Objave

Objavljeno

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Nakladnik: Naklada Fragment, 2021.

Naslovnica romana Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću: ©Naklada Fragment

Moja je priča da jednostavno želim pronaći sebe. To je sve što u ovom trenutku znam. Želim pobjeći iz svoga starog života koji me ugušio i ostaviti sve to iza sebe. Osjećam kao da tek sada počinje ono što bi se trebalo zvati životom. (str. 53.)

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Bela Lang i ponuda koja se ne može odbiti

Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka.

Misli mi skrenu na popis novogodišnjih odluka, ispisanih u mome svečanom rokovniku. Na sceni današnjeg sivog jutra djeluju zastrašujuće. Pomislim kako sam taj isti popis prije samo tri večeri energično križala i nadopunjavala, označavala najvažnije stavke različitim bojama, a nekoliko kapljica vina koje su ga počastile u trenutcima euforije sada izgledaju poput beznačajnih suhih mrlja na papiru. (str. 7.)

Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. I ona, vrlo vjerojatno, nikad ne bi smogla hrabrosti dati otkaz i potražiti svoj posao iz snova – da je iz pomirenosti sa situacijom ne trgne neobičan e-mail iz New Yorka. Da, baš tako, iz New Yorka, grada Belinih snova! Tim Rogers, pomoćni urednik velikog njujorškog tjednika, nudi joj poslovnu priliku – pisanje kolumni za taj prestižni časopis!

To je to, pomislim, trenutak u kojem ću sebi dokazati jesam li zaista vjerovala u sve ono o čemu sam posljednje dvije godine pisala u svojim kolumnama. Život kao da me pozvao na test kako bi provjerio jesam li još samo jedan u nizu onih koji kritiziraju način na koji žive, a kada im se pruži prilika, odmahnu rukom bez razmišljanja, pravdajući se da je to preveliki rizik koji si sada ne mogu priuštiti. Odjednom shvatim da se ne sjećam kada sam se zadnji put osjećala ovoliko živom… (str. 44.)

Bela je izvan sebe od sreće. I od straha. Jer Bela Lang žena je koja puno toga želi i sanja, a malo toga zaista i uradi. Ipak, čini se da je ovaj put dobila ponudu koja se ne odbija.

Bela Lang i čarobni New York

Unatoč svim svojim nesigurnostima, bojaznima i negativnim mislima, Bela odlazi u New York. Tamo upoznaje šarmantnog Tima, ženu-zmaja Mags i prekrasnog, tajanstvenog jazz-glazbenika, Mr. M-a. Ovaj potonji privlači je iz neobjašnjivih razloga, jer Bela je već godinama vjerna obožavateljica njegova lika i djela. Kada se napokon upoznaju, javlja se kemija koja ni jedno ni drugo ne ostavlja ravnodušnima. Osjećaju kao da se znaju od ranije i da ih privlače neke nepoznate sile.

… ali sam baš večeras službeno prestala vjerovati u slučajnosti. Jedino slučajno u slučajnosti jest naš osjećaj da se nešto dogodilo samo od sebe, bez ikakva razloga. Taj varljivi osjećaj. Naglo pomislim da za sve ono što naoko zaista izgleda slučajno postoji itekako dobar razlog. (str. 43.)

No, kada joj on iznese prijedlog koji je, čini se, oduvijek sanjala, Bela se prepadne i bježi, još uvijek nesigurna u sebe, svoje mogućnosti i svoje pravo na sreću.

Hoće li se Bela Lang opet vratiti u New York? Hoće li početi raditi posao koji voli i želi? Hoće li se baciti Mr. M-u u naručje? Ili će nastaviti bježati? Od svojih snova, svojih želja, same sebe…

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Mala Bela Lang u svima nama

Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti!

Belu volimo i mrzimo iz istog razloga – djelić nje nalazi se u svima nama. Svi smo mi jednom bili nezadovoljni životom, njegovom stagnacijom, osjećajem da ne ide nikamo i ne miče se s mrtve točke. Svi smo mi radili bezvezne, zatupljujuće poslove. Čeznuli za partnerom kojem ćemo biti ravnopravni, koji će nas činiti boljima, koji će nas upotpunjivati. Svi smo mi, dakako, bili uplašeni pred životnim promjenama. Bježali kada smo trebali potrčati naprijed. Vraćali se na mjesta koja smo zapravo željeli zaboraviti. Sve to radi i Bela Lang – srodna duša većine nas.

Poželim da ova večer što prije završi i da se vratim u svoj mali nevažan život u kojem se ništa važno neće dogoditi, život u kojem je propalo sve što sam čekala, planirala i sanjala, a večeras sam uspjela zasrati i posljednju stvar koju sam mogla zasrati – zbog svojih usranih razloga, zbog svoga straha i osjećaja da nisam dovoljno dobra… (str. 110.)

I napokon – Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.

Mjestimice me je nervirala, toliko neodlična i nesigurna, spremna lamentirati nadugo i naširoko o životu – a boji ga se živjeti! No, u njenim je riječima i mislima bilo toliko ljepote, toliko misli, strahova, čežnji svih nas.

Jasno je da između cvijeta i lista nije prošao samo jedan dan, ali često to upravo tako izgleda. Kao u životu. Događaju se promjene za koje nam se čini da su došle iznenada. Nismo svjesni količine vremena koja se nalazi između onih točki u životu, koje iz nekog razloga ne primjećujemo. One koje se ističu svojom različitosti… Ime im je promjena. (str. 59./60.)

Iako nisam razumjela sve njene poteze, i iako bih ja postupila posvema drugačije, razumjela sam nju. Vidjela sam je ispred sebe. Toliko sam se ufurala u njen lik da sam jedno popodne provela ljuteći se – baš tako! – ljuteći se na nju jer nije napravila ono što sam ja htjela!

Naravno, Bela će na kraju naći sve ono što je tražila prethodnih 35 godina svoga života. Pronaći će posao koji voli i u kojem uživa. Pronaći će prave prijatelje – neke nove, neke stare. Pronaći će ljubav svog života. I ono najvažnije, bit će to godina u kojoj će Bela Lang pronaći sebe. Hrabru, odvažnu, slobodnu, samouvjerenu… SEBE!

… prvi put osjetim pripadnost. … Životu u kojem sam pronašla svoje mjesto. Životu u kojem više ne zamjeram ovima što su ovakvi, a onima što su onakvi. … Jer, čovjek, naposljetku, prestane kriviti sve, kad prestane kriviti sebe. Prestane zamjerati drugima, kad više ne zamjera sebi. (str. 233.)

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Ostali naslovi ove autorice:

Jana Krišković Baždarić rođena je u Rijeci 1982. godine. Završila je kroatistiku u Rijeci i informacijske znanosti u Zadru. Pisanjem se bavi od 2015. godine. Autorica je bloga Sincerely Jana u kojem piše o svakodnevnom životu, a Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću njezin je roman prvijenac.
Radujemo se novim naslovima!

Kako bismo obilježile Mjesec hrvatske knjige, pripremile smo popis 10 hrvatskih autorica koje ne smijete propustiti i Jana Krišković Baždarić našla se među njima. Koje smo autorice još uvrstile – provjerite na linku.

Gdje kupiti roman Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću:

Naklada Fragment

Objavljeno

Jorn Lier Horst/Toman Enger: Dimna zavjesa

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o, .Zagreb

Naslovnica knjige Dimna zavjesa: ©Fokus

Horst/Enger Dimna zavjesa

Dimna zavjesa drugi je  nastavak serijala o policajcu i novinarki, dvojice nagrađivanih norveških pisaca krimića Jorna Liera Horsta i Thomasa Engera, odnosno drugi roman u serijalu o policijskom inspektoru Alexanderu Blixu i novinarki Emmi Ramm, nakon romana Odbrojavanje. Kombinacija slučaja koji je u tijeku s neriješenim slučajem od prije desetak godina pokazala se kao dobitna kombinacija u ovoj napetoj kriminalističkoj drami.

Eksplozija na Silvestrovo

Novogodišnja je noć. U Oslu se priprema veliki doček uz vatromet kad usred mnoštva ljudi eksplodiraju bombe postavljene nedaleko od luke. U strahovitom eksplozivnom udaru prije ponoći, bomba ubija četvero ljudi ranivši još mnogo njih.  Grad je stavljen u stanje visoke pripravnosti.  Sumnja se na terorizam, ali kada se jedna od najteže ozlijeđenih žrtava identificira kao majka djevojčice Patricie koja je oteta deset godina prije i nikada nije pronađena, istraga kreće u drugom smjeru. Blix je uvjeren da je napad na neki način povezan s nestalom bebom te da je bomba imala konkretan cilj. Spreman je krenuti protiv svojih nadređenih kako bi pratio ovakvu istragu. Emma Ramm slučajno se našla na samom poprištu događaja. Dok liječnici i policija okružuju mjesto krvoprolića, Emma s užasom shvaća da je jedan od poginulih njen zaručnik, danski novinar Kasper.

Emma –poveznica

Emma Ramm novinarka je crne kronike. Prije nekoliko mjeseci za dlaku je izbjegla smrt jer je gotovo postala jedna od žrtava „ubojstva po brojevima“ (roman Odbrojavanje). Ipak, doživljene traume i strahove nije moguće zaboraviti. Emma se odlučuje poći u luku i pogledati novogodišnji vatromet kako bi se suočila sa svojim strahovima. No, događa se prava noćna mora. Nakon što i njezin dečko strada slučajno se našavši u središtu eksplozije, Emma se bori da prebrodi njegovu smrt, a istovremeno se pridružuje inspektoru Blixu u rješavanju slučaja nestale djevojčice.

Emma je spustila pogled. Žena je u ruci držala pištolj. Str. 252.

Emma i Blix surađuju

Blix je policajac, a Emma  novinarka  i blogerica i njihov je odnos vrlo složen, no oni se međusobno poštuju i Blix joj je gotovo očinska figura. Ali Blix je policajac koji i nema baš puno od osobnog života, a Emma novinarka, emocionalno ranjena, tako da postoje granice u pogledu onoga što svatko može podijeliti s drugim, posebno Blix. Nekad se čini da Emma prelazi granice i pomalo koristi Alexandera kako bi se približila istrazi,  dok  je Blixu  iskreno stalo do nje.  

Patricia Smeplass-nestala djevojčica

Patricia je nestala, odnosno oteta kao beba. Patricina majka i njezina prijateljica tvrdile su da je dijete oteto iz kolica u trenutku šetnje. Mnogo godina slučaj tapka u mraku, a slučaj eksplozije na Silvestrovo čini se kao loša koincidencija. Međutim, ubrzo Blix primi poziv od Christera Storma Isakena, oca djevojčice Patricie koja je nestala. On trenutno služi kaznu iza rešetaka zbog ubojstva čovjeka za kojeg je siguran da mu je oteo kćer. Netko je rukom u zatvor u Oslu dostavio fotografiju nedavne fotografije za koju je Isaken uvjeren da je njegova nestala kći Patricia. Blix i njegova partnerica Kovic počinju istraživati ​​pokušavajući pronaći vezu između bombe u luci i slučaja nestalog djeteta prije desetljeća.


To je ona, ponovio je u sebi. Ona: djevojčica za koju su mu svi rekli da je mrtva.
Str. 6.

Horst/Enger Dimna zavjesa


Dojam o djelu


Radnja Dimne zavjese napeta je i neizvjesna, brzo i lako čitljiva te silno zanimljiva, zbog čega je idealno štivo za ljubitelje ovog žanra. Dimna zavjesa je zapravo metaforički naslov koji sakriva istinu o otmici djevojčice Patricie Smeplass prije desetak godina. Ovo je priča o prijateljstvu testiranom do krajnjih granica, razorenoj obitelji, lažima, izdaji, ubojstvu i nevinoj djevojčici. Glavni likovi Emma i Alexandar Blix detaljno su i slojevito prikazani, a svako poglavlje dio je neizvjesne slagalice koja, kako se polako sastavlja, otkriva i mračne tajne i laži iz prošlosti čime se dobiva šokantan rasplet koji dolazi kao točka na „i“ cjelokupnoj radnji. Dodatno mi je zanimljivo što Alexander Blix i internetska novinarka Emma Ramm odražavaju prijašnje karijere Horsta i Engera  iako ne znam znači li to da svaki od njih piše stajalište tog određenog lika.

Uživala sam čitati ovako inteligentno konstruiran kriminalistički roman koji je odličan baš kao i prethodni roman ovog autorskog dvojca, Odbrojavanje. Romane ne morate čitati po redu, ali kao i uvijek sa serijom, smatram da ćete imati bolji uvid ako pročitate  prvu knjigu prije nego što dođete na ovu.

O autorima

Jørn Lier Horst (rođ. 1970.) i Thomas Enger (rođ. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Jørn Lier Horst uzdigao se do književne slave sa svojim međunarodnim bestselerom o Williamu Wistingu. Horst, bivši istražitelj norveške policije, svoja djela prenosi neusporedivim realizmom i napetošću. Do danas je Horst napisao dvije krimi-fikcije za odrasle i dvije krimi-fikcije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger autor je međunarodno cijenjenog bestselera serije Henning Juul. Osim što piše fantastiku i za odrasle i za mlade, Enger radi i kao skladatelj glazbe.

Gdje kupiti:

Fokus

Objavljeno

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kradljivica jagoda: ©Znanje

Svi smo različiti. Neki od nas su samo više različiti od ostalih. (str. 73.)

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Kradljivica jagoda

Šesnaest godina nakon događaja iz romana Čokolada, Vianne Rocher skrasila se u gradiću Lansquenet-sous-Tannes. Nakon svega što je prošla, okolina ju je prihvatila, a župnik Reynaud, nekadašnji zakleti neprijatelj, preoblikovao se u gotovo prijatelja.

No, Vianne nešto tišti. Njena Anouk odselila se iz čokoladarnice i otišla živjeti u Pariz, s momkom u kojeg je zaljubljena.

Uzmite primjerice moju Anouk, kojoj je sada dvadeset i jedna godina: otišla je kamo god idu djeca kad god poput miševa slijede hipnotizirajući zov svirale. Nekoć smo bile tako bliske, ona i ja. Nekoć smo bile nerazdvojne. Pa ipak znam da su nam djeca samo posuđena i da ih jednog dana moramo vratiti u svijet, da u njemu rastu, uče i zaljubljuju se. (str. 4.)

No, uz Vianne je još uvijek Rosette, njezino posebno dijete. Rosette ima šesnaest godina i ne govori. Izražava se rukama, oponašanjem životinjskih glasova i crtežima, kojima kao da hvata esenciju ljudskih karaktera.

I sve je relativno mirno, dok ne umre stari cvjećar Narcisse i na iznenađenje svih, dio svog zemljišta, onaj na kojem rastu hrastovi i šumske jagode, ne ostavi Rosette. Taj čin u uspavani gradić unosi nemir i strah od nepoznatog, jer Narcisse nešto ostavlja i župniku Reynaudu – pismo u kojem će otkriti strašne tajne koje su ga mučile čitav život. Tajne koje su se ispreplele s davnom tajnom samog Reynauda i koje mu, ni dan danas, ne daju mirno spavati.

Na mjesto Narcissove cvjećare sada dolazi novi, tajanstveni dućan. Tko je njegova zagonetna vlasnica? Zašto je Vianne nagonski ne voli? Zašto je tako odlučno želi potjerati?

U gradić neminovno dolazi promjena. Nekome blagoslov, nekome prokletstvo.

Zašto kradljivica jagoda?

Suprotno naslovu, kradljivica jagoda Rosette nije glavni lik. Nije to čak ni njezina majka Vianne. Iznenađujuće, kao glavni lik ovog romana kristalizira se uštogljeni Reynaud – svećenik s velikom tajnom koja ga proganja od djetinjstva. Onoliko koliko je u prvom nastavku bio antipatičan, toliko mi je sad drag. Koliko sam ga prezirala, toliko ga sad razumijem.

Drago mi je bilo pročitati kako su on i Vianne našli zajednički jezik i sada su gotovo prijatelji. Iznenadio me zaokret koji su njihove osobnosti doživjele – promijenili su jedno drugo utoliko da su gotovo zamijenili osobnosti. Koliko je on prije bio krut, sada je otvoren. Koliko je ona bila puna razumijevanja i prihvaćena, sada je zatvorena i u strahu.

Svaki je lik ovog romana usredotočen na neke svoje strahove i brige – Rosette je drugačija od drugih, osamljena i bez prijatelja. Vianne je u konstantnom strahu da će ostati bez svojih kćeri. Anouk je već otišla daleko od nje i boji se da se isto ne dogodi i s mladom Rosette. Zato Vianne čini sve da ovu veže za sebe – upliće čak i magiju, čari i divlji vjetar – vjetar koji uvijek nešto traži zauzvrat.

Jadni se svećenik boji otkrivanja tajna, boji se izgubiti obraz pred župljanima, boji se biti prezren i odbačen. Na kraju, Rosette je ta koja će ga osloboditi. I njega, i sebe te, naposlijetku, i svoju majku Vianne.

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Temeljni sukob – ovaj se put preziru isti

Iz nekog, na prvi pogled nedokučivog razloga, Vianne ne voli novu vlasnicu Narcissova dućana, eteričnu, misterioznu Morgane. Oko Morgane širi se aura koja Vianne plaši – aura gubitka, oduzimanja, pronicljivosti. Odlučna je u tome da je potjera iz sela pod svaku cijenu. Zbog toga se služi raznoraznim smicalicama, najčešće mirisom i okusom čokolade, kako bi na svoju stranu svrnula svećenika i svoje sugrađane.

Morgane i ja smo opasne kugle, poslane u orbitu da se sudarimo. Jedna od nas želi putovati na vjetru; druga ga želi utišati. Jedna od nas želi biti duboko ukorijenjeni hrast; druga želi biti sjemenke maslačka. I stoga, za dobrobit moje kćeri, i za moje dobro: jedna od nas morat će otići. (str. 240.)

I premda je Morgane ono što je u prošlosti bila Vianne – neprihvaćena pridošlica s čarobnim moćima – ni mi je ne volimo, zbog Vianne. Ona je ta koju smo zavoljeli u Čokoladi i koju još uvijek volimo, mada je obilježena novim ožiljcima, proganjana novim bojaznima i nepovjerljiva prema strancima.

„Upoznala sam je. Šarmantna je“, rekla sam. (To je istina.)
Kimnuo je. „Podsjeća me na tebe. Kao i ti ima sposobnost nježnog gledanja u samo srce stvari. Sposobnost da te navede da vidiš ono što zapravo već znaš, ali si skrivao od samog sebe.“ (str. 183.)

Ovdje mi nedostaje poznavanje prethodnih romana, Cipelice kao bombon i Peaches for Monsieur le Curé – ne razumijem što se to strašno dogodilo Vianne dok je s kćerima živjela u Parizu. U romanu Kradljivica jagoda javlja se naznaka te neke opasnosti iz koje se naša čokolatijerka jedva izvukla, što fabuli svakako daje notu misterioznosti, ali u meni, kao čitatelju, budi neku nervozu koja proizlazi iz jednostavnog nepoznavanja prethodnih radnji.

I kakvi su dojmovi?

Kao što sam već napomenula, stvarno mi nedostaje čitanje prethodnih romana. Osim toga, Kradljivica jagoda mi se svidjela. Ne kao Čokolada, ali ruku na srce, rijetki su romani koji čitatelja toliko obuzmu.

Navest ću vam nekoliko sitnica koje mi se nisu svidjele i nekoliko onih koje jesu – a vi, najbolje, uzmite Kradljivicu i vidite sami.

Za početak, nije mi se svidjelo što je Vianne toliko drugačija, mračnija, bojažljivija nego u Čokoladi. Dok je tamo bila dašak proljetnog vjetrića, ovdje je jugo – tugaljiva, oblačna, prestrašena. Jako je boji gubitka svojih cura iako ništa ne sluti da će bez njih ostati.

Živimo kako bismo ponavljali iste pogreške, da odgurnemo one koje volimo, da krenemo dalje kada želimo ostati… U životu koji smo odabrali voditi, gubitak je jedina konstanta. (str. 183./184.)

Ta je panika prati do samog kraja – panika uvjetovana njezinim podrijetlom, majkom, životnim putem, divljim vjetrom koji je vodi, čarolijama koje baca i koje bacaju drugi.

Kradljivica jagoda više je obojena mistikom nego Čokolada, i nije mi to drago jer mi tako roman gubi na realnosti. Malo magije i čokoladnih čini mogu podnijeti – ovdje mi je to malo too much. Morgane mi se nije svidjela, ne razumijem njenu ulogu u priči. No, pridonijela je eteričnosti, maglovitosti i mističnosti romana.

Svidio mi se razvoj svećenikove osobnosti, to sam već rekla pa neću duljiti. Uglavnom, postao mi je jako drag i zaslužio je svoje odrješenje. I sve ono što nakon njega dolazi – kako kraj daje naslutiti. Svidjele su mi se i pouke kojih je mnogo, ali izdvojit ću neke – roditelji nisu vlasnici djece, sve može biti oprošteno ako se iskreno pokajemo, u redu je biti drugačiji.

I ona meni najdraža – promjena nije samo gubitak. Promjena i vraća. Promjena je krug koji se nikad ne prestaje okretati.

Joanne Harris: Kradljivica jagoda

Ostali naslovi ove autorice:

Joanne Harris britanska je autorica, no majka joj je bila Francuskinja i taj se utjecaj itekako vidi u njezinim romanima. Napisala je više od dvadeset romana, a priču o čokoladi oblikuju sljedeći naslovi:

  • Čokolada
  • Cipelice kao bombon
  • Peaches for Monsieur le Curé – kod nas još nije preveden
  • Kradljivica jagoda

Gdje kupiti roman Kradljivica jagoda:

Znanje

Objavljeno

Phoebe Locke: Srpanjske djevojke

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Srpanjske djevojke: ©Znanje

S njom nikada nije znao je li dobar ili zločest; pravila su se vječno mijenjala, njezina igra je bila nepredvidiva. Ali uvijek je bio pametan. str. 162.

Phoebe Locke Srpanjske djevojke

Srpanjske djevojke nestaju u noći

Svake godine, iste noći u srpnju, jedna žena biva odvedena s londonskih ulica; zgrabio je je ubojica koji se kreće gradom poput duha. Nitko se od organa vlasti nije uspio ni približiti identitetu ubojice kojemu su mediji dali nadimak Svraka. Svakoj od žrtava ubojica uzima nakit i sitnice i šalje ih  izbezumljenim obiteljima žrtava. Tijelo prve žrtve, 23-godišnje Jennifer Howell, izvučeno je iz rijeke, ali tijela svih ostalih žena nikada nisu pronađena.

Postoji određeni trenutak sa svakom od njih. Pogled u njihovim očima kad shvate da je gotovo… str. 5.

Addie

Addie  Knight živi u  disfunkcionalnoj obitelji sa sestrom Jessie i samohranim ocem Paulom  u siromašnom londonskom predgrađu. Majka je umrla i naučili su živjeti sami. Paul je  čovjek sumnjive reputacije kojem je zabranjen pristup pubovima zbog raznih sumnjivih poslova.

Najljepši dan za Addie je 7. srpnja. Tada je Addien rođendan i Jessie uvijek spremi nešto naročito. Ali ovog 7. srpnja ništa nije kako treba. Jessie je zaboravila na Addien rođendan, a  četiri su bombe detonirane diljem glavnog grada u londonskom metrou. U terorističkom napadu umrlo je i ozlijeđeno puno ljudi.

Te noći, njezin se otac vratio kući sav krvav. Mislila je da je ozlijeđen u napadima, ali uskoro shvaća da je nešto mnogo gore na stvari. Čita o ubijenim djevojkama i počinje sumnjati da njezin otac ima veze s tim.

Nije nam često pokazivao ljubav, ali postojala je. Volio nas je. str. 23.

Jessie

Jessie se uglavnom brine o kućanstvu, kuha i sprema nastojeći da im (pogotovo Addie) ništa ne fali. Jessica je bačena u položaj surogat majke, obožava Addie i učinit će sve da je zaštiti, čak i ako to znači lagati kako bi sakrila šokantne istine skrivene ispod površine njihove disfunkcionalne obitelji. Uz to što brine za obitelj, Jessie od svoje 15 godine radi u trgovini perikama koje je vodi Laine.  U vezi je s Dellarom, Laininim bratom kojeg Addie jako voli. Kad u očevom ormaru Jessie pronađe novčanik ubijene žene, odlučuje se pojaviti u domu obitelji stradale Emerson Pimlico, unatoč Addienom negodovanju. Uskoro se zapošljava kao dadilja kod Pimlicovih. Ali kad se zaposli da brine o  kćerkici pokojne žene, Addie počinje shvaćati da joj njezina starija sestra ne govori uvijek cijelu priču. I da bi tajne koje čuvaju mogle početi koštati života .

S njom nikada nije znao je li dobar ili zločest; pravila su se vječno mijenjala, njezina igra je bila nepredvidiva. Ali uvijek je bio pametan. str. 162.

Povijesna pozornica

Phoebe Locke piše odličan psihološki triler Srpanjske djevojke koji smješta u Brixton, u London, u povijesnu pozornicu koja uključuje bombaške napade izvedene 7. srpnja 2005. godine. U četiri koordinirana samoubilačka napada u centru Londona ubijeno je 52 ljudi, a više od 700 ih je ranjeno. Bombe su detonirane u metrou blizu stanica Liverpool Street, King’s Cross St. Pancras i Paddington. Sve je to utjecalo na širenje vala nereda na ulicama Londona. Vjerojatnost da pod tim uvjetima na ulicama Londona “operira” neki serijski ubojica kojemu je teško ući u trag, mogla je biti vrlo velika. Tu je činjenicu briljantno iskoristila Phoebe Locke pri pisanju romana Srpanjske djevojke.

Phoebe Locke Srpanjske djevojke

Dojam o djelu Srpanjske djevojke

Srpanjske djevojke napeta je knjiga koja je pisana najvećim dijelom iz Addinog rakursa kroz vrijeme njezinog odrastanja u rasponu od šest-sedam godina. Razlika između onoga kako stvari vidi dijete do zrelog razmišljanja prerano odrasle adolescentice kod Addie je savršeno opisana. Pratimo strahove djeteta koje sumnja u vlastitog oca bojeći se da je on ubojica i kriminalac do vrlo zrelih uvida u događaje kada je Addie mlada žena. Addin svijet će potresati obiteljske tajne i laži čineći je da živi pod pritiscima kakve niti jedno dijete ne bi trebalo izdržati.

Druga perspektiva

Druga perspektiva je pisanje samog ubojice, Svrake, o vlastitom životu, razlozima koji ga nagnaju da čini ubojstva, i poremećena razmišljanja o opravdanosti uzimanja života. Svidjelo mi se što je priča ispričana linearno po vremenskom slijedu koje prati Addieno odrastanje. Zbog toga knjiga nije uopće izgubila na napetosti. Dapače, kako Addie odrasta, a knjiga pokriva duže vremensko razdoblje njezina su razmišljanja sve zrelija i zrelija, ali osjećaj za “pravo” prisutan je već kao devetogodišnjakinje.

Dakle, dojam? Pročitati! Dok čitate cijelo vrijeme razmišljate slično kao i Addie. Je li njen otac uistinu serijski ubojica? Nećemo znati sve do kraja ove uzbudljive knjige.

O autorici:

Phoebe Locke pseudonim je spisateljice Nicci Cloke. Inače radi na Akademiji Faber, a voditeljica  je londonskog književnog salona Speakeasy. Živi i piše u Cambridgeshireu. Phoebe Locke autorica je dva psihološka trilera, Visoki muškarac i Srpanjske djevojke.

Gdje kupiti: Znanje

Objavljeno

Marina Gudelj: Fantomska bol

Naklada: Jesenski i Turk, 2020.

Naslovnica romana Fantomska bol: ©Jesenski i Turk

Marina Gudelj: Fantomska bol

Fantomska bol

Mrzim. Glupe fraze o puštanju. Tužne završetke. Završetke uopće. Mrzim usiljene osmijehe pomirenja i okrutnost prirode prema malom stvoru. Malom, ali većem od čovjeka. … Mrzim što u filmovima nema dovoljno cigareta, a najviše od svega, mrzim male pobjednike. (str. 7., Lee)

Fantomska bol zbirka je od svega 16 priča, no one su veoma snažne, snažnije time što su kratke, nekako nedovršene, a opet, savršeno zaokružene i smislene.

Pisane su na standardnom hrvatskom jeziku, osim dijaloga, što ih čini živopisnijim, obojanijim, bližim čitatelju. Nema smisla prepričavati svaku priču posebno, ali reći ću vam da ih ima svakojakih – o dilerima Leeju i Borisu, o djevojci za koju se smatralo da je vještica (a možda je to i bila). O Milanu koji je uvijek igrao iste brojeve na lotu i tetki Jeleni koja je život uzimala dok on nije uzeo nju, bez milosti.

Uz natruhe crnoga humora, prekrivenog posvemašnjom ravnodušnošću kojom se Gudeljičini likovi provlače kroz život, čitatelj se smijucka dok guta knedlu koja mu se stvara u grlu.

Trčati sam počeo jer je besplatno, čitati jer mi je bio dosadno. Volio sam filmove više od čitanja, ali recimo da sam pomalo kukavica. Otkako sam čuo da je neke likove u Kaštelima uhvatilo zbog krađe filmova po internetu, dohvatio sam se knjige. (str. 13., Dulcinea na konjaku)

Marina Gudelj: Fantomska bol

Slatko-gorke priče o svakodnevnom

Svaka je priča gorko-slatka, nama bliska jer odražava mentalitet u kojem smo stasali i u kojem (nažalost) još uvijek živimo. Gudelj ne priča o likovima iz velikih gradova, susjedima koji se ne poznaju, rođacima koji jedni drugima ne vire u život. Ne. Sve se ljudske sudbine događaju u dalmatinskom zaleđu, po selima, pomalo zabačenim mjestima, gdje još uvijek živi folklor praznovjerja i nadnaravnog, spolna neravnopravnost i uvjerenje kako je bolje biti s bilo kim, nego sam.

Toliko sam duboko među brdima da ovdje sunčeva svjetlost stiže prije samog sunca. Obično provjerim kad će izaći pa sjednem na napuštene ljuljačke i čekam. Čim ugledam da šuma mijenja boju, osjetim olakšanje.
Noću ovdje gotovo nitko ne prolazi. Ponekad tjednima ne vidim ljude, pogotovo zimi. (str. 31., Linija za samoubojice)

Najdraža priča iz zbirke mi je ona simboličnog naziva Žensko. Žensko koje ništa ne može slomiti, ništa ne može satrti. Žensko koje cijeli život pati, muči se, bori. Koje je osuđivano od svih jer je ovakvo ili onakvo. A žensko stoji. Jače od svih i svega.

Zašto fantomska bol?

Na fotografiji je ulomak iz priče istoga imena, iz kojega vidimo kako jedan od likova tumači što je to fantomska bol.

Marina Gudelj: Fantomska bol

No ime ove zbirke priča ima i drugu dimenziju. Svaka priča govori o nečemu što nemamo, nečemu što izostaje, no to nešto čega nema boli. Ranjava nas, nedostaje nam.

No ipak, trebao mi je netko. Svi su imali nekoga, pa sam i ja imala Damira. Objasnila sam to sebi prilično jednostavno. Omiljeni proizvod povukli su s tržišta, no i dalje mi je potreban, pa koristim neku uređenu, bezličnu robnu marku.
(str. 27., Isti brojevi)

Likovi ovih priča nisu junaci, baš naprotiv. Oni nisu uspješni, zadovoljni, sretni i ispunjeni – oni su oni drugi. Njima nešto fali, nešto nedefinirano. Boli ih ono što nemaju – ljubav, potpora, jednostavna povezanost s nekim drugim bićem. I ti su likovi gotovo uvijek žene. Nižeg socijalnoj sloja, drugačije, čudnjikave. Nekako… Okrhnute.
I premda većina priča završava nekako nedefinirano, teško, s okusom poraza, do nas se probiju i one rijetke, koje završavaju pruženom rukom ili dodirima glave. Takve priče pokazuju da ima nade. Iako uvijek nešto fali, i boli nas to što nam fali, dobro je imati nadu.

Ostali naslovi ove autorice:

Marina Gudelj mlada je splitska autorica koja je završila Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Osvojila je prvu nagradu Kritične mase 2021. godine za priču Lee i treće mjesto na FEKP-u 2018. godine za priču Dulcinea na konjaku. Obje navedene priče, među ostalima, možete pronaći u zbirci kratkih priča Fantomska bol, koja je proizišla iz priča za koje je ova uspješna spisateljica osvojila nagradu Prozak 2018. godine.

Marina Gudelj vodi i književni blog Straničnik na kojem objavljuje priče koje, uglavnom, stanu na jednu stranicu.

Nedavno je, u izdanju Hena coma, izišao i njen prvi roman Nedovršena.

Intervju koji je portalu Slobodna Dalmacija dala autorica možete pročitati ovdje.

Marinu Gudelj stavile smo na svoj popis 10 hrvatskih spisateljica koje se moraju naći na vašoj to be read listi. Ako vas zanima ta objava, kliknite na naslov i tu ste!

Gdje kupiti zbirku priča Fantomska bol:

Jesenski i Turk

Objavljeno

Chris Whitaker: Počinjemo na kraju

Nakladnik: Mozaik

Naslovnica knjige Počinjemo na kraju: ©Mozaik

Chris Whitaker Počinjemo na kraju

Znaš li što je pravda?

Prije 30 godina, kao petnaestogodišnjak, Vincent King bio je odgovoran za smrt sedmogodišnje djevojčice  Sissy Radley. Nakon tog događaja, Vincent je u zatvoru sve te godine. Od dana kad je stradala Sissy život se promijenio za sve stanovnike malenog Cape Havena u Kaliforniji. Nekad prijatelji, kolege iz srednje škole koji su izlazili zajedno, družili se, prijateljevali, odlazili na tulume, zaljubljivali se, nakon Sissyine smrti odrasli su preko noći. Vincent, njegov najbolji prijatelj Walk, Star, Sissyna starija sestra, prijateljica Martha, činili su  malu složnu grupicu koja se  nakon ovog događaja naprasno raspala.

Trideset godina poslije

Počinjemo na kraju roman je gdje na početku saznajemo da se nakon trideset godina u rodni gradić u Kaliforniji vraća iz zatvora Vincent King. Sada je Walk Walker tamo šerif koji još uvijek vjeruje da je Vincent nevin. Ali nisu svi Vincenta spremni dočekati raširenih ruku. Dolaskom Vincenta u Cape Haven uskomešali su se davno probuđeni duhovi. Njegov dom, kuća njegovih roditelja, na strateški je zanimljivom mjestu i glavna meta za investitore poput Dickieja Darkea, naprasitog i zlokobnog čovjeka koji ostvaruje svoje ciljeve bez osvrtanja. Tu je i Star, Sissyina sestra, emocionalno oštećena mlada žena koja nikako ne može zaboraviti ožiljke prošlosti. Star je sama izabrala biti žrtva. Često je viđaju pod utjecajem alkohola i droga, a vezuje se za sumnjive muškarce koji je zlostavljaju. Star ima dvoje djece, stariju Duchess Radley i mlađeg Robina. Duchess se uglavnom brine za sve: za brata, za kućanstvo pa i za problematičnu majku. I to sve do dana kada je Star pronađena mrtva, ustrijeljena iz pištolja.

Znaš li što je pravda?

Pravda je kraj. Znam da bih mogla svesti svoje postojanje na disanje. Ali znam da mi to ne bi bilo dovoljno. str. 33.

Prošlost se vraća

Ubojstvu Star prethodi paljenje lokala u kojem ona radi kao konobarica. Lokal je zapalila Duchless kako bi napakostila Dickiju Darkeu, uvjerena da joj zlostavlja majku. Nakon toga više nitko ne može zaustaviti tragične događaje koji slijede. Tijekom godina Walk je učinio sve što je mogao učiniti kako bi držao na oku Star i njezinu djecu pa kad se dogodi tragedija, daje sve od sebe da ih odveze njihovom otuđenom djedu Halu, u Montanu. Na mjestu Starinog  ubojstva uhićen je ponovno Vincent King koji se brani šutnjom…

Prošlost ponovno kuca na vrata Vincenta Kinga, a Walk je ponovno uvjeren da mu je prijatelj nevin.

Duchess

Duchess, glavna junakinja, trinaestogodišnja je djevojčica koja se naziva Odmetnicom. Vanjski izgledom, djelima  i grubim, sirovim riječima, Duchess pokušava otjerati sve oko sebe i  izgraditi čvrsti lik koji se ne boji nikoga i koji može sve. Ali to je samo privid. Radi se o ranjivoj, izuzetno inteligentnoj djevojčici koja si podiže samopoštovanje neprestanim prikazivanjem sebe kao odmetnice,  a sve kako se ne bi raspala. Duchess je spremna bratove interese staviti iznad svojih i sve će učiniti da zaštiti Robina. Duchess  je u trinaest godina doživjela više boli nego većina ljudi u čitavom životu. Bilo je bolno čitati o ovoj djevojčici koja se toliko strašno trsi da bude jaka.

Star je rekla da si okrutan. Da u tebi nema nježnosti. Da je nije ostalo nakon svega. Da si pijanac.

Svi mi počinjemo na kraju Duchess. str. 241.

Chris Whitaker Počinjemo od kraja

Dojam o djelu

Počinjemo na kraju neobično je i teško djelo. Kazuje nam kako nesreća nekim ljudima puno puta pokuca na vrata. Odrasli se ne znaju ili ne mogu nositi sa životnim iskušenjima, a djeca preuzimaju uloge odraslih koje prelaze njihove snage i sposobnosti. Neki ljudi biraju biti žrtve i cijeli svoj život zapravo uništavaju sve šanse da promjene okolnosti koje ih okružuju. Dapače, čine i više od toga. Svojom destruktivnošću na kraju dovode do vlastitog samouništenja. Takva je bila Star. S druge strane, Duchess je dijete prerano odraslo, dijete koje sve dobro, sve loše i sve ružno što joj se događa u životu stoički podnosi. I to nije normalno.

Knjiga je potresna. Nagnala me da razmišljam o tome kako neki ljudi jednostavno nemaju sreće u životu. Takve su karte od početka imali  Vincent, Star, a i  Duchess. Ali za razliku od odraslih koji su se prepustili plimi života Duchess je ta koja je odlučila boriti se protiv struje i isplivati na drugu stranu rijeke. Jer, ona je Odmetnica.

Pročitajte, iako je na momente tužna, prepuna emocija i životnih trauma, knjiga je lijepo napisana s neočekivanim raspletom. Dirnut će vas do srca.

Napomena: Kad sam pročitala autorov životopis, sve mi je bilo jasno.

O autoru

Chris Whitaker britanski je spisatelj čija je životna priča gotovo jednako mračna i napeta kao njegovi romani. S devetnaest godina napao ga je i izbo ulični napadač. Preživio je, ali ne bez posljedica. Depresija, nesanica i borba s ovisnošću samo su neke od poteškoća s kojima se nosio nakon napada. Pisanje mu je pomoglo da se riješi psihičkih problema s kojima se suočavao.

Postao je burzovni mešetar, napredovao do vrha poslovne ljestvice, oženio se, dao otkaz, odselio se u Španjolsku i napisao svoj prvi roman Tall Oaks, kojim je osvojio prvu nagradu Udruženja spisatelja kriminalističke književnosti.

Otad je napisao još tri romana: All the Wicked Girls, The Forevers i Počinjemo na kraju, njegov prvi naslov izdan na hrvatskom jeziku. Studio 20th Television, čiji je vlasnik Disney, otkupio je prava na produkciju ekranizacije u obliku televizijske serije.

Kad ne piše knjige, radi u lokalnoj knjižnici. Danas živi u Hertfordshireu sa suprugom i troje djece.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Joanne Harris: Čokolada

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Čokolada: ©Znanje

U što ovoga časa vjerujem?
„Vjerujem da ništa nije važno osim biti sretan“, rekla sam napokon.
Sreća. Jednostavna kao čaša čokolade ili krivudava kao srce.
Gorka. Slatka. Živa. (str. 161.)

Joanne Harris: Čokolada

Čokolada

Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom.

Nitko nas ne gleda. Kao da smo nevidljive; odjeća nas odaje kao neznanke u prolazu. Uljudni su, tako silno uljudni, nitko ne zuri u nas. … Stanovnici Lansqueneta svladali su vještinu promatranja bez izravnog pogleda. Osjećam im oči poput daha na zatiljku, ne neprijateljske, začudo, ali ipak hladne. (str. 3.)

U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Vianne ima i dar – ona je neka vrsta vještice, kao što je bila i njezina majka.

Znam koji su im omiljeni slatkiši. To je dar, profesionalna tajna, kao što vračara zna čitati dlanove. … Iz očiju i s usta čitam im s lakoćom: ovaj s tračkom gorčine uživat će u mojim pralinama od naranče; za ovu sa slatkim smiješkom najbolje su rumene breskvica s mekim punjenjem… Prodajem snove, sitne utjehe, slatke bezopasne napasti… (str. 41.)

Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu!

Umjesto odricanja, posta i samoprijegora, stanovnici malo-pomalo dolaze k Vianne, najprije virkajući u izlog, zatim sramežljivo ulazeći u trgovinu. Naposljetku, dolaze na pijuckanje vruće slatke čokolade, grickanje najukusnijih pralina i dobronamjeran razgovor. Ovog posljednjeg ima najviše, jer Vianne svojom slobodoumnošću i dobrotom sve prihvaća i nikog ne osuđuje, za razliku od svećenika Reynauda. On je sve više i više mrzi, i neprestano smišlja načine na koje bi joj naštetio i potjerao je iz sela. I ne samo nju – svakoga tko misli drugačije.

A lista je podugačka – tu su riječni Ciganin Roux, Josephine, žena koja je napustila muža i Armande, starica koja ne sluša ničija pravila, pa tako ni crkvena.

Zatim, kao šećer na kraju, Vianne počinje pripremati festival čokolade baš na Uskrs.

Joanne Harris: Čokolada

Crkva i čokolada u sukobu

Vianne je mlada, neudana i samohrana majka. Otvorena je, darežljiva, pažljiva. Za svakoga ima razumijevanja i lijepu riječ.

Župnik Reynaud je ukočen, sklon osuđivanju i licemj98operju. Za korizmu provodi strogi post i čokoladarnica, iz koje se šire najopojniji mirisi, dolazi mu kao šaka u oko.

Gledam u njezin dućan, sav umotan u blistavi papir poput nekog dara koji čeka da ga odmotaju i pitam se koliko je ljudi, koliko duša, već dovela u iskušenje koje nadilazi spas. … Treba je izbaciti. I ono njezino derište. (str. 277.)

Čak i sama Vianne u njemu pobuđuje mržnju – zato što se pokraj nje osjeća kao običan čovjek, pun žudnji, i želja koje ne pristoje jednom svećeniku. Tako to vidi Reynaud – no ni on nije bezgrešan, ma koliko se snažno to trudi biti i takvim se predstaviti.

U župnikovoj je prošlosti jedna velika tajna. 

Sukob odricanja i užitka temeljni je sukob ovog divnog romana prepunog mirisa, okusa i nježnog milovanja proljetnog vjetra koji našu junakinju tjera na lutanje, na nestalnost i neupitan odlazak.

I Vianne je žena puna tajni, magije i čarolija. Sve oko nje nekako je mistično. Može li doista znati koji je okus čokolade omiljen njezinim kupcima? Može li iščitati budućnost iz tarot karata?
Koliko je istine u predsmrtnom buncanju njezine bolesne majke? Je li doista čitavo Viannino postojanje izniklo iz laži, tame i zločina?

Prvi put otkako luta, Lansquenet je mami svojom ugodnom ljepotom i šarmom, zvonima koja pjevaju svako jutro i ljudima koji su puno više od onog početnog neprijateljstva kojim zrače.

Sve češće gledam u sunce i pitam se kako bi ga bilo gledati gdje se diže na istom obzorju pet, možda deset, možda dvadeset godina. Od te pomisli obuzima me čudnovata slabost; osjećaj straha i čežnje. (str. 32.)

Hoće li se ovaj put zadržati na istom mjestu? Zauvijek?

Lepršava priča koja to nije

Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu. Film obožavam i dan-danas! Juliette Binoche kao Vianne i Johnny Depp kao Roux divan su, bezvremenski par. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban.

I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore.

Glavni negativac je, ironično, svećenik. Onaj koji bi trebao tješiti ovdje ranjava. Koji bi trebao razumjeti, osuđuje. Koji bi trebao prihvaćati, odbacuje. Sve najgore u romanu Čokolada ne čine svjetovni ljudi, već ljudi u mantijama.

Gradić je isprva uskogrudan, no Vianne svojim šarmom pastvu odvlači od hladnoće crkve.

Uskoro se oko lijepe slastičarke stvara krug i drugih koje većina odbacuje. Ti su likovi toliko topli, opisani s toliko ljubavi i nježnosti da ih ne možemo ne voljeti. Kako ne voljeti svojeglavu staru Armande i njezinog mucavog unuka Luca? Kako se stati uz Josephine koja bježi od nasilnog muža pijanca? Kako ne suosjećasi sa starcem koji svog psa voli više nego ljude u gradiću?

Roman Čokolada puno je dublji od filma koji je prema njemu snimljen. Nakon knjige ostajete s mnoštvom pitanja. Ona nema hepi end kao što ga ima film.

O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se.

I pitati se kako je moguće u roman o čokoladi, bombonima i pralinama upisati priču o osudi okoline, o pojedincima koji se ne uklapaju, o mržnji. A zatim, priču o prihvaćanju, rastu, ljubavi, budućnosti, posutu s malo čarobnog, šećernog praha.

Vjetar je sad bio u meni i povlačio me nekako neumoljivo, zapovjednički. U samom središtu ostalo je malo, mirno mjesto, čudesno nepomućeno, i gotovo poznat osjećaj nečega novoga. I to je neka vrsta čarolije… (str. 275.)

Ostali naslovi ove autorice:

Joanne Harris britanska je autorica, no majka joj je bila Francuskinja i taj se utjecaj itekako vidi u njezinim romanima. Napisala je više od dvadeset romana, a priču o čokoladi oblikuju sljedeći naslovi:

  • Čokolada
  • Cipelice kao bombon
  • Peaches for Monsieur le Curé – kod nas još nije preveden
  • Kradljivica jagoda
Joanne Harris: Čokolada

Gdje kupiti:

Znanje

Ako volite čokoladne priče, možda će vam se svidjeti i Okus čokolade u Parizu autorice Jenny Colgan.

Objavljeno

Silvia Moreno-Garcia: Meksički roman strave

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Meksički roman strave:© Mozaik knjiga

Silvia Moreno Garcia Meksički roman strave

Za pisanje horora, osim dobre priče autor mora imati i onaj istančan osjećaj za dramatiku koja izaziva jezu i nelagodu u pravom trenutku. Tada se čitatelj osjeća zaštićen, ali istovremeno jako involviran u radnju. Silvia Moreno-Garcia dokazala je romanom Meksički roman strave da se horor može izvanredno prikazati iz ženskog ugla. Time staje uz bok mnogim iskusnijim muškim horor autorima. Još, kad je uz to i glavni lik mlada, samouvjerena, odlučna žena u liku  Noemí Taboadi  koja potpuno mijenja percepciju žena u poslijeratnom Meksiku, uspjeh ovog romana je zajamčen.

Feministički roman ili ne?

Ovaj roman kritika naziva feminističkim, iako on po meni to nije. Roman naglašava položaj žena nakon Meksičke revolucije gdje su glave obitelji uvijek bili muški članovi obitelji. Činjenica je da su žene u Meksiku tek 1953. godine dobile pravo glasa. Radnja romana smještena je u 1950. godinu, a lik  Noemí Taboardi je ispred svog vremena. 

…on me pokušava otrovati. Moraš doći po mene Noemí. Moraš me spasiti. str. 12.

A počinje ovako…

Meksički roman strave započinje pismom koje imućnoj obitelji Taboardi šalje udana rođakinja Catalina, tražeći pomoć jer je uvjerena da je životno ugrožena. Catalina izričito želi da je posjeti rođakinja Noemí s kojom je ona odrasla i smatra ju prijateljicom. Pismo je zbrkano, nejasno, pisano u žurbi i bunilu, što nagna Noemínog oca da hitno pošalje Noemí u udaljeni El Triumfo. Tamo se nalazi Kurija Catalinonog supruga Virgila Doyla i njegove obitelji. Noemína probitačnost, snaga, znatiželja i ljubopitljivost ne nailazi na razumijevanje obitelji Doyle, pogotovo kad je uspoređuju s tišom i nježnijom Catalinom.  Virgil, suprug njezine rođakinje, naočiti Englez, potpuni je stranac, a Noemí dolazi u potpuno nepoznat, slabo naseljen gradić. 

Noemí

Noemí nije heroina kakvu očekujete. Ona je mlada djevojka iz visokog društva koja obožava tulume, gala haljine, štikle i koja zapali cigaretu na zgražanje malograđanske publike. Dolaskom u Kuriju Doylovih, upozoravaju je na stroga pravila koja ona ne misli poštovati. Šutnja za vrijeme večere, čudni domaćini, zabrana pušenja, zabrana komuniciranja s osobljem, prastara neodržavana kuća puna tajni, groblje iza imanja i napušteni rudnik, sve su to izazovi za Noemí. Ni kad se počnu događati čudni i neobjašnjivi događaji u samoj kući koji nemaju razumno objašnjenje, Noemí ne osjeća strah. Poslije nekog vremena, Noemí kao i Catalina prije nje, počinje imati vizije u snovima za koje nije sigurna koliko su snovi, a koliko realnost. Noemí je odlučna istražiti o čemu se ovdje radi. Ali gotička atmosfera u kući, puna  nelagode, crnila i atmosfere jeze koja koketira s bolesnom putenošću i pohotom, jača je od Noemí i ona više ne može natrag, jedino ako joj netko ne pomogne..

To živi na groblju. Trebala bi se vratiti u kuću. str. 108.

Obitelj Doyle i Kurija

Virgil Doyle, mračan, ali izuzetno zgodan Catalinin suprug, njegov otac Howard Doyle, zaljubljenik u eugeniku, rođakinja, hladna gospođa Florence i njezin sin, nježni i nesigurni Francis, uz nekoliko šutljivih slugu, domaćini su Kurije.

Kurija je zapravo kuća i cijeli posjed, nekad  bogato imanje puno života, blagostanja i prosperiteta, a sada zapuštena kuća u propadanju koju mještani izbjegavaju. Priče o sumornoj kući punoj tajni i nasilnoj prošlosti dopiru do mještana samo u tragovima. Kuća je potpuno izolirana i čuva svoje tajne.

Tajne Kurije

Kako atmosfera postaje napetija i uznemirujuća, Noemí postepeno shvaća da se nalazi u opasnosti, kao i njezina rođakinja Catalina. Otkrivajući strašnu povijest obitelji prepunu sukoba, krvi , nasilja, kanibalskih obreda i ubojstva nedonoščadi, Noemí uočava kako se u kući zlo budi i preuzima vlast. Krajnje je vrijeme je da pobjegne zajedno s Catalinom, ali plan joj je osujećen. Domaćini sprječavaju Noemí  da napusti imanje, a Catalina je preslaba da joj pomogne. Noemí mora naći saveznika za bijeg….

Bilježim ove misli na papir jer je to jedini način da se ne pokolebam u svojoj odluci. Stalno čujem njihove glasove, njihovo šaputanje. Sjaje noću. str. 189.

Dojam o djelu Meksički roman strave

Roman mi se jako svidio. Iako horori nisu moj prvi izbor, ova kombinacija horora i realnog života u poslijeratnom Meksiku držala me napetom do samog kraja. Kolonijalizam, jeftina radna snaga koja radi za bogate veleposjednike za bijednu nadnicu, napušteni rudnici i sveprisutni patrijarhat u kojem je žena isključivo vlasništvo muškarca, učinili su ovaj roman socijalno angažiranim.

Autorica pričom naglašava podređen položaj žena u to doba likom Cataline, koja je potpuno u vlasti supruga. Ni lik Noemí nije pošteđen utjecaja muškaraca. Premda naizgled suvremena mlada djevojka, Noemí za svaku odluku treba blagoslov oca. Dolaskom u obitelj Doyle, Noemi se nalazi na sramnoj tjelesnoj i intelektualnoj procjeni muških članova obitelji Doyle. Ali i uz Virgilov neprestani nadzor, neustrašiva Noemí  sposobna je povući poteze koje ne bi učinio ni hrabriji muškarac.

Velika preporuka za čitanje. Ako volite ovaj žanr, uživat ćete. Ali, čitajte po danu.

Sivia Moreno Garcia Meksički roman strave

O autorici

Silvia Moreno-Garcia osvojila je svijet nakon što je 2020. objavila Meksički roman strave. Njezin horor-roman i publika i kritika opisuju superlativima, što potvrđuju brojne nagrade. Ova očaravajuća feministička verzija romana strave prodala se u više od pola milijuna primjeraka s obje strane Atlantika. New Yorker, NPR, Washington Post, Book Page, Book Riot, AudioFile, Library Journal, Electric Lit, Vanity Fair i Marie Claire proglasili su ovu horor-poslasticu najboljom knjigom 2020. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Sarah Morgan: Nešto predivno

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Nešto predivno: ©Znanje

Sarah Morgan: Nešto predivno

Nešto predivno

Brittany Forrest imala je osamnaest godina kada se udala za lošeg momka Zacharyja Flynna, svoju ludu ljubav. Nakon svega deset dana, Zach je odmaglio i ostavio je u suzama, slomljenog srca.

Bio je zabranjeno voće. Momak kakvog svaka dobra djevojka izbjegava.
Bio je crn u usporedbi s njezinom bjelinom, taman u usporedbi s njezinom svjetlošću… Bio je njezina jedina velika pogreška. (str. 24.)

Danas, ona je uspješna arheologinja koja se nakon nezgode na iskapanju u Grčkoj vraća kući, na otok Puffin. Brittany dolazi zaliječiti slomljeni ručni zglob, no čini se da treba zaliječiti i srce – još uvijek slomljeno nakon Zachovog naprasnog odlaska.

Divlji Zach danas je uspješan, bogat, i dalje seksi pilot.

Na trenutak mu je sunce obasjalo profil, ističući crte lica koje su bile gotovo apsurdno muževne. Da je bio tome sklon, mogao je ostvariti sjajnu manekensku karijeru… (str. 87.)

I to baš onaj pilot koji će Brittany prevesti na otok Puffin.

Nakon tog ponovnog susreta, kada su oboje glumili ravnodušnost, dugo zatomljivani osjećaji polako izbijaju na površinu. Čini se da ni jedno ni drugo nisu zaboravili svoju ludu, snažnu, intenzivnu mladenačku ljubav. Sada kada više nisu tinejdžeri, privlačnost je jača nego ikad.

Seksualna privlačnost nije mu bila strana, upravo suprotno, činila je temelj svake veze koju je ikad imao, ali ništa nije bilo ni blizu želji koju je osjećao prema ovoj ženi.
Gotovo da je očekivao da će ugledati plamičke kako mu palucaju oko gležnjeva. (str. 74)

Može li Brittany zaboraviti bolnu izdaju iz prošlosti? Je li dovoljno jaka da se nosi sa Zachovim demonima?

Može li on prihvatiti njezinu nesebičnu ljubav i napokon se obvezati? Ili će ga zauvijek progoniti bolna sjećanja na nesretno djetinjstvo?

Njih će dvoje pokušati sve kako bi dokazali jedno drugom da su samo prijatelji. Ipak, magija otoka Puffin potaknut će nešto predivno.

Brittany i Zach – nešto predivno

Nešto predivno drugi je dio trilogije o otoku Puffinu i trima najboljim prijateljicama, Emily, Brittany i Skylar. Svakoj će prijateljici taj predivni otočić donijeti sreću, mir i ljubav.

Prijatelji. Smiju se s tobom u dobra vremena i grle te tijekom loših. Vesele se tvojim uspjesima i previjaju ti rane od neuspjeha.
Muškarci su dolazili i odlazili iz njezina života, ali prijateljice su joj uvijek čuvale leđa. (str. 41.)

Sarah Morgan: Nešto predivno

Brittany i Zach bili su par dok su bili veoma mladi, i ta je veza prebrzo eskalirala – najprije brak, a zatim i brzopotezni razvod. Oboje su ostali veoma povrijeđeni i nisu se uspjeli oporaviti, mada se trude dokazati suprotno. Kada se opet nađu u istom prostoru, na otočiću na kojem oboje žive, iskre počinju frcati i samo je pitanje trenutka kada će jedno drugom pasti u zagrljaj. No seks nije isto što i ljubav, a mi se čitatelji praktički do zadnjega poglavlja pitamo – hoće li njih dvoje napokon nadvladati prošle i sadašnje probleme i početi ovaj put zrelu i ozbiljnu ljubav, premda jednako jaku kao i kada su bili tinejdžeri, ako ne i jaču.

Otok Puffin opet u akciji

Roman Nešto predivno nije mi se toliko svidio kao njegov prethodnik. Priča mi je bila mrvicu manje uvjerljiva i premda su Zach i Brittany zanimljivi likovi, nikako mi ne idu zajedno. Njihova veza doima se površnom, iako i dalje stoji konstatacija iz prve recenzije – kada sam rekla da mi se sviđa što fizički izgled likova promatramo isključivo očima partnera, kojima su oni uvijek najljepši, najbolji i najviše seksi.

Bila je predivna, ne lijepa, nego predivna, a tijelo joj je steklo impresivnu razinu kondicije zbog života provedenog na otvorenom. Ali ono što ga je uistinu privlačilo nije bila tanašnost struka ni punoća usana, nego energija koja je izbijala iz nje… (str. 120.)

Najbolji mi je dio romana sam Puffin, pitoreskni otočić koji vrvi zanimljivim mještanima koji možda vole gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, ali uvijek su tu kad nekome treba priteći u pomoći.

…ovdašnji ljudi su najnametljiviji, najnaporniji i najdivniji ljudi na svijetu. Život ovdje nauči te da nijedan čovjek nije otok i nijedan otok se ne svodi samo na jednog čovjeka. Nauči te da je život puno bogatiji kad se živi kao dio zajednice. (str. 327.)

Sve u svemu, Nešto predivno lagan je ljubavni roman koji će vas opustiti, zabaviti, na trenutke rastužiti i nasmijati.

Što se mene tiče, čekam treći nastavak i radujem mu se! Taj bi trebao biti najbolji, bar mi se tako čini, jer u ova dva nastavka već naslućujemo vezu Aleca i Skylar.

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan autorica je impresivnog broja ljubavnih romana, a na našem ste blogu mogli pročitati recenzije sljedećih:

Ova tri naslova čine trilogiju o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal.

Trilogija o otoku Puffin i prijateljicama Emily, Brittany i Skylar kod nas je tek izišla iz tiska i broji sljedeće naslove:

P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!

Sarah Morgan: Nešto predivno

Gdje kupiti roman Nešto predivno:

Znanje

Objavljeno

Jean Kwok: U potrazi za Sylvie Lee

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige U potrazi za Sylvie Lee: ©Znanje

Jean Kwok U potrazi za Sylvie Lee

Gdje god se nalazila u svijetu, mislim da bijela osoba ima potpuno drukčije iskustvo od osobe obojene kože. Diskriminacija je bijelcima nevidljiva jer ih ne zahvaća. Istinski se šokiraju. str. 248.

U potrazi za Sylvie Lee obiteljska je drama  čija radnja prati kinesku imigrantsku obitelj raseljenu po svijetu. Premda su  daleko jedni od drugih, njihova je povezanost složena, a odnosi komplicirani. Sylvie je osoba koja povezuje sve članove ove obitelji i drži ih na okupu unatoč prostornoj udaljenosti. Ona krhku zajednicu sjedinjuje, sve dok konačno ne pukne. A puknulo je već na početku knjige jer Sylvie nestaje…

Amy

Dvadesetšestogodišnja Amy Lee živi u skučenom stanu svojih roditelja u Queensu, kad je uznemireno nazove Lukas Tan, rođak iz Nizozemske kojeg nikad nije upoznala. Njezina prekrasna  starija sestra Sylvie otišla je u Nizozemsku vidjeti baku na samrti. Neposredno nakon bakine smrti, Sylvie je nestala. Amy je zaštićena kći obitelji Lee, premlada da bi se sjećala vremena kada su joj roditelji imigrirali i previše bojažljiva da bi pratila uspješnu, briljantnu, sedam godina stariju Sylvie. Amy je plaha, introvertirana djevojka koja u javnosti počinje mucati i izražava nesigurnost ali, nakon što joj nestaje obožavana sestra, Amy preskače sve  svoje strahove i prvi se put odvaja od obitelji, odlazeći  u stranu zemlju kako bi istražila posljednje mjesto na kojem je viđena Sylvie.

Uz to, Amy prvi put upoznaje svoje daljnje rođake kod kojih je Sylvie živjela prvih devet godina života. Dolaskom u Nizozemsku, upoznaje rođake – obitelj Tan,  Lukasa i njegove roditelje, Helenu i Willema i shvaća da se oni  ponašaju vrlo  čudno vezano za Sylvie i njezin nestanak. Amy je odlučna da sazna što se dogodilo sa Sylvie.

Sylvie

Svi je znaju kao neustrašivu, uspješnu poslovnu ženu i suprugu koja je sve postigla svojim radom i trudom i visoko se popela na ljestvici društvene prihvaćenosti na svim poljima. Ali, to je samo privid. Istina je- Sylvie jest uspješna, inteligentna i marljiva, ali Sylvie je to sve postigla silnim trudom i željom da bude najbolja. Zašto? Zato što je Sylvie Kineskinja. Cijeli život ona se osjeća izolirano. Osjeća da se teško uklapa jer je drugačije boje kože.  Osjeća da je promatraju i procjenjuju. I zbog toga želi biti najbolja. Ali kad se sve počne urušavati, brak (nevjerni suprug), posao (Sylvie gubi posao moćnoj konzultantskoj tvrtki), obiteljska situacija (baka na samrti), Sylvie jedino utočište nalazi u obitelji. A kad je jednom nakon otkrivanja mnogih tajni i obitelj razočara, Sylvie više nema izlaza….

To zlato je bilo tako nježno, bespomoćno u svojoj čistoći, suviše podatno da bi pripadalo ovom svijetu. Poput moje majke i mene pripadalo je prošlim vremenima. Snaga mu je bila u savitljivosti, ali koliko savijanja može podnijeti prije nego što zauvijek pukne? Str. 121.

Dojam o djelu

Ovo je knjiga koja se prvenstveno bavi pitanjima identiteta ili točnije traženja identiteta. Tko smo, kome pripadamo, od kuda dolazimo i gdje je, na kraju, naša oaza u kojoj nalazimo sreću i mir, pitanja su koja kroz ovu knjigu suptilno postavlja autorica Jean Kwok. Portret imigrantske obitelji čiji su korijeni odsječeni i razbacani po svijetu,  a koja se grčevito trudi sačuvati bar nešto od kulture i tradicije kojoj pripadaju, bolje je prezentiran od same radnje. Radnja mi je pomalo naivna, skokovita, s puno neuvjerljivih detalja (dok Sylvie posjećuje umiruću baku skokne u Veneciju par dana proslaviti rođendan ili odluči započeti učiti svirati violončelo!?).

Odnos između dviju sestara zanimljiv mi je posebno zbog toga što svaka u drugoj vidi ono što joj  nedostaje u sebi (Sylvie žudi za Amyinom sposobnošću za ljubavlju; Amy žudi za Sylvienom probitačnošću i uspješnošću). Meni je osobno draži bio lik Amy.

Muški likovi su površni i plošni i nisu me se dojmili, osim možda lika Lukasa. Prikaz supruga i prijatelja violončelista mi je bio plitak i nedorečen.

Knjiga otvara još neka značajna pitanja: pitanje rasne nesnošljivosti i predstavlja iskren pogled na složenost obitelji, rase i kulture. Otvara mnoga pitanja o načinima na koje nas kultura i jezik mogu podijeliti.

Jean Kwok U potrazi za Sylvie lee

O autorici

Jean Kwok je nagrađivana međunarodna autorica bestselera U potrazi za Sylvie Lee i Mambo iz kineske četvrti. Njezini radovi objavljeni su u dvadeset zemalja. Jean je dobila brojne nagrade, uključujući nagradu Alex Award American Library Association, nagradu za najbolju knjigu Kinesko-američkog udruženja knjižničara. O Jean i njenom radu snimljen je tv-dokumentarac.

Jean je emigrirala iz Hong Konga u Brooklyn kada je imala pet godina i radila je u tvornici odjeće u kineskoj četvrti veći dio svog djetinjstva u siromašnim uvjetima. Između dodiplomskog studija na Harvardu i MFA iz fikcije na Columbiji, tri je godine radila kao profesionalna plesačica. Njezin voljeni brat Kwan preminuo je u tragičnoj zrakoplovnoj nesreći i bio je inspiracija za Potragu za Sylvie Lee. Jean govori trojezično, tečno govori nizozemski, kineski i engleski. Živi u Nizozemskoj.

Gdje kupiti:

Znanje