Objave

Objavljeno

Harriet Tyce: Krvava naranča

Nakladnik: 24 sata d.o.o.

Naslovnica knjige Krvava naranča: ©Stilus knjiga

Harriet Tyce Krvava naranča

Ekran je postavljen, odabrana snimka spremna za pokretanje. I još završni detalj, naranča koja već čeka na tanjuru. str.7.

Nakon zadnje pročitane knjige Harriet Tyce, vraćamo se na početak. Krvava naranča prva je knjiga Harriet Tyce koja je odmah po izlasku postala bestseler. Uvrnuta priča u kojoj nitko od likova nije posve pozitivan, utrla je put nagloj spisateljskoj karijeri ovoj autorici.

Što ima Allison?

Allison ima naizgled sve: stabilnu obitelj, supruga Carla i kćerkicu Mathildu, uspješnu odvjetničku karijeru kojoj se ne nazire kraj. Ali Allison ima i svoje demone: probleme s alkoholom, cjelodnevni posao kojim zanemaruje obitelj i strastvenu ljubavnu vezu s kolegom pravnikom.

A priča počinje:

Allison upravo dobiva novi pravosudni slučaj. To je najteži slučaj u njezinoj pravničkoj karijeri. Slučaj ubojstva supruga. Allison je puna entuzijazma. Iako stvari za optuženu Madeleine Smith, koja je usmrtila supruga Edwina, ne stoje dobro, Allison je uvjerena da će je obrana u Madeleininom slučaju lansirati u zvjezdanu odvjetničku orbitu.

Slučaj vodi s kolegom Patrickom s kojim ima povremenu seksualnu vezu i koji je njezin poslodavac. Patrick je zgodan kolega koji se olako upušta u površne erotske veze s kolegicama. Allison je svjesna da je to veza koja ne vodi nigdje i koju mora prekinuti. Ali kako Patrick vodi slučaj optužene klijentice zajedno s njom, nikako da prekine s njim. Važan slučaj i odgovornost koju nosi zastupanje stranke optužene za ubojstvo ima i svoje posljedice. Cjelonoćno ostajanje u uredu, kopanje po papirima, neizbježni odlasci s kolegama u pubove i restorane nakon obavljenog posla, konzumiranje alkohola i afera s kolegom, čine da Allisonina krivnja sve više jača. A kući je čeka nezadovoljan suprug. I kćerkica.

Netko mi šalje anonimne poruke-mislim da netko zna za ovo. str. 112.

Carl pokazuje drugu stranu

Nakon što je Allison više puta zaboravila otići po Mathildu u vrtić, a konačno ju je i izgubila u dječjem parku (srećom Mathilda je pronađena) Carlu je prekipjelo. Ni romantičan vikend s Allison koji je trebao spasiti brak nije popravio stvari. Allison se u hotelu napila i propisno osramotila.

Carl radi kao seksualni terapeut i uglavnom radi povremeno. Najviše se bavi kćerkom i održavanjem kuće. A Allison je ta koja ozbiljno zarađuje.

Allison je izgubljena. Ne uspijeva izaći iz začaranog kruga pića, afere s kolegom i posla koji traži odricanje. Nakon što Carl zatraži razvod i skrbništvo, Allison se odluči boriti za Mathildu. Tada se počinje rasipati brak koji to zapravo i nije. Po komadićima njihovog života vidi se Carlov seksistički , diskriminatorski odnos prema Allison koji na trenutke prelazi u mizoginiju.

Ubrzo su uslijedili tragični događaji…

Harriet Tyce Krvava naranča

Ništa nije crno-bijelo

U ovoj knjizi nema niti jedan lik koji je posve pozitivan. Svi likovi imaju svoje nesavršenosti i mane koje bi nam na prvu mogle biti i simpatične dok ne uvidimo da njihova ponašanja vode u patologiju na ovaj ili onaj način. Allison je preljubnica, na putu da postane alkoholičarka, pretrpana poslom. Ona ipak nije bez emocija. Nedvojbeno voli Mathildu. Krivnja koju osjeća zbog svog ponašanja stalno je proganja.

Patrick je pun površnih emocija prema ženama s kojima ulazi u seksualne veze. Allison mu možda i znači nešto više, ali to shvaća tek na kraju. Neobuzdan život, brojne afere te sklonost piću i ženama na kraju su ga skupo koštale.

Carl je kao suprug i otac savršen. I previše. Nije vam jasno zbog čega netko sve to trpi. I Allisonino opijanje i ostajanje do kasna u uredu i moguću vezu sa strane koja je i više nego očita. Svatko bi drugi odavno otišao iz tog braka. Ali ne i Carl. Prema Allison se ponaša s podozrenjem i gnušanjem pa premda vam se čini da je to Allison i zaslužila, ipak se u pozadini nalazi nešto drugo što cijelo vrijeme osjećate, a taj osjećaj sve više raste kako se radnja ubrzava.

Dojam o djelu

Roman je napete i brze radnje. Stranice se same okreću jednom kad počnete čitati. Ovdje se radi o netipičnim muško-ženskim ulogama. Žena je ta koja zarađuje i donosi financijski prihod u kuću, a suprug je taj koji vodi kućanstvo i bavi se djetetom. Ali očito je da je to za supruga jako frustrirajuće. Kraj je dramatičan i teško ga je predvidjeti, iako cijelo vrijeme imate određene sumnje.

Harrriet Tyce je u pozadini romana jako dobro opisala život odvjetnika u korporativnom pravu koji je vrlo turbulentan, nekad i kaotičan. Jasno vam je da autorica jako dobro poznaje pravosudni sustav i sve situacije koje se zbivaju oko njega. Kao psihološki triler, Krvava naranča je po mom sudu vrlo dobar roman. Likovi nikako nisu crno-bijeli, svatko od njih je emocionalno oštećen na drugačiji način, ali u u jednom trenutku shvatite da navijate za Allison bez obzira na sve njezine nesavršenosti i mane.

Preporuka: Pročitajte, mada, iako je roman dosta hvaljen, za mene je osrednji.

Ako vam ste sviđa stil pisanja Harriet Tyce pogledajte našu recenziju njezinog romana Laži koje ste rekli.

O autoru:

Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča (2019.) bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli (2020.) njezin je drugi roman.

Gdje kupiti

Stilus knjiga web shop

Objavljeno

Miranda Cowley Heller: Palača od papira

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica romana Palača od papira: ©Znanje

Miranda Coeley Heller Palača od papira

Palača od papira autorice Mirande Cowley Heller puno je više od ljubavne priče. To je priča o odrastanju, priča o prvoj ljubavi, priča o adolescentnim godinama koje su za većinu mladih stresne i turbulentne, a za  Elle Bishop i više od toga. Djevojčica rastavljenih roditelja koji se i sami bore sa snalaženjem u roditeljskim ulogama, Elle u najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti.

Palača od papira

Palača od papira naziv je za šumovit predio Back Woods koji se nalazi u Cape Codu, a sastoji se od devet jezera okruženih borovima i kukutom. Duboke rupe u krajoliku ispunjene su čistom jezerskom vodom. Na tom mjestu Ellin je djed sagradio kamp od niza brvnara i nazvao ga Palača od papira. To je mjesto na kojem je Elle doživjela svoje najsretnije i najtužnije trenutke. Trenutke posvemašnje sreće i trenutke neizrecivog užasa. Ali to je i mjesto kojem se vraća već pedeset godina.

No, to je još uvijek moja šuma, moje jezero. Mjesto kojem se vraćam već pedeset godina- svako ljeto svog života. (str. 23.)

Sadašnjost

Kolovoz je. Elle Bishop s obitelji provodi ljeto u kampu u Back Woodsu sa suprugom Peterom i troje djece. U blizini je i Jonas, Ellina prva mladenačka ljubav. Jonas je na odmoru sa suprugom Ginom. Elle i Jonas upoznali su se još kao djeca u ovom istom kampu. Bili su nerazdvojni prijatelji čije je druženje preraslo u prvu ljubav. Kada su bili u najosjetljivijim godinama, tragičan događaj prekinuo je sve. A onda ih je život razdvojio.

Jedna rečenica, ispisana uvijek iznova. Dijelom kazna, dijelom inkarnacija: trebala sam ga spasiti. (str. 256.)

Nakon zajedničke večeri pune sjećanja na drage ljude i minule događaje, Elle i Jonas iskradaju se i provedu strastvenu avanturu. Neproživljena djetinja ljubav, flert ili nešto više, saznat ćemo u priči koja traje, prekida se, ponovno traje i opet se prekida i tako pedeset godina.

Razmišljam o odlukama koje smo donijeli-onima od kojih sam se skrivala čitav svoj život. (str. 366.)

Elle i Peter

Elle je u sretnom braku s Peterom, britanskim novinarem. Peter je staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Peter je muškarac koji je uvijek tu za Elle i kojeg ona beskrajno voli. On je stijena za koju se Elle drži svih ovih godina. Čovjek koji je prošao s njom i gubitak bliske osobe i pomirio je s ocem s kojim nije znala komunicirati, čovjek kojeg Elle ne smije ostaviti jer on to ne zaslužuje.

Ti si moja supruga. Ljubav mog života. Nema toga što ti možeš reći ili učiniti da bi se to promijenilo. (str. 338.)

Elle i Jonas

Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati. Jonas nije samo čežnja. On je i sudionik svih događaja u Ellinom životu od kojih su neki uistinu strašni. Svjedok Ellina zlostavljanja u djetinjstvu, bio joj je pomoć i potpora u najtežim trenucima. Ali i on je tada bio samo dijete. Tajna koju zajednički dijele vezala ih je neraskidivim vezama.

I sada kada su se ponovno našli, Elle shvaća da ne može povući crtu između onoga što jest i onoga što je moglo biti. Odluka je na njoj.

Imam dvije mogućnosti. Jednu ne mogu imati. Drugu ne zaslužujem imati.
(str. 385.)

Palača od papira – more ili luka?

Autorica nam priča dvije priče. Jedna je u sadašnjosti, na Cape Codu, u kampu Ellenog djeda koje je postalo kultno mjesto obitelji Bishop. Druga je u fragmentima Ellina  i Jonasova života, prikazanih kronološki u različitim godinama, sastavljena od života njihovih roditelja, njihovog djetinjstva i mladenaštva pa sve  do Elle i Jonasa kao odraslih osoba.

Puno puta se u životu dogodi da snagu ljubavi shvatimo tek onda kada smo je pustili. Neki ljudi  shvate njezinu veličinu i snagu na vrijeme, a drugi tek s odmakom, kada se ta ljubav pretvori u bolnu čežnju. To se dogodilo i Elle.

Palača od papira nezahtjevnom bi se čitatelju mogla učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Čini nam se da roman slijedi život koji čine naša prošlost  i naša sjećanja, mjesto koje smo imali u djetinjstvu i koje je bilo samo naše, tajnovito i skriveno, a mjesto gdje smo uvijek pripadali. Palača od papira za Elle je put koji može naslikati zatvorenih očiju kad god se sjeti svog djetinjstva.

A onda,  u inventuri života, prepoznajemo biće koje će čuvati to sjećanje samo za nas. Za Elle je to bio Jonas. Ali, ona je sada udata žena, supruga  s dvoje male djece i zahtjevnim sinom tinejdžerom. Njezin brak je solidna, mirna luka u koju se s radošću vraća. Vrijedi li to valova uzburkanog mora koje nudi Jonas? Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…

Što je na kraju odlučila Elle, saznat ćete kada pročitate ovu toplu, životnu i vrlo slojevitu knjigu. Palača od papira napunit će nas čitatelje hrpom emocija koje je autorica, uz predivne opise krajolika, dovela do savršenstva i navesti nas na razmišljanje o odlukama koje donosimo u životu.

Topla preporuka za ovu lijepu knjigu!

Miranda Cowley Heller Palača od papira

O autorici

Miranda Cowley Heller  odrasla je u New Yorku provodeći ljeta na Cape Codu. Nakon što je diplomirala na Harvardu, postala je urednica knjiga, a zatim je  radila  kao viša potpredsjednica i voditeljica dramskih serija na HBO-u, razvijajući i nadzirući serije poput The Sopranos, Six Feet Under, The Wire, Deadwood i Big Love. Svoje vrijeme dijeli između Los Angelesa, Londona i Cape Coda. Palača od papira njezin je prvi roman, a mi se unaprijed radujemo svakom sljedećem.
 

Gdje kupiti roman Palača od papira:

Znanje



Objavljeno

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Elizabeth je nestala: ©Mozaik knjiga

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Elizabeth je nestala

Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)

Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.

Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)

Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.

Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.

Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.

Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.

Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?

Da nije možda nestao netko drugi?

-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)

Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…

Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.

I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.

Kriminalistički roman

Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.

U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?

U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?

To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.

Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)

Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.

Obiteljska drama

Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.

Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.

Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.     

Elizabeth je nestala – naposljetku

Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.

Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.

Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.

Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.

Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.

Gdje kupiti roman Elizabeth je nestala:

web shop Hoću knjigu

Objavljeno

Caz Frear: Ne plači

Nakladnik: 24.sata.d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Ne plači: ©24 sata d.o.o.

Caz Frear Ne plači

Ne plači je treća knjiga Caz Frear u kojoj par inspektora, mlada Cat Kinsella i iskusni kolega Luigi Parnell, rješavaju najteže zločine. Ne plači mi je nakon Slatkih laži i Ledenog srca možda i najbolja knjiga u serijalu. Nakon zamršenog početka, knjiga se postepeno razvija i radnja zahuktava. Roman ima vrlo inteligentnu i složenu strukturu koju s napetošću i nestrpljenjem pratite.

Serena Baily je sve promijenila. Serena Baily, zauvijek zapamćena kao Svjedokinja. str. 31.

Postoji li uopće savršen svjedok?

Christopher Masters, prozvan „Ubojica Cimer”, u studenome 2012. u londonskoj kući u razdoblju od dva tjedna zadavio je tri žene.
Holly Kemp, njegova četvrta žrtva, nikad nije pronađena. Sve dosad. Christopher je davno mrtav, preminuo u ćeliji od posljedica zatvoreničkog sukoba, a o Holly se nikad nije izjasnio.

Ali, postoji svjedokinja koja ga je tog dana vidjela s Holly. Serena Baily savršeni je svjedok. Mlada pomoćnica u nastavi iz ugledne gradske škole uvjerljivo je opisala susret Christophera i Holly i na taj način zabila čavao u lijes Cristopherovih zločina. Ali Hollyno ubojstvo nema nikakve sličnosti s ubojstvima tri prethodne žene. Postoji li mogućnost da je netko u istrazi pogriješio?

Ako Holly nije ubio Masters, tko onda jest?

Cat Kinsella

Odrastajući u londonskoj obitelji povezanoj s organiziranim kriminalom, mlada detektivka Cat Kinsella poznaje kriminalni svijet bolje od većine policajaca. Kao pripadnica gradske metropolitanske policije, uložila je napore da se razlikuje od svoje rodbine. Na stalnom rubu zbog oca koji je povezan s narkomiljeom, Cat se pokuša distancirati i svu energiju usmjerava u rješavanje tekuće istrage. Svoje strahove ne povjerava nikome, čak ni momku Aidenu s kojim živi ili sestri, od kojih skriva svoja saznanja kako ih ne bi uplela.

S kolegom Parnellom izvrsno se slaže. Oni su uigrani par. Slučaj ubojstva Holly Baily se konačno kreće zahvaljujući Kinselinim upornim sumnjama o “savršenom” svjedoku čija je jasno zapamćena priča o tome da je vidjela Holly Kemp kako ulazi u ubojičin dom prokleto savršena.

A tko sam ja da joj sudim? S druge strane posao mi je da sudim. Zaradom od tog posla plaćam režije, naručujem hranu, otplaćujem barem djelić prekoračenja svaki mjesec-sve to zahvaljujući sposobnosti da iz drugih izvlačim tajne i prosljeđujem ono što otkrijem. str. 254.

Cat širi istragu

Cat se povezuje s kolegicom iz drugog odreda, Tessom Dyer. Dyer i njezin tim uhitili su su Mastersa 2012. nakon Hollynog ubojstva. Iako nisu imali tijelo, imali su čvrste svjedoke koji su Holly smjestili u Mastersovu kuću upravo u vrijeme kada je posljednji put viđena. Cat i Parnell slijede istu liniju ispitivanja koja uključuje razgovor s Tessom i članicom njezine ekipe, Susie Grainger, koje nisu nimalo zadovoljne što je stara istraga ponovno otvorena.

Uz otpor kolega iz drugog tima nezadovoljnih ponovnim otvaranjem istrage, Cat malo po malo obara Serenino svjedočenje. Ali zbog čega bi Serena lagala?

Holly

Holy je bila moderna djevojka. Lijepa, voljela je lijepu odjeću, skup život i provode. Ali za to joj je trebalo novaca. Kako se roman razvija otkrivamo puno toga o Holly. Ponajviše o tome kako je bila izvrsna manipulatorica koja je iskorištavala muškarce, vrebajući „dobre prilike“. Ne možemo da je ne žalimo jer je kao usvojeno dijete, seleći se po domovima i udomiteljskim obiteljima, prošla svašta. Ali to je nije gurnulo u pozitivnom smjeru. Baš obrnuto. Odlučila je uzeti što više od života ne mareći za cijenu. To ju je na kraju koštalo života.

Dojam o djelu

Jako mi se svidio ovaj kriminalistički roman. Caz Frear je razvila složenu, ali vrlo dobro konstruiranu priču čiji vas zaplet tjera da što prije dođete do kraja. Radnja ide u dva kolosijeka: jedan o serijskom ubojici i žrtvi koja se nigdje ne uklapa, a drugi je iz Kinsellinog osobnog ormara tajni vezanih za njezinu obitelj. U jednom trenutku ova se dva kolosijeka susreću, čak i preklapaju.

Izvrsna mi je Catina tvrdoglavost i potreba da kopa dublje kada se dokazi ne poklapaju i kada se postavlja više pitanja nego odgovora. Može li ih potraga za onim što se stvarno dogodilo Holly Kemp dovesti u opasnost? Cat se stalno ponovno vraća na savršenu svjedokinju Serenu Baily. Sumnjivo joj je što se Serena sjeća svakog pojedinog detalja točno onako kako im ga je izvorno dala više od sedam godina ranije, dok se Cat ne može sjetiti ni što je doručkovala prethodni dan. Zapravo, Serena je malo previše dobra svjedokinja, što je dovelo do toga da Cat i Parnell polako počnu sumnjati u njezino svjedočenje.

Ne plači je punokrvni kriminalistički roman koji ima sve. Dobar zaplet, složenu, dobro nijansiranu strukturu i očekivani, ali uvjerljiv rasplet. Preporuka: pročitati!

Ako želite čitati knjige po redu započnite knjigom Slatke laži , a zatim uzmite Ledeno srce. Ne plači je treća knjiga u serijalu. Virnite naše recenzije.

Caz Frear Ne plači

O autoru

Caz Frear odrasla je u Coventryu, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

24 sata

Objavljeno

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.

Naslovnica romana Ponoćna knjižnica: ©Vorto Palabra

Između života i smrti nalazi se knjižnica… A u toj knjižnici police se protežu u beskraj. Svaka knjiga prilika je da iskusiš neki od života kojima si mogla živjeti. Da vidiš kako bi to bilo, da si donijela neke druge odluke… Bi li išta učinila drugačije, kad bi dobila priliku poništiti ono zbog čega žališ? (str. 40.)

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ponoćna knjižnica

Nora Seed depresivna je trideset petogodišnja djevojka koja je mogla toliko toga, ali od svega je odustala. Živi u malom stanu s mačkom Voltaireom i radi u prodavaonici glazbala. Kada isti dan dobije otkaz i voljenog mačka pronađe mrtvog, Nora zaključuje da joj ništa ne ide, da ništa nema i da ju nitko ne voli. Shrvana usamljenošću i tugom, napravi glupost nakon koje se nađe u Ponoćnoj knjižnici.

Ali ovo nije stvarnost u onom smislu u kojem je ti razumiješ. U nedostatku bolje riječi, ovo je ono između. Nije život. nije smrt. Nije stvarni svijet u uobičajenom smislu. Ali nije ni san. … Ukratko, ovo je Ponoćna knjižnica. (str. 43.)

Tamo je dočekuje gospođa Elm, njezina davna školska knjižničarka koja joj je, jednom davno, iskazala potporu, razumijevanje i privrženost. Njih dvije okružene su knjigama – posebnim knjigama.

Sve su one neka verzija Norinog života, kojim živi negdje u paralelnom svemiru. Sve odluke koje je Nora ikad donijela i svi rezultati tih odluka nalaze se unutar knjiga predanih na bezbrojnim policama Ponoćne knjižnice.

Što bi bilo da je Nora nastavila trenirati plivanje? Da se udala za bivšeg dečka, umjesto da je otkazala vjenčanje? Da je nastavila pjevati u rock-bandu?

Nora je dobila priliku saznati sve to.

I dok prelazi iz knjige u knjigu, dok proživljava život za životom, Nora će naučiti da nije toliko stvar u odlukama koliko u njoj samoj.

I da ni jedan život neće biti onaj pravi, dok god ga se boji živjeti.

No, jedna je stvar otpočetka jasna. Dok god je Nora živa u stvarnosti, bit će živa i u Knjižnici.

A Nora je, sjetimo se, napravila glupost…

Nora, više nismo u Kansasu…

Nora je lik koji mi nikako nije bio simpatičan i s kojim se nisam mogla povezati, no sigurna sam da većini čitatelja neće biti tako. Živcirale su me njezina slabost i rezignacija, no do kraja romana uspjela se nekako uvući u moje srce. Nora je napisana tako da se svi mi prepoznamo u njoj, i oni čvršći i oni slabiji. Isprva je potpuni pesimist, čak joj i šef daje otkaz jer se „dućanom vuče ko krepana mačka i tjera mušterije“.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

„Ali pod pritiskom postajemo to što jesmo. Počneš kao komad ugljena, a pritisak te pretvori u dijamant.“
Nije ispravila njegovo neznanje o dijamantima. Nije mu rekla da je ugljen, iako se baš kao i dijamant sastoji od ugljika, previše nečist da bi se pretvorio u dijamant, pod kakvim god pritiskom. Ako pitate znanost, počnete li kao ugljen, tako ćete i završiti. Možda je to bila pouka o stvarnom životu. (str. 19.-20.)

Nora je suvremena žena okružena suvremenim problemima – usamljenošću, nemogućnošću da ostvari smislenu ljubavnu vezu, otuđenošću od obitelji… Putujući kroz Norine moguće živote, saznajemo zbog čega je takva kakva jest.

Mislim da tvoj problem nije bila trema. Ni strah od vjenčanja. Mislim da je tvoj problem strah od života. (str. 25.)

Malo pomalo, Nora skuplja zrnca mudrosti rasuta multiverzumom svojih života i primjenjuje ih na ono najbolje – na svoj pravi, stvarni život. Nora raste i mijenja se; napokon uviđa da je odgovorna samo i jedino sebi i da, koliko god to otrcano bilo, pojedinac čini razliku.

Prilika za novi početak

Ponoćna knjižnica roman je koji sam uzela nakon poduže čitalačke pauze i, budući da nije žanr koji inače čitam, bio je dobrodošao odmak iz zone komfora. Iako sam se bojala da će biti previše blebetanja o samopomoći i samoostvarenju (a to mrzim), roman me veoma ugodno iznenadio. Ponoćna knjižnica najobičnija je fikcija, i mislim to u najpozitivnijem mogućem smislu. Predivno napisana fikcija čije se pojedine stranice doista mogu čitati kao vodič kroz život, ali bez one pretenciozne note koju takvi priručnici inače imaju.

U ovom romanu pročitat ćemo neke predivne stvari. Uronit ćemo u knjigu kajanja koju svatko od nas sigurno ima i izroniti iz nje jači nego ikad. Naučit ćemo da se zbog nekih stvari ne isplati kajati jer, s nama ili bez nas, stvari su nekad naprosto takve kakve jesu. Ma što god mi odlučili i napravili, neke stvari uvijek ostaju iste. I zato se ne treba kajati.

Ono što je mene naučila Ponoćna knjižnica, i na tome joj neizmjerno hvala, jest da smo mi odgovorni za to kakav je naš život. Ako nismo sretni u ovom životu, male su šanse da bismo bili sretni u bilo kojem drugom. Svi naši mogući životi čine nam se savršeniji od ovog koji trenutno živimo, ali da smo zaista u njima, bili bismo u stanju vidjeti pukotine i mrlje zbog kojih bismo opet bili nesretni. Sreća je u nama, a ne u onome što smo mogli ili trebali. Sreća je iskoristiti ovo sad. Uzeti ovaj život koji živimo i učiniti ga najboljim što možemo.

Ako ste trenutno na nekom čudnom mjestu i dobro bi vam došlo malo potpore, uzmite Ponoćnu knjižnicu. Prepustite se iscjeljujućim rečenicama Matta Haiga i uronite u Norin zbrčkani život koji ipak, unatoč svemu – ima smisao.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Knjiga utjehe, Zašto ostati živ te najnovije Ponoćna knjižnica.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti roman Ponoćna knjižnica:

Znanje

Objavljeno

You-jeong Jeong: Dobri sin

Nakladnik: Hena com, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Dobri sin: ©Hena com

You-jeong Jeong Dobri sin

Trebala sam te se riješiti, oglasila se majka. str. 48.

Pitala sam jednom poznanicu, psihijatricu, kako to da je baš izabrala psihijatriju kao granu medicine kojom će se baviti. Odgovor me iznenadio…
“Psihijatrija je najkreativniji dio medicine, jer je naš mozak sposoban napraviti takve kreacije kakve nigdje drugdje nećemo naći“, rekla mi je psihijatrica.

Ova mi je knjiga potvrdila njeno mišljenje. Dobri sin je roman koji je istovremeno i metafora i glavni lik. Ovisno o vašoj percepciji. U svakom slučaju, radi se o maestralno napisanom trileru južnokorejske spisateljice You-jeong Jeong, poznate autorice psiholoških trilera i romana.

Yu-jin se budi

Roman počinje tako što se mladi student prava , Yu-jin, probudi u svojoj sobi obliven krvlju. Nejasno se sjeća događaja od proteklog dana i svađe s majkom nakon koje je sinoć izašao vani. Yu-jin pije lijekove zbog napadaja epilepsije (a možda i drugih stvari). Ne sjeća se da ih je sinoć popio. Uskoro u kući otkriva mrtvu majku.

Sanjaš. Nisi se još probudio. Nema šanse da bi se ovako nešto dogodilo u stvarnom životu. str. 16.

Ni sam ne zna što se dogodilo. Prvo sumnja na provalnika, a zatim se u košmaru, gledajući beživotno majčino tijelo, pokušava sjetiti detalja i zadnje komunikacije s njom. Slijede sati psihotičnog i uvrnutog razmišljanja i zaključaka koji nastaju nakon brojnih reminiscencija. Yu-jin zaključuje kako je  sigurno izbila svađa, da je majka bila bijesna, da se morao braniti, a zatim se uvjerava zamišljajući scenu, da su se njih dvoje potukli kada ga ona u bijesu napada, a on se brani i nehotice je ubije.

Ništa od ovoga nije bila stvarnost, čak ni ostaci sna. To je cijena koju moraš platiti jer nisi popio svoje lijekove str.7.

Cijelo vrijeme svog razmišljanja, Yu-jin je toliko lucidan da sustavno briše tragove. Sakriva majčino tijelo, pere krvave podove, baca svoju krvavu odjeću, a majčinu sakriva, kako bi zaveo sve one koji pitaju za majku, ponudivši im objašnjenje da je otputovala.

Usvojeni sin

Ubrzo se pojavljuje njegov usvojeni brat Hea- jin, uznemiren što se majka ne javlja. Hea-jina majka je usvojila nakon što mu je preminuo djed i ostao je sam. Bio je Yu-jinov školski prijatelj, ali nakon posvojenja njihovo je prijateljstvo na tankoj uzici jer majka evidentno više voli Hea- jina, čega je Yu-jin vrlo svjestan.

Bio sam jedini sin svoje majke. To je bilo pravilo. Iznimka se dogodila ubrzo nakon. Posvojila je Hae-jina sljedećeg ožujka, a on je tako zauzeo Yu-jinovo mjesto. Iznimka je postala pravilo. str. 42.

Majka i tetka

 Nakon što je odsustvo majke primijećeno, u kuću osim Hae-jina  dolaze po prijavi policajci,  zatim tetka, liječnica koja kontrolira Yu-jinovo stanje . Sve su to susreti visoke napetosti, puni tjeskobe i nelagode svih sudionika. Svi su sumnjičavi i nepovjerljivi zbog nestanka majke. Uskoro nestaje i tetka. I njezine stvari su još uvijek u kući. Yu-jin nudi različita objašnjenja nestanka majke i tetke, ali Hae-jin mu više ne vjeruje.

You-jeong Jeong Dobri sin

Dojam o djelu

Čitajući knjigu o psihopatskoj strukturi ličnosti glavnog lika stalno mi se po glavi vrti pitanje: Što je uzrok poremećenog uma? Genetski materijal dobiven rođenjem, okolina? Oboje? Na to pitanje nemaju odgovor ni eminentni stručnjaci, a kamoli ja, obična čitateljica, ali razmišljanje o tome nosilo me cijelom knjigom.

Stalno preispitivanje glavnog lika, reminiscencije o djetinjstvu, neobični postupci majke, naporna i kontrolirajuća teta te posvojeni brat, teme su koje stalno progone glavnog lika.

Nerazumijevanje i loš odnos s majkom koja ga nakon smrti brata i oca počinje manijakalno kontrolirati, čak ga se i bojati, dovodi do patološkog odnosa između majke i sina. Taj se odnos dodatno pogoršava nakon što majka usvoji njegovog najboljeg prijatelja. Prijatelj Hea- jin slaže s majkom daleko bolje nego Yu-jin , i ako je pravilo da usvojeni sin nikad nije voljen kao vlastiti, ovo je roman koji je iznimka od tog pravila.

Dobri sin je prepun flashback sekvenci, u kojima pratimo Yu-jina kako razgovara sam sa sobom, pokušavajući shvatiti što se događa. Njegovo razumijevanje stvarnosti suprotno je onoj drugih ukućana. Najbolji mi je u cijeloj knjizi način na koji majka vidi događaje (po dnevniku koji je pronašao  Yu-jin nakon njezine smrti), a na koji Yu-jin. Njihovo dijametralno suprotno poimanje stvarnosti, majčina stroga ograničenja (vrijeme za trening, vrijeme za učenje, čak i vrijeme za spavanje) koji su  trajala punih dvadeset godina, kod Yu-jina su izazvala otpor neposlušnika koji se ponaša po svom unutarnjem satu, nesvjestan ozbiljne bolesti od koje ga majka želi zaštititi.

Roman je izvrstan! Ni sami niste sigurni u vjerodostojnost sjećanja glavnog junaka, i stalno se nadate da njegova maglovita sjećanja koja prekidaju trenutci lucidnosti nisu istinita. A mrtva se tijela pojavljuju jedno za drugim.

Preporuka: mračan je, uznemirujući je, ali definitivno vrijedi pročitati.

O autoru

Vodeća južnokorejska autorica psiholoških trilera i krimića, You-jeong Jeong (1966.), nagrađivana je autorica pet romana, uključujući Sedam godina tame, koji je DieZeit (Njemačka) proglasio jednim od deset najboljih kriminalističkih romana 2015. godine. Djelo joj je prevedeno na sedam jezika. Bestseler broj 1 u Koreji, Dobri sin je prva njezina knjiga koja se pojavila na engleskom jeziku. You-jeong Jeong  je prozvana korejskim Stephenom Kingom.

Gdje kupiti:

Hena com

Objavljeno

Oliver Pötzsch: Vještac

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Oliver Pötzsch Vještac

Naslovnica knjige Vještac© Znanje

Ovo je prvi put da se susrećem s ovim autorom iako znam da on ima vjernu sljedbu ljubitelja povijesnih romana. Nisam si mogla pomoći da  ne uspoređujem Pötzscha s autorima kao što su C. J. Sansom, Philippa Gregory i naša Marija Jurić Zagorka, koji su također vrhunski autori povijesnih romana. Za mene osobno Zagorka je još uvijek broj 1 na toj listi iako je nedvojbeno i Oliver Pötzsch zanimljiv i vješt pisac.

Samostanu Andechs-poprište zločina

U romanu Vještac Pötzsch uvodi čitatelje u mračnu atmosferu Bavarske u sedamnaestom stoljeću. Njegovi omiljeni likovi obitelj Kuisl, Jakob Kuisl, schongauski krvnik i njegova kćerka Magdalena sa suprugom Simonom ponovno se nalaze u središtu uzbudljivih događaja koji nisu nimalo bezazleni. Ubojstva, krađe svetih relikvija, čudni i neprirodni događaji koji drže u strahu pobožni puk, okosnica su radnje romana Vještac. Još kad se pritom sve događa u u samostanu Andechs koji vode redovnici u tišini, redu i strogoj hijerarhiji, zanimljiva radnja je zajamčena.

Magdalena i Simon dolaze na hodočašće

Zajedno s pedesetak građana na hodočašće u samostan Andechs stiže Magdalena, lijepa krvnikova kćer sa svojim suprugom Simonom Fronwieserom. Godina je 1666. U trenutku kada hodočasnici dolaze, ne znaju da su se u samostanu već počeli događati nemili događaji. Kad dvojicu redovničkih pomoćnika pronađu mrtve, a fratar Virgilius koji se bavi urarskim zanatom nestane, za sve je optužen fra Johannes, zvani Nepomuk, redovnik koji skriva svoju krvavu prošlost. Vidjevši da mu se loše piše Nepomuk u pomoć poziva prijatelja Jakoba Kuisla, schongauskog krvnika (Magdaleninog oca) s kojim ga je jednom davno spojila sudbina. Ne časeći ni časa Jakob Kuisl, zajedno s unucima, Magdaleninim sinovima, stiže u Andechs  kako bi pomogao prijatelju, a istovremeno otkrio tko stoji iza nedavnih ubojstava.

Bio je siguran da Bog ne bi dopustio da se takvo svetogrđe nekažnjeno događa .str.2

Ubojica sprema zamku

Nakon što se ubojica kojeg pobožni narod zove Vještac, jer misle da se radi o nekome nadnaravnom, približio Magdaleni i Simonu, oni shvaćaju da su na tragu nečem velikom. Jedva izbjegavši smrt trovanjem, a zatim i „nezgodu“ s padom crkvenog zvona, Magdaleni i Simonu jasno je da su na meti zločinca koji uz to ima i suučesnika.

U sjeni zida srivala se neka prilika i promatrala krvnika kako odlazi.

Bilo je vrijeme da gospodaru podnese izvještaj. str286.

Oliver Pötzsch Vještac

Dojam o djelu

Jako volim romane koji na početku imaju kartu odnosno mapu mjesta. Time nama, čitateljima, olakšavaju praćenje sadržaja. Ovaj roman ima čak i više. Autor nam nudi odmah na početku knjige čitav popis,  odnosno galeriju likova hodočasnika, građana Schongaua i ostalih likova u knjizi tako da stvarno nemate problema s praćenjem likova kojih u knjizi ima podosta.

Što se tiče samog romana dala bih mu osrednju ocjenu. Iako nisam čitala prethodne romane osluhnula sam komentare čitatelja koji govore da su prva tri romana iz serije zanimljivija  (što će mi očito biti motiv da pročitam prethodne). U romanu ima dosta nesimpatičnih likova, a onaj jedan koji mi je simpatičan tog je autor predstavio kao ružnog, grbavog, nepriličnog kako mu i nadimak Nepomuk kazuje.

Magdalena mi je malo premoderno opisana ako znamo da se cijela priča događa u 17.stoljeću. Njezino mi ponašanje „ne drži vodu“. Feministički stavovi i odnos prema suprugu koji uključuje veću ulogu žene u vođenju obitelji nisu mi tipični za to vremensko razdoblje u kojem je bila jasna muško –ženska podjela uloga.

Što se tiče stila pisanja od atmosfere do opisa krajolika Oliver Pötzsch to čini vrlo vješto. Sviđa mi se što koristi autentična povijesna obilježja. Tako samostan Andechs uistinu postoji, ali danas je pretvoren u barokni dvorac otvoren za turiste. Povijest  samostana Pötzschu je ispričao stariji redovnik tako da je povijesna pozornica za pisanje romana bila spremna. A sam Oliver Pötzsch potomak je roda Kuislovih koji su 300 godina bili najčuvenija dinastija krvnika u Bavarskoj.

O autoru

Oliver Pötzsch (1970.) dugi je niz godina radio kao scenarist televizijskih filmova, a danas živi u Münchenu gdje piše romane. I sam je potomak obitelji Kuisl koja je od 16. do 19. stoljeća bila najglasovitija bavarska dinastija krvnika. Njegovi povijesni romani o krvniku Jakobu Kuislu učinili su ga poznatim daleko izvan granica Njemačke.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Dinko Mihovilović: Doručak

Nakladnik: Hena com, 2021.

Naslovnica romana Doručak: ©Hena com

Dinko Mihovilović: Doručak

Doručak

Mia Elez uspješna je liječnica, supruga liječnika i majka troje djece. Čini se da ima savršen život, baš onakav kakav je planirala od trenutka kada je napustila SOS Dječje selo u kojem je odrasla. Naime, Mia je u ranom djetinjstvu ostala bez roditelja, a zatim i bez bake.

Onoga dana kad sam napustila SOS Dječje selo, rekla sam si da ću imati najnormalniji mogući život, klasičan, običan, može biti dosadan koliko god želi, ali moja će djeca u svakom trenutku znati da su mama i tata tu, da su stabilni, prisutni, da ih vole i da će umrijeti u dubokoj starosti. (str. 100.)

Preko niza seansi s misterioznom Tisom Kolar, saznajemo kako je Mia upoznala supruga, kako je postala majka, kako je stvorila naoko idealan život kojem je težila. No, isto tako, kako seanse idu svome kraju, ispod završnog premaza boje na savršenoj slici otkrivamo pukotine, mrlje koje Mia više ne može sakriti.

… već dugo kupujem vrijeme, uvijek smislim nešto novo da uhvatim nit nadolazeće godine da me povuče za sobom, koliko god labavo i nesigurno, samo da se krećem prema naprijed i za sobom vučem obitelj kakvu sam odlučila imati. (str. 153.)

Njezin najstariji sin Damjan zatvoreno  je i usamljeno dijete, lošeg odnosa s ostalim ukućanima. Kada je njegova razrednica upozori na dublji problem, Mia okreće glavu i odbija se suočiti s mogućnošću da sve nije toliko krasno kakvim ona zamišlja.

Riječi njegove razrednice vraćaju mi se u svijest. Oštre su. Ne pokazuju obzir prema majci koja svoje dijete voli bez obzira na sve. Ali to ne znači da nisu istinite. (str. 106.)

Gomilaju se problemi s Damjanom, izlaze kosturi iz romana i Mia shvaća da, koliko god čvrsto drži uzde prividnog divnog života, one će prije ili kasnije puknuti.

Zajednički doručak

Čitajući Doručak, nikad ne biste rekli da je autor muškarac. Poniranje u žensku psihu toliko je autentično, iskreno i stvarno, da Mia ispred vas izranja kao žena od krvi i mesa. Žena odrasla bez sigurnosti roditeljske ljubavi. Žena odlučna svojoj djeci pružiti ono što ona nije imala. Odavna je osmislila svoj život i kroz njega ide ravno, ne dajući si mogućnost odstupanja od pravca koji si je sama zadala. No život je takav kakav je, događaju se nepredviđene stvari i Mia će, ma koliko god se trudila, morati otvoriti oči i suočiti se s problemima koji se poput škripa stišću oko nje.

Uskoro smo svi budni, ne doručkujemo za stolom kao obitelj iz stranih filmova, nego svatko na svojoj strani, ali nije to iz manjka bliskosti, već iz inercije i navike. (str. 13.)

Dinko Mihovilović: Doručak

Obitelj je puno udaljenija nego si ona želi priznati i muči je krivnja – u čemu je pogriješila? Pokušala je dati sve ono što ona nije imala.

Davno sam se prestala pitati čini li me to lošom majkom, ali krivnja ostaje prisutna u pozadini: ona je zrno graška ispod mog madraca. (str. 17.)

Za tajanstvenu Tisu Kolar saznaje preko prijateljice i obraća joj se u želji za nekom vrstom iscjeljenja. No, ni te seanse ne teku onako kako je Mia zamislila. Prisiljena suočiti se s prošlošću i boriti se s vlastitim demonima, Mia nam otkriva da ona još uvijek nije u svijet uklopljena onoliko koliko bi htjela biti. I dalje na neki način strši. Bolna čežnja za normalnim životom nagnat će ju na neke radikalne poteze…

Doručak koji nas drži cijeli dan

Doručak je roman koji uzimate u ruke očekujući razbibrigu i dovršavanje u jedno popodne jer broji svega 160 stranica. Možda vas malčice pokoleba sažetak, možda naslutite da se između korica krije nešto kompleksnija priča, no ni ne slutite silinu emocija koje će se na vas sručiti kad pročitate posljednju rečenicu.

Radnja ove relativno jednostavne, a toliko slojevite priče meni je bila preteška i morala sam je podijeliti na dva dana čitanja. Nakon nekih rečenica nisam mogla dalje. A onda, kad je priča pročitana, kad mi se uvukla u mozak i srce, vraćala sam se natrag. Opet sam pročitala kraj. I opet. Onda sam se vraćala prema sredini, tražeći tragove koje sam trebala uočiti, a koji su mi promakli. Vraćala sam se unatrag, od kraja k početku, slijedeći put mrvica koje nam pisac mudro ostavlja.

I tek tada sve sjeda na mjesto.

Ne mogu dočekati da odem u sobu i ugasim svjetlo jer kad nestane svjetla i ostanem uronjena u mrak, osjetim stanovito olakšanje. … Trenutak kad ugasim svjetlo i nađem se u tami poništava moje postojanje, vraća me u ništa i bez toga bih odavno izgubila razum, bez tog osjećaja da je moguće ne postojati. (str. 124.)

Kratke, pročišćene rečenice kojima je roman pisan samo pogoduju dojmu anksioznosti i uznemirenosti. Puno toga rečeno je jednostavnim jezikom. Puno je težine u toj prividnoj lakoći. Doručak je roman koji bih uvijek svakome preporučila, a posebno onim zahtjevnijim čitateljima, koji žele ne samo da ih književnost zabavi, već da ih prodrma i dotakne, da ih emocionalno uključi i usiše u sebe. Doručak je ukusan obrok koji ostavlja gorak okus ustima. Roman je to koji ne odgovara na pitanja, nego ih postavlja. I da nastavim s metaforom, nakon što pojedete Doručak, držat će vas sitima jako, jako dugo. Nećete ga moći izbaciti iz glave.

Dinko Mihovilović: Doručak

Ostali naslovi ovog autora:

Doručak je drugi roman autora Dinka Mihovilovića. Prvi, Krletka od mora, objavljen je 2018., iste godine u kojoj počinje pisati Doručak.

Više o piscu otkrijte u intervjuu za Jutarnji list.

Gdje kupiti roman Doručak:

Hena com

Objavljeno

Michael Robotham: Dobra djevojka, loša djevojka

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Dobra djevojka, loša djevojka: ©Znanje

Michael Robotham Dobra djevojka, loša djevojka

Dobra djevojka, loša djevojka zgodna je igra riječi kojom nas autor Michael Robotham uvodi u radnju koja ima dva kolosijeka. Glavni likovi: prva, savršena djevojka iz susjedstva oteta i usmrćena; druga, problematična djevojka odrasla kao siroče, nedefinirane prošlosti i klinički psiholog između njih, obećavaju  zanimljiv i neobičan roman. I uistinu to jest. Dobra djevojka, loša djevojka početak je nove serije iz pera Michaela Robothama u  kojoj je glavni lik psiholog Cyrus Haven. Osobno jedva čekam nove nastavke.

“Koja je ona?” pitam, naginjući se bliže prozoru za promatranje.
“Plavuša. Vrećasti džemper. Sjedi sama.”
“I nećeš mi reći zašto sam ovdje?”
“Ne želim utjecati na tvoju odluku.”
“Što ja odlučujem?”
“Samo je gledaj.” str. 1.

Cyrus upoznaje Evie

Cyrus Haven forenzični je psiholog koji uglavnom radi na poremećajima osobnosti. Prijatelj ga zove u sigurnu kuću kako bi promatrao mladu tinejdžerku Evie Cormac, nekad znanu kao Anđeosko lice. Evie, možda, posjeduje rijetku sposobnost prepoznavanja laži. Ali Evie je nepredvidiva, divlja i nesocijalizirana. Kao dijete otkrivena je u nepoznatoj kući u  tajnoj sobi uz leš umorenog muškarca. Zapuštenoj  i prljavoj  Evie nije bilo moguće odrediti dob. O njezinim roditeljima, kao ni o njezinom imenu ili porijeklu, nije se saznalo ništa. Je li bila mučena ili skrivana od nekog radi zaštite, ili neke prijetnje, nejasno je. Sklonjena je u prihvatilište, odnosno sigurnu kuću, gdje je dobila novo ime i novi dom. S njom i s drugom poremećenom djecom rade razni terapeuti.

Vjeruj mi Cyruse. Ona zna kad ljudi lažu. str. 12.

Cyrus i Evie- zajednički život

Cyrus se zainteresira za Evie i odluči joj se približiti. On mora utvrditi je li Evie sposobna za samostalan život. Evie je, s druge strane, dosta života u zatvorenom i sigurnom okruženju. Tvrdi da ima 18 godina i da smije samostalno živjeti. Da bi to utvrdio, Cyrus donosi neobičnu odluku: privremeno će postati Evienin skrbnik.

Privremeni zajednički život nov je i za Cyrusa i za Evie. Cyrus je oduvijek bio sam i treba se naviknuti na nekog novog, a kad dobije nefunkcionalnu i nepredvidivu Evie, nije načistu što dalje. S druge strane, Evie nikad nije imala nikog. Nakon početnog otpora i nepovjerenja, Evieini osjećaji prema Cyrusu stalno se mijenjaju i variraju od mržnje do simpatije.

Sad je red na meni. Red za što?

Da budem normalna. str. 87.

Jodie

Jodie Sheehan, omiljena je  srednjoškolske prvakinja u umjetničkom klizanju. Četrnaestogodišnjakinja, odlična klizačica, “zlatna djevojka“, popularna je u školi gdje na svakom koraku izaziva zavist ljubomornih srednjoškolki. Pronađena je umorena  na zabačenoj pješačkoj stazi na povratku s večernjeg izlaska. Što joj se dogodilo? Cyrus je pozvan da sudjeluje u istrazi Jodienog slučaja.

Istragu vodi inspektorica Lenny. Uskoro se otkriva da je Jodie imala svoje tajne. Ljubavnu vezu za koju nisu znali roditelji, drugi mobitel, sakriven novac i život koji je bio drugačiji od onog koji je prezentirala javnosti. Cyrus nehotično povezuje Evie s Jodienim slučajem i shvaća da Evie može biti korisna u istrazi.

Michael Robotham Dobra djevojka,loša djevojka

Cyrus Haven

Cyrus Haven izuzetno je zanimljiv lik. Forenzični psiholog kojeg interesira rad s mladima neprilagođenog ponašanja i sam je osoba  s problematičnom prošlošću. Traume koje nosi iz djetinjstva proganjaju ga cijeli život. Cyrus pomaže istražiteljici Lenny da riješi slučaj ubijene djevojke.

Ja sam dječak koji se vratio s nogometnog treninga i pronašao mrtvog oca u dnevnom boravku, majku na podu kuhinje i sestre blizanke na katu… Str.26.

Dojam o knjizi

Jako me zanima nastavak serijala o psihologu Cyrusu Havenu. Kombinacijia  neprilagođene, emocionalno oštećene Evie i Cyrusa sa svojim demonima koji ga čine povremeno psihički nestabilnim, mogao bi biti zanimljiv tim istražitelja. Mislim da je prva knjiga samo uvertira za nastavke koji tek slijede. Evie i Cyrus malo me podsjećaju na Lisbet Salander i Mikaela Blomkvista iz trilogije Millenium. Dva misterija od kojih je samo jedan riješen u ovoj knjizi naslućuju zanimljive nastavke. Slučaj Jodienog ubojstva ide u nekoliko smjerova, ali brzo shvaćate da se sve vrti oko Jodiene obitelji.  Roman pratimo naizmjenice kroz Cyrusove i Evienine oči što pruža uvid u dvije različite perspektive.

Mislim da je Michael Robotham napisao dobar roman. Istina, ima nekih nelogičnosti u sadržaju, ali to je nebitno za radnju romana. Malo je, po mom mišljenju, upitno posvajanje Evie od strane terapeuta koji je procjenjuje. Pogotovo ako se radi o odraslom  muškarcu i mladoj djevojci. Ali autora ne muče pitanja neprikladnosti njihovog odnosa. Neobična suradnja koja prerasta u prijateljstvo temelj je novih uzbudljivih nastavaka.

U svakom slučaju, radnja u kojoj je jedna djevojka bez prošlosti, a druga s besprijekornom prošlošću (za koju se postupno otkriva da to ipak nije) i neobičan istražitelj između njih garantira zanimljivu i napetu uspješnicu

O autoru:

Michael Robotham rođen je 9. studenog 1960. u Casinu, Novi Južni Wales u  Australiji i odrastao je seleći se u malim seoskim gradovima. Godine 1979. postao kadet novinar u poslijepodnevnim novinama u Sydneyu.

Sljedećih četrnaest godina pisao je za novine i časopise u Australiji, Britaniji i Americi. Godine 1993. napustio je novinarstvo kako bi surađujući s političarima, pop zvijezdama, psiholozima, avanturistima i ličnostima iz medija pri pisanju njihovih autobiografije. Dvanaest naslova bili su bestseleri s ukupnom prodajom u više od 2 milijuna primjeraka. Svi njegovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika. Ima tri kćeri.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jasper DeWitt: Pacijent

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Pacijent: ©Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.

Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)

Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.

Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)

Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…

…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)

Tajanstveni pacijent

Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.

Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?

Druga je zagonetka sam pacijent…

Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent – 200 strana čistog užasa

Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.

Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.

Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.

A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!

Gorivo za sve ljubitelje horora

Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.

Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…

Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!

Jasper DeWitt: Pacijent

Ostali naslovi ovog autora

Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario.
Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.

Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.

Jedva čekam!

Gdje kupiti roman Pacijent:

Znanje

Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te Skrovište C.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…