve su to izazovi za Noemí. Ni kad se počnu događati čudni i neobjašnjivi događaji u samoj kući koji nemaju razumno objašnjenje, Noemí ne osjeća strah. Poslije nekog vremena, Noemí kao i Catalina prije nje, počinje imati vizije u snovima za koje nije sigurna koliko su snovi, a koliko realnost. Noemí je odlučna istražiti o čemu se ovdje radi. Ali gotička atmosfera u kući, puna  nelagode, crnila i atmosfere jeze koja koketira s bolesnom putenošću i pohotom, jača je od Noemí i ona više ne može natrag, jedino ako joj netko ne pomogne..

To živi na groblju. Trebala bi se vratiti u kuću. str. 108.

Obitelj Doyle i Kurija

Virgil Doyle, mračan, ali izuzetno zgodan Catalinin suprug, njegov otac Howard Doyle, zaljubljenik u eugeniku, rođakinja, hladna gospođa Florence i njezin sin, nježni i nesigurni Francis, uz nekoliko šutljivih slugu, domaćini su Kurije.

Kurija je zapravo kuća i cijeli posjed, nekad  bogato imanje puno života, blagostanja i prosperiteta, a sada zapuštena kuća u propadanju koju mještani izbjegavaju. Priče o sumornoj kući punoj tajni i nasilnoj prošlosti dopiru do mještana samo u tragovima. Kuća je potpuno izolirana i čuva svoje tajne.

Tajne Kurije

Kako atmosfera postaje napetija i uznemirujuća, Noemí postepeno shvaća da se nalazi u opasnosti, kao i njezina rođakinja Catalina. Otkrivajući strašnu povijest obitelji prepunu sukoba, krvi , nasilja, kanibalskih obreda i ubojstva nedonoščadi, Noemí uočava kako se u kući zlo budi i preuzima vlast. Krajnje je vrijeme je da pobjegne zajedno s Catalinom, ali plan joj je osujećen. Domaćini sprječavaju Noemí  da napusti imanje, a Catalina je preslaba da joj pomogne. Noemí mora naći saveznika za bijeg….

Bilježim ove misli na papir jer je to jedini način da se ne pokolebam u svojoj odluci. Stalno čujem njihove glasove, njihovo šaputanje. Sjaje noću. str. 189.

Dojam o djelu Meksički roman strave

Roman mi se jako svidio. Iako horori nisu moj prvi izbor, ova kombinacija horora i realnog života u poslijeratnom Meksiku držala me napetom do samog kraja. Kolonijalizam, jeftina radna snaga koja radi za bogate veleposjednike za bijednu nadnicu, napušteni rudnici i sveprisutni patrijarhat u kojem je žena isključivo vlasništvo muškarca, učinili su ovaj roman socijalno angažiranim.

Autorica pričom naglašava podređen položaj žena u to doba likom Cataline, koja je potpuno u vlasti supruga. Ni lik Noemí nije pošteđen utjecaja muškaraca. Premda naizgled suvremena mlada djevojka, Noemí za svaku odluku treba blagoslov oca. Dolaskom u obitelj Doyle, Noemi se nalazi na sramnoj tjelesnoj i intelektualnoj procjeni muških članova obitelji Doyle. Ali i uz Virgilov neprestani nadzor, neustrašiva Noemí  sposobna je povući poteze koje ne bi učinio ni hrabriji muškarac.

Velika preporuka za čitanje. Ako volite ovaj žanr, uživat ćete. Ali, čitajte po danu.

Sivia Moreno Garcia Meksički roman strave

O autorici

Silvia Moreno-Garcia osvojila je svijet nakon što je 2020. objavila Meksički roman strave. Njezin horor-roman i publika i kritika opisuju superlativima, što potvrđuju brojne nagrade. Ova očaravajuća feministička verzija romana strave prodala se u više od pola milijuna primjeraka s obje strane Atlantika. New Yorker, NPR, Washington Post, Book Page, Book Riot, AudioFile, Library Journal, Electric Lit, Vanity Fair i Marie Claire proglasili su ovu horor-poslasticu najboljom knjigom 2020. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik